Marijana Tomišić
PATULJCI
Radnja sedešava u šumi. Dok patuljci spavaju Vila I Vilenjak šetaju I razgovaraju.
Muzika se čuje. Vila ima blažen ali zamišljen pogled.
VILENJAKse obraća publici: Svi patuljci sad spavaju,
I sanjaju snove slatke,
još uvek ni ne slute
da im spremate zadatke.
VILA: Nisam s njima zadovoljna.
Moram nešto učiniti
sad sam ozbiljna I voljna
navike im promeniti.
Jer, više im dobro nije
Mrgud da se stalno ljuti
VILENJAK: Pospanko lenjost snom da krije
VILA: Učo stav da ima kruti,
VILENJAK: Kijavko sad hranom boljom
mora smanjit kijavicu,
VILA: a Stidljuvku treba hrabrost
da otkloni stid na licu.
VILENJAK: Glupavko mora barem malo
naučiti da razmišlja
VILA: Srećko da prestane
gluposti da smišlja.
Obazriviji da bude
Da izrastu svi u ljude…
Za školu već stasali su,
VILENJAK: Ali takvi neće moći
obaveze prihvatiti
VILA: Zato ćemo pripomoći.
Zadatak će težak biti
Ali će se isplatiti…
VILA: Dotaknuću sad štapićem
svakog od njih polagano,
Dotakla ih je blago štapićem, puna ljubavi prema njima
VILENJAK: Sakrijmo se negde tamo
jer već svanu jutro rano
Pobegoše
Patuljci se polako bude
KIJAVKO kija , POSPANKO jedini nastavlja da leži dok su ostali već budni, UČO je zamišljen I strog I počinje da priča
UČO: Sanjao sam čudan san
kao, vila mi prilazi,
svetlošću me obasjava,
a po licu ljupko mazi
STIDLJIVKO: I mene je nešto taklo,
kao neki oblak beli
MRGUD: Ih čudna mi čuda veli,
svako sanja to što želi
SREĆKO: Pogledajte njega samo
u licu je crven sav
hajde da se razigramo
kao da je bitan san.
KIJAVKO: I mene je nešto dirnulo,
al nestade čim sam kinuo
GLUPKO: Ljudi moji da vam kažem
I ja sam vam nešto snio
rek’o bih vam vrlo rado
al sam san zboravio….
POSPANKO : ja sam sanj’o
da sam spav’o
video sam jutra plava
dugu kako nebom plovi
divni su mi snovi
I SAD MI SE JOŠ SPAVAAA.
UČO: Ustanite ljudi dragi
mora nešto da se radi.
Poče da duva snažan vetar
UČO: Naređujem, skupite se
uhvatite se za ruke,
SREĆKO, GLUPKO, smirite se
ne igrajte sada žmurke
SREĆKO I GLUPAVKO SE LUDIRAJU I odjednom I vetar odnese
MRGUD: Zalud njima pričaš učo
zalud trošiš reči bre
odnese ih vetar sada
ko zna kud I ko zna gde.
KIJAVKO: Pogledajte pismo ovo,
snažni vetar što je don’o.
pomiriše ga I kine
MRGUD: Otvori ga Kijavko ti
ja ga neću ni pipunti
UČO: Ne izvodi mrgude
dohvati se pisma sad
možda ovo pismo krije
braći našoj neki trag
VILENJAK uleće I čita pismo ostali ga gledaju pomalo uplašeno I zbunjeno.
VILENJAK: Pismo piše vila vama,
“Prijatelji moji mili,
zadatak ste vi dobili,
da nađete ove dve
neozbiljne šeprtlje.
Na tom putu imaćete
zadatke vi teške, lake.
Ali ako savladate,
svoje nedostatke
put će vama kratak biti
brzo ćete se vi vratiti.
VILENJAK BEŽI I ostavlja im pismo...
MRGUD : Ih, ovo je dobra vila,
šta bi bilo da je zla
problem nam je napravila
sakrila nam brata dva.
KIJAVKO: I šta ćemo sad činiti
kakve mane popraviti?
Ja I nemam nekih mana.
MRGUD: Ali kijaš celog dana.
STIDLJIVKO: Hm, mene je baš sramota
što sam takav, što se stidim,
ali problem tu veliki
ljudi moji ja ne vidim.
POSPANKO: Znate braćo, ja vam danas
nisam nešto dobre volje.
Da odspavam, ipak malo?
Razmišljaću možda bolje?
UČO: Dosta više jadikovki
dosta više vašeg zbora,
pismo meni odmah dajte
odnekud se poći mora
Evo dalje šta nam kaže
Lavirint sam osmislila.
Njime sada vi krenite,
naći ćete braću svoju
ako sebe pobedite.
I jednog I drugog brata
neći ćete iza vrata.
A vrata su zaključana
mudrušću se otvaraju,
koliko god bude teško,
radost čeka vas na kraju.
Krenuli su kroz lavirint.
Pojavila su se prva vrata
UČO: Ključ sad treba negde naći.
POSPANKO: Zeva: Evo ja ću ga pronaći.
STIDLJIVKO: Evo jedne ceduljice!
Od parfema sva miriše.
Ljubavno je pismo možda?
MRGUD: Možda neko tebi piše.
Opet si u licu rumen.
Ja ću naći neki grumen
bravu ću razvaliti
I vrata provaliti
UČO: Hej, Stanite, vremena mi malo dajte!
Hm otvoriću pismo ovo I polako pročitati
slovo po slovo
Uleće vilenjak, otima otima im pismo I počinje da čita
VILENJAK: Kijavku, lagan zadatak sam dala,
da pojede šargarepu,
u ćošku je slatka mala
VILENJAK POBEŽE
ŠARGAREPA LETI POLAGANO PREMA NJEMU A ON SE MRGODI
KIJAVKO: Ja ne volim šargarepu
svi to znate dobro,
povratiću ako liznem,
pogledajte ovo…
ŠARGAREPA MU LETI OKO GLAVE
UČO: Hajde jedi, ne oklevaj
zadatak ti vrlo lak.
Pa ne traže sad od tebe
da podigneš težak džak.
KIJAVKO SE MRŠTI ALI GRICKA POLAKO
VILENJAK uskače I glupirajući se peva: ŠARGAREPA, NEKOM JE LEPA
NEKOM JE MILA, KIJAVKU NE
JER ON VOLI SAMO SLATKIŠE,
SENDVIČE, TORTE, SLADOLEDE….
VILENJAK ODLAZI:
POSPANKO: Odspavaću.
Dok on pojede celu šargarepu,
ja mogu odspavati
sna partiju lepu..
UČO: Nemoj sada ti da spavaš
zbrku samo praviš vrelu
pružićemo mu podršku
poješće je celu.
POJEO JE ŠARGAREPU, VRATA SE OTVARAJU I ONI RADOSNO ULAZE
MEĐUTIM OKO NJIH JE MRAK
UČO: Nikog nema
STIDLJIVKO: I mračno je
ja se sada bojim
MRGUD: Nemoj brate da se plašiš.
KIJAVKO: Kako da se ne prestrašiš
kad ne vidiš
prst pred okom svojim
UČO nežno govori: Ajde sada smirite se
vi usranci mali.
STIDLJIVKO: Pogledajte, sad vidi se!
POSPANKO je već pridremao I bude ga: Aaa svetlo se upali!
UČO: Ajde sada malo brže
kroz ovaj lavirint strašni
nijednog od braće
mi još nismo našli!
POSPANKO: Evo ih na podu opet neka slova
MRGUD: Neke reči sve bez reda
A u meni sve kuva od jeda….
UGASI SE SVETLO
Mrgud shvati da se svetlo ugasilo zbog njegove ljutnje pa se ispravlja.
MRGUD: Nisam tako mislio,
malo sam se šalio
po navici to sam rekao
STIDLJIVKO mu vraća što ga stalno zeza: Glupost je provalio!
MRGUD SE SMEŠKA NA SILU
SVETLO SE PALI
UČO: Pokupite sada sve papire ove
Ko zna možda zatrebaju
za neke zadatke nove.
KIJAVKO KUPI, KADA ZANESEN STIŽE DO SLEDEĆIH VRATA ONA SE OTVORIŠE
NAZIRU SE TRI DEVOJKE
ISKAČE VILENJAK
VILENJAK: Pogledajte tri devojke
vitke lepe kao lutke
priđi njima ti stidljivko
nemoj da ih gledaš ćutke
DEVOJKE MU SE SMEŠKAJU A OSTALI GA GURAJU PREMA NJIMA, SHVATAJUĆI DA SE OPET RADI O ZADATKU.
STIDLJIVKO: Hm hm, šta radite lepe dame?
ONE POLAKO PRILAZE I ŠETAJU OKO NJEGA
STIDLJIVKO : Neka vas neka
vidim ja dobro I iz daleka
MEĐUTIM ONE MU SE NABACUJU, NAMIGUJU VRLO SUPTILNO
DEVOJKE: Nudimo vam razno voće,
ako neko od vaš želi
narandže, banane groždje
šta KIJAVKO veli?
KIJAVKO: Iz vaše ću mile ruke
sve pojesti glatko
voće mi odjednom
ukusno I slatko…
DEVOJKE: OTVORITE VRATE DA PROĐE KIJAVKO
VILENJAK OTVARA VRATA
STIDLJIVKO: Dame moje Mile ljupke
Mogu li poljubiti Vaše divne
nežne ruke
UČO : Bravo brate, ( Ovaj deo može da kaže MRGUD I da se preskoči deo kad on
rumen nisi priča sa devojkama)
ovog puta čini mi se
pobedio sebe ti si.
SVI PROLAZE OSIM MRGUDA
Vrata su zatvorena a svetla se pale I gase
MRGUD: Šta sad ovo znači
od svih njih sam
I bolji I jači
I ne mogu takav
kroz vrata da prođem
MA NEMOJTE DA VAM DOĐEM…..
Svetlo se gasi
MRGUD: Mislim, nemojte
da pođem za vama
koliko ste divne lepe
ali braću da ostavim
tad bi bilo samo štete..
DEVOJKE SE SMEJU: Sa posebnim zadovoljstvom
otvaramo tebi vrata
tako da ćeš iza njih
ugledati jednog brata
MRGUD SE RADUJE I PROLAZI, GLI GLUPKA KOJI JE PRESTRAŠEN. Svi samo ćute I gledaju ga.
MRGUD: Glupko brate dragi
gde si dosad bio
KIJAVKO: Jesi l išta jeo
POSPANKO: Jesi li bar malo snio
UČO: Pustite ga neka kaže
šta sad od nas opet traže.
Ulazi Vilenjak
VILENJAK: Vila od Glupavka traži…
SVI: ŠTA ?
VILENJA: Od reči sa papira
rečenicu sklopit treba.
GLUPAVKO: A za takve stvari ljudi
Glup sam vam do neba.
KIJAVKO: Kod mene su ti papiri!
Pogledaj ih pobro!
GLUPAVKO: Bože mili,pomozi mi
da sastavim reči dobro.
Pametan ja mnogo nisam
iskreno ću vama reći
ako ovo sada rešim
neće biti kraja sreći.
Vila se pojavljuje, štapićem maše.
UČO: Ljudi moji polegajte
za odmor je vreme sad
POSPANKO: Pogledaj ih utonuše
svi oni u sladak san.
Ali neću ja spavati
od spavanja ništa nema.
GLUPAVKO SE SNUŽDIO.
POSPANKO; Ne brini se rešićemo
neće biti tu problema.
POSPANKO ČITA REČI SA PAPIRA I GOVORI NAGLAS.
POSPANKO: Klade, Caruje, Snaga, Um, Valja.
RAZMIŠLJAJU
POSPANKO: Ma lako je,
seti se Merlina I Artura Kralja.
GLUPAVKO: Evo, evo pokušaću.
SNAGA CARUJE,
UM KLADE VALJA.
POSPANKO: Ponovo ne valja
GLUPAVKO: UM CARUJE, SNAGA KLADE VALJA
POSPANKO: Kako si pogodio
Vrata si otvorio
Srećko utrčava grli ih.
SREĆKO: Gde ste braćo moja mila,
Vila me je zarobila.
GLUPAVKO: I mene je bila
zarobila vila,
jer sam stvarno glupav bio
a sad sam se opametio.
ONI GA GLEDAJU I SMEJU SE
POSPANKO: Srećko da li si razmislio
I poruku ti shvatio?
SREĆKO: Ma Pospanko shvatio sam
I sad vrlo dobro znam
Ne mogu me čuvat drugi
Čuvati se moram sam.
POSPANKO: Srećko ajde reci
ajde budi kratak
moramo ti pomoći
da rešiš zadatak.
VILENJAK: U prostoru negde ovom
zagonetku vila skrila
Srećko treba da je nađe
Glupavko da reši
I sam da se snađe.
SREĆKO TRAŽI, PRILAZI JEDNOM GRMU, A GRM POČINJE DA SE TRESE I ISPUŠTA NEKE ZVUKE.
SREĆKO: Kad bih stari srećko bio
Ne bih se ja uplašio
Ali sada kad sam novi
Strah me ipak malo mori.
Ovom žbunu ne prilazim
jer bezbedno nije,
sigurno se zagonetka
negde drugo krije.
TRAŽI
SREĆKO: Evo ispod kamena je
ceduljica neka
jeste, jeste to zagonetka…
SREĆKO DAJE GLUPAVKU
GLUPAVKO: Smem li nešto bar da pitam?
VILENJAK PONOVO ULEĆE
VILENJAK: Izvoli
GLUPAVKO: Ja ne znam da čitam,
VILENJAK: Dobro, ja ću pročitati
al Glupavko, samostalno
odgovor ćeš meni dati.
Krila nema, ali leti.
GLUPAVKO: Šta je sad to Bože sveti.
VILENJAK malo je nervozan: Pomoći ću tebi malo,
može biti: vedro hladno,
vetrovito il’ sunčano,
ne može se uhvatiti,
ili se zaustaviti.
GLUPAVKO GLEDA I NIJE SIGURAN ŠTA BI TO MOGLO BITI
VILENJAK: Krila nema ali leti
razmišljaj bez treme,
Satić kuca tika taka
Znači to je…?
GLUPAVKO: VREME?
VILENJAK LJUTITO ODLAZI
PATULJCI SE BUDE, U ŠUMI JE PREDIVNA ATMOSFERA.
VILA SE POJAVLJUJE.
VILA: Bravo Glupavko,
s tobom se srce moje ponosi
ali se ni zbog pameti ti ne uznosi.
Pamet zamke često krije
ona je važna al dovoljna nije.
Srećko zadrži vedar duh svoj
I od njega odustati nikada nemoj.
U životu sada vidiš
I obazriv moraš biti,
malo ozbiljnosti neće ti škoditi.
Pospanko dragi, snovi su divni
ali samo snova se ne živi
raditi moraš pospanko mili
da bi se snovi ostvarili
Stidljivko, ti svoj napredak vidiš
jer sve manje I manje se stidiš
Nastavi hrabro samo tako
I znaj sa nečim se na svetu bori svako.
Mrgude vidim, sve si shvatio
jer si se I ti preobratio
češće koristi lepe reči,
ljubav I dobrota može da leči.
Kijavko, ti više nemaš svoju manu
jer vidim da jedeš I zdraviju hranu.
Učo, postao si mnogo blaži I bolji
podršku svima uvek si dao
I zato I tebi kažem bravo.
Patuljci moji, vreme dođe
svako od vas u školu da pođe.
Škola nije samo znanje da pruži,
ona vas uči kako se voli, deli
I druži.
A sad pošto ste se namučili
I o sebi mnogo naučili.
Spemila sam gozbu nama
nek se slavi bar tri dana.
A svakome od vas
poklončiće je namenila….
PEVAJU I IGRAJU, A VILA IM DELI POKLONE.
Marijana Tomišić - Patuljci
Marijana Tomišić - Patuljci
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Ko je OnLine
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost