Zanimljivosti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Zanimljivosti

Post od branko »

Džoni Štulić optužio Radeta Šerbedžiju

Rade Šerbedžija, koji je svoju turneju nazvao po pesmi Branimira Džonija Štulića "Meni se dušo od tebe ne rastaje", rekao je da je muzičar samo za tu predstavu napisao pesmu, međutim sad ga Branimir demantuje.

"Nisam napravio nikakvu pesmu za Šerbedžijinu predstavu, niti smo ikada bili prijatelji", rekao je Branimir Džoni Štulić za portal RTS-a, reagujući na intervju Radeta Šerbedžije.

Tekst prenosimo u celini:

"Taj kazandžija Šerbedžija mračno laže. Džoni ga nikad nije zvao u šetnju po Zagrebu, niti mu je napravio pesmu, niti su ikada bili prijatelji, upravo obrnuto, on je njega jednom zgodom, po svojoj želji, provozao svojim mercedesom da bi s njime divno ćutao, međutim, iskoristi taj svoj poziv da tu pesmu lakše otuđi i ubaci u svoju predstavu bez pitanja, dapače, da to sakrije, on nju potom i snimi, a sad već tim gnusnim lažima opravdava i sam razlog svog opakog postojanja".

"Ja sam pesmu 'Meni se dušo od tebe ne rastaje' izveo premijerno početkom septembra '89. u Zagrebu, na Omladinskoj TV – ima ta emisija za potvrdu na Tjubu. Tom prilikom sam boravio samo tjedan dana u Zagrebu, i to mi bude jedina poseta Jugi te godine.

Šerbedžiju tad nisam sreo. Sledeće godine '90, provedoh deset meseci u Jugi, svirajući, i tad ga dvaput sretoh.
Jednom me Pađen (u prolazu) odvede na neko mesto gde se on zatekne (verovatno po dogovoru), što je naličilo audiciji za film, no brzo se digoh i otiđoh.

Drugi put, zatekavši se na nekoj večerinki, izrazi želju da me provoza svojim kolima (a provozao me samo zato da ima pokriće za potonju priču, jer unapred je o svemu mislio spremajući savršeni zločin), i to je jedina istina koju zbori.
"Balegari", na kojima se ta pesma nalazi, izađoše krajem juna '90. (pretpostavljam da je od tada koristi, jer službeno mu je predstava trajala od 15. 5. '90. do 26. 4. '91, međutim, ako je pesmu koristio pre toga, onda ne znam kako se snimke domogao, sem ako se nije tom snimkom sa TV-a poslužio), u svakom slučaju, ja za tu predstavu uopšte nisam znao, sve do pre pet-šest godina, kad u javnosti izađe sa tom pričom.

Ja nikad nisam bio prijatelj s njime, i nikad ga u životu nisam nazvao (dapače, on je mene, i to mu je verovatno i najbolji opis u njegovoj knjizi), otuda, znajući veoma dobro da nikad ne bi dobio odobrenje da je koristi u toj predstavi, kao ni inače, on jednostavno izmisli celu priču, štaviše, da to još više zamuti, on nju potom i snimi, a sad, pored višegodišnjeg izvođenja (i drugih mojih pesama, takođe), on već i turneju pod imenom te otuđene i oskrnavljene pesme radi (na kojoj i napravi karijeru tobožnjeg pevača).

Podsetimo, Rade je ispričao da ga je Štulić pozvao u šetnu i da su tada se dogovorili da mu napravi pesmi.
„Znao je u ponoć da me pozove u šetnju po Zagrebu. Sa njim se najlepše ćutalo u tim šetnjama po Zagrebu. Imali smo čudno prijateljstvo. Pitao sam ga da mi napravi pesmu za predstavu Hrvatski slavuj koju sam režirao 1989. godine u Zagrebu. Džoni je napravio pesmu Meni se dušo od tebe ne rastaje za samo otvaranje te predstave na sceni. Eto, sada mu naslovom ovih koncerata šaljem poruku, kao starom prijatelju", objasnio je Šerbedžija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »



:ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

„Вајтснејк” и београдска публика јачи од олује

Снимак завршнице синоћног концерта бенда „Вајтснејк” на Ташмајдану, на којем бенд и публика одбијају да се повуку пред јаком кишом и олујом, обишао је свет.

Концерт „Вајтснејка” главна је тема српских, регионалних и светских медија, јер се, како истичу организатори, не памти да је иједан бенд одбио да се повуче са бине услед јаке кише и олује која је јуче захватила Београд.

Друштвене мреже су гореле од честитки Дејвиду Ковердејлу и „Вајтснејку”, као и српској публици, док су многи професионалци оценили да је наступ на бини натопљеној водом и под ударима кише и олујног ветра био „лудост у којој је право чудо да нико из бенда није погинуо”.

На забринуте коментаре пријатеља и фанова на Твитеру, Ковердејл је шеретски одговорио: „Ништа не може да заустави Змије и ништа не може да заустави нашу публику”.

А све је изгледало као да ће ово бити савршен летњи концерт - препун стадион, видно расположен Ковердејл и публика која је од почетка до краја углас певала хитове ''Bad Boys'', ''Slide It In'', ''Is This Love'', ''Ain't No Love In The Heart Of The City'', те невероватна енергија коју су бенд и фанови размењивали током наступа.

Негде у осамдесетом минуту концерта, када је он већ био при крају, током извођења нумере ''Here I Go Again'', олујни облаци се се претећи надвили над Ташмајданом, а муње и ветар су наговештавали велико невреме.

Иако је, по правилима, већ тада требао да напусти бину, Ковердејл је запевао „Stil Of The Night'' повевши фанове у невероватну авантуру - киша је лила као из кабла, највише засипајући управо славног певача и гитаристу Реба Бича, док је клавијатуриста Микеле Лупи покрио главу и клавијатуре цирадом и наставио да свира.

Бина се очас посла натопила водом, док су избезумљени техничари трчали по њој покушавајући да држе ситуацију под контролом.

Не зна се где је била луђа и усијанија атмосфера - на бини или у публици - Ковердејл, који упркос киши коју као да су шмрком поливали по њему, наздравља српским фановима дижући чашу у вис и обожаваоци који одбијају да побегну, певајући ''Still Of The Night'' из све снаге, бодрећи бенд који мокар до голе коже свира као да се ништа не дешава.

„Дејвиде, Србине'', орило се из хиљада грла и, заиста, Ковердејл као да поседује онај тзв. српски инат, пркосећи жестоком невремену, одбио да напусти бину док не изведе песму до краја,преноси Танјуг.

Захваливши се публици на српском и енглеском, славни певач ставио је руку на срце и поклонио се фановима, знајући да ће овај концерт ући у историју као (не)школски пример професионализма и посвећености обожаваоцима.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »



:ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Novogodišnji Mikstejp: Plejlistu pravi kompozitor Zoran Simjanović

Danas je drugačije.


Piše: Una Miletić

Čini mi se da su se svi istrošili. Nema originalnosti ili ima, ali se teško sluša. Čekaju se nove šezdesete, da se nešto desi, da se preokrene i da muzika opet bude sveža i dostupna. Što se tiče filmova, imali su svoje savršene priče, lepe, skrivene intelektualne kritike ljudi i društva u cilju popravke istog. Da li su u tome uspeli? Nisu. Ništa se nabolje nije napravilo. Danas gledam nove američke filmove. Nije normalno kako se to radi, što uživo na snimanjima, što u kompjuterima. Jedino jednačina nema smisla – to za Danas primećuje kompozitor Zoran Simjanović, praveći paralelu između umetnosti muzike i filma nekad i sad.

On je, kao jedan od najznačajnijih domaćih kompozitora za film i pozorište, komponovao muziku za više od 60 igranih filmova, serija, brojnih animiranih i kratkih filmova, i reklamnih spotova. Bio je profesor na više fakulteta i dobitnik je brojnih nagrada. Simjanović je tvorac muzike za najznačajnija domaća ostvarenja: „Specijalno vaspitanje“, „Miris poljskog cveća“, „Nacionalnu klasa“, „Zemaljski dani teku“, „Boško Buha“, „Petrijin venac“, „Majstori, majstori“, „Sok od šljiva“, „Sjećaš li se, Doli Bel“, „Maratonci trče počasni krug“, „Variola vera“, „Balkan ekspres“, „Nešto između“, „Šta se zgodi kad se ljubav rodi“, „Otac na sluzbenom putu“, „Jagode u grlu“…

Njegova plejlista omiljenih pesama za Novogodišnji mikstejp biće objavljena na Danasovom sajtu u subotu uveče.

* Kako u životu, dok pevušimo muziku „u glavi“, ili je slušamo na slušalicama u GSP-u, na putovanju… tako i na filmu, bez odgovarajuće muzičke podloge atmosfera gubi na impresiji i jačini. Vi se upravo bavite dočaravanjem emocija na filmu kroz kompoziciju koja prati filmski život. Kako se to stvaranje realizuje?

Što kaže Šaban Bajramović – “Otkud znam”. Ha, ha. Čita se scenario, priča se sa rediteljem, razmišlja se dok ideš ulicom, dok gledaš televiziju i onda sedneš za instrument i izlazi.

* Kako biste opisali prožimanje, nerazdvojivost i međusobno upotpunjavanje muzike i filma?

To je strašno važno. Može da bude genijalna muzika a da nema veze sa scenom u filmu ili filmom uopšte, a može da se sa nekoliko akorda napravi čudo. Zato filmski kompozitor mora da bude odličan dramaturg da proceni šta gde treba, da bi ta scena ili ceo film „prohodao“.

* Vi ste jedan od začetnika rokenrol scene u Beogradu, kako je tada svet izgledao muzički, a potom i filmski, i kako Vam se danas on čini?

Muzički je bio oslonjen na Italiju (Sanremo), francusku šansonu pa i ruske pesme. Odjednom se kod nas pojavio rok, niko ne zna kako. Te godine (1961) kad su se Siluete formirale, čuvena grupa The Shadows izdala je prvi LP. Kako smo mi došli do toga da to sviramo ne znam. Pre toga iz Amerike smo slušali Fets Domina, Elvisa, pa i Bil Hejlija. Preko nekih neshvatljivih veza dobijali smo snimke, presnimavali ih, a kasnije i slušali sa Radio Luksemburga usred noći u krevetu, pokriveni jorganima da drugi ne čuju da ne spavaš. U razredu je bilo, od nas tridesetak, desetak gramofona i dva magnetofona. Jedan je bio Grunding, mnogo veliki i težak, od, danas, reditelja Branka Baletića. Njega nismo nosili. A od Stanka Gakovića, danas arhitekte, lakši, koji se nosio na žurke. Muzika je bila nova. Svake nedelje se pojavljivala gomila originalnih kompozicija koje su punile Top listu Radio Luksemburga.

Danas je drugačije. Čini mi se da su se svi istrošili. Nema originalnosti ili ima, ali se teško sluša. Čekaju se nove šezdesete, da se nešto desi, da se preokrene i da muzika opet bude sveža i dostupna. Što se tiče filmova, imali su svoje savršene priče, lepe, skrivene intelektualne kritike ljudi i društva u cilju popravke istog. Da li su u tome uspeli? Nisu. Ništa se nabolje nije napravilo. Danas gledam nove američke filmove. Nije normalno kako se to radi, što uživo na snimanjima, što u kompjuterima. Jedino jednačina nema smisla.

* Kako Vam izgleda trenutna situacija u svetu kulture uopšte? Da li i dalje postoje remek-dela u umetnosti, velike priče, kako se to kaže, ili je to ostalo u prošlosti?

Mislim da sam o tome govorio malopre. U jednoj američkoj seriji postoji razgovor između producenta koji zarađuje milione i njegovog čoveka za sve. Ona kaže otprilike: ”Ovaj film je za azijsko tržište, zaradiću 300.000.000 dolara i strašno sam srećna što ne radim umetničke filmove”. Čak i Rusi, koji su bili poznati i osvajali značajne nagrade sa umetničkim filmovima, sada rade komercijalne i mislim da i njima nema spasa. Čeka se nešto da se izađe iz ćorsokaka pa da se krene krupnim koracima u nešto novo.

* U ovoj Covid „situaciji“ festivali su uglavnom otkazani, koncerti i bioskopske projekcije mahom se odvijaju online, pozorište je takođe redukovano na minimum. Ljudima fale „živi“ kulturni događaji. Kakve će to posledice ostaviti na naše kulturne navike, pa i na našu psihu, a na koji način će i da li će promeniti predstavljanje umetnosti?

Ne mora da znači da će biti negativno. Ionako su likovne izložbe pune video radova, pa ne znaš da li su ti likovnjaci završili Likovnu akademiju ili FDU. Sviđa mi se što su na izložbama manje gužve, pa možeš natenane da je odgledaš, jer to je izložba a ne promocija ljudi. Što se tiče pozorišta takođe možeš da gledaš na velikom ekranu, kod kuće, u miru predstave i da stvarno uživaš. Normalno, fali malo reakcija publike i tebi kao gledaocu, a glumcima i muzičarima pogotovo, ali preživećemo i ovo, a nešto će možda i ostati. Recimo, elektronske sudije na tenisu. Mnogo je bolje i sigurnije. Da je tako bilo u Njujorku, Đokovića ne bi izbacili. Ha,ha.

* Kako vidite pokušaje nadležnih da pomognu kulturnim radnicima u odvijanju kulturnih zbivanja u ovom periodu?

Mislim da pomažu koliko se može. Amerikanci su otpustili 50.000.000 ljudi i onda je konstatovano da baš oni nemaju nikakvu ušteđevinu da prežive Coronu, pa sam gledao na kompjuteru snimke kolona od po nekoliko kilometara na autoputu od šest traka kako čekaju da dobiju paket sa hranom. Mi smo manji pa je moguće da nam se pomogne. SOKOJ i UFUS AFA ZAŠTITA je svojim članovima davao neku pomoć, a mislim i država. Meni, srećom, nije trebala, ja sam penzioner.

* U svojim intevjuima pominjali ste kako ste sa rediteljima neka od naših najvećih filmskih ostvarenja radili sa malim budžetom. Kako je to izgledalo i da li današnji diktat novca onemogućava spontanost u kreiranju?

Jeste, to se desi ali to su bile izuzetne situacije koje se nisu odrazile na kvalitet umetnosti. Nisu u pitanju pare. Bitno je da se razmišlja u pravcu pravljenja originalne muzike koja će ostati i posle filmova, tako da podseća na taj film i deluje na nove gledaoce da se zainteresuju i da ih gledaju po prvi put. Bar danas je to moguće. Postoje kanali koji emituju samo domaće filmove, a i na nacionalnim televizijama dobri domaći filmovi imaju svoje termine. Normalno, valjda ćemo napraviti i Mediateku, ustanovu koja će čuvati sve što smo snimili, osim filmova koje čuva Kinoteka, kao i fotografije i partiture, jer, ako se to ne napravi, postavlja se pitanje gde smo bili i šta smo radili. Kad već govorimo o tome šta treba napraviti, nadam se da ćemo obnoviti i orgulje u Kombank dvorani (Dvorani Doma sindikata) pa kad ovo prođe, da pravimo i sjajne koncerte i festival orgulja koji se sad dešavaju u malim crkvama.

* Iako je Mikstejp Danasova muzička rubrika, napravila bih izuzetak i zamolila Vas da našim čitaocima preporučite i najbolje filmove iz poslednjih par godina?

Moram da te razočaram, ali nisam u mogućnosti. Nisam video dobar film ni domaći ni strani, a ni serije. Serije govore samo o kriminalcima i policajcima i ženama sumnjivog morala. Mislim da nijedna domaća serija ne sme da se pušta u terminima kada gledaju deca, jer će im iskvariti i rečnik i pogled na svet.

Što se tiče filmova sve do osamdesetih je interesantno. Posle toga producenti oduzimaju autorska prava autorima i hitova više nema.

Što se tice koncerata najbolji su reciklaža – sećanje na neke umetnike ili neke godišnjice koje izvode savršeni mladi pevači i svirači.

*Ako izuzmemo koronu, po čemu ćete pamtiti prethodnu godinu?

Ne znam. U umetnosti mislim da se ništa nije desilo. Zbog Corone smo proveli tri meseca na Kopaoniku i to je bio divan doživljaj. Nismo letos bili na moru, u Grčku nas nisu puštali, pa smo otišli tek u novembru u Egipat i bilo je stvarno lepo. Ipak ću je se sećati po jednoj lepoj pesmi koju sam napravio za Frajle, a koja je glavna tema serije “Tajne vinove loze” koja će biti emitovana od januara 2021.

Ipak ću je, nažalost ,najviše pamtiti po smrtima dragih ljudi. Ogroman broj je otišao što od Corone što od raznih rakova.

Počeću sa svojevrsnom istorijom muzike kako sam je ja doživljavao. Prva pesma koju sam svirao na klaviru bila je
Diana od Paul Anka.
Rey Charles What I say
Hello Josephine Fats Domino
Elvis Blue Suede Shoes
The Shadows Apashe
The Shadows FBI
Johnny & the Hurricanes Red river rock
Reville rock
Beatles Ruber soul album
Beatles Help album
The Roling Stones Out of our heads album
Frenk Sinatra Only the Lonely album
Areta Frenklin
Otis Reding
Bar-kays Soul finger
James Brown
Diana Ross and Supremes Where did our love go album
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost