Voljena Rock epoha....

Odgovori
Korisnikov avatar
Maja Radonjić
Postovi: 156
Pridružio se: 11 Dec 2010, 15:36

Voljena Rock epoha....

Post od Maja Radonjić »

The DOORS

Grupa The Doors nastala je 1965.g., a njeni osnivači su Jim Morrison i Ray Manzarek, koji su se upoznali na kalifornijskom univerzitetu. Pretpostavlja se da je Morrison grupi dao ime inspirisan citatom iz poeme «The Doors: Open And Closed» Williama Blakea u kojoj on kaže: «Postoje stvari koje su poznate i stvari koje su nepoznate. Između njih postoje vrata (doors).»
James Douglas Morrison rođen je 8. decembra 1943.g. na Floridi u porodici dugogodišnje tradicije vojnika sa karijerom. Na početku svoje karijere, Morisson 'nadbuntovnik' tvrdio je da su mu oba roditelja umrla. Diplomirao je filmsku montažu na pozorišnom odseku Kalifornijskog univerziteta.
Manzarek je rođen 12. februara 1935. g. U Chicagu. Prije odlaska na kalifornijski univetrzitet diplomirao je ekonomiju. Tokom studija u Klaiforniji okupio je vlastiti blues bend Rick and The Ravens. Upravo je Manzarek otkrio Kriegera i Densmorea u jednom centru za meditaciju u L.A.-u. Doorsi su tada bili okupljeni,i cinili su ih Jim Morrison-VOKAL, Ray Manzarek-KLAVIJATURE, Robby Krieger-GITARA, i John Densmore-BUBNJEVI.

Grupa je prvi put profesionalno nastupila u London Fog Clubu na Sunset bulevaru, a nakon nekoliko meseci teškog, neuspešnog, početničkog rada, 1966.g. potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom Electra Records. Prvi album, nazvan The Doors objavili su početkom 1967.g. Grupa je prvobitnu inspiraciju i podršku nalazila u undergroundu, međutim na ovom albumu odbacili su te motive, što ih je gotovo trenutno naparvilo jednom od vodećih američkih rock grupa. Bio je to zadivljujući početak.
Sex i smrt bile su glavni deo Morissonovih pesama, a postale su od temeljne važnosti za imidž grupe. Sa albuma se posebno izdvojile Morissonova pesma The End, te Kriegerova pesma Light My Fire, koja je postala istinski kalsik, prodavši se u milion kopija, a u skarćenoj verziji dospela je na 1. mesto američkih top listi.
Album Strange Days iz 1967.g.ponovio je uspeh prvog albuma i čini se da je to bilo njihovo najsnažnije izdanje.

Treći album Waiting For The Sun iz 1968.g. na vanjskom omotu je doneo kompletan liberto «The Celebration Of The Lizard King», razvučene narativne poeme zasnovane na Šamanu i drugim orijentalnim verovanjima. Morrisonov životni stil bendu je donosio kontraverzan uspeh. Planovi da se liberto sa naslovnice priredi za scenu nisu se ostavrili, no Morrison je sa dvojicom kolega sa kalifornisjkog univerziteta snimio film «A Fiest Of Friends». Takođe je snimio i dva promotivna filma za pesme «Break On Trough» i «The Unknown Soldier», a u trenutku smrti završio je još jedan scenario u saradnji sa romanopiscem Michaelom McClurom.
Nakon trećeg album Doorsi su imali veliki broj sledbenika i bilo je apsurdno smatrati ih underground bandom. Morrisonov extravagantan, osećajan stil pevanja u kombinaciji sa pirotehnikom njegovih svakodnevnih nastupa, privlačio je sveopštu pažnju. Činilo se kao da neprestano živi na sceni. Sam je postao «Lizard King» ( Kralj guštera ).
Neprestano su se mogle čuti glasine o Jimu Morrisonu. Nebrojeno puta je došao u sukob s vlašću – zbog prostačenja i podsticanja gužve, nepristojonog ponašanja na pozornici i uopšte, opiranja pri hapšenju itd. Jednom prilikom je osuđen na 8 meseci teškog rada i 28 meseci uslovne kazne, ali posle se žalio i oslobođen je.

Godine 1969.g. izašao je album The Soft Parade. Album Morrison Hotel/Hard Rock Caffe iz 1970.g. obilje je surovih užitaka i ponovo prikazuje grupu u odličnoj formi. Iste gdoine izlazi album Absolutely Live koji konačno sadrži verziju, već pomenute, Morrisonove reptilske drame «The Celebration Of The Lizard».
U novembru 1970.g. Doorsi poslednji put nastupaju u punom sastavu u Los Angelesu, a šest meseci posle toga ( 1971. ) objavljuju album L.A. Woman. Bila je to najsnažnija vrsta r'n'r, u kombinaciji s tekstovima koji su zadržali silovitost, kreativnost i ogoljenost najboljih ostvarenja grupe. «Riders On The Storm», sa ovog albuma, postala im je najuspešnija pesma kasnijeg razdoblja.




Deep Purple i WHITESNAKE

Možda će neko reći da nemam pravo glasa u pričama o muzici ranih sedamdesetih godina pošto je ona nastajala pre mog rođenja, ali....Daću sebi malo slobode da o tome napišem koje slovo iako mislim da o svemu tome znam samo delić. Neću početi od samog početka, ( a po meni je to početak), spomenuću samo ono što je zaista i obeležilo taj period i mnoge posle njega za šta sam ja očiti primer . U tekstu sam se služila informacijama sa interneta, iz časopisa i nešto malo sopstvenih arhiva, da ne bude zabune....
Važno je pre nego što počnem da je, većina uveliko proslavila treću deceniju postojanja...u raznoraznim oblicima i sastavima! Malo li je?
Prvi u nizu bila bi grupa koja je duboko obeležila rock scenu iako je jedva pretrpela punk eru koja je osetila slabe momente rock grupa i uletela kao metak!
"Deep Purple" iako je u drugoj polovini sedamdesetih bila pred raspadom kao i tadašnje aktuelne: Led Zeppelin, Black Sabbath, Uriah Heep, Rainbow, Status Quo....
Pošto je rokerska kriza bila sve veća i na toj sceni je gotovo nastala pustoš, moralo se desiti nešto što će dopingovati hard rok i vratiti sjaj starim dobrim gitarama!!!!
1973. godine grupa je promenila frontmena i David Coverdale je zamenio do tada aktuelnog čupavog Lana Gillana. Za vreme boravka u bendu, Coverdale je sa bendom izdao 3 studijska ("Burn", "Stormbringer" i "Come Taste the Band") i jedan "live" album ( "Live in Europe").
Međutim, 1976. godine, grupa se raspada i David kreće u solo karijeru...izdaje dve ploče koje su više bile u R.N.B., Soul i Blues stilu prema kojem je gajio posebnu ljubav. Nisu naišle na posebno oduševljenje pa se ploče" White Snake" i "Northwinds" provlače delimično opažene kroz svet muzike. Međutim, David ne odustaje i 1977. godine okuplja se ekipa koja dobija ime po njegovoj prvoj ploči- grupa "Whitesnake".
Istina, ovo je bila druga opcija, jer su neke početne koncerte održali kao The White Snake Band. U bend su planirali "ubaciti" basistu Chrisa Stewarta, no on je završio u Frankie Miller Bandu, pa je izbor pao na Neila Murraya (National Health, Collosem II). Stigao je i gitarista Bernie Marsden (UFO, Babe Ruth), klavijaturista Pete Solley (Paladin, Snafu) i bubnjar Dave Dowle (Runner). Ta je postava, s napomenom da je Solleya kratko zamenio Brian Johnston (Streetwalkers), zasvirala po klubovima.

Prvi album izdaju 1978. godine pod imenom "David Coverdales Whitesnake" koji opet nije baš ekstremno zapamćen u eri njihovih albuma ali je bio odskočna daska za sve ono što sledi posle njega.

U istoj godini, "Whitesnake" snima i drugu ploču "Trouble" sa hitovima "Take Me with You" i "Lie Down" pesme o kojima se već može razgovarati kao o hitovima, a tu se našla i pesma "Day Tripper"(Lennon/McCartney). I tako se Whitesnake prvi put probija na Top 50 najslušanijih u Evropi.
1979. godine objavljuju album "Lovehunter" koji je snimljen mnogo ranije i s njim ulaze u prvih 30 najslušanijih rock bendova!
1980. godine, "Whitesnake" snima novu ploču koja je i donela pravi uragan hard rock muzike! Jedna od najboljih rock pesama svih vremena "Fool for your Loving" našla se baš na tom albumu i definitivno odvela grupu u sam vrh! Inače, Tu pesmu je Coverdale napisao za B.B. King-a ali ju je ipak zadržao za sebe jer mu se mnogo dopadala! Sreća da jeste...
Zatim pesma "Blinde Man" koja se smatra i najboljom pesmom tj. baladom ove grupe.

Posle "Ready an' Willing", objavljena je i prva dvostruka koncertna ploča "Live … in the Heart of the City".
Peta studijska ploča "Come an' Get It" snimala se od kraja 1980. do sredine 1981. godine.
Uz sve ot i gomila koncerata i turneja koje su tresle gradove širom Evrope i Amerike. Nakon završetka truneje, David zbog bolesti svoje ćerke raspušta grupu na kraći period. Za to vreme, tada takođe popularne grupe "Scorpions" i "Black Sabbath" pozivaju Davida za frontmena njihovih bendova.
David ni jednu ponudu nije prihvatio već vrlo brzo ponovo okuplja "Whitesnake" i 1982. godine izdaje šesti album "Saints and Sinners"
Poslednja izmena od Maja Radonjić u 06 Maj 2011, 16:35, izmenjeno 3 puta ukupno.
Što se mrči kada kovat' nećeš, što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ...
Korisnikov avatar
Maja Radonjić
Postovi: 156
Pridružio se: 11 Dec 2010, 15:36

Re: Voljena Rock epoha....

Post od Maja Radonjić »

Tek sa narednom plocom -Whitesnake- iz 1987. konacno bacaju Ameriku pod noge. Osim mocne balade -Is This Love-, na njemu je i hit -Here I Go Again- koji je nedeljama bio na prvom mestu liste singlova. Uspehu je svakako doprineo i spot u kojem se pojavljuje glumica Tawny Kitaen, koja je tada bila udata za Coverdalea. Samo u SAD album je prodat u vise od osam miliona kopija, a uz to je jos uticao na to da se prethodni album proda u jos dva miliona primeraka!

cudak, kakav je oduvek bio, Coverdale je po objavljivanju otpustio sve clanove koji su snimili -Whitesnake- i zadrzao jedino Adriana Vadenberga.
U novoj postavi 1989. snimaju -Slip Of The Tongue-. Iako na njemu svira carobnjak gitare Steve Vai, album je lose prosao.Coverdale je 2003. ponovo aktivirao Whitesnake zbog jubilarne turneje povodom 25 godina rada. Na njoj su svirali Doug Aldrich, Reb Beach, Marco Mendoza, Tommy Aldridge i Timothy Drury. Iste godine Whitesnake su glavne zvijezde na turneji -Rock Never Stops- na kojoj su svirali bendovi iz osamdesetih. cinilo se da im ide dobro, sve dok Mendoza nije otisao iz grupe, a na njegovo mesto dosao Uriah Duffy.

Danas, posle tri decenije od osnivanja i vise od 70 miliona prodatih albuma, Whitesnake su ponovo spremni da ponude svoje vidjenje dobre zabave kroz mjesavinu hard roka, soula, bluza i balada. Poznati hard rok bend nastupiće 1. jula 2011. godine u Beogradskoj areni. Britanski bend je objavio da će nastupiti u prestonici u okviru koncertne promocije svog novog albuma "Forevermore" koji izlazi u martu ove godine.

Koncert u Areni će biti treći dolazak legendarnog Dejvida Koverdejla u Beograd. Koverdejl je 1978. godine nastupio u Beogradu sa bendom Deep Purple, a sa bendom Whitesnake je održao koncert na Tašmajdanu 2006. godine.
Što se mrči kada kovat' nećeš, što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ...
Korisnikov avatar
Maja Radonjić
Postovi: 156
Pridružio se: 11 Dec 2010, 15:36

Re: Voljena Rock epoha....

Post od Maja Radonjić »

AC/DC

AC/DC je australijski hard rock sastav koji su 1973. godine u Sydneyu osnovala braća Malcolm i Angus Young. Smatraju se pionirima heavy metala uz sastave poput Led Zeppelina, Deep Purplea i Black Sabbatha. Sami članovi su, ipak, oduvek svrstavali svoju muziku u rock 'n' roll žanr.

Članovi su se neprestano izmenjivali do izdanja prvoga albuma, High Voltage, 1975. godine, da bi nakon toga albuma jedni te isti članovi radili dve godine sve dok 1977. godine basista Cliff Williams nije zamenio Marka Evansa. Prvi veliki komercijalni uspeh doživeli su 1979. svojim petim albumom, Highway to Hell. No, glavni vokal i jedan od tekstopisaca u sastavu, Bon Scott, preminuo je 19. februara 1980. godine nakon posledica unosa prevelike količine alkohola u organizam tokom samo jedne noći. Preostali članovi razmišljali su o raspuštanju sastava, no pronašli su zamenu za preminuloga Scotta u Brianu Johnsonu, bivšem glavnom vokalu sastava Geordie. Pet meseci nakon Scottove smrti AC/DC je izdao svoj najuspešniji album u karijeri, Back in Black, koji je i drugi najprodavaniji u istoriji muzike. Ispred je samo Thriller kralja popa, Michaela Jacksona.

Idući album, For Those About to Rock We Salute You, doživio je veliki komercijalni uspeh kao i prethodnik, a ujedno je postao i prvi hard rock album koji je osvojio prvo mesto na muzičkim top listama SAD-a. No, popularnost sastava naglo je pala nakon odlaska bubnjara Phila Rudda 1983. godine. Slaba prodaja nastavila se i albumom The Razors Edge izdanog 1990., da bi, nakon Ruddova povratka 1994. godine, sastav doživeo svoj ponovni procvat. Albume Ballbreaker (izdat 1995.) i Stiff Upper Lip (izdat 2000.) i kritika i publika pozitivno su ocenili, što se osetilo na značajnom porastu broja prodatih primeraka. Planovi za najnoviji album objavljeni su 2004., a njegov dolazak očekuje se 2008. godine.

AC/DC je prodao oko 150 miliona primeraka albuma širom sveta, uključujući i 68 miliona samo u SAD-u. Back in Black je prodan u 42 miliona primeraka širom svieta, što ga čini drugim najprodavanijim albumom u svietu svih vremena. Na popisu televizijske kuće VH1 AC/DC je svrstan na četvrto mesto na popisu 100 najvećih hard rock umetnika. MTV ih svrstava i na sedmo mesto na popisu Najvećih sastava heavy metal muzike.

Kako je nastao naziv benda

Angus i Malcolm Young došli su na ideju o davanju imena sastavu nakon što su vidjeli skraćenicu AC/DC na pozadini šivaće mašine koja je pripadala njihovoj sestri Margaret. AC/DC je skraćenica za alternating current/direct current (izmenična struja/istosmerna struja), a označava, kod električnih uređaja, mogućnost korišćenja obe vrste napajanja. Braća su osetila kako ovo ime odražava energičnost njihovih pesama pa je ime ostalo nepromenjeno do danas.

U nekim kulturama skraćenica AC/DC je označavala biseksualnost, članovi su se izjasnili kako za to nisu znali sve dok im na to pažnju nije skrenuo vozač taksija nakon održanoga koncerta u samim početcima njihove karijere. Pojavila se teorija kako je AC/DC skraćenica za Anti-Christ/Devil's Child (antihrist/đavolje dete, deca) ili After Christ/Devil Comes (posle Hrista dolazi đavo), ali svi članovi su odlučno odbili bilo kakvu povezanost s navedenim imenima ponavljajući kako je njihovo ime skrećenica za izmeničnu i istosmernu struju.

AC/DC se izgovara slovo po slovo (eɪ-si-di-si), iako je sastav popularan pod imenom Acca Dacca u rodnoj Australiji. Ime AC/DC nadahnulo je brojne druge sastave da daju svojim sastavima slična imena, uključujući BC/DC, kanadski sastav, zatim AC/DShe, američki sastav čiji su članice isključivo žene.


AC/DC kroz vreme

Braća Angus, Malcolm i George Young rođeni su u škotskom Glasgowu da bi 1963. preselili sa porodicom u Sydney. George je prvi naučio svirati gitaru, a nedugo zatim postao je član benda The Easybeats, najpopularnijeg muzičkog sastava Australije u šezdesetim godinama prošlog veka. Malcolm je postao zainteresovan za muziku kratko posle Georgea, a svirao je u sastavu The Velvet Underground (iz Newcastlea u Novom Južnom Walesu).


Rane godine

U novembru 1973. godine Malcolm i Angus formiraju AC/DC. Članovi su, osim Angusa i Malcolma, bili i basista Larry Van Kriedt, vokal Dave Evans, i bubnjar Colin Burgess. Prvi nastup imali su u sidnejskom klubu Chequers na proslavi nove, 1974. godine. Kasnije su potpisali ugovor s diskografskom kućom EMI i njenom podružnicom Albert Productions koja je pokrivala Australiju i Novi Zeland. Članovi su se često mijenjali. Bubnjar Colin Burgess prvi je otpušteni član, a još je nekoliko basista i bubnjara protutnjalo sastavom bez značajnoga traga.

Angus je već tada usvojio svoj karakteristični stil odevanja u školsku odoru. Originalna odeća bila je ona iz njegove srednje škole u Sydneyu, a na ideju je došla njegova sestra Margaret. Osim školske uniforme, na bini se pojavljivao i u Spidermanovoj, kao i u Zorroovoj odeći i u kostimu gorile. Uopšteno, čitav se sastav odevao u razne blještave uniforme, ali taj pristup je odbačen nakon što je sastav iz Melburna, Skyhooks, već koristio sličan nastup na pozornici.

Braća Young odlučila su kako Evans, glavni vokal, nije dovoljno primeren frontman zbog ostavljanja utiska da se radi o glam rockeru. Znalo se dogoditi da menadžer sastava, Dennis Laughlin, zameni Evansa na pozornici. Bilo je poznato da Laughlin i Evans imaju problema u međusobnom odnosu, a to je pridonelo i odluci braće da ga zamene iskusnim pevačem i Georgeovim prijateljem. Bio je to Ronald Belford Bon Scott.


Era Bona Scotta (1974. - 1980.)

Bon Scott, bivši frontman The Spektorsa, The Valentinesa i Fraternityja, zamenio je Davea Evansa na mjestu glavnoga vokala sastava. AC/DC je izdao samo jednu pesmu dok je Evans bio vokal, Can I Sit Next to You/Rockin' in the Parlour. Kada je Scott preuzeo mesto glavnog vokala sastav je ponovno obradio pesmu nazvavši je Can I Sit Next to You Girl.

Prvi album, High Voltage, izdat je samo u Australiji u januaru 1975. godine. Za njegovo stvaranje sastav je potrošio samo deset dana, a zasnovan je na instrumentalnim izvođenjima braće Young, dok se za reči pesama pobrinuo Scott. Kroz nekoliko narednih meseci postava AC/DC-a se ustalila. Činili su je braća Young, Bon Scott, basista Mark Evans i bubnjar Phil Rudd.
Kasnije te godine izdali su singl It's a Long Way to the Top (If You Wanna Rock 'n' Roll), pesmu koja je ostala simbol AC/DC-a sve do danas. Pesma je uključena na njihovom drugom albumu, T.N.T., koji je iudat širom Australije uključujući i Novi Zeland.

Zahvaljujući nastupima u Countdownu, australijskoj emisiji posvećenoj muzici, između 1974. i 1977. godine, sastav je postao jedan od najpopularnijih muzičkih sastava u Australiji. Njihov nastup 3. aprila 1977. ostao je jedini nastup prenošen uživo na televiziji idućih dvadeset godina.


Međunarodni uspeh (1976. - 1978.)

AC/DC je 1976. potpisao ugovor s međunarodnom agencijom Atlantic Records što im je donelo prve nastupe širom Evrope. U ranoj fazi karijere nastupali su kao predgrupa tada puno poznatijim sastavima kao Kiss, Aerosmith ili Blue Oyster Cult.

Prvi međunarodni album video je svetlo dana 1976., a na njemu su se našle pesme s prva dva albuma koji su izdani samo u Australiji. Pod okriljem agencije Atlantic Records album je doživeo velik uspeh prodavši se u više od tri miliona primeraka. Izabrane su uglavnom pesme s novijeg albuma, T.N.T.-a, dok su s prvoga albuma zastupljene bile samo dve pesme. Sledeći album bio je Dirty Deeds Done Dirt Cheap, a izdat je širom sveta iste godine kad i australijsko izdanje. Ipak, Dirty Deeds nije izdat u SAD-u sve do 1981., kada se AC/DC konačno probio na njihovom tržištu.

Nakon snimanja albuma Let There Be Rock 1977. basista Mark Evans je otpušten zbog neslaganja i međusobnih razmirica s Angusom Youngom. Zamenio ga je Cliff Williams, koji je ujedno bio pomoćni vokal uz Malcolma Younga. Richard Griffiths, izvršni direktor Epic Recordsa i jedan od glavnih agenata AC/DC-a sredinom sedamdesetih kasnije je komentarisao: Svi smo znali da Mark neće dugo potrajati, bio je predobar dečko.

AC/DC je imao veliki uticaj na Novi talas britanskog heavy metala (New Wave of British Heavy Metal) i bendove kao Saxon i Iron Maiden, bendove koji su slavu stekli kasnih sedamdesetih kao znak da odbijaju biti tradicionalni heavy metal bendovi.
2007. godine kritika je napisala da je AC/DC, zajedno s Thin Lizzyjem, UFO-om, Scorpionsima i Judas Priestom predvodnik druge generacije muzičkih zvezda spremnih da zamene staru gardu.


Smrt Bona Scotta

19. februara 1980. u Londonu Bon Scott je preminuo nakon noći u kojoj je konzumirao preveliku količinu alkohola. Ostavljen je u automobilu Alistaira Kinneara sve do idućega jutra kada ga je Kinnear prebacio u bolnicu shvativši da Bon ne reaguje. Proglašen je mrtvim odmah po dolasku u londonsku bolnicu Camberwell. Iako se često pogrešno navodi da je umro ugušivši se u svom vomitivu, službeni uzrok smrti je trovanje alkoholom i smrt nesrećnim slučajem.
Zbog brojnih drugih navodnih uzroka Scottove smrti pojavile su se brojne teorije zavere, od kojih neke navode da je umro od predoziranja heroinom, ispusnih plinova dok je bio u automobilu, ili čak da Alistair Kinnear nije niti postojao. U prilog teoriji o gušenju ide i činjenica da je Scott astmatičar, te da je temperatura te noći u Londonu bila ispod nule.


Potraga za novim glavnim vokalom

Članovi sastava kratko su razmišljali o raspuštanju AC/DC-a nakon Scottove smrti, ali na kraju su zaključili kako bi sam Scott verojatno hteo da sastav nastavi s radom. Među mnogim kandidatima, među kojima je najistaknutiji bio Terry Slesser, na kraju je izabran Brian Johnson, bivši frontman Geordieja. Terry Slesser odbio je pristupiti AC/DC-u jer nije hteo pristupiti već afirmisanom bendu, nego je krenuo vrlo uspešno u samostalnu karijeru.

Angus je kasnije ispričao: Sećam se kako je Bon izvodio pjesme Little Richarda, a potom bi pričao o tome kako je video Briana dok peva, a o Brianu nastavlja: Ima tamo neki momak koji vrišti iz peta, a iduća stvar koju vidiš je kako udara po bini. Valja se po podu i vrišti. Mislio sam da je to izvrsno, a pogotovu zato što nisi mogao dobiti bolji bis - publika bi ga iznela na rukama. Nakon toga valjanja, Brianu Johnsonu dijagnostikovana je upala slepoga creva, što je uzrokovano njegovim preteranim valjanjem po podu bine.

Na audiciji za AC/DC Johnson je otpjevao Whole Lotta Rosie s albuma Let There Be Rock i Nutbush City Limits Ikea Tine Turner. Ugovor mu je ponuđen nekoliko dana posle audicije.


Era Briana Johnsona (1980. - danas)

AC/DC je s Johnsonom dovršio pesme na albumu Back in Black započete sa Scottom. Snimanje se odvijalo na Bahamima u Compass Point Studios nekoliko mjeseci nakon Scottove smrti. Back in Black je postao njihov najprodavaniji album i jedno od obeležja hard-rocka. Na njemu se nalaze pesme poput Hells Bells, You Shook Me All Night Long i Back in Black. Označen je platinastim godinu dana nakon izdavanja, a samo u SAD-u prodato je 21 milion kopija. U Velikoj Britaniji album je dosegnuo broj 1 na listama, dok se u SAD-u zadržao 131 nedelju, što je gotovo tri godine, u prvih 10.

Idući album izdat je 1981. godine i zvao se For Those About to Rock We Salute You, a prodavao se gotovo jednako dobro kao i prethodnik. Kritika je također bila naklona prema albumu koji je sadržao dva singla: Let's Get It Up i For Those About to Rock We Salute You.
AC/DC je 1983. izdao samostalan album Flick of the Switch u pokušaju da obnovi izgubljenu jednostavnost pesama sa starih albuma.


Odlazak bubnjara Phila Rudda i pad popularnosti (1983. - 1987.)

Pojačane glasine o alkoholizmu i paranoji, drogama postale su nepremostiva prepreka u odnosu bubnjara Phila Rudda i Malcolma Younga. Njih dvoje su se jednom prilikom i potukli, a Rudd je otpušten samo dva sata nakon te tuče. Iako je odradio većinu posla oko bubnjeva za idući album, zamenio ga je Simon Wright nakon gotovo jednoglasne odluke članova AC/DC-a.
Ali, s novom postavom sastav je samostalno izdao manje uspešan album Flick of the Switch, koji je kritika smatrala nezavidnim i nedorađenim, dok su neki otišli toliko daleko konstatujućii da je AC/DC proizveo jedan te isti album devet puta.
1984. AC/DC je proglašen osmim najvećim razočaranjem godine u anketi napravljenoj među čitaocima popularnog magazina Kerrang!. Usprkos slabim kritikama, album je dosegnuo četvrto mesto na britanskim listama kao i singlovi Nervous Shakedown i Flick of the Switch.
Sledeći album, Fly on the Wall, producirala su isključivo braća Young, a kritika se ponovno okomila nad sastav nazvavši album neinspirisanim i neusmerenim.

1986. godina donela je povratak na muzičke liste singlom Who Made Who. Album istog imena korišćen je kao muzička pozadina za film Stephena Kinga Maximum Overdrive. Iako AC/DC nikada nije službeno izdao best of kompilaciju, neslužbeno se baš Who Made Who smatra best of albumom. Na njemu su se našli stari singlovi poput You Shook Me All Night Long i Ride On uz nove pesme kao Who Made Who i Chase The Ace.
1988. godina donela je sastavu mesto u Australijskoj Muzičkoj Dvorani Slavnih (Australian Recording Industry Association's Hall of Fame).


Ponovno sticanje popularnosti (1988. - danas)

Idući album plasiran je na tržište 1988., a nazvan je Blow up Your Video. Snimanje se odvijalo u francuskom Miraval Studiju u Le Valu. Prilikom snimanja došlo je do ponovnog okupljanja prvobitnih producenata Harryja Vande i Georgea Younga. Snimljeno je devetnaest pesama od kojih je samo deset prošlo kao deo albuma, dok je devet pesama otpalo. Album se prodao u više primeraka nego prethodna dva albuma zajedno dosegavši drugu poziciju na britanskim listama, što je bila najviša pozicija od albuma Back in Black izdatog 1980. godine. Sadržao je singlove poput Heatseekera i That's the Way I Wanna Rock and Roll. Svetska turneja nazvana po albumu, Blow up Your Video, krenula je u februaru 1988. iz australijskoga Pertha, da bi do aprila iste godine Malcolm Young najavio privremeno povlačenje ponajviše radi odvikavanja od alkohola. Stevie Young, još jedan od braće Young nakratko je zamenio Malcolma.

Nakon turneje Wright je napustio grupu kako bi se mogao posvetiti nadolazećem albumu s drugom grupom s kojom je radio istovremeno. Zamenio ga je veteran Chris Slade. Glavni vokal Brian Johnson bio je prisiljen da nakratko odstupi zbog procesa razvoda, tako da su braća Young za idući album napisala reči za sve pesme. Producent je bio Bruce Fairbairn, sposobni čovek koji je pre AC/DC-a radio i s Aerosmithom i Bon Jovijem. Na tržište je novi album plasiran 1990. godine, a zvao se The Razors Edge. Sadržao je singlove Thunderstruck, Are You Ready, Moneytalks i mnoge druge. Album je završio u prvih deset na američkim listama.

Mnoga live izvođenja odrađena tokom turneje Razors Edge korištena su kod novoga albuma sastavljenog u potpunosti od izvođenja odrađenih po raznim koncertima, a nazvan je jednostavno Live. Producirao ga je opet Brian Fairbairn, na tržište je plasiran 1992., a kritika ga smatra jednim od najboljih live albuma devedesetih godina prošloga veka. Godinu posle, AC/DC je snimio album Big Gun koji je korišćen kao muzička pozadina za Schwarzeneggerov film Poslednji akcioni junak, a dosegnuo je broj 1 na američkim rock listama, po prvi put u karijeri benda.

1994. Angus i Malcolm pozivaju Rudda da se pridruži sastavu za nekoliko improvizovanih proba. Na kraju Rudd je ponovno zaposlen nakon prijateljskoga rastanka s tadašnjim bubnjarom Sladeom. Godinu kasnije, povratkom postave koja je svirala od 1980. do 1983. AC/DC je izdao album Ballbreaker. Prva izdata pesma s tog albuma ujedno je postala popularna širom sveta uključujući i SAD gde je postala broj 1.

Godina 1997. donela je zbirku albuma Bonfire, sastojala se od obrađenih studijskih albuma Back in Black i Volts, i dva live albuma, Let There Be Rock i Live from the Atlantic Studios. Osim paketa CD-ova, AC/DC je odlučio za američko tržište lansirati i poster, nalepnicu, privremenu tetovažu, otvarač za boce i trzalicu za gitaru. Šesnaesti studijski album, Stiff Upper Lip, izdat je 2000. godine, a producent je bio George Young. Album je prihvaćen od kritike bolje nego prethodni Ballbreaker, ali sastavu se zamerio nedostatak novih ideja.

Australijsko izdanje sadržalo je i dodatni CD s tri dodatna videa i nekoliko zabeleženih live pesama s koncerta u Madridu 1996. godine. Stiff Upper Lip dostigao je prvu poziciju u pet država uključujući i Argentinu i Nemačku, dok je drugu poziciju dostigap u Španiji, Francuskoj i Švajcarskoj. Osim toga, treće mesto dostigao je u Australiji.


Najnovija događanja vezana za AC/DC

AC/DC je 2002. potpisao ugovor sa Sonyjem, japanskim tržišnim gigantom zaduženim za plasiranje novog albuma na tržište. Svako izdanje nekoga albuma sadržano je u proširenom paketu, a sadrži retke fotografije, prisećanja u beleške članova sastava. Čitava prethodna diskografija osim Ballbreakera i Stiff Upper Lip digitalno je obrađena i ponovno izdata 2003. godine, da bi Ballbreaker svoje ponovno izdanje doživeo 2005. a Stiff Upper Lip 2007. godine.
2003. Malcolm je prihvatio Nagradu Teda Alberta za izvanredan doprinos australijskoj muzici. Nagradu je primio na 2003 Music Winners Awards, a tokom svog nastupa odao je počast prerano preminulom Bonu Scottu. Kasnije te godine merodavna američka firma javno je obznanila da je AC/DC prodao 63 miliona primeraka svojih albuma, od čega su prodavaniji samo Beatlesi, Led Zeppelin, The Eaglesi i Pink Floyd, ali na kraju 2007. godine poznato je da je bend pao na desetu poziciju.


Ulazak u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla

AC/DC je primljen u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla u martu 2003. Tokom ceremonije sastav je izveo Highway to Hell i You Shook Me All Night Long, a prateći vokal osigurao je Steven Tyler iz popularnog Aerosmitha. Govor Briana Johnsona sastojao se od reči njihove pesme Let There Be Rock.


Sa foruma:
Forum Zid. Zid snova. Utopija kreativnosti. Mesto na kome su snovi u boji, inspiracija nepresušna, misli slobodne, lepota u rečima. Date li nam delić sebe, čuvaćemo ga zauvek...
;;)
Što se mrči kada kovat' nećeš, što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ...
Korisnikov avatar
Maja Radonjić
Postovi: 156
Pridružio se: 11 Dec 2010, 15:36

Re: Voljena Rock epoha....

Post od Maja Radonjić »

\M/ \M/ Ovaj smajli mi je ulepšao popodne! =))
Što se mrči kada kovat' nećeš, što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ...
Korisnikov avatar
Maja Radonjić
Postovi: 156
Pridružio se: 11 Dec 2010, 15:36

Re: Voljena Rock epoha....

Post od Maja Radonjić »

Rainbow



Rainbow je rock grupa koju su prvobitno činili članovi grupe Elf - Ronnie James Dio (pevač), Mickey Lee Soule (klavijaturista), Craig Gruber (basista) i Gary Driscoll (bubnjar), dko je osnivač benda bio gitarista legendarne grupe Deep Purple - Ritchie Blackmore.

Bend je nastao 1974 kada je Blackmore odlučio da napusti Deep Purple i osnuje svoj bend, idealni muzičarti su bili članovi grupe Elf koja je do tad bila predgrupa Deep Purple-u. Ime Rainbow (Duga), grupa je dobila po Holivudskmom kafiću i ćevapdžinici koji se zvao (pretpostavljate) Rainbow.
Muzika se razlikovala od Deep Purple-a, jer je imala elemente klasične muzike, a tekstovi su bili srednjovekovne priče/teme.

1975. je izašao debi album "Ritchie Blackmore's Rainbow" sa velikim hitom "Man on the silver mountain".

Sredinom 1975, Blacmore je najurio iz benda sve članove osim Dio-a i doveo u grupu bubnjara Cozy Powell-a, basistu Jimmy Bain-a i klavijaturistu Tony Carey-a. Grupa je u ovom sastavu izdala album "Rising"

Januara 1977, Bain i Carey zamenjeni su sa klavijaturistom David Stone-om i Mark Clarke (ubrzo je i njega Blackmore najurio, pa je sam svirao bas linije :mrgreen:). Nakon objavljivanja albuma "Long live rock'n roll" i turneje sa koje potiče legendarni koncert u Minhenu (koji svrstavam u jedan od najboljih rock koncerata svih vremena.), Dio je napustio bend zbog Blackmor-ove odluke da komercijalizuje bend i pridružio se Black Sabbath-u gde je zamenio Ozzy Osbourn-a.

Blacmore je hteo da zameni Dio-a sa Ian Gillan-om koji ga je odbio pa je Dio-v naslednik u bendu postao Graham Bonnet. Bendu su se pridružili ex-basista Deep Purple-a Roger Glover i klavijaturista Don Airey. Bend je izdao novi album pod imenom "Down to Earth" na kojima su se nalazili hitovi "Since zou been gone" i "All night long".

1980. bend napušta Cozy Powell i nastavlja karijeru u Michael Shenker grupi (ex-gitarista Scorpions-a), Whitesnake-u i Black Sabbath-u. Isto je učinio i Bonnet.
Na sledećem albumu "Difficult to Cure" novi članovi su bili Joe Lynn Turner, and Bobby Rondinelli. Nakon turneje koje je promovisala novi album grupu napušta i Akroy koga menja David Rosenthal.

Usledili su albumi "Straight Between the Eyes" i "Bent Out of Shape" nakon kog kao po Blackmor-ovom običaju Rondinelli biva otpuštan anjegova zamena je bubnjar Chuck Burgi.

1984. Blackmore i Glover se vraćaju u ponovo oformljeni Deep purple i automatski se raspada Rainbow.

1993. Blackmore napušta Deep Purple i formira Ritchie Blackmore's Rainbow sa kojim je 1995 iydao album "Stranger in Us All".

1997. je održan poslednji koncert Rainbow-a, nakon koje je Blackmore osnovao bend sa svojom ženom - Blackmore's night.


Preuzeto sa: RNR ws
Što se mrči kada kovat' nećeš, što zbor kupiš kad zborit' ne smiješ...
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju