ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

Petar Janjatović

ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA


1960-1997

Sadržaj

Petar Janjatovic: Ploče bratstva i detinjstva..............................................9
SFRJ 1960-91-97.................................................................................11
SRJ 1991-1997....................................................................................199
SFRJ 1960-91-97 dodatak.....................................................................221
Indeks................................................................................................227
Beleška o autoru..................................................................................229

Ploče bratstva i detinjstva

Od vremena kada su krajem pedesetih godina prve električne gitare počele da paraju vazduh, postojala je težnja da se na papiru zabeleže ključni događaji i duh vremena. Nažalost, kao i većina drugih stvari i to se obavljalo stihijski i samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca Stoga je jasno da potreba za jed¬nom ovakvom enciklopedijom postoji već niz godina, ali svi mi koji se bavimo rock novinarstvom, iskidani dnevnim obavezama, jednostavno nismo stizali da se posvetimo dugotrajnom radu. Shvativši u jednom trenutku da, kao klasičan lunatik, samo pričam o tome kako ću da uradim enciklopediju, a ništa konkretno ne činim u tom pravcu, postupno sam početkom devedesetih počeo da sortiram ogromnu arhivu, a zatim prionuo na pisanje i istraživanje, pokušavajući da napravim nešto kao "Ploče bratstva i detinjstva".
Klica ideje o ovakvoj knjizi vrzmala mi se po glavi već dugo, još od ranih osamdesetih godina kada je čitav posao bilo neuporedivo lakše izvesti. Naime, još početkom davne 1982 godine. Draganu Kremeru i meni ponuđeno je da napišemo "Yu rock enciklopediju", Tada, u centralno vreme novog talasa, sma¬trali smo da je prerano za jednu takvu knjigu. Zato smo smislili almanah "Dru¬gom stranom" koji je pratio samo domaći punk i novi talas. Ali o enciklopedi¬ji nismo prestali da razmišljamo Tokom svih tih godina, postupno sam skup¬ljao materijal, ispitivao muzičare o njihovim karijerama i sve to odlagao u stranu, čekajući neka bolja vremena za rad. Bolja vremena nisu stigla. Napro¬tiv. I sve se oteglo u nedogled. I kao što medved od zime beži u višemesečni san, tako sam i ja od glupih devedesetih godina, televizijskih emisija, idiotskih političara, inflacija, deflacija i penetracija, pobegao u pisanje knjige. Sa slušali¬cama na glavi, nosa zabijenog u stare novine, trovao sam se boljom prošlošću, rock scenom šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i onim što je preživelo tokom devedesetih godina. I evo, na današnji dan 1. decembra 1997. godine, na isti dan kada je pre sedamdeset devet godina osnovana Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, tekst enciklopedije je gotov.
Kada sam počeo da radim knjigu, Petar Popović mi je ispričao kako je svo¬jevremeno jedan engleski novinar tokom rada na rock enciklopediji doživeo infarkt, razvod i morao je da proda porodičnu kuću. Ja sam uspeo da sačuvam brak i porodičnu kuću, a za ono treće nisam siguran. Znajući kako su moji dru¬gari i kolege opterećeni dnevnim obavezama, davno sam shvatio da ideja o formiranju tima koji bi jednu ovakvu knjigu sklopio, teško može da se sprovede u realnost. Trebalo se zatvoriti u kuću i kao krtica pakovati podatke. Sreća da su, sem direktnih kontakata, izvori domaće rock istorije bili brojni. Koristio sam razne novine: "Džuboks", "Zdravo", "Dugu", "Politikin Zabavnik", "Dvoje", "Polet", "Rock", "Ritam", "Bum", "Vreme zabave", "X zabave", "Super Tin", "Ukus nes¬tašnih", slovenački list "Muška" i sve one knjige, a nema ih mnogo, koje se bave domaćim rocknrollom. Naravno, ono čega se svaki novinar plaši kao side, a to su materijalne greške u tekstu, i meni je sve vreme stajalo nad glavom. Više nego dobro znam uslove u kojima se, uvek u vremenskom tesnacu, pišu tek¬stovi za novine i koliko često su se svima nama tokom ovih godina potkradale greške A kako u ovoj sredini nikada nije postojala navika da se učinjene greške isprave u sledećem izdanju novine, morao sam da se probijam kroz lavirint nesigurnih informacija, tako da sam pojedine podatke proveravao unakrsno I nikada neću biti siguran da li sam negde omanuo. Takođe je simptomatično bilo da ni muzičari nisu sa sigurnošću mogli da lociraju određene događaje iz sopstvene karijere Dodatni problem, posebno vezan za šezdesete godine, pojavio se kada je trebalo složiti diskografije grupa. U to vreme samo je Jugo-ton imao običaj da na omotu ploče ili na samom vinilu upiše godinu objavlji¬vanja. Ostali za to najčešće nisu marili, tako da će neke od enciklopedijskih jedinica biti zakinute, jer je jednostavno bilo nemoguće utvrditi kada je neka ploča objavljena, pogotovo što ni SOKOJ nema detaljnu informaciju o tim dav¬nim vremenima.
Verovatno najprijatniji deo posla bila su putovanja. Lunjajući za rock biografijama u nekoliko navrata sam boravio u Skoplju, Sarajevu i Ljubljani. Samo nisam uspeo da dobacim do Zagreba, ali tu prazninu su popunili tele¬fonski razgovori. Ipak, uprkos putovanjima, pojedine informacije su mi ostale nedostupne, a deo biografija nisam uspeo da proverim sa njihovim akterima Trudio sam se da kod izbora onih koji su se našli u knjizi budem što objektiv¬niji. Da uključim sve značajne autore i da ne vodim previše računa o žanrovskim
opredeljenjima. Da uz rock sastave tu budu najvažniji predstavnici šansone, akustične scene, pop i etno zvuka. Ali i da prigušim lične afinitete. Znam da je to bilo nemoguće i da će svako, ko pažljivije bude preturao po knjizi, shvatiti između redova ko su bili moji favoriti, a o kome sam sa mukom pisao Takođe, teško mi je bilo da ne unesem gomile nekih podataka koji ne spadaju u klasične biografske i enciklopedijske informacije ali su, bar se nadam, doprineli zanimlji¬vosti teksta. Stoga mi je žao što sam često, iz želje da što pre završim knjigu, uspevao da odolim iskušenju i ne snimam sve ono što su mi muzičari o svojim karijerama govorili. Svi mi volimo da se prisećamo najboljih godina naših života, a posle ovako duge vremenske distance, muzičari su puno toga pričali otvoreni¬je, realnije, dodajući zanimljive i ranije skrivane podatke. Budući da ovo nije klasična istorija bivše YU rock scene, tu se nisu našle brojne grupe koje su u određenom momentu predstavljale značajnu pojavu jer ih je sud vremena, jed¬nostavno izbrisao. Tako nema ni reci o zagrebačkoj grupi Žeteoci koju su tih šezdesetih godina nazivali "električari u haljama". Taj sastav su osnovali mladi ¦bogoslovi. Svirali su beat muziku i snimili prvi domaći LP. Ali tu ploču ni najveći diskofili nisu uspeli da nabave Da je kojom srećom ovo, recimo, treća encik¬lopedija ovog tipa a ne prva, izbor grupa bi bio sasvim drugačiji jer bi mnoge biografije već bile ispoštovane na pravi način. Ovako sam pokušao da što je moguće bolje pokrijem trideset sedam godina jedne plodne scene.
Trudeći se da knjiga bude pregledna, naročito brojnim mladim kolegama koji pišu o rock sceni, odlučio sam da je formatizujem po najjednostavnijem metodu. Grupe su abecedno poredane, a svi oni sastavi koji su afirmaciju stek¬li u počivšoj SFRJ nalaze se u centralnom delu enciklopedije. Karijere ovih sas¬tava knjiga prati sve do današnjih dana. Bendove koji su afirmaciju doživeli u državama nastalim po raspadu Jugoslavije nisam uključivao u knjigu. Jedno¬stavno, to više nije naša priča i ne treba da se mešamo, Naravno da mi je žao što se tu nisu našle neke od novih stranih grupa kao što su Last Expedition iz Skoplja, Kojoti, Maroderi, Svadbas iz Zagreba, Fuckofbolan iz Pule, Res Nullius iz Velenja, Sikter i Protest iz Sarajeva. Na samom kraju knjige, takođe abeced¬nim redom, postrojene su grupe koje su afirmaciju stekle u sadašnjoj Jugoslavi¬ji posle 1991. godine. Tu je čitava serija sastava koja je ulila novu, preko potreb¬nu energiju domaćoj sceni.
Šta još da kažem, sem da rad na ovoj knjizi neću prekidati. Trudiću se, koliko to bude moguće, da i dalje pratim ono što se zbiva, pa da za koju godi¬nu objavimo novo, up to date izdanje, kao što se to u normalnim, civilizovanim sredinama podrazumeva. Samim tim, svaka sugestija, ispravka, dopuna ili primedba koja čitaocu posle prelistavanja ove knjige bude pala na pamet, više je nego dobrodošla. Moj E-mail je: Peraj@beocity.com za one koji su osvojili elektronsku poštu. Iste sugestije se mogu slati i na adresu izdavača.
Ostaje da se zahvalim onima koji su bezrezervno pomogli da se ovaj materi¬jal najzad spakuje u korice. U varljivoj nadi da tokom rada nisam zaboravio niko¬ga, za bolju sadržinu ove knjige pobrinuli su se: Petar Popović, Vladislav Bajac, Slobodanka Delibašić, Branimir Lokner, Ivan Ivačković, Dragan Kremer, Dražen Vrdoljak, Goran Pilipović, Nikola Karaklajić, Rudiger Rossig, Thomas VVerner, Jad-ranka Janković, Zoran Marjanović, Ljupčo Jolevski, Petar Luković, Danilo Štrbac, Ivan Bećković, Vladimir Stakić, Marjan Ogrinc, Ognjen Tvrtković, Želimir Altarec Čičak, Marina Lušić, Marija Peternel, Tanja Urošević, Duško Stefanović i Radovan A. Vujović. Naravno, tu su i brojni novinari koje nisam spomenuo, a čije sam tek¬stove i knjige neštedimice koristio tokom rada. Vrednu dopunu knjizi dao je novosadski novinar Bogica Mijatović. Koristeći njegovu bogatu arhivu, zajedno smo napisali koncizne biografije manje poznatih grupa koje se nalaze na samom kraju enciklopedije, Posebnu zahvalnost dugujem muzičarima koji su imali str¬pljenja za sva ispitivanja i fotografije koje su mi ustupili. Strpljivost su iskazale i moje kolege iz RTV Pančevo. Stoički su podneli dugotrajni rad na knjizi i moja odsustvovanja Veliku pomoć u savladavanju radnih teškoća pružio mi je moj brat blizanac Raša Janjatović i ovim zajedničkim radom smo na neki način zaokružili više decenija aktivnog uživanja u rock muzici.
Najzad, ali ne na kraju, dolaze i one, Otrpele su moja euforična stanja, nervozu, malodušnost, neprekidno sedenje za računarom i kompletnu borbu sa gustom prošlošću Zato ova knjiga najviše pripada njima dvema, Svetlani i Milici,
Petar Janjatović

AERODROM • ALEKSANDAR MAKEDONSKI
• ALISA • AMAJLIJA • ANASTASIA
• ANIMATORI • ARHANGEL • ASANOVIĆ
TIHOMIR POP • ATOMSKO SKLONIŠTE
• AUTOMOBILI • AZRA

AERODROM
(Zagreb)

Gitarista Jura Pađen (rođen 1955 u Zagrebu) postao je član grupe Zoo Band sa petnaest godina, zatim je bio u sastavima Spectrum i Hobo, a 1972 godine došao je u Grupu 220 u kojoj su u to vreme pored Drage Mlinareca bili Husein Hasanefendić Hus, Ivan Piko Stančić i Nenad Zubak. Sa nji¬ma je snimio album "Slike" (Suzy 1975.). Po prestanku rada Grupe 220 nastaje Parni va¬ljak koji su činili Pađen, Hus, Piko, Zlatko Miksić Fuma i Aki Rahimovski
Godine 1978. Pađen odlazi iz Parnog valjka i formira grupu Aerodrom sa kojom je planirao da svira domaću varijantu sim-pho rocka. Uz njega, grupu su činili pevač Zlatan Živković (pre toga je bio bubnjar), basista Remo Kartagine, klavijaturista Mladen Krajnik (ex grupa Marina Škrgetića, Grupa 220, Divlje jagode) i bubnjar Paolo Sfeci. Malo je nedostajalo da prvi pevač grupe postane tada nepoznati Jura Stublić, ali Pađenu nije odgovarao njegov duboki glas. Prvi ozbiljniji nastup grupa je imala na BOOM festivalu u Novom Sadu decembra 1978. godine i tom prilikom je neko iz pub¬like pogodio Pađena bocom u glavu. Tokom sledeće godine grupa je redovno svirala, a nastupaju na koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA u Beogradu. Uz pomoć gita¬riste Vedrana Božića uradili su prve demo snimke, a on je 1979. godine producirao i njihov debi album "Kad misli mi vrludaju", lako su u vreme pojave ploče punk i novi talas bili dominantni. Aerodrom je uspeo da stekne svoj krug publike, najviše zahvalju¬jući pesmama "Kad misli mi vrludaju" i "Kraj tebe u tami" koju je kasnije snimila i grupa Azra Za tu ploču Republička komisija za kul¬turu im je dodelila specijalnu pohvalu Po odlasku Sfecija u Parni valjak, novi bubnjar postaje Branko Knežević Drugi album "Tan¬go bango" snimaju 1981. godine u Milanu u produkciji Pika Stančića, a kao autori se pored Pađena potpisuju Kartagine i Krajnik. Pitke pop pesme "Stavi pravu stvar", "Dobro se zabavljaj" i "Tvoje lice" omogućuju im redovnu radijsku promociju i česte koncerte. Po odlasku Mladena Krajnika u vojsku, u grupu dolazi Zoran Kras Tada ih napušta Pevač, tako da Pađen preuzima glavni vokal, reći LP "Obične ljubavne pjesme" snimaju u Švedskoj u produkciji Tini Varge (ujedno je svirao gitaru i pevao prateće vokale), a na ploči gostuje saksofonista Ufe Anderson (Uffe Andersson) koji je dugo sarađivao sa grupom ABBA. Album im donosi do tada najveći hit u karijeri "Obična ljubavna pjes¬ma". Tri večeri za redom sviraju na beograd¬skom Tašmajdanu, dva puta u zagrebačkom Kulušiću i klubu Moša Pijade. Posle toga gru¬pa pauzira zbog Pađenovog odlaska u
vojsku. Po povratku, on i Vedran Božić su jedno vreme svirali rock standarde u klubovi¬ma, a u proleće 1984. godine Pađen i Remo sviraju na turneji kao članovi Azre. Sledeći, čisto pop orijentisan album "Dukat i priba-dače" snimaju kao trojka, sa novim bubnja¬rom Nenadom Smoljanovićem, Umesto Kra¬sa, klavijature je svirao Rajko Dujmić koji je i producirao ploču. Na koncertima je sa nji¬ma trebalo da svira Pop Asanović, ali im se priključio klavijaturista i dirigent Alen Bjelin-ski. I ta ploča im donosi lake hitove "Fratello", "24 sata" i "Digni me visoko" LP "Trojica u mraku" (naslov odabran po stripu Andrije Maurovića) producirao je Pađen, a u grupi je opet Zlatan Živković koji peva i svira bubnje¬ve Kao gosti, na snimanju učestvuju Lazar Ristovski, klavijature, Miroslav Sedak Benčić, saksofon, Ante Dropuljić, truba i Herbert Stencel, trombon Novim pesmama Pađen je pokušao da se vrati u rock vode, ali bez uspeha i grupa je 1987. godine prestala s radom. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih Pađen i Kartagine su sa bubnja¬rom Borisom Lajnerom i drugim muzičari¬ma nekoliko puta nastupali pod imenom Aerodrom, ali bez većih ambicija.
Po raspadu Aerodroma 1987. godine Pađen ponovo svira sa Azrom i sa njima snima album "Između krajnosti" (Jugoton 1987.) i koncertni "Zadovoljština" (Jugoton 1988). Zatim postaje član Džonijevog Sevdah shut-tie banda sa kojim radi ploče "Balkanska rap¬sodija" (Jugoton 1989.) i "Balegari ne vjeru¬ju sreći" (Jugoton 1990.). Ta grupa zvanično prestaje sa radom posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990 godine. Pađen zatim sni¬ma pesmu "Tko to tamo gine" koja se pojavi¬la na kompilacijskoj ploči "Moja domovina" (Croatia Records 1991.) i obradu Štulićevog hita "Balkan" pod nazivom "Papan" koja se pojavila na ploči "Rock za Hrvatsku" (Croatia Records 1992). Tokom rata se priključio hrvatskim muzičarima koji su svirali na ratištima, a gostovao je u pesmi "Bili cvitak" Jure Stublića na albumu "Hrana za golubove" (Croatia Records 1992). Pađen je zatim osnovao Pađen band sa kojim je uradio CD "Hamburger City" (Croatia Records 1993.) i CD "Slatka mala stvar" (Croatia Records 1995.) na kojoj se našla i "Goli Prick". U njoj kritikuje ponašanje Džonija Štulića tokom rata Pesma je rađena na muzičkoj osnovi standarda "Johnnv B Good".
Najveći hitovi grupe Aerodrom objavljeni su na disku "Flash Back-15 originalnih hito-va"„ Leta 1997. godine Pađen bend su izdali CD "Otkazani let".

Diskografija
Singlovi
"Kad misli mi vrludaju" / "Kraj tebe u tami" (Jugoton 1979,) "Stavi pravu stvar"/"Aerodrom" (Jugoton 1981,) "Tvoje lice"/ "Dobro se zabavljaj" (Jugoton 1981,)

Albumi
"Kad misli mi vrludaju" (Jugoton 1979)
"Tango bango" (Jugoton 1981)
"Obične ljubavne pjesme" (Jugoton 1982)
"Dukat i pribadače" (Jugoton 1984)
"Trojica u mraku" (Jugoton 1986)
"Flash Back -15 originalnih hitova" (Croatia Records
1996, kompilacija) "Otkazani let" (Croatia Records 1997.)

ALEKSANDAR MAKEDONSKI
(Skoplje)

Gitarista Vladimir Petrovski, zvani Karter, početkom osamdesetih godina probijao se na makedonskoj sceni, ali je širu afirmaciju postigao tek osnivanjem pop rock sastava Aleksandar Makedonski. Debi album "Za heroje i princeze" grupa je snimila 1988. godine u sastavu V Petrovski (gitara, vokal), Dejan Škartov (sintisajzer), Zoran Janković (bas). Vlado Domovski (bubnjevi) i Melita Stefanovska (prateći vokal)
U toj postavi grupa nije dugo potrajala, tako da je Petrovski nastavio radeći sa basis¬tom Mitom Brljamovim Škartov i Dimovski su prešli u etno sastav Kleržo, a Melita u žensku rock grupu Rojal Albert Hol. Godine 1991, Petrovski i Brljamov su sa Kokijem Dimuševskim iz sastava Leb i sol snimili materijale za drugi album, ali ta ploča nije ugledala svetio dana, Tom prilikom su snimi¬li obrade "Simpathv" grupe Rare Bird i "Little Sister" Bili Ajdola (Billy Idol)
Posle duge diskografske pauze, tek 1997 godine uspeli su da objave CD "Moeto car¬stvo", sniman tokom 1996 godine

Diskografija
"Za heroje i princeze" (Jugodisk 1988) "Moeto carstvo" (Makoton 1997 )

ALISA
(Beograd)

Članovi sastava Alisa dugo su delovali na beogradskog sceni pre no što su postigli prve uspehe. Pesme za njihov debi LP "Alisa" komponovao je klavijaturista Jovan Stojiljković koji je u drugoj polovini sedamde¬setih predvodio sastave Bicikl i Zvučni zid, pa je na Gitarijadi u Zaječaru 1978 godine dobio nagradu za najbolju kompoziciju U Zvučnom zidu je jedno vreme pevao Miro¬slav Živanović Pile, zatim je bio u heavy me¬tal grupi Jedan smer, a godinama je poku¬šavao da se probije predvodeći grupu Sed¬mi krug.
Godine 1984. nastaje grupa Alisa u postavi: pevač Pile, bubnjar Predrag Cvetko-vić (ex grupa Ljudi Slađane Milošević), klavi¬jaturista Aleksandar Kićanović, gitarista Zoran Jančeski Joza (ex Sedmi krug) i basista Marko Glavan. Gostujući muzičar na ploči bio je flautista i saksofonista Šaša Gnus (ex BG 5) koji kasnije postaje njihov stalni član, Jovan Stojiljković je bio član sastava u senci koji je svoje bajkama inspirisane pesme poverio grupi. Skromno produciran, debi album ih je te 1985 godine, najviše zah¬valjujući hit pesmama "Sanja" i "Vojskovođa", preko noći u Srbiji i Bosni pretvorio u tine-jdžerske zvezde. Pesme su nosile ujednačenu atmosferu iako je neke (na primer, "365") Jova komponovao mnogo godina ranije, još dok je predvodio grupu Bicikl i bile su deo njihovog repertoara. Drugom pločom 1987. godine "Da li si čula pesmu umornih slavu¬ja", za koju je takođe Stojiljković radio pesme, a producirao je Šaša Habić, poku¬šavaju da se okrenu starijoj publici snima¬jući, kako su sami tvrdili, modernu staro-gradsku muziku. U stilu tadašnjih sastava iz Bosne, priklanjaju se folk zvuku, udarna pesma je "1389 / "Neće Fata sina Bajazita" a u pesmi "Posle devet godina" gostuje Lepa Brena Na ovom albumu ponovo se našla pesma "Vojskovođa", jer nisu bili zadovoljni kako je zvučala na debiju I treći LP "Hiljadu
tona ljubavi" koji je producirao Habić, nosi sličnu atmosferu kao i prethodni, a Pile se potpisao kao autor dela materijala i udarne pesme "Kesteni", Posle ploče "Glupo je spa¬vati dok svira rocknroll" (produkcija Vlada Negovanović) 1989. godine i serije nastupa, uoči rata prestaju sa radom i povlače se sa scene.
Godine 1997 grupa obnavlja rad, Pile preuzima ulogu gitariste i priprema ploču na kojoj će se, uz nove pesme naći i ponovni snimci dela starih hitova Na novoj ploči, pesme su uradili zajedno sa pesnikom Duš¬kom Trifunovićem. Jovan Stojiljković je po¬stao vlasnik studija i priprema ploču za decu.

Diskografija
"Alisa" (Jugodisk 1985)
"Da li si čula pesmu umornih slavuja" (PGP RTB 1987)
"Hiljadu tona ljubavi" (PGP RTB 1988)
"Glupo je spavati dok svira rocknroll" (Jugodisk 1989)

AMAJLIJA
(Novi Sad)

Sredinom osamdesetih godina grupu Amajlija osnovali su gitaristi Bogoljub Ba-njac i Zoran Aničić, basista Slobodan Već-kalov, pevač Petar Krstić, klavijaturista Dejan Starčević i bubnjar Julije Dondo Na početku karijere negovali su hard rock, a kasnije su se posvetili melodioznijem rock zvuku.
Treći LP su snimili u Londonu oktobra 1991 godine, a kao gost na akustičnoj gitari svirao je bivši tinejdžerski miljenik Endi Keršou (Andy Kershavv). Na sledećoj ploči "Čista zabava" 1993 godine obradili su Balaševićevu pesmu "Prva ljubav".

Diskografija
"Samo ti" (Diskoton 1989.)
"Zašto si tako blesava i luda" (PGP RTB 1990,,)
"Vruće + hladno" (PGP RTB 1992)
"Čista zabava" (PGP RTS 1993)
"Nikad više kao pre" (PGP RTS 1996)

ANASTASIA
(Skoplje)

Koren rada sastava Anastasia proteže se od početka osamdesetih godina kada je basista Goran Trajkoski kroz grupu Padot na Vizantija započeo sa promišljenim poima¬njem tradicije kroz moderniji muzički izraz. Po raspadu grupe, Trajkoski se priključio sas¬tavu Mizar, a zatim je sa perkusionistom Zo-ranom Spasovskim formirao grupu Aporea.
Za nisku izdavačku kuću Dom objavili su jedan maksi singl, a 1990. godine su pre¬rasli u sastav Anastasia Priključio im se i Zlatko Oriđanski (gitara, mandolina, flauta) koji je predvodio grupu Lola V Stain, sličnog etno usmerenja i počeli su da stvaraju mu¬ziku baziranu na vizantijskoj tradiciji i crkve¬nom pojanju. Mini LP sa pesmama "Na rekah Vavilonskih" i "Premin" takođe su objavili u Nišu 1991 godine, a dve godine kasnije za solunsku kuću Poeta Negra objavljeno je reizdanje te ploče Prvih godina pretežno su
radili muziku za pozorišne predstave u Subo-tici, Sarajevu i Skoplju Sličan pogled na muziku povezao ih je sa rediteljem Milčom Mančevskim pa su za njegov film "Pre kiše" uradili muziku. Mančevski je još polovinom sedamdesetih godina otišao iz Skoplja u Ameriku na studije režije U to vreme je često pisao reportaže za beogradske listove "Zdravo" i "Džuboks", kao i tekstove za skop¬sku grupu Bastion.
Radeći muziku za film "Pre kiše" članovi grupe Anastasia u potpunosti su ostvarili svo¬je viđenje etno zvuka. Na kompaktu su se našle i već objavljene pesme "Premin" (sa mini LP ploče Anastasie) i "Mansarda" (sa albuma Lole V Stain) kao i obrada stare makedonske pesme "So maki sum se rodila" (na kompak¬tu pod imenom "Death Of Alexander"). Glavni vokal u toj pesmi otpevala je Vanja Lazarova Dimitrovska, cenjena pevačica izvornih naro¬dnih pesama Ključni saradniku radu na CD-u bio im je Dušan Dimitrovski, stručnjak za etno muziku, autor knjige "Za našu muziku" Tokom snimanja članovi grupe su uz savre-menu studijsku tehnologiju koristili i auten¬tične instrumente kaval, tapan, gajde, psaltir Na snimanju su još učestvovali Kazim Idriz (tapan), Dragan Dautovski (vođa sastava na¬rodnih instrumenata Mile Kolarovski), Gor-dana Josifovska (oboa), Dubravka Zajkova (viola), a producent je bio Toše Pop Simonov CD sa muzikom iz filma objavljen je prvo u Francuskoj, a zatim i širom sveta i dobio je vrlo povoljne kritike u stručnoj štampi Na koncertnim promocijama Anastasia je nastu¬pala u postavi Goran Trajkoski (vokal, kaval, gajda). Zoran Spasovski (tapani, udaraljke, sintisajzer), Zlatko Oriđanski (tambura, prim), Senko Velinov, Pepi Georgievski (vokali) i klavi¬jaturista Valentino Skenderovski (ex Leb i sol, Memorija). Krajem 1996. godine objavili su promotivni mini CD sa pesama "Lice" i "Gori" kao najavu sledeće ploče, a marta 1997. godi¬ne svirali su u Sarajevu. U to vreme za grčku izdavačku kuću Libra Music objavili su CD "Melourgia" na kome se nalazi izbor njihovih neobjavljenih snimaka nastalih od 1989 do 1996 godine kao i muzika za pozorišne pred¬stave Taj CD donosi teme "Gori (Skopje)", "Samoilovite slepci", "Laži me sestro" kao i već objavljenu "Na rekah Vavilonskih" za koju je tekst nastao na osnovu 127 psalma iz "Bib¬lije".
Njihov saradnik Dragan Dautovski je 1996 godine oformio osmočlanu grupu DD Svnthesis i snimio istoimeni CD (SJF records 1996.) na kome su uz autorski materijal po¬nudili obrade makedonskih narodnih pesa¬ma: "Dve devojki", "Goten", "Kletva", "Vrem-inja" i druge

Diskografija
"Na rekah Vavilonskih" / "Premin" (CKDB 1991, mini LP) "BeforeThe Rain" (Phonogram 1994) "Melourgia" (Libra Music 1997 )

ANIMATORI
(Zagreb)

U momentu kada su Animatori stupili na scenu svojim pop zvukom, ocenjeni kao "maturantski blues",u potpunosti su odu¬darali od tadašnjeg dominantog novota-lasnog zvuka Grupu su 1980 godine osno¬vali Krešimir Blažević (gitara, vokal), Andro Purtić (bas), Vatroslav Markušić (violina), i Tomislav Brežičević (bubnjevi).
Predistorija grupe seže u 1977 godinu kada Blažević iz rodnog Slavonskog Broda dolazi na studije u Zagreb i pridružuje se simfo rock grupi Animatori Pošto su oni ubrzo prestali sa radom, tri godine kasnije Blažević počinje sa novom, muzički sasvim drugačije obojenom grupom, ali pod starim imenom. U neobičnoj instrumentalnoj pos¬tavci grupe, violina najčešće ima ulogu pot-crtavanja ritmičke osnove sa retkim solo izle¬tima. Prvi ozbiljniji proboj imaju na YURM-u 1982 godine. Tada nastupaju u finalu i uz grupe Xenia, La Fortunjeros i U škripcu osva¬jaju drugo mesto Pre toga potpuno ano¬nimni, iznenadili su obimnim repertoarom koji je sadržao preko trideset sopstvenih kompozicija. U jesen te godine objavljuju prvi singl "Male curice" a zatim u produkciji Željka Brodarica (ujedno svirao gitaru i pe-vao prateće vokale), snimaju debi LP "Anđeli nas zovu da im skinemo krila". Zbir pesama koje se bave odrastanjem i nostalgijom, predstavljaju Blaževića kao zrelog autora koji svoje originalne ideje ume da zapakuje u pop formu inspirišući se uticajima britanske scene šezdesetih godina. Najveći uspeh po¬stiže naslovna pesma koja se nekoliko mese-ci zadržala na prvom mestu emisije "Hit meseca" TV Beograd. Drugi album "Svi mom¬ci i djevojke" snimaju 1984. godine sa pro¬ducentom Huseinom Hasanefendićem i na njoj Blažević nastavlja sa ličnim poetskim iskazima. Udarna pesma "Ostat ću mlad" iskorišćena je i u filmu "Spuk" režisera Mlade¬na Puhlovskog Kao gosti na ploči učestvu¬ju brojni zagrebački muzičari od kojih su najpoznatiji: Rastko Milošev (gitara), Aki Rahimovski (prateći vokali), Miroslav Sedak Benčić (saksofon), i Davor Rodik (pedal steel gitara). Avgusta 1984. godine Blažević odlazi u JNA i grupa prestaje sa radom.
Tokom pauze, bubnjar Brežičević je pre¬šao u sastav Karlowy Vary, a violinista Mar-kušević u countrv grupu Plava trava zabo¬rava sa kojom je i ranije sarađivao U reani-mirane Animatore koji sa radom počinju kra¬jem 1985. godine stižu bubnjar Dražen Somek, gitarista Predrag Miljuš i klavijatu¬rista Toni Markulin. Treći album "Dok ležim cijeli dan u sjeni" prožet blagim countrv zvucima, snimaju 1987 godine u produkci¬ji gitariste Branka Bogunovića iz Plave trave zaborava, a kao gost opet učestvuje Davor Rodik. Na snimanju gostuju i bubnjar Ratko
Divjak, klavijaturista Mato Došen a Zoran Predin iz Lačnog Franza sa Blaževićem peva u temi "Bijeg".
Po objavljivanju ploče, grupa je napravi¬la dugu pauzu tako da je četvrti album objavljen tek aprila 1992. godine Podelivši ploču na dve celine: optimističku pod nazi¬vom "Proljeće je zakucalo" i depresivniju "Duhovi iz prošlosti", Blažević se tematski kreće u rasponu od debi albuma do tada aktuelnih ratnih vremena, a pesma "Kad se vratim kući" objavljena je na albumu "Rock za Hrvatsku" na kome su učešće uzeli različiti autori Kompilacijski CD "Reanimatori" obja¬vljuju 1995. godine.

Diskografija
Singlovi
"Malecurice"/"Živjeti mirno" (Jugoton 1982) "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" / "Ljeto nam se
vratilo" (Jugoton 1983) "Ostat ću mlad" / "Kao ogledala" (Jugoton 1984,,)

Albumi:
"Anđeli nas zovu da im skinemo krila" (Jugoton 1983) "Svi momci i djevojke" (Jugoton 1984) "Dok ležim cijeli dan u sjeni"(Jugoton 1987) "Proljeće je zakucalo" /"Duhovi iz prošlosti" (Orfej 1992.) "Reanimatori" (Croatia Records 1995, kompilacija)

ARHANGEL
(Skoplje)

Još 1980. godine, dosta pre nastanka grupe, Risto Vrtev je komponovao pesmu "Arhangel" kojom je dao osnovne naznake svog budućeg autorskog izraza Kasnije, Vrtev je radio pesme za sastav Mizar dok su još bili okrenuti čistijoj rocknroll formi.
Arhangel nastaje januara 1989. godine u sastavu: Risto Vrtev (gitara, vokal, autor mu¬zike i tekstova), Dragan Ginovski (gitara), Dejan Argirovski (bas) i Zoran Cvetkovski (bubnjevi). Iste godine nastupaju na YURM-u u Zagrebu i Omladinskom festivalu u Subo-tici, gde ulaze u finale. Njihova kompozicija "Arhangel 80-89" nalazi se na kompilacij-skom albumu sa Subotičkog festivala. Zatim 1990. godine sviraju u Čehoslovačkoj. Debi LP "Arhangel" objavljen je marta 1991. godi¬ne u Beogradu, zahvaljujući Flaviju Rigonatu, vlasniku kuće "Haos" koja je do tada izdavala knjige i američke underground stripove. Pored Vrteva i Ginovskog, na ploči su radili basista Petar Jankov (ex DDT) i bubnjar Dim-itar Dimovski (ex Cilindar). Decembra 1992. godine Arhangel nastupa na UNICEF-ovom koncertu u Subotici. Sledeći album "Arhangel II" objavljen je za Muzičku i kaset-nu produkciju Makedonske radio televizije juna 1993. godine Taj materijal, pod nazi¬vom "Dno", u Jugoslaviji je na kaseti licen-cno objavila firma Take It or Leave It 1994. godine "Dno" je promovisano koncertom na beogradskom festivalu Brzi bendovi Srbije. Na ploči se pored Ristinih pesama "Senište", "Čovek bez ime i prezime", "Vojna" nalazi i obrada pesme "VVonderful VVorld" Blacka (u prepevu "Čudesan svet") i "Zborovi i volšebni" na tekst Borisa Pasternaka.
Te godine u Makedoniji dobijaju priz¬nanja za najbolji album, najbolji koncert, pesmu godine i najboljeg tekstopisca Sni¬mak unplugged nastupa grupe predstavljao je Makedonsku televiziju na TV festivalu u Sofiji, a septembra 1994 godine svirali su na EBU rock festivalu u Ljubljani. Novembra 1994. godine Arhangel je učestvovao u pro¬gramu "Dani makedonske kulture" u Dan-skoj Sledeće godine svirali su na T-festivalu u Skoplju uz sastave Prodigv, Dog Eat Dog, Renegade Soundvvave i druge. Novembra 1995 godine nastupali su u beogradskom Bitef teatru, a februara 1996. godine na FIAT rock festivalu u Podgorici. U međuvremenu su snimili obradu "Never Talking To You Again" sastava Husker Du, koju su posvetili preminulom basisti Dejanu Argirovskom i svoju pesmu "Nova vera, nova Biblija".
Tokom jeseni 1997. godine, grupa Arhangel privodila je kraju snimanje treće ploče

Diskografija
"Arhangel" (Haos 1991)
"Dno" (MKP-MRT/Take it or leave it 1993)

ASANOVIC TIHOMIR POP
(Zagreb)

Klavijaturista Tihomir Pop Asanović (rođen 1948. u Skoplju) je srednju muzičku školu završio u rodnom gradu. Sa šesnaest godina počeo je da svira sa Velikim plesnim orkestrom RTV Skoplje. Krajem šezdesetih godina u beogradskom Gradskom podru¬mu pratio je Tomu Zdravkovića pa se otis¬nuo u Evropu gde je pet godina svirao po klubovima.
Po povratku 1968 godine osniva sastav Generals sa kojim je nastupao u inostranstvu i po jadranskoj obali. Paralelno svira sa Boškom Petrovićem i to najčešće na stranim jazz festivalima Na osnovu tih nastupa list "Jazz podium" proglašava ga četvrtim orgu-Ijašem u Evropi Godine 1971 Generals pre¬staju sa radom i Asanović postaje član origi¬nalne postave sastava Time. Sa njima snima samo debi LP "Time" (Jugoton 1972.) a na Svetskom festivalu omladine u Berlinu 1973. godine sa grupom Time izvodi sopstvenu pesmu "Berlin" za koju dobijaju nagradu kao najbolji učesnici Pesma se našla i na kom-pilacijskoj ploči festivala objavljenoj u tadašnjoj Istočnoj Nemačkoj. Tokom 1973. godine Asanović je na koncertima nastupao sa Yu grupom i sastavom Smak. Sledeće godine snimio je solo ploču "Majko zemljo" na kojoj pevaju Josipa Lisac, Nada Žgur, Doca Maroit, Dado Topić i Janez Bončina a svirali su Dragi Jelić, gitara, Mario Mavrin, bas, Ratko Divjak, bubnjevi, Pero Ugrin, tru¬ba, Braco Doblekar, konge i vodeći zagre-bački jazz muzičari Pored Asanovića, autori pesama su Janez Bončina, Dado Topić i Mi-Ijenko Prohaska. Iste godine osniva Jugo-slovensku pop selekciju u kojoj su najcenje-niji domaći instrumentalisti i imaju zapažen nastup na BOOM festivalu u Ljubljani. Iz tog sastava, septembra 1976. godine nastaje grupa September koju predvode Asanović i Bončina Uoči osnivanja te grupe, Asanović objavljuje drugi LP za koji je kompozicije pisao sa Dadom Topićem, a uz njih su pevali Zdenka Kovačiček i Janez Bončina,
Asanović je tokom sedamdesetih ostvario renome pouzdanog instrumentaliste koji je vrlo često svirao sa jazz muzičarima, ali je prihvatao isplative turneje po SSSR-u kao član raznih sastava među kojima je bila i pop grupa Pro arte. Zatim se povukao sa scene i orijentisao na trgovinu instrumentima.

Diskografija
"Majko zemljo" (Jugoton 1974) "Tihomir Pop Asanović" (Jugoton 1976)

ATOMSKO SKLONIŠTE
(Pula)

Predistorija grupe zadire u 1968. godinu kada je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli premijerno izvedena predstava "Atom¬sko sklonište" koju je režirao pesnik Boško Obradović Za tu predstavu reditelj je napra¬vio izbor iz svetske antiratne poezije, a uvrstio je i svoje pesme "Kuga u Danangu" (protiv rata u Vijetnamu) i "Vaclavske Nam¬jesti" (protiv vojne intervencije Sovjetskog Saveza u Čehoslovačkoj) Budući da je Obra¬dović dugo godina negovao ideju o formi¬ranju rock grupe koja bi radila muziku na njegove tekstove, jednom prilikom je ispred pulske kafane "Jadran", gde su se okupljali muzičari, nekolicini iskusnih instrumentali¬sta ponudio fasciklu sa svojim tekstovima. Ubrzo je napravljen i dogovor o zajedničkom radu i oformljen je bend Atomsko sklonište.
Bilo je to 26 februara 1977. godine, a grupu činili su basista Bruno Langer (ex Boomerang), pevač Serđo Blažić, gitarista Dragan Gužvan, klavijaturista Eduard Kance¬lar, bubnjar Šaša Dadić i Rudolf Grum koji je pevao prateće vokale Prvi veći uspeh grupa je postigla na BOOM festivalu u Novom Sadu decembra 1977 godine U proleće 1978 godine učestvovali su na Omladin¬skom festivalu u Subotici, a ubrzo im je izašao prvi LP "Ne cvikaj, generacijo" na kome su precizno formulisali hard rock zvuk sa antiratnim i kataklizmičnim tekstovima koji su dosta dugovali u to vreme već demodiranoj hipi ideologiji Debi im donosi prve hitove: "Pomorac sam majko", "Kine-matograf našeg djetinjstva" i "Ne cvikaj, ge¬neracijo." Na samom početku grupa je pri¬grabila interesovanje javnosti svojim najava¬ma da sviraju punk (mada su kasnije priz¬nali da nisu ni znali o čemu je reč), poce-panom odećom u kojoj su nastupali i efek¬tnim fotografijama koje im je realizovao Mariborčanin Tone Stojko. Saradnju sa po¬rodicom Stojko proširili su kada su Tonetovoj supruzi Neci Falk snimili matricu za pesmu "Zaspao si u mojoj kosi"
Drugi album "Infarkt", opremljen knjigom fotografija Toneta Stojka, doneo im je nove koncertne favorite "Pakleni vozači" i "Djevoj¬ka br 8". Zbog obaveza prema fakultetu grupu je napustio Eduard Kancelar, a zame-nio ga Paul Bilandžić. Svoje pozicije učvrš¬ćuju na dobro uvežbanim koncertima obo¬gaćenim scenografijom sastavljenom od bo¬dljikavih žica a jednom prilikom, u ljubljan¬skoj hali Tivoli, iznad bine je bilo razapeto trista kišobrana Grupa regrutuje vernu pub¬liku, ali postaje česta meta dela kritike koja im najčešće upućuje zamerke zbog nateg¬nutosti Obradovićevih tekstova Na nega¬tivne kritike reaguju otvorenim pismima u kojima se razračunavaju sa novinarima koji im nisu po volji
Treći album uz veliku medijsku kampanju snimaju na poluostrvu Stoja u blizini Pule u pokretnom studiju Mobile One koji su upravo pre njih koristili AC/DC za snimanje koncertnog albuma U produkciji Džona Ečelsa (John Etchells) i Bila Einsvorta (Bili Ains-vvorth) 1980, godine nastaje ploča "U vre¬menu horoskopa"
U tom periodu Paul Bilandžić više nije bio član grupe, jer je osnovao svoj Lilihip i Sklo¬nište nastavlja kao kvartet. Živi album "Atomska trilogija" snimaju leta 1980. godi¬ne na koncertu u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Već sledeće godine izlazi album "Extrauterina" (Vanmaterična trudnoća) sa istim producentima, ali ovog puta u fran¬cuskom Super Bear studiju gde su pre njih radili Elton Džon (Elton John), Kejt Buš (Kate Bush) i Pink Floyd Muzičku novost na ploči predstavlja uvođenje harmonike u pesmi "Smanji gas" Dobijaju i novog bubnjara Zdravka Širolu, a posle ove ploče raskidaju saradnju sa Boškom Obradovićem.
Vođa sastava postaje Bruno Langer koji piše tekstove i muziku, U londonskom JAM studiju 1982 godine snimaju album "Men¬talna higijena", a gost na saksofonu je Mel Kolins (Meli Collins) koji je svirao sa sastavi¬ma Rolling Stones, Dire Straits i King Crim-son. Iste godine odlaze na svirke u SAD i na Floridi rade album "Space Generation" koji je kod nas licencno objavio PGP RTB U zagrebačkom Troolv sound studiju snimaju album "Zabranjeno snivanje". Godine 1986 Langer i Gužvan, pod imenom Atomic Shelter, sa američkim muzičarima Vesom Taltonom (Wes Talton), vokal, Fredi Stakijem (Fredie Stuckev), klavijature i Dejvidom Pre-slijem (David Prislev), bubnjevi, snimaju plo¬ču "This Space Ship" koja, takođe biva licenc¬no objavljena kod nas. LP donosi šest sta¬rih, prearanžiranih pesama i četiri nove Koncertni album "Jednom u životu" ujedno je i poslednji na kome se pojavljuje Serđo Blažić Posle duge bolesti on je preminuo 18 janu¬ara 1987 godine
Krajem iste godine Langer kreće sa novom postavom. Pojačan mladim gitaris¬tom Rankom Svorcanom i bubnjarem Niko¬lom Durakovićem on preuzima i vokalnu ulogu i održava Atomsko sklonište do dana¬šnjih dana. Album "Criminal Tango" objavlju¬ju 1990. godine Avgusta 1991 godine, u vreme kada su već počeli oružani sukobi, na¬stupaju na Zaječarskoj gitarijadi. U Americi im 1992. godine izlazi CD "East Europe Man" koji su snimili sa pevačem Vesom Taltonom. Grupa i danas povremeno nastupa, a bivši članovi se bave drugim zanimanjima: Dragan Gužvan je direktor firme, Šaša Dadić radi u "Uljaniku" a Zdravko Širola je inženjer građevine u preduzeću za puteve. Nastavak diskografske aktivnosti obeležen je objavlji¬vanjem CD-a "Terra mistica". Na disku "1976-1986." RTV Slovenija je objavila izbor nji¬hovih hitova.

Diskografija
"Ne cvikaj generacijo" (RTV U 1978) "Infarkt"(RTV U 1978) "U vremenu horoskopa" (RTVU 1980) "Atomska trilogija" (RTV U 1980, koncertni) "Extrauterina" (RTV U 1981 ) "Mentalna higijena" (RTV U 1982.) "Space Generation" (EER/PGP RTB 1983) "Zabranjeno snivanje" (RTV U 1984) "Jednom u životu" (RTV U 1985 koncertni) "ThisSpaceShip" (EER/PGP RTB 1987) "CriminalTango" (RTVU 1990) "East Europe Man" (EER 1992) "Terra Mistica" (Croatia Records 1995) "1976-1986," (RTV S 1995. kompilacija)

AUTOMOBILI
(Nova Gorica)

Braća Marko i Mirko Vuksanović prvo su živeli u Sarajevu i u petom razredu osnovne oformili su grupu u kojoj je bio i njihov drug iz razreda Milan Mladenović. Marko i Milan su u Sarajevu učili da sviraju gitaru od starog majstora Miodraga Necića koji je sredinom osamdesetih nastupao sa grupom Garry Garincha.
Braća su se zatim preselila u Sloveniju, a Automobile su osnovali 1982 godine Marko je svirao bas i pevao, Mirko klavijature, Valter Simončič bubnjeve, Mitja Mokrin saksofon a Roman Nussdorfer gitaru. Prvi nastup imali su na Novom rocku u Ljubljani 1983. godi-ne- a zatim su bili učesnici zagrebačkog YURM-a. Godine 1984 pobedili su na Omladinskom festivalu u Subotici U to vreme
već je bio u štampi njihov debi LP tako da su nagradu (snimanje ploče) prepustili drugo¬plasiranoj grupi Beta Centaurv iz Opatije. Debi LP "Mjesec je opet pun" donosi njihove pesme srednjeg tempa pod blagim uticajem grupe The Police Ploču su odlikovali pomalo ele-gični tekstovi otpevani na srpskohrvatskom. LP je producirao Miro Tomassini, a izdvojile su se pesme "Ona nosi uniformu", "Novac", "Nebo" i "Ljubav koja veže" Drugi LP "Dugo, toplo ljeto", u produkciji Tomaža Domicelja, donosi pesme srodne atmosfere: "Male igre noću", "Izađi večeras", "Ona zna", "Uništi svo¬ju mladost" i druge. Iz grupe je tada otišao gitarista Nisu tražili zamenu, tako da su nas¬tupali bez gitare, a nov je bio i bubnjar Luci-jan Kodermac. Treći LP "Krenimo" snimili su 1987. godine bez saksofoniste Mokrina, a gitaru je svirao Alan Jakin. Ploču su produci¬rali beogradski gitarista Ljuba Sedlar i Mirko Vuksanović, pa su pesme dobile na energiji i gitarskom zvuku. Novi materijal urađen je u dve verzije, - na srpskohrvatskom i slove-načkom jeziku.
Posle duge pauze, 1992. godine objavlju¬ju CD "Mraz" a zatim i "Skozi leta" na kojima pevaju na slovenačkom, verno se držeći svog zvuka. Sledeći CD "Drugi svet" donosi kom¬pletan prvi i drugi LP i tri pesme sa trećeg. Na kompilaciji "Tistega lepega dne" (FV Music 1996 ) na kojoj su se našle obrade partizanskih i revolucionarnih pesama Auto¬mobili objavljuju svoje viđenje stare teme "Lepo je v naši domovini biti mlad". Zatim 1997 godine objavljuju CD "Navaden dan".
Poslednjih godina Mirko Vuksanović sarađuje sa Zoranom Predinom na njegovim solo pločama i zajedno rade muziku za film, pozorište i televiziju.

Diskografija
"Mjesec je opet pun" (Dokumentarna 1984)
"Dugo toplo ljeto" (RTV U 1985.)
"Krenimo" (Diskoton 1987.)
"Mraz" (Rose records 1992)
"Skozi leta" (Rose records 1994)
"Drugi svet 1984,-1987," (Grafit 1995, kompilacija)
"Navaden dan" (RTV S 1997.)

AZRA
(Zagreb)

Kontroverzni autor i jedan od najvećih mističara rock scene Branimir Džoni Štulić rođen je 11. aprila 1953 godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su selja-kanja bila neizbežna popratna pojava pro¬fesije. Ključne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U početku karijere često je nastupao sam sa akustičnom gita-rom i to pretežno po žurkama gde je izvodio svoje, ali i tuđe pesme raznih žanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije našle na ranim albumima Azre
Prva grupa koju je osnovao zvala se Balkan Sevdah Band Činili su je dugokosi momci sa akustičnim gitarama ijedna peva-čica Svirali su sve - od Džonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka do The Beatles. Vremenom se bend sve više okreće rocku, a kroz njega je prošlo mnogo muzičara
Januara 1977. godine Džoni je odlučio da promeni naziv grupe u Azra Ime je oda¬brano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znači devica. I pod novim imenom su česte promene u grupi, tako da sezone 77. i 78. godine nastupa sa Jurom Stublićem, Jurijem Novoselićem, Marinom Pelajićem i Mlade¬nom Juričićem. Jura i Džoni, kao dve jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom pa se čitava ekipa odvaja od Džonija i formira sastav Film U to vreme Džoni postaje član Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druženja ostali su zabele-ženi na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obrađuje Džonijeve pesme Tako su i na¬stale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaže da se boji". Vrativši se ideji Azre, Džoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haus-tor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valj¬da da bi izgledali kao trio Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A šta da radim" U studiju su im pomogli Zlat-ko Miksić Fuma, basista Parnog valjka,
prateće vokale pevao je Mladen Juričić, gitarista Filma, Husein Hasanefendić je svi¬rao gitaru i obavio produkciju, a električnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokreće prve pozitivne kritike. Pesma "Bal¬kan" koju je Džoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzi¬biliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio Na te promene dos¬ta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu Azri se uskoro pridružio basista Miso Hrnjak., Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran. Džoni je nastavio sa svojom ide¬jom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučaj¬nom ili namernom publikom. Debi album snimaju u proleće 1980. godine a za produ¬centa je odabran veteran Drago Mlinarec, jer je Hus bio zauzet Rezultat je u produ¬centskom smislu bio mršav, jer im se nisu podudarali senzibiliteti Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u YU rocku Tokom dvanaest numera Džoni demonstrira praštave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuće, gotovo bol¬no pevanje i tekstove sa temama koje dota¬dašnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Džoni je izbegao da snimi pesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na debiju se našlo dosta ljubavnih pesama i čitava ploča je posvećena devojci Graciji kojoj je napisao i upečatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlično prolazila Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Džoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napi¬sao, a velikom brzinom je pravio i nove. Džo¬ni je već u to vreme ispoljio svoj naglašeni individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebačkih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazi¬vom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. go¬dine. Nekoliko nedelja kasnije došli su u Beo¬grad i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u

Sledeći potez bio je singl sa pesmom "Lijepe žene prolaze kroz grad" otpevanom delimično u slengu Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru bri¬tanske blues scene. Na B-strani našao se instrumental "Suzy F." za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo "Kao da pjeva Aco Stojković na Ijet-njoj bašti 1938. sa leptir mašnom" (citat Džonija). Singl je ujedno bio najava za dupli album "Sunčana strana ulice". Producirao ga je sam Džoni, što će kasnije redovno činiti. Među dvadeset četiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda Ploču otvara vinjeta "041" kao uvod u priče koje slede U ljubav¬nim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Između nas", "Gospodar samoće", "Sunčana strana ulice", Džoni je nežan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instru¬mente. Suprotno tome, političke pesme su gotovo nekontrolisano pokuljale Od gorke "Užas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista priča", Džoni je progovorio o temama o kojima se ustručavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopise da je upućena "imperijalizmu i hegemoniji", ma šta to značilo Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu Jedna od najsnaž¬nijih pesama je "Odlazak u noć" gde je u uobičajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Miso Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaže da se boji", a Lajner je bio podrška u pratećim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić (saksofon), Franjo Vlahović (truba i trombon), Nikola Santro (trombon) i Mladen Juričić (usna harmonika). Posle turneje po Jugoslaviji koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebačkom klubu Kulušić okto¬bra 1981 godine održala sedam koncerata koji su snimani za trostruki živi album "Ravno do dna" Tih večeri definitivno su potvrdili status predvodnika Džoni se na tim više-časovnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u žaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo je odbijao da izađe na bis. Snimak sa koncerta održanog 21. okto¬bra objavljen je na živom albumu marta sledeće godine Ostvarivši želju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropašćene, bazirao je pro¬gram na tom materijalu Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rođen da budem šonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je po¬svećena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge Uoči izlaska ploče Azra je održala sedam rasprodatih koncerata u beograd¬skom SKC-u. Tada je već izlazio na bis. Jedne večeri im se priključio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe žene prolaze kroz grad" i "Obrati pažnju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izašli svi članovi grupe Leb i sol sa Džonijem i zapržili "Slow Dovvn" Kleptona (Clapton). Na živoj ploči Azra je reprezentativno pred¬stavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoči beogradskih nastupa bili na ivici raspada Naime, pred koncert u Ljubljani došlo je do svađe pa je na bini Džoni razlupao gitaru i pojačalo. Sukob je brzo izglađen i oni su nastavili dalje. Sledeći, dupli album "Filigranski pločnici" izlazi već juna iste godine Na njemu su politički ko¬mentari još direktniji "Tko to tamo pjeva" upućena je drugu Titu, "68" propalim revolu¬cionarima, "Pavel" romantičnim revolucio¬narima, "Gorki okus" političkim prognanici¬ma, tačnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Doga. Ploča sadrži i ljubavne pesme "Volim te kad pričaš", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmiješenog psa" u kojoj peva Lajner Tu fazu rada zaokružuje singl "E pa što", posle koga grupa kreće silaznom puta¬njom.
Već januara 1983. godine Džoni u Frank¬furtu snima ploču "Kad fazani lete" i to samo sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu, ali i muziku posvetivši se religioznoj sekti Već zreo kao autor, Džoni grabi utabanom stazom stoje najpreglednije u pesmama "An¬đeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Štićenik". Slična je i sledeća ploča "Krivo srastanje" na¬stala sa Lajnerom godinu dana kasnije, tako-đe u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klinček stoji pod oblo-kom" Posle te ploče, Lajner rede radi sa Džo¬nijem. Paralelno delujući sa brojnim zagre¬bačkim sastavima, Lajner, basista Srđan Žlje-bačić Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juričić (ex Film) formiraju grupu Vještice
Posle ploče "Krivo srastanje" Džoni se pre¬selio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Aint Like In The Movies At Ali" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesa¬ma prepevanih na engleski. Sledeću ploču "Između krajnosti" radi 1987. godine u Za¬grebu sa Lajnerom, Jurom Pađenom (ex Gru¬pa 220, Parni valjak. Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim došao iz Holandije I na ovoj ploči ima dosta obrada, pretežno starih narodnih pesama, a kao najuspešnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljština" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones. Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila četvorostruki živi album "Zadovoljština" koji se pojavio u boga¬toj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjižica "Anony-mous eprigrams" sa Džonijevim poetskim ra¬dovima Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretežno obrade stranih autora Sledeći album "Balkanska rapsodija" je solistički, dupli i Džoni ga sni¬ma u Zagrebu 1988. godine uz producent¬sku pomoć Australijanca Teodora Janija (The-odore Yannie). Ploča je sklopljena po sličnom principu kao i prethodne Štulić malo peva na engleskom, malo se dotiče makedonskog folklora, ali i domaće pop istorije. Tako je obradio pesmu "Traži mene" sastava S vre-mena na vreme,, U to vreme, na svirke je sa njim kao tehničar išao Srđan Saher, pa su se na ploči našle dve pesme koje su potpisali on i Štulić. Jedna od te dve "Ti znaš da putu¬jem s tim" se kasnije, pod nazivom "Prečesto" pojavila na albumu "Bez tišine!" (Plavi pilot 1991.) grupe Vještice. Ploču "Balegari ne vje¬ruju sreći" Džoni je snimio početkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su činili Jura Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević Sa nje se izdvajaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dilena (Bob Dylan) koja je u Džonijevom prepevu dobi¬la naziv "Usne vrele Višnje", kao i "Leute moj" Tome Bebića. Štulić je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se dušo od tebe ne rastaje".
Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990 godine grupa prestaje da postoji Tokom sledeće godine Štulić u Sarajevu i Holandiji snima ploču "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine U škrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" tu se nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vite-zovića, "Priča o kralju" na tekst Ljubivoja Ršumovića, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge
Veći deo 1991. godine Štulić je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju U jesen 1995 godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promoviše svoj prevod knjige "Božanska Ilijada", radi ko¬načni miks nekih pesama koje izlaze na dup¬lom disku "Anali", a izdavačka kuća Komuna postupno objavljuje njegove ploče na disko¬vima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreći" koji je objavljen 1996 godine kao bonus su se našle obrada "Moj galebe" A Runjića iz re¬pertoara Olivera Dragojevića i "Mokre ulice" koje je Džoni komponovao zajedno sa De-janom Cukićem. Na snimanju te pesme, po¬red Štulića i Cukića, učestvovali su Dragan Mitrić (klavijature), Marija Mihajlović (vokal) i Enes Mavrić (harmonika). Decembra 1997 godine u Beogradu je objavljena nova Štuli-ćeva ploča "Blase" na kojoj su uz nove pe¬sme obrade narodnih kao i stari materijal. Uz Štulića na ploči su svirali gitarista Zoran Šerbedžija, basisti Henk Bišop (Hank Bish-op), Stiven Kip i bubnjari Tomas Strakbajn (Thomas Strakbein) i Jožek Valjak
Tokom devedesetih i Croatia Records je veći deo ploča Azre objavila kao reizdanja na CD-u Štulićeve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski pločnici" (Azra music 1982) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979 do 1984. godine kao i šest ranije ne¬objavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993), Štulić je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljština", snimak sa koncerta u zagrebačkom Domu sportova iz 1987 godine i "Klinček stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.)

Diskografija
Singlovi
"Balkan"/"Ašta da radim" (Suzy 1979)
"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980)
"Đoni, budi dobar"/"Teško vrijeme" (Jugoton 1982 koncertni)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko4 {Jugo¬ton 1982)
"Nemir i strast" / "Do viđenja na vlaškom drumu" (Jugoton 1983)

Albumi
"Azra" (Jugoton 1980)
"Sunčana strana ulice" (Jugoton 1981, dupli)
"Ravno do dna" (Jugoton 1982, trostruki koncertni)
"Filigranski pločnici" (Jugoton 1982, dupli)
"Singl ploče 1979, -1982," (Jugoton 1982, kompilacija)
"Kad fazani lete" (Jugoton 1983)
"Krivo srastanje" (Jugoton 1984)
"Singlovi 1983, -1985," (Jugoton 1985, kompilacija)
"It aint Like In The Movies At AH" (Diskoton 1986, trostruki)
"Između krajnosti"(Jugoton 1987) "Zadovoljština" (Jugoton 1988 četvorostruki koncertni) "Blase" (Hi Fi Centar 1997, dupli CD)

Džoni Štulić solo
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989, dupli) "Balegari ne vjeruju sreći" (Jugoton 1990) "Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995, CD) "Anali" (Komuna 1995, dupli CD)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

• BAJAGIC MOMČILO BAJAGA • BALASEVIC ĐORĐE • BALKAN • BANANA • BASTION • BEBEK ŽELJKO • BEBI DOL • BEBIĆTOMA • BEGNAGRAD
• BELAN NENO • BEL TEMPO • BEOGRAD
• BEZOBRAZNO ZELENO • BIJELE STRIJELE • BIJELO DUGME • BLUES KVINTET • BLUES TRIO • BOA • BOMBAJ ŠTAMPA • BORGHESIA • BOYE • BRECEU MARKO • BREGOVIĆ GORAN • BUCO I SRĐAN • BULDOGI • BULDOŽER • BULEVAR • BUMERANG

BAJAGIC MOMČILO BAJAGA
(Beograd)

Momčilo Bajagić je rođen 19 februara 1960. u Bjelovaru, ali je odrastao u Zemunu Uoči porođaja, njegova majka je bila u poseti kod rođaka, tako da je Bajaga u Bjelo¬varu proveo samo prve dane svog života. Karijeru je započeo 1974. godine kao pevač u sastavu TNT Tada je napisao i prvi tekst i to za pesmu "Dvadeseta noć" Po raspadu sastava, leta 1976. godine, prešao je u gru¬pu Ofi koju je vodio orguljaš Toma Stojkovic Ofinger. Bajaga je svirao bas, bubnjeve Dra¬gan Đerić Đera a pevač je bio Živorad Žika Milenković. Kada je Toma Ofinger napustio muziku, Bajaga, Đera i novi orguljaš Dragan Pliško su sa gitaristom Rajkom Kojićem osno¬vali sastav Glogov kolac. Grupa je održala samo jedan koncert i prestala sa radom Razočaran, Bajaga se povukao. Odbio je poziv Bobana Petrovića da pređe u sastav Zdravo Rajko Kojićje pristupio sastavu SOS, a zatim i Ribljoj čorbi u koju krajem 1978. godine dovodi Bajagu na mesto ritam gitariste. Bajaga je sa Ribljom čorbom snimio pet albuma i komponovao muziku za pesme "Nemoj srećo, nemoj danas", "Evo ti za tak¬si", "Dva dinara druže", "Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera (ostavi je)", "Kazablan-ka", "Mangupi vam kvare dete" a kompletan je autor pesama "Ja sam se ložio na tebe", "Baby, Baby I Dont VVanna Cry", "Muzičari koji piju" i "Kad hodaš".
Tokom rada sa Ribljom čorbom Bajaga je napisao niz nepretencioznih, duhovitih pop pesama koje se nisu uklapale ii stil grupe, pa je resio da ih objavi na solo ploči Kako je već ranije pravio izlete sa ad hoc grupom Frka (spot za pesmu "Pustite me druže" emi-tovan je u TV emisiji "Rokenroler" reditelja Borisa Miljkovića i Branka Dimitrijevića), spontano je okupio ekipu saradnika oko ploče "Pozitivna geografija". Buduće Instruk¬tore činio je niz proverenih beogradskih muzičara Dejan Cukić (rođen 1959.) je rani¬je pevao u grupama Dizel, Tilt, Bulevar, a u to vreme je radio kao novinar magazina "Rock". Basista Miroslav Cvetković Cvele (rođen 1953.) svirao je u grupama Tilt, Pop mašina i Papatra. Gitarista Nenad Stama-tović (rođen 1955.) bio je u grupama Tilt, Zebra, Suncokret i Bulevar. Bubnjar Vlada Golubović (rođen 1957 ) delovao je u Tiltu, Suncokretu i Ribljoj čorbi. Pevač Žika Milen¬ković (rođen 1958) je posle sastava Ofi osnovao grupu Mačori, a pet godina je glu¬mio u amaterskom pozorištu Teatar Levo. U vreme rada na solo albumu Bajagina ambi¬cija bila je da i dalje ostane član Riblje čorbe a da nagomilane pesme samo zabeleži na ploči. Materijal je snimao u iznajmljenom stanu i Studiju 5 uz producentsku pomoć Kornelija Kovača Na ploči su svirali i Neša Stefanović Japanac (bas). Dragan Jovanović (gitara), Kire Mitrev (trombon), Ivan Švager (klarinet), a u temi "Papaline" pevala je Suza-na Petričević. Ploča se pojavila krajem januara 1984 godine a efektne pesme "Limene trube", "Tekila-gerila", "Mali slonovi", "Marlena", "Pustite me druže" izazvale su brzu pozitivnu reakciju publike. Na ploči se našla i angažovana "Znam čoveka" posvećena Deri, kolegi iz prvih zajedničkih grupa. Još uvek nemajući jasnu ideju o komunikativnosti svojih pesama, Bajaga je na nagovor drugih pristao da povodom ploče održi nekoliko koncerata. Prvi nastup imali su u zagrebačkom klubu Kulušić 12 aprila 1984. godi¬ne i uhvatili su publiku na prepad, iznenadivši ih energijom i svežim pesmama Sa njima su svirali Kornelije Kovač i klavijaturista Dragan Mitrić (ex Bulevar), Tokom boravka u Zagrebu, Bajaga i Cukić su otpevali prateće vokale u pesmi "Uhvati ritam" Parnog valjka i tako im se zahvalili za pozajmljenu bub¬njarsku membranu koju su koristili na kon¬certu U organizaciji lista "Rock", zvaničnu promociju ploče imali su u beogradskom Domu sindikata 21. aprila i tada su prvi put (po ideji Petra Popovića) nastupili pod ime¬nom Instruktori Kao predgrupe su odabrani sastavi Valentino i Bezobrazno zeleno Kon¬cert je završen trijumfom i oduševljenjem pretežno tinejdžerske publike.
Prijemčivost Bajaginih pesama izazvala je potrese u Ribljoj čorbi. On 19 jula 1984 go¬dine dobija otkaz u matičnoj grupi i otvoren prostor da se potpuno posveti svojoj kari¬jeri. Tog leta Instruktori kreću na turneju po radnim akcijama, a sa njima klavijature svi¬ra iskusni muzičar Rade Radivojević. Krajem godine Bajaga u anketi lista "Rock" dobija titulu rockera godine, a muzičari njegovu ploču stavljaju na prvo mesto.
Već početkom 1985. godine snimaju ploču "Sa druge strane jastuka" u produkci¬ji Kornelija Kovača i Šaše Habića. Pored čla¬nova grupe, na ploči svira čitav niz muzičara: Branko Mačić (jazz gitara), Stjepko Gut (tru-ba, fligel horna), Sava Medan (kontrabas), Jovan Maljoković i Mića Marković (saksofon) i drugi. Ploča donosi efektne hitove "220", "Dvadeseti vek", ali i balade "Zažmuri", "Sa druge strane jastuka", "Dobro jutro, džezeri". Pored Bajage, kao autor se iskazao Žika Milenković. Njih dvojica su zajedno napisali pesmu "Francuska ljubavna revolucija" Na ploči se našla i "Vidi šta sam ti uradio od pesme, mama", obrada starog hita s početka sedamdesetih "What Have They Done To My Song, Ma?" pevačice Melani (Melany Safka) Menadžer grupe postaje Šaša Dragić (rođen 1960.) koji je pre toga radio sa sastavom U škripcu, a početkom osamdesetih godina se bavio i komponovanjem, pa je njegove pes¬me na svojim pločama snimio Đorđe Mar-janović.
Već marta 1985. godine Bajaga je u okviru manifestacije "BG-ZG: Bolje vas našli" zagrebačkoj publici u klubu Kulušić pred¬stavio nove pesme, a reakcije su definitivno potvrdile da u tom gradu imaju jako upo¬rište Nekoliko dana kasnije, u noći između 9 i 10. marta, grupa nastupa u francuskom gradu Tuluzu na manifestaciji Noć medite¬ranskog rocka. lako su svirali u četiri ujutro, publika ih je oduševljeno prihvatila i tri puta pozvala na bis Koncert je direktno prenosi¬la i francuska televizija. Posle tog nastupa iz grupe odlazi Rade Radivojević, a zamenjuje ga klavijaturista Šaša Lokner (rođen 1964) koji je pre toga svirao u jazz rock grupi Potop i Galiji. Odličan prijem druge ploče, Bajaga i Instruktori su potvrdili na jugoslovenskoj turneji, ali i nastupima na Tašmaj-danu 8. i 9. juna Prvi tašmajdanski koncert ostao je zabeležen kao "kišni" jer je grupa svirala pod provalom pravog letnjeg pljuska, ali to nimalo nije smetalo ni publici, ni izvo-đačima.
U proleće 1985 godine Bajaga i Cukić su sa najpopularnijim domaćim izvođačima učestvovali u snimanju pesme "Za milion godina" autora Dragana Ilica i Mladena Popovića. Reč je o YU Rock misiji koju je ini¬cirao časopis "Rock" paralelno sa humani¬tarnom akcijom Band Aid, irskog muzičara Boba Geldofa. Singl sa tom pesmom pok¬lonjen je čitaocima u listu "Rock", a koncert domaćih muzičara održan je juna na Zvezd-nom stadionu. Od svih učesnika, Bajaga i Instruktori su prošli najbolje, a publika je, izvođenje pesme "Zažmuri" već po običaju obogatila hiljadama upaljenih šibica. Te jeseni u okviru jugoslovenske delegacije, Instruktori i Bijelo dugme nastupaju u Mos¬kvi na Festivalu omladine i studenata. Kon¬cert Bajage i Instruktora u parku "Gorki" morao je da bude prekinut zbog lošeg obezbeđenja. Strahovalo se da bi oko sto hiljada okupljenih ljudi moglo da izazove gužvu u kojoj bi sigurno bilo i ozbiljnijeg povređivanja. Tokom sledećih dana Instruk¬tori su svirali u hali Dinamo, Zelenom teatru (sa sastavima Misty In The Roots i Evervthing But The Girl), Domu pionira i pozorištu Vah-tangov. Po povratku u Jugoslaviju nastavili su turneju koja je obuhvatila sto dvadeset nastupa Zbog velikog interesovanja pub¬like, česte su svirke po sportskim halama. Instruktori učestvuju i na rock večeri festi¬vala Intertalent u Pragu
Pri svođenju računa 1985. godine, po glasanju mizičkih kritičara u listu "Rock", Instruktori su proglašeni najboljom grupom, Bajaga je osvojio titulu rock muzičar sezone, "Zažmuri" je bila najbolja pesma, a "Sa druge strane jastuka" ploča godine LP je prestigao tiraž od 350 000, primeraka a grupa je od Saveza socijalističke omladine Jugoslavije dobila plaketu "25 maj" Umorni od turne¬ja, Instruktori su proglasili pauzu tokom koje su Lokner i Golubović svirali jazz u klubovi¬ma sa Stjepkom Gutom, pijanistom Misom Krstićem i saksofonistom Nenadom Petrovićem. Ponovo su se okupili leta 1986. godi¬ne da bi snimili LP "Jahači magle" u produk¬ciji Šaše Habića. Na ploči su gostovali Josipa Lisac (u pesmi "Ja mislim 300 na sat"), Kor-nelije Kovač, Nenad Petrović, basista Bata Božanić, gitaristi Duda Bezuha, Rajko Kojić, Vlada Negovanović, Jane Parđovski, trubač Goran Grbić i klavijaturista Đorđe Petrović. Pored Bajaginih sigurnih aduta "442 do Beograda", "Strah od vozova" i "Rimljani", Žika Milenković je napisao muziku za hipi orijentisanu "Samo nam je ljubav potrebna" u kojoj je upotrebljen citat iz pesme "Ali You Need Is Love", tandema Lenon-Makartni. Kao najava za LP u listu "Rock" je poklonje¬na singl ploča sa pesmom "All You Need Is Love (verzija 1986)", a na B-strani je kroz inserte novih pesama, predstavljena ploča "Jahači magle". Singl je odštampan u 99 999 primeraka, koliki je bio i tiraž novine Po ob¬javljivanju albuma, grupa je imala uspešnu turneju koju je krunisao nastup na Beograd¬skom sajmu 22. novembra 1986. godine pred oko dvadeset hiljada posetilaca Ploča je opet stekla epitet najbolje za tu godinu a grupa je dobila Estradnu nagradu SR Srbije. Posle uspešnog posla opet su objavili pauzu. Bajaga je otputovao na Tajland a juna 1987. godine Dejan Cukić je snimio solo ploču "Spori ritam" Instruktori su zatim krenuli na dvomesečnu turneju po Sovjetskom Savezu u okviru koje su održali četrdeset i četiri kon¬certa. Po povratku u Jugoslaviju, Cukić je okupio prateći bend i koncertno promovisao svoju ploču. U proleće 1988. godine spo¬razumno je napustio Instruktore i posvetio se solo karijeri.
Sledeću ploču Bajaga i Instruktori snima¬ju u jesen 1988 godine u Novom Sadu u produkciji Šaše Habića. Ploča je dobila naziv "Prodavnica tajni" po knjizi italijanskog pis¬ca Dina Bucatija Žika Milenković se iskazao kao koautor sa Bajagom u pesmama "Ruski voz", "Život je nekad siv-nekad žut" i "Vesela pesma" Nove tendencije uvedene su u etno orijentisanim "Plavi safir" i "Vesela pesma", upozoravajućoj "Verujem-ne verujem" i svedenoj, ali ubedljivoj baladi "Otkada tebe volim" Pojednostavivši zvuk, Bajaga je po¬nudio pesme delimično zasnovane na akus¬tičnim gitarama i klavijaturama, bez upliva duvača i brojnih gostiju. Rezultati sledeće uspešne jugoslovenske turneje objavljeni su na duploj živoj ploči "Neka svemir čuje nemir" na kojoj su se našli snimci sa koncer¬ta u zagrebačkom Domu sportova od 6. marta 1989. godine i sa novosadskog EBU Rock festivala na kome su svirali 15. sep¬tembra iste godine. A-stranu te ploče zauzeli su studijski snimci novih pesama "Na vrhovi¬ma prstiju", "Idem (kao da ne idem, a idem)" koju je otpevao koautor Žika Milenković i "Neka svemir čuje nemir" (obrada indijske narodne pesme) Tu su i prearanžirane stu¬dijske verzije pesama "Tekila gerila" i "Tamara". Na ploči se čuje i najava Dražena Vrdbljaka snimljena na nastupu Instruktora u klubu Kulušić 8 decembra 1984. godine. Tokom koncertnog predstavljanja "Prodavnice tajni" Instruktori su održali dva rasprodata koncerta u beogradskom "Pio¬niru". Uprkos narastajućem nacionalizmu svuda u Jugoslaviji su bili dobro prihvaćeni. Jedini incident imali su na koncertu u Splitu kada su ih fudbalski navijači, poznatiji kao Torcida, gađali bocama, kamenjem i šestari¬ma. Koncert je normalno profunkcionisao tek kada su ljudi iz Bajaginog obezbeđenja izbacili ljubitelje mržnje iz sale Početkom 1990 godine, dva meseca posle pada ru-munskog diktatora Čaušeska, u Temišvaru je održan trodnevni rock festival na kome su, pored manje poznatih sastava iz Engle¬ske, svirali Instruktori, Riblja čorba, Galija, Viktorija i Valentino.
Septembra 1991. godine Bajaga je obja¬vio mini LP "Četiri godišnja doba" sa četiri nove pesme "Dobro jutro", "Uspavanka", "U koži krokodila" i "Buđenje ranog proleća". Na ploči je gostovala i operska pevačica Jadranka Jovanović. Posle serije nastupa po Makedoniji, Bajaga je 1992 godine na ta¬mošnjoj sceni dobio Oskara kao najbolji strani pevač Iste godine je imao uspešne nastupe i u Sloveniji Polovinom 1993 go¬dine objavljuje LP "Muzika na struju". Autor pesama je Bajaga. "Marinina tema" nastala je za pozorišnu predstavu "Život Jovanov" reditelja Darka Bajića, a Žika Milenković je komponovao temu "Nakostrešena mačka". U ba¬ladi "Golubica" prateće vokale pevale su Kristina i Aleksandra Kovač, Tanja Jovićević i Marija Mihajlović. Refleksije rata ogledaju se u prvi put jasno politiziranim Bajaginim pes-mama "Ovo je Balkan" i "Gde si" Antiratna "Golubica" nastala je na osnovu muzičke teme koju je Bajaga odsvirao kod Terazijske česme u vreme demonstracija koje su zapo¬čele 9. marta 1991. godine Ploča je promovisana koncertima po Crnoj Gori i Makedoniji i rasprodatom svirkom u novobeogradskoj Hali sportova 15. oktobra 1993. godine. U to vreme Bajaga često sam nas¬tupa po diskotekama u inostranstvu.
Početkom 1994. godine za nastupe Instruktora u Sloveniji vlada veliko interesovanje i kad njihove vlasti odbiju da izdaju vize članovima grupe, izbija politički skan¬dal koji su osudili slovenački mediji Posle intervencije predsednika Milana Kučana, grupa dobija vize i trijumfuje u rasprodatoj hali Tivoli. Po povratku u Beograd marta 1994. godine, u Domu sindikata, tokom tri nastupa, Instruktori obeležavaju desetogodišnjicu rada. Posle tih koncerata Dragić i Bajaga prekidaju saradnju Od tada Bajaga menadžerske poslove obavlja sam. Novem¬bra iste godine posle koncerta u Prištini, dugo skrivana nezadovoljstva u grupi izbi¬jaju na površinu i Bajaga raspušta grupu, uručujući direktan otkaz Stamatoviću i Goluboviću. U to vreme Bajaga uz Šašu Loknera radi muziku za film "Ni na nebu ni na zemlji" reditelja Mise Radivojevića. Kao gosti, na snimanju su se pojavili članovi grupe Le¬gende (u hit pesmi Moji drugovi"). Dragan Jovanović, zadužen za akustičnu gitaru i Sava Latinović, tarabuk. Prateće vokale otpevale su Aleksandra i Kristina Kovač a muzi¬ka je objavljena na istoimenom CD-u Tokom iste godine Bajaga je uradio muziku za TV seriju "Otvorena vrata" Po obnavljanju Instruktora, Bajaga krajem 1996. godine objavljuje CD "Od bižuterije do ćilibara" na kome predstavlja nove članove: gitaristu Vladu Negovanovića (ex Butik, Dr Spira i ljudska bića, grupa Slađane Milošević i Tunel) i bubnjara Čedu Macuru. Bajaga je autor kompletnog materijala, Žika Milenković je napisao muziku za "Ne volim zimu" a izdvo¬jile su se pesme "Silikon", "Tvoja je gajba si¬gurna", "Nezgodna je varijanta (jedna od......)".
Produkciju ploče radili su Bajaga i članovi grupe, a Šaša Habić je svirao violončelo. Materijal sa ploče Instruktori su promovisali besplatnim koncertom na beogradskom Trgu Republike 12. maja 1997. godine. To¬kom devedesetih godina Bajaga je osvojio sigurne pozicije u klubovima u inostranstvu, a njegovu publiku najčešće čine mladi koji su zbog rata napustili prostor bivše Jugo-slavije 0 Bajagi je objavljena knjiga foto¬grafija "Bajaga i Instruktori" (Kamenko 1990.) i biografija "Obe strane jastuka" (Cen¬tar za geopoetiku 1997.) novinara Ivana Ivačkovića Decembra 1977. godine u Slove¬niji je objavljen CD "Neizbrisano" na kome su pored neobjavljenih materijala i remikso-vane pesme sa ploče "Četiri godišnja doba" Sa Ribljom čorbom Bajaga je dobio dva Oskara popularnosti, a sa Instruktorima tri Tokom karijere je napisao pesme "Afrika" i "Za tvoje oči" za Zdravka Čolića, tekstove za pesme "Kairo", "Klovn i smrt" i "Neko je tu" za Slađanu Milošević i pesmu "Ulice mračne nisu za devojke" za grupu Aska Producirao je debi LP grupe Bezobrazno zeleno (PGP RTB 1983). Na festivalu u Herceg Novom 1994. godine dobio je nagradu za filmsku muziku za "Ni na nebu ni na zemlji"
Po odlasku iz Instruktora, Nele Stamatović je jedno vreme svirao u Grčkoj a zatim je snimio solo ploče "Istina" (PGP RTS 1994 ) i "Vruće, mokro, klizavo" (Hi Fi Centar 1997 ) Uz rad sa Instruktorima Žika Miienković paralelno predvodi sastav Babe. Vlada Golubović se posvetio jazz muzici i drži školu za bubnjare. Miroslav Cvetković radi kao studij¬ski snimatelj a sa Rastkom Ćirićem i Nebojšom Ignjatovićem je kao basista, produ¬cent i aranžer učestvovao u realizaciji zanimljive ploče "The Rubber Soul Project" (PGP RTS 1996.) na kojoj su snimljene pesme u maniru The Beatles. Šaša Lokner radi kao cenjeni studijski muzičar. Sa Lazom Ris-tovskim je snimio CD "Naos" (Komuna / PGP RTS 1994.). Komponovao je muziku TVfilm "Sile u vazduhu", pozorišne predstave "Boys Life", "Vasilisa prekrasna", "Carev zatočnik", "Baš Čelik" i "Balkanska rapsodija". Snimio je muziku za reklame i TV špice RTS-a. Na kon¬certima je pratio Zdravka Čolića, Ramba Amadeusa, grupe Van Gogh i S vremena na vreme.

Diskografija
Albumi
"Pozitivna geografija" (PGP RTB 1984,)
"Sa druge strane jastuka" (PGP RTB 1985 )
"Jahači magle" (PGP RTB 1986)
"Prodavnica tajni" (PGP RTB 1988,)
"Neka svemir čuje nemir" (PGP RTB 1989 dupli kon-
certni)
"Četiri godišnja doba" (Diskoton 1991. mini LP) "So far the best of Bajaga & Instruktori" (Red Luna
Records 1993 kompilacija) "Muzika na struju" (Produkcija Stig 1993) "Ni na nebu ni na zemlji" (PGP RTS 1994) "Od bižuterije do ćilibara" (Komuna 1996) "Neizbrisano" (Biveco 1997, kompilacija)

BALAŠEVIĆ ĐORĐE
(Novi Sad)

Rođen je 13 maja 1953. godine u No¬vom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao vanredno. Upisao je geografiju jer, po sopstvenom priz¬nanju, na diferencijalnim ispitima nije bilo matematike Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je da postane fudbaler. Ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bole¬stan, pojava jedne muve u sobi ga je inspirisala da komponuje svoju prvu pesmu "Otkud muva". Zatim je počeo da piše prepeve stranih hitova za emisiju "Muzički klub", a sa drugarom koji se snalazio na gitari, otpo¬čeo je i zajednički rad. Godine 1977 pristu¬pio je akustičarskoj grupi Žetva sa kojom je septembra te godine snimio neobavezan tango "U razdeljakte ljubim" Pesma je preko noći postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodat u oko 180 000 primeraka. Žetva je vrlo brzo počela da se pretvara u festivalsku grupu strpanu u orkestarske aranžmane, pa ih početkom 1978 godine Balašević napušta i sa Vericom Todorović osniva Rani mraz. Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirišući se sibirskom poslovicom: "Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". Žetva zatim objavljuje LP "Vreme žetve" (RTV LJ 1979.) i prestaje sa radom. Sa pesmom "Moja prva ljubav" Rani mraz učestvuje na festivalu Opatija 78. Kroz Rani mraz je prola¬zilo puno muzičara, a gitaru je jedno vreme svirao i fudbaler Slobodan Pavković. Tokom 1978. godine izbacuju seriju hit singlova, meteorskom brzinom osvajaju tržište i po¬stižu impresivne tiraže Balaševićevi emotivni tekstovi i jednostavne melodije donose osveženje na posustaloj zabavnoj sceni, a pred¬stavljaju i dobru spregu sa pop muzikom Uoči snimanja pesme "Računajte na nas" pri¬družuju im se bivši članovi grupe Suncokret Biljana Krstić i Bora Đorđević. Zahvaljujući drugačijem tretmanu revolucije u odnosu na uobičajene socrealističke pesme, "Računajte na nas" ubrzo biva promovisana u generacijsku himnu koja se troši u svakoj pogod¬noj prilici. A tada ih je bilo napretek. Posle dva meseca rada sa Ranim mrazom, leta 1978. godine, Bora Đorđević napušta grupu svestan razlike u autorskom senzibilitetu između njega i Balaševića i formira Riblju čorbu. Uoči snimanja debi albuma grupu napušta i Verica Todorović. Budući da je još kao tinejdžer bio veliki poštovalac Korni grupe, Balašević produkciju i aranžmane na albumu "Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu" prepušta bivšim članovima ove grupe, gitaristi Josipu Bočeku, a kao studi¬jski muzičari tu su basista Bojan Hreljac, bub¬njar Vladimir Furduj, klavijaturista Sloba Marković i saksofonista Mića Marković, Sa Ploče se izdvajaju pesme "Sve je dobro kad se dobro svrši", gde se kao gost pojavljuje violinista Jovan Kolundžija, "Mnogo mi znači to, Neki novi klinci", "Drago mi je zbog mog tarog" u njima se ostvaruje kompletan Okvir formule za budućnost: nostalgija, nežne slike i baladičnost uz razrađenu fabulu Tokom leta 1979. godine Balašević i Biljana Krstić nastupaju po Jugoslaviji, a prati ih gru¬pa Neoplanti za koju Balašević povremeno piše tekstove. Na koncertima, između pesama, Balašević drži duge monologe na aktuelne teme, kao što je susret sa fantomskim vozačem "poršea" na beogradskom trgu Slavija a neizbežna je i proširena verzija "Snaše na salašu" koja poprima karakter duhovite monodrame. Sa njim se na nekim svirkama pojavljuju pesnici Mika Antić i Pero Zubac
Na festivalu Split 79 Balašević osvaja prvu nagradu pesmom "Panonski mornar".
Septembra 1979 godine svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata Tokom 1980. godine služi JNA u Zagrebu i Požarevcu gde glumi u TV seriji "Vojnici". U to vreme Zdravku Čoliću daje pesmu "Zbog tebe" i neke tek¬stove za album Srebrnih krila "Sreo sam ljubav iz prve pjesme" Krajem godine izlazi album "Odlazi cirkus" i to je poslednja ploča pod firmom Rani mraz. Aranžmane za pesme su radili Josip Boček i Gabor Lenđel a ona donosi seriju hitova: "Priča o Vaši Ladačkom", "Mirka", "Menuet", "Život je mo¬re". Razočaran pratećim elementima scene, Balašević tada najavljuje da će se povući iz medija, da planira redovno objavljivanje ploča, ali bez intervjua i uobičajene gužve Početkom 1982. godine objavljuje album "Pub" kojim zvanično započinje solo karijeru. Ploča opet beleži uspešne pesme "Boza zvani Pub", "Pesma o jednom petlu", "Lepa protina kći", "Ratnik paorskog srca". U TV seriji "Pop Ćira i pop Spira" tumači šarmantnu ulogu berberina Šace. Zimu 82/83. godine provo¬di na turneji i prvi put rasprodaje beograd¬ski Sava centar Polovinom decembra 1983. godine objavljuje LP "Celovečernji The Kid" sa pesmama "Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja", "Neko to od gore vidi sve", "Blues mutne vode", "Lunjo", "Don Francisko Long Play" Sledeći LP "003" donosi nove hitove: "Slovenska", "Al se nekad dobro jelo", "Bad¬nje veče", "Olivera". Kao i prethodne, i ovu ploču je producirao Josip Boček Sledeći album "Bezdan" Balašević radi sa ekipom koja će mu ubuduće biti redovna studijska i koncertna potpora LP producira Đorđe Petrović, a za aranžmane je zadužen klavi¬jaturista Aleksandar Dujin Tada prvi put u studiju uspeva verno da zabeleži senzibilitet svojih pesama a posebno je upečatljiv u temama "Ne lomite mi bagrenje", "Bezdan", "Slow motion" i "Ne volim januar".
Na duplom živom albumu "U tvojim molitvama-balade" našli su se snimci sa uspešnih koncerata u Zetri (Sarajevo, no¬vembar 1986), Ledenoj dvorani (Zagreb, novembar 1986), Sava centru (Beograd, decembar 1986), Studiju M (Novi Sad, maj 1987.) i Salati (Zagreb, jul 1987.). Uz snažnu potporu publike Balašević je otpevao neke od svojih najupečatljivijih balada, a jedina nova pesma "Samo da rata ne bude" snimlje¬na je u studiju uz pomoć dece iz obdaništa "Šonja Marinković" i osnovne škole "Đ. Natošević" Sličnom muzičkom linijom Balašević nastavlja na ploči "Panta rei". Tako u pesmi "Soliter" analizira političko-nacionalno sta¬nje u tadašnjoj Jugoslaviji, blues formu raz¬rađuje u "Neki se rode kraj vode" i "Nemam ništa s tim", lična preispitivanja u "Starim" i "Jednom su sadili lipu" a odgovor na "Raču¬najte na nas" i svoje aktuelno viđenje druga Maršala formuliše u pesmi "Requiem"„ LP "Tri posleratna druga" koji je dobio podnaslov "Muzika iz istoimenog romana" snimaju 1989. godine Dujin, basista Aleksandar Kravić i muzičari iz Rijeke, gitarista Elvis Stanić (ex Linija 32, Denis & Denis, Dr Dok¬tor) i bubnjar Tonči Grabušić Na toj ploči Balašević se pozabavio karikiranom rap for¬mom u "Sugar rap", etno zvukom u "Devojka sa čardaš nogama" a ponudio je svoje osećajne iskaze u "Kad odem", "D-moll", "Ćaletova pesma", "Saputnik", "O bože". Na snimanju ploče "Marim ja......" pored redovnih saradnika, u novosadskom studiju juna 1991„ godine učestvuju Davor Rodik (pedal steel gitara), Nenad Januzović (udaraljke) i Josip Kiki Kovač (violina). Ploča donosi pesme "Nevernik", "Divlji badem", "Ringišpil" i druge
Sa početkom rata Stanić i Grabušić preki¬daju saradnju sa Balaševićem i 1991. godi¬ne pokreću jazz rock sastav Elvis Stanić group Stanić je, inače, studirao jazz kom¬poziciju na univerzitetu Berkli u Americi, radio je mjuzikle i predstave za decu. Objavio je instrumentalni CD "Terra Sacra" (Croatia Records 1997), a u pripremi je ploča sa materijalom iz mjuzikla "Slomljeno jato".
Ratne godine Balašević provodi sklonjen od javnosti i mobilizacije budući da vojne vlasti pokazuju veliku volju da ga pošalju na front, tako da za Novu 1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava centar. CD "Jedan od onih života......" snima krajem 1993. godine sa stalnim saradnicima: Aleksandar Dujin (klavir), Dušan Bezuha (gitara), Đorđe Petrović (klavijature), Alek¬sandar Kravić (bas), Josip Kovač (saksofon) i Dragoljub Đuričić (bubnjevi) Ploča donosi optimistički hit "Ja luzer?", ali i pesme inspirisane ratnim tragedijama "Čovek sa mesecom u očima" i "Krivi smo mi". U isto vreme objavljen je CD "Najveći hitovi" na ko¬me su pesme iz perioda od 1986 godine i sam Balašević ih je odabrao za kompilaciju U to vreme njegovi koncerti postaju prava javna čistilišta, budući da govori vrlo oštre, ali duhovite priče sa jasnim opozicionim sta¬vovima. Posle duže pauze CD "Na posletku" objavljuje početkom 1996 godine U ekipu saradnika dolazi mladi bubnjar Petar Radmilović koji se pre toga ogledao u jazz vodama. Nove pesme "Regruteska", "Namćor", "Drve¬na pesma", "Dođoška" snimljene su uglav¬nom na akustičnim instrumentima uz učešće gudača "Svetog Đorđa", a upotrebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje verno doča¬ravaju atmosferu Balaševićevih stihova
U Sava centru, svom tradicionalnom prostoru, Balašević je započeo sa četiri nas¬tupa koje je održao oktobra i novembra 1982. godine Prvobitna ideja je bila da to¬kom godine nastupa jednom mesečno i da publici uz svirku nudi i redovne komentare Kako su prvih šest nastupa bili vrlo uspešni, došlo se na ideju da organizuje novogodišnje koncerte što je, najviše zahvaljujući publici, pretvoreno u tradiciju Ti koncerti su svake godine izazivali sve veće interesovanje, tako da je Balašević u zimu 96/97. godi¬ne imao deset rekordnih rasprodatih svirki, te je zaključno sa tom serijom u Sava centru nastupao oko osamdeset puta Od 1994. godine Balašević povremeno drži koncerte u Sloveniji gde postiže veliki uspeh. Pesma "Sloboda ne" koju je snimio još u jesen 1992. godine, prvi put je zvanično objavljena na kompilacijskom disku "Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga!" (Radio lndex 1997.) izdatog povodom građanskog protesta koji se odvijao u zimu 96/97. godine U Sloveniji je objavljen živi CD "Da Ije sve bilo samo fol?" (D Moli 1997.) snimljen na koncertu održa¬nom 6. decembra 1996. godine u Mariboru. Slovenački sastav Zaklonišče prepeva je na svojoj kaseti "Nešto kao Džimi Hendriks" (Shelter Records 1996.) obradio Blaševićevu "Računajte na nas", a Voodoo Popeye je na CD-u "Voodoo Epopeje" (Komuna 1997.) obradio pesmu "Oprosti mi Katrin".
Balašević je tokom karijere objavio pesmaricu sa svojim tekstovima "Računajte na nas", roman "Tri posleratna druga" (1991,), knjigu novinskih komentara "I život ide da¬lje (sve dalje odavde......)" (United Media 1993.) i knjigu "Dodir svile" (Biblioteka "Žarko Zrenjanin" 1996.) u kojoj je izbor tekstova sa ploča Novi roman "Jedan od onih života" (Prometej 1997.) bavi se periodom od 1 do 15. novembra ratne 1991. godine Balašević je napisao scenario i tumačio glavnu ulogu u TV seriji "Specijalna redakcija", glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Ćira i pop Spira", "Panonski mornar", i u filmu "Vojnici". Za svoj rad dobio je Nagradu punoletstva, Okto-barsku nagradu Novog Sada, Estradnu na¬gradu Jugoslavije, nagradu za literarni dopri¬nos u oblasti estrade na "Domanovićevim danima satire" i nagradu Todor Manojlović za poseban umetnički senzibilitet.

Diskografija
Singlovi
"U razdeljak te ljubim" / "Srce mi je kao ratar" (RTV U1977) "Moja prva ljubav" / "Kristifore, crni sine,," (Jugoton 1978,) "Računajtena nas"/"Strašanžulj" (PGPRTB 1978) "Tri puta sam video Tita" / "Tri puta sam video Tita" instrumental (PGP RTB 1978) "Ljubio sam snašu na salašu i druge priče" (PGP RTB 1978) "Oprosti mi, Katrin"/"Životje more" (PGP RTB 1978) "Panonski mornar" / "Moja draga sad je u Japanu" (PGP RTB 1979)
"Lagana stvar" / "Prvi januar (popodne)" (PGP RTB 1979) "Priča o Vaši Ladačkom" (PGP RTB 1980, maksi singl) "Hej, čarobnjaci, svi su vam đaci" / "Hej, čarobnjaci, svi
su vam đaci" (PGP RTB 1982) "1987,7 "Poluuspavanka" (PGP RTB 1987)

Albumi
"Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu" (PGP RTB 1979.) .
"Odlazi cirkus" (PGP RTB 1980) "Pub" (PGP RTB 1982)
"Celovečerni The Kid" (PGP RTB 1983) "003" (PGP RTB 1985,)
"Bezdan" (Jugoton 1986)
"U tvojim molitvama-balade" (PGP RTB 1987, dupli živi)
"Panta rei"(Jugoton 1988)
"Tri posleratna druga" (Jugoton 1989)
"Najveći hitovi" (PGP RTB 1991, kompilacija)
"Marim ja" (Diskoton 1991 )
"Jedan od onih života, " (UFA Media 1993 )
"Na posletku" (UFA Media / ZMEX 1996,)

BALKAN
(Novi Sad)

Gitarista i pevač Aleksandar Cvetković godinama je predvodio hard rock grupu Leki sa kojom je postigao samo lokalnu afirma¬ciju. Sa dolaskom novog talasa, 1982, go¬dine oformio je sastav Balkan Kao i ranije, muziku je zasnovao na hard rock zvuku, a tekstovi su bili angažovaniji, pod uticajem Bore Đorđevića i Džonija Štulića
U početku, Balkan je nastupao kao predgrupa na vojvođanskom delu turneje sas¬tavima Divlje jagode, Riblja čorba, Parni va¬ljak, Drugi način. Galija i Atomsko sklonište. Debi album "Gola istina" Cvetković je snimio sa muzičarima: Šaša Zavišić (bas), Željko Jerković (ritam gitara) i Radivoj Bugarski (bub¬njevi) Produkciju je radio Robert Nemeček, basista Pop mašine Baveći se problemima radničke klase i socijalnim temama, Cvetko¬vić beleži pesmu "Tridesetpeta-šesta" koja je posvećena njegovom ocu. Već sledeće go¬dine objavljuju drugi LP "Na brdovitom Balkanu", ponovo u Nemečekovoj produkci¬ji i sa srodnim temama. Album "Homo Balca-nicus" u produkciji Srđana Marjanovića nas¬tavlja sagu o osiromašenim slojevima.
Posle duže pauze i sa mlađim muzičarima Cvetković 1989. godine objavljuje LP "Kome verovati". Tekstovi su ispunjeni rezignacijom i razočaranjem u sistem U pesmi "Beograd-Borovo-88" on govori o radnicima koji do¬laze pred Skupštinu da se žale, dok je pes¬ma "Tridesetpeta-šesta II deo" o ocu koji je tek posle smrti našao mir Na snimanju su gostovali gitarista Sead Lipovača i hor osnovne škole "Mihajlo Pupin" iz Veternika, dok su produkciju radili Cvetković i Milan Ćirić Posle te ploče, grupa prestaje s radom.

Diskografija
"Gola istina" (Jugodisk 1982)
"Na brdovitom Balkanu" (Jugodisk 1983)
"Homo Balcanicus" (Jugodisk 1985)
"Kome verovati" (Panonija koncert 1989)

BANANA
(Beograd)

Grupa Banana osnovana je 1985. godine i kroz nju je prošao priličan broj muzičara sve dok se nisu ustalili u postavi: pevačica Alek¬sandra Toković (kćerka poznatog kompozito¬ra narodne muzike Dragana Tokovića), basista Boban Šaranović, gitarista Dragan Lončar, klavijaturista Srđan Cincar i bubnjar Igor Borojević. Debi LP "Ponoćni pasaži" snimili su 1986. godine uz pomoć gitariste Dušana Bezuhe, klavijaturiste Saše Loknera i Bogdana Dragovića (ex Zamba) koji je pevao prateće vokale. Pesme su radili Šaranović, Cincar, Bezuha, Dragović i Vladimir Đurić Leta 1987 godine grupa je svirala u Čehoslovačkoj Početkom 1988, godine objavili su drugi LP "Banana". Produkciju ploče radio je Đorđe Petrović koji je u to vreme i nastupao sa nji-ma Aleksandra Toković se potpisuje kao autor sedam kompozicija promovišući svoje viđenje tinejdžerskog power popa.
Ubrzo posle objavljivanja druge ploče grupa prestaje sa radom Igor Borojević pre¬lazi u Partibrejkerse i radi kao snimatelj i pro¬ducent Aleksandra Toković postaje voditelj na Trećem kanalu RTS, a krajem 1997. go¬dine Srđan Cincar privodi kraju snimanje sa¬mostalne ploče

Diskografija
"Ponoćni pasaži" (PGPRTB 1986.)
"Banana" (PGPRTB 1988.)


BASTION
(Skoplje)

Sastav su aprila 1983. godine osnovali klavijaturista Kiril Džajkovski, pevačica Ana Kostovska i basista Ljubomir Stojsavljević Za debi album tekstove je pisao Milčo Mančevski u to vreme student režije u Njujorku i dopisnik listova "Džuboks" i "Zdravo". On je ujedno režirao i spot za njihovu pesmu "Hot Day In Mexico".
Po raspadu grupe Ana Kostovska se po¬svetila glumi, ali povremeno peva na plo¬čama drugih grupa.
Kiril Džajkovski je postao član sastava Leb i sol i sa njima je snimio LP "Kao kakao" (Jugoton 1987.) Početkom devedesetih je otišao u Australiju gde se bavi muzikom. Objavio je CD "Synthetic Theatre" (Avant Garde Records 1996.). U pesmi "Global zurla", gitaru i zurle svira Gorazd Čapovski (ex Mizar), lider aus-tralijskog sastava Kismet sa kojim Džajkovs¬ki povremeno nastupa Sa Vladom Divljanom je pod firmom Aparatchiks snimio CD "Deka¬da" (Avant Garde Records 1997), a u jesen 1997. godine sa Divljanovim Old Stars Ben-dom svirao je u Beogradu. Rediteljsku kari¬jeru Mančevski je započeo dobro prihva¬ćenim filmom "Pre kiše".

Diskografija

"Bastion" (PGPRTB 1985.)

BEBEK ŽELJKO
(Sarajevo)

Rođenje u Sarajevu 16. decembra 1945. godine. Sa šesnaest godina je ušao u prvu grupu Eho 61 Kao gitarista i pevač pristupa Kodeksima. Kada je resio da pređe samo na ritam gitaru, grupi se priključila Ismeta Dervoz. Zatim u grupu dovodi basistu Gorana Bregovića. U postavi Bebek, Bregovic, gitarista Edo Bogeljić i bubnjar Lućano Paganoto početkom 1970. godine odlaze na dvomesečni angažman u Napulj, U Itali¬ji ostaju mnogo duže no što je planirano.
Bogeljića i Paganota zamenjuju basista Zoran Redžić i bubnjar Milić Vukašinović. Grupa se orijentiše ka progresivnoj muzici i tu za Bebeka ima sve manje izražajnog pro¬stora. Osetivši da je višak, vraća se u Saraje¬vo gde sa Bogeljićem obnavlja Kodekse. Za Novu 1971. godinu obaraju rekord grupe Čičci u neprekidnom sviranju. Na bini osta¬ju trideset dva sata.
Tokom 1971. godine novi Kodeksi prilič¬no tavore, pošto im se repertoar zasniva isključivo na stranom materijalu. Decembra Bebek dobija poziv za vojsku i Kodeksi, posle oproštajnog koncerta u Domu mladih, prestaju sa radom. Bebek se ženi i odlučuje da napusti muziku. Pred sam polazak u vojsku Goran Bregovic ga poziva da snimi pesmu "Patim, evo, deset dana" sa novo¬formiranom grupom Jutro. Po povratku iz vojske, marta 1973. godine pristupa grupi Jutro, ali se zapošljava u Savezu zajednica socijalnog osiguranja BiH. Kada je Jutro počelo da postiže prve uspehe, daje otkaz i potpuno se posvećuje muzici.
Tokom rada sa Bijelim dugmetom snimio je simfo orijentisan solo album "Skoro da smo isti" na kome je bio autor pesama. Ploču snimaju gitarista Edo Bogeljić, klavijaturista Neven Pocrnjić i bubnjar Điđi Jankelić Ploča vrlo slabo prolazi kod publike. Marta 1984. godine objavljuje drugu solo ploču "Mene tjera neki vrag" za koju su pesme radili Dra¬gan Ilić (Generacija 5), Radovan i Kikamac (Zana) i Dejan Petković. Tekstove su pisale Marina Tucaković i Alka Vuica. Ploču snima sa Lazom Ristovskim, Ipetom Ivandićem, ba¬sistom Saninom Karićem, gitaristom Draga-nom Jovanovićem, Dejanom Petkovićem za klavirom i duvačkom linijom koju čine Ivica Švager, Kire Mitrev i Goce Dimitrovski.
Po objavljivanju ove ploče, Bebek 23. aprila 1984. godine napušta Bijelo dugme Tokom 1985. godine nastupa po Nemačkoj sa grupom Paklena mašina iz Sombora. Pevao je pesme Bijelog dugmeta, ali i materi¬jal sa svoje druge solo ploče Po povratku je radio sa grupom Mama Co Co, a zatim osni¬va grupu Armija B u kojoj mu se priključuje još jedan bivši pevač Dugmeta, Mladen Vojičić Tifa Album "Armija B" izlazi 1986. godine, a Tifa i Bebek pevaju zajedno u pes¬mi "Široko nam toplo polje Glamočko / Kunem ti se dušo". Na turneji prolaze osred¬nje i Armija B prestaje sa radom.
Bebek nastavlja solo karijeru pločom "Niko više ne sanja" za koju su muziku pisali Đorđe Novković i Zrinko Tutić, a tekstove Arsen Dedić, Bora Đorđević, Alka Vuica i Marina Tucaković Na snimanju gostuje gita¬rista Vlatko Stefanovski. Pesmu "Da zna zora" Bebek peva u duetu sa pevačem narodne muzike Halidom Bešlićem Tu su još i pesme "Sinoć sam pola kafane popio" i "Žuta ruža". Od te ploče Bebek se sve više deklariše kao narodni pevač što potvrđuje i sledećim albu¬mom "Pjevaj, moj narode" snimljenim iste 1989. godine Produkciju je radio Nikša Bratoš, a kompozitorski tandem ostaju Novković-Tutić, dok su na snimanju gostovali Bodo Kovačević i Ranko Rihtman. Zatim
1990. godine objavljuje slabo zapažen LP "Karmin, pjesma i rakija". Početkom rata seli se u Zagreb gde se paralelno bavi muzikom i jedno vreme vodi kafić "Tajna veza" Godi¬ne 1994. objavio je CD "Gori svijet......ti ćeš ga ugasiti" za koji je pesme napisao Miroslav Drljača Rus (ex ITD bend). CD "Puca mi u glavi" 1995. godine donosi nove Rusove kompozicije, ali i ponovo snimljenu "Na zad¬njem sjedištu mog auta" iz repertoara Bije¬log dugmeta

Diskografija
"Skoro da smo isti" (Jugoton 1978)
"Mene tjera neki vrag" (Jugoton 1984)
"Armija B"(Diskoton 1986.)
"Niko više ne sanja" (Jugoton 1989)
"Pjevaj moj narode" (Jugoton 1989)
". Karmin, pjesma i rakija" (Jugoton (1990)
"...A svemir miruje" (Croatia Records 1992)
"Gori svijet. Ti ćeš ga ugasiti" (Interservice 1994)
"Puca mi u glavi" (Croatia Records 1995)
"Sve najbolje" (Croatia Records 1995, kompilacija)

BEBI DOL
(Beograd)

Pevačica Dragana Šarić, alias Bebi Dol rođena je 2. oktobra 1960. godine u Beo¬gradu. Od malih nogu je bila upućena na muziku jer je njen otac Milenko Šarić jazz muzičar
Karijeru je započela krajem sedamdesetih godina u sastavu Tarkus Godine 1981. sa gita¬ristom Goranom Vejvodom osniva grupu Ann-oda Rouge. Sa njima je nastupao bubnjar Ivi¬ca Vdović Vd. Sastav je bio kratkog daha a Bebi Dol se prvi put diskografski predstavila singlom "Mustafa" koji je komponovala zajed¬no sa Sašom Habićem U uvodu pesme čuje se glas Slobodana Konjovića, muzičkog uredni¬ka Studija B, koji je obavio i deo producentskih poslova Za debi LP "Ruže i krv" sama komponuje pesme, sem obrada "Sinu Sunca i bratu Meseca", (tradicionala iz XVII) veka i "Lapis Lazzuli" Anđela Branduardija (Angelo Branduardi). Na snimanju su učestvovali Alek¬sandar Habić (produkcija, bas, klavijature), Goran Vejvoda (gitara), Dejan Kostić (bas i gitara), Zoran Zagorčić (sintisajzer), Milenko Šarić (saksofon), Dejan Stanisavljević (klavija¬ture). Slobodan Marković (klavijature). Zoran Konjović (gitara) i gudački ansambl RTB-a. Iste godine objavljuje maksi singl "Rudi", a 1986 godine "How god not to love" koji je komponovala sa Sašom Habićem. Posle duge pauze, krajem 1995 godine objavljuje CD "Ritam srca" na kome je gitaru svirao Mario Šeparović iz grupe Psihopolis a gostovao je i klavijaturista Lazar Ristovski. Pored novih verzi¬ja pesama "Brazil" i "Iznad duge" tu su i nove pesme koje je Bebi Dol uradila zajedno sa Zoranom Vračevićem. Na ploči se našla "Pok¬loni se", obrada Madonine "Take A Bow".
Tokom karijere Bebi Dol je često gosto¬vala na pločama drugih autora Snimala je sa sastavima: Leb i sol, YU grupa, Idoli, Du Du A, Zona B, gostovala na pločama Olivera Mandića i Massima Savića. Učestvovala je na domaćim i stranim festivalima: Gold Malesian Festival 1989 godine u Kuala Lumpuru, "Pesma Evrovizije" 1991. godine (sa temom "Brazil") a na MESAM-u je 1986. godine dobila prvu nagradu stručnog žirija za pesmu "Inšalah". Na istom festivalu 1989. godine dobila je prvu nagradu za inter¬pretaciju U filmu Bore Draškovića "Život je lep" 1985. godine pozajmila je glas glumici Sonji Savić u pevačkim deonicama Glumila je u filmu "Protestni album" i u Titogradskom pozorištu gde je 1987 godine tumačila Ofeliju U Engleskoj je 1983. godine sarađivala sa Hauardom Divotom (Hovvard Devoto) a 1989. sa Nilom Rolnikom, američkim kom¬pozitorom avangardne muzike. Sredinom osamdesetih godina pevala je u Kairu a nas¬tupala je i u beogradskim jazz klubovima.

Diskografija
Singlovi
"Mustafa / Na planeti uzdaha" (PGP RTB 1981.)
"Rudi" / "Bebi love" / "Rudi dance mix" (PGP RTB 1983 maksi singl)
"How good not to love" / "Prove to ali" (PGP RTB 1986, maksi singl)

Albumi
"Ruže i krv" (PGP RTB 1983)
"Ritam srca" (PGP RTS / Global music 1995)

BEBIC TOMA
(Split)

Toma Bebić, jedna od najzanimljivijih au¬torskih ličnosti splitske scene rođen je 1939 godine Poeziju je počeo da piše sa dvadeset godina. Paralelno se bavio i muzikom, a veći deo svojih nastupa vezivao je za Splitski fes¬tival gde je predstavljao pravog partibrejkera koji je svojim neobičnim muzičkim forma¬ma, promišljenim tekstovima i hrapavim glasom predstavljao dalmatinsku varijantu Toma Vejtsa (Tom Waits) pre nego što je iko za ovog američkog čudaka imao prilike i da čuje. Tokom duge, ali isprekidane karijere Toma Bebić je izgradio imidž bitnika odra¬slog u socijalističkom okruženju.
Radio je kao mornarički podoficir, inspek¬tor SUP-a, trener fudbalskog kluba "Hajduk", novinar u listovima "Nedjeljnja Dalmacija" i "Vjesnik". Objavio je šest knjiga aforizama, nekoliko zbirki poezije i slikovnica za decu Godine 1972. igrao je glavnu ulogu u italijanskom mjuziklu "Hacoponeova poruka"
Kada je prvi put konkurisao na Splitskom festivalu, bio je odbijen što mu se i kasnije često događalo Za pesmu "Kaleto moja" koju je na Omiškom festivalu klapskog pevanja 1967 godine izveo oktet DC iz Vranjica, dobio je nagradu za stihove kao i drugu nagradu za pesmu "Ive Crvić" koju je izvela klapa Split. Godine 1970. na istom festivalu dobija nagradu za interpretaciju pesme "Bar¬ba Filina lula". Iste godine peva svoju pes¬mu "Nevera" na Splitskom festivalu na kome
se redovno pojavljuje sve do 1979 godine kada odustaje od takve vrste takmičenja.
Učmalu atmosferu Splitskih festivala uznemiravao je izvodeći svoje osobene pesme "Nije gotovo kad je gotovo, nego je gotovo kad ja kažem da je gotovo", "Leute moj", "Tu-tu auto, vrag ti piz odnija" (koja je počinjala njakanjem magarca), "Neznanom pomorcu", "Devizna balada", dok je 1974. godine nje¬govu pesmu "Sve majke svijeta uz more" otpevala Josipa Lisac. Budući da je dugo radio kao novinar, za teme svojih pesama često je birao originalne priče koje su pot¬puno odskakale od uobičajenih festivalskih naricaljki Na binu je izlazio u svom svakod¬nevnom odelu: odrpana mornarska majica, japanke i komotne platnene pantalone. Na festivalu zabavne muzike u nemačkom gradu Solingenu 1973. godine dobio je prvu nagradu za pesmu "Čovjek koji se smije" Na debi albumu "Volite se ljudožderi" objav¬ljenom 1975 godine našle su se neke od festivalskih pesama, ali i izbor materijala koji su mu direktori festivala odbijali. Ploču je snimio na dva četvorokanalna magnetofona i bio je to prvi LP snimljen u Splitu Ploču je objavio povodom dvadesetogodišnjice svo¬je mature i posvetio je prijateljima iz treće klase Mornaričko-tehničke podoficirske škole u Puli Drugi album "Oya Nova" snimio je 1980 godine u Zagrebu u produkciji i aran¬žmanima klavijaturiste Branislava Živkovića, dok su na ploči svirali Vedran Božić i Mato Došen Tokom osamdesetih godina, Bebić često nastupa po splitskim klubovima organizujući hepeninge sa srodnim umetničkim dušama. Povodom otvaranja Mediteranskih igara u Splitu, osmislio je recital "Djeca Medi¬terana" u kome je koristio elemente rock muzike, klapa i disko zvuka
Krajem osamdesetih godina povukao se sa scene i posvetio okultizmu i mistici. Umro je u Splitu 4. februara 1990 od posledica raka pluća.

Diskografija
Singlovi
"Ča smo na ovon svitu" / (Jugoton 1973)
"Nevera"/"Leute moj" (Jugoton 1974,)

Albumi
"Volite se ljudožderi" (Jugoton 1975 ) "Oya Nova" (Suzy 1980)

BEGNAGRAD
(Ljubljana)

Početkom sedamdesetih godina u Ljub¬ljani je radila grupa Šest kilometara na uro iz koje je 1976. godine nastao sastav Begnagrad. Grupu su činili Vlado Špindler (bas), Bratko Bibič (harmonika), Bogo Pečnikar (klarinet), Igor Muševič (bubnjevi), a u po¬četku je sa njima radio gitarista Bojan Zidarić.
Osnovu njihove muzike činili su folklor, swing, free jazz, kao i standardne pop struk¬ture U nekonvencionalnim instrumentalnim temama "Kranjska Gora blues nazaj", "Ris-mih Boro" (koja u sebi ima citat iz "Žikinog kola"), "Jara Kaca", "Tanova", "Begnagrad", "Zimska" ponudili su originalnu muzičku sliku Posle nastupa na Omladinskom festi¬valu u Subotici 1977 godine, sa muzičkim urednikom Anđelkom Maletićem kao pro¬ducentom, snimaju deo svog materijala na Radio Novom Sadu koji je trebalo da se pojavi na njihovoj prvoj ploči Do realizacije tog albuma nikada nije došlo, ali je Maletić, srećom, trake sačuvao u arhivi Begnagrad su zatim svirali 1977 godine u beograd¬skom SKC-u u okviru Dana mlade slovenačke kulture zajedno sa sastavima Pankrti i Buldožer, a često su nastupali sa kantautorom Andrejem Trobentarom Njihov nastup je u sebi nosio kabaretske elemente, pa su imali običaj da tokom tradicionalnih poklada obi¬laze ljubljanske kafane i sviraju Po odlasku Vlade Špindlera u vojsku, krajem 1978. go¬dine grupa privremeno prestaje sa radom
Početkom osamdesetih Bibić i Pečnikar obnavljaju grupu Često menjaju članove, ali i muzički stil. Njihov debi album izlazi 1982 godine. Ploču su snimili u postavi Nino De Gleria (bas), Aleš Rendla (bubnjevi, violina) i Boris Romih (gitara) Tokom 1983. i 1984. godine najčešće sviraju po zapadnoj Evropi
Grupa prestaje sa radom 1984. godine. Deo članova pokreće alternativnu jazz grupu Quatebriga koja na sceni debituje pločama "Revolution in the Zoo" (Brut 1985.) i "The Choice Of The New Generation" (Feniks 1987.) Bratko Bibič ostaje aktivan na sceni, učestvuje na festivalima, sarađuje sa brojim muzičarima iz inostranstva i svira sa švaj-carskom grupom Nimal.
Prvi LP grupe Begnagrad objavljen je kao reizdanje na CD-u u Francuskoj pod nazivom "Konzert For A Broken Dance" (AYAA 1991.). Na inicijativu bivših članova grupe, objav¬ljen je 1992. godine CD "Tastare (Theold-vvones)" na kome su se našli snimci urađeni u Radio Novom Sadu (1977.), Radio Studen¬tu (1976.) i desetominutna tema "Tazadna tanova" snimljena novembra 1977. godine na njihovom nastupu u ljubljanskom biosko-pu "Sloga".
Bratko Bibič objavio je CD "Bratko Bibič & The Madlevs" (Label Usines 1995.) na kome predstavlja svoje teme i improvizacije za harmoniku. CD je sniman u Švajcarskoj i Sloveniji, a pomogli su mu Širli Hofman (Shirelv Hofman), trombon, Bogo Pečnikar, klarinet i saksofon i Matjaž Sekne, viola i vio¬lina. Bibič komponuje muziku za TV filmove i moderne baletske predstave.

Diskografija
"Begnagrad" (RTV U 1982)
"Tastare (Theoldvvones)" (Bess-Pro Market 1992.)

BELAN NENO
(Split)

Gitarista, pevač i kompozitor Neno Belan, rođen 2. februara 1960 u Splitu, karijeru je započeo u tinejdžerskoj grupi Losos, kavijar i Marsovi bizoni. Muzici pristupa ozbiljnije 1980 godine u okviru sastava Narodno bla¬go koji je svirao rhythm i blues standarde a paralelno su pratili splitskog punkera Fon Biškića sa kojim su izvodili hitove grupa The Ramones i The Clash Grupa je radila do 1983 godine a zatim Belan godinu dana svi¬ra mandolinu u triju Aquilla koji je na reper¬toaru imao dalmatinske narodne pesme.
Zainteresovavši se za rock pedesetih, Belan 1984 godine osniva sastav Đavoli sa kojima uspešno radi sve do 1991, godine. Solo karijeru najavljuje objavljivanjem maksi singla "Rock galama" na kome su ga pratili članovi grupe Đavoli. Trebalo je da iste godi¬ne sa Anjom Sovagović Despot na Splitskom festivalu izvede pesmu "Ljubav postoji zbog nas", ali je zbog rata manifestacija otkazana. Zatim se sa pesmom "Zaboravi" pojavljuje na Splitu 92. Na prvom solo disku "Vino noći" 1993. godine beleži seriju hitova: "Zaboravi", "Sunčan dan" (autor Zdravko Bajan, svo-jevremeno u grupi Narodno blago), "A gdje si?" i "Ljubav postoji zbog nas" (duet sa Anjom Sovagović). Na disku su i engleske verzije pesama "Vino noći" i "Sunčan dan". Ploču je snimio sa članovima grupe Daleka obala i Nevenom Mijačem koji je svirao usnu harmoniku Zatim je objavio još jedan mak¬si singl sa pesmama "Mama" (bila u konku¬renciji za hrvatskog predstavnika na Pesmi Evrovizije), "Beat na moru" (obrada hita grupe Delfini iz šezdesetih godina) i "Ne pitaj za nju" (duet sa Tonijem Cetinskim).
Svoju karijeru je vezao za pojavljivanja na festivalima a devedesetih je često nastupao u inostranstvu. Tokom samostalne karijere Belan je sarađivao na pločama Olivera Dragojevića i grupe Daleka obala. Na CD-u "Do¬lazi ljubav" iz 1995. godine nastavio je svo¬ju seriju pitkih pop pesama.

Diskografija
"Rock galama" / "Kasno je za nas" / "Rock & Roll Party" / "The Last Goodbye" (Jugoton 1991, maksi singl)
"Vino noći"(Croatia Records 1993)
"Mama" (Croatia Records 1994, maksi singl)
"Dolazi ljubav"(Croatia Records 1995)

BEL TEMPO
(Beograd)

Sestra i brat Suzana i Vlada Petričević su 1986. godine osnovali grupu Bel Tempo inspirišući se istoimenom pozorišnom pred¬stavom Bore Ćosića. Suzana je diplomirala glumu i postala član Narodnog pozorišta, a glumila je u predstavama Zvezdara teatra i Ateljea 212. Pevački debi imala je u Bajaginoj pesmi "Papaline" na albumu "Pozitivna geografija" (PGP RTB 1984.) Vlada je završio Muzičku školu, odsek klavir, ali je paralelno učio i gitaru.
Na prvom albumu "Bel Tempo" objavlje¬nom 1987. godine kompozicije su Vlade P-tričevića (tekst za pesmu "Povedi me" je na¬pisala Suzana), ali su uvrstili i obradu stare mađarske romanse "Zašto ne smem da te lju¬bim". Na snimanju ploče učestvovali su Nenad Stefanović Japanac (bas), Aleksandar Ralev (klavijature), Papa Nik (konge i bongosi) i članovi duvačke sekcije. Produkcija je poverena Vladimiru Rackoviću, svojevremeno lideru akustičarske grupe Odiseja. Nudeći
sofisticirani pop sa jazz elementima, prvom pločom su postigli veći uspeh u Zagrebu nego u Beogradu, pa su u često nastupali u klubu Kulušić. Posle duže diskografske pauze, 1992. godine objavili su drugi album "Modesty" na kome se pored Vlade kao autor dela muzike i tekstova potpisuje i Suzana LP je inspirisan strip junakinjom Modesti Blejz a na snimanju su učestovali Aleksandar Lokner (klavijature), Aleksandar Jelić (bas), Nenad Petrović (saksofon) i drugi.
Po objavljivanju te ploče grupa prestaje sa radom a Suzana je od 1993 godine nas¬tupala u jazz klubu Tabu izvodeći standarde. Na tim redovnim subotnjim nastupima pratili su je Miša Blam, Miša Krstić, Miša Komnenić i Šaša Radojčić. Vlada radi kao urednik na TV RTS.
Grupa Bel Tempo se pojavila na MESAM-u 1996 godine sa kompozicijom "Ljubomora".

Diskografija
"Bel Tempo" (PGP RTB 1987,)
"Modesty" (PGP RTB 1992)

BEOGRAD
(Beograd)

Grupu su 1981 godine osnovali Dejan Stanisavljević (sintisajzer, vokal), Slobodan Stanić (sintisajzer) i braća Ljuba (bas, sinti¬sajzer) i Mića Bubalo (ritam mašina, elek¬tronski bubnjevi). Opredelivši se za elektro pop, uskočili su u aktuelni zvuk tadašnje bri¬tanske scene Slobodan Stanić je ubrzo odu¬stao, tako da su prve koncerte u Dadovu, KST-u i drugim klubovima svirali kao trojka ili sa bubnjarem Milošem Obrenovićem (U škripcu), a na nastupima su koristili i snim-ljene muzičke deonice
U proleće 1982. godine objavljuju prvi domaći elektronski singl sa pesmama "TV" i "Sanjaš li u boji?" u produkciji Aleksandra Habića koji je radio i aranžmane. Debi LP "Remek depo" snimaju u produkciji Habića i uz pomoć saksofoniste Pola Pinjona (Paul Pignon) i trubača Stjepka Guta Koristeći humanizovanu varijantu elektronike sa soul duvačima, kroz Dejanove komunikativne pesme ponudili su pitak zvuk, posebno u temama "Kontrolori" i "Opasne igre".
Sredinom 1983 godine Dejan napušta grupu i sarađuje sa sastavom Du Du A, a grupa Beograd prestaje da deluje.

Diskografija
Singl
"TV7 "Sanjaš li u boji?" (Jugoton 1982)
Album
"Remek depo" (PGPRTB 1982.)

BEZOBRAZNO ZELENO
(Beograd)

Sastav je osnovan 1980 godine u po¬stavi: Bojan Vasić (bas), Vojislav Pešić Beške (gitara i vokal), Dragoljub SpasićĐiđi (bub¬njevi) i Katarina Benedetić (vokal).
Prve objavljene snimke imali su na albu¬mu "Artistička radna akcija" (Jugoton 1981.) sa pesmama "Bežim niz ulicu" i "Beograd". Po raspadu grupe Radnička kontrola, u grupu dolazi bubnjar Srđan Todorović a dobijaju još dvojicu gitarista: Zorana Ilica i Branislava Petrovića Bananu (ex Pasta ZZ). Debi LP koji je producirao Momčilo Bajagić Bajaga izašao je krajem 1983 godine i na njemu su "Bežim niz ulicu", balada "Gibaj se" kao i pesma "Jutro" koju je komponovao Nebojša Antonijević (bila je u repertoaru grupe Butik) Na albumu je trebalo da se pojavi i pesma "Long Live, moja Srbijo", ali su je u PGP RTB-u zabranili. Kao gost u nekim pesmama na ploči pevao je Vlada Milačić koji je kasnije bio u grupi Rože poze. Bezo¬brazno zeleno sviraju u Domu sindikata u proleće 1984 godine na Bajaginom promo¬tivnom koncertu povodom ploče "Pozitivna geografija", ali ubrzo posle toga prestaju sa radom Bojan Vasić je jedno vreme radio kao poštar, a 1988 godine je obnovio grupu sa Zoranom Ilićem.
Povratnički LP "Neonske bajke" snimaju Bojan Vasić, pevač Šaša Komadinović Džeger (ex Šlogirani karanfil), gitarista Ivan Kljajić i bubnjar Điđi Spasić Pesme su radili Vasić i Zoran Ilić (koji je novembra 1989 godine prešao u Riblju čorbu), prateće vokale je pe-vao Dejan Cukić, a produkcijom se bavio Mi¬roslav Cvetković Pored njihovih pesama "Lju¬ljaj se", "Bombarderi" tu su obrade "Boby Brown" Frenka Zape i "Divlje dete" sastava The Sweet Snimaju i Vasićevu pesmu "Diraš me" koja se pojavila na solo ploči Dejana Cukića.
Prestali su da rade 1991 godine kada se Saša Komadinović preselio u Južnu Afriku. Tokom 1994 i 1995 godine Vasić je pokre¬nuo grupu Kurajberi u kojoj su bili Margita Stefanović, pevač Goran Milisavljević (ex Van Gogh), Ivan Kljajić i Điđi Spasić. Svirali su iz¬bor stranih hitova za koje je Vasić uradio prepev na našem jeziku, ali i pesme doma¬ćeg rocka. Na beogradskim nastupima i snimanjima sa njima je bio i Branislav Petrović Banana. Vasić je pisao pesme za Cukićeve solo ploče kao i za grupu Njujork, a bio je i u prvoj postavi grupe Babe

Diskografija
"Bezobrazno zeleno" (PGP RTB 1983)
"Neonske bajke" (PGPRTB 1989,)

BIJELE STRIJELE
(Zagreb)

Jedan od prvih zagrebačkih sastava Bijele strijele nastao je u leto 1961. godine na radnoj akciji izgradnje savskog nasipa Origi¬nalnu postavu grupe činili su bubnjar Mario Braco Škrinjarić (rođen 1945.., umro 1968), basista Željko Ilić (rođen 1944.), gitarista Zlatko Tretinjak (rođen 1943,.), gitarista Ivi¬ca Banfić (rođen 1944.), gitarista Ignac Pavković (rođen 1943.) i pevači Ranko Bačić (ro¬đen 1944), Milan Gelb (rođen 1945 ) i Vla¬dimir Rubčić (rođen 1944.)
Kao i ostali, karijeru su započeli skida¬njem hitova Klifa Ričarda i grupe Shadows, a sa pojavom The Beatles sviraju njihove pes¬me. Vlasnici su prve domaće rock ploče, singla na kome su prepevi stranih hitova "Svi trče oko Sue" ("Runaround Sue"), "The Wanderer", "Rastanak" ("Sealed Wit A Kiss") a tu je njihova instrumentalna tema "Strijele". Singl su snimili u postavi koju su pored tro¬jice navedenih pevača činili Ivica Banfić koji je prešao na bas gitaru, solo gitarista Zlatko Sović (rođen 1943.), klavijaturista Dražen Susić (rođen 1941), bubnjar Mario Škrinja¬rić i gitarista Zlatko Tretinjak. Početkom janu¬ara 1963 godine, u vreme kada izlazi prva ploča, učestvuju na festivalu Zagreb 63. Izvode pesmu "Ti si moje proljeće" a prate i kvartet 4M u pesmi "Platno, boje, kist i twist". Obe pesme se pojavljuju na zajedni¬čkom singlu sa kvaretom 4M. U to vreme grupu napušta Ranko Bačić a zamenjuje ga pevač Ivan Balić. Među prvima su počeli da izvode i sopstveni materijal što im obezbeđuje veliku popularnost u Jugoslaviji. Zani¬mljivo je da se na njihovoj drugoj EP ploči našao instrumental "Lađica" koji je baš za njih napisao ruski kompozitor Vladimir Sjedoje, autor čuvene pesme "Podmoskovske večeri" Na sledećem singlu objavljuju pes-mu "Mrzim taj dan", prepev "Unchain My Heart" Reja Čarlsa (Ray Charles) Pesma po¬činje zvukom orgulja, snimljenim u crkvi, što je u to vreme bio originalan aranzmanski zahvat
Početkom 1964 godine Bijele strijele svi¬raju redovne igranke u popularnim zagre¬bačkim prostorima Palače i Glazbenjak, pra¬te na jugoslovenskoj turneji Karla Metikoša i snimaju poslednju ploču na kojoj su prepe¬vi hitova The Bealtes: "Love Me Do", "From Me To You", "Please, Please Me" i "I Want To Hold Your Hand" Pored toga, prate i kvartet 4M u prepevu pesme "She Loves You" za potrebe jednog drugog EP izdanja
Sredinom šezdesetih nisu uspeli da izdrže konkurenciju novih sastava jer su se čvrsto držali početaka rock muzike i u proleće 1966. godine prestaju sa radom. Kožul jed¬no vreme predvodi grupu Strijelice, ali bez većeg uspeha
U čast grupe, njihova kompletna disko¬grafija nastala u periodu od 1962 do 1964. godine objavljena je na CD-u "Izvorne snim¬ke" u okviru edicije "Kad je rock bio mlad" 1994 godine.

Diskografija
Singlovi
"Svi trče oko Sue" / "The Wanderer" / "Strijele" / "Rasta¬nak" (Jugoton 1963)
"Ti si moje proljeće" / "Platno, boje, kist i twist" (Jugo¬ton 1963)
"Divan krajolik"/ "Šeći, ne trči" (Jugoton 1963)
"Prilika za ljubav" / "Medison" / "Doviđenja" / "Lađica" (Jugoton 1963)
"Ritam i želje"/"Mrzim taj dan" (Jugoton 1963)
»Oprosti što sam opet tu" / "Voli me" / "Ljubav nas čeka" / "Zbog nje" (Jugoton 1964)

Album
"Izvorne snimke" (Croatia Records 1994)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

BIJELO DUGME
(Sarajevo)

Lider i osnivač grupe, Goran Bregović (rođen 22. marta 1950 godine u Sarajevu) u detinjstvu nije pokazivao veliku sklonost ka muzici. Iz drugog razreda niže muzičke škole (odsek violina) izbačen je kao lenj i netalentovan. Kada mu je majka početkom šezdesetih godina kupila gitaru, početničke lekcije dobio je od Ede, brata scenariste Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav osnovao je u osmom razredu osnovne škole. Goran je želeo da upiše srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo sku¬pljaju homoseksualci, insistirala da se opredeli za saobraćajnu tehničku školu. Pristao je pod uslovom da mu dozvoli da pušta kosu Uz tu školu išlo je i mesto basiste u grupi Izohipse u kojoj se nije dugo zadržao, kao ni u saobraćajnoj školi. Prešao je u gimnaziju i u grupu Beštije. Već sa šesnaest godina počeo je sam da se izdržava, pa je svirao na-rodnjake u kafani u Konjicu, prodavao novi¬ne i radio na gradilištima.
U to vreme Željko Bebek (rodjen 16. decembra 1945 godine u Sarajevu) pevao je u grupi Kodeksi, jednom od značajnijih sara¬jevskih sastava tog vremena. Grupa je ku¬burila sa bas gitaristima koji su se smenjivali kao na pokretnoj traci. Na koncertu Beštija, Željko je zapazio Gorana i preporučio ga kolegama iz grupe Tako su Kodeksi počeli da rade u sastavu: Edo Bogeljić, osnivač i gitarista, Ismeta Dervoz, vokal (kasnije prešla u Ambasadore), Lućano Paganoto, bubnjevi i Željko Bebek, vokal i ritam gitara Za Gorana se tada interesovao i sastav Pro arte, ali mu njihovo viđenje soul muzike nije bilo primamljivo Leta 1969 godine odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gde svira¬ju klasičan repertoar za turiste. Pred leto su ostali bez Ismete Dervoz koja je napustila grupu i posvetila se fakultetu Ipak, uočio ih je Italijan Renato Paćifiko i ponudio im da dva meseca sviraju u njegovom klubu u Napulju U tu avanturu su se upustili počet¬kom 1970 godine uvežbavši progresivni re¬pertoar na tragu Džimi Hendriksa i grupe Cream. Međutim, posle prvih svirki Renato ih je vidno razočaran uputio da sviraju kazačok i slično, kao u Dubrovniku Uoči isteka prvog dvomesečnog ugovora Edo Bogeljić se vratio u Sarajevo i Goran prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažovan je jedan italijanski muzičar, a kada je on odus¬tao, leta 1970 godine Goran i Željko pozi¬vaju Zorana Redžića (rođen 29. januara 1948 godine u Sarajevu) koji je u to vreme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kole¬gu iz grupe, bubnjara Milica Vukašinovića (rođen 9. marta 1950. godine u Beogradu) I kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živeli, svirali su u dva kluba, držali se komer¬cijalnog repertoara i stekli redovnu publiku Milić Vukašinović ih je sve inficirao novim viđenjem muzike Počeli su da sviraju u skla¬du sa onim što su tada snimali Led Zeppelin i Black Sabbath. Dve nedelje po njegovom dolasku, dobili su otkaz na svim mestima na kojima su svirali.
Bez angažmana, sa nešto ušteđevine, ostali su na ostrvu Kapri Pozvani su da svo¬ju novu muzičku koncepciju predstave u jed¬nom klubu na ostrvu Iskia Po završetku leta, prestaje i taj angažman. Vraćaju se u Napulj gde jedva preživljavaju Postupno se iz te kombinacije sve više izdvajao Željko Bebek. Prvo su ga naterali da prestane da svira ritam gitaru, jer to više nije bilo u modi Bebek se teško prilagođavao novom materi¬jalu, a i pevački je za njega bilo sve manje mesta On bi otpevao uvod a zatim bi osta¬la trojica improvizovala po pola sata Uz to, Milić je sve češće pevao Polovinom jeseni 1970. godine Bebek se uvređen vratio u Sa¬rajevo. Samo godinu dana ranije bio je stub Kodeksa, da bi razočaran otišao kao višak Njih trojica su nastavili da nastupaju kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih su došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil (basista lndexa) i vratili ih kući.
Do leta 1971. godine nastavili su da nas¬tupaju kao Mića, Goran i Zoran a onda je Milić Vukašinović otišao u London. Goran upisuje filozofiju a ujesen 1971. godine gi¬tarista Ismet Arnautalić ga poziva da formi¬raju grupu Jutro u kojoj su se našli Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Goran prvi put ogleda kao kompozitor lako punih godinu dana nije govorio sa Bebekom, kada su po¬četkom 1972. godine dobili termine u studi¬ju, Goran se odlučio da pozove starog pevača. Snimili su "Patim, evo deset dana" koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro. A-stranu je zauzela danas zaboravljena "Osta¬jem tebi" koju je na Šlageru sezone pevao Zlatko Hodnik. Pesmu "Patim, evo deset dana" Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po sni¬manju singla, Bebek je otišao u JNA, ali su oni čekali na njegov povratak.
Tokom Bebekovog boravka na vanrednom odsustvu snimili su još četiri pesme: "Kad bi bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hop-cup" od kojih su se prve dve, početkom 1973. godine po¬javile na singlu Nezadovoljan muzičkim pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnau¬talić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odneo pravo na ime grupe Oko tog autorstva su se preganjali tokom 1973 godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić (rođen 10. decembra 1955. godine u Varešu) koji je pre toga svirao u sastavu Rok i klavijaturista Vlado Pravdić (rođen 6 decembra 1949. godine u Sara¬jevu) koji je prešao iz lndexa. Sredinom godine, posle svađe, grupu je napustio Zoran Redžić, a njega je zamenio Jadranko Stanković
Za novo ime su se odlučili relativno lako. Budući da je u Ljubljani već delovao sastav pod imenom Jutro, a i publika ih je znala po pesmi "Kad bi bio bijelo dugme", odabran je taj vizuelno zgodan simbol i grupa je zvanično krštena Bjelo dugme 1. januara 1974. godine. U to vreme su u studiju sarađivali sa Batom Kostićem, gitaristom YU gru¬pe. Goran je kasnije isticao kako je ta saradnja puno uticala na njegovu dalju muzičku orijentaciju, posebno kada je upotreba folka bila u pitanju
Nove snimke "Top" i "Ove ću noći naći blues" ponudili su upravo osnovanom sara¬jevskom Diskotonu. Tadašnji muzički ured¬nik Slobodan Vujović ih je odbio uz obja¬šnjenje da su pretrpani i da će morati da sačekaju bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana su potpisali petogodišnji ugovor sa Jugotonom Ta loša procena Diskotona predstavlja najveći pos-lovni kiks u istoriji jugoslovenske diskogra¬fije. Željko Bebek odlučuje da napusti posao u Savezu zajednica socijalnog osiguranja Bosne i Hercegovine i da, iako oženjen i sa malim detetom, krene u rizičnu avanturu. U početku su pretežno svirali u manjim grado¬vima, posebno u Zenici Kada su shvatili da im basista Jadranko Stanković ne odgovara, otpustili su ga i marta 1974 godine pozvali Zorana Redžića Sledeći singl sa pesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst je napisao pesnik Duško Trifunović) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton jer je Bregović, suprotno uobičajenim pravi¬lima poslovanja, potpisao i sa Diskotonom ugovor za singl. To im je donelo dobrodošlu gužvu u štampi i pomoglo prodaju ploče. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. maja 1974. godine kada su predstavljeni kao nove nade. Tog leta su svi¬rali u hotelu Croatia u Cavtatu i pripremili materijal za prvi album. Treći singl sa pes¬mama "Da sam pekar" i "Selma" (autor teks¬ta pesnik Vlado Dijak), objavljuju 30. avgusta 1974 godine i on predstavlja prelomni trenutak njihove karijere Obe pesme ih izba¬cuju u prvi plan Tokom septembra su svirali kao predgrupa Jugoslovenskoj pop selekci¬ji Tihomira Asanovića, a oktobra u ljubljan¬skom studiju Akademik za dvadesetak dana snimaju debi album "Kad bi bio bijelo dug¬me" koji je objavljen već krajem novembra. Pre tog značajnog događaja, 9. novembra učestvuju na Skopskom festivalu, gde izvode pesmu izvesnog Grigora Koprova. U želji da se uoči ploče što više pojavljuju u medijima, pretrpeli su najveću bruku u karijeri, kako je kasnije objašnjavao Bregović. Bebek je nevešto pevao na makedonskom a sindikalni festival nikako nije bio okruženje za njih. Sledeće večeri nastupili su u beogradskom Domu sindikata na rođendanskoj proslavi tada kultne emisije Radio Beograda "Veče uz
radio", gde su uz Pop mašinu, Smak i Crne bisere, naprečac osvojili publiku U to vreme već rade sa agilnim zagrebačkim menadže¬rom Vladimirom Mihaljekom i on im organizuje da 16. novembra sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe Pet¬naest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je sa oduševljenjem Bilo je sasvim očekivano što je debi album od samog početka zabeležio odličnu prodaju Zapakovan u provoka¬tivan omot Dragana S Stefanovića, koji će i ubuduće biti zadužen za njihova diskograf¬ska ruha, album je doneo seriju prijemčivih pesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao pastirski rock. Stefanovićev omot je kasnije uvršćen u englesko izdanje knjige koja predstavlja petsto najuspešnijih omota sveta Promućurni Mihaljek krajem februara 1975. godine organizuje Kongres rock majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova želja da pogura Bijelo dugme, cela akcija je bila tome podređena. Nezvanično, na takmičenju je pobedio Radomir Mihajlović Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije uvršćen u četvorku naj¬boljih Tu su se našli Vedran Božić iz sastava Time, Josip Boček (ex Korni grupa), Bata Kostić iz YU grupe i, naravno Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975 ) Bregović se opredelio da radi sa svo¬jom grupom a pratio ga je i Zagrebački gu¬dački kvartet Tu su se našle pesme "Ima neka tajna veza" (na tekst Duška Trifunovića), "I kad prođe sve, pjevat ću i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i instrumental "Minijatu¬ra za moju majku". Četvorka je krenula i na turneju a pratili su ih članovi YU grupe, bez gitariste Dragog Jelića koji je tada bio u JNA. U to vreme Dugme je objavilo singl sa pesmom "Da mi je znati koji joj je vrag" a zatim su krenuli na iscrpnu jugoslovensku turneju
Već u proleće 1975 godine važili su za naj¬popularniji jugoslovenski sastav
Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u Istočnoj Bosni na visinske pripreme Razrađivala se ploča koja je morala da potvrdi kako prvi uspeh nije bio slučajan. Album "Šta bi dao da si na mom mjestu" sniman je tokom novembra 1975 godine u Londonu sa producentom Nilom Harisonom (Neil Harrison). Bas gitaru je svi¬rao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povredio prst leve ruke. Tekst za naslovnu pesmu napisao je Duško Trifu¬nović, a autor ostalog materijala bio je Bre¬gović. Udarni hitovi bili su "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više" Upakovana u raskošan omot, ploča je imala veću cenu od uobičajene, pa ipak je za kratko vreme otišla u tiražu većem od 200 000 primeraka Zbog njih je Jugo¬ton izumeo dijamantsku ploču jer su prvi dostigli tako visoke tiraže Odmah po objav¬ljivanju ploče odlaze na turneju po Kosovu i Makedoniji Umesto Zorana Redžića, bas svi¬ra Mustafa Kurtalić. Najavljuju veliki koncert za Novu Godinu u beogradskoj Hali sporto¬va uz Pop mašinu, Buldožer i Cod. lako je krenula intenzivna reklama, koncert je bez objašnjenja otkazan. Grupa je bila pozvana da za Novu Godinu svira drugu Titu u Hrvat¬skom narodnom kazalištu. Dežurni iz pro¬tokola prekinuli su njihov nastup posle neko¬liko minuta jer su se prepali glasne muzike. Budući da je Zoran Redžić otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Račić gitarista i vođa grupe Formula 4. Račić je dobio ulogu pri-vremenog basiste, a prvi zadatak mu je bila jugoslovenska turneja U Sarajevu ih je gle¬dalo 15 000 mladih, a u Beogradu su tri puta prodali halu Pionir što pre njih niko nije izveo. "Dugmemanija", kako su je tada nazi¬vali, uzela je pun zamah a po novinama su se rasplamsale polemike za i protiv. Marta meseca 1976. godine u izdanju PGP RTB, pojavio se retrospektivni album Gorana Bregovića na kome su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pesme koje je uradio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. Početkom aprila 1976 godine člano¬vi grupe su se spremali da sviraju našim ise¬ljenicima u Americi. Doduše, posumnjali su da je u tu organizaciju umešana i hrvatska emigracija. Od koncerata su odustali, ali ne i od odlaska u Ameriku. Tamo su snimili Ipetov singl sa pesmama "Džambo" i "Vatra" i Bebekov sa pesmama "Milovan" i "Good-bye, Amerika" Juna meseca članovi grupe odlaze na radnu akciju "Kozara 76" što je bio vest Bregovicev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji. Bregović, Bebek i Račić su se sa radne akcije vratili okićeni udarničkim značkama. Početkom jeseni u JNA su otišli Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mesta su regrutovani Milić Vukašinović iz lndexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao fudbalski transfer. Treći album su opet pripre¬mali u Borikama. Ploča je prvobitno trebalo da se zove "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pesmi Duška Trifunovića koju je svojevremeno pevala Jadranka Stojaković. Bregović na taj tekst nije stigao da napravi muziku, pa je smislio naslov albuma "Hoću, bar jednom da budem blesav". To nije odgo¬varalo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta "Eto! Baš hoću!" Album je opet sni¬man u Londonu, producent je bio Nil Harison, a bas je svirao Bebek. Album je u jav¬nost stigao 20. decembra 1976 godine Na ploči se našla ambiciozna balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Čolića (muzika Bre¬gović, tekst Arsen Dedić), jednostavna "Ništa mudro" i folklorom inspirisane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega". U međuvremenu je Ljubiši Račiću dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu. Dobio je otkaz. Zamenio ga je Sanin Karić (ex Teška industrija). Njih petorica aprila 1977 godi¬ne odlaze na turneju po Poljskoj gde su održali devet koncerata Najavljivani kao "Vodeća jugoslovenska grupa mladog pokoljenja" izazvali su oduševljenje publike nena¬viknute na glamurozni rock.
Po povratku, grupi su se priključili Zoran Redžić koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić jer je privremeno proglašen nesposobnim za vojnika. Jugoslovenska turneja nije tekla glatko, koncerte su pratili tehnički proble¬mi, a publika se nije odazivala u istom bro¬ju kao prethodne godine Grupu su razjedali unutrašnji sukobi, a kada su prekinuli turne¬ju po jadranskoj obali, sasvim ozbiljno je počelo da se govori kako su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima je trebalo da se snima živi album. Kritike koncerata su bile uzdržane i grupi je prvi put posle četiri godine krenulo slabije
Trebalo je smisliti nešto veliko Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28 avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mestu već nastupao sa grupom Jutro maja 1973. godine kada je Pop mašina organizovala besplatan koncert, tako da je bio svestan pogodnosti prostora. Te večeri poseta je prevazišla i najoptimističkije planove organizatora. Procene su se kretale od 70 000 do 100 000 mladih, oku¬pljenih na proplanku u Topčideru, što je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u dotadašnjoj domaćoj istoriji rock muzike. Posle predgrupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih, na binu je izašlo Bijelo dugme, odsvi¬ralo uspešan koncert i izašlo iz krize. Deo te atmosfere zabeležen je u filmu "Nije nego" reditelja Miće Miloševića Ispostavilo se da audio snimci sa nastupa tehnički nisu odgo¬varali za živu ploču, pa su 25. oktobra iste godine u sali Đuro Đaković u Sarajevu odra¬dili još jedan nastup. Ti snimci uvršćeni su na album "Koncert kod Hajdučke česme". Naslov je delimično opravdan jer su za ploču koris¬tili reakciju publike kod Hajdučke česme.
Po završetku miksovanja koncertne ploče, Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek je juna 1978. godine objavio solo album "Skoro da smo isti" inspirisan simfo rockom. Snimio ga je sa bubnjarom Điđijem Jankelićem (ex Formula 4 i Čisti zrak), gitaristom Edom Bogeljićem, klavijaturistom Nevenom Pocrnjićem i uz učešće Filharmonije. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike. Laza i Ipe su uz po¬moć gitariste Vlatka Stefanovskog, basiste Zlatka Holda, pevača Gorana Kovačevića, tekstopisca Ranka Bobana i Ipetove sestre Gordane, snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio septembra 1978. godine. Po¬neseni svojim radom, uz dosta teških reci po štampi, oprostili su se od Bijelog dugmeta. Upravo zbog toga Dugme nije sviralo na rock večeri tradicionalnog susreta jugoslovenskog stvaralaštva mladih "Mladost Sutjeske" 11 juna iste godine Uz obrazloženje da Bregovića nisu pustile vojne vlasti, na Tjentistu su se kao posmatrači pojavili samo Bebek i Redžić Zato je Bregović stigao u Sarajevo nekoliko dana kasnije da na Devetom Kongresu SSO Bosne i Hercegovine pri¬mi plaketu u ime grupe.
Uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. septembra 1978. godine uhapšen je Ipe Ivandić zbog posedovanja hašiša Optužnica je obuhvatila i ostale sa albuma "Stižemo". Ipe je dobio tri godine zatvora, Goran Kovačević, godinu i po. Ranko Boban, godi¬nu a Zlatko Hold, šest meseci. Zbog speci¬fičnog psihičkog stanja, Ipe je na izdržava¬nje kazne otišao tek početkom 1981 godi¬ne. U jesen 1978 godine grupa se pojačana novim članom Điđijem Jankelićem i povrat¬nikom Vladom Pravdićem okupila u Niskoj Banji gde su sa Goranom započeli pripreme za novu ploču. Kada su ih oficiri provalili, zabranili su Goranu izlaske iz kasarne, tako da su se u Sarajevu okupili tek 1 novembra 1978 godine, po njegovom izlasku iz vojske. U Studio V Radio Beograda ušli su već počet¬kom januara sledeće godine. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratila je serija cenzorskih poteza Jugotona Odbijen je omot Dragana Stefanovića zbog "vulgar¬nosti" Nije prihvaćena fotografija na kojoj ženska noga šutira muškarca u kritično po¬lje između nogu. Ploču je na kraju upakovao kućni dizajner Jugotona I. Ivezić. Iz pesme "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbačena je psovka "Koji mi je moj". Iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ruž-marin, snjegovi i šaš", stih "A Hrist je bio kopile i jad" promenjen je u "A on je bio kopile i jad". Po obavljenim intervencijama ploča se pojavila polovinom marta 1979. godine i proglašena je njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena folk uticaja, na tragu Egziperijevog "Malog princa" donela je pored navedenih pesmama "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitan¬ga i princeza", "Ala je glupo zaboravit njen broj" i emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Aranžman za "Sve će to......" napisao je Ranko Rihtman a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Nil Harison Ploča je tiražno oborila prethodne rekorde, a kritičari lista "Zdravo" proglasili su je pločom godi¬ne Shodno tome i turneja je bila uspešna U Beogradu su pet puta prodali halu Pionir a sav prihod su uplatili postradalima od zem¬ljotresa u Crnoj Gori Na velikim koncertima ih je pratio hor "Branko Krsmanović" i sim¬fonijski orkestar. Na stadionu JNA 22. sep¬tembra organizovali su koncert pod nazivom Rock spektakl 79. Uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Gene¬racija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kaza¬lište, YU grupa. Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupili su oko 70 000 posetilaca U to vreme Goran je prvi put radio mu¬ziku za film i to za "Lične stvari" Aleksandra Mandića. Pesme "Pristao sam biću sve što hoće" (tekst Duško Trifunović) i "Šta je, tu je" našle su se i na singlu. Tokom 1980 godine grupa je bila na raspustu, a Goran je pre¬težno boravio u Parizu. Krajem iste godine objavili su ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod uticajem novog talasa. Ploču je prvi put pro¬ducirao Bregović, što će kasnije redovno čini¬ti. Sem pesama "Pristao sam, biću sve što hoće" i "Pjesma mom mlađem bratu" ostale su u duhu novog vremena. U temama "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće (ili kako biti heroj u ova šugava vremena)", Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je takođe bila karakteristika novotalasnih sastava. Turneju po Jugoslaviji započeli su 24 februara u Sarajevu a završili je 5. aprila u zagrebačkom klubu Kulušić gde su snimili drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5 april 81." štampan u ograničenom tiražu od 20 000 primeraka i sem starih pesama, tu se našla obrada hita lndexa "Sve ove godine". U Beo¬gradu su te godine svirali u više navrata. Pored dva promotivna koncerta u Pioniru, početkom septembra su se pojavili na rock festivalu na Hipodromu a odsvirali su tri nas¬tupa uoči i posle Nove Godine u hali Pinki. Početkom 1982. godine svirali su u Austriji, u Insbruku u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimske Olimpijade bio u poseti bivšem Na povratku su im na carini zaplenili opremu i odrezali prilično visoku kaznu Da bi se finansijski potkrpili, tokom jula i avgusta 1982 godine održali su turne¬ju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrde¬set jedan koncert. Procenjuje se da ih je tokom tih mesec i po dana videlo preko 120 000 ljudi. Budući da je Điđi Jankelić apri¬la meseca otišao u JNA, na turneji je za bub¬njevima sedeo Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol Po izlasku iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružio Ipe Ivandić. U isto vreme u javnosti se pojavila infor¬macija da je Bregović izbačen iz Saveza komunista Jugoslavije zbog toga što nije dolazio na sastanke pri mesnoj zajednici. Budući da je ideja komunizma već bila u opadanju taj slučaj nije naneo nikakve štete grupi. Početkom 1983 godine Bregović je uz Dugme i pesnika Duška Trifunovića sni¬mio ploču za decu "A milicija trenira stro¬goću" Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj peva Seid Memić Vajta (ex Teška industrija), ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dečak Ratimir Boršić Raca. Na ploči su se našle pesme za TV emisiju "Nedjeljni zabavnik" Februara 1983 godine grupa je objavila album "Uspavanka za Radmilu M,." kojim je Bregović planirao da se oprosti od publike i da posle turneje rasformira grupu Kao gost, na snimanju je učestvovao Vlatko Stefanovski. Štos pesma bila je "Kosovska" otpevana na albanskom jeziku, intrigantna zbog rovitog političkog stanja na Kosovu. U ostalim pesmama Bregović se bavio muzi¬čkim fazama kroz koje je grupa prolazila to¬kom karijere.
Planirano je bilo da koncert na beograd¬skom Sajmištu 24. aprila bude poslednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregovića da odustane od prekida rada. Pred kraj turneje, 16. maja u Beogradu su odradili klupski koncert u SKC-u. Po običaju, grupa je opet dobila duži odmor, a Goran je otišao na put oko sveta. Za to vreme Bebek je sni¬mio drugi solo album "Mene tjera neki vrag" i zvanično je napustio grupu 23 aprila 1984 godine Novi pevač postao je Mladen Vojičić Tifa (rođen 17 oktobra 1960. u Sarajevu) koji je pre toga bio u grupama Top i Teška in¬dustrija Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je on odlučio da ostane u Divljim jago¬dama jer se pribojavao da će se Bebek ipak vratiti u grupu Dugme je sa Tifom provelo leto u Rovinju gde su uvežbavali novi materijal.
Preduzimljivi Bregović je u to vreme sa Zdravkom Čolićem u Sloveniji osnovao izda¬vačku kuću Kamarad a kao distributer nove ploče dogovoren je Diskoton. Album se pojavio decembra 1984. godine. Nazvan je jednostavno "Bijelo dugme" a na omotu nema slike članova grupe, već je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča opet predstavlja folk orijentisanog Bregovića, a gosti su Orkestar naro¬dnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice, ali i Bora Đorđević (sa Bregovićem i Tifom peva u "Pediculis pubis" i koautor je teksta) Lazar Ristovski posle snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativnost je ovog puta iskazana u obradi himne "Hej, Sloveni", što je posredno pokrenulo čitav talas jugoslovenstva kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru pesmu "Šta ću, nano, dragi mi je ljut" koju je svojevre¬meno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlić Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postala je najveći hit sa nove ploče. Svoj dug život imale su i "Padaju zvijezde", "Lažeš", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostariš" Tiraž ploče i poseta na turneji su, po običaju, premašili prethodne brojke Posle koncerta na Sajmištu opet su se vratili u SKC. Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu Moša Pijade kao i u sarajevskoj Slozi. Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obaveza i teretom iznenadne slave, Tifa 1. oktobra 1985 godi¬ne napušta Dugme i odlazi u Gabelu na dosluženje vojnog roka. Sa Dugmetom je pos¬lednji put nastupio 2. avgusta na koncertu u Moskvi kada su Sarajlije uz Bajagu i Instruktore predstavljali domaći rock na Svetskom festivalu omladine i studenata
Novi pevač postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspesima u Engleskoj. Na novoj ploči "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", Bregović je kao gosta planirao Viče Vukova, pevača zabavne muzike iz šezde¬setih godina koji je zbog nacionalizma bio na crnoj listi. Ipak, ideja je bila previše pro¬vokativna za to vreme i od nje se odustalo. Na omotu je trebalo da se nađe slika "Dve godine garancije" Miće Popovića, ali kako je on u to vreme još uvek slovio za disidenta, i to je palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimak na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu decu "Ljubica Ivezić" iz Sarajeva, peva staru revolucionarnu temu "Padaj silo i nepravdo". U vreme narastajućeg nacionali¬zma Bregović je te 1986. godine ponudio još jednu ploču inspirisanu jugoslovenstvom. Sem politički obojenih, tu se našao i instant hit "Hajdemo u planine" kao i balade "Noćas je ko lubenica pun mjesec iznad Bosne", "Te noći kad umrem kad odem kad me ne bu¬de", "Ružica si bila, sada više nisi" i druge. Verovatno je suvišno spominjati da je i ova ploča odlično prošla kod publike. Na kon¬certu na beogradskom Sajmištu sa njima je nastupala i operska pevačica Dubravka Zubović. Dupli živi album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se po¬četkom oktobra 1987. godine. Naslovna pesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti Na ploči se našlo šesnaest pesama koje daju uvid u biografi¬ju grupe: od prvih singlova, do poslednjeg studijskog albuma. Pesma "A milicija trenira strogoću" počinje verzijom "Internacionale", a u uvodnim taktovima "Svi marš na ples" Alen Islamović uzvikuje "Bratstvo! Jedinst¬vo!" Verovatno zbog toga stoje bilo planirano da na koncertima tu pesmu peva na jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije. Posle te turneje grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu sa kom¬pjuterima. Sa grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima Krajem 1988. godine izašao je album "Ćiribiribela" koji je na omotu imao crtež Nojeve barke, Najveći hit bila je pesma "Đurđevdan". Iskoristivši stih Đorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u prat¬nji orkestra Fejata Sejdića, Bregović je ovom obradom zaludeo publiku napravivši kafanski hit za sva vremena. Provokacija je bila smeštena u pesmi "Lijepa naša" koja je kombinovana sa "Tamo daleko". Na snimanju ploče, kao gosti su se pojavili Hor srpske pravoslavne crkve, Prvo beogradsko pevačko društvo, Klapa Trogir, bubnjar Vlada Golubović i basista Nenad Stefanović Japanac. Album je imao još pesama koje su se publi¬ci brzo uvukle pod kožu: "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo"
Početkom 1989 godine polaze na dvomesečnu turneju koja je trebalo da traje do 1. aprila. Međutim, posle koncerta u Derventi 15. marta Alen Islamović, ne obavestivši nikog, odlazi u rodni Bihać da se leci zbog konstantnih bolova u bubregu. Turne¬ja se naglo prekida, a niko još ne shvata da je to poslednji koncert u karijeri Bijelog dug¬meta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz ostavljajući situaciju otvorenom za nagađanja. Po napu¬štanju grupe, Alan objavljuje solo LP "Haj, nek se čuje, haj nek se zna" (Jugoton 1990 ) u produkciji Nikše Bratoša.
U proleće 1990 godine izlazi kompilaci¬ja balada "Nakon svih ovih godina" nastalih u periodu od 1983 do 1988 godine TV Beo¬grad marta 1994. godine emituje seriju od četiri jednosatne emisije o Bijelom dugmetu snimljenu povodom dvadeset godina od objavljivanja njihovog prvog singla. U isto vreme pojavljuje se i dupli kompilacijski album "Ima neka tajna veza". Na omotu je reprodukcija slike "Radost bankrota" Dra¬gana Maleševića Tapija
Bregović u međuvremenu nastavlja izu¬zetno uspešnu karijeru filmskog kompozi¬tora koju je započeo radovima na filmovi¬ma "Kuduz" i "Dom za vešanje". Željko Bebek se po izbijanju rata preselio u Zagreb gde je nastavio karijeru i predvodi Bebek bend. Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić Tifa je do 1995. bio u Sarajevu da bi potom prešao u Nemačku gde je oformio Tifa Band. Ipe Ivandić je po izbijanju rata prešao u Beo¬grad gde je tragično nastradao 13. januara 1994 godine. Alen Islamović je nastavio ka¬rijeru kao solista. Bivši Jugoton, sada Croatia Records objavili su na diskovima veći deo Ploča Bijelog dugmeta kao i kompilacije "Sanjao sam noćas da te nemam (balade)" i "Rock & Roll-najveći hitovi 74-88".

Diskografija
Singlovi
"Top"/"Ove ću noći naći blues" (Jugoton 1974.)
"Glavni junak jedne knjige"/"Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" (Jugoton 1974)
"Glavni junak jedne knjige" / "Avanture malog Ju Ju" (Diskoton 1974)
"Da sam pekar" / "Selma" (Jugoton 1974)
"Da mi je znati koji joj je vrag" / "Blues za moju bivšu dragu" (Jugoton 1975)
"Ima neka tajna veza"/ "I kad prođe sve, pjevat ću i tad" (Jugoton 1975.)
"Ne gledaj me tako i ne ljubi me više"/ "Sve ću da ti dam, samo da zaigram" (Jugoton 1975)
"Plaving the part"/"Da sam pekar" (promotivno izdanje Jugoton 1975)
"Džambo7 "Vatra" Ipe Ivandić (Jugoton 1976)
"Milovan" /"Goodbve Amerika" Ž, Bebek (Jugoton 1976.)
"Himna lista Zdravo" (izdanje lista "Zdravo" na foliji 1976)
"Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac"/ "Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira" (Jugoton 1976.)
"Eto! Baš hoću!" / "Došao sam da ti kažem da odla¬zim" (Jugoton 1976.)
"Bitanga i princeza"/ "Ded, bona, sjeti se, de tako ti svega" (Jugoton 1979)
"Pristao sam, biću sve što hoće" / "Šta je, tu je" (Jugo¬ton 1979.)
"Dobro vam jutro, Petrović Petre" / "Na zadnjem sje¬dištu mog auta" (Jugoton 1980)

Albumi
"Kad bi bio bijelo dugme" (Jugoton 1974)
"Šta bi dao da si na mom mjestu" (Jugoton 1975)
"Eto! Baš hoću!" (Jugoton 1976)
"Koncert kod Hajdučke česme" (Jugoton 1977, koncertni)
"Bitanga i princeza" (Jugoton 1979.)
"Doživjeti stotu" (Jugoton 1980.)
"5. april 81." (Jugoton 1981, koncertni)
"Singl ploče(1974-1975)"(Jugoton 1982)
"Singl ploče(1976-1980)"(Jugoton 1982)
"Uspavankaza Radmilu M,"(Jugoton 1983)
"A milicija trenira strogoću i druge pjesmice za djecu" Ratimir Boršić Raca i Bijelo dugme (Jugoton 1983.)
"Velike rock balade - Sanjao sam noćas da te nemam" (Jugoton 1984, kompilacija)
"Bijelo dugme" (Kamarad - Diskoton 1984.)
"Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" (Kamarad - Disko¬ton 1986)
"Mramor, kamen i željezo" (Kamarad - Diskoton 1987. dupli koncertni)
"Ćiribiribela" (Kamarad - Diskoton 1988)
"Nakon svih ovih godina" (Kamarad - Komuna - Disko¬ton 1990, kompilacija)
"Ima neka tajna veza" (PGP RTS - Kamarad - Komuna 1994, dupli, kompilacija)

BLUES KVINTET
(Beograd)

Prva beogradska blues grupa nastala je u jesen 1979 godine u postavi sa tri gitare koje su svirali Vlada Malešević, Dragan Marković Mare i Poki. Za bubnjevima je sedeo Miroljub Vilotijević Mige, bas je svirao Rale Lolić, a muziku su bazirali na čikaškom blues zvuku.
Prvi pravi domaći blues koncert održali su na beogradskom Mašincu 1981. godine a zatim su bili česti gosti na beogradskim scenama. U to vreme sa njima je pevala Zora Vitas. Stalni član grupe bila je od 1981 do 1983. godine a do početka devedesetih je povremeno nastupala sa njima, Godine 1983, bili su predgrupa gitaristi Piteru Grinu (Peter Green) u Beogradu Iste godine Mare je sa Dragoljubom Crnčevićem napravio grupu Point Blank, a nešto kasnije im se pri¬družio i Mige.
Vlada Malešević je nastavio da vodi gru¬pu kroz koju su tokom godina prošli brojni muzičari a 1993 godine je krenuo sa novom postavom pod imenom Vlada & The New Blues Generation Njihova obrada Badi Gajeve (Buddy Guy) "Leave My Girl Alone" objavljena je na kompilaciji "Belgrade The Blues Today Vol. 1" (PGP RTS 1994) Sa nji¬ma su povremeno svirali gitarista Vlada Negovanović i Andrija Paunović za klavijatu¬rama

BLUES TRIO
(Beograd)

Dragan Ružić Macan (gitara, vokal) rođen je u Subotici 1960 godine. Početkom osam¬desetih osnovao je After Midnight Band, akustični duo sa Robertom Tilijem. Godine 1983 osniva Blues trio u kome su Pera Miladinović Džo (usna harmonika, rođen u Kruševcu 1961.) i Zoran Katrinka (tambura, vokal) Kasetu "Live 87." snimaju na kon¬certu u Kopru 13 marta 1987. godine i tom prilikom su izvodili obrade blues, folk i rag-time klasika.
Godine 1988 Katrinka napušta trio i od tada nastupaju kao duet ne menjajući ime LP "The Smallest Trio In The World" (Najmanji trio na svetu) snimaju uživo Macan i Pera Džo na nastupima u beogradskoj Knez Mihailovoj ulici leta 1990 godine za program Radija 202. Samostalno objavljuju kasetu "Live At Belgrade Blues Days" snimljenu na nastupima u Beogradu 1988. godine i Subo¬tici 1990 godine Novembra 1990. godine Blues trio svira sa blues legendom Džonom Hamondom (John Hammond) u KST-u Pera Džo i Macan sarađivali su sa brojnim muzi-čarima među kojima su: Džoni Mars (Johnny Mars), Luizijana Red (Louisiana Red), Siro¬va koža, YU grupa. U proleće 1991. godine
Macan odlazi u Švedsku i Trio prestaje sa radom. Macan kao solista nastupa po Skan¬dinaviji i centralnoj Evropi. Pod imenom Ho-mesick Mac on je u Mađarskoj objavio CD "Steadv Stompin" (Mafioso 1994). Pera Džo je karijeru započeo u kruševačkoj grupi Vil-lage Blues Band, a kada je došao na studije u Beograd pristupio je Bar Blues Bandu i bio je jedan od osnivača sastava Sirova koža.
Po prestanku rada Blues trija, Pera je nakratko oformio grupu Blues Explosion. Poslednjih godina nastupa sa različitim blues postavama Na CD-u "Balkan Blues" objavljen je snimak njihovog nastupa u KST-u održa¬nog 19 maja 1987. godine CD "This Train" donosi snimak njihovog koncerta u KST-u održanog 17 decembra 1990. godine

Diskografija
"Live Bootleg" (samizdat 1987, kaseta)
"Blues Folk+Ragtime Live 87" (Slovenija 1987, kaseta)
"Live At Belgrade Blues Days" (Samizdat 1990 kaseta)
"The Smallest Trio In The VVorld" (PGP RTB 1991)
"Balkan Blues" (Sorabia Disc 1991)
"This Train" (ITMM 1994)

BOA
(Zagreb)

Pod uticajem pravaca art rock, funk i novi romantizam, sastav Boa počinje sa koncer¬tima 1979 godine u postavi Mladen Puljiz (klavijature, vokal), Slavko Remenarić (gita¬ra), Igor Šoštarić (bubnjevi) i Damir Košpić (bas) Za izlazak u javnost oni su se dugo pripremali, tako da su grupu zamislili još početkom sedamdesetih, u osnovnoj školi, inspirisani radovima sastava Yes. Pre rada sa grupom, Remenarić je nastupao svirajući klasičnu gitaru. Svi članovi benda su odrasli na pločama Dejvida Bouvija (David Bowie) i Pitera Gebriela (Peter Gabriel). U početku su često menjali basistu, a postava se ustalila tek dolaskom Damira Košpića Posle serije prvih nastupa i debi albuma "Boa" osvojili su naklonost publike, ali i kritike koja im je u listu "Džuboks" dodelila titulu najperspektiv¬nije grupe za 1982 godinu. Album su sni¬mali decembra 1981. godine u Švedskoj u produkciji Tini Varge, a sa njega su se izdvo¬jili hitovi "Stol", "Milion", "Sela gore" i "Živjeti od mraka" Muziku je uglavnom komponovao Puljiz, a tekstove je radio Remenarić. Po izlasku ploče, kreću na turneju u okviru koje sviraju ispred zagrebačkog Studentskog cen¬tra, a koncert je snimao Radio Zagreb. Žive verzije pesama "Milion" i "Kriva priča" objav¬ljuju na singlu. Album "Ritam strasti" rade iste godine u Švedskoj Producira ga Šune Ferger (Sjunne Ferger), bubnjar grupe Exit koji je na snimanju svirao udaraljke Zahva¬ljujući pesmama "Jer ljubav je", "Dođi", "Slat¬ke čari", "Kriva priča" i ova ploča je naišla na dobar prijem. Do naglog pada popularno¬sti dolazi po objavljivanju trećeg albuma "Govor tijela" koji je 1983 godine takođe sniman u Švedskoj. Sem pesme "Tako lijepa" ostatak materijala je govorio o njihovoj kre¬ativnoj stagnaciji i grupa 1984. godine pre¬staje sa radom.
Na scenu se vraćaju marta 1989 godine na inicijativu bubnjara Paola Sfecija (ex Aero¬drom, Parni valjak) koji postaje njihov član Nov je i basista Zvonimir Bučević (pre toga svirao sa Massimom Savićem i Borisom Novkovićem) sa kojim snimaju album "Prvi val". Prateće vokale pevala je Ivana Ranilović, kas¬nije u grupi E.T., a klavijature je svirao Zvon¬ko Dusper Poljuljane pozicije uspevaju delimično da povrate pesmama "Stup od soli" i "Svi tvoji poljupci" i čestim nastupima. Na CD kompilaciji "81-92" objavljuju stare studij¬ske snimke, koncertne verzije hitova, obnov¬ljene mikseve nekih pesama i sasvim novu pesmu "Zemlja" Početkom 1994. godine objavljuju CD "Kraj detinjstva"

Diskografija
Singlovi
"Milion"/"Kriva priča" (Suzy 1982)

Albumi
"Boa" (Suzy 1981.)
"Ritam strasti" (Suzy 1982)
"Govor tijela" (Suzy 1983.)
"Prvi val" (Suzy 1990.)
"81-92" (Orfej / DEA Music 1992, kompilacija)
"Kraj djetinjstva" (Orfej 1994)

BOMBAJ ŠTAMPA
(Sarajevo)

Medijski najeksponiraniji član grupe, gitarista i pevač Branko Đurić Đura (rođen 1962.) iako je završio glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (koju je uspeo da upiše tek iz četvrtog puta), inten¬zivno se bavio rock muzikom Bio je jedan od ključnih ljudi u "Top listi nadrealista", glumio je u predstavi "Audicija" a najvažnije filmske uloge su mu u "Ovo malo duše", "Kuduz", Ademira Kenovića, "Dom za vešanje" Kusturice i omnibus "Kako je propao rokenrol" Gajića, Peze i Slavice. Za treću priču u omnibusu, Đura je otpevao i nekoliko pesa¬ma koje je komponovao Koja iz Discipline kičme. Đura je muzičku karijeru započeo u hermetičnom sastavu SCH. Tu grupu je pred¬vodio bivši milicioner Senad Hadžimusić koji je početkom osamdesetih zbog šizofrenije penzionisan i posvetio se alternativnom rocku. Bombaj štampu je 1982 godine osnovao gitarista Nedim Babović, ali grupa nikada nije imala kontinuiran rad, jer su se prilagođavali Đurinim glumačkim obaveza¬ma Povremeno su se pojavljivali na koncer¬tima, svirali svoje vesele pesme "Željo, Željo" ili "Jogging across Alipašino polje".
Prvu ploču "Bombaj štampa" objavili su tek 1987. godine i na njoj se našao deo materijala nastao tokom prethodnih pet godina Đura je svirao gitaru i pevao, Nedim Babović je koautor materijala, Ademir Volić bubnjar, Neno Jeleč basista i Nikša Bratoš klavijaturista Zanimljivo je da su prateće vokale pored ostalih pevali Gile i Čavke iz Električnog orgazma, Amila Sulejmanović (exAmila) i Rizo iz Elvis J Kurtovich Produk¬ciju ploče radio je Brane Likić, nekad vođa grupe Rezonansa. Pesme su zasnivali na zvuku Rolling Stones, ali tu se našlo i uticaja britanske novotalasne scene Sa urođenom duhovitošću, Đura je nanizao zanimlji¬ve trominutne skice "Mrak i ja", "Često pože-lim da sve zaboravim", "Večeras sam sjajan" i "Điđi miđi patetika". Pesmu "Otvorena pjes¬ma Đorđu B." adresirao je na Balaševića koga poziva da zajedno sa njim, bar jednom zasvira u pravom rock bendu. U pesmi "Često poželim" referiše se na Bajagu sa kojim oči¬gledno deli sličan muzički senzibilitet. Tu je i reggae obrada "Supermen" Dražena Ričla iz repertoara Elvis J Kurtovich, pa stari šlager "Mali motorin" Ljube Kuntarića. U vreme izlaska ploče, Kusturica je započeo snima¬nje filma "Dom za vešanje" pa su promotivne koncerte odsvirali sa godinu dana zakašnje¬nja Tada ih je u postavi bilo sedmorica sa duvačkom linijom, a svirali su i na turneji "Top liste nadrealista". O Bombaj štampi se nije mnogo čulo sve do 1990 godine kada su objavili album "Ja mnogo bolje letim sam". Pored Đure i Nedima Babovića ploču su snimili novi članovi: bubnjar Dragan Bajić, braća Šerbedžija, basista Srđan (ex Crvena jabuka) i gitarista Zoran Ploču je produci¬rao njihov bivši basista Neno Jeleč Autori pesama su opet bili Đura i Neno, a kao gosti u pesmama "Kad moj Nedo i njegov Brada sviraju blues" i "Šarene ulice" pojavljuju se članovi grupe Psihomodo pop. "Šarene ulice" komponovali su Đura i Davor Gobac, a za refren je iskorišćena stara akcijaška pesma "Hej, haj brigade". U novim pesmama daju još otvoreniju posvetu svojim uzorima Caku Beriju (Chuck Berry) i Rolling Stonesima, posebno u "Ludnica (Kad moji momci svira¬ju u gradu)", "Da li da" i naslovnoj. "Ćerka jedinica" je još jedna obrada pesme Dražena Ričla i grupe Elvis J Kurtovich. Povodom izlaska ploče odsvirali su seriju nastupa, a početkom rata se prekida njihova aktivnost. Đura se sa porodicom preselio u Ljublja¬nu gde se bavi glumom.

Diskografija
"Bombaj štampa" (Diskoton 1987,,)
"Ja mnogo bolje letim sam" (Diskoton 1990,)

BORGHESIA
(Ljubljana)

Borghesia nastaje iz pozorišne trupe FV 112/15 koju su 1979. godine osnovali stu¬denti sociologije i filozofije iz različitih gra¬dova, tako da su prvu postavu grupe činili muzičari iz Pule. FV 112/15 su se pored pozorišta bavili video artom, fotografijom a 1981. godine su preuzeli disko Student, preimenovali ga u Disko FV, orijentisali pro¬gram na punk i sve do 1984. godine tu su organizovali koncerte alternativnijih jugoslovenskih sastava Tek je 1983 godine Bor¬ghesia počela da deluje kao muzički odsek FV-a, a osnovali su je Aldo Ivančič, Zemira Alajbegović, Neven Korda i Dario Saravel. Jedno vreme sa njima nastupa Iztok Turk (Otroci socijalizma, Videosex) koji svira gi¬taru. Zatim se osipaju na različite strane i grupa se svodi na duet koji čine Dario i Aldo.
Njih dvojica 1983 godine snimaju prvu kasetu za Galeriju ŠKUC Uz pomoć članova sastava Marcus 5 nastupaju na manifestaciji Novi Rock Odustaju od klasičnih koncerata, pa nastupe koncipiraju uz video radove za koje je bio zadužen Goran Devide. Ta saradnja nije dugo trajala, jer je Devide umro od raka Posvetili su mu pesmu "Ragu" sa ploče "Survillance And Punishment" Njihova muzika privlači strane izdavače, pa počinju da objavljuju za Attack Records iz Italije, Plav It Again Sam iz Belgije i Wax Trax iz Amerike. Sledeće 1984. godine Borghesia učestvuje na kompilacijskoj ploči "84," (RTV U) i snima instrumentalnu muziku za video radove na kaseti "Clones". Reč je o video artu Nevena Korde i Zemire Alajbegović. U to vreme se gasi izdavaštvo Galerije ŠKUC, ali je pokrenuta Založba FV sa kojom Borghesia ubuduće radi. Prvo izdanje bila je video kaseta "Tako mladi" a muzika sa tog rada kasnije je objavljena na ploči "Ljubav je hladnija od smrti" Tokom 1986. godine Založba FV objavljuje video projekt "Bodočniki", a krajem godine mini LP "Njihovi zakoni, naši životi" koji se sa dve dodate pesme "Ni upanja, ni strahu" i "Blato" pojavio 1987 godine pod nazivom "No hope, no fear" za belgijskog izdavača PIAS.. Zatim izdaju maksi singl "Goli, uniformirani, mrt¬vi", a sve nove kompozicije objavljene u inostranstvu objedinjuju 1988. godine na ploči "Ogolelo mesto" predviđenoj za domaće tržište Dok je na prve dve ploče Borghesia kombinovala dve redovne teme - pritisak seksualnosti i njenu vezu sa politikom -treća ploča se potpuno posvećuje kultu plesnog ritma. Rad sa izdavačkom kućom PIAS uveo ih je u krug novonastalih body electric grupa evropskog undergrounda. Grupa ostvaruje karijeru u Evropi i nastupa u većini metropola, a ploče im se prodaju po svetu. Mini LP "Doublebill" (PIAS 1988.) podelili su sa engleskim sastavom Click Click Na njihovoj strani su dva miksa pesme "Naked Uniformed Dead" i dve nove kom¬pozicije Zatim na dvanaestoinčnom singlu objavljuju obradu "She Is Not Alone" sasta¬va Sonic Youth. Album "Resistance" donosi 1989 godine njihove protestne pesme, kao i obrade "Mali čovek" Šarla akrobate i "Dis¬cipline" koja je napravljena na osnovu političke kič pesme u to vreme snimljene u Srbi¬ji u slavu Slobodana Miloševića. Iz grupe 1991. godine odlazi pevač Dario Seraval, a zamenjuje ga Bruno Subiotto, bivši član pulske grupe The Spoons Sa grupom rade Borut Kržišnik i Nikola Sekulović i u tom sas¬tavu snimaju ambijentalni album "Dreamers In Colour" nastao na osnovu muzike za predstavu "Emotional" Matjaža Fariča. Povo¬dom ploče koncertno su nastupali po Evro¬pi.
Tokom rata u Jugoslaviji grupa obustav¬lja rad i članovi se bave različitim projektima. Aldo radi produkciju drugim sastavima i komponuje muziku za video projekte. Remiksovanu varijantu tih materijala objavlju¬je na ploči "Pro Choice" na kojoj su sarađivali Lađo Jakša, Nikola Sekulović, Ičo Vidmar, Boris Romih i drugi. Grupa planira objavlji¬vanje ploča "Rani radovi" na kojoj bi reizdali album "Ljubav je hladnija od smrti" i ne¬objavljene snimke iz 1987 godine, zatim "Jazz AH Death", "Ženski album" sa obradama stranih rock pevačica i ploču sa muzikom na stihove slovenačkog pesnika Srećka Kosovela. Za CD "Tistega lepega dne" (FV Music 1996), na kome su slovenačke grupe snimile obrade revolucionarnih i partizanskih pesama, Borghesia je priložila svoj snimak stare "Guantanamera".
U svom radu Borghesia pravi česte pauze jer su Sekulovič i Kržišnik angažovani u sas¬tavima Laibach i Demolition Group, Subi¬otto u grupi Matchless Gift, a Ivančič se bavi produkcijom (2227, Montažstroj i drugi). Borghesia je učestovala na brojnim kompi¬lacijama, među kojima i "SLO.I.R.P." (Nika-ŠKUC Ropot 1992.) i "Trans Slovenia Express" (Mute Records 1994.).

Diskografija
"Borghesia" (Galerija ŠKUC 1983 )
"Clones" (Galerija ŠKUC 1984)
"Ljubav je hladnija od smrti" (FV/Attack 1985)
"Njihovi zakoni, naša življenja" (FV 1986, mini LP)
"No Hope, No Fear" (PIAS / WaxTrax 1987, mini LP)
"Naked, Uniformed, Death" (PIAS / Wax Trax 1988, maksi singl)
"Escortsand Models" (PIAS/WaxTrax 1988)
"Ogolelo mesto" (FV/ZKP RTVU 1988,)
"Suriveillance and Punishment" (PIAS / WaxTrax 1989 maksi singl)
"She is not alone" (PIAS / Wax Trax 1989, maksi singl)
"Resistance" (PIAS/WaxTrax/Jugoton 1989.)
"Message" (PIAS/WaxTrax 1989)
"4x12" (BNnd Dog Records 1991)
"Dreamersin Colour"(PIAS/Caroline 1992)
"Pro choice" (FV 1995)

BOVE
(Novi Sad)

Grupa je nastala oktobra 1981 godine, a osnovale su je Biljana Babić (bubnjevi). Jas¬na M. (vokal, tekstovi, klavijature), Ljilja (bas) i Vesna (gitara). Prvi nastup imale su mesec dana po osnivanju, predstavivši svoju ener¬gičnu verziju novotalasnog zvuka. Tokom 1984. godine snimile su prvi album u Zagrebu, ali ta ploča nikada nije izašla jer su u diskografskoj kući od njih želeli da naprave tehno pop sastav. Godinu dana kasnije, bez potrebe za kompromisima, rade demo snimke sa Kojom kao producentom a bas je svirao Darko M Zahvaljujući tim snim¬cima dobijaju mogućnost da objave prvi singl na kome je u uobičajenom Kojinom maniru odštampana krilatica "Prvi pravi ženski zvuk" Za njim sledi debi LP "Dosta! Dosta! Dosta!" na kome je materijal nasta-jao tokom prethodnih godina, pesme "Mama Kivi", "Gde možemo se sresti", "Dos¬ta, dosta, dosta". Pod Kojinim uticajem, one zadržavaju svoj osnovni zvuk, ali u pevanje unose rap elemente Shodno svojim alter¬nativnim korenima. Bilja sama dizajnira omot za singl i LP. Godine 1989. u grupu dolazi basista Ilija Vojisavljević Bebec (ex La Strada) koji takođe usmerava njihov rad. Sledeću ploču "78" objavljuje nezavisna za¬grebačka kuća Search & Enjoy 1990 godine Koja se opet prihvata producentske uloge, autor je dve kompozicije i na snimanju svi¬ra gitaru Pored novih materijala, tu je "Ja sam radosna" sa samog početka njihove ka¬rijere Autor teksta Slobodan Tišma gostuje i kao pevač u toj kompoziciji. CD "Boye se ne boje" snimljen je u proleće 1993. godine u postavi Biljana (bubnjevi). Jelena (vokal), Bebec (bas) i Ilija (gitara). Produkcijom se bavio Bebec a ploča je nastala u studiju Mile-ta Ćirića u Holandiji Kao gosti pojavljuju se trubač Zerkman (ex Disciplina kičme) i klavijaturista David Gardeur (ex Focus) U Holan¬diji su uz Davidovu pomoć uradili spot za pesmu "Gleglegledaj!" koji je uz intervju emitovan na njihovoj televiziji. Novi materijal objavila je izraelska diskografska kuća Doranit Enterprises, koju vode dvoje bivših Novosađana, a za jugoslovensko tržište kasetu je objavio Metropolis Records.
Aprila 1995 godine, grupa je odsvirala turneju po Grčkoj. CD "Prevariti naviku" ura¬đen je jula 1997. godine i to ponovo kod Ći¬rića u Holandiji, a producent je bio Bebec. Pored modernizovanog zvuka, grupa je ima¬la još jednu novinu - gitaristu Roberta T.

Diskografija
Singlovi
"Ja hoću te" / "Kralj dosade" (PGP RTB 1987 )
"FudbalVFudbal instrumental"(Search &Enjoy 1990)

Albumi
"Dosta! Dosta! Dosta!" (PGP RTB 1988.)
"78" (Search & Enjoy 1990)
"Boye se ne boje" (Doranit Enterprises/Metropolis 1993)
"Prevariti naviku" (B 92 1997,)

BRECELJ MARKO
(Kopar)

Marko Brecelj je rođen 1951 godine u Sarajevu Živeo je u Mariboru i Kopru, a ka¬rijeru je započeo u ljubljanskom sastavu Krik. Na početku je svirao violinu, ali kada su mu je ukrali na Omladinskom festivalu u Subotici 1974. godine, odustao je od tog instru¬menta. Na tom festivalu je za pesmu "Duša in jaz" dobio nagradu stručnog žirija. Iste godi¬ne "Duša in jaz" se našla na njegovoj prvoj ploči "Coctail" koja sadrži originalne i neo¬bične teme pisane od 1972. godine. Marko je za nju dobio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Pesme je aranžirao Bojan Adamič, a Brecelja je pratio plesni orkestar. Tako je alterna¬tivna sadržina na zanimljiv način upakovana u festivalski zvuk Pesmu "Hiškar Rogač" snimio je sa članovima grupe Sedem svetlobnih let iz koje je početkom 1975 godine nastao Buldožer u kome je Brecelj dobio ulogu pevača
U Buldožeru je ostao sve do 1979 godine Sa njima je snimio prva dva albuma i mini LP "Živi bili pa vidjeli". Na sledećoj ploči Buldožera "Izlog jeftinih slatkiša" bio je samo koautor tekstova. Tokom godina provedenih u Buldo¬žeru izgradio je imidž ciničnog, nepredvidivog i ekscesima sklonog izvođača koji je na binu izlazio u invalidskim kolicima, palio sebi kosu i bradu, bavio se akrobacijama i uvese¬ljavao publiku neobičnim pričama Po napu¬štanju Buldožera snimio je singl "Parada, maj¬muni i trotoari" kojim najavljuje svoje viđenje razbijanja muzičkih i tekstualnih formi Sa ne¬konvencionalnim pesnikom Ivanom Volarićem Feom nastupao je u okviru dueta Zlatni zubi Brecelj, gitarista Leon Ukmar, basista Zlatko Bašič, gitarista Taljub Lapajne, klavijaturista Robert Vatovec i bubnjar Marjan Medvešćak su se udružili u okviru grupe Mar-janov čudni zajec i snimili LP "Svinjam dija¬mante"
Tokom 1983. i 1984 godine održali su dvadeset sedam koncerata i prestali sa ra¬dom. Sledeće dve godine Brecelj nastupa sam i 1986, godine snima poslednje samostalno izdanje, kasetu "Desant na Rt Dobre nade" na kojoj su uz pesmu "Dan Republike" i teme koje je komponovao za pozorišne predstave. Ba¬sista Aleš Jošt, saksofonista Primoš Šmit i Bre¬celj su 1988 godine snimili ploču "Javna vaja".
LP "Coctail" je tokom godina doživeo neko¬liko reizdanja na kasetama, a na CD-u je objavljen za Nika Distribution sa bonus snim¬cima koji su obuhvatili pesme sa singla "Para¬da" i ranije neobjavljene materijale. Sa sasta¬vom Strelnikoff, Brecelj je 1994. godine obja¬vio neobičan CD "Hojlarija svinjarija diareja gonoreja" na kome su se našle tri pesme iz repertoara Buldožera: "Novo vrijeme", "Higi¬jena" i "Ko *ebe Buldožer" Pesme su snimljene u različitim verzijama pa je "Novo vrijeme" dobilo pet različitih formi od "seksi disko miksa" do "new age miksa" U uvodu pesme "Ko *ebe Buldožer", inače vesele obrade "Roll Over Bethoven" Caka Berija (Chuck Berry), usemplovan je monolog Branka Cvejića u ulozi Baneta Bumbara iz serije "Grlom u jagode", a zatim se pesma razvija u sočni punk rock
Tokom poslednjih godina Brecelj radi, kako sam kaže, kao "WC direktor rock kluba Mladinski kulturni centar" u Kopru gde nastupa¬ju alternatvini sastavi sa prostora bivše Jugo¬slavije, iz Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza. U tom klubu su od raspada Jugoslavije, pored mnogih drugih, svirali Partibrejkersi, Električni orgazam, Goblini Razvijajući svoje originalne ideje, Brecelj ima i različite cene ulaznica Naj¬jeftinije karte su za stanovnike Istre, sledeća povlašćena cena je za Slovence učenike, stu¬dente i nezaposlene, a ostali plaćaju punu cenu. Bonovi za piće za gostujuće grupe su stare desetodinarke sa likom rudara Alije Sirotanovića, a Brecelj oko tri ujutro zaostalu pu¬bliku rasteruje neobuzdanom svirkom na vio¬lini. I to na uvo, svakome ponaosob.
Pored toga, Brecelj predvodi "Društvo pri¬jatelja umjerenog napretka u granicama zakona", kandidovao se za gradonačelnika samo da bi ometao neadekvatne pretenden¬te, dobio je godišnju nagradu za humanitarni rad i delovanje u kulturi, objavljuje sopstveni bilten, piše oštre tekstove za lokalne novine i širokogrudo nudi mogućnost posetiocima da se sa njim slikaju po ceni od 120 tolara. Okto¬bra 1996. godine posle pauze od pet godina, svirao je u Novom Sadu i Beogradu.

Diskografija
singl:
"Parada"/"Majmuni"/"Trotoari" (Helidon 1981)

Albumi
"Coctail" (RTVU 1974) "Svinjam dijamante" (Helidon 1985) "Desant na Rt Dobre nade" (Helidon 1986) "Javna vaja" (Slovenija 1988.) "Hojlarija svinjarija diareja gonoreja" (ŠKUC Ropot/ Nika 1994)

BREGOVIĆ GORAN
(Sarajevo)

Goran Bregović je rođen u Sarajevu 22. marta 1950. godine. Tokom rada sa grupom Bijelo dugme objavio je 1976. godine solo ploču na kojoj su se našle pesme koje je radio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić, Jadranku Stojaković, kao i rani snimci grupe Jutro. Pored toga, snimio je jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.) Sa njega je skinut singl na kome su se našle pesme "Ima neka tajna veza" i "I kad prođe sve pjevat ću i tad" na kome su ga pratili Bijelo dugme i Zagrebački gudački kvartet. Bregović je zaslužan za neke od najvećih hitova Zdravka Čolića kome je često radio i produkciju. Pored toga, produ¬cirao je singl Idola sa pesmom "Maljčiki" Još u vreme rada sa Bijelim dugmetom, Bregović je počeo da komponuje fimsku muziku, pa je zvučno opremio filmove "Lične stvari", "Čaruga", "Kuduz", "Dom za vešanje".
Sa početkom rata smestio se u Pariz gde je započeo uspešnu karijeru filmskog kompo¬zitora. Muziku za film Emira Kusturice "Arizona Dream" radio je sa čitavim timom saradnika. Igi Pop (lggy Pop) je pevao i napisao tekstove za pesme "In The Deathcar", "Get The Money" i "TV Screen", a te pesme su obrade ranijih hitova Bijelog dugmeta. Pored njega, na snimanju su učestvovali Brankica Savić, Zdravko Čolić, Džoni Dep (Johnny Depp), Hor Radio Beograda kojim su dirigovali Bojan Sučić i Ognjen Radivojević, duvački orkestar Bobana Markovića, ženski hor sa Bjelašnice i drugi. Bregovićevi saradnici na filmu "La Reine Margot" reditelja Patrisa Šerea (Patrice Chereau) bili su: Ofra Haza, Zdravko Čolić, Dušan Prelević, ansambl Renesans, klavijaturista Ognjen Radivojević, klapa Čačak, Paganke, Beogradski filharmonijski orkestar i drugi. Osnovu za Kusturičin film "Underground", Bregović je izgradio na ciganskoj muzici koju su odsvirali orkestri Slobodana Salijevića i Bobana Markovića. Uz njih su sarađivali Žorž Grujić (gajde, kaval). Bora Dugić (frule), Nenad Jelić (udaraljke), pevačice bu¬garskog narodnog orkestra Filip Kutev Cezaria Ajvora (Cesaria Evora) i drugi. Pored toga radio je muziku za film "Toxic Affair". Skot Voker (Scot Walker) je pevao "La Nuit Sacre". Na kompaktu "P.S." napravljen je izbor tema koje je Bregović radio za filmove, pozorišne predstave i TV reklame
Tokom devedestih godina producirao je ploče grčkom pevaču Dalaresu, turskoj pevačici Sezen Aksu, grčkoj pevačici Alkisti Protopsalti kao i ploču Džejn Birkin na stihove Serža Gensbura. U pratnji simfonijskog orke¬stra, gudača i muškog hora Bregović često izvodi filmsku muziku u svetskim metropo¬lama.
U proleće 1997. godine imao je turneju po južnoslovenskim zemljama praćen Svadbarsko pogrebnim bendom Krajem 1997. godine producirao je i komponovao muziku za povratničku ploču Zdravka Čolića.

Diskografija
"Goran Bregović" (PGP RTB 1976)
"Dom za vešanje" (Kamarad - Diskoton 1988)
"Le Temps Des Gitans - Kuduz" (Kamarad- Polvgram - Komuna 1990,)
"Arizona Dream" (Kamarad - Polygram - Komuna 1993) "Reine Margot" (Kamarad - Polygram - Komuna 1994) "Underground" (Kamarad - Polvgram - Komuna 1995,,) "P-S" (Komuna 1996)

BUCO I SRĐAN
(Dubrovnik)

Ljubomir Pende Buco i Srđan Divoje započeli su početkom sedamdesetih kao akustičarski duet, sklon šansoni. Tokom prvih godina bili su česti gosti na rock spektakli¬ma pa je koncertna verzija njihove pesme "Ako odem" zabeležena na ploči "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973) snimljenoj na isto¬imenom festivalu u Ljubljani. Najveći uspeh postigli su debi albumom "Veče je naš pri-jatelj" na kome se kao autori iskazuju Pende i Đelo Jusić iz Dubrovačkih trubadura Udar¬ne pesme na tom albumu su "Kad se jednom rastanemo", "Moja Annabel Lee" (na tekst E. A. Poa) i "Cvijeta Zuzorić" I sledeći album "Buco i Srđan" donosi im radijski hit "Lula starog kapetana", a većinu pesma je opet komponovao Đelo Jusić. Muzičke tendenci¬je druge polovine sedamdesetih godina nisu bile bliske njihovom senzibilitetu tako da im aktivnost zamire, te njihov LP "Ljeto u gradu" prolazi nezapaženo. Ljubomir Pende sa gita¬ristom Franom Matušićem i klavijaturistom Zoranom Proročićem, pod imenom Buco i Frano snima LP "Sanjalica" (Sarajevo disk 1983).
Početkom devedesetih obojica napuštaju Dubrovnik, Buco odlazi u Nemačku, a Srđan u Ameriku Dva povratnička koncerta drže avgusta 1997. godine u okviru ponoćnog programa Dubrovačkih Ijetnjih igara. Deo starih materijala objavljuju na CD kompilaciji.

Diskografija
Singlovi
"Elegija" / "Nina-na (uspavanka)" (Jugoton 1973.) "Balada o mladiću i ruži"/"Bez nje" (Jugoton 1974) "Ako ove noći"/ (Jugoton 1974) "Tražim te, trebam te"/ "Petrunjela" (Jugoton 1978)

Albumi
"Veče je naš prijatelj" (Jugoton 1974.) "Buco i Srđan" (Jugoton 1976) "Ljeto u gradu" (Sarajevo Disk 1981,)

BULDOGI
(Ljubljana)

Sastav je nastao 1979. godine u vreme ekspanzije punk zvuka Posle čestih perso¬nalnih promena, grupa se polovinom 1981. godine ustaljuje u postavi Robert Vrtovšek (bubnjevi), Damjan Zore (pevač), Aleš Černivec (gitara), Janez Fifolt (bas) i Rok Župan (gitara). Grupa je učestvovala na Omladin¬skom festivalu u Subotici, ali su bili diskvalifikovani "zbog nemoralnog ponašanja". Nji-hovi snimci su uvršćeni na kompilacijama "Novi punk val 79-80." (RTV U / ŠKUC 1980.)
i "Lepo je......" (RTV U / ŠKUC 1982.) U vreme afere oko navodne organizacije "Četvrti Rajh" koju su pokrenuli ljubljanski punkeri i Buldogi su bili optuženi, ali je čitav politički skandal ubrzo splasnuo
Grupa je veći deo svoje karijere delovala na medijskim marginama a po njenom gašenju Robert Vrtovšek je prešao u sastav Komakino, a 1991. godine je u bendu 2227 preuzeo ulogu pevača.

BULDOŽER
(Ljubljana)

Nukleus sastava Buldožer nastao je kra¬jem šezdesetih godina kada je sedamnaesto¬godišnji gitarista Boris Bele osnovao grupu Sinovi u kojoj su svirali klavijaturista Borut Činč i basista Andrej Veble. Bele je zatim predvodio grupu Sedem svetlobnih let (Se¬dam svetlosnih godina) koju su činili gitarista Dušan Žiberna (kasnije u Pankrtima), Čine, Veble i pevač Andrej Trobentar, kasnije lider sastava Na lepem prijazni. Grupa je retko nastupala, ali su nekoliko godina uporno vežbali i imali sopstveni materijal, blizak onome što je Buldožer kasnije svirao.
Prvi veći uspeh postigli su na festivalu BOOM 74 a njihova pesma "Krinko razkrinkaj" objavljena je na živom albumu sa te smotre. Bez nekih većih ambicija počeli su da rade sa Markom Breceljem (ex Krik) koji je u to vreme radio LP "Coctail" (RTV LJ 1974). Početkom 1975. godine Brecelj je konkurisao na Opatij¬skom festivalu, gdeje njegova pesma prim¬ljena, ali kada je počeo da radi sa grupom, shvatio je besmislenost festivalskog pojavlji¬vanja Predložio je Beleu da nastupe kao duet što im je bila dobra prilika za razaranje festi¬valskog štimunga. Napravili su nekoliko solid¬nih skandala te se, naravno, nisu probili u fi¬nale Od marta 1975 godine nastupaju pod imenom Buldožer po ideji Borisa Belea koga je inspirisalo jedno delo slovenačkog pesni-ka i njihovog dugogodišnjeg prijatelja Ivana Volariča Fea Originalnu postavu grupe su pored Brecelja i Belea činili Borut Činč, Andrej Veble, Uroš Lovšin (gitara) i Štefan Jež (bub¬njevi). Prvi veći nastup imaju na BOOM festi¬valu u Zagrebu iste godine. Tada su se za njih zainteresovali urednici iz Jugotona, ali su pre¬govori bili bez uspeha. Članovi grupe se odlučuju za PGP RTB jer su procenili da će njihova vrsta humora imati dobar odjek u Srbiji. U ljubljanskom studiju Akademik av¬gusta iste godine počinju snimanje debi albuma "Pljuni istini u oči" koji izlazi u decem¬bru Serija za to vreme vrlo neobičnih kom¬pozicija "Yes, my baby, no", "Ljubav na prvi krevet", "Blues gnjus", "Život je feferon", kao i efektan omot u obliku novine sa njihovim otkačenim žumalističkim radovima, učinili su da prvi tiraž plane za kratko vreme. I pored interesovanja publike, PGP RTB je odbio da ploču doštampa, jer su neke stvari na omo¬tu i u pesmama "bile sporne" Šta je to smeta¬lo ni danas nije razjašnjeno Nije ih bilo u me¬dijima, ali zato tokom ćele 1976 godine prodiru u javnost živim nastupima, gradeći imidž freak grupe na tragu radova Frenka Zape (Frank Zappa) Tu sličnost su oni uvek negirali predstavljajući se kao "jedan tipičan narodno-zabavni ansambl iz Slovenije" (Eine tipisehe Exportartikel aus Slovvenien). U prvo vreme Buldožer nije bio najbolje prihvaćen ni u Sloveniji, tako da su im koncerti često otkazivani. Ipak, oni su prva slovenačka gru¬pa koja je u ljubljanskoj hali Tivoli održala koncert i to juna 1976 godine, pod nazivom "Povratak otkazanih" Uprkos svemu, te godi¬ne su u Zagrebu dobili nagradu Sedam sekre¬tara SKOJ-a za muzičko stvaralaštvo. Okto¬bra 1976. godine u Novom Sadu, opet za PGP RTB, snimaju album "Zabranjeno plakati¬rati" u postavi koju pored Brecelja, Belea, Činča i Lovšina čine novi članovi Vili Bertok i Tone Dimnik Zatim kreću zamorne kon¬sultacije sa izdavačem. Sugerisano im je da reč nirvana promene u kafana, a stavljane su im primedbe da imaju suviše pornografske tekstove Snimci su se u toj firmi kiselili god¬inu dana, sve dok ih nije otkupio slovenački Helidon i objavio novembra T977. godine. Na tom albumu kroz pesme "Helga", "Dje¬vojčice", "Dobro jutro madamme Jovanović", potvrđuju sklonost ka crnom humoru i sarkazmu U međuvremenu, Bele odlazi u vojsku, Lovšina zamenjuju novi gitaristi Janez Zmazek i Dušan Žiberna, a tu je i novi bub¬njar Dušan Vran. Ubrzo u JNA odlazi i Bre-celj. Marta 1978 godine nastupaju kao pred-grupa na koncertima sastava Dr Feelgood po Jugoslaviji. Septembra iste godine postavlja¬ju osnovni koncept sledeće ploče "Izlog jef¬tinih slatkiša", a u isto vreme dobijaju ponudu da za film "Živi bili pa vidjeli" Milivoja Puhlovskog i Bruna Gamulina urade mu-ziku. Kao "statisti sa posebnim zadatkom" u filmu glume koncertno izvođenje pesme "Novo vrijeme" u zagrebačkom klubu Lapidarij Marta 1979. godine grupu napušta Marko Brecelj i kreće u samostalnu karijeru. Ovaj razlaz su mnogi protumačili kao sumrak Buldožera, ali su se prevarili. Juna meseca pridružuje im se zagrebački književnik i gita¬rista Davor Slamnig. Uoči filmskog festivala u Puli objavljuju maksi singl sa muzikom iz fil¬ma "Živi bili pa vidjeli" a iz novina saznaju da su dobili Zlatnu arenu, lako je u konkurenci¬ji za Zlatnu arenu bilo i Bijelo dugme, oni su tvrdili da su vrlo skromno potplatili žiri Zbog obaveza prema Armiji, iz grupe odlazi basista Vili Bertok, a mesto se ponovo nudi starom članu, doktoru Vebleu Budući da je on već duže vreme radio u mariborskoj bolnici, poziv prihvata kao dobrodošlo osveženje
Početkom 1980. godine u ljubljanskom studiju Tivoli snimaju "Izlog jeftinih slatkiša", ploču koja im donosi prve radijski hit "Žene i muškarci", a tu su i "Okrutni bogovi Istoka", "Slovinjak punk", "Boogie za prijatelja" Prvi put ostvaruju formu trominutnih pesama uz čitavu smešu različitih žanrova lako se kao autor nekih tekstova pojavljuje Marko Bre¬celj, jasno je da kičmu grupe sada čine Bele i Činč. Njih dvojica su uradili produkciju, a Bele je preuzeo ulogu vokalnog soliste. Posle drugarske saradnje sa Pankrtima, Činč sep¬tembra 1980 godine odlazi u JNA Na kon¬certima povodom nove ploče, Činča zamenjuje saksofonista Lađo Jakša (koji se odlično snalazi i za orguljama), muzičar sa dugim jazz pedigreom Dodatno pojačanje na nas¬tupima bila je atraktivna crnka u čarapama sa podvezicama koja je tokom biseva goto¬vo sve svlačila sa sebe U to vreme Boris Bele dobija posao urednika u Helidonu, pa organizuje otkup njihovog prvog albuma od PGP RTB-a Reizdata, ploča opet odlično prolazi na tržištu. Da se Bele snašao u ulozi uredni¬ka, potvrđuje to što je objavljivao ploče gru¬pama kao što su Na lepem prijazni, Film, Lačni Franz, Luna, Mizar, Let 3, KUD Idijoti i drugima Davor Slamnig, ovenčan nagradom Sedam sekretara SKOJ-a za zbirku pripoveda-ka, odlazi iz grupe, a u bend se vraća gitarista Janez Zmazek. Sa njim oktobra 1981. godi¬ne snimaju rockabillv orijentisan mini LP "Rok end roul" na kome su pored prepeva rock-nroll standarda "Blue suede shoes" ("Plesne cipele") i njihove pesme sličnog stila. Tom pločom učinili su prvi pravi zahvat u revival u tadašnjoj jugoslovenskoj rock muzici, do¬davši svom minulom radu još nekoliko ubed-Ijivih hitova Na koncertima početkom 1982. godine snimili su dupli živi album "Ako ste slobodni večeras" na kome su duhovite Bele-ove najave i podjednako uvrnuti razgovori novinara Dražena Vrdoljaka sa posetiocima na koncertima Među reprezentativnim ma¬terijalom čak su četiri verzije pesme "Helga" (originalna, takozvana underground, disko, neoromantičarska i tirolska sa harmonikama i jodlovanjem), prepev pesme "Roll over Bethoven" prilagođen u "Ko *ebe Buldožer", ali i blesavi duet braće Huberta i Črtomira (maskirani članovi grupe) koji urlaju "HevJoe" i "Another Brick In The Wall" u duhu crno¬gorskih napeva. Na ploči se našlo i dosta nji¬hovih pesama. Sledeći studijski album "Nevi¬no srce" objavljuju krajem 1983 godine ku¬mujući mu podnaslovom "Nova zbirka ljubav¬nih i rodoljubivih pjesama". Na toj ploči se već osetio kreativni zamor, ali su zablistali u pesmama "Slovenija", "Mrtvaci" i "Smrt Mori-sona Džima" urađenoj u prepoznatljivom epskom desetercu.
Po objavljivanju ploče nameravali su da naprave pauzu od godinu - dve, ali ona je potrajala punu deceniju. Bele se 1984 godi¬ne preselio u Beograd kao predstavnik Helidona, dr. Veble se posvetio medicini, Činč je otvorio studio, a Dušan Vran je tezgario po moru i Italiji. Krajem 1989 godine izašao je njihov kompilacijski CD "Nova vremena" sa pesmama iz perioda od 1975 do 1983. godine.
Početkom devedesetih su povremeno vežbali, postepeno su nastajale nove pesme i resili su da snime povratničku ploču Kada je snimanje i miksovanje bilo skoro završeno, u studiju Tivoli je izbio požar i sve je propa¬lo Postupak su ponovili u Činčovom studiju i krajem 1995 godine je izašao CD "Noč" U postavi Bele, Činč, Lovšin, Vran i uz novog basistu Vena Jemeršiča (dr. Veble je u među¬vremenu postao šef odeljenja za nuklearnu medicinu), predstavili su se u staroj formi. Na ploči se nalazi materijal koji je nastajao tokom poslednjih pet godina a jedna od najstarijih "Vojno lice" potiče iz 1991. godine. Povratak na scenu obeležili su serijom kon¬cerata.

Diskografija
»Pljuni istini u oči" (PGP RTB 1975)
"Zabranjeno plakatirati" (Helidon 1977)
"Živi bili pa vidjeli" (mini LP Helidon 1979)
"Izlogjeftinih slatkiša"(Helidon 1980)
"Rok end roul" (mini LP Helidon 1981.)
"Ako ste slobodni večeras" (Helidon 1982, dupli živi)
"Nevino srce" (Helidon 1983)
"Nova vremena" (Helidon 1989, kompilacija)
"Noč"(Helidon - Silver red music group 1995)

BULEVAR
(Beograd)

Koreni sastava Bulevar potiču iz grupeTilt u kojoj su još kao gimnazijalci bili pevač Dejan Cukić (ex Dizel), gitarista Nenad Stamatović, gitarista Dušan Bezuha, basista Miroslav Cvetković, dok su za bubnjevima u različitim fazama bili Vlada Golubović i Pre¬drag Jakovljević. Tilt je jedno vreme nastu¬pao sa Brankom Marušićem Čuturom. Gru¬pa prestaje sa radom kada Duda Bezuha i Vlada Golubović prelaze u Suncokret, a Miro¬slav Cvetković u Pop mašinu,
Stamatović, koji je u međuvremenu bio u grupi Zebra, Cukić, Jakovljević i basista Bran¬ko Isaković (ex Suncokret) septembra 1978. godine osnivaju Bulevar. Ime su odabrali jer su u to vreme svi živeli u blizini Bulevara Re¬volucije Tokom sledeće godine sviraju kao predgrupa Ribljoj čorbi. Prvi veći nastup ima¬ju na čuvenom koncertu Riblje čorbe na Taš-majdanu 1 septembra 1979. godine. Po ras¬padu grupe Zvuk ulice, priključuje im se klavi-jaturista Dragan Mitrić Počinju da rade svo¬ju muziku, a tekstove im piše Bajaga koji se prvi put ozbiljnije ogleda na takvom zadatku.
Prvi singl sa pesmom "Moje bezvezne stvari" snimili su krajem 1979. godine, ali je zbog bolesti J.B. Tita objavljivanje kasnilo. Drugi singl "Nestašni dečaci" po Cukiću pred¬stavlja "ustoličenje stila simfo punk" jer do¬nosi kombinaciju njihove žestine i Mitrićevog aranžmanskog senzibiliteta budući da je u to vreme na Muzičkoj akademiji studirao na odseku za kompoziciju. Uoči objavljivanja
debi albuma "Loš i mlad" (produkciju radili sami uz pomoć snimatelja Tahira Durkalića), 1981. godine prelaze u PGP RTB Pred objav¬ljivanje drugog albuma "Mala noćna panika" (sa koga su najuspešnije pesme bile "Unu¬trašnja panika" i "Trenutni lek") u vojsku odlaze Mitrić, Stamatović i Cukić tako da plo¬ča nije ni doživela promociju. Jedini nastup upriličili su u starom koncertnom prostoru Dok (klavijature je svirao Kornelije Kovač, pro¬ducent albuma) i u Skoplju decembra 1982 godine kada je Stamatović nastupao sa nji¬ma kao vojnik. To im je ujedno bio poslednji koncert.
Branko Isaković je prešao u Idole, Predrag Jakovljević u Divlje anđele, zatim Zanu, Zam-bu, Viktoriju a danas se više ne bavi muzi¬kom Cukić je počeo da se piše u listu "Rock". Po izlasku Stamatovića i Mitrića iz vojske održali su nekoliko proba kao Bulevar, a onda ih je Bajaga sve uključio u Instruktore Mitrić je sa Instruktorima bio kratko a potom se posvetio fakultetu. Na scenu se vratio kada je Cukić pokrenuo solo karijeru

Diskografija
Singlovi
"Moje bezvezne stvari" / "Nemam ništa važno da te
pitam" (Jugoton 1980) "Nestašni dečaci"/"Moja lova, tvoja lova" (Jugoton 1981)

Albumi
"Loš i mlad" (PGP RTB 1981)
"Mala noćna panika" (PGP RTB 1982)

BUMERANG
(Kopar)

Po raspadu sastava Kameleoni 1970. go¬dine bivši članovi te grupe sa novim ljudima formiraju Bumerang. Prvu postavu činili su bubnjar Zlatko Klun, gitarista Danilo Kocijančič, gitarista Peter Veri Gorjup i basista Lađi Koradin Prvi koncert su održali 20. feb¬ruara 1971. godine u radničkoj menzi fabri¬ke Tomos i tada su svirali repertoar stranih grupa: Grand Funk Railroad, Free, The Rolling Stones. Iste godine, maja meseca, nastupaju na prvom BOOM festivalu u Mariboru. Odmah zatim polaze na jugoslovensku tur¬neju sa sastavom Status Quo. lako predgru¬pa, na koncertima odlično prolaze. Kada su u Beogradu svirali obradu teme "Marš na Drinu", publika je bila oduševljena a članovi Status Quo očajni što im predgrupa krade šou. Po silasku sa bine pošteno su se potuk¬li sa članovima Status Quo, o čemu su novine u to vreme naveliko pisale.
Po prelasku u Ljubljanu 1972. godine do¬lazi do prvih personalnih pramena Odlaze Koradin i Kocijančič, pa rade kao trio sa novim basistom Mirom Tomasinijem. Za Heli¬don snimaju singl sa pesmama koje su im komponovali Tomaž Ddmicelj i Rado Testen. Godine 1973. učestvuju na BOOM festivalu u Ljubljani, a u grupu dolazi basista Zlatko Miksić Fuma (ex Zlatni akordi) Zatim polaze na jugoslovensku turneju koja je obuhvatila oko sto nastupa. Sledeće godine Fuma odlazi u JNA pa u grupi prvo svira Jadran Ogrin, a zatim na njegovo mesto dolazi Bruno Langer. Opet nastupaju na BOOM festivalu i njihova pesma "Koji ti je vrag" je zabeležena na koncertnoj ploči "POP BOOM 74". Potom bivaju odabrani da u okviru četiri udarne grupe uz Bijelo dugme, YU grupu i Grupu 220 krenu na turneju po Jugoslaviji. U Subotici nastu¬paju kao predgrupa sastavu Barclev James Harvest Po odlasku Veri Gorjupa u vojsku novi gitarista postaje Vedran Božić (exTime). Ta postava je kratko trajala jer je Vedran živeo u Zagrebu, Langer u Puli a Klun u Kopru. U sledećoj fazi, po odlasku Vedrana, grupa se okreće funk rocku, novi ljudi su klavijaturista Tihomir Pop Asanović (exTime), pevač Serđo Blažić i gitarista Pavel Kavec (ex Oko).
Međutim, u jesen 1976 godine svi članovi napuštaju Kluna da bi formirali grupe Atom¬sko sklonište i Septembar. Zlatko Klun tek 1978. godine obnavlja grupu sa sasvim novom ekipom koju čine Slovenci i Italijani iz Trsta. On prelazi na udaraljke i preuzima ulogu glavnog vokala, a sastav još čine gita¬rista Goran Tavčar koji je u Italiji radio kao studijski muzičar, Boris Tenčić (gitara i flauta). Dino Sartoretto, (bas) i Dario Vatovac (bub¬njevi), LP na kome je pretežno materijal Gora¬na Tavčara snimaju u Milanu. Maja 1979. godine na Omladinskom festivalu u Suboti¬ci dobijaju nagradu stručnog žirija za pesmu "Živjeti iznad tebe bar jedan dan" Tada im se ponovo priključuje Jadran Ogrin (ex Sep¬tembar), tako da više pažnje posvećuju višeglasnom pevanju i komunikativnom zvuku Po odlasku Borisa Tenčića 1980. godine an-gažuju klavijaturistu Ćiru Lončinu i u mestu Bad Hamburg snimaju drugi LP "Na Zapadu ništa novo". Ploča je prošla nezapaženo, pa se grupa povlači iz javnosti i okreće unosni¬jim sezonskim tezgama

Diskografija
Singlovi
"Najdi si drugega" / "Jutri zjutraj moram zgodaj vstati"
(Helidon 1972) "Živjeti iznad tebe bar jedan dan"/"Bicikl" (PGP RTB 1979)

Albumi
"Boomerang" (PGP RTB 1979)
"NaZapadu ništa novo"(Diskoton 1982)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

• CACADOU LOOK • CENTER ZA DEHUMANIZACIJO
• COD • CRNI BISERI • CRVENA JABUKA
• CRVENI KORALJI • CUKIĆ DEJAN

CACADOU LOOK
(Opatija)

Grupa je pod imenom Cacadou nastala 1983 godine na sasvim neuobičajen način. Osnovale su je sestre Jasmina (vokal) i Tatjana Simić (bubnjevi), Suzi Kožić (bas) i, takođe sestre Sandra (gitara) i Tamara Vran¬čić (klavijature). Njih pet su odlučile da naprave grupu, ali nisu znale da sviraju Zabavljale su se sa muzičarima, odlazile na koncerte i visile na probama. Mladići su počeli da ih uče da sviraju, a kada su otišli u vojsku njima su ostali instrumenti i godina dana za napredovanje. Ubrzo po osnivanju grupe Sandra Vrančić se udala za bubnjara grupe Fit, Renata Debeuca, i oboje su se po¬vukli iz muzike Na njeno mesto došla je Gio-vanna Kirinić. Zatim grupu napušta i Tama-ra Vrančić koja prelazi u Fit, potom odusta¬je od muzike i posvećuje se književnosti. Posle brojnih kombinacija za klavijaturama se ustalila Alenka Mendiković Kako je sredi¬nom osamdesetih godina i u Beogradu delo-vala grupa Kakadu, odlučuju da svom imenu Cacadou dodaju Look.
Zahvaljujući prvim demo snimcima "Sa¬ma" i "Kao pjesma" koji su se redovno vrteli na radio programima, 1987. godine potpi¬suju ugovor za Jugoton i objavljuju debi LP "Tko mari za čari". Time postaju prva ženska grupa koja je dobacila do albuma. Elegantan omot te ploče uradio je njihov sugrađanin Romano Grozić koji je kasnije ostvario uspe-šnu karijeru u Italiji. Ploču su producirali Husein Hasanefendić (Parni valjak) i Tomo In Der Miihlen (ex Karlowy Vary) Pored pesama "Moj car (Među velikim muškarcima)", "Gledam ga dok spava", "Mutno jutro", tu je i obrada "If s So Easy" Badi Holija (Buddy Holly) u prepevu "Tako lako" i kompozicija "Ne dozvoli" Vlade Divljana (ex Idoli) koji je na tom snimku svirao gitaru. Njihova pitka i šarmantna pop muzika lako im je obezbedila mesto u medijima a koncertni nastupi su razuverili sve one koji su smatrali da su u studiju umesto njih svirali iskusni muzičari. Drugi album "Uspavanka za Zoroa" iz 1989. godine producirao je Ted Hejton (Ted Hayton) iz sastava Art Of Noise Privučen nji¬hovom muzikom, Ted je uradio dve engleske verzije pesama sa druge ploče i tim snimci¬ma je pokušao da zaintrigira engleske izda¬vače Njegov trud nijedoneo pozitivne rezul¬tate. U svakom slučaju, drugim albumom Cacadou Look su opravdale epitete kojima su dočekane i ponudile još nekoliko hitova: "Baum Bam Bam", "Budi mi prijatelj", "Baš kao nekad" i "Krenite s nama" (obrada "Lets Stick Together" iz repertoara Brajana Ferija) Zalet koji su tom pločom uzele, prekinuo je dolazak rata i grupa je prestala sa radom.

Diskografija
"Tko mari za čari" (Jugoton 1987)
"Uspavanka za Zoroa" (Jugoton 1989)

CENTER ZA DEHUMANIZACIJO
(Maribor)

Od članova sastava Masakr koji je oform¬ljen 1981 godine, nastala je grupa Center za dehumanizacijo. Grupu su pokrenuli pevač Dušan Hedl i gitarista Bojan Tomažič, dok su se ostali članovi menjali Na samom početku rada 1983 godine negovali su jasan punk zvuk, da bi vremenom prolazili kroz različite faze. Do 1987. godine u postavi sa sinti-sajzerom i dve gitare kreirali su industrijski rock, a potom se vraćaju na čisti rock izraz. Grupa je 1986. godine samostalno objavila kasetu "Vihar je rasel" a zatim i kasetu "Cen¬ter za dehumanizacijo" sa devetnaest sni¬maka. Godine 1987 dobili su nagradu Zlat¬na ptica koju im je dodelila RK SSOS. Za sop-stvenu izdavačku kuću Front Rock objavlju¬ju mini LP "Izdaja" sa pesmama inspirisanim postindustrijskim zvukom. Sem nove, na¬slovne pesme, na ploči su i tri stare objav¬ljene na prethodnoj kaseti. U pesmu "Beseda sodi" ukomponovana je molitva starice Jožefe Puhlič. Okrećući se plesnom zvuku objavljuju i singlove "Sovraživa vse" i "Ko se zabavam s teboj". Krajem osamdesetih deluju na nekoliko paralelnih polja.
Eksperimentišu sa electro pop zvukom, daju svoj doprinos techno dance sceni, ali nastavljaju linijom hard core punka. Počet¬kom devedesetih, sasvim neočekivano, kre¬nuli su sa serijom akustičarskih nastupa. Kada su u ljubljanskoj galeriji ŠKUC organizovali promociju video kasete "1985-1991" nije bilo tehničkih mogućnosti da nastupa¬ju na razglasu, pa su se odlučili za akustičarski koncert Budući da je nastup bio uspešan, resili su da program ponavljaju i to naj¬češće na otvaranjima izložbi. Godine 1993. kao frakcija grupe, nastao je elektronski duet HUM (Human Universal Misery) u okviru koga su gradili muziku na semplovanim zvucima iz prirode i urbanog okruženja. Nji¬hov snimak "Hanged Paradise" objavljen je na disku "Step By Step" (Rock & Rock 1994.) na kome su i sastavi iz Austrije. Dušan Hedl je učestvovao sa pesmama "A Fortnight Before" i "Za menoj ni sledi / Keine Spur von mir" na kompilacijskom disku objavljenom u Austriji pod nazivom "The Blind Gave To The Naked" (Rock & Rock 1994.) CZD zatim 1995. godine objavljuju koncertni CD "Drži¬mo skupaj" na kome su uz njihovih pet pesa¬ma snimci mlađih slovenačkih sastava sni¬mljeni na koncertu u Gornjoj Radgoni. Po objavljivanju LP-a "AJAJAJAJA", stiže CD "Pokozlane trate" na kome su snimci nastali u periodu od 1986 do 1995 godine
Dušan Hedl je vlasnik nezavisne izdavačke kuće Front Rock koja je od 1993 godine objavila pet kompilacijskih kompakt diskova pod nazivom "No Border Jam". Na njima se nalaze sastavi iz Slovenije, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Austrije i Nemačke Na tim diskovima su često zastupljeni i snimci grupe CZD. Članovi grupe su se bavili dizajniranjem plakata, objavljivanjem fanzina "Bla Bla Bla", video radova, radili su kao disk džokeji. Osnovali su KUD 88 i Galeriju 88 u okviru kojih su organizovali koncerte, izložbe, pre¬davanja i tečajeve. Knjigu o grupi pod nazivom "Center za dehumanizacijo - etno¬loški oris rock skupine" (Frontier 1995.) napi¬sao je etnolog i filozof Rajko Muršič

Diskografija
Singlovi
"Sovraživa vse" / "Slovesov pa ne"/ "Dvojna igra"
(Front Rock 1989) "Ko se zabavam s teboj" (Front Rock 1990, maxi singl)

Albumi
"Vinar je rasel" (samizdat 1986, kaseta)
"Center za dehumanizacijo" (Založba CZD 1987, kaseta)
"Izdaja" (Front Rock 1989, mini LP)
"Držimo skupaj" (Front Rock 1995, koncertni CD)
"AJAJAJAJAJAJA" (Front Rock 1995)
"Pokozlane trate" (Front Rock 1996)

COD
(Sarajevo)

Grupu su leta 1972. godine osnovali basista Izidor Kajić, klavijaturista Nenad Jurin i gitarista Džemo Novaković, dok su se ostali članovi često menjali. Svirali su hard rock i skidali hitove Deep Purple i Uriah Heep Upravo zbog toga su odlučili da uzmu englesko ime Cod (u slengu: prevara, varka, obmana).
Prvi ozbiljniji nastup održali su u Skenderiji na koncertu povodom deset godina od osnivanja lndexa Grupa je ipak tavorila sve do dolaska gitariste i kompozitora Enesa Bajramovića krajem 1974. godine. Do tog vremena su izgradili imidž zabavljačke grupe koja je svirala sve što se od njih tražilo Na koncertima su pratili Kemala Montena, Zdravka Čolića, Mahira Paloša i druge pevače Enes Bajramović je završio srednju muzič¬ku školu i dve godine Muzičke akademije, a niz godina je svirao trombon u plesnom orkestru RTV Sarajevo. Karijeru rock muzi¬čara započeo je zajedno sa Ipetom Ivandićem u grupi Rok
Prva dva singla grupe Cod sa pesmama "Dođi mi na čaj" i "Ciciban" prolaze dobro kod publike i profilišu njihovu izrazitu pop orijentaciju baziranu na pamtljivim refreni¬ma i tinejdžerskim tekstovima. Muziku je pisao Enes, a tekstove Ranko Boban. Ipak, uspeh im ne obezbeđuje koncertni kontinui¬tet i oni prestaju sa radom.
Nenad Jurin prelazi u lndexe, Džemo Novaković u grupu Nede Ukraden a Enes Bajramović u Ambasadore. Novi članovi su gitarista Nedžad Čamdžić i klavijaturista Krešimir Rebić Enes se vraća krajem 1976. godine, snimaju uspešan singl sa njegovom Pesmom "Novi štos" i odlaze na turneju u SSSR Uporedo sa radom za grupu, Enes je komponovao i za druge, pa su tako lndexi izvodili njegovu "U jednim plavim očima".
Uspeh trećeg singia izbacuje ih u prvi plan, posebno kod tinejdžerske publike a rock kri¬tičari ih definisu kao predvodnike mlakog "humpa cumpa" pravca. Prvi LP "Dođite na čaj" snimaju u postavi gitarista Enes Bajra¬mović, klavijaturista Darko Arkus (ex Rezo-nansa. Teška industrija), basista Izidor Kaić, bubnjar Izet Hajdarević (došao u grupu oktobra 1976.) i pevač Selver Brdarić. Ploču je producirao Nikola Borota Radovan. Plani¬rali su da nastave liniju instant hitova zapo¬četih na singlovima Album otvara ponovni snimak prvog hita "Dođite na čaj" a slede slične "Naša ljubav trajala je kratko, jer već sutra si se meni nasmijala slatko", "Ona samo jednog voli, kažu mi svi" sa dugim naslovima i kratkim pamćenjem. Uprkos tome ploča po objavljivanju 1977. godine dobro prolazi kod publike, a na svojim nastupima više pažnje poklanjaju scenskim efektima nego samoj muzici.
Sledeće godine, drugim albumom "Bijeli bagremi" pokušavaju da se predstave kao ozbiljnija grupa, ali ploča ne nailazi na odziv publike i oni prestaju sa radom. Enes Bajra¬mović je kasnije pod firmom Digi snimio LP "Digi" (Jugoton 1982)

Diskografija
Singlovi
"Dođi mi na čaj"/"Želim igru tu" (Jugoton 1975.) "Ciciban"/"Rokza moju bivšu punicu i njenu pri-jateljicu" (Jugoton 1976) "Novi štos" /"Nisi mala beba" (Jugoton 1976) "Ekskurzija"/"Kad smo bili sasvim mali radili smo
divne stvari" (Jugoton 1977) "Semafor11/"Ja i moja mala" (RTV U 1978)
"Slušaj me, majko" / "Điha điha" (Jugoton 1980.)

Albumi
"Dođite na čaj"(Jugoton 1977) "Bijeli bagremi" (Jugoton 1978)

CRNI BISERI
(Beograd)

Grupa Crni biseri nastala je krajem 1963. godine, a prvu postavu su činili Goran Vukićević (rođen 1946.) koji je u to vreme svirao klavir i harmoniku, gitarista Ivan Božović, saksofonista Slavko Božović i bubnjar Dra¬gan Jovanović Grupa je dobila naziv po isto¬imenom domaćem filmu koji je obrađivao temu maloletne delikvencije. U prvo vreme nisu imali basistu, a onda im je pristupio Vlada Janković Džet (rođen 1946 u Beo¬gradu) Prvi put je svirao sa njima 8 marta 1964. godine na školskoj priredbi u Domu kulture Vuk Karadžić. Džet je svoj nadimak dobio po Džetu Harisu (Jet Harris) basisti grupe Shadows Zatim im pristupa pevač Radan Valčić i u toj postavi nastupaju do jeseni 1965. godine U to vreme su se opre-delili za rhvthm i blues, a sastav čine gitarista Goran Vukićević, basista Vlada Džet, ritam gitarista Zoran Petković, pevač Radan Valčić i bubnjar Dragan Jovanović.
Prvi singl im je izašao aprila 1966. godi¬ne i na njemu su uz obrade snimili Džetovu pesmu "Ne odlazi" Grupa je pobedila na drugoj Gitarijadi na Sajmištu 1967 godine. Po odlasku Dragana Jovanovića, novi bub¬njar 1968. godine postaje Jovan Ljubisavlje-vić Kića. Polovinom 1968 godine Valčić je napustio grupu, a novi pevač je postao Nenad Dukić (ex Duka i čavke). On se u grupi zadržao samo dva meseca i sa njima je snimio drugi singl. Dukić je pevao na tri obrade, a Valčić pesmu "Nisam više taj". Po odlasku iz grupe Dukić se povukao iz muzike i kasnije je postao filmski kritičar U sastav se vratio Valčić, a godine 1970. novi pevač je postao Dragan Baletić (ex Juniori). Tokom 1973. godine grupa pauzira jer su Džet i Baletić bili u vojsci. Rad obnavljaju bez Zorana Petkovića, a jedno vreme sa njima svira klavijaturista Dragan Batalo koji je kas¬nije prešao u sastav Zlatni prsti Zatim stal¬ni član postaje klavijaturista Dragan Rajićević (ex Juniori) Boka Bogdanović (ex YU grupa) je došao u grupu oktobra 1976. godine jer je bubnjar Kića otišao u JNA. Po objavljivanju jedinog albuma "Motorok" i singla "Ti si uvek htela sve" iz grupe odlazi Dragan Baletić, a menja ga pevač Branislav Živančević Čile (ex Op cup)
Crni biseri su pod imenom Denis snimili singl sa pesmama "Hush Hush Maria" i "Night In Casablanca" (Diskos 1977.) Grupa je sa radom prestala 1. januara 1980 godine. Tokom karijere svirali su na Malti, u Tunisu i Maroku U filmu "Kad budem mrtav i beo" Zike Pavlovića svirali su kao prateći bend na audiciji za mlade pevače. Radili su songove za predstave Beogradskog pozorišta, scena na Crvenom krstu.
Po prestanku rada grupe Džet je okupio sastav Tunel, zaposlio se kao muzički ured¬nik na radio programu 202, a radio je i kao savetnik u izdavačkoj kući ITMM. Godine 1987. dobio je majsku nagradu za organi¬zaciju rock koncerata i Hit 202 uživo. Godi¬ne 1986. formirao je Vlada Jet Band sa kojim svira rock standarde prepevane na srpski jezik. Jedan je od najvećih domaćih kolek-cionara ploča.

Diskografija
Singlovi
"Ne odlazi" / "Srce bez ljubavi" / "Nisam onaj koga želiš"/"Lepi flamingo" (Jugoton 1967) "Nisam više taj" / "Dream" / "Moni Moni7 "I VVanna Be Free" (Jugoton 1968.)
"Moja mala ledi" / "Moj svet nije tvoj svet" (Jugoton 1968) "Tražimo sunce"/ "Ram-dam" (Jugoton 1969) "Poučna priča"/"Čekanje" (PGP RTB 1970) "Kišna noć" / "Hej, Melina" / "Reka" / "Kraj leta" (PGP RTB 1971)
"Ona zna" / "Povratak" (PGP RTB 1972 ) "Lutalica"/"Pismo devojci" (PGP RTB 1973) "Večiti rok"/"Želim" (PGP RTB 1975.) "Dar-mar7 "Šta ću sad" (Studio B 1975) "Džudi, Džudi"/"Nikada" (Diskos 1976) "Mlinarevsin"/"Tiho muzika svira" (Diskos 1976) "Ti si uvek htela sve" / "Moj brat i ja" (Diskos 1977) "Katarina (Ne želi da živi više sa mnom)"/"Moreplo¬vac" (Diskos 1977)
"Aspirin"/"Susret na uglu" (Diskos 1978) "Tašta"/"Zimski dan" (Diskos 1979,)

album:
"Motorok" (Diskos 1976)

CRVENA JABUKA
(Sarajevo)

Gitarista Zlatko Arslanagić Zlaja (rođen 1964 u Sarajevu) i gitarista i pevač Dražen Riči Para (rođen 1962. u Sarajevu) osnovali su 1981 godine grupu Ozbiljno pitanje čiji su članovi bili još pevač Saša Kontić, bub¬njar RadmiloGavrilović Hare, basista Benja-min Levi i klavijaturista Dražen Janković Želeći da rade komunikativnu muziku odlu¬čili su se za čvrst pop zvuk. Po raspadu sas¬tava, Dražen Riči se priključio grupi Elvis J Kurtovich. Zlaja i Riči su bili neodvojivi deo novoprimitivaca, učestvovali su u stvaranju radijskih emisija Primus i Top lista nadrealista Sa primitivcima je Zlaja sarađivao na rock operama "Kemmy", "Odisejo" i "Bata brani Sarajevo". Kada je 1985. godine grupa Elvis J Kurtovich prestala sa radom, Zlaja i Riči su već maja iste godine osnovali Crvenu jabuku. Pridružili su im se klavijaturista Dražen Žerić, bubnjar Darko Jelčić i basista Aljoša Buha (ex Kongres)
Urednici u Jugotonu odmah su uočili nji¬hov komercijalni potencijal pa su im za debi LP pružili dobre uslove. Produkciju je radio Željko Brodarić Jappa, bivši vođa splitske grupe Metak On je čak sa Parom pevao u pesmi "On je poput djeteta" (100 na jedno¬ga)" Omot je radio Davor Papić i da se poja¬vio u neka ranija vremena, gola ženska stra¬žnjica oslikana kao crvena jabuka, verovatno bi izazvala skandal. Pesme za ploču su uradili Zlaja i Para, a instant hitovi su postale "Dirlija", "Bježi kišo s prozora", "Neka se sa¬nja", "S tvojih usana" i "Nek te on ljubi (kad ne mogu ja)" Debi albumom Zlaja i Para su ostvarili staru želju da sviraju pop muziku inspirisanu engleskom scenom šezdesetih godina Tako se u pesmi "Učiniću sve da te zadovoljim" našao gitarski rif iz "Satisfaction" The Rolling Stonesa, u "Bivše djevojčice, bivši dječaci" je stih "I volio bi umrijeti prije nego ostarim" iz pesme "My Generation" grupe The Who s kraja 1965 godine
Tokom leta 1986. godine počinju sa kon¬certima, a 6. septembra sviraju u Beogradu na Trgu Marksa i Englesa. Zatim kreću na jugoslovensku turneju za koju se činilo da će biti trijumfalna. Međutim, 18 septem¬bra, idući na koncert u Mostar, doživeli su tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je pogi¬nuo Aljoša Buha. Dražena Ričla i Zlaju pre¬bacuju u mostarsku bolnicu ispred koje se okupljaju stotine mladih koji nude krv, bilo kakvu pomoć. Tokom sledećih dana Zlaja se oporavlja, a Riči je u sve težem stanju, pa ga helikopterom prebacuju u Beograd na VMA. Usled teških povreda glave, umire 1. oktobra u dvadeset i četvrtoj godini
Posle tragedije, grupa se povlači iz jav¬nosti, ali donose odluku da nastave dalje Njih trojica 1987. godine objavljuju album Crvena jabuka - originalna postava, "Za sve ove godine" koji je posvećen premi¬nulim drugovima, U pojedinim pesmama je iskorišćen Ričlov glas sa demo snimaka Na ploči dominiraju balade, a uvršćene su i pesme koje je komponovao Dražen Riči Nume¬re su zasnovane na akustičnim gitarama, a aranžmani i produkcija su sasvim svedeni. Pevačku ulogu podelili su Dražen Žerić i Zlaja, a pomaže im i Jappa koji je opet bio pro¬ducent. Povodom izlaska ploče nisu organizovali koncerte niti su davali intervjue Treći album "Sanjati" objavljuju godinu dana kas¬nije sa novim saradnicima. Pridružio im se multiinstrumentalista Nikša Bratoš (ex Valentino) koji je radio produkciju, što će čini¬ti i na sledećim pločama Na koncertima su nastupali sa basistom Brankom Soukom i klavijaturistom Zlatkom Volarevićem Dilajlom (ex Đavoli) koji su ubrzo postali stalni članovi grupe. Sve pesme je napisao Zlaja, a tu se našla i "Sviđa mi se ova stvar" obrada "Twist And Shout" grupe The lsley Brothers koju su svojevremeno obradili The Beatles, TheTremeloes i drugi. Zahvaljujući pesmama "Ima nešto od srca do srca", "Malo ćemo da se kupamo", "Zovu nas ulice", "Oči su se na¬vikle na mrak", ponovili su prethodne uspene i potvrdili da su prebrodili krizu Na MESAM-u su krajem 1988 godine progla¬šeni rock grupom godine, a čitaoci lista "Pop rock" im dodeljuju titulu najbolje pop grupe U proleće 1989 godine objavljuju album "Tamo gdje ljubav počinje" za koji je sve pesme napisao Zlaja Po običaju, ploča je nabijena radijskim favoritima. Uz naslovnu, tu su "To mi radi", "Neka vrijeme mijenja se", "Volio bih da si tu" U pesmi "Ples nevjernih godina" iskoristili su uvodnu frazu iz starog hita "Rock On" sastava The Hunter, dočarava¬jući atmosferu sedamdesetih godina. Maja meseca su za decu naših radnika u Švajcarskoj održali tri koncerta. Bio je to presedan, jer su potomke gastarbajtera pretežno zabavljali narodnjaci. Na Tašmajdanu su 23. juna održali rasprodat koncert, a atmosfera je bila pojačana i jakim letnjim pljuskom. Tokom turneje snimali su koncerte u Sarajevu, Za¬grebu, Beogradu, Banja Luci i Titogradu i te materijale objavili na duplom živom albumu "Uzmi me kad hoćeš ti" objavljenom 1990. godine Na tim nastupima sa njima je bio novi član, gitarista Igor Ivanović. On je zamenio Nikšu Bratoša koji se potpuno posvetio studijskom radu. Pored živih verzija većine starih hitova, ploča donosi i četiri pesme koje ranije nisu bile zvanično objavljene: "Kad kazaljke se poklope" (pre toga izdata na promotivnom singlu uoči Nove 1989), "Sve što imaš ti", "Suzo moja, strpi se" i obra¬du stare balade lndexa "Bacila je sve niz rijeku". Za album "Sanjati" dobili su 1990. godine internacionalnu nagradu Ampex Golden Reel Award. Ona se dodeljuje za ploče koje dostignu zlatan tiraž, a rađene su na Ampex trakama Tokom čitave karijere Zlaja je vodio računa o svim detaljima. Sam je režirao i montirao spotove, a godine 1991. radio je muziku za radijsku emisiju "Jazz Time" autora Bore Kontića koja na cenjenom berlinskom festivalu Prix Futura osvojila jed¬nu od nagrada.
Poslednju predratnu ploču "Nekako s pro¬ljeća" objavili su u proleće 1991. godine U naslovnoj pesmi gostovao je poštovani vete¬ran Kemal Monteno, sav materijal uradio je Zlaja, a u temi "Da nije ljubavi" iskorišćen je citat iz istoimene narodne pesme. Loše sta¬nje u zemlji onemogućava ih da koncertima na uobičajeni način predstave nove pesme.
Početkom rata grupa prestaje sa radom Tek je 1995. godine Dražen Žerić u Zagrebu obnovio sastav sa originalnim bubnjarom Darkom Jelčićem, a tu su i Nikša Bratoš, gita¬rista Džimi, basista Krešo i klavijaturista Da¬nijel. U grupi nema Zlaje Arslanagića jer već duže vreme živi u Kanadi. On je napisao nekoliko pesama za CD "Zaboravi" Radeta Šerbedžije koji je 1996. objavio Peace Fund iz Njujorka. Krajem 1995 godine objavili su CD "U tvojim očima" koji su opet snimili u mestu Bošnjaci, a produkciju je radio Nikša Bratoš. Na ploči su neke stare pesme Dra¬žena Ričla, ali i nove Saše Lošića i Z Fazlića.
Uvrstili su i obradu pesme "Deni" koju je polovinom sedamdesetih godina snimila sarajevska grupa Cod. Kao gost u pesmi "Vraćam se tebi, seko" pojavio se istarski pevač Alen Vitasović, a u pesmi "Bijeli Božić" peva Saša Lošić koji im se pridružio na kon¬certima po Hrvatskoj.

Diskografija
"Crvena jabuka" (Jugoton 1986,)
"Za sve ove godine" (Jugoton 1987 )
"Sanjati" (Jugoton 1988)
"Tamo gdje ljubav počinje" (Jugoton 1989)
"Uzmi me kad hoćeš ti" (Jugoton 1990, dupli koncertni)
"Nekako s proljeća" (Jugoton 1991.)
"U tvojim očima" (Croatia Records 1995)

CRVENI KORALJI
(Zagreb)

Sastav je nastao krajem 1962 godine i prvobitno je trebalo da se zovu Crveni đa¬voli, ali su želeći da izbegnu političku pro¬vokaciju, odabrali benignije ime U postavi su bili pevač Boris Babarović, gitarista Miro¬slav Lukačić, ritam gitarista Rudolf Šimunec, basista Dino Sarajlić i bubnjar Josip Badrić Medo.
Počinju rad inspirisani muzikom grupe The Shadows i Klifa Ričarda (Cliff Richard). U početku su svirali igranke u Poletu, a prva Gitarijada na kojoj su učestvovali bila je u beogradskom Domu sindikata Uz njih su se takmičili Bijele strijele, Zlatni dečaci i Elipse. Izašli su na binu, okrenuli leđa publici i za¬počeli temu "Shadoogie". Publiku su kupili i svojim scenskim pokretima U početku su izvodili prepeve stranih hitova, a sa prvom autorskom pesmom "Rekla si, volimo se" po¬stižu ogroman uspeh. Na tom prvom singlu našla su se njihova dva instrumentala "Naj¬ljepši san" i "Ponoć je prošla" koje su uradili u maniru grupe The Shadovvs i "Dok je dru¬gi ljubi", obradu "Then he kissed me". Singl dostiže tiraž od gotovo 100 000 prodatih primeraka i to u zemlji koja je imala oko 120 000 gramofona, Dobijali su po desetak hilja¬da pisama mesečno od obožavalaca iz cele Jugoslavije Na trećem singlu našle su se obrade The Rolling Stones "Its Ali Over Now"
1 "You Better Move On" u prepevu Borisa Ba-barovića, kao i instrumentali The Shadovvs "Young Lovers" i "Perfidia" Treći singl donosi njihove pesme "Sretne godine" i "Izgubljenoj ljubavi", ali i obrade "And I Love Her" The Beatles i "Johnnv Guitar" The Shadovvs.
U leto 1964. godine organizuju prvu jugoslovensku rock turneju. Serijom hitova "Napuljska gitara" (tradicional), "Zvjezdana noć" (prepev "Cozy") i drugim, postaju naj¬popularnija grupa u tadašnjoj Jugoslaviji. Kako su tada festivali bili vodeće muzičke manifestacije, pojavljuju se na najznačajnijim i redovno dobijaju nagrade, U anketi lista "Ritam" tri puta osvajaju titulu najbolje do¬maće grupe. Kada su The Shadows nastu¬pali na Splitskom festivalu. Crveni koralji su organizovali zajedničku klupsku svirku sa nji¬ma. Povremeno su pratili i Karla Metikoša koji je sa njima pod imenom Matt Collins snimio EP sa pesmama "Peggy Sue", "Koliko dugo", "Svađa" i "Noćas" (Jugoton 1964,). Uje¬dno su u studiju pratili mnoge druge doma¬će pevače. Jula 1966 godine pobedili su u Zagrebu na Međunarodnom beat festivalu (susret Italija-Jugoslavija). Da bi kupili bolje instrumente, 1966 godinu provode u Nemačkoj gde po celu noć sviraju u klubovima Po povratku osvajaju prvo mesto na Zagre¬bačkom festivalu pesmom "Ne pitajte za nju", ali se njihova popularnost postepeno gasi
Primat su zadržali do 1967 godine, a grupa trpi česte personalne promene Basi¬sta Dino odlazi 1967 godine, a menja ga Željko Hižak, dok umesto bubnjara Mede dolazi Boris Turina. Na sledećem singlu 1968 godine objavljuju svoje pesme "Ne želim više tu ljubav" i "Bila si jedina", a udarni hit je obrada Bobija Darina (Boby Darin) "Drvosječa da sam ja" ("If I Were A Carpenter"). Na festivalu Zagreb 68 učestvuju sa pesmama "Nemoj reći zbogom" i "Igra" Na prvom festivalu Jugoslovenske pop muzike održanom u Zagrebu 3 septembra 1968. godine Crveni koralji prema glasovima pub¬like za pesmu "Moja gitara" osvajaju prvo, a za pesmu "Noćas sam sanjao" četvrto mesto. Stručni žiri im je dodelio nagradu za najbo¬lje izvođenje. Obe pesme su se uz obrade stranih hitova "Al matino" i "Simon Says" našle na sledećem singlu.
Godine 1969. Babarović napušta grupu i kao solista na festivalu Omladina 69 u Subotici, za pesmu "Dvije čaše", dobija treću nagradu publike Zatim objavljuje EP sa pes¬mama "Dvije čaše", "Neću te zaboravit nikad", "Meni nedostaješ ti" i "Danas, sutra ili jed¬nom" (PGP RTB 1969.) autora Alfonsa Vuče-ra Po Babarovićevom odlasku, grupu napuš¬ta i Rudi Šimunec a preostali članovi, u želji da obnove zvuk, angažuju orguljaša Borisa Kajzera (ex Bardi). Posle kraće turneje po Zapadnoj Nemačkoj, leta 1969 godine obja¬vljuju singl sa pesmama "Još uvijek se na¬dam" i "Bez djevojke", a kao pevač debituje Hižak. Po povratku iz vojske, oktobra 1969 godine, bubnjar Badrić smiruje nesuglasice i u grupu se vraća Babarović razočaran lošom prođom solo singla. Iz grupe odlazi Turina koji kasnije sa bivšim članovima Novih akorda osniva sastav Drugi način Umesto Kajzera u Koralje dolazi Alfons Vučer Sledeća personalna promena odvija se 1970 godine kada odlaze Vučer i Hižak, a menjaju ih orguljaš Krešo Pavlić i basista Vlado Bas-tajić, bivši članovi Grešnika Međutim, kako grupi opada popularnost, Babarović se seli u Split gde osniva grupu ZIS (Zagreb i Split) Sredinom osamdesetih ponovo se oku¬pljaju u postavi Babarović, Lukačić, Pavlić, Šimunec, a bubnjeve svira Željko Marinac. Redovno sviraju u zagrebačkoj kafani Carda i 1985 godine objavljuju debi LP "Rocknroll zbirka (1963-1966)" na kome su većinu pesama iz prvog perioda ponovo snimili. Godi¬nu dana kasnije objavljuju LP "Najbolje iz¬vedbe" na kome su, pored njihovih pesama, obrade grupa Creedence Clearwater Revival, Bee Gees i drugih. Treći LP "Ja sam tvoj čovjek" snimaju povodom dvadeset pet godi¬na od osnivanja, a ploču potpisuju kao Boris Babarović i Crveni koralji Na njoj je obrada pesme "Dona" Riči Valensa (Richie Valens), "And I Love Her" sastava The Beatles i njiho¬ve pesme od kojih su neke komponovali sa Silvesterom Dragojem (Neki to vole vruće).

Diskografija
Singlovi
"Najljepši san" / "Dok je drugi ljubi" / "Ponoć je prošla"
/"Rekla si: volimo se" (PGP RTB 1964) "Napuljska gitara"/"Maštanje"/"Zvjezdana noć"/
"Dolazak" (Jugoton 1965) "Otiđi od nje" / "Svega mi je dosta" / "Perfidia" / "Tema
mladih ljubavnika" (PGP RTB 1965) "Volim je" / "Sretne godine" / "Johnny Guitar" /
"Izgubljenoj ljubavi" (PGP RTB 1966) "Sam" / "Kad bih bio drvosječa" / "Bila si jedina" / "Ne
želim više tu ljubav" (PGP RTB 1968) "Moja gitara" / "Noćas sam sanjao" / "Ujutro" / "Otac je
rekao" (PGP RTB 1969.)
"Još uvijek se nadam" / "Bez djevojke" (Jugoton 1969 ) "Nikad nisam imao ništa" / "Pogrešan broj" (PGP RTB 1970) "Vrati mi se"/"Sjećanje"/"Mala Suzi"/"22. juni 19 "
(PGP RTB 1971)
"Šjor Bepo moj" / "Na brigu kuća mala" (Jugoton 1972 ) "Neka život teče" / "Vizija" (Jugoton 1972 ) "Za svaki dan" / "Nemoj poći kući" (Jugoton 1973.) "Elvira"/"Tvoj strani svijet" (Jugoton 1974)

Albumi
•Rocknroll zbirka (1963-1966)" (Jugoton 1985.) "Najbolje izvedbe" (Jugoton 1986.)
»Ja sam tvoj čovjek" (Jugoton 1988)

CUKIC DEJAN
(Beograd)

Rođen je 4 novembra 1959. u Beogra¬du. Prva gimnazijska grupa u kojoj je pevao zvala se Dizel, zatim prelazi u Tilt, pa u Bule¬var. Po raspadu Bulevara, decembra 1982. godine Cukić se posvećuje novinarskom poslu kojim se do tada samo povremeno bavio U početku je tekstove potpisivao pseudonimom Vrisko Njačić, a pisao je za magazin "Rock" (urednik za svetsku scenu) i druga izdanja kuće Politika Objavio je inter¬vjue sa grupama Dire Straits, Uriah Heep, Saxon kao i Stingom, Tinom Tarner (Tina Turner), Kim Vajld (Kim Wilde) i drugima Posle razgovora sa članicama trija Bananarama postavio je sebi pitanje: "Šta ja radim ovde intervjuišući tri guske koje ne umeju da pevaju?" Odgovor je došao sam po sebi. Početkom 1984. godine učestovao je na snimanju Bajagine prve solo ploče, a pomogao je i oko medijske prezentacije. Samim tim postao je član Instruktora gdeje bio zadužen za vokale i sitne udaraljke. Sa Bajagom i Instruktorima je snimio tri albu¬ma. U proleće 1987. godine sa klavijaturistom Draganom Mitrićem i ekipom beo-gradskih muzičara snimio je prvu solo ploču "Spori ritam". Pored njih dvojice, kao autori se pojavljuju Bojan Vasić (Bezobrazno zele¬no), Bajaga i Zoran Lesendrić (Piloti). Na ploči se nalazi i obrada Štulićeve "A šta da radim" Zatim sa Bajagom i Instruktorima leta iste godine odlazi na turneju u SSSR i tada sa njima nastupa poslednji put.
Spori ritam band formira 1988. godine. Uz Cukića i Mitrića tu su gitarista Vlada Negovanovic (ex Dr Spira i ljudska bića, Tunel), gitarista Safet Petrovac (ex Piloti), bubnjar Slobodan Jurišić (ex Mama Co Co, Točak band) i basista Branko Isaković (ex Bulevar, Suncokret, Idoli). Početkom 1989. godine Isaković prelazi u Kerber, a na snima¬nju drugog albuma "Zajedno" učestvuje ba¬sista Bata Božanić. Do povratka Isakovića u grupu, krajem 1991 godine, na njegovom mestu je Nenad Novaković (ex Jugosloveni). Iz grupe u to vreme odlazi Safet Petrovac. Na ploči "Zajedno" kao autori tekstova poja¬vljuju se Nikola Čuturilo i Bojan Vasić, a na¬slovna pesma je obrada "Come Together" Lenona i Mekartnija. Krajem 1990. godine objavljuju album "1991." na kome ponovo kao stalni član učestvuje Safet Petrovac. Na ploči je uvršćena i obnovljena verzija pesme "Nestašni dečaci" iz repertoara grupe Bule¬var. Iz sastava odlazi Nenad Novaković koji se posvećuje izradi gitara i seli se u Nemačku. Muzici se vratio kao član gastarbajterske postave Tifa banda. Nažalost, novembra 1995 godine iznenada je umro od posledica šećerne bolesti.
Izdavačku pauzu Cukić prekida 1994 godine objavljivanjem kompilacijskog CD-a "San na pola puta" na kome su se našle i pesme van zvanične diskografije: obrada "Sve što znaš o meni" Arsena Dedića (sa fes¬tivalske kompilacije "Beograde" PGP RTB 1991), "Julija", obrada pesme "Trenutni lek" iz arsenala grupe Bulevar i "Ruža ispod pepela" urađena za kasetu "S one strane duge" (Markon 1992.) Krajem 1995 godi¬ne Vlada Negovanovic prelazi u Bajagine Instruktore, ali i dalje povremeno sarađuje sa Cukićem Sledeći album "4 1/2 Ja bih da pevam" izlazi početkom 1996 godine. Na nje¬mu su čak tri obrade: "Zvižduk u 8" iz reper¬toara Đorđa Marjanovića", "Volim kad si tu" ("Love The One You VVith" Stivena Stilsa) i "Dugo putovanje vozom" ("Long Train Run-ning" Dobbie Brothersa). Kao saradnici na ploči pojavljuju se Džoni Štulić (sa Cukićem koautor pesme "Mokre ulice") a uvršćen je i po jedan tekst Bore Đorđevića i Nikole Čuturila. Prateće vokale pevale su Marija Mihajlović i Jelena Galonić. Početkom 1997 godine Cukić i Spori ritam bend objavljuju CD "Unplugged" snimljen na koncertu u no¬vosadskom Studiju M 26. januara 1996. go¬dine. Na tom nastupu su im se pridružili Marija Mihajlović kao stalni član grupe, sak-sofonista Deže Molnar i Maja i Puba za uda-raljkama. CD donosi neke od njihovih najve¬ćih hitova u akustučarskim obradama, potvr¬đujući da je Spori ritam bend jedna od svi-rački najkompetentnijih ekipa skraćene Ju¬goslavije,
Naklonost ka drugim medijima Cukić je pokazao 1986. godine kada je glumio jednu od glavnih uloga u TV drami "Poslednja priča" (tekst David Albahari, režija Miloš Petrović) Za potrebe drame Cukić je na Bajagićev tekst snimio pesmu "Kako te želim". Zbog prezentacije na TV festivalu u Monte Karlu, pesma je objavljena na singlu u 444 primeraka, ali se nije našla u prodaji Uče¬stvovao je u TV rock opereti "Kreatori i krea¬ture" Vladimira Milačića. Muzika iz te emisi¬je objavljena je na ploči "Kreatori i kreature" (PGP RTB 1988 ) Kao veliki poštovalac Frenka Zape (Frank Zappa) Cukić je napisao, još uvek neobjavljenu knjigu o njemu. Krajem 1996 godine Cukić je za Beo city, na Inter¬netu, počeo da piše o aktuelnim događajima u domaćem rocku Njegova e-mail adre¬sa je: dejanc@beocity.com

Diskografija
Albumi
"Spori ritam" (PRP RTB 1987)
"Zajedno" (PGP RTB 1989)
"1991," (PGP RTB 1990)
"San na pola puta" (PGP RTS 1994 kompilacija)
"4 1/2 - Ja bih da pevam" (Wl T 1996)
"Unplugged" (Komuna 1997, koncertni)

ČOLIĆ ZDRAVKO • ČUTURILO NIKOLA

ČOLIĆ ZDRAVKO
(Sarajevo)

Zdravko Čolić je rođen 30 maja 1951. godine u Sarajevu i kao klinac se više zani¬mao za sport nego za muziku. Prvo je bio golman u juniorima "Želje", a kada je sto metara istrčao za 11,3 sekundi shvatio je da mu atletika više leži. Najednom takmičenju je osvojio drugo mesto, odmah iza tadašnje atletske zvezde Nenada Stekića koji je u slo¬bodno vreme nastupao kao pevač sa aku-stičnom gitarom. Međutim, Čolić nije bio previše disciplinovan, pa kao sportista nije postigao značajnije rezultate Kako je bio talentovan za recitovanje, podrazumevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Voleo je glumu, pa je primljen u Pionirsko pozorište gde je učestvovao u predstavama "Dečaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca" Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Sa drugom Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet Cola i Isa sa Grbavice U to vreme, Čolić je skidao re¬pertoar sa domaćih i italijanskih festivala U drugom razredu gimnazije, za 29 novem¬bar je sa prijateljem Nedimom Idrizovićem otišao da provede praznike u očevoj vikendi¬ci u Baošićima Na Idrizovićevo nagovaranje, prijavio se za takmičenje pevača amatera u Bijeloj Pevao je "Lady Madonna" grupe The Beatles i osvojio drugo mesto. Shvativši da od tog pevanja nešto može da bude, pri¬ključio se grupi Mladi i lijepi, a potom 1969 godine prelazi u Ambasadore. Sastav su u to vreme činili vojni muzičari, a jedini civil bio je gitarista Slobodan Vujović Grupa je imala duvačku liniju, a svirali su rhvthm i blues, soul, domaće hitove i sopstveni mate¬rijal. Grupa vremenom dobija sve više ponu¬da za svirke, što vojni muzičari zbog svojih obaveza nisu mogli da ispune, pa 1970. godine Čolić i Vujović formiraju Nove amba¬sadore. Njih čine bubnjar Perica Stojanović (kasnije u Vatrenom poljupcu), klavijaturista Vlada Pravdić (kasnije u Bijelom dugmetu), saksofonista Lale Stefanović (ex Pro arte) i basista Zlatko Hold. Rhvthm i blues reper¬toar proširuju pesmama grupa Led Zeppelin, Credence Clearvvater Revival, Blood Svveat and Tears, Tog leta sa lndexima sviraju mesec dana u Dubrovniku. Sledeći korak je učešće na festivalu Vaš šlager sezone gde dobijaju pesmu Zdenka Runjića "Plačem za tvojim usnama" koja je bila plagijat "Suddenly Alone" grupe Tremeloes Osvajaju sedmo mesto, a plagijat niko ne otkriva U to vreme Zdravko dobija ponudu da vežba sa lndexima i bude na klupi za rezerve u slučaju da Davorin Popović napusti grupu. Nekoliko puta je i nastupao sa njima. Ali kako je pesma sa Šlagera sezone u izdanju Beograd diska otišla u iznenađujuće velikom tiražu, uspesi Ambasadora skrenuli su pažnju Kornelija Kovača na Zdravka Čolića i on ga pozi¬va da postane pevač Korni grupe umesto Dade Topića. Zdravko je u to vreme bio na prvoj godini Ekonomskog fakulteta, dao je pet ispita, ostale su mu samo dve matema¬tike, ali on ipak 10 septembra 1971. godi¬ne dolazi u Beograd Sa njima snima dva singla, ali se ubrzo ispostavlja da se teško uklapa u progresivni zvuk grupe i šest meseci kasnije ih sporazumno napušta. Vraća se u Sarajevo, nastavlja studije, a aprila 1972 godine na festivalu Vaš šlager sezone izvo¬di pesmu Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu" koju je trebalo da otpeva Josipa Lisac, ali je odustala. Čolić osvaja treće mesto pub¬like i nagradu za interpretaciju. Od tog momenta zvanično počinje njegova solo kar¬ijera, kojom će se uzdići na mesto najveće estradne zvezde na prostoru SFRJ Te godi¬ne učestvuje na festivalima u Splitu, Prištini i Skoplju. Zatim Čolić, lndexi, Bisera Veletanlić, Sabahudin Kurt i Sabina Varešanović odlaze na turneju po SSSR, Sledeći korak je pesma "Gori vatra" Kemala Montena kojom Zdravko 1973 godine u Luksemburgu pred¬stavlja Jugoslaviju na izboru za Pesmu Evrovizije. Uprkos velikim nadama, bio je pretposlednji, ali je zato pesma na našim pro¬storima postala veliki hit. Sledeće dve godi¬ne Čolić se najčešće pojavljuje na festivali¬ma. Učestvuje sa pesmama "Bling blinge bling", "Ona spava" (pobeda na Hit paradi), "Zvao sam je Emili", "April u Beogradu" (autor Kornelije Kovač, pobeda na Beogradskom proleću), "Ljubav je samo riječ" Vojkana Borisavljevića, "Zelena si rijeka bila" (autor Kemal Monteno, pobeda na Šlageru sezone) Tada Zdravko objavljuje i singl sa pesmom "Druže Tito mi ti se kunemo" koji je prodat u preko 300 000 primeraka. U isto vreme potpisuje ugovor sa nemačkom korporacijom WEA i za njihovo tržište snima dva singla, ali tamnošnja publika nije previše zainteresovana za te pesme. Na tim pločama potpisan je kao Dravco, jer je nemačkim urednicima nje¬govo ime bilo komplikovano za izgovor
Prvi LP "Ti i ja" izlazi 1975. godine i seri¬ja jakih pesama "Vagabund", "Igraš se va¬trom", "Loše vino" (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) dovode do ma¬sovne devojačke histerije. Najbliži saradnik mu je Kornelije Kovač i tu praksu neće menjati ni na sledećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S Stefanović koji će i ubuduće biti redovan član tima. Iako 1976. godine na Zagrebačkom festivalu sa pes¬mom "Ti si bila, uvijek bila" osvaja samo četvrto mesto, predstavlja ubedljivo najveću zvezdu. Krajem te godine sa lndexima kreće na prvu jugoslovensku turneju. Posle beo¬gradskog koncerta postaje jasnija mera ele¬ktriciteta koja se oko njega stvara Prilikom davanja autograma u Jugotonovoj prodavnici u Beogradu, kordon devojaka gubi glavu i lomi izloge trudeći se da mu priđu bliže Poslednji put se na nekom festivalu pojavlju-je sa pesmom "Živiš u oblacima". Sledeći album "Ako priđeš bliže" snima u Zagrebu, a miksuje u Nemačkoj i ploča te 1977. godine biva bukvalno razgrabljena, Za prve dve nedelje prodato je 50 000 primeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima s Kristinom" i "Produži dalje" Prvog aprila 1978. godine kreće na jugoslovensku turneju, a spektakl pojačava baletska grupa Lokice. Već tada je ploča otišla u 150 000 primeraka da bi na kraju prebacila 700 000 primeraka. Pod adekvatnim nazi¬vom "Putujući zemljotres" turneja se odvijala po već utvrđenom scenariju: devojčice plaču i ciče, a kordoni milicije pokušavaju da od¬brane Čolića od masovnih izliva strasti. U anketi lista "Zdravo" Čolić pobeđuje u kate¬goriji najdraža ličnost, a svaka novina donosi naslovnu stranu sa njegovim likom. Svejugoslovenski uspeh rezultirao je koncertom na stadionu Crvene zvezde održanom 5 septe-mbra 1978 godine. Prema nekim procenama, na stadionu se okupilo oko 60 000 mla¬dih a mnogi su karte nabavili kod tapkaroša. U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svi¬rao Kris Nikols a bas Dado Topić, zvezde tada već počivšeg sastava Time. Topić je nastupio kao zagrevanje, otpevao je nekoliko svojih hitova, a zatim je na binu stupio "pjevač", praćen razgolićenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio Strune i pevački kvintet RTB-a. Na ne¬sreću, razglas nije bio dovoljno jak tako da deo publike uopšte nije čuo šta se dešava na bini, a to nije preskočeno u prikazima koncerta. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slepih. Na stadionu su sniml¬jeni i prvi kadrovi filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenario je pisao estra¬dni novinar Dušan Savković, režirao je estra¬dni reditelj Jovan Ristić, pa je film tako i ispao: naivna papazjanija. Koncertu na sta¬dionu prisustvovao je Zigi Loh direktor nemačke diskografske kuće koji je bio iznenađen Zdravkovom popularnošću Odmah je predložio da se obnovi ugovor, pa su za nemačko tržište objavljeni singlovi sa pesmama "Jedina" i "Zagrli me" kao i jedan disko singl na kome su pesme Im Not Robot Man" i "Light Me". Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Nemačku i tamo radi za njih pod platom. Umesto toga, 14 novembra 1978. godine odla¬zi u Valjevo na odsluženje vojnog roka U proleće 1980. godine objavljuje album "Zbog tebe" sa pesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i epski širokom "Pjesmo moja". Album je sniman u Engleskoj, producirao ga je i napisao Kornelije Kovač, a autori su još bili Goran Bregović, Kemal Monteno, Arsen Dedić i Spomenka Kovač, lako je euforija za Zdravkom malo opala, ploča je prodata u preko 400 000 primera¬ka. Sledeća turneja je bila nešto mirnija, bez Lokica i šljokica, ali sa engleskim muzičari¬ma Novi album "Malo pojačaj radio" sniman je oktobra 1981 godine u Londonu. Muzički šefovi posla bili su Kornelije Kovač i Goran Bregović, a matrice su snimili engleski studi¬jski muzičari. Komponovali su materijal, pro¬ducirali i aranžirali, a ploča donosi zaokret ka rockerskijem zvuku. Hitovi su bili "Mađari¬ca", "Nove lakovane cipele" i "Dunav". U pesmi "Što si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor muzike, dok su deo osta¬log materijala napisali Đorđe Balašević, Duško Trifunović, Đorđe Novković i Marina Tucaković. Tiraž je opet bio impresivan, čitavih 310 000 primeraka. Tokom 1982. godine na turneji je održao pedeset pet kon¬cerata a pratili su ga članovi grupe Gen¬eracija 5. Tada su nastupili u Prištini u kojoj zbog demonstracija niko punih godinu dana nije svirao. Na tom vrućem terenu je dobro prošao, a koncertu je prisustvovao i tadašnji funkcioner Azem Vlasi. Nastup na beograd¬skom Tašmajdanu okupio je 8 000 mladih, a cena karata je za to vreme bila neuobičajeno visoka - sto dinara. Zanimljivo je da je tada zabranjen njegov reklamni spot za album koji su režirali Boris Miljković i Branko Dimitrijević. Do zabrane je došlo jer se u tom kratkom filmu pojavljuju vojnici u nepozna¬tim uniformama koji zakopavaju radio, on eksplodira, a u vazduh leti crvena zastavica praćena sloganom "Nova diverzija Zdravka Čolića". Sve je to bilo previše sumnjivo, tako da spot nikada nije emitovan.
Sledeća ploča "Šta mi radiš" opet je sni¬mana u Londonu i to pod potpunom kon¬trolom Kornelija Kovača. Svirali su engleski muzičari, a autori pesama su bili Kovač, Bajaga, Kikamac (Zana), Arsen Dedić i drugi. Album je objavljen 1983. godine, ali je pod¬bacio jer je imao samo dva hita "Cherie, Cherie" i "Stanica Podlugovi". Publika nije bila oduševljena Čolićevom blagom žanrovskom pramenom, u pravcu tada aktuelnog novog romantizma, a i novokomponovani narod¬njaci su počeli da uzimaju stvar u svoje ruke. Turneju je opet poduzeo sa članovima Ge-neracije 5, a pojačanje je bio i Laza Ristovski, Na sledećoj ploči "Ti si mi u krvi" 1985 go¬dine Čolić se u pesmama "Sto cigana", "Ru¬ska", "Cura iz Zenice" i "Južnjaci" priklonio narodnjačkom mentalitetu, što je kritika dočekala na nož. Dobar prijem doživljavaju jedino naslovna pesma i balada "Pamti me po dobru". Ploča je prodata u 200 000 pri¬meraka, ali je to za njega bio pad i jasan znak da pati od krize muzičkog identiteta. U to vreme Čolić počinje da se bavi malom privredom (oblast telefonija) i privremeno se udaljava sa scene. Sa Bregovićem osniva izdavačku kuću Kamarad, a zbog boljih poreskih uslova firmu prijavljuju u Sloveniji, u Domžalama, i među prvima započinju pri¬vatnu izdavačku delatnost Godine 1986. Čolić doživljava nezgodu - u Zagrebu ga na pešačkom prelazu udara auto i dva meseca provodi u gipsu Zatim odlazi na deseto¬dnevnu turneju po Bugarskoj, a onda ga stiže sasvim drugačija vrsta elementarne ne¬pogode Febuara 1987. godine u Ohridu ga privode u stanicu milicije pod optužbom da je kupovao devize na crno. Žuta štampa od toga pravi svojevrstan skandal iako je u to vreme svaki promućurniji Jugosloven kršio zakon na sličan način Osuđen je da plati četrdeset pet miliona dinara kazne, a sav pronađen novac mu je oduzet Potrudivši se da brzo zaboravi tu epizodu, decembra 1987 godine, sa producentom i aranžerom Kornelijem Kovačom, snima album jedno¬stavno nazvan "Zdravko Čolić" kojim se vraća pop zvuku Ploča nije imala velikog medij¬skog odjeka, ali se prodala u tiražu od oko 200 000 primeraka Povodom ploče nije odr¬žao nijedan koncert, a sledećih godina se posvetio privatnom biznisu. Godine 1990 sa Goranom Bregovićem radi album "Da ti kažem šta mi je". Na njemu se našla obrada narodne "Čaj šukarije" u kojoj repuje devojčica Ivana, glumica iz filma "Kuduz".
Sa početkom rata Čolić se preselio u Beo¬grad, povremeno nastupa, a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Godine 1994. Komuna i PGP RTS objavili su ploču "Poslednji i prvi" na kojoj je izbor njegovih najvećih hitova. Decembra 1997. godine objavio je povratnički CD "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića. Pesme su komponovali Čolić i Bregović, a deo tekstova su napisali Marina Tucaković i Bajaga.

Diskografija
Singlovi
"Sinoć nisi bila tu" / "Tako tiho" (Beograd disk 1972 ) "Pod lumbrelon"/ "Dokje lila kiša" (Jugoton 1972) "Gori vatra11/"Isti put" (Jugoton 1972) "Bling blinge bling" / "Julija" (Jugoton 1973) "Ljubav je samo riječ"/ "Dome moj" (Jugoton 1974) "Zelena si rijeka bila"/ "Ne dam ti svoju ljubav" (Diskoton 1974)
"Ona spava" / "Zaboravi sva proljeća" (PGP RTB 1974) "April u Beogradu" /"Svitanje" (PGP RTB 1975) "Zvao sam je Emili"/"Sonata" (PGP RTB 1975)
"Ti si bila, uvijek bila" / "A sad sam ja na redu" (Jugo¬ton 1976)
"Ljubav ima lažni sjaj"/ "Balerina" (Jugoton 1977) "Živiš u oblacima"/"Zašto spavaš" (Jugoton 1977) "Loš glas" / "Ne mogu biti tvoj" (Jugoton 1978) "Light Me" / Trn Not A Robot Man" (Atlantic 1978) "DružeTito, mi ti se kunemo"/"Titovim putem" (Jugo¬ton 1980)

Albumi
"Ti i ja" (Jugoton 1975)
"Ako priđeš bliže" (Jugoton 1977 )
"Zbog tebe" (Jugoton 1980.)
"Malo pojačaj radio" (Jugoton 1981 )
"Šta mi radiš" (Jugoton 1983)
"Pjesme koje volim" (Jugoton 1984 kompilacija)
"Ti si mi u krvi" (Diskoton 1985)
"Zdravko Čolić" (Diskoton 1987 )
"Da ti kažem šta mi je" (Diskoton 1990)
"Poslednji i prvi" (Komuna / PGP RTS 1994 kompilacija)
"Kad bi moja bila" (Komuna 1997)

ČUTURILO NIKOLA
(Beograd)

Pre dolaska u Riblju čorbu, septembra 1984 godine, Nikola Čuturilo (rođen 1962 u Banatskim Karlovcima) je izgradio renome gradskog rent a gitariste. Prva grupa u kojoj je svirao 1976. godine zvala se Kredit, a činili su je članovi koji su kasnije oformili Lake pingvine Zatim je prešao u Bicikl, pa u Silu¬ete, sa grupom Zamba je snimio LP "Udarac nisko" (Jugoton 1983), početkom 1984 godine svirao je turneju sa Električnim orgaz¬mom, a tog leta je umesto Bajage došao na mesto gitariste Riblje čorbe. Za Riblju čorbu je napisao muziku za pesme "Propala noć", "Da, to sam ja", "Crvena su dugmad pritis¬nuta" i druge,.
Po objavljivanju prve solo ploče "9 lakih komada" 1988. godine napušta Riblju čorbu i formira svoj Laki bend. Prvi LP donosi pitke kompozicije "Srećan sasvim", "Ko sam ja?", "Skoplje", "Razlog za san" Čuturilo je autor kompletnog materijala, peva i svira gitaru, a na snimanju su mu pomagali basista Bodan Arsovski (Leb i sol), basista Žika Jelić (YU gru¬pa), bubnjar Dragoljub Đuričić (Leb i sol), bubnjar Ivan Ranković (EKV), klavijaturista Šaša Lokner (Instruktori) i gitarista Vlada Negovanović (Tunel). Specijalni gost u pesmi "Kad je Lojpur svirao" bio je Mile Lojpur (rođen 1930 u Zrenjaninu), legenda beogradske scene s početka šezdesetih godina. Dobar prijem prve ploče navodi ga da formi¬ra grupu u kojoj su gitarista Zvonko Đukić (Van Gogh), bubnjar Dragoljub Đuričić i basista Dejan Grujić sa kojima 1989 godine snima drugi LP "Raskršće". Producent ploče je bio Šaša Habić, a na snimanju su učestvo¬vali Laza Ristovski, Šaša Lokner i Dejan Cukić koji je pevao prateće vokale. Sa ploče se izd¬vajaju pesme "Voli me" i "Nama je najbolje" Te godine Čuturilo je radio muziku za pozorišnu predstavu "Najbolji ludi dan" koja je postavljena u Novoj Gorici Kao tekstopisac, Čuturilo radi pesme za albume Dejana Cukića, YU grupe, Kerbera i drugih. Za potrebe trećeg albuma formira sastav Oblaci koji čine basista Dejan Grujić, njegov brat klavijatu¬rista Darko, bubnjar Zoran Radovanović Baki i gitarista Šaša Ranđelović. Ploča u produ¬kciji Šaše Habića donosi seriju radijskih hito¬va "Glorija", "Pustiću radio", "Reka ljubavi", "Srećan put". Čutura 1991. godine nastupa na Beogradskom proleću u okviru večeri kada su rock muzičari izvodili pobedničke pesme sa ranijih festivala. On se odlučuje za obradu pesme "Molitva za Magdalenu" iz repertoara Olivera Dragojevića i ona se po¬javljuje na ploči "Beograde" (PGP RTB 1991)
U trenutku kada kreću na koncertnu promociju, počinje rat. Čuturilo novembra 1991 godine odlazi u London gde i danas živi i svira sa manje poznatim sastavima. Povratnički CD "I. D" snimio je u Londonu sa muzičarima iz Škotske, a miksovao je u Beogradu sa Vladom Negovanovićem u je¬sen 1997. godine. Dobitnik je Estradne na¬grade Srbije.

Diskografija
Albumi
"9 lakih komada" (RTV U 1988) "Raskršće" (PGP RTB 1989) "Rekom ljubavi" (PGP RTB 1991)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

DAG • DAH • DALEKA OBALA • D BOYS • DEDIC ARSEN • DEE DEE MELLOW • DEL ARNO BAND • DEMOLITION GROUP • DEN ZA DEN • DENIS & DENIS • DINAMITI • DISCIPLINA KIČME • DIVLJAN VLADIMIR • DIVLJE JAGODE • DIVLJI ANĐELI • DOKTOR SPIRA I LJUDSKA BIĆA • DOMICELJ TOMAŽ • DORiAN GRAY • DRUGI NAČIN • DU DU A • DUMA • 2227 • DVORNIK DINO

DAG
(Beograd)

Akustičarski trio su 1972 godine osno¬vali Dragan Popović (gitara, vokal), i braća Grujica (udaraljke, vokal) i Aleksandar Milanović (gitara, vokal) Naziv grupe su sklopili po incijalima svojih imena. Trio DAG je pred¬stavljao tipične izdanke beogradske akustičarske scene, ali su se na prvom i jedinom albumu "Sećanja", objavljenom 1974. godi¬ne, opredelili i za električne instrumente. Autori muzike su bili Aleksandar i Dragan, a tekstove je pisala debitantkinja Marina Tucaković. Opredelivši se za poetski pristup muzici, zabeležili su pesme "Na Drini ćupri¬ja", "Jutro jednog fauna", "Svitanje" i druge. Na snimanju su učestvovali brojni beograd¬ski muzičari među kojima i Slobodan Marković (klavijature), Robert Nemeček (bas), Ljubomir Ristić (sitar), Branimir Malkoč (flau¬ta) i bubnjari Raša Đelmaš, Nikola Jager i Mihajlo Popović. Zatim snimaju zajednički singl, tako što prate Mikija Jevremovića u pesmi "Kako ti je ime devojčice" dok je na B-strani njihova "Za dečji san" (PGP RTB 1974).
Jedno vreme su nastupali sa pevačicom Suzanom Mančić, a po prestanku rada gru¬pe Dragan Popović je osnovao sastave Maj i Lift. Tokom devedesetih godina radio je muziku za decu.

Diskografija
Singlovi
"Rastanak"/ "Svitanje" (PGP RTB 1973)
"Voz"/"Smiljana" (PGP RTB 1973 )
"Daj mi ruku" /"Jedan dan u Vojvodini" (RTV U 1975)
Album
"Sećanja" (PGP RTB 1974.)

DAH
(Beograd)

Grupu su 1972 godine osnovali gitarista Zlatko Manojlović (rođen 1951.) koji je pre toga bio u sastavima Džentlmeni i Fleš i pevač i gitarista Branko Marušić Čutura (rođen 1939 ex Iskre, Albatrosi, Džentlmeni) Sa njima su u grupi bili basista Branko Gluščević (rođen 1943. u Beogradu), pret¬hodno član grupa Iskre, Siluete i Lutalice, i bubnjar Radomir Dubičanin (ex Fleš). Aprila 1973. godine nastupaju na BOOM festivalu
u Ljubljani i njihova pesma "Ako poželiš" objavljena je na duploj živoj ploči "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973.). Debi singl sa pesmama "Ako poželiš" i "Noćna buka" promovisali su nastupom u izlogu prodavnice ploča, sto je izazvalo veliku pažnju.
Po objavljivanju singla, Čutura napušta grupu, Zlatko Manojlović preuzima glavni vokal i godinu i po dana rade kao trio. Zatim novi bubnjar postaje Velibor Boka Bogdanović (rođen 1947. ex Plavi dečaci, Džentl¬meni, YU grupa. Opus) a sa njima jedno vre¬me svira violinista Dragan Mihajlović. U ne¬koliko navrata sa njima je u studiju sarađivao orguljaš Miodrag Okrugić (ex YU grupa. Opus) što je zabeleženo na singlu "Gitareska". Debi LP "Veliki cirkus" snimaju Manojlo-vić, Bogdanović i Gluščević. Tekstove za plo¬ču radio je Zoran Modli, a za naslove pesama "Prohujalo sa vihorom", "Majka Jugovića", "Troil i Kesida" inspiraciju je tražio u litera¬turi i filmu,. Prvu verziju velikog hita "Šošana", inspirisanog etno zvukom, Manojlović sni¬ma sa Draganom Mihajlovićem, basistom Zdenkom Pomperom i bubnjarom Stevanom Milutinovićem. Tokom 1975 godine grupa se seli u Belgiju i tamo rade pod imenom Land. Uz Manojlovića, sastav čine Boka, klavijaturista Goran Manojlović, Tomi Špalteholc (Tommy Schpalteholtz) i Vili Pule. Singl sa pesmom "Šošana" postiže veliki uspeh, Polvdor ga objavljuje u Nemačkoj, Fran¬cuskoj, Belgiji, Holandiji, Luksemburgu, Aus¬triji i Španiji, a osvajaju prvo mesto top liste Radio Maroka. Dok su 1975. godine boravili u Luksemburgu, snimili su LP "Cool Breeze" i nastupali sa holandskom grupom Focus
Po povratku u Jugoslaviju i objavljivanju drugog albuma "Povratak" u proleće 1976. godine, grupa prestaje sa radom a Manoj¬lović odlazi u JNA Na toj ploči našla se nova verzija pesme "Šošana". Tokom boravka u vojsci, Manojlović je snimio mini LP "Jednoj ženi". Po izlasku iz vojske osnovao je grupu Gordi i samostalno snima ploče

Diskografija
Singlovi
"Ne laži draga"/"Ti si ta" (Jugoton 1972.) sa grupom Fleš
"Ako poželiš"/"Noćna buka" (Jugoton 1973.)
"Samo jedna noć" / "Cvrčak" (Jugoton 1973)
"Gitareska" / "Ti si ta" (Studio B 1974)
"Mali princ"/"Ime" (Studio B 1974)
"Šošana"/"Please, dortt say nothing" (Diskos 1975)
"Žeđ" / "Misli" (Diskos 1976 )
"Tomorrow" / "Under The Sky" (Diskos 1977) sa grupom Land
Albumi
"Veliki cirkus" (Jugoton 1974,) "Cool Breeze" (Jupiter Records 1975 ) "Povratak" (Diskos 1976)

DALEKA OBALA
(Split)

Povezujući rhythm i blues i sentiment domaće zabavne muzike šezdesetih godina, uz duhovite scenske nastupe, grupa Daleka obala je već svojim prvim koncertom, kra¬jem 1988. godine u splitskom pozorištu Zlat¬na vrata, zaintrigirala publiku Grupu su 1985. godine osnovali pevač Marijan Ban, gitarista Jadran Vušković, basista Boris Hrepić koji je svirao i usnu harmoniku i bubnjar Zoran Ukić. Bilo im je potrebno dosta vre¬mena da krenu sa ozbiljnim radom i tek apri¬la 1989 godine na kaseti objavljuju demo snimke za nezavisnu kuću Luxor. Priča o nji¬ma se brzo širi posle serije uspešnih koncera¬ta, a samo u Splitu su u pravoj fazi imali oko pedeset nastupa Maja 1990. godine učestvuju na Omladini u Subotici i njihova pesma "Valovi" našla se na festivalskoj ploči. Iste godine objavljuju debi LP na kome su Bano¬ve pesme u produkciji Dragana Lukića (Đavoli). Prateće vokale pevao je Neno Belan iz Đavola Ploča im je donela hitove "Tonka" (za koju su na Splitskom festivalu dobili nagradu kao debitanti), "Roza" i "Daleka obala" Ubr¬zo im se širi auditorijum tako da nastupaju u Nemačkoj i Švajcarskoj. Uoči rata pripre¬maju drugi album "Ludi mornari dolaze u grad" koji izlazi tek 1992. godine. Na njemu je i pesma "Sušac blues" sa kojom je trebalo da se pojave na otkazanom Splitskom festi¬valu 1991 godine. Na istom festivalu sledeće godine osvajaju treću nagradu žirija. Iste godine objavljuju prvi i drugi album na CD-u. Marijan Ban se u to vreme priključuje Plavom Splitu, mini band aidu kome su bili Neno Belan, Gibonni, Dino Dvornik i Ivo Amulić Ta grupa je snimila pesmu "Moj dom" objavljenu na kaseti "Moja domovina". Daleka obala je snimila antiratnu pesmu "Why?", zatim CD "Mrlje" koji producira Neno Belan, a posle njega objavljuju CD "Morski pas". Krajem 1997. godine objavljuju CD "Di si ti" u produkciji Dina Dvornika.

Diskografija
"Daleka obala" (Suzy 1990)
"Ludi mornari dolaze u grad" (Croatia Records 1992)
"Mrlje" (Croatia Records 1993)
"Morski pas" (Croatia Records 1994)
"Di si ti" (Croatia Records 1997)

D BOYS
(Beograd)

Kao odgovor na pojavu novog talasa, početkom 1982 godine u Beogradu nasta¬je neobičan duet D Boys koji su činili Pre¬drag Jovanović Peđa (gitara i vokal, rođen 1950. u Kruševcu) i Miško Mihajlovski (udar¬aljke, ritam mašina ex Kosmetika, rođen 1948. u Beogradu). U početku su se zvali Peđa i Miško, pa Oksižen, dok se na kraju nisu odlučili za D Boys, na predlog Dubravke Marković i njenog tadašnjeg dečka Srđana Gojkovića Gileta.
Peđa je šezdesetih godina pevao u sas¬tavu Lutalice, pojavio se u filmu "Kad budem mrtav i beo" Žike Pavlovića, gdeje najavljen kao "mladi hipik iz Kruševca", a zatim je otišao u inostranstvo Jedno vreme je u Fran¬cuskoj svirao po kafeima i u metrou, a kao i svi hipici boravio je na čuvenoj plaži Goa u Indiji gde je svirao sa rock i jazz muzičarima iz čitavog sveta. Sredinom sedamdesetih na Ibici je otvorio butik kožne odeće, gde se 1980. godine upoznao sa članovima nemačke heavy metal grupe Jane i postao njihov pevač i ritam gitarista. Sa njima je ostao sve do raspada 1982. godine, a snimio je i jedan album, njihov deseti u karijeri, sa hit pesmom "Love Your Life".
Miško Mihajlovski je pre D Boysa bio u ekipi okupljenoj oko grupe Kozmetika i časopisa "Izgled". Početkom 1982. godine Peđa se vratio u Beograd i odlučio da se uključi u muzički život. Posle sešn svirke na otvaranju izložbe stripa Igora Kordeja u beogradskom SKC-u u proleće 1982. godine Peđa i Miško počinju sa zajedničkim radom. Prve pesme su im na nivou minimalisti¬čkih muzičkih skica, a u njima apologetski veličaju žurke i provod što i potvrđuje prvi singl sa pesmama "Mi smo D Boys" i "Plave oči, crna ljubav" Tokom godine često svira¬ju u Beogradu: kao predgrupa sastavima Boa, Film, na Tašmajdanu ispred Aerodro¬ma, u SKC-u, na Adi, u Pivari, u dorćolskom klubu DOK i brzo stiču simpatije publike Izgrađen imidž, koketiranje sa homoseksualnošću, pop pesmice i zapaljive Miškove najave ipak nisu bile dovoljna garancija za rad na duže staze, pa im se u jesen 1982. godine pridružuju Miško Petrović Plavi za basom i Goran Vejvoda na gitari. Miško Plavi je pre toga svirao gitaru u sastavu VIA Talas u kome su još bili pevačica Mira Mijatović, saksofonista Vuk Vujačić i basista Bojan Pecar. Muzičko pojačanje profilisalo je nji¬hov pop zvuk iz koga je probijao rock pedi¬gre članova grupe. Debi LP "Ajd se zezamo" objavljuju u proleće 1983 godine. Ploča je snimana u Splitu u studiju Tetrapak u pro-dukciji Željka Brodarica Jappe, a prateće vo¬kale pevala je bivša mis Ana Saso, dok je omot ploče uradio Igor Kordej. Pre snima¬nja ploče grupu napušta Goran Vejvoda, Miško Plavi prelazi na gitaru, a novi basista je Dragan Ilić Gagi koji je pre toga svirao u grupi Slađane Milošević. Aprila 1983. održali su koncert u Ateljeu 212.
U proleće 1984 godine objavljuju drugi album "Muvanje" koji je producirao Oliver Mandić, dok su na snimanju učestvovali članovi Generacije 5: Dragan Jovanović (gita¬ra) i Dragan Ilić (klavijature, aranžmani, pro¬gramiranje ritam mašine) Na ploči su obra¬de "Pretty Woman" Roja Orbisona (Roy Orbison) koja se u prepevu zove "Lepe žene" i "Što (Ima dana)" (starogradska). Peđine stvari
su "Jugoslovenka (Ljupka oko pupka)", "Give Me Your Money", balade "Florida (Mala moja ne plači)" i "Snežana" Tog leta su mesec i po dana svirali u Grčkoj, a poslednji koncert su održali u Solunu u diskoteci Amnezia U to vreme grupi pristupaju novi članovi, belgijski gitarista Žan Žak Roskam i bubnjar Zoran Miljuš Cole. Posle Grčke napušta ih Miško Mihajlovski i dalje nastavlja sam kao Miško D Boys, a grupa menja ime u Peđa D Boy Band. Sledeći LP "Avantura" producirali su Peđa i snimatelj Boban Petrović Uz Peđine pesme "Fly High", "Visibabe ljubičice", "Divljakuša", tu je i Roskamova "Nisi više nevina devojčica". Na italijanskom festivalu Pesma Mediterana 85 u Palermu Peđa predstavlja Jugoslaviju sa "Jugoslovenkom" i osvaja dru¬go mesto. U međuvremenu Žan Žak Roskam prelazi u Galiju, a basista Dragan Ilić umire od komplikacija nastalih posle operacija čira na želucu Poslednju ploču "Laku noć ti mala" izdaju krajem 1986 godine u produkciji Kornelija Kovača koji se pojavljuje i kao autor četiri pesme. Na snimanju pored Miška Pla¬vog i Zorana Miljuša učestvuju Kornelije Kovač (klavijature), Đorđe Petrović (klavija¬ture). Dragan Jovanović (gitara), Srđan Miodragović (akustična gitara) i Ivica Švager (tenor saksofon) U pesmi "Šta da radim s rukama" gostuje glumac Ratko Tankosić Sar¬ma. Povodom ove ploče imali su kraću turneju po Grčkoj gde su nastupali sa Gali¬jom i Ribljom čorbom i posle toga su pre¬stali sa radom.
Peđa je jedno vreme nastupao sam, a zatim se vratio u Francusku. Miško Plavi je sa gitaristom Bešketom (ex Bezobrazno zele¬no), pevačem Igorom Pervićem (ex Duh Nibor) i Miljušem napravio grupu Fantazija, ali su posle godinu dana prestali sa radom. Posle toga Miško prelazi u Pilote gde je u početku svirao bas Po raspadu D Boysa, Peđa se na domaćoj sceni pojavio samo jedanput, marta 1992. godine u Domu om¬ladine kada je nastupio na koncertu grupe Rolling Singles. Te večeri su glumci, muzičari i rock novinari pevali hitove YU rocka
Po odlasku iz D Boysa, posle kraće pauze Miško Mihajlovski je nastavio rad sa gitari¬stom Nebojšom koji je vodio prateću grupu Seada Memića Vajte Nastupali su po klu¬bovima pod imenom D Boys izvodeći i nove Miškove materijale Godine 1987. Miško počinje da radi sa Bebi Dol. Pretežno nastupaju po klubovima, sve do početka rata, U prvoj polovini devedesetih godina pripremio je knjigu intervjua o D Boysima koja će biti objavljena sa kompilacijskom kasetom na kojoj su i tri nove Miškove pesme. Polovi¬nom 1997. godine Peđa je u Londonu, u produkciji Marka Evansa (Mark Evans), sni¬mio novi materijal u okviru koga su i dance miksovi pesme "Jugoslovenka" objavljene na singlu u izdanju Merry Go Round Records. Originalna verzija "Jugoslovenke" iskorišćena je u filmu "Lepa sela lepo gore" Srđana Dragojevića.

Diskografija
Singl
"Ajd se zezamo" / "Crne oči, plava ljubav" (Jugoton 1983.)

Albumi
"Ajd se zezamo" (Jugoton 1983)
»Muvanje" (Jugoton 1984)
»Avantura" (Jugoton 1985)
»Laku noć ti mala" (PGP RTB/ Komuna 1986)

DEDIĆ ARSEN
(Zagreb)

Arsen Dedić je autentičan začetnik autor¬ske pesme i literarne šansone. Svojim radom je izvršio posredan, ali značajan uticaj na rock scenu u Jugoslaviji. Rođen je 1938 u Šibeniku, a muziku počinje da uči u osmoj godini Već sa petnaest godina svira u kaza¬lišnom orkestru i sa ocem u Šibenskoj naro¬dnoj glazbi. Paralelno je u muzičkoj školi učio flautu Sredinom pedesetih godina počinje da objavljuje poeziju u "Poletu", "Književnim novinama" i splitskom "Vidiku". Po završetku gimnazije 1957 godine seli se u Zagreb, upisuje Pravni fakultet i srednju muzičku školu, a zatim i Muzičku akademi¬ju na kojoj diplomira 1964 godine. Krajem pedesetih, Dedić počinje sa svojim prvim kompozitorskim radovima vezanim za kla¬sičnu muziku, ali piše i tekstove za zabavnu muziku pod pseudonimom Igor Krimov Ujedno pristupa vokalnim grupama Prima, Syrinx, Zagrebački vokalni kvartet i Melos, otkrivajući bogatstvo šansone i kancone Sa njima snima ploče na kojima su prepevi stranih hitova. Prvu ploču objavio je sa ljub¬ljanskim Dixieland ansamblom i na njoj su "Zapleši tvist", prepev "Lets twist again" Čabi Čekera (Chubby Checker) i "Rođena za mene" ili "Nata per me" Adriana Ćelentana (Adriano Celentano). Godine 1961. otkriva italijanskog autora Đina Paolija (Gino Paoli), doživljava "šok identifikacije" koji će uticati na jačanje autorske sigurnosti tokom daljeg rada. Kao kompletan autor prvi put se pred¬stavlja 1963. godine kada na Splitskom fes¬tivalu izvodi pesmu "Onaj dan". Zatim prvi put objavljuje svoju pesmu "Nevoljen", a na tom singlu se nalazi i "Okus soli", obrada Paolijevog hita. Od 1959 do 1964. godine radi kao muzički saradnik na TV Zagreb, a zatim prelazi u slobodne umetnike. Tokom šezdesetih godina karijeru vezuje za festi¬vale, nižući seriju evergreen kompozicija i odnoseći nagrade sa lakoćom. Prvi solistički koncert održao je decembra 1965. godine u beogradskom Domu sindikata Vremenom se povlači sa festivala i orijentiše se na sni¬manje cenjenih ploča Prvi LP "Čovjek kao ja", objavljen 1969. godine, donosi retrospek¬tivu najboljih pesama kao što su "Moderato cantabile", "Kuća pored mora", "Bit ćeš uvijek moja", "Sve što znaš o meni" i druge Sledeći LP "Arsen II" samo potvrđuje njegove visoke kvalitete, donoseći "O mladosti", "Ne plači", "Takvim sjajem može sjati". Dupli album "Homo volans" objavljen 1973. godine defi¬nitivno mu određuje centralnu kantautorsku poziciju kroz pesme "Tvoje nježne godine", "Laku noć muzičari", "Modra rijeka" Unoseći vremenom u svoju romantiku elemente ironije i satire, Dedić tokom sedamdesetih snima ključne autorske ploče, ali se ogleda i na drugim poljima. Radi ploče za decu, primenjenu muziku, komponuje na tekstove pesnika, a njegove pesme izvode Drago Mlinarec, Bijelo dugme, Josipa Lisac, Srebrna krila, Zdravko Čolić i mnogi drugi. Takođe, redovno komponuje za suprugu Gabi Novak koja često gostuje na njegovim pločama i nastupima. Saradnju sa novim generacija¬ma produbljuje tokom osamdesetih radeći prepeve sa slovenačkog, pesama Andreja Šifrera, Zorana Predina i drugih. Sa Predinom snima zajedničku ploču "Svjedoci priče" na kojoj se autorski dopunjuju, nudeći dru¬gačije čitanje svojih ranijih pesama U pesmi "Domovina" pridružio im se Bora Đorđević sa kojim su 1989 godine zajedno nastupali u više navrata.
Godine 1993. Dedić posle duže pauze objavljuje ploču "Tihi obrt" na kojoj uz Gabi Novak učestvuje i njihov sin Matija koji svi¬ra klavir U pesmama "Između nas rat je stao", "Miris jeftine hrane", "Majka hrabrost", "Mozartova godina 1991." Dedić na ubedljiv način poetski prelama ratne refleksije.
Sledeći CD nudi pomalo neočekivanu ret¬rospektivu. Naime, Dedić je 1961 godine počeo da piše tekstove za dalmatinske pes¬me, tako da su neke od njih, kao "Vratija se Šime", "Maškare", "Cvite moja", vremenom dobile atribut narodnih. Od 1970. godine počeo je da komponuje muziku i piše teks¬tove za šibenske klape, a često je radio i na stihove Ujevića, Gulina, Bilića i drugih. Od oko četrdeset pesama koje su tako nastale, Dedić je za CD "Ko ovo more platit" napravio izbor od dvadeset dalmatinskih pesama snimljenih od 1973. do 1995. godine. Uz njega i Gabi pevaju klape Šibenik, Bonaca, Maslina, Nostalgija, Kalafat. Godine 1997. objavljuje CD "Ministarstvo" i u pesmama "Tvoje tijelo, moja kuća", "Ministarstvo stra¬ha", "Ratni profiteri" i drugim gradi gorku, ali emotivnu atmosferu sličnu onoj koju je zabeležio na ploči "Tihi obrt".
Tokom karijere, Dedić je pisao muziku za pozorište, film i TV drame. Godine 1968 glumio je u filmu "Višnja na Tašmajdanu" reditelja Stoleta Jankovića. Prvu knjigu poe¬zije "Brod u boci" Dedić je objavio 1971. go¬dine i ona je doživela brojna izdanja i impre¬sivan tiraž od osamdeset hiljada primeraka, što ne treba da čudi, budući da je pesma "Ne daj se Ines" bila prihvaćena od svih generacija. Sa Matijom Skurjenijem je objavio knjigu za decu "Zamišljeno pristanište" (1975), pa "Narodne pjesme" (1979.), "Canto e poesia" (1983), sa fotografom Tomi¬slavom Rastićem "Zagreb i ja se volimo tajno" (1986.) i "Hotel Balkan" Publicista Igor Mandić je 1983 godine o njemu objavio knjigu "Arsen" Krajem 1997. godine Dedić je obja¬vio knjigu "Stihovi" u kojoj su sakupljeni materijali iz njegovih prethodnih knjiga, kao i nove pesme. Za svoj rad Dedić je dobio broj¬ne nagrade od kojih su posebno cenjene italijanske I premi Tenco i Jacques Brel za dopri¬nos autorskoj pesmi u Evropi. Dedić se bavi slikarstvom, ali retko izlaže.

Izabrana diskografija
Singlovi
"Margaret" / "Što da vam pričam" / "Posljednja noć" /
"Moje ruke" (Jugoton) "Cigareta" / "To sam ja" / "Ceste u noći" / "Dosta je toga" (PGP RTB 1963) "Pismo vojnika" / "Okus soli" / "Evelyn" / "Nevoljen" (PGP RTB 1963)
"Moderato cantabile" / "Moj prijatelj" / "Cirkus" / "Pis¬mo" (Jugoton 1964)
"Sanjam te" / "Vera Pavladoljska" / "Čovjek kao ja" / "Kada svi odu" (Jugoton 1966)
"Kad bi svi ljudi na svijetu" / "Davne kiše" / "Pjevam da mi prođe vrijeme" / "Dva prijatelja" (PGP RTB)
"Balada o pticama"/"Balada ozemlji"/"Jesenja bala¬da"/ "Balada o zvonaru" (PGP RTB)
"To je moj svijet" / "Razgovaram s morem" / "Priča o Marinelli" / "Snijeg" (Jugoton 1968)
"Sve što znaš o meni" / "Hvala ti" (Jugoton)
"Vraćam se" /"Kao prijatelji" (Jugoton 1969.)
"Prazna obećanja" / "Povečerje" (Jugoton 1969)
"Majko moja" / "Put u raj" / "Strane svijeta" / "Svega mi je dosta" (Jugoton 1971.)
"Sve bilo je muzika" / "Djevojka za jedan dan" (Jugoton 1970,)
"Milena"/"Zajedno" (Helidon i Alta)
"Vse ceste vodijo v Rim" / "Moja mala iz Ljubljane" (Helidon)
"Prva ljubav" / "Sine moj" (Studio B)
"Čeremšina" / "Ja sam tu" / "Mama" / "Kome" (Melodija)

Albumi
"Čovjek kao ja" (Jugoton 1969, kompilacija)
"Arsen 2" (Jugoton 1971)
"Homo volans" (Jugoton 1973, dupli)
"Arsen" (PGP RTB 1973, kompilacija)
"Vraćam se" (Jugoton 1975, kompilacija)
"Otisak autora" (RTV U 1976.)
"Porodično stablo" (Jugoton 1976.)
"Pjesme sa šlagom" (Jugoton 1976)
"Dedić - Golob" (Jugoton 1977,)
"Kuća pored mora" (RTV U 1978,)
"Rimska ploča" (PGP RTB 1978)
"Okudžava u Zagrebu" (Jugoton 1978.)
"Zlatna nit"(Jugoton 1978)
"Gabi i Arsen" (RTV U 1980)
"Pjevam pjesnike" (PGP RTB 1980)
"Naručene pjesme" (Jugoton 1980.)
"Carevo novo ruho" (Jugoton 1980)
"Arsenal-izabrane pjesme 1963-1976" (Jugoton 1981 kompilacija)
"Crna knjiga Djeda Mraza" (Jugoton 1981.) "Arsen pjeva djeci" (RTV U 1982.) "Onda" (Jugoton 1982,) "Provincija" (Jugoton 1984.) "Kantautor" (Diskoton 1985) "Moje popevke" (Jugoton 1986) "Kino Sloboda" (Jugoton 1987.) "Hrabri ljudi" (Jugoton 1988, sa Gabi Novak) "Muzika za film i TV" (Jugoton 1989) "Svjedoci priče" (Diskoton 1989, sa Zoranom Predinom) "Najbolje od Arsena (69-88)" (Croatia Records 1993.) "Tihi obrt" (Orfej 1993) "Ko ovo more platit" (Croatia Records 1995.) "Ministarstvo" (BGM 1997)

DEE DEE MELLOW
(Zagreb)

Krajem 1987 godine basista Srđan Saher (ex Haustor), saksofonista i klavijaturista Jurij Novoselić (ex Film) i bubnjar Srđan Gulić (ex Haustor) su kombinujući rock, jazz, funk i etno zvuke osnovali grupu Dee Dee Mellow, baveći se pretežno eksperimentalnom muzikom.
Pored svojih pesama "Uhu", "Kruha i jogurta", "Capri", "Tibetanski omastir", izvodili su i obrade Teloniusa Monka (Thelonious Monk), Soni Rolinsa (Sonny Rollins), Džona Lurija (John Lurie), kao i mađarske i indijanske narodne pesme, stoje zabeleženo na njihovoj kaseti "Live" snimljenoj na koncer¬tu u novosadskom Studiju M u produkciji Ivana Vlatkovića. Serijom veselih i duhovitih nastupa po klubovima, Dee Dee Mellow predstavljali su pravo i nepretenciozno osveženje na sceni.
Budući da su se grupom bavili u predahu od redovnih angažmana, jer je Novoselić svi¬rao u Disciplini kičme a Saher u Vješticama, krajem osamdesetih prestaju sa radom. Tek 1993 godine Novoselić sa gitaristom i pis¬cem Davorom Slamnigom (ex Buldožer) obnavlja grupu, ali nastupaju pod imenima Disco Mellos ili Daddy Mellow. U novoj vari¬janti, takođe deluju nepretenciozno, obrađuju disko hitove sedamdesetih godina, a sa njima nastupaju jazz pevačica Jasna Bilušić, glumice Dubravka Ostojić, Vanja Matujec, Ivana Boban i niz muzičara sa zagre¬bačke scene

Diskografija
"Live" (FVZaložba-Media Nova 1988)

DEL ARNO BAND
(Beograd)

Osnivači grupe su braća Jovan (vokal) i Vladan Matić (gitara), zaljubljenici u reggae muziku, pa oko sebe okupljaju istomišljenike i 1986. godine formiraju desetočlani sastav
Posle niza klupskih nastupa, 1988. godi¬ne ulaze u finale Omladinskog festivala u Subotici i pojavljuju se sa ostalim učesnicima na kompilacijskom albumu "Best Of 237" sa pesmom "Ne radim". To je bio ujedno njihov prvi objavljeni snimak Početkom 1990. godine objavljuju kasetu "Igraj dok te ne sruše" Sem svojih pesama snimili su i obradu "Ljudi dobre volje" sastava Spear Of Destinv. Produkciju ploče su radili članovi grupe i Miroslav Cvetković. Sledeće godine objavljuju i singl, u izdanju SKC-a, sa pes¬mama "Bi-bap" i "Putujem" Atmosferu sa koncerta u SKC-u održanog 21 februara 1992, godine zabeležili su na kompakt disku "Godina majmuna" Pored čitavog niza cita¬ta u pesmama, na koncertu su svirali reggae verziju šlagera "Čamac na Tisi" Darka Kraljića. Tokom 1992, godine grupa ostaje bez većeg dela članstva, a kontinuitet održavaju objavljivanjem kompilacije "Geneza" sa dve nove pesme "Iza ugla" i "DAB in dub".
Posle duge pauze i sa novim muzičarima, braća Matić vraćaju grupu na scenu kompakt diskom "Reggaeneracija" krajem 1995 godine. Svesni opasnosti od zatvaranja u usko specijalizovan žanr, ovog puta posežu u širi muzički arsenal Kao gosti, na ploči se pojavljuju Margita Stefanović, grupa Pachamamma, trio Paganke i Gumbrovvski iz sas¬tava Sunshine Na ploči se nalazi i obrada pesme "Treći svijet" zagrebačkog sastava Haustor
Krajem 1996. godine na kompaktu Kornelija Kovača "Moja generacija", objavljena je njihova obrada pesme "Oj, dodole" iz repertoara Korni grupe Iste godine učestvu¬ju na reprizi "Sun Splash" reggae festivala u Sloveniji na kome su bili i sastavi iz Engleske. Grupa učestvuje na snimanju nove verzije pesme "5ak" rapera Grua objavljenoj na kompilaciji "Time Out" (Komuna 1997.)

Diskografija
Singl
"Bi-bap"/"Putujem"(SKC1991)

Albumi
"Igraj dok te ne sruše" (Rockland 1990,)
"Godina majmuna" (Ram Records / Betty Blue Shop
1992. koncertni)
"Geneza" (Take It or Leave It 1993, kompilacija) "Reggaeneracija" (Eastfield Music 1995)

DEMOLlTiON GROUP
(Cerklje ob Krki)

Po povratku iz vojske, krajem 1985 go¬dine, članovi grupe Gastrbajtrs odlučuju da formiraju dodatne sastave: Demolition group, Silver Baracudas i Del Masohistics. U želji da realizuju različite muzičke koncepte, odlučili su se za rad pod drugim imenima. Demolition Group su prvi put predstavljeni u javnosti na koncertu Gastrbajtrsa u ljub¬ljanskom studentskom naselju početkom 1986 godine kada su odsvirali nove pesme koje su bile pod firmom ove grupe.
Prvu veću svirku pod tim imenom imali su maja 1986. u Ljubljani u okviru "Druge godbe" Njihova muzika predstavljala je osobenu smešu stilova uz agresivan vokal, kompaktnu ritam sekciju i funk gitaru. Okos¬nicu grupe činili su basista Nikola Sekulovič (paralelno radi u sastavima Laibach, Borghesia i drugim), gitarista Bojan Fifnja, saksofonista Jože Pegam, bubnjar Uroš Srpčić, pevač Goran Šalamon i Matjaž Pegam zadužen za miks, Članovi grupe sarađuju sa drugim slovenačkim muzičarima, tako da su uklju¬čeni u projekte Miladojke Youneed, Its Not For Sale, Marka Brecelja i Janija Kovačiča Prvo njihovo izdanje bila je kompilacijska kaseta na kojoj su snimci frakcijskih sastava Demolition Group, Silver Baracudas i Del Masohistics (Založba FV 1986). Godine 1986. za sopstvenu izdavačku kuću Opus Manuum objavljuju kasetu "Mizerika" kojom ostvaruju "upad buke i haosa u pop formu" baveći se mešavinom techno beata, funka i rock zvuka. Sledeće godine objavljuju kase¬tu "VoxClamantis" snimljenu na koncertima. U to vreme često sviraju na prostoru bivše Jugoslavije, a prisutni su i na evropskim sce¬nama u Italiji, Španiji (Barcelona Bienal 1987), Nemačkoj (Berlin Independent Days 1989..), Holandiji i Francuskoj, Godine 1988. sa sastavima Asvvad, The Fali i Christians učestvuju na italijanskoj smotri San Remo rock, a njihovi snimci se pojavljuju na isto¬imenoj kompilaciji. Italijanska izdavačka ku¬ća Hiara Records za tamnošnje tržište 1988 godine objavljuje njihov debi "Mizerika". U momentu kada je došlo do zamora u grupi i kada su bili pred raspadom, maja 1993 godine objavljuju album "Bad Gag 2" koji je sa svojih osamnaest pesama trebalo da predstavlja presek prethodnih pet godina rada. CD doživljava odličan prijem i pola godine kasnije objavljuju mini CD "Demoli¬tion Group Plays Gastrbajtrs" na kome je obrada pet pesama iz repertoara sastava Gastrbajtrs, među kojima i hit "Japanci rade 2a nas". Na CD-u "Trans Slovenia Express", na kome su slovenačke grupe obrađivale pesme sastava Kraftvverk, oni prilažu svoju verziju teme "Model". Rade i muziku za broj¬ne pozorišne predstave, od kojih se izdvaja¬ju "Roberto Zucco" (režija Matjaž Pograjec, Mladinsko gledališče Ljubljana, 1994.) i "Butterendflv" (Mladinsko gledališče i Glej Theatre, 1995.).
Na CD-u "Deep True Love" objavljen je izbor muzike iz tih predstava u kojoj nude svoju verziju jazz-rock-electro fuzije, a u pesmi "Pastoralna" zahvatili su u etno zvuk. Na kompilacijskom CD-u "Izštekani" na kome su akustični nastupi slovenačkih muzičara, oni su se jedini pojavili u električnom izdanju, a za kompilaciju "Elvis de Luxe" na kojoj je muzika iz istoimene predstave, snimili su obradu pesme "Fever" Njihov pevač Goran Šalamon je 1994. godine objavio zbirku pesama "Tri Ijubezni" a saksofonista Jože Pe¬gam je uspešan kao slikar. Od 1995. godine sa njima radi bubnjar Ivan Rime. Leta 1997. snimili su dugometražni film "Temni angeli usode" (Tamni anđeli sudbine) za koji je sce-nario napisao Goran Šalamon Glavne uloge u filmu tumače članovi grupe, oni su i autori muzike, a reditelj je njihov stari saradnik Šaša Podgoršek. CD "Neovangelis" donosi nove materijale, a u pesmi "Kiša" gostovala je zvezda slovenačke zabavne muzike Hele¬na Blagne.
Grupa planira da početkom 1998. godi¬ne za SNG objavi kompilaciju na kojoj će se naći izbor muzike koju su komponovali za pozorište. Na njihovu instrumentalnu pod¬logu, pevaće glumci iz predstava za koju je muzika rađena. Druga kompilacija će sadržati remiksovane verzije pesama Demo¬lition Group koje će uraditi slovenački elek¬tronski bend Random Logic.

Diskografija
"Clomonics" (Opus Manuum 1986, kaseta)
"Vox Clamantis" (Opus Manuum 1986. koncertna kaseta)
"Mizerika" (Opus Manuum 1986, kaseta)
"Silver Barracudas-Synthetic Liquid" (Opus Manuum
1987, kaseta)
"Miracle" (Cruisin Hiara 1989.. EP) "Bad Gag 2" (Kif Kif Records 1993, CD) "Demolition group plays Gastrbajtrs" (Kif Kif Records
1993, CD)
"DeepTrue Love" (SMG 1995) "Neovangeli" (Daiias 1997)

DEN ZA DEN
(Skoplje)

Instrumentalni jazz rock sastav iz Skoplja nastao je januara 1978 godine u postavi klavijaturista Dragiša Soldatović, basista Vladimir Jankulovski, bubnjar Dimitar Čočorovski i gitarista Siniša Stojanovski. U toj postavi prave prve snimke za RTV Skoplje, a oktobra iste godine učvršćuju postavu dola¬skom novog gitariste Arijana Deme (ex Pu).
Grupa nastupa na BOOM festivalu 1978. godine u Novom Sadu, na Omladinskom festivalu u Subotici i na rock večeri Opatij¬skog festivala Njihov debi LP 1980. godine prolazi gotovo neprimetno u medijima i gru¬pa posle njega prestaje sa radom
Dragiša Soldatović je nastavio da se bavi muzikom i u okviru jazz sastava Labish Trio koji još čine basista Zoran Pavloski i Koki Dimuševski za bubnjevima, objavio je CD "Labish Trio" (SJF 1996.)

Diskografija
"Den za den"(RTVLJ1980„)

DENIS & DENIS
(Rijeka)

Klavijaturista Davor Tolja (rođen 1957.) radio je krajem sedamdesetih sa grupom Vri¬jeme i zemlja, a po raspadu grupe je nastu¬pao sa sastavima Termiti i Beta Centaury i gostovao na ploči grupe Xenia. Zatim je osnovao grupu Linija 32 u kojoj je pevač bio Edi Kraljić (ex Beta Centaury). Grupa je kratko postojala jer su posle nastupa na Subotičkom festivalu svi članovi, sem Tolje, otišli u vojsku Zbog učešća na Rl rocku on je formirao sastav Toljina funk selekcija u kojoj je pevala Marina Perazić, u to vreme student građevine. Marina je pre toga peva¬la u horu Jeka primorja, a na fakultetu je bila u multimedijalnoj grupi Sigma Tau Selekci¬ja je igrala samo jedno leto, pa Marina i Da¬vor sa riječkim šansonjerom Damirom Pan¬durom odlaze na zagrebački festival Tolja je radio aranžman i svirao, a Marina je Pan¬duru pevala prateće vokale. Pesma koju su izvodili zabeležena je na kompilacijskoj ploči sa festivala
Posle tog prvog zajedničkog nastupa, 1982 godine formiraju elektro pop duet Denis & Denis Uz efektne demo snimke, aktuelan trend i seksipilan Marinin glas, gotovo preko noći osvajaju radio programe u Rijeci, Zagrebu i Beogradu. Prvi nastup imali su u Rijeci kao predgrupa sastavu Boa krajem 1982. godine Debi album "Čuvaj se!" donosi im veliki Toljin hit "Program tvog kompjutera". Na ploči su gostovali Massimo Savić, gitara, Zoran Prodanović Prlja (Let 3) i Edi Kraljić prateći vokali, dok su produkci¬ju radili Tolja i Andrej Basa. Brzo postižu svejugoslovenski uspeh, a LP biva proglašen albumom godine u magazinu "Rock" po gla¬sanju kritike i publike Sledeće godine Tolja odlazi u vojsku, a tokom njegovih boravaka u Rijeci snimaju mini LP "Ja sam lažljiva". Na sceni i u spotovima ga menja Edi Kraljić. Tom pločom (na kaseti su dodata dva demo snimka koje je Tolja uradio 1982.) osvajaju još veće tržište pesmama "Voli me još ovu noć", "Ja sam lažljiva" i "Soba 23" uz koju je išao spot sa finom erotskom nijansom Teks¬tove za ploču radili su Domenika Vanić, Alka Vuica i Mladen Popović.
Po završetku godine osvajaju niz priz¬nanja: po magazinu "Rock" Marina je pevačica godine, proglašena je najseksipilnijom osobom, a video za pesmu "Ja sam lažljiva" je takođe najbolji. Te 1985 godine Marina Perazić i Rex Ilusivii, muzičar iz Novog Sada, snimaju njegovu pesmu "Plava jutra", ali ona nikada nije objavljena. Po Toljinom povratku iz vojske nastupaju kao trio posvećujući se festivalima. Na MESAM-u 86 godine izvode "Oazu snova", a Marina dobija nagradu kao pevačica godine Na izboru za Pesmu Evrovizije u Prištini osvajaju treće mesto sa pesmom "Braća Grim i Andersen".
Septembra 1986. godine Marina napušta grupu i snima solo album na kome je okupi¬la veliki broj saradnika. Pesme su komponovali Kiki Lesendrić (hit "Kolačići"), Srđan Jul, Robert Funčić, Zoran Aničić i Miloš Kozić, a deo tekstova su napisale Alka Vuica i Mari¬na Tucaković Za produkciju i aranžmane bio je zadužen Mato Došen, a svirali su Branko Bogunović i Vedran Božić, gitare, Hrvoje Grčević, bas i Ozren Depolo, saksofon. Mari¬na se zatim udaje za bubnjara Ivana Fecea Firčija (ex Ekatarina Velika) i 1988. godine odlazi u Njujork. Posle razvoda, početkom 1997. godine vraća se u Rijeku, a u Beo¬gradu sa izdavačkom kućom City Records potpisuje ugovor za novu ploču
Tolja i Kraljić su nastavili sa grupom, okupivši za koncerte muzičare koji su ranije činili grupu Linija 32. Godine 1988. objavlju¬ju LP "Budi tu" za koji je muziku i jedan tekst napisao Tolja, a ostale tekstove Kraljić, Mla¬den Popović i Bora Đorđević Sa ploče su se izdvojile pesme "Bengalski tigar" i "Miris kri¬la anđela" Posle serije koncerata, Denis & Denis prestaju da postoje
Tolja zatim radi u studiju kao producent i snimatelj, a 1989 godine objavljuje solo ploču "Stari mačak" na kojoj se okreće zabav¬noj muzici. Pored njegovih pesama na teks¬tove Alide Šarar, snima "Ona kaže ne" obradu pesme "Long Legged Woman Dressed in Black" sastava Mungo Jerry. Jedini saradnik u studiju mu je gitarista Elvis Stanić. Na fes¬tivalu u Portorožu 1991. godine dobija prvu
nagradu za aranžman. Zatim osniva riječki Band Aid Rijeka mira sa kojima snima singl "Sretan Božić i Nova godina" Učestvuje na Splitskom festivalu 92 godine sa pesmom "S okusom mora", a na Opatiji 93. u duetu sa Mateom iz grupe Putokaz izvodi pesmu "Sa¬njaj me" Za kompilacijsku ploču "Zajedno za mir" snima pesmu "Techno army". Drugi solo album snimao je tokom 1994. godine sa Alidom Šarar koja je napisala tekstove Davor Tolja je bio autor pesme "Probudi me" koju je 1997. godine izvela ženska grupa Eni na tak¬mičenju za Pesmu Evrovizije u Dablinu

Diskografija
Singl
"Program tvog kompjutera" / "Noć" (Jugoton 1984,)

Albumi
"Čuvaj se!" (Jugoton 1984) "Ja sam lažljiva" (Jugoton 1985 mini LP) "Budi tu" (Jugoton 1988)
"Program tvog kompjutera" (Croatia Records 1995, kompilacija)

Marina Perazić solo
"Marina" (Jugoton 1987)

Davor Tolja solo Singl
"Sretan Božić i Nova godina" (samostalno izdanje 1993)

Album
"Stari mačak" (Jugoton 1989)

DINAMITI
(Osijek)

Jedan od legendarnih reproduktivnih sas¬tava šezdesetih godina delovaoje u Osijeku pod vodstvom pevača i ritam gitariste Krunoslava Kiće Slabinca (rođen 1944 u Osi¬jeku) Grupa je nastala u proleće 1964 godi¬ne a originalnu postavu su uz Kiću činili basista Alberto Krasnici, bubnjar Miroslav Šaranović, orguljaš Vladimir Lazić i solo gita¬rista Antun Nikolić Tuca Šaranović je ubrzo pešao u sarajevske lndexe, a zamenio ga je Ratko Divjak. Nastupali su po igrankama, ali tokom rada nisu imali nijedan objavljen snimak.
Godine 1967 pobeđuju na Gitarijadi u Zagrebu i odlaze u Minhen gde nastupaju u klubu P.N Hit House. Međutim, Slabinac i Nikolić dobijaju poziv za vojsku i vraćaju se posle nekoliko nedelja Za to vreme članovi grupe su stekli reputaciju izuzetnih instru¬mentalista Grupa je imala raznovrstan re¬pertoar: od komercijalnog jazza, preko rocka, do šlagera Najveći hit u to vreme bila je Kićina pesma "Plavuša" sa kojom je kasni¬je postigao prve uspehe kao solista u vodama zabavne muzike.
Po odlasku Kiće i Tuce, Alberto Krasnici i Ratko Divjak ponudili su pevaču Dadi Topiću i gitaristi Josipu Bočeku, koji su u to vreme bili u sastavu Eliksiri, da im se pridruže Novi Dinamiti su ubrzo postali koncertna sen¬zacija, zahvaljujući nastupima zasnovanim na improvizacijama i stranim hitovima pro¬gresivnog rocka Publika je dobro prihvatala i Topićeve kompozicije, međutim nisu objavili nijednu ploču, a snimili su samo dve pesme u studiju Radio Beograda.
Posle tezge u Rovinju, leta 1969. godine Dinamiti se raspadaju, jer Topić prelazi u Korni grupu u kojoj mu se uskoro pridružuje i Boček Tek 1995. godine na kompaktima Komune, u okviru izdanja "YU retrockspektiva", pojavljuju se dva njihova snimka iz 1967 godine. U obradama tradicionala "Čađava mehana" i "Čačak kolo" pevao je Kićo Slabinac

DISCIPLINA KIČME
(Beograd / London)

Basista Dušan Kojić Koja (rođen 1961 u Beogradu) je posle rada sa nekoliko manje poznatih grupa, početkom 1980 godine pri¬stupio sastavu Limunovo drvo koji je brzo evoluirao u Šarla akrobatu. Po raspadu Šarla, krajem 1981 godine. Koja sa bubnjarom Nenadom Krasavcem Keletom (ex Urbana gerila) formira Disciplinu kičme. U početku su u postavi imali još jednog basistu, Srđana Đileta Markovića (ex Radnička kontrola, UKT), ali je Koja ubrzo odlučio da u beskom¬promisnu avanturu krene sa samo dva instrumenta Po Keletovom odlasku u vojsku 1982. godine, za bubnjeve seda Srđan Žika Todorović (ex Radnička kontrol, Centar) Neobična postava i neobična muzika vrlo teško su nalazile svoj put do diskografa.
Budući da je debi materijal odbila većina diskografskih kuća, LP "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" objavila je početkom 1983 godine slovenačka kuća Helidon, u to vreme naklonjena alternativnim grupama Produk¬ciju su pored Koje uradili snimatelj Toni Jurij i Nebojša Antonijević iz Partibrejkersa koji je potpisan kao Riki Rif. Radikalna i minimali¬stička, ova ploča je grupu predstavila u ogo¬ljenom, gotovo koncertnom izdanju. Kojini naredbodavni iskazi dominiraju u temama "Uživaj", "Zgodne kretnje", "Mladost ne op¬ravdava besvest" i "Nemoj". U pesmi "Pečati" nakratko intonira himnu "Hej Sloveni", ost¬varujući diskretnu posvetu Džimiju Hendriksu koji je svojevremeno na sličan način obra¬dio američku himnu, "Pečati" nude i udaljenu, ali dovoljno jasnu asocijaciju na kabastu moždanu i operativnu birokratičnost soci¬jalizma, te je himna tu liniju samo pojačala. Bubnjeve na ploči je svirao Žika, jer je Kele bio u vojsci On se pojavljuje samo u uvodu
pesme "Sviđa mi se....." i "28. jun 1984." koja je snimljena na koncertu u bašti SKC-a Ploča je objavljena u skromnom tiražu, brzo je ne¬stala sa tržišta, a 1987 godine Boris Furlan je za svoju firmu Slovenija objavio kasetno reizdanje.
Taj debi im nije mnogo pomogao da pojačaju status pa su karijeru strpljivo gradili na svirkama, doduše samo u većim gradovi¬ma. Mini LP "Ja imam šarene oči", objavlju¬je im 1985. godine privatna slovenačka kuća Dokumentarna. Na toj ploči Koja prvi put uvodi nove instrumente, trubu i saksofon. Koja se sam bavi produkcijom, što će i ubu¬duće činiti na svojim pločama Sledeći album "Svi za mnom" iz 1986 godine donosi i neke novine. Ploču snimaju u postavi Koja, Žika i Kele (bubnjevi), Zerkman i Dedža (trube) Obrađuju pesmu "Čudna šuma" sa debi albu¬ma YU grupe iz 1973 godine. Njegova verzi¬ja predstavlja jednu od najoriginalnijih obra¬da u istoriji dotadašnjeg YU rocka i vredna je posveta radu YU grupe. Koja uvodi i nove instrumente tako da se, doduše fragmentar¬no, pojavljuju violina (tema iz "Humoreske" Smetane) i akustična gitara. Prateće glasove pevaju Banana iz Električnog orgazma i čla¬nice novosadske grupe Bove koje će i ubu¬duće redovno sarađivati na snimanjima, a gitarista Darko Milojković (ex Radnička kon¬trola) svira udaraljke. U pesmi "Ovo je zvuk" korišćen je deo intervjua koji je Koja dao za radio Vrnjačku Banju Žanrovskoj raznovr¬snosti su doprinele i trube koje povremeno V " Jf,ZZ pri2vuke Pesme "Čudna šuma","Zasto" i "Svi za mnom", prvi put su ozbiljnije prihvaćene u medijima. Posle ove ploče Kele odlazi u Ameriku gde je i danas
Početkom 1987 godine, obeležavajući petogodišnjicu grupe, objavljuju LP "Najlepši hitovi", snimljen na koncertima 3. i 4. no¬vembra 1986 godine u beogradskom klubu Akademija Materijal je snimljen na skrom¬noj osmokanalnoj tehnici, bez dodatnog studijskog intervenisanja, tako da verno predstavlja grupu uživo. Krajem 1987. go¬dine Koja nudi novi eksperiment, ploču na kojoj se nalazi pet verzija "Dečije pesme" Cinični refren "Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina, šta je dobro, šta nam tre¬ba, Kičme, Kičme disciplina", obrađen je kao dečji, disko, početni hit i superioran miks. Grupu tada pored Koje i Zerkmana čine saksofonista Jurij Novoselić Kuzma (ex Film, Dee Dee Mellow) i Dule Dejanović (ex Limunovo drvo, Katarina II). Kao gosti, pojavljuju se gitarista Dragi Jelić (YU grupa), gitarista Željko Nikolić (Rože poze), Srđan Todorović (tada u EKV) i bubnjar Ivica Vdović (ex Šarlo akrobata) Ploča je popunjena snimcima sa nastupa u Akademiji, a to su obrade "Addicted To Love" Roberta Palmera i "Love Removal Machine" sastava The Cult. U istoj postavi tokom zime 88/89 snimaju album "Zeleni zub na planeti dosade" sa udarnim pesmama "Tata i mama" i "Ah, kakva sreća". Febru¬ara 1990 godine Koja gostuje u emisiji "120 minutes" na MTV programu, a emituje se i spot engleske verzije "Dečije pesme" (Childrens Song)
Ploča "Nova iznenađenja za nova pokolenja" pojavljuje se početkom 1991 godine a novi bubnjar je Srđan Gulić Gul (ex Haus-tor). Nove pesme su "Buka u modi", "Da li ti znaš za neki drugi ritam", "Zlopamtilo" i obrada "Zemlja svetlosti" Pop mašine sa jednog od njihovih ranih singlova. Novost na ploči je uvođenje instrumenta goč (bu¬banj iz narodnih duvačkih orkestara) koji je svirao Duka, svojevremeno bubnjar u grupa¬ma Pop mašina, Innamorata, Papatra. Ploča obiluje semplovima, tako se u numeri "Buka u modi" pojavljuje rif iz pesme "Noćna buka" sastava Dah, u "Zemlji svetlosti" refren iz "Rocknroll u Beogradu" grupe Time, a "Zlo¬pamtilo" sadrži deo pesme "Bio jednom jedan pas" YU grupe. Uz ploču je izašao i promo singl sa pesmom "Buka u modi", dok je na B-strani drugačiji miks iste pesme. Posvete domaćim grupama sedamdesetih godina Koja je demonstrirao i uživo U ad hoc grupi Kod tri balona svirao je gitaru. Banana iz Električnog orgazma bas, a za bubnjevima su u različitim prilikama sedeli Srđan Todorović, Kokan Popović i Goran Čavajda Čavke. Izvodili su hitove YU grupe, Buldožera, Atomskog skloništa, Pop mašine i Smaka U to vreme Disciplina je već uve¬liko zaživela u narodu Nastupaju širom već napuknute zemlje, a 9 marta 1991 godine na demonstracijama u Beogradu okupljeni su skandirali Kojin stih "Vreme je za pravdu, vreme ja istinu", dok je na Protestu u zimu 96/97 pesma "Buka u modi" korišćena kao nezvanična himna
Poslednje koncerte zagrebačko-beogradska postava Discipline održala je avgusta 1991 godine u Kopru i Puli, Zanimljivo je da su početkom 1992 godine na zagreba¬čkom Radiju 101 u emisiji "Dobar zvuk" slušaoci na pitanje da li je poželjno gostovanje Discipline u Hrvatskoj, pretežno odgovarali potvrdno. Januara 1992 Koja odlazi u Lon¬don, a Zerkman u Holandiju U početku Koja po klubovima svira instrumentalni rhythm i blues. On svira gitaru, a sa njim je Jadranko Džihan Dado, bivši klavijaturista Zabran¬jenog pušenja. U okviru grupe Lost Children sa Bojanom Pecarom (ex EKV), Nikolom Čuturilom (ex Riblja čorba) i Momom koji je trebalo da bude bubnjar prve, radne postave engleske Discipline, Koja po londonskim klubovima svira YU rock pesme sedamde¬setih. Bio je član dueta It s Good To smoke i grupe Brushstick blues band sa engleskim muzičarima. Zatim menja umetničko ime u Black Tooth (Crni zub) i formira grupu Disciplin A Kitschme sa crnom pevacicom Gofie Bebe i novozelandskim bubnjarom Beatom. Gofie je pevački debitovala u grupi, a Beat je svirao sa australijskom grupom DD Smash i raznim američkim sastavima Nastupaju po manjim prostorima u Engleskoj, zvuk im radi Darko Milojković, a u proleće 1996. godine za sopstvenu "Babaroga Records" objavljuju maksi singl sa pesmama "Have you ever heard of any other rhythm?" i "lve got those technicolor eyes"„ Kao i na početku rada u Jugoslaviji, i ovom pločom izazivaju vrlo oprečne sudove u engleskoj i američkoj štampi. Novembra 1996. godine za englesko tržište objavljuju CD "I Think I See Mvself On CC TV" na kome se pored pesama sa maksi singla pojavljuju i engleske verzije ranijih pesama Discipline: "Do Not" ("Nemoj"), "On Why?" ("Zašto?"), "Children Song" ("Dečija pesma") i druge.
U svom sviranju Koja je unosio inovacije, tretirajući bas kao vodeći instrument. Raz¬novrsnost zvuka ostvarivao je upotrebom raznih efekata: flanger, fuzz, wah wah, delay pedale Od samog početka rada ustanovio je sopstveni vizuelni stil. Sam radi omote i pla¬kate za grupu, kombinujući svoje ilustracije sa strip junacima iz detinjstva, a sve u dobroj tradiciji punk scene Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih pisao je za beograd¬ski magazin "Džuboks" pod pseudonimima Novica Talasić i Zeleni zub. Drugo ime koristi i kasnije sa Disciplinom. Takođe je krajem sedamdesetih u SKC-u vodio tribine o no¬vom talasu, a radio je kao disk džokej u klu¬bu Akademija. Krajem osamdesetih u zagre¬bačkom Studentskom centru imao je izložbu omota, plakata i ilustracija. Na Akademiji je organizovao, kako sam kaže, "bučni džem sejšn kabare" pod nazivom "Beogradska prevara uličnog i nadzemaljskog sjaja" sa kon¬ceptualnim umetnikom Kostom Bunuševcem i članovima Discipline.
Tokom karijere nudio je razne definicije svoje muzike, od "rock oko mozga", "najbo¬lja jugoslovenska grupa svih vremena", "pre¬krasna Disciplina", do "now were talking bass" i "heavy rave rock, but fonky!". Koja se ogledao i u drugim medijima Radio je muzi¬ku za filmove "Dečko koji obećava" Mise Radivojevića 1980. godine i za omnibus "Kako je propao rokenrol" 1989. godine koji su režirali Goran Gajić, Vladimir Slavica i Zoran Pezo. On je muzički opremio priču "Ne šalji mi pisma", a uz scenariste Branka Vukojevića i Gorana Gajića dopisao je scene koje povezuju sve tri priče. Za druge dve priče muziku su radili Vlada Divljan i Srđan Gojković, a sve je objavljeno na ploči "Kako je propao rokenrol" (PGP RTB 1989.) Te snimke je radio sa bubnjarima Žikom Todorovicem i Ratkom Ljubičićem. Koja je glumio u oba filma, ali i TV filmu "Radio Vihor zove Anđeliju" Za pozorišnu predstavu "Prijateljstvo zanat najstariji " Bitef teatra, napisao je pesme "Kliker I", "Kliker II", "Oto + Moto", "ŽŠG" i uradio obradu pesme "Idu dani" Vokija Koštica. Sve pesme su objavljene na singlu "Prijateljstvo zanat najstariji......". Disciplina je svirala i u predstavi "Čekajući Godoa"
U početku rada Disciplina kičme je sarađivala sa alternativnom zagrebačkom pozorišnom trupom Kugla glumište. Koja je radio produkciju grupama Partibrejkers, Boye, STRAH, i Obojeni program. Na TV Studio B je pripremao gradske emisije pod uobičajenim pesudonimom Zeleni zub. Živi u Londonu, a februara i septembra 1997. godine sa grupom je održao seriju nastupa po Srbiji i u Skoplju. U proleće 1997 godi¬ne objavio je CD maksi singl sa novim ver¬zijama pesama "Do not" i "Oh why".

Diskografija
"Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" (Helidon 1983) "Ja imam šarene oči" ( Dokumentarna 1985 mini LP) "Svi za mnom" (Helidon 1986) "Najlepši hitovi!" (PGP RTB 1987, koncertni) "Dečija pesma" (PGP RTB 1987) "Zeleni zub na planeti dosade" (PGP RTB 1989) "Nova iznenađenja za nova pokolenja" (PGP RTB 1991) "Have you ever heard of any other rhythm?" (Babaro¬ga Records / Metropolis 1996, maksi singl) "I Think I See Mvself On CC TV" (Babaroga Records /
Tom Tom Music 1996,) "Do Not" / "Oh why" (Babaroga Records 1997, max singl)

DIVLJAN VLADIMIR
(Beograd)

Gitarista, kompozitor i pevač Vladimir Divljan rođen je 1958. godine u Beogradu. Još u osnovnoj školi sa komšijama, basistom Zdenkom Kolarom i bubnjarem Bozom Jovanovićem osniva klinačke sastave. Krajem se¬damdesetih godina sa Zdenkom je u jazz rock grupama Merilin i Zvuk ulice, a zatim od 1980 do 1984. godine u grupi Idoli Diplomirao je 1980. godine na Rudarsko-geološkom fakultetu na grupi za petrologiju i geohemiju Po prestanku rada Idola, kraće vreme se bavio mišlju da pokrene grupu Hondini sinovi u kojoj je bas trebalo da svira Branko Isaković, bubnjeve Piko Stančić a gitaru Gagi Mihajlović Ipak se odlučio za samostalnu karijeru
LP "Tajni život A..P. Šandorova" snimio je sa pijanistom Aleksandrom Šandorovim koji se do tada bavio samo klasičnom muzikom. Bliski saradnik na realiziciji ploče bio je i klavijaturista Đorđe Petrović Žanrovski raznovrsan, LP pored dva instrumentala "1986," i "1987 " donosi minimalistički swing "Neću ništa da znam", klasičnu Divljanovu baladu "Više nisam tu" i hit pesmu "Patuljci" na kojoj prvi put pokazuje interesovanje za semplove u muzici. Semplovani zvuci nalaze se i na ostatku materijala, tako da je koristio snimke oglašavanja zrikavaca, motora "fiće", zvuk razbijanja stakla, udaranja o nakovanj i slično. Po objavljivanju ploče sa Zdenkom Kolarom, Sašom Šandorovim i bubnjarom Markom Milivojevićem polazi na turneju. Jedno vreme je nastupao sa zagrebačkom grupom Le Cinema i oni su koncertni sni¬mak pesme "Maršal" iz repertoara Idola uvrstili na LP "Rocking At The Party Live!" (Suzy 1989). Za TV seriju "Čovek u srebrnoj jakni" Divljan je obradio pesme grupe The Beatles sa takozvanog "Belog albuma", a radio je songove za TV emisiju "Podijum". Za film "Kako je propao rokenrol" Divljan je uradio muziku za priču "Do izvora dva pu¬tića" reditelja Zorana Peza. Taj materijal je objavljen na ploči "Kako je propao rokenrol" (PGP RTB 1989). Sa Srđanom Gojkovićem Giletom učestvuje u predstavi "Roken¬rol za decu" pozorišta Boško Buha koja je doživela preko sto izvođenja U okviru toga objavljuju LP "Rokenrol za decu" sa obrada¬ma dečjih pesama. "Rokenrol bukvar" pred¬stavlja nastavak iste ideje, s tim što su Vla¬da i Gile napravili muziku na tekstove Ljubivoja Ršumovića za TV emisiju "Fazoni i fore" Tokom 1990. godine sa Giletom, bub¬njarom Pikom Stančićem i basistom Zoranom Radomirovićem Švabom snima LP "Lut¬ka koja kaže ne". Autori pesama su Vlada i Gile, a tu se nalazi obrada pesme "Lutka koja kaže ne" Mišela Polnarefa u prepevu Đorđa Marjanovića Za obradu "Vi, žtem mon amur", koja je posvećena Seržu Ginzburgu i njegovom hitu "Je taime" iz šezdesetih godi¬na, iskorišćeni su semplovi pesama grupa Black Sabbath, Time, najava Žike Jelića iz YU grupe sa njihovog koncerta na BOOM festi¬valu, kao i glas Milene Dravić sa njene aer¬obik kasete. Od starih pesama snimili su "Srećan ti rođendan" koju je Divljan svojevremeno napisao za Slađanu Milošević. U leto 1991 godine Vlada i Gile rade muziku za film "Crni bombarder" koja se pojavila na istoimenom kompakt disku
Avgusta 1991 godine Divljan odlazi u Australiju gde i danas živi. U početku je svi¬rao standarde sa lokalnim bendom u Sidneju sarađivao sa pevačicom Maks Šaram, radio na lokalnom radiju koji emituje pro¬gram na srpskom jeziku, a postepeno je počeo da komponuje muziku za televizijske filmove. Zatim je primljen u komitet Udru¬ženja filmskih kompozitora, a od februara 1996. godine studirao je na sidnejskoj Film¬skoj akademiji, na odeljenju za zvuk. Tokom zime 1995 /1996. boravio je nekoliko meseci u Jugoslaviji i tom prilikom je održao ne¬koliko koncerata sa, samo za tu priliku for¬miranim, Old Stars Bendom. Tih večeri sa njim su svirali Saša Šandorov, Zdenko Kolar, Srđan Gojković, Marko Milivojević i Boris Bunjac (udaraljke). Delimično akustičarske verzije starih pesama iz repertoara Idola i kasnije Vladine karijere snimljene su na nji¬hovim novosadskim koncertima u Studiju M, januara 1996 godine i objavljene na kompakt disku "Odbrana i zaštita". Januara 1997 godine Divljan sa Kirilom Džajkovskim (ex Leb i sol) u okviru grupe Aparatchiks objavljuje u Sidneju četiri teme na disku "Dekada" (Avant Garde Records). Reč je o miksovima na kojima su semplovani delovi go¬vora Slobodana Miloševića iz njegovih ra-znih, pretežno kontradiktornih faza Na sledećem disku "Recorded Supplement" (Avant Garde Records 1997 ) Divljan i Džajkovski su snimili devet tema u kojima se bave istra¬živanjem savremenog zvuka.
Septembra 1997. godine Divljan se opet vratio u Jugoslaviju i posle serije koncerata pristupio snimanju nove ploče

Diskografija
"Tajni život A P. Šandorova" (PGP RTB 1988) "Rokenrol za decu" (PGP RTB 1989) "Rokenrol bukvar" (PGP RTB 1990) "Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991) "Crni bombarder" (ZAM 1992, muzika iz filma) "Odbrana i zaštita" (B 92 1996)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

DIVLJE JAGODE
(Sarajevo)

Gitarista Sead Lipovača Žele rođen je u Bihaću 1955. godine, a u Zagrebu je studi¬rao Spoljnu trgovinu. U početku je svirao u sastavima Biseri, Selekcija i Zenit, a maja 1977 godine sa pevačem Antom Jankovićem (rođen u Bihaću 1953.) i basistom Nihadom Jusufhodžićem, koji su takođe bili u grupi Zenit, osniva sastav Divlje jagode. Sa njima su još klavijaturista Mustafa Ismailovski Muc i bubnjar Adonis Dokuzović (ex Novi akordi)
Prvim singlovima postižu populanost najviše zahvaljujući hard rock baladama "Patkica", "Jedina moja" i obradom narodne "Moj dilbere" Ubrzo snimaju debi album na kome Je nova verzija hita "Jedina moja", zatim Pesme "Divlje jagode", "Krivo je more" i čitav niz hard rock tema na tragu Deep Purple i Black Sabbath. Većinu tekstova je napisao Ante Janković, a produkciju je uradio Vladi¬mir Delač. Po objavljivanju ploče 1978 go¬dine grupa pauzira, deo članova odlazi u JNA. Mustafa Ismailovski Muc ih napušta i formira tinejdžerska Srebrna krila, a Sead Lipovača uz Marinu Tucaković postaje spiritus movens disko grupe Mirzino jato koja se proslavlja hitom "Apsolutno tvoj". Početkom 1981 godine grupa obnavlja rad u postavi Lipovača, Janković, bubnjar Nasko Budimlić i basista Alija Alen Islamović. U studiju Dru¬ga maca snimaju album "Stakleni hotel" u kome se u potpunosti opredeljuju za heavy metal zvuk. Ploču su producirali Lipovača i Enco Lesić, tekstove su pisali Goran Petranović (pevač u grupi Elvis J Kurtovich), Mari¬na Tucaković i Alen Islamović Ploča donosi obradu hipi teme "Autostop", te balade "Dodirni me, skloni bol", "Potraži put" i dru¬ge. Shodno odabranom žanru, Sead Lipo¬vača je na koncertima pedantno preuzeo imidž Angus Younga iz AC/DC sa sve kratkim pantalonama i pripadajućim scenskim sko¬kovima i trčkaranjem. U sezoni 1981 godi¬ne Jagode su od većih koncerata nastupali na beogradskom Hipodromu, BROF-u i na koncertu za postradale u Bosanskoj Krajini. Već sledeće godine objavljuju album "Motori" na kome peva Alen Islamović, jer je Janković u međuvremenu izbačen iz grupe. Album su snimali u Nemačkoj, a tekstove su pisali Duško Trifunović, Boško Obradović i Mirko Glišić. Uz naslovnu pesmu koja pred¬stavlja rekord u ponavljanju iste reci, tu su i slični udari na publiku, pesme "Šejla", "Zagrizi rokenrol" i balade "Nasmiješi se", "Ne želiš kraj". Ploča odlično prolazi kod publike, a na promotivnim koncertima u grupu se na kra¬tko vraća pevač Ante Janković koji se ubrzo posvećuje neuspešnoj solo karijeri Zatim 1983. i 1985. godine snimaju slabo zapaže¬ne albume "Čarobnjaci" i "Vatra" i u isto vreme pokušavaju proboj u Londonu pod ime¬nom Wild Strawberries. Na osnovu albuma "Čarobnjaci" zainteresovali su menadžere iz kompanije Trans Atlantic Records i oni su ih pozvali na probno snimanje u London. Novi basista je Zlatan Čehić (exTop) a Alen Isla¬mović je dobio ulogu vodećeg pevača. U Londonu su snimili osam starih pesama na engleskom jeziku i dve nove "Wild Boys" i "Fire On The Water". Producent je bio Kit Vulvin (Keith Woolven), kao gost klavijature je svirao Don Ejri, a tekstove je radio Aleksan¬dar Mežek. Povodom tog snimanja održali su veliki koncert u Zagrebu na kome se poja¬vio i Ksavijer Rasel (Xavier Rusell), novinar heavy metal časopisa "Kerrang!", inače sin filmskog reditelja Kena Rasela. U prikazu koncerta je napisao: "Jagode su muzički još uvek u sedamdesetim godinama. Uticaj grupa Y&T, Black Sabbath i Saxon je očigledan, dok se kroz pesme tu i tamo provlači pone¬ki Judas Priest rif. Njihove stare balade naišle su na najpovoljniju reakciju, što svedoči da Jugosloveni vole da pevaju zajedno sa svo¬jim bendovima" Sledeći korak posle Zagre¬ba bio je nastup u londonskom klubu Marquee 19. februara 1986. godine kao i serija koncerata po engleskim klubovima U isto vreme izašao im je pilot-singl sa pesmom "Sheila". Engleska epizoda se naglo prekida prelaskom Alena Islamovića u Bijelo dugme nekoliko meseci kasnije.
Sumnjajući u mogućnost uspeha u En¬gleskoj, Islamović je prihvatio Bregovićev po¬ziv To je odložilo objavljivanje ploče "Wild Strawberries" i ona se u Engleskoj bez neke veće propagande pojavila tek maja 1987 godine Ploča licencno ploča izlazi u Šved¬skoj, Nemačkoj i Holandiji. Grupa je za to vreme pauzu popunila objavljivanjem kompilacijske ploče "Najbolje"
Nasko Budimlić se povukao i počeo da svira narodnjake u kafani U kombinaciji za pevača jedno vreme je bio izvesni Stivi, Englez, a onda je na mesto frontmena u leto 1987, došao Mladen Vojičić Tifa. Album "Konji" snimaju Žele, Tifa, Zlatan Čehić, klavijaturista Vladimir Podanv (ex Armija B) i bub¬njar Edin Šehović koji je pre toga svirao u stranim sastavima Countrv Carma, Bandoleros i Tusk. Ploču je producirao Piter Hinton i na njoj se našla obnovljena verzija pesme "Divlje jagode" sa ubačenim narodnja¬čkim motivom "Prošetala Suljagina Fata" Bu¬dući da je Vladimir Podanv završio Muzičku akademiju, odsek klavir, na ploči se njego¬vom zaslugom našla i obrada klasične teme "Turski marš". Ni ova postava, po običaju, nije trajala dugo, tako da polovinom 1988. godine grupu napuštaju Tifa, Podanv i Edin Šehović. Pevanje preuzima Zlatan Čehić a za bubnjeve seda Điđi Jankelić.
Sledeće godine u grupu dolazi pevač Zla¬tan Stipišić Džibo (ex Osmi putnik) Sa nji¬ma snima album koji se pojavio u Holandiji, Nemačkoj i Švedskoj. Posle toga grupa prestaje sa radom.
Tokom rata Sead Lipovača je živeo u Lon¬donu i Zagrebu. Godine 1993 objavio je za strano tržište CD "Magic Love" a 1995. godi¬ne sa obnovljenim Divljim jagodama CD "La¬bude, kad rata ne bude" CD "Sto vijekova" Divlje jagode su snimile u Nemačkoj i on grupu predstavlja u nešto mekšoj muzičkoj formi. Na snimanju su učestovali Žele Lipo¬vača, Nasko Budimlić, Sanin Karić, bas. Toni Lasan, klavijature, a pevali su Emir Cerić i Žak Tataj Autor muzike je Lipovača, a teks-tove su uz njega napisali Ante Jankovic, Dino Dervišhalidović i Zlatan Stipišić

Diskografija
Singlovi
"Rocknroll"/"Jedina moja"(Jugoton 1977) "Moj diibere" / "Prijatelj" (Jugoton-1977) "Patkica"/"Kad bi vi, gospođo" (Jugoton 1978) "Hoćeš li me voljet sutra?" / (Jugoton 1979,) "Nemam ništa protiv"/"Bit će bolje" (Jugoton 1979 )

Albumi
"Divlje jagode" (Jugoton 1978)
"Stakleni hotel" (Diskoton 1981 )
"Motori" (Diskoton 1982.)
"Čarobnjaci" (Diskoton 1983)
"Vatra" (Diskoton 1985)
"Najbolje" (Diskoton 1986, kompilacija)
"Wild Strawberries" (Logo Records 1987)
"Konji" (Jugoton 1988.)
"Labude, kad rata ne bude" (Croatia Records 1995)
"Sto vijekova" (Nimfa Sound 1996,)

DIVLJI ANĐELI
(Beograd)

Divlji anđeli su klasičan "one hit wonder" jugoslovenske diskografije. Grupu izrazitih komercijalnih ambicija i na vizuelnom tragu novog romantizma godine 1982. godine osnivaju gitarista Dragan Đorđevic Džo (ex Tarkus), pevač Nebojša Savić Boca, basista Dejan Lalević i bubnjar Miroslav Lekić Šiki.
Bez ijednog živog nastupa objavljuju debi album "Divlji anđeli" koji producira Saša Habić i on im donosi jedini hit u karijeri "Voli te tvoja zver". Tekstove su radili Marina Tucaković i Nebojša Savić koji je uradio celokupnu muziku. Habić je pored produci¬ranja svirao na ploči klavijature i gitaru, a prateće vokale pevala je Marina Švabić (ex Kim)
Po objavljivanju ploče, grupa kraće vreme nastupa, a 1983 godine prestaju sa radom

Diskografija
"Divlji anđeli" (PGPRTB 1982.)

DOKTOR SPIRA I LJUDSKA BIĆA
(Beograd)

Nesvakidašnji beogradski autor Dušan Mihajlović Spira (akustična gitara, vokal) ka¬rijeru je započeo krajem 1972. godine kada je sa Mirjanom Markovic (nije u pitanju ista osoba koja je osmislila JUL) osnovao akustičarski duet Mira i Spira.
Posle niza nastupa na većim koncertima, posebno u Hali sportova na hepeninzima koje je organizovala Pop mašina, širu afir¬maciju je doživeo kada je grupa Suncokret uvrstila njegovu pesmu "Prvi sneg" na svoj debi album "Moje bube" (RTV U 1977.). Zatim je odustao od akustike i osnovao alternativni sastav Doktor Spira i ljudska bića kroz koji je prošlo mnogo muzičara. Debi album "Dijagnoza" snimio je 1980 godine sa gitaristom Zoranom Dašićem (kasnije osnovao starogradsku grupu Legende), basistom Stevanom Milinkovićem i bubnjarem Želimirom Vasićem. Ploču je producirao Spira dok su za prateće vokale bili zaduženi Mira Markovic i Dragan Popović (ex DAG i Maj) Izuzetno osobene i originalne pesme "Buđenje", "Ima dana kada mene moja duša boli", "Dr Paranoja", "Uvek isto zbogom", "Igrač na žici" delimično su nastale pod uticajem novog talasa, ali nose jasnu narativnu potku otuđenja. U to vreme Spira je važio za kultnu ličnost među beogradskim muzi¬čarima, ali to nije uticalo na diskografske kuće. Ploču niko nije želeo da objavi, tako da je on u Londonu o svom trošku odštam¬pao manji broj primeraka koje je podelio prijateljima
Sastav je prestao sa radom 1985. godine. Na nagovor Bore Đorđevića, PGP RTB godinu dana kasnije objavljuje ovu ploču. U to vre¬me Spira je već odustao od muzike, konstruisao je mini gitarsko pojačalo "Žuto pile" sa kojim je pokušao da se probije na tržištu Godine 1988. otišao je u London gde i da¬nas živi i bavi se računarima

Diskografija
"Dijagnoza" (PGP RTB 1986.)

DOMICELJ TOMAZ
(Ljubljana)

Tomaž Domicelj rođen je 1948. u Ljublja¬ni. Godine 1966 osnovao je gimnazijsku grupu Helioni u kojoj je pevao Janez Bončina. Po raspadu tog sastava, otišao je u Englesku gde je nastupao po klubovima svi¬rajući akustičnu gitaru i usnu harmoniku i izvodeći protestne pesme
Po povratku u Ljubljanu posvetio se studi¬jama engleskog, ali je nastavio muzičku kari¬jeru. U jesen 1975. godine Drago Mlinarec, Ivica Percl, Srđan Marjanović i Domicelj kreću na turneju pod nazivom "Četvorica za mir" Njegova pesma "Sit sem že bluesa" snimlje¬na decembra iste godine na koncertu u novosadskom Studiju M, objavljena je na duplom živom albumu "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977), U to vreme nastupa na fes¬tivalima kao što su Omladina u Subotici, Mladinski festival u Ljubljani i Slovenska popevka
Po povratku iz vojske, novembra 1977 godine objavljuje prvi album "Tomaž uživo" snimljen na koncertima po Sloveniji, a miks je urađen u Londonu gde je i kasnije redov¬no završavao svoje ploče. Za koncertni LP odlučio se jer nije mogao da okupi stalnu prateću ekipu Tokom godina je specijalizovao efektan samostalni nastup. Demonstri¬rao je svoju bottle neck tehniku sviranja gitare i agresivno pevanje, a često je između pesama zabavljao publiku originalnim pri¬čama i vicevima. Upravo takva atmosfera zabeležena je na ploči u pesmama "Blues na deževen den", "Gospod direktor", "Preprost človek", a tu je i "Irena, lahko noč" obrada "Goodnight Irene". Zatim nastupa na BOOM festivalu, a njegova pesma "Letnik 48" je na živoj ploči "BOOM 77" (Suzy 1978.).
Jubilej, dvanaest godina rada, obeležio je krajem decembra 1978. godine na dva koncerta u ljubljanskom Mladinskom gledališču, mestu gde je i započeo karijeru. Uz svirke na rock koncertima, Domicelj je nas¬tupao i na festivalima izvodeći svoje nefor¬malne pesme i često odnoseći nagrade. Drugi LP "Letnik 48" snimio je sa studijskim muzičarima sa kojima će kasnije često da radi: Čarli Novak (bas, harmonika), Braco Doblekar (saksofon, udaraljke), Dragan Gajić (bubnjevi) i Borut Činč (klavijature). Ploču je sam producirao, a svirao je gitare, udaraljke i sintisajzer LP je dobio taj naziv jer se Tomaž rodio 1948. godine, ali i zato što ga je sni¬mio za 48 sati. U pesmama "Slovenskega na¬roda sin", "Hondoidi", "Punk festival" (posve¬ćen Omladinskom festivalu u Subotici), "Ja¬majka", bavi se raznovrsnim, aktuelnim temama. Pesma "Vlak na jug" (autor muzike Steve Goodman) govori o nostalgičnom od¬nosu gastarbajtera prema Jugoslaviji i pred¬stavlja tematski iskorak u njegovim pesma¬ma. Tekstove je sa slovenačkog prepevao Arsen Dedić, a zanimljivo je da su oni na omotu štampani ćirilicom. U to vreme je u Jugoslaviji i Engleskoj nastupao sa legen¬dom britanskog bluesa, Aleksisom Korne¬rom (Alexis Corner) Osamdesetih godina Domicelj je vrlo često svirao i to sa različi¬tom ekipom pratećih muzičara. Na koncer¬tima koji su više vukli na blues pratili su ga basista Al Stoun (Al Stone), gitarista Zoran Crnković (ex Jutro) i bubnjar Pavle Ristić. Žanrovski širi zvuk postizao je sa muzičari¬ma: Čarli Novak (bas). Tone Dimnik (bufrhjevi), Dare Petrič (gitara) i Dane Gančev (klavi¬jature). Na albumu "Kratke domače" (naziv po prvim domaćim cigarama) snimio je i pesme "Banane", "Končno, človek brez problemov" i "Samo najmočnejši ostanejo" koje su se našle i u repertoaru Neće Falk. Pored njih, tu je reggae "Učilna zidana" nastao na osnovu stare narodne pesme i "Parada" koju je komponovao Marko Brecelj Ploču je pro¬ducirao Domicelj, a snimatelj i koproducent bio je Majk Robinson (Mike Robinson), jer je materijal miksovan u londonskim studiji¬ma BBC-a. LP "Brez zavor" takođe je miksovan u Londonu, a produkcijom su se bavili Domicelj i klavijaturista Borut Činč Pored njegovih pesama na ploči se našla "Za vedno mlad" obrada "Forever Young" Boba Dilena. Na CD-u "Na planini je živel" našao se izbor njegovih snimaka od 1978. godine. Juna 1991 godine nastupao je ispred Boba Dilena na koncertu u Ljubljani Tada ga je pratila sedmočlana ekipa koja i danas čini jezgro njegovih saradnika. Godine 1993 objavljuje prvi slovenački dupli CD "Človek v ogledalu" Na jednom disku su uz njegove pesme i obrade "Moj dom je Lublana" ("Sweet Home Alabama"), "Težek dež" ("A Hard Rains A Gonna Fali"), "Loški grad" (Carrick-fergus") i "Stari pijanček" ("Little Ole Wine Drinker Me"). Na drugom disku su snimljene samo četiri pesme, a on je objavljen i kao mini CD U isto vreme pokreće trio Projekt Triglav sa basistom Jani Lahom i bubnjarem Andrejem Hribarom. Sa klavijaturistom Bo-rutom Činčom snimio je CD "Morske in pre¬komorske prigode" sa pesmama za decu. Sa Projektom Triglav objavio je CD "Bivše in bodoče" na kome se opet, pored njegovih pesama, našlo dosta obrada: "Tebi bom pa zvest" ("Tougher Than The Rest" Brusa Springstina), "Puščava dežja" ("Have You Ever Seen The Rain" grupe Creedence Clearvvater Revival), "Lili, rum in čaj" ("Willie and the Hand Jive" Džoni Otisa) i druge.
Od raspada zemlje isključivo svira po Sloveniji, mada je 1994 godine nastupio sa akustičarskim programom u zagrebačkom klubu Kulušić Često svira sa mlađim grupa¬ma Requiem i The Drinkers. Maja 1996. godine nastupao je u Londonu na koncertu u spomen Aleksisa Kornera (Alexis Corner), a te večeri su na bini bili Piter Grin (Piter Green), Džek Brus (Jack Bruce), Zut Mani (Zoot Money) i drugi
Domicelj je preveo i napisao predgovor za knjige o Bobu Dilenu (1978), "Zapisan slavi" o Vudi Gatriju (Woody Guthrv), Elvisu Presliju, grupi The Beatles i "The Longest Cocktaill Party" Ričarda Delajla (Richard Delayllo) Krajem šezdesetih godina radio je muziku za film "Onkraj" (reditelj Jože Gale) i pozorišnu predstavu "Vaclav Havel" Vodio je muzičke emisije na Radio Studentu, Radio Ljubljani i Radio Trstu i pisao je o muzici za slovenačke novine, a jedno vreme je bio zaposlen u reviji "Stop". Od 1985 do 1992 godine radio je povremeno kao novinar u svetskom servisu BBC. Tokom 1989. i 1990. godine urednik je za licencna izdanja u RTV Ljubljana. Tokom devedesetih na TV3 vodi muzičku emisiju "Zdrava video glava" Počet¬kom 1993. godine Domicelj je u Ljubljani otvorio CD prodavnicu Dots Records, firme koja na Balkanu zastupa diskografsku kuću Columbia-CBS Dots Records ima kamionet - putujuću prodavnicu ploča sa kojom se pojavljuju na važnijim muzičkim manifesta¬cijama po Sloveniji

Diskografija
Singlovi
"Srečanji" / "Fant s gitaro" / "Obrežna romanca" / "Slo¬vo" (PGP RTB 1970)
"Stara mama"/"Hejgospodična"(Helidon 1972) "Glazbena zgodovina Tomaža Domicelja" / "Papirnati
mraz" (Helidon 1973)
"Kaj je še Ijubezen" / "Daleč je sonce" (PGP RTB 1975 ) "Moja kitara" / "Mlada Anka" (RTV LJ 1977) "Jamajka" (RTVU 1978)
"Avtomat"/"Gib-gib-gibljivo gibanje" (RTV LJ 1979) "Maša7"Novoletni honorar" (RTVLJ 1980) "Stari prijatelj" / "Petrovaradin" (RTV LJ 1980) "Preprost človek" (Dots records 1993, mini CD) "Ljudski rock 3x5" (Dots records 1993, mini CD)

Albumi
"Tomaž v živo" (RTV U 1977)
"Letnik48 " (RTV U 1979 )
"Ženska, ženske, ženski in druge drugačne pesmi" (RTV LJ 1980)
"Kratke domaće" (RTV U 1982) "Brezzavor" (RTV LJ 1985) "Na planini je živel" (RTV S 1991 kompilacija) "Človek v ogledalu" (Dots records 1993, dupli CD) "Morske in prekomorske prigode" (Dots records 1993) "Bivše in bodoče" (Dots records 1995)

DORIAN GRAY
(Zagreb)

Grupa je nastala 1982. godine u postavi Massimo Savić (gitare, vokal), Vedran Čupić (gitara), Branko Terzić (bubnjevi). Toni Ostojić (klavijature) i Emil Krnjić (bas) Na predlog bubnjara Terzića, odabrali su ime Dorian Gray po knjizi Oskara Vajlda "Slika Dorijana Greja" što je precizno definisalo njihovo viđenje art rocka. Gradeći muzičku sliku oko radova sastava Roxy Music i Japan i delujući u post novotalasno vreme, doneli su na scenu kako vizuelnu tako i autorsku elegan¬ciju U početku su rad vezali za Galeriju zagrebačkog Studentskog centra gde su vežbali Prva veća priznanja dobili su tokom 1983 godine zahvaljujući klupskim nastu¬pima u Hrvatskoj i Sloveniji, a te godine su učestvovali i na YURM-u. Krajem 1983. godi¬ne snimaju debi LP "Sjaj u tami" koji je pro¬ducirao Šaša Habić, a efektan omot uradili su Sanja Baharah i Mario Krištofić. Kao gosti na snimanju učestvuju basista Jadran Zdunjić, saksofonista Miroslav Sedak Benčić i Šaša Habić koji je svirao električni klavir U odnosu na demo snimke koji su se pre toga vrteli na radiju, studijske verzije su bile mekše, ispolirane, a kao hit se izdvojila nu¬mera "Sjaj u tami" (obrada "The Sun Aint Gonna Shine Any More" grupe Walker Broth¬ers iz šezdesetih godina). Dodatni aduti bili su "Kuća", "Dugo si sam", "Monstrum pored sna" i "Jahač", a Massimo Savić se predstavio kao odličan pevač i maštovit gitarista. Mate¬rijal su potpisali zajednički, a pored komuni¬kativnih pesama tu su se našle altemativnije teme i tekstovi u kojima se oseća poetska ambicija. Po objavljivanju ploče, iz grupe odlaze Terzić (kasnije u grupi Svileni), Čupić i Krnjić. Novu postavu čine basista Jadran Zdunjić, bubnjar Dragan Simonovski i gita¬rista Zoran Cvetković Zok (ex Prljavo kaza¬lište, Parni valjak).
Drugi LP "Za tvoje oči" snimaju u Šved¬skoj, a producent je Šune Ferger (Sjunne Ferger). Tekstove je napisao Zok, a muziku je uradio zajedno sa Massimom. Instrumen¬talno snažniji i preciznije producirani, pos¬tupno su krenuli bliže pop formi posebno u pesmama "Ti si tu" i "Za tvoje oči"
Sa radom prestaju 1986. godine, a Ma¬ssimo Savić se posvećuje uspešnoj solo kari¬jeri.

Diskografija
"Sjaj u tami" (Jugoton 1983) "2a tvoje oči" (Jugoton 1985.)

DRUGI NAČIN
(Zagreb)

Pevač, klavijaturista i flautista Branko Požgajec, gitarista Halil Mekić i basista Željko Mikulčić svirali su u prvoj polovini sedamde¬setih godina u obnovljenoj verziji sastava Zlatni akordi. Po odlasku Halila Mekića u JNA pristupa im gitarista, flautista i pevač Ismet Kurtović koji ostaje u grupi i po povratku Mekića. Zatim objavljuju singl sa pesmama "Opet" i "Odlazak" i kreću na letnju turneju Jula 1974 godine počinju da rade sa Borisom Turinom koji zapušta aktivnu karijeru stonotenisera i potpuno se posvećuje bub¬njevima. Turina je još polovinom šezdesetih počeo da piše tekstove za hitove Crvenih koralja i drugih grupa ("Drvosječa da sam ja", "Bez djevojke") i svirao je bubnjeve u Crvenim koraljima i Zlatnim akordima, ali onim koje je predvodio pevač Duško Lokin. Da bi izbegli zabunu, Požgajčevi Zlatni ako¬rdi menjaju naziv u Novi akordi, a 12. okto¬bra 1974. godine odlučuju se za novo ime -Drugi način. Naziv je preuzet iz pesme Frederika Garsije Lorke "Na drugi način" a logo grupe je uradio strip autor Igor Kordej.
Svoje nove pesme redovno predstavljaju publici na nastupima u zagrebačkom klubu Big Ben, a u krajem 1974 godine o svom trošku snimaju debi album. U Jugotonu ih odbijaju, a ugovor sa diskografskom kućom Suzy raskidaju zbog neslaganja oko koncep¬cije omota. Najzad ih prihvataju u PGP RTB-u i to samo zato što se tadašnjem uredniku dopao luksuzan omot pa je ugovor potpisan
bez preslušavanja muzike. Konceptualnom pločom, koja se bavi temom samoće, napra¬vili su presedan na dotadašnjoj sceni. Pod jakim uticajem sastava Wishbone Ash, Deep Purple i Free, sa dve flaute i dve gitare u po¬stavi i jasno orijentisanim hipi stilom, brzo su osvojili pozicije na terenu, tako da je ploča kasnije godinama doštampavana. Muziku su komponovali Požgajec i Kurtović, a teks¬tovima i koncepcijom ploče bavio se Turina
Krajem 1976. godine Požgajec odlazi u JNA, a tokom njegovog odsustva grupu na¬puštaju obojica gitarista, Kurtović i Mekić. Oni formiraju sastav Nepočin koji čine i basista Bozo Ilić, klavijaturista Damir Šebetić i bubnjar Branko Knežević. Naziv uzimaju iz pesme Vaska Pope "Nepočin polje", jer je Kurtović tokom boravka u JNA igrao u pozorišnoj predstavi "Pa ti ne umeš da se voliš" na tekst Vaska Pope, a u režiji Petra Zeca i produkciji Pozo-rišta dvorišta,. Debi LP "Svijet po kome gazim" (PGP RTB 1978.), za koji je omot uradio Igor Kordej slabo je prošao kod kritike, pretežno zbog kitnjaste muzike i nategnutih tekstova. Po povratku Požgajca iz JNA, Drugi način nas¬tavlja rad sa novim gitaristima Brankom Bogunovićem i Nikolom Gečevićem (ex Stak¬leno zvono). Objavljuju singlove i redovno svi¬raju po čitavoj Jugoslaviji, Zatim opet dolazi do promena. Napuštaju ih Bogunović koji formira jazz rock grupu Obećanje proljeća i Gečević koji pravi sastave Žuta minuta i Rega¬ta U grupu dolaze bubnjar Miroslav Budanko i gitarista Robert Krkač, Zatim se u Drugi način vraća stari gitarista Ismet Kurtović i dovodi basistu Bozu Ilica Kada je Krkač prešao u Film, uzimaju novog gitaristu Dani¬jela Veličana U toj postavi snimaju album "Ponovno na putu" kojim ne postižu pret¬hodni uspeh, ali redovno sviraju tako da na turneji drže preko sto pedeset koncerata, gde često izvode i strani materijal.
Budući da im muzički trendovi nisu išli na ruku, postepeno se povlače sa scene i nastupaju samo na prigodnim koncertima Posle duge pauze, krajem 1992 godine Branko Požgajec ponovo snima stare pesme sa nji¬hovih ploča i objavljuje ih uz dve nove na kompilacijskom CD-u Sa njim u postavi su Bozo Ilić, gitarista Davor Senčar (ex Legija), bubnjar Dražen Kovač (ex Regata) i pridru¬ženi članovi, gitarista Ernest Vinković i klavi-jaturista Branko Bardun. Početkom 1996 godine Ismet Kurtović je objavio solo CD "Moje najljepše pjesme" na kome su se našle pesme koje je komponovao za Drugi način i Nepočin, a tu su i dve verzije nove "Mojoj dragoj BiH"

Diskografija
Singlovi
Zlatni akordi: "Opet" / "Odlazak" (Jugoton 1973) "Dugi put"/"Izgubljena žena" (PGP RTB 1975,) "Jugoslavija"/ "Crnogorsko kolo" (PGP RTB 1976.) "Prođeovaj dan"/"Zadnji put" (Jugoton 1978) "Obećaj mi proljeće"/"Balada o osmijehu" (Jugoton 1979)

Albumi
"Drugi način" (PGP RTB 1975) "Ponovno na putu" (Suzy 1982,) "Drugi način" (Croatia Records LP, MC 1992, CD 1994, kompilacija)

DU DU A
(Beograd)

Grupu Du Du A osnovali su 1981 godine Dejan Kostić (ex Grupa I), gitara, bas, vokal i Vuk Vujačić, saksofon (ex Innamorata, Via Talas). Već prvim snimcima ponudili su kom¬binaciju funk, reggae i dance muzike Krajem 1981. godine u grupu dolazi pevač i klavijaturista Zoran Zagorčić (ex Ganeša). Sa njima su sarađivali Nebojša Antonijević Anton, Goran Vejvoda, Bebi Dol, Jelena Račić, Dejan Stanisavljević (ex Beograd), Igor Gostuški, klavijaturista Maks i bubnjar Vlada Funtek.
Na debi singlu 1982 godine u pesmi "Ja Tarzan, ti Džejn" među prvima kod nas nude formu rap pevanja Prvi LP "Primitivni ples", u produkciji Dejana Koštica, donosi pesme "KaJa", "Ja ne bi, ne bi" koje nude interesovanja za različite, tada aktuelne svetske žan¬rove Grupa pauzira tokom 1983. i 1984 godine, jer Dejan svira u Kairu po klubovima
Potom nastavljaju sa radom ograničivši se na koncerte i studijska snimanja, ali godina¬ma ništa ne objavljuju
Povratničko izdanje, kaseta "Ritual", izlazi 1996. godine. Autor muzike je Dejan Kostić, a pesma "San" obrada je "I wish" Stivi Vondera (Stevie VVonder) Kostić je odsvirao sve instrumente, a pomagali su mu: Miloš Pavlović (koprodukcija, koautor muzike, sni¬matelj, gitara), Nenad Jovanović, vokal, Srđan Đile Marković, vokal i Dejan Stanisavlje¬vić, klavir Početkom osamdesetih godina Dejan Kostić je svirao bas gitaru u pesmi "Pazite na decu" na ploči "Bistriji ili tuplji čovek biva kad" Šarla akrobate, gitaru, bas i udaraljke na maksi singlu "Rudi" i albumu "Ruže i krv" Bebi Dol.

Diskografija
Singlovi
"Ja Tarzan ti Džejn" / "Afrikanac iz Beograda" (PGP RTB
1982) "Irie"/ "Primitivni ples" (Jugoton 1985)

Albumi
"Primitivni ples" (PGP RTB 1982.)
"Ritual" (Good Taste Records 1996, kaseta)

DUMA
(Ljubljana)

Sastav Duma osnovali su 1990. godine kompozitor Veno Dolenc (ex Sedmina) i pevačica Klarisa Jovanović. Oni su još sredinom osamdesetih radili kao duet, a Klarisa je u Atini pohađala školu etno muzike i vizantijskog pojanja. Njima su se priključili saradnici Božidar Ogorevc (viola, violina), Mirko Šlibar (harmonika), Damir Zajec (klasična gitara, tambura). Lađo Jakša (duvački instrumenti). Odabravši naziv Duma (reč, misao, pesma) počeli su da izvode svoje, ali i obrade izvornih slovenačkih narodnih pesama u kojima oživljavaju arhetip na autorski način. A kada izvode levantinske pesme (Bosna, Makedonija, Grčka, Sefardi) nastupaju pod imenom Duma Levantina Treći segment nji¬hovog rada sarži izvođenje epskih narodnih pesama i sakralne muzike, a naziv tog pro¬jekta je "Pred nebeskim vratima" Koriste originalne tekstove, a u pesmama daju svoj autorski pečat, najčešće u ritmičkoj struk¬turi. U pesmama u kojima su očuvani samo tekstovi, Klarisa radi melodiju Sa ovim ma¬terijalom pretežno nastupaju u crkvama, kapelama, zamkovima.
Decembra 1995. godine imali su samo¬stalni koncert u zagrebačkom pozorištu Gavela Novembra 1996 godine pojavili su se na Letećoj učionici i radionici u Mostaru Na prvoj kaseti "Rojstvo idola" Veno je autor muzike i dela tekstova, korišćene su pesme Franea Prešerna, Fransoa Vijona a tu je i obrada narodne "Igraj v kolo, jabolko". Dru¬ga kaseta "Sijaj sončece" nudi obrade pesa¬ma za decu. Treće izdanje, CD "Balada o smehu" uradili su zajedno sa pesnikom Igo¬rom Torkarom, a Veno je autor muzike. Uz CD objavljena je i knjiga kao bibliofilsko izdanje. CD "Onkraj reke" radili su sa novo¬sadskim muzičarom Borisom Kovačem koji je odsvirao i napisao aranžmane za gudače, saksofon i flautu. Veno je autor muzike i tekstova. Na ploči su tekstovi pesnika Janeza Menarta, a objavljena je pod firmom Sed¬mina.
Krajem 1997. godine privodili su kraju rad na disku sa obradama pesama sefard¬skih Jevreja.

Diskografija
"Rojstvo idola" (RTV S 1993, kaseta) "Sijaj sončece"(Didakta 1994) "Balada o smehu" (Pegaz international 1995) "Onkraj reke" (Didakta 1997)

2227
(Ljubljana)

Po raspadu ljubljanskih sastava UBR i Epi¬demija, 1984. godine formirana je grupa 2227 koja je svoj zvuk zasnivala na punk postulatima. Grupa je u to vreme dosta svi¬rala, a snimci su se našli na brojnim kompi¬lacijama hard core sastava. Vremenom, sas¬tav je izgubio zamah i u obnovljenoj postavi iznova su krenuli 1991 godine. Od starih članova u grupi su ostali Jani Mujić, bas i Bozo Rakočevič, gitara, a pridružio im se bubnjar Robert Vrtovšek Maček (ex Buldogi, Komakino) koji je grupi dao nov muzički zvuk
Kao instrumentalni trio prvi put su nas¬tupili oktobra 1991. godine u Gorici. Juna 1992 godine grupi se priključio violinista, Beograđanin Vuk Kraković koji je studirao u Klagenfurtu i svirao u Ljubljanskom sim¬fonijskom orkestru Tada je kompletirano formiranje njihovog zvuka utemeljeno na hard core osnovi, sa izletima violine koja povremeno zahvata u etno baštinu Balka¬na. Vokalne uloge podelili su Robert i Vuk. Oktobra 1992. godine njihova pesma "Wat-ch-a-gonna do?" uvršćena je na kompilaciju "SLO I.R..P." (ŠKUC-Ropot & Nika Distribution) Posle nastupa na festivalu Novi Rock 93 stal¬ni član postaje bubnjar Igor Jovo Brvar (ex Hovvitzer), a Maček preuzima vodeći vokal Sa pesmom "The Big Blues" učestvuju na kompilaciji "No Border Jam 2" (Front Rock 1993.), a decembra 1993. godine objavlju¬ju debi CD "Stripcore" koji su producirali Aldo ivančić (Borghesia) i Franci Rainer iz Radio Studenta. Na debiju se predstavljaju pes¬mama otpevanim na engleskom jeziku (tek¬stovi Robert Vrtovšek) uz koje se nalazi i nekoliko obrada kao "lve Seen That Head Before" iz repertoara Grejs Džons (Grace Jones) CD je trebalo da se pojavi uz kata¬log Stripcore sekcije koja se bavi organi¬zacijom koncerata, dizajnom plakata i izda-vanjem publikacije "Striburger" sa stripovi¬ma autora sa područja bivše Jugoslavije, ali se zbog nedostatka novca od te ideje odu¬stalo. Grupa zatim nastupa u Italiji, Austriji, Belgiji, Holandiji, Švajcarskoj, Češkoj, Francuskoj, Danskoj i Nemačkoj. Sledeći CD "No Brains No Tumors" snimaju u produkciji Janeza Križaja. Autori muzike su članovi grupe, tekstove je na engleskom, slovenačkom i srpskohrvatskom pisao Vrtovšek, a jedina obrada je "Innocent When You Dre-am" Toma Vejtsa (Tom VVaits). Svoju rock energiju vesto su uklopili sa Krakovićevim senzibilitetom koji često povuče u balkanske folk motive ili stil Stefana Grapelija. U okviru projekta Kontradibidon sviraju u beograd¬skom KST-u aprila 1995. godine Zatim na vinilu objavljuju singl sa pesmama "Šarlo budi nežan" (obrada tema Šarla akrobate sa njihove debi ploče), "Innocent When You Dream" i "Zion In Tourism".
Aprila 1996 godine novi član postaje kla¬rinetista Sergej Arko Grupa učestvuje u stva¬ranju muzike za pozorišnu predstavu "Elvis De Luxe" Grejpfrut teatra i njihovi snimci su na ploči "Elvis De Luxe Soundtrack" (Toaster Records 1995.) i na kompilaciji "Eye-Sore, Ox-compilation #23" (Ox fanzine 1996.). Rade song za film "Mladi" Tamare Deu, a aprila 1996 godine komponuju muziku za plesnu pozorišnu predstavu "Do I Dream the Memorv, or Do I Remember the Dream"

Diskografija
Singl
"Šarlo budi nežan"/"Innocent When You Dream"/ "Zion In Tourism" (Stripcore Forum 1995)

Albumi
"Stripcore" (Strip Ćore Forum 1993)
"No Brains No Tumors" (Strip Ćore Forum 1995 )

DVORNIK DINO
(Split)

Pevač Dino Dvornik započeo je karijeru početkom osamdesetih godina sa bratom Deanom, u okviru grupe Kineski zid. Bez ve¬ćeg uspeha stvarali su domaću verziju funk muzike. Po objavljivanju albuma "Kineski zid" (Suzy 1983.) grupa je prestala sa radom. Dino je za tu ploču komponovao muziku, dok je njegov brat radio tekstove.
Po raspadu sastava, Dean odlazi u Ame¬riku, a Dino se posvećuje solo karijeri. Tokom sledećih pet godina Dino uvežbava instrumentalističko umeće, bavi se komponovanjem, a jedno vreme boravi u Londonu. Kao solista debitovao je na festivalu Zagreb 88 sa pesmom "Tebi pripadam" za koju je dobio nagradu stručnog žirija za najbolju kom¬poziciju. U suprotnosti sa tradicijom festi¬vala, on se na bini pojavio uz prateće igrače, ponudivši modernu produkciju i funk zvuk koji je tada bio mnogo više u trendu nego početkom osamdesetih. Početni uspeh ga je odmah odveo u studio Tetrapak gde je uz pomoć Dragana Lukića (Đavoli) 1989. godi¬ne snimio debi album "Ti si mi u mislima" Dvornik je radio muziku, aranžmane, pro¬dukciju, svirao klavijature i udaraljke, a tek-stove je pisao Goran Kralj koji je svojevre¬meno svirao bubnjeve u splitskoj grupi Hangar. Debi mu je doneo hitove "Zašto pra¬viš slona od mene" (tekst Zlatan Stipišić iz grupe Osmi putnik), "Ljubav se zove imenom tvojim" i "Ti si mi u mislima" Ponudivši mo¬dernu produkciju, mačo tekstove i efektan ritam Dvornik je sklopio ploču koja je naj¬bolje funkcionisala u diskotekama, gde je najčešće i nastupao, pevajući na matricu. Prvom pločom Dino je u potpunosti ostvario staru želju favorizovanja funk muzike, započetu radom u okviru grupe Kineski zid. Za drugi LP "Kreativni nered" tekstove pišu Zlatan Stipišić, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a na snimanju su gostovali Neno Belan i Dragan Lukić Udarnu pesmu "Jače manijače" osmislio je sa Rambom Amadeusom kome je inače gostovao i na ploči "Hoćemo gusle" (PGP RTB 1989.) u pesmi "Glupi hit". Numera "Jače manijače" objav¬ljena je na maksi singlu koji je podeljen diskotekama širom tadašnje Jugoslavije. Na koncertnu promociju je krenuo sa članovi¬ma grupe Jet Set iz Zadra, ali je početak rata usporio njegovu karijeru.
Tek 1993. godine objavljuje CD "Priroda i društvo" a u pesmama "Split Junkie", "Ekstasy", "The Return Of The Man", prvi put se bavi ozbiljnijim stranama života. Priklonivivši se aktuelnom tehno zvuku, Dvornik gubi deo stare publike, a privatni problemi ga jedno vreme odvajaju od scene Sa pesmom "Ništa kontra Splita" pobedio je na festivalu Split 95. Iste godine je objavio živi CD "Dino & Song Killers" snimljen na koncertu u Minhenu na kome su ga pratili članovi tehno grupe Song Killers. Na sledećoj ploči "Enfant terrrible" Dvornik se uz uobičajenu dozu plesnog zvuka opredelio da u pesmama "La svraka blues" i "Male noćne orgulje na plin" (a capeila) ponudi svoje viđenje drugačijih žanrova. Kao gosti na ploči su učestvovali Davor Gobac, Marjan Ban, Song Killers, Stjepan Džimi Stanić i drugi
Njegov brat Dean je objavio ploče "Back To Reality", "Samo reci ne" i najnoviju "Čuvar sna" (Croatia Records 1997) na kojima se priklonio mainstream zvuku

Diskografija
Singlovi
"Jače manijače" / "Biti sam" / "ELLA EE" / "Jače manijače
(instumental)" (Jugoton 1990, maksi singl) "Imam rep" (Croatia Records 1992, maksi singl) "Afrika" (Croatia Records 1996, CD singl)

Albumi
"Ti si mi u mislima" (Jugoton 1989) "Kreativni nered" (Jugoton 1990 ) "Priroda i društvo" (Croatia Records 1993) "Dino & Song Killers Live in Miinchen" (Croatia Records 1995 koncertna) "Enfant terrible" (Croatia Records 1997.)

ĐAVOLI • ĐURICIC DRAGOLJUB

ĐAVOLI
(Split)

Gitarista i pevač Neno Belan (rođen 1960. godine u Splitu) karijeru je započeo u tinejdžerskoj grupi adekvatnog, pubertetskog naziva Losos, kavijar i Marsovi bizoni. Ozbi¬ljniji rad kreće 1980. godine u sastavu Naro¬dno blago koja je imala dvostruku aktivnost. Samostalno su svirali rhythm i blues stan¬darde, a nastupali su i kao prateći sastav splitskog pankera Fon Biškića sa kojim su izvodili hitove The Ramones i The Rolling Stones. Radili su do 1983 godine kada Be¬lan odlazi u vojsku Po povratku, Belan jed¬no vreme svira mandolinu u triju Aquilla koji je izvodio dalmatinske narodne pesme
Skakanje iz jednog žanra u drugi, dovelo je Belana i do istraživanja rocka pedesetih i šezdesetih godina i to će postati odrednica Đavola koje osniva 1984 godine. Sa njim su bili basista Dragiša Mandić, bubnjar Željko Hajsok i saksofonista Igor Kmetić, Naziv gru¬pe su odabrali po pesmi "Đavoli" stare zvezde Roka Granate (Rocco Granatta)
Prvi koncert su održali u Splitu 27 decembra 1984. u jedriličarskom klubu Bilo jidro. Te večeri su izvodili tuđe pesme i to pretežno sa domaćih singlova iz šezdesetih godina na kojima su bili udarni prepevi italijanskih kancona i ranog rocka. Kao idejna potpora, ubrzo im se priključio Robert Čaleta Čarli koji je predložio da otvore klub u stilu šezdesetih godina Đavoli su uskočili u crna odela i tokom leta 1985. godine su u Carlijevom klubu svirali klasične igranke, na kojima se igrao twist i stari rocknroll. Ubr¬zo se grupa ustalila u postavi Belan, Man¬dić, Kmetić, Zlatko Volarević Dilajla (klavija¬ture) i Dean Radovniković Grizli, bubnjevi. Već na osnovu prvih snimaka, saradnju im je ponudio Jugoton pa su objavili demo singl sa pesmama "Kucaj opet", "Zvuči ulice", "Večeras" "Nebo vraća osmijehe" koje je pro¬ducirao Željko Brodarić Jappa Pesma "Kucaj opet" predstavljala je uspelu obradu starog hita "Keep On Knocking". Sredinom 1986. godine objavili su debi LP "Ljubav i moda" nazvan po istoimenom domaćem filmu iz šezdesetih godina Serijom hitova "Điri, điri", "Pričaj mi o ljubavi", "Bala bala" i "Bila krila galeba" u produkciji Pike Stančića, naprečac su osvojili publiku. Gotovo preko noći su Počeli da sviraju na čitavom prostoru bivše Jugoslavije, a posebno su bili omiljeni na fakultetskim igrankama zbog velikog broja stranih hitova koje su sa strašću izvodili. Autor muzike je bio Belan, a tekstove je pisao Čarli, služeći se splitskim slengom i tu kombinaciju, uz višeglasno pevanje u maniru dalmatinskih klapa, sami su nazvali "miks mediteranske atmosfere i zapadnog načina svirke" Drugu ploču je producirao Jappa, a nazvali su je "Hallo Lulu 22" po papirićima za cigarete koje su šezdesetih počeli da se proizvode u Riječkoj fabrici duvana. I na njoj su nastavili u istom stilu, nižući hitove "Stojin na kantunu", "Bambina", "Dani ljubavi", ali i uspele obrade "Lucija" i "Kucaj opet" (R. Penniman). Uoči trećeg albuma "Ostani uz mene" (produkcija Jappa i Belan), grupu napušta Dilajla koji prelazi u Crvenu jabuku, a menja ga Dragan Lukić. Nov je i bubnjar Matko Pertić Uprkos hitovima "Ostani uz mene", "Večeras" i obrade "Peggy Sue", ploča ukazuje na njihovu kreativnu oseku. Počinju da nastupaju i na festivalima, na Splitu 88 izvode pesmu "Večeras", a Belan učestvuje na MESAM-u. Krajem 1988 godine odlazeći na koncert u Niš, članovi grupe doživljavaju saobraćajnu nesreću zbog koje jedno vreme pauziraju. Sa pesmom "Dugo, toplo ljeto" pobeđuju na Splitu 89. U isto vreme obja¬vljuju kompilacijski LP "Balade - Kada se nađem u predjelu noći" na kome se nalazi i pesma "Dugo, toplo ljeto".
Početkom 1990 godine odlaze na dvomesečnu turneju po Rusiji, a zatim se Belan posvećuje solo karijeri. Početkom 1991. go¬dine, pod firmom Neno Belan i Đavoli, obja¬vljuju maksi singl "Rock galama". Oproštajni koncert Đavoli su održali na dočeku Nove 1993 godine u novootvorenom Hard Rock Caffeu u Zagrebu. U okviru solo karijere Belan je objavio dva dobro prihvaćena kompakta "Vino noći" (Croatia Records 1993.) i "Dolazi ljubav" (Croatia Records 1995.) nude¬ći svoju viziju mainstream zvuka Leta 1991 godine Belan je trebalo da u duetu sa Anjom Šovagović učestvuje na Splitskom festivalu sa pesmom "Ljubav postoji zbog nas". Zbog rata, festival nije održan, a sledeće godine je nastupio sa pesmom "Zaboravi".

Diskografija
Maksi singl
"Rock galama" / "Rocknroll party" / "Kasno je za nas" / "The Last Goodbye" (Jugoton 1991,)

Albumi
"Ljubav i moda" (Jugoton 1986) "Hallo Lulu 22" (Jugoton 1987,) "Ostani uz mene" (Jugoton 1988) "Balade/ Kada se nađem u predjelu noći," (Jugoton 1989, kompilacija)

ĐURIČIĆ DRAGOLJUB
(Beograd)

Bubnjar Dragoljub Đuričić je rođen na Cetinju 1954. godine. Muzikom je počeo da se bavi u Herceg Novom i u prvim grupama je svirao gitaru. Kada je bio u sastavu Krune, budući da je jedna devojka trebalo da svira bubnjeve što je bilo nepraktično zbog tada¬šnje mode mini sukanja, Dragoljub sa bas gitare prelazi na bubnjeve. Svirao je u sas¬tavima Veritas 19 i Exodus Paralelno je treni¬rao vaterpolo, a u plivanju je na juniorskim prvenstvima često osvajao nagrade
Prvi put je ušao u studio početkom se¬damdesetih godina, kao član ansambla Bokelji sa kojima je snimio ploču dalmatin¬skih pesama. Avgusta 1975. godine preselio se u Beograd i ubrzo je otišao na turneju po Sovjetskom Savezu na kojoj je pratio naše pevače zabavne muzike Godine 1976. postao je član sastava Ribeli koji su po dolas¬ku pevača Dade Topića promenili ime u Mama Co Co. Sa njima je pratio gotovo sve domaće zvezde zabavne muzike. Svirao je na turneji Zdravka Čolića "Putujući zemljo¬tres" 1978. godine
Krajem 1978 godine postao je član YU grupe, sa kojima je snimio LP "Samo napred" (PGP RTB 1979), a 1981 godine je prešao u sastav Leb i sol sa kojim je do pred kraj 1985. godine snimio četiri ploče. Sa grupom Leb i sol Đuričić je nastupao u evropskim i američkim prestižnim klubovima. Godine 1982. sa pozorištem KPGT gostovali su dva i po meseca u Americi i tom prilikom Đuričić je glumio u predstavi "Oslobođenje Skoplja" reditelja Ljubiše Ristića.
U grupi Kerber je bio od oktobra 1985. godine i sa njima je snimio četiri ploče. U tom periodu je paralelno sarađivao sa Dejanom Cukićem, Nikolom Čuturilom, Srđanom Šaperom i Nebojšom Krstićem. Godine 1986. kada se Rambo Amadeus tek probijao na sceni, on i Đuričić su nastupali u postavi bubanj i glas Na koncertima nisu koristili razglas, već je Rambo svoje tekstove izvikivao u megafon U beogradskom SKC-u oktobra 1987 godine Đuričić i Ivan Fece Firči su održali koncert izvodeći na udaraljkama pretežno pesme grupe The Beatles. U Leb i sol Đuričić se vratio oktobra 1990. godine, ali je u isto vreme svirao i snimao sa Đorđem Balaševićem. Kao studijski muzičar Đuričić je učestovao na snimanju preko sedamde¬set albuma. Tokom građanskog protesta u Beogradu zime 96/97. Đuričić je bio redo¬van akter na ulicama, pridruživši se ekipi mladih bubnjara koji su svakodnevno svo¬jim ritmom davali tempo šetačima. Marta 1997. godine sa Rambom Amadeusom je osnovao grupu Taras Buljba u okviru koje planiraju da sviraju eksperimentalnu etno muziku ili da dočaraju "puls dinarskog krasa", kako to sami opisuju. Krajem 1997 godine Đuričić je organizovao nastupe na kojima su učestvovali bubnjar Lav Bratuša (Darkwood Dub), perkusionista Uroš Šećerov i bubnjar početnik, a glumac veteran Bo¬gdan Diklić.
Paralelno sa muzikom, Đuričić se bavi sli¬karstvom, crtajući pretežno aktove u poentilističkom maniru Ilustrovao je knjige "Rubato" Vladana Savića i zbirku poezije "Kuća od stakla" Tatjane Debeljački. Komponovao je muziku za pozorišne predstave: "Zapali me", "Alisa u zemlji čuda", "Anitina čarobna soba", "Art" (sve u režiji Alise Stojanović), "Sirano De Beržerak" (režija Bule Goncić), "Ulični psi" (režija Omar Abu El Rub), "Policajci" (režija Darjan Mihajlović) i "Djetinjarije" (režija Du¬šan Petrović).

• DŽENTLMENI

DŽENTLMENI
(Beograd)

Grupa Džentlmeni nastala je sredinom šezdesetih godina, a osnovali su je Mihajlo Simikić, tenor saksofon, klarinet, klavir, vokal i basista Živorad Jelić (ex Albatrosi, Alasi). Aprila 1967 godine Džentlmeni se cepaju na dve frakcije, tako da Mihajlo Simikić i Žika Jelić uz Branka Marušića Čuturu, vokal i ritam gitara, (ex Iskre, Alasi), Dragana Jelića, solo gitara (ex Alasi, Siluete) i bubnjara Velibora Bogdanovića kreću u ozbiljniji proboj pod imenom Džentlmeni
Istog leta nekoliko meseci sviraju na Hvaru zasnivajući svoj repertoar na svetskim rhythm i blues hitovima, ali i sopstvenom materijalu koji su bazirali na višegiasnom pevanju. Vrlo brzo stiču status jedne od vodećih beograd¬skih grupa. Sa pesmom "Veseli svet" Đorđa Uzelca učestvuju na Omladinskom festivalu u Subotici 1968. godine i pesma se pojavlju¬je na zajedničkom singlu sa ostalim učesnici¬ma. Pesmu Vojkana Borisavljevića "To je moj stil" izvode na Beogradskom proleću 68 godine i uvršćuju je na debi singl na kome su još "Idi", obrada "Today" iz repertoara Sendi Šou (Sandy Shaw), "Naša mladost", sa Omladine 68 i "Slatko", obrada "Sweet for my sweet" (autori Pomus i Shuman). Učestvuju na festivalu Beogradsko proleće 69, a njihovu pesmu "Korak ka suncu" objavljuje PGP RTB na festivalskom singlu 1969. godine. Na svoj drugi singl stavljaju obradu "Slomljena srca" pesme "Sea of Heartbreak" sastava The Searchers, "Kraj snova" Dragog Jelića, "Hellule, hellule", koju je izvodila grupa The Tremeloes i Čuturinu "Nisi došla". Na trećem i poslednjem singlu snimili su obrade pesama "34-06" sastava Dave Clark Five i "Theres a better day coming" za koje je kao i ranije prepeve uradio Čutura.
Tokom karijere Džentlmeni su pratili Lidiju Kordić, Daliborku Stojšić i bili predgrupa italijanskoj pevačici Katarini Kazeli kada je gostovala u Jugoslaviji. Krajem 1970 godi¬ne braća Jelić i Boka Bogdanović su sa klavijaturistom Mivetom Okruglićem osnovali YU grupu, a Čutura je nastavio sa Džentlmeni¬ma u postavi: gitarista Zlatko Manojlović, (ex Stars Heliosi), basista Robert Nemeček, (ex Dogovor iz 1804) i bubnjar Duško Bano-vić (ex Zlatni dečaci) Tokom 1971. godine u Džentlmenima su svirali gitarista Zoran Božinović (kasnije u Pop mašini), basista Dušan Petrović (kasnije u Generaciji 5), a je¬dno vreme bas je svirala i Slađana Milošević Po prestanku rada Džentlmena, Čutura je sa Manojlovićem 1974 godine osnovao sastav Dah posle koga se posvetio solo kari¬jeri.

Diskografija
Singlovi
"Idi" / "Naša mladost" / "To je tvoj stil" / "Slatko" (PGP RTB 1968) "Slomljena srca"/"Kraj snova"/"Hellule, hellule11/"Nisi došla" (PGP RTB 1969) "Ona je moja" (34-06)" / "Da li su važne reći" (PGP RTB 1970)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

EKATARINA VELIKA • ELEKTRIČNI ORGAZAM • ELIPSE • ELVIS J KURTOVICH AND HIS METEORS

EKATARINA VELIKA
(Beograd)

Milan Mladenović je rođen 21, septem¬bra 1958. godine u Zagrebu. Kako mu je otac bio vojno lice, šest godina kasnije se sele u Sarajevo, a 1970. porodica prelazi u Beograd
Prva ozbiljnija grupa u kojoj je radio bila je Limunovo drvo. Sastav je delovao krajem sedamdesetih godina, uz Milana su svirali gitaristi Dragomir Mihailović Gagi i Milan Stefanović, a komponovali su muziku pod uticajem hipi pokreta Grupa je često menjala članove a poslednja postava u kojoj su bili Milan, Gagi, basista Dušan Kojić Koja i bubnjar Ivica Vdović, posle koncerta sa Pankrtima u SKC-u aprila 1980. godine nas¬tavlja uz novo ime, Šarlo akrobata. U toj kombinaciji nije bio Gagi koji je jedno vreme svirao sa Dr Spirom
Po raspadu Šarla, Milan februara 1982. godine sa bišim članovima Spirine prateće grupe formira sastav Katarina II, Prvu posta¬vu činili su: Milan Mladenović, gitara, vokal, Dragomir Mihailović Gagi, gitara, bubnjar Dušan Dejanović (ex Rock express, Limuno¬vo drvo) i basista Zoran Radomirović Švaba (ex Limunovo drvo, Doktor Spira i ljudska bića). Grupa je naziv odabrala po Gagijevoj neuzvraćenoj ljubavi, devojci Katarini, Posle nastupa u sali bioskopa Topčiderska zvezda krajem 1982, godine, grupi se priključuje Margita Stefanović koja je imala obrazo¬vanje klasičnog pijaniste, a tada je debitovala na rock sceni, Švaba prelazi u Du Du A, Dušan Dejanović u Disciplinu kičme, pa jed¬no vreme bubnjeve u grupi svira Branko Kuštrin Mango (ex Grupa I i Dr Spira) Novu ritam sekciju Katarine II čine bubnjar Ivan Vdović VD (ex Šarlo akrobata) i basista Bojan Pecar (ex BG 5, Via Talas).. Sa grupom Via Talas, u kojoj je pevala Mira Mijatović, Bojan je snimio LP "Perfektan dan za banana ribe" (Sarajevo Disk 1983 ), ali su brzo prestali sa radom.
U proleće 1983. godine, Katarina II nas¬tupa na Bijenalu u Zagrebu i dobija vrlo Povoljne kritike. Prvi LP snimaju u studiju Enca Lesića, ali se rad oteže u nedogled. Na snimanju je gostovao glumac Bule Goncić koji je svirao frule. Taj materijal propada i na Poziv Srđana Marjanovića 1984 godine za Kl" Ljubljanu ponovo snimaju iste pesme u Produkciji Đorđa Petrovića, a gosti su bili
Mario Čelik na kongama i saksofonista Jurij Novoselić iz sastava Film. Većinu tekstova na debi ploči radio je Milan Mladenović, tek¬stove za pesme "Vrt" i "Platforme" potpisao je Gagi, a muzika je zajednička. U temama "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam", Katarina II je povezala Milanov deskriptivni senzibilitet sa energičnim zvukom novog talasa. U tom perio¬du, Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe, pa im uskraćuje pravo da se dalje služe imenom Katarina II Gagi zatim sarađuje sa Vladom Divljanom i odlazi u Ameriku gde i danas živi.
Grupa bira novo ime Ekatarina Velika, a dolazi i novi bubnjar Ivan Fece Firči (ex Luna, Jakarta). VD je tada prešao u grupu Du Du A, a kasnije je radio sa Disciplinom kičme i grupom Heroji.
Redovnim nastupima u Beogradu, Zagre¬bu i Ljubljani, Ekatarina Velika stiče sve više pristalica, a početkom 1985. godine u zagre¬bačkom studiju SIM u produkciji Vladimira Smoleca i članova grupe snimaju LP "Ekata¬rina Velika" Na ploči su gostovali Massimo Savić i Tomo In der Muhlen, inače gitarista sastava Karlowy Vary sa kojom je i Margita sarađivala. Ta ploča grupi donosi prve prave koncertne hitove "Modro i zeleno", "Tatoo", "Oči boje meda", "To sam ja", Artističke ambi-cije iskazali su i na omotu za koji je bio zadužen Dušan Gerzić Gera. U skladu sa pesmom "Tatoo" članovi grupe su iscrtani po telu u maniru indijanskih obrednih tetovaža. Grupa prvi put nastupa u inostranstvu 22 marta 1985. godine u Torinu na "Danima kulture" i ostavlja pozitivan utisak na pub¬liku Odlično prolaze i na zagrebačkom nas¬tupu u okviru akcije "Bolje vas našli". Tokom 1985 godine Milan sa Mitrom Subotićem često snima u Novom Sadu Deo tog materi¬jala izlazi na ploči "Disillusioned" koju Subotić objavljuje pod pesudonimom Rex Ilusivii Krajem 1985. godine Firči odlazi u vojsku, pa u Laboratoriju zvuka, a novi bubnjar je Ivan Ranković (ex Tvrdo srce i velike uši) Sa njim, u produkciji Milana, Margite i Dragana Čačinovića snimaju LP "S vetrom uz lice" na kome se obilato služe tada novim instru¬mentom za semplovanje nazvanim Emulator II. Uz nove pesme "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", "Stvaran svet oko mene", "Kao da je bilo nekad" stižu i prve primedbe kritike kako previše podsećaju na grupu Simple Minds Upravo ovom pločom probijaju se do šireg kruga publike, što je zabelezeno na koncertnoj ploči "EKV 1986 live", snimljenoj na jednom od pet rasprodatih nastu¬pa u zagrebačkom Kulušiću 2. novembra 1986. godine.
Te jeseni dobijaju nagradu Sedam sekre¬tara SKOJ-a za dostignuća na drugoj i trećoj ploči. Živi LP promovišu tokom šest raspro¬datih večeri u Domu omladine početkom 1987 godine Tih dana Ivan Ranković odlu¬čuje da kao gitarista sa starim prijateljima iz grupe Tvrdo srce i velike uši, osnuje sastav Ulica od meseca, tako da novi bubnjar EKV postaje glumac Srđan Žika Todorović (ex Radnička kontrola, Bezobrazno zeleno, Dis¬ciplina kičme). U novoj postavi, grupa 9 aprila svira na Festivalu novog rocka u pariškom klubu La Locomotive. Leta 1987. godine u produkciji australijskog muzičara Teodora Janija (Theodore Yanni) koji je radio kao snimatelj u studijima Australije, Amerike i Engleske završavaju LP "Ljubav". Sa nje se izdvajaju pesme "Zemlja", "Pored mene", "Lju¬di iz gradova". U visoko stilizovan omot koji su uradili Margita i Vuk Veličković, upako-vana je ispolirana muzika koja je u sebi nosila prve naznake Milanovih depresivnih tek¬stova, što je najočiglednije u pesmi "Tonemo" Tom pločom grupa stiče status koncertne atrakcije, tako da dva puta uzastopno pune beogradsku halu Pionir
Početkom 1988 godine grupa je na tur¬neji, a na koncertima im se pridružuju pevačica Tanja Jovićević (Oktobar 1864) i gitarista Zvonko Đukić, čiji sastav Van Gogh u to vreme pauzira. Sa njima tada ponovo svira i Firči, sve do maja 1988 godine kada je otputovao u Ameriku gde i danas živi. Janu¬ara 1989. godine završavaju ploču "Samo par godina za nas" na kojoj su gostovali Mitar Subotič (klavijature), Tanja Jovićević (prateći vokali) i Teodor Jani (gitara) Ploča preslikava koncept prethodne, tako da nai¬lazi na podeljene kritike, a sa nje se pored naslovne izdvajaju pesme "Iznad grada" i "Krug". Uprkos kritikama, grupa je na vrhun¬cu karijere, sviraju na EBU-UER rock festivalu u Novom Sadu, odlaze na festival MIDEM 90. u Kan i maja 1990 godine učestvuju na prvom Evropskom bijenalu rock muzike u Tuluzu. Početkom 1990 godine Žika Todoro¬vić se sve više posvećuje glumi, a u EKV do¬lazi bubnjar Marko Milivojević (ex Morbidi i mnoći, U škripcu) Bojan Pećar odlučuje da napusti muziku, seli se u London, a na kon¬certima bas svira Miško Plavi (ex Via Talas, D Boys i Piloti). LP "Dum dum" snimaju u proleće 1991. godine a kao basisti gostuju Dušan Petrović i Bata Božanić, prateće voka¬le je pevala Tanja Jovićević, a na svojim spra¬vama je delovao Mitar Subotić. Sumorno vreme uticalo je i na pesme pa su "Zabranju¬jem", "Idemo", "Dum dum", "Bledo" direktan proizvod teške stvarnosti.
Početkom 1992 godine Milan sa članovi¬ma grupa Partibrejkers i Električni orgazam formira antiratni sastav Rimtutituki i snima¬ju pesmu "Slušaj vamo" Singl je objavio Radio B 92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio beogradskim ulica¬ma Tokom 1992 godine EKV nastupa sa basistom Dragišom Uskokovićem Cimom.
Maja 1993 godine objavljuju ploču "Neko nas posmatra" na kojoj se Milan vraća otvo¬renijim, komunikativnijim temama "Ponos", "Jadransko more", "Just let me play some modern rnr music", "Zajedno", a prvi put su obradili tuđu pesmu "Istina mašina" grupe Time i Dade Topića. Milan je ploču sam pro¬ducirao, a na snimanju su učestvovali Žika Todorović, Tanja Jovićević i dečiji hor EKV, Partibrejkers i Električni orgazam septembra 1993. godine sviraju u Pragu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom Vještice u okviru akcije "Ko to tamo pjeva"
U tom periodu Milan i Margita povre¬meno nastupaju po klubovima, svirajući neobavezan unplugged sejšn na kojima su im se priključivali Nebojša Antonijević i jazz muzičari. Početkom 1994 godine Milan na poziv starog saradnika Mitra Subotića odlazi u Brazil. Pristupaju realizaciji muzike koju su još 1985 godine započeli sa Goranom Vejvodom i održali su nekoliko koncerata pod nazivom "Dah anđela". U saradnji sa tamošnjim muzičarima: Zo Paraiba (Joao Parahv-ba), udaraljke, Fabio Golfeti (Fabio Golfetti), gitara, Taćana Baros (Taciana Barros), te Marize i Madalene, koji su pevali prateće vokale, snimaju CD "Angels Breath". Subotić je bio zadužen za produkciju i klavijature a Milan je svirao gitaru, trubu i pevao Pesme bazirane na latino ritmu i etno zvucima pot¬pisali su Mitar, Milan, Fabio i Zo. Taj materi¬jal Milan je okarakterisao kao "psihodelični samba rock sa balkanskim uticajima". Zatim je u Parizu režirao spot za pesmu "Crv". Pre no što se ploča pojavila, Milan je umro od raka unutrašnjih organa, 5. novembra 1994 u Beogradu.
Margita Stefanović je nastavila da se bavi muzikom. Jedno vreme je sa sastavom Kurajberi svirala obrade domaćih pesama i prepeve stranih hitova, a zatim je sa Vladimi¬rom Stojićem, pod imenom EQV objavila CD "Ti si sav moj bol" (Coop Arts Crafts Unltd 1995.). Na CD-u se našla trens i ambijentalna muzika, inicirana pesmom "Ti si sav moj bol" iz repertoara EKV. CD je objavila firma iz Austrije, a oktobra 1995. godine EQV su učestvovali na Taktik festivalu u Beču, Mar¬gita je povremeno nastupala sa sastavima Glisers, Direktori i Zion bandom, svirala je na unplugged koncertima Električnog orgaz¬ma i čest je gost na snimanju ploča beograd¬skih sastava.
Tokom karijere članovi grupe EKV radili su i na filmu. Godine 1985. u filmu "Tajvanska kanasta" reditelja Gorana Markovića glu¬mili su i izveli pesmu "Tatoo". Sledeće godi¬ne Milan se pojavljuje u filmu "Crna Marija" reditelja Darka Bajića, za koji je napravio temu "Bus station". Krajem osamdesetih Milan piše dve pesme za pozorišnu pred¬stavu "Majka hrabrost". Uz njega, muziku za tu predstavu još rade Vlatko Stefanovski, Zoran Erić, Đorđe Petrović i drugi. Milan je producirao ploče sastava Fit i Gustaph y nje¬govi dobri duhovi. Margita je radila muziku za pozorišne predstave "Klasni neprijatelj" i "Tri sestre" i za TV dramu "Plavi, plavi"
O grupi su objavljene knjige "EKV" (Kamenko 1990.) u kojoj su fotografije Kamenka Pajića, a intervju sa Milanom je radio Zoran Trbović. Knjiga "Dečak iz vode" (L.O.M. 1997) sadrži tekstove pesama i fotografije, a u pripremi je biografija "Mesto u mećavi" (Matica Srpska), autora Aleksandra Žikića. Početkom 1997 godine objavljen je koncertni CD "Live 88" na kome su snimci nas¬tupa Ekatarine Velike u zagrebačkom klubu Kulušić i Novom Sadu održani tokom 1988. godine Zagrebački nastup najavljuje novi¬nar Dražen Vrdoljak, a u jednoj pesmi gitaru sa njima svira producent Teodor Jani. Trake sa tim snimcima je sačuvao Firči, poneo ih sa sobom u Njujork i inicirao objavljivanje ove ploče.

Diskografija
"Katarina II" (RTV LJ 1984.)
"Ekatarina Velika" (RTV LJ 1985)
"Svetrom uz lice"(RTVLJ 1986)
"EKV 86 LIVE" (RTVLJ 1987)
"Ljubav" (PGP RTB1987.)
"Samo par godina za nas" (PGP RTB 1989)
"DumDum" (PGP RTB 1991.)
"Neko nas posmatra" (PGP RTS 1993)
"Live 88" (Global Music 1997 )

Milan Mladenović solo
"Angels Breath" (Imago Records 1994.)

ELEKTRIČNI ORGAZAM
(Beograd)

Polovinom januara 1980. godine, posle koncerta grupe Leb i sol, u beogradskoj kafani "Mornar" sedeli su Srđan Gojković Gile (rođen 1961. u Beogradu), bubnjar grupe Hipnotisano pile, Ljubomir Jovanović Jovec gitarista, takođe u grupi Hipnotisano pile i orguljaš Ljubomir Đukić. Došli su na ideju da osnuju punk grupu Električni orgazam u kojoj Je Gile trebalo da svira gitaru i peva, a Jovec da bude za bubnjevima. Prvi nastup imali su početkom juna 1980, godine u ma¬loj sali SKC-a kada su bili predgrupa bendu Hipnotisano pile, dakle sami sebi. Na tom koncertu su nastupili u postavi: Gile (gitara), Ljuba (klavijature), Jovec (bubnjevi), Goran Sinadinović (gitara) i Marina Vulić (bas) Kada je u grupu došao atraktivni bubnjar Goran Čavajda Čavke (ex Butik), Jovec prelazi na gitaru, a Sinadinović odlazi i kasnije radi sa sastavom Petar i zli vuci. Sa Čavketom su prvi put svirali na jednoj žurci, a odmah zatim i na Palilulskoj olimpijadi kulture, kada su prekinuli nastup zbog lošeg razglasa. U jesen iste godine su na Omladinskom festi¬valu u Subotici gde izazivaju skandal ener¬gičnim nastupom koji je uključivao rušenje mikrofona, činela i razbijanje šarenih sijalica koje su bile deo kičerajske scenografije. Odmah su bili diskvalifikovani. Početkom 1981. godine uz grupe Idoli i Šarlo akrobata snimaju LP "Paket aranžman" na kome su zastupljeni pesmama "Krokodili dolaze", "Zlatni papagaj" i "Vi" Jugoton im odmah daje šansu i oni su prvi trio iz beogradskog novog talasa koji snima debi album. Tako su oni bili jedna od retkih grupa sa privilegijom da "odrastaju u javnosti" U produkciji Ivana Pike Stančića beleže svoj autentičan zvuk iz tog perioda u pesmama "Nebo", "Konobar", "lve Got a Feeling" (obrada The Beatles), te novim verzijama "Krokodili dolaze" i "Vi" (pe¬va Ljuba). U vreme rada na toj ploči, Čavke je služio vojni rok tako da je bubnjeve svi¬rao Branko Kuštrin Mango, član Grupe I. U stilu punk dizajna omot je uradio Gile. Ploča dobija vrlo dobre ocene kritike, a Električni orgazam na koncertima regrutuje sve širi krug publike Na osnovu te ploče Kris Bon (Kris Bohn), novinar magazina "New Musical Express" ocenio je Električni orgazam kao jedan od najuzbudljivijih nebritanskih sas¬tava, a deo tiraža je mogao da se kupi u Engleskoj. U jesen 1981. godine iz grupe odlazi Marina Vulić, a na njeno mesto dolazi Jovan Jovanović Grof. U isto vreme u grupu se vraća Čavke i u toj postavi, novembra odlaze u Poljsku. Održali su šest nastupa (četiri u Varšavi, jedan u Krakovu i jedan u mestu Kališ) Nastup 8. novembra u varšavskom klubu Rivijera Remont snimljen je na običnom kasetofonu, a koncertni mini LP "VVarszava 81" donosi šest pesama u limi¬tiranom tiražu od 2000 primeraka. Grubi snimak postproducirao je Slobodan Konjović i on predstavlja veran dokument zvuka grupe, kao i reakciju publike koja nije često imala prilike da prisustvuje punk koncerti¬ma. Tokom izvođenja pesme "Konobar" dola¬zi do raspada zvučnog sistema u trajanju od pola minuta, a zatim neko u publici baca suzavac. Kratkotrajna pometnja i prekid nas¬tupa zabeleženi su na ploči, kao i dve nove pesme "Leptir" i "Razgovori" LP "Lišće prekri¬va Lisabon" snimaju u ljubljanskom studiju Tivoli, a produciraju ga uz pomoć Tonija Jurija. Ploča je dobila naslov po ljubavnom ro¬manu Barbare Kartland, a sedamnaest novih pesama donose sasvim drugačiji Električni orgazam koji se prepušta viđenju nove psihodelije. Naslov svake pesme sadrži samo jednu reč, a u pesmama "Afrika" i "Alabama" (sa tekstualnom potkom Bertolda Brehta u viđenju Doorsa) deo teksta uz Gileta peva Ljuba. U pesmi "Dokolica" Gile je iskoristio tekst iz neke sociološke knjige dok se u temama "Leptir", "Podstanar" i "Odelo" bavio klasičnim urbanim otuđenjima. U pesmama "Alabama" i "Leptir" gostovao je trubač Pero Ugrin. LP je propratio singl sa pesmom "Dokolica" kao i dub verzijom iste pesme. Sledeći diskografski korak grupe pomalo je neočekivan album "Les Chansones Populaires" objavljen 1983 godine. Obrađuju Bouvijevu "The Man Who Sold The VVorld" (koju je otpevao Ljuba Đukić), "Metal Guru" T- Rex, "When The Musics Over" The Doors, a kao hit se izdvaja "Locomotion". Osam obrada su producirali Gile, Ljuba, Toni Jurij i Piko koji je ujedno svirao bubnjeve, jer je Čavke bio u zatvoru Na turneji sa njima je opet nastupao Mango Čavke se zatim vraća u grupu, a uoči snimanja albuma "Kako bubanj kaže" grupu napušta Jovec. Po objavlji¬vanju ploče 1984, godine odlazi i Ljuba i seli se u Njujork. Taj album su producirali Gile i Grof, a kao gosti učestvovali su Ivan Pajević (gitara), Piko Stančić (bubnjevi), Goran Pojatić (klavir), Kire Mitrev (trombon), Ivan Švager (saksofon) i Goce Dimitrovski (truba) Kao pevači smenjuju se Gile i Ljuba. Materi¬jal ih vraća na vreme Rolling Stonesa po¬četkom sedamdesetih, što i dizajnom omo¬ta sugerišu. Na ploči se našla pesma "Fras u šupi" kao zvučni deo trilogije u okviru koje je David Albahari napisao istoimenu zbirku priča, a Miloš Komadina u svojoj zbirci "Eti¬ka trave", pesmu istog naziva. Sve pesme je komponovao Gile, a Čavke je uradio muziku za "Pričam o tebi".
Album diskografski slabo prolazi, a posle njega zapadaju u personalnu krizu. U grupi jedno kraće vreme gitaru svira Ivan Pajević, zatim Nikola Čuturilo, dok se na tom mestu ne ustali Branislav Petrović Banana (ex Pas¬ta ZZ, Bezobrazno zeleno). Uoči snimanja albuma "Distorzija" 1986. godine od grupe i muzike odustaje Grof, a na mesto basiste dolazi Zoran Radomirović Švaba (ex Butik, Muzej Sarvan, Ljudska bića, Katarina II, Du Du A). Albumom "Distorzija" realizuju pravi veliki povratak na scenu Jednostavnim i nadahnutim rocknroll pesmama nižu seriju hitova: "Debela devojka", "Ja sam težak kao konj", "Ne postojim", "Vudu bluz", "Kapetan Esid", "Ša la la". Na ploči se našla i obrada "Lui Lui" Ričarda Berija (Richard Berry). Mate¬rijal su producirali Piko i Gile a omot je ura¬dio slikar Radovan Hiršl. Koncertni album "Braćo i sestre" sniman je u klubu Kulušić oktobra 1986. godine. Ploču otvara efektna najava Dražena Vrdoljaka, u pesmi "Locomotion" peva Ljuba, a jedina nova pesma je "Bejbe, ti nisi tu", obrada "Out Of Time" The Rolling Stonesa. Godine 1988 objavljuju album "Letim, sanjam, dišem" kojim ponav¬ljaju prethodnu formu i beleže uspešne "Igra rocknroll cela Jugoslavija", "Ti", "Poljubi me i priznaj mi", "Sve ste vi naše devojke" Ploču produciraju Gile, Piko i Teodor Jani (Theodore Yanni), kao gosti sviraju Nebojša Antonijević, gitara i Šaša Lokner, klavijature. Album promovišu koncertom na Tašmajdanu leta 1988. godine. Ubrzo objavljuju ploču sa izborom najboljih hitova i posle toga grupa prestaje sa radom Krajem 1988. godine, Gile snima poluakustičnu,ogoljenu, mini¬malistički zamišljenu solo ploču "Evo sada vidiš da može". Pomažu mu Čavke, Koja, Vla¬da Divljan, Ljuba Đukić, Banana, Ivica Vdović, Bajaga, Anton i Cane. Sem Giletovih pesama tu je i "Mladi luk", obrada stare "Green Onions". Ploču je promovisao sa za kratko formiranom grupom Fanatici u kojoj su bili Divljan, Švaba i bubnjar Srba Radivojević (Van Gogh).
Čavke odlazi u Australiju, a Gile 1989. godine radi muziku za omnibus film "Kako je propao rokenrol" i to za priču "Nije sve u ljubavi......" koju je režirao Vladimir Slavica.
Njegove, Kojine i Divljanove pesme izlaze na ploči "Kako je propao rokenrol" (PGP RTB 1989). Za film "Crni bombarder" Gile sa DivIjanom radi songove a samostalno komponuje muziku za film. U akustičnoj verziji pesme "Sex, droga, nasilje i strah" Gile peva i svira akustičnu gitaru, Milan Mladenović usnu harmoniku, a Cane peva u refrenu. Muzika za film objavljena je na istoimenom disku "Crni bombarder" (ZAM 1992.). Gile i Divljan snimaju i ploče za nešto mlađe: "Rokenrol za decu" (PGP RTB 1989.) i "Roken¬rol bukvar" (PGP RTB 1990) na stihove Ljubivoja Ršumovića i one postaju najprodavanija dečja izdanja dekade. Obojica su glu¬mili u predstavi "Rokenrol za decu" pozorišta "Boško Buha" koja je doživela više od sto izvođenja.
Godine 1990, Gile, Vlada, Piko i Švaba snimaju album "Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991) na kome gostuje i pijanista Saša Šandorov, a pesme su napisali Vlada i Gile. Na koncertnim promocijama povodom ploče u mesto Pika pridružuje im se Čavke koji se vratio iz Australije i krajem 1991. godine Električni orgazam obnavlja aktivnost. Tokom pauze Švaba i Banana su sa klavijaturistom Zoranom Zagorčićem (ex Du Du A), gitaristom Ivanom Pajevićem i Vladom Funtekom za bubnjevima, svirali u grupi Trans. Ploču "Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horror rock" snimaju u proleće 1992. godi¬ne. A-strana donosi pet novih pesama od kojih su "Mala lopta mentalna" zajedno komponovali Gile i Čavke, dok su na B-strani živi snimci starih hitova sa koncerta u Studi¬ju M u Novom Sadu. Omot za ploču uradi¬la je Linda Čavajda, Čavketova supruga. Na kaseti "Balkan horror rock II" našli su se i dru¬gi snimci sa novosadskog koncerta kao i "Svečane bele košulje" i "Mjau Mjau" (iz filma "Crni bombarder") snimljene na rođendan¬skom koncertu Radija B 92 Početkom 1992. godine Gile, Čavke i Švaba sa delom beo¬gradskih muzičara formiraju antiratnu grupu Rimtutituki sa kojom snimaju singl "Slušaj vamo". Septembra 1993 godine, Električni orgazam, EKV i Partibrejkersi sa zagrebačkim Vješticama sviraju u Pragu i Berlinu na kon¬certima pod nazivom "Ko to tamo pjeva?" Oktobra iste godine, Električni orgazam kao jedan od prvih bendova iz Srbije, gostuje u Ljubljani na koncertu sa Majkama iz Vinko¬vaca i Res Nullius iz Velenja Pored toga, svi¬rali su u Mariboru, Kopru i Humu Tih godi¬na su takođe često nastupali po Makedoniji.
Dupli album "Zašto da ne!" snimaju kra¬jem 1994. godine i on predstavlja stilsku kombinaciju ploča "Lišće prekriva Lisabon" i "Distorzije", ali sa ukusom devedesetih godi¬na. Sa njima su u to vreme svirali gitarista Dejan Radisavljević Role (ex Revolveri), klavijaturista Zoran Zagorcić (ex Du Du A) a kao drugi bubnjar Srđan Žika Todorović Na ploči su gostovali Cane, političar Nenad Čanak (flauta), glumac Nenad Racković (prateći vokali), Neša Petrović (saksofon) U nadahnutim pesmama bliskim akustici, kao kom¬pozitor pojavljuje se i Banana, a pesmu "Da¬jem ljubav" komponovali su Banana i Zago¬rcić. Po Giletovoj ideji, omot i dodatni strip uradio je Leonid Pilipović, gitarista sastava Džukele. Po objavljivanju ploče grupu napu¬šta Čavke i potpuno se posvećuje sastavu Babe sa kojima je neobavezno svirao od osnivanja 1992 godine. Na njegovo mesto dolazi bubnjar Vlada Funtek (ex Partibrej¬kersi).
Početkom 1995 godine, koncertom u beogradskom klubu Prostor, grupa obeležava petnaest godina rada. Sledećeg jula svi¬raju u londonskom The Bottom Line klubu Tom prilikom Marina Vulić, koja od 1985 godine živi u Londonu i bavi se video pro¬dukcijom, od materijala sa nastupa montira spot. CD "Živo i akustično" Električni orga¬zam snima na unplugged koncertu u novo-sadskom Studiju M 17. aprila 1996 godine. CD otvara najava Zdenka Kolara, a pored pesama iz repertoara grupe tu je i obrada starog hita Korni grupe "Magična ruka". Sa grupom su svirali novi bubnjar Miloš Velimir, a kao gosti Margita Stefanović, klavir i "Farfisa" orgulje, Boris Bunjac, udaraljke i Deže Molnar, saksofon. Gile je učestvovao i na koncertima Vlade Divljana u okviru Old Stars Benda i bio je producent njihove žive ploče "Odbrana i zaštita". U okviru novoos-novane kuće "Yellow Dog Records" svi albu¬mi Električnog orgazma pojavljuju se na CD formatu, a koncertni "Warszawa 81" izdat je sa deset ranije neobjavljenih živih snima¬ka. Od tih diskova, debi album ima bonus od tri pesme koje su se našle na "Paket aranžmanu", "Lišće prekriva Lisabon" kao bonus dub verziju "Dokolice", "Kako bubanj kaže" ima dodatak pesme "Tetovirane devojke" (B strana singla iz tog perioda) i ranije neobjavljenu "Slatka mala devojčica". Na disku "Balkan horror rock", kao bonus objav¬ljene su "Hodam sam kao zombi" (ranije neobjavljena u verziji u kojoj peva Gile) i kon¬certni snimci koji su se pre toga pojavili samo na kaseti "Balkan Horror rock 2".
Tokom 1996. godine Gile se ogledao u novinarstvu. Intervjuisao je kolege Vladu Divljana i Marka Brecelja za muzičke novine. Gile je osnovao klupski bend Stoned Rollers Expirience u kome svira bubnjeve, a uz nje¬ga tu su Melina Apia (Melina Appiah), vokal, Banana, gitara i Zdenko Kolar, bas Na nas¬tupima sviraju obrade stranih hitova s kraja šezdesetih godina
Još u vreme rada sa grupom, Čavke (rođen 1962.) je ispoljavao interesovanje za glumu, tako da je imao ključnu ulogu u TV rock operi "Kreatori i kreature", glumio je u diplomskoj drami "Telefomanija" Milutina Petrovića, učestvovao u radu na filmu "Crna Marija" i u filmu "Kako je propao rokenrol". Gile i Čavke su glumili u TV drami "Sava Sumanović", a Gile je imao epizodu u filmu "Crni bombarder". Čavke je 1994. godine igrao Marka Bolana u predstavi "Zigi - Zvezdana prašina" Bitef teatra, a 1995. godine glumio je vodiča kroz duhovno opustošeni Beograd u filmu "Geto - tajni život grada". Ne dočekavši premijeru filma, teško bolestan odlazi u Tasmaniju gde je i umro 16 februara 1997 godine. Septembra 1997. godine izdavačka kuća Sound Of Islands objavila je Cavkeov solo CD "Regression" na kome je zabeležio šesnaest tema u kojima se bavi improvizacijama, tehno zvukom i standard¬nom rock formom.

Diskografija
Singlovi
"Konobar" / "lve Got A Feeling" (Jugoton 1981) "Dokolica"/"Dokolica (dub verzija)" (Jugoton 1982) "Odelo7 "Afrika" (Jugoton 1982,) "Locomotion"/"Metal Guru" (Jugoton 1983) "Kako bubanj kaže7 Tetovirana devojka" (Jugoton 1984)

Albumi
"Paket aranžman" (Jugoton 1981,)
"Električni orgazam" (Jugoton 1981)
"Warszawa 81," (Jugoton 1982, koncertni, mini LP)
"Lišćeprekriva Lisabon"(Jugoton 1982)
"Les Chansones Populaires" (Jugoton 1983.)
"Kako bubanj kaže" (Jugoton 1984)
"Distorzija" (Jugoton 1986.)
"Braćo i sestre" (Jugoton 1987, koncertni)
"Letim, sanjam, dišem" (PGP RTB 1988)
"Najbolje pesme 1980-1988" (Jugoton 1988, kompilacija)
"Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horor rock" (PGP RTB 1992)
"Balkan horror rock II" (Master Music 1993, kaseta) "Zašto da ne!" (PGP RTS 1994. dupli LP) "Warszawa 81" (Yellow dog records 1996 koncertni,integralna verzija) "Živo i akustično" (B 92 1996, koncertni)

Srđan Gojković solo
"Evo sada vidiš da može" (PGP RTB 1989)

Sa Vladom Divljanom
"Rokenrol za decu" (PGP RTB 1989.) "Rokenrol bukvar" (PGP RTB 1990) "Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991.) "Crni bombarder" (ZAM 1992, muzika iz filma)

ELIPSE
(Beograd)

Grupa je osnovana 1963 godine u okviru KUD-a Gradimir Mihajlović. Prvi značajniji nastup Elipse su imale u bašti kluba Euridika 21 juna 1963. godine. U početku su repertoar gradili na pesmama grupe The Shadows. Jeseni 1963. godine bubnjar Elip¬sa postaje Vladimir Furduj Furda koji je pre toga imao minimalno muzičko isustvo. Prethodnog leta zadesio se u Makarskoj, baš u vreme nastupa grupe Siluete. Njihov bub¬njar se razboleo, pa je uskočio Furda koji je tada prvi put seo za bubnjeve. Članovi Elip¬si su načuli da je svirao, pa su ga pozvali u grupu, a sa njim je pošao i klavijaturista Zoran Simjanovic koji je pre toga bio u Silue¬tama. Elipse su tada radile u postavi: pevač Slobodan Skakić, solo gitara Simeon Vuković, ritam gitara Momčilo Radovanović, bas Bojan Hreljac Na koncertima su često pratili poznate pevače iz tog vremena: Ivanku Pavlović, Đorđa Marjanovića, Mikija Jevremovića. Skakić se u grupi kratko zadržao, tako da su vokalne uloge delili članovi grupe negujući višeglasno pevanje. Jedno vreme, sa grupom je nastupao reditelj Aleksandar Mandić (prateći vokal, daire). Sredinom šezdesetih Elipse su postigle veliku popularnost, a u medijima je posebno forsirano njihovo rivalstvo sa Siluetama. Godine 1965. bili su predgrupa sastavu The Searchers na njihovim koncertima u Beogradu, Novom Sadu i Zrenjaninu. Sledeće godine sviraju u Beogradu ispred grupe The Hollies. Te godi¬ne su pobedili na Gitarijadi na Sajmištu Tokom karijere snimili su tri EP ploče od kojih je ona sa pesmom "Plaža" urađena sa sastavom Koral i pevačem Pericom Stojančićem Među prvima su snimali autorske pesme, a tekstove su pisali Lokica Stefanović, Alek¬sandar Mandić i Šonja Mandić. Nastupili su 1966 godine na koncertu Ponoćna zvona koji je okupio 2000 posetilaca i u Zoološkom vrtu su snimili televizijski film. Na Svetskom festivalu omladine u Sofiji 1967 godine osvojili su srebrnu medalju, a za tu priliku sa njima su pevali Seka Kojadinović i Boba Stefanović Elipse su negovale rhythm i blues, a 1967. godine, kada im je pristupio crni pevač Edi Dekeng, prelaze na soul i uvode duvačku liniju koju su činili trubač Nikola Zembić, saksofonista Dragan Kuprijanov i saksofonista i flautista Zoran Jurkić Dekeng je pre Elipsi bio u beogradskom sas¬tavu Crni panteri koji su osnovali studenti iz Konga. U jesen 1967. godine bili su predgrupa na nastupu italijanske pevačice Rite Pavone na Tašmajdanu Po raspadu grupe, krajem 1968. godine. Zoran Simjanović se posvetio filmskoj i pozorišnoj muzici, Deke¬ng je otišao u Nemačku, a Furduj i Hreljac su pristupili Korni grupi. Elipse su muzički učestvovale u filmovima "Nemirni" Kokana Rakonjca i "Buđenje pacova" Žike Pavlovića U jesen 1967 godine Slobodan Skakić osno¬vao je Nove Elipse. On je pevao i svirao orga¬nu, Ratomir Dmitrović gitaru, Nenad Nedić bas, a bubnjar je bio Milenko Kašanin, koji je mnogo kasnije postao funkcioner SPS-a. Međutim, Nove Elipse nisu postigle neki značajniji uspeh.

Diskografija
Singlovi
"Plaža" / "Signal Evrovizije" / "Sentimental baby" / "Ni zbogom nisi rekla" (PGP RTB 1965) "Pogledaj kroz prozor" / "Dečak Tom" / "Maja" / "Reci da me voliš" (PGP RTB 1966,) "Le telephone" / "Good to me" / "Za one što na licu nose bore" / "lve been lovin you" (PGP RTB 1967)

ELVIS J KURTOVICH & HIS METEORS
(Sarajevo)

Uz Zabranjeno pušenje, ovaj sastav pred¬stavlja rodonačelnike new primitivs pokre¬ta Mirko Srdić, alias Elvis J. Kurtovich (rođen 1962. u Sarajevu) smislio je naziv pokreta i bio jedan od najplodnijih autora. On je 1981. godine osnovao grupu u kojoj su još bili Davor Sučić Sula i klavijaturista Dražen Janković (brat Neleta Karajlića) Pristupili su im gitarista Dražen Riči, bubnjar Radomir Gavrilović Hare i pevač Goran Petranović Rizo.
Mirko Srdić je kao višestruko netalentovan čovek koji nije umeo da svira i peva bio okosnica grupe, jer je odlično smišljao pe¬sme i marifetluke. Sa džiberski dugim zulufima i debelim naočarima, izlazio je na binu sa bendom, bio je u drugom planu, u ruka¬ma je držao atrofiranu akustičnu gitaru koja nije bila ozvučena i usrdno je udarao po njoj tokom nastupa. Uprkos tome, zaslužan je za većinu novoprimitivnih hitova iz prve faze Elvisa i Zabranjenog pušenja. Kao i svaki ambiciozan i ciničan klinac smislio je još 1981. godine uvrnute rock opere "Kemo" ili "Kemmy" (parodija na "Tommy" sastava The Who) i "Olimpijska pepeljuga" (1984.) Ele¬menti rock opere "Kemo" našli su se na nji¬hovoj debi ploči "Mitovi i legende o kralju Elvisu" u pesmama "Ćiza Wizard" i "Kad se babo pjan vrati kući" gde se odvija prepoz¬natljiva radnja Babo se pijan vratio kući, dao malom Kemi da potegne loze, on je cugnuo više i ostao gluv, nem i slep, ali je postao rekorder u uličnoj igri krajcarice ili ćize. Nara¬vno pesma "Ćiza Wizard" je obrada "Pinball vvizard" sastava The Who. I ostatak materi¬jala sa debija se nedozvoljeno naslanja na standarde svetskog rocka, na primer, "Baščarši hanumen" ("Honky Tonk Woman"), a LP je koncepcijski ispresecan dijalogom između Elvisa i "legendarnog producenta i lovca na talente" gospodina Malkolma Muharema, inače njihovog menadžera Gorana Marica. U to vreme sa njima su još bili basista Nermin Dedić Fićo i klavijaturista Zoran Degan Poka, a na snimanju je gostovala Margita Ste¬fanović (EKV),
Drugi LP "Da bog da crko roknrol" obja¬vljuju 1985 godine u produkciji Borisa Belea i uz pomoć klavijaturiste Boruta Činča iz Bul¬dožera Naslovna pesma je još jedna obrada i to "Its Only RocknRoll" Stonesa, a tu su i Elvisove "Ljubav je jaka", "Sva su raja", "Surfing At Bembasha". U proleće 1985. godine grupu napušta Riči koji sa Zlatkom Arslanagićem osniva Crvenu jabuku, a Srdić pauzi¬ra baveći se pisanjem i studijama građevine. Tokom 1987 godine u splitskoj "Omladinskoj iskri" objavljuje novoprimitivni roman "Autobiografija". Na scenu se vraćaju 1988. godine kada izlazi LP "The Wonderful World Of Private Business". Ploču rade u postavi: Elvis, bubnjar Sergej Kreso Garo, klavijaturi¬sta Jura Paunović, basista Zvonimir Matić Kriza, gitarista Saša Strunjaš i pevač Goran Petranović Nele Karajlić gostuje u pesmi "E.J.K. raping", a Dražen Janković je pevao prateće vokale. LP su producirali Zoran Redžić (Bijelo dugme) i Mustafa Čengić (ex Zabranjeno pušenje). Ploča na uobičajeno ironičan način govori o sve popularnijem privatluku u tadašnjoj Jugoslaviji Na omotu je nacrtan Elvis, naslonjen na novi "BMW" ispred svog kafića "Sve bilo je muzika" u aveniji "Tereze Kesovije", ispod "Lacosta" majice viri mu dlakavi stomak, oko vrata su zlatni lanci a tu su i obavezne bele čarapice. LP donosi uspešnu "Hajle Selasije", inspirisanu pokretom nesvrstanih i seriju malih sarajevskih priča o propalim heavy metalci¬ma, homoseksulacima, pijancima i lošim brakovima.
Posle te ploče, grupa prestaje sa radom. Tokom rata Mirko Srdić je ostao u Sarajevu, a 1995. godine je prešao u Zagreb gde se priključio obnovljenoj Top listi nadrealista koja uz uobičajene skečeve izvodi pesme Elvisa, Zabranjenog pušenja i razne stan¬darde. Pod imenom Zabranjeno pušenje Sejo Sexon i Elvis snimili su u Amsterdamu CD "Fildžan viška" (Dallas Records 1997). Pratili su ih članovi sarajevske grupe Over-dream, nastanjeni u Parizu. Klavijaturista Zoran Degan Poka, autor većine pesama sa trećeg albuma, poginuo je na mostarskom ratištu. Kompilacije "Hitovi 83-88" i "Najgori hitovi" donose izbor pesama sa sva tri albu¬ma. Goran Petranović je, što je malo poz¬nato, autor nekih kompozicija grupe Divlje jagode, na primer "Motori" Imao je epizod-nu ulogu u filmu "Lepa sela lepo gore" Srđana Dragojevića i u TV seriji "Složna braća".

Diskografija
"Mitovi i legende o kralju Elvisu" (RTV U 1984) "Da bog da crko roknrol" (RTV U 1985) The VVonderful VVorld Of Private Business" {RTV U 1988) "Hitovi 83-88" (Nimfa Sound 1996, kompilacija)

FALK MARJETA NECA • FILM • FIT • FORMULA 4

FALK MARJETA NECA
(Maribor)

Neca Falk je pevački staž započela počet¬kom sedamdesetih godina u sastavima Boe¬mi i Rdeči dečki. Godine 1969. otisnula se u solo karijeru nastupom u hali Tivoli na Om¬ladinskom festivalu u Ljubljani Iste godine pevala je na Veseloj jeseni, lokalnom festi¬valu u Mariboru, a sledeće godine je objavi¬la prvi singl Tih godina je na festivalima nas¬tupala sa pevačima: Bor Gostiša (ex Bele vrane) i Alfi Nipič sa kojima je snimala zajedničke singlove. Od 1972. godine redovno učestvuje na Međunarodnom festivalu za¬bavne muzike Slovenska popevka u Ljubljani i Celju, gde dobija i nagrade Godine 1973. snimila je 45-minutni TV mjuzikl "Dekle iz šestega nadstropja" (Devojka sa šestog sprata). Godine 1975. nastupa na Opatijskom festivalu, a godinu dana kasnije sarađuje u drami Džona Ardena "Živite kao svinje", postavljenoj u Ljubljanskom dramskom pozorištu Sa njom je na sceni bio pevač Janez Bončina, muziku je pisao Dečo Žgur, a svirala Je grupa September
Godine 1977. objavljuje debi LP "Danes" na kome su kompozicije Bojana Adamiča, Deče Zgura i Janija Goloba. Sledeći potez je kaseta "Vsi Ijudje hitijo" na kojoj su pesme Andreja Šifrera i Tomaža Domicelja (uradio obradu tradicionala "Banks Of The Ohio"). Tom kasetom,objavljenom 1978 godine, profiliše mainstream rock orijentaciju. Singl sa pesmom "Zaspao si u mojoj kosi" snima uz pratnju pulskog Atomskog skloništa sa koji¬ma je inače sarađivao njen suprug, cenjeni fotograf Tone Stojko. Za LP "Samo najjači ostaju" pesme komponuju Andrej Šifrer, Tomaž Domicelj i članovi Atomskog skloništa, a lektor je bio Arsen Dedić. Na ploči je i jed¬na obrada iz repertoara Džoni Mičel. LP su producirali Dejv Kuk (Dave Cooke) i Entoni Dejvid (Antonv David) Uz pratnju grupe Predmestje 1981. godine snima singl "Neću" i sa njima često nastupa Krajem 1981. godi¬ne Neca Falk objavljuje album "Nervozna" na kome su pesme različitih autora, materijal su snimili engleski studijski muzičari u pro¬dukciji Dejv Kuka i Kris Barketa (Chris Burkett). Hit sa ploče, pesmu "Banane", komponovao je Tomaž Domicelj, a u govoronom delu pesme "Živiš jeftine romane" gostuje beogradski radijski disk džokej Marko Janković
Tokom devedesetih godina vrlo je aktiv¬na i objavljuje čitavu seriju diskova.

Diskografija
Singlovi
"Živeja je en coprnjak" / "Mož naj bo doma" (Helidon 1972,) "Sama fanta našla si bom" / "Vzemi me" (Helidon 1973) "Dobro jutro, dober dan" / "Balada" (Helidon 1978) "Vsi ljude hitijo" / "Tako dekle" (Helidon 1978) "Zaspao si u mojoj kosi" / "Tvoje su oči pune rose"
(RTVU1978) "Toliko vrediš koliko daš" / "Samo najjači ostaju" (RTV LJ 1980)
"Neću" / "Formula jedan" (RTV U 1981.) "Banane"/"Živiš jeftine romane" (RTV U 1981)

Albumi
"Danes" (Helidon 1977)
"Vsi Ijudje hitijo" (RTV U 1978, kaseta)
"Najjači ostaju" (RTVU 1980)
"Nervozna" (RTV U 1981)
"Maček Muri in Muca Maca" (Mačji disk 1992, kaseta
i video kaseta)
"Neca Falk" (Mačji disk 1993) "Dravski most" (Mačji disk 1994) "Zlata lađa" (Mačji disk 1994) "Portreti" (Mačji disk 1996)

FILM
(Zagreb)

Tokom 1977 i 1978. godine basista Mari¬no Pelajić, gitarista Mladen Juričić i bubnjar Branko Hromatko svirali su sa Džonijem Štulićem u grupi Azra Zatim je Džoni poz¬vao pevača Jurislava Stublića (rođen 1953 u Sesvetskom Kraljevcu) koji je pre toga tre¬balo da peva u sastavu Aerodrom, ali je zbog dubokog glasa ispao iz kombinacije. Azra je sa Stublićem funkcionisala samo nekoliko meseci, a kada su se posvađali sa Džonijem, osnovali su krajem 1978. godine grupu Film. Kao uspomena na taj događaj ostala je Džonijeva pesma "Roll Over Jura" iz repertoara kasnijeg rada Azre. Filmu se pri¬družio saksofonista Jurij Novoselić koji je nastupao pod imenom Kuzma Videosax. I ostali su sebi nadenuli pseudonime: Jura Jupiter, vokal, Mario Baraccuda, bas i Max Wilson, gitara. Vrlo brzo grupa je u Zagrebu stekla respekt prvorazredne novotalasne klupske atrakcije
Prvi veći korak imali su 1980 godine kao predgrupa na turneji Lene Lovič (Lena Lovich) po Jugoslaviji. Njihov prvi singl sa pesmama "Kad si mlad" i "Zajedno", kasnio je punih godinu dana jer su na omotu želeli sliku iz filma "Barbarela", ali je to ocenjeno kao nekomercijalno U jesen 1980. godine pobeđuju sa pesmom "Neprilagođen" na Omladinskom festivalu u Subotici, a zatim kreće njihov strelovit uspeh. Uoči izlaska debi albuma "Novo! Novo! Novo!" 1981 godine, Hromatko odlazi u vojsku a na nje¬govo mesto seda Ivan Piko Stančić (ex Gru¬pa 220, Time, Parni valjak) Prva ploča, koju je producirao Boris Bele iz Buldožera, donosi seriju urbanih, plesnih pesama sa jasnom porukom: "Neprilagođen", "Zamisli", "Radio ljubav", "Moderna djevojka", "Odvedi me iz ovog grada". Na manifestaciji Pozdrav iz Zagreba održanoj januara 1981. godine u beogradskom Domu omladine Film je tri¬jumfovao, a u to vreme sa njima je povreme¬no nastupao rock kritičar Dražen Vrdoljak koji je svirao organu. Sa Filmom se pojavio i na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine. Nastupili su kao pobednici pretho¬dne godine i izazvali pravi haos, jer je publi¬ka tokom koncerta masovno okupirala binu. Uoči toga, grupa objavljuje energičan živi mini LP snimljen u klubu Kulušuć 11 febru¬ara 1981 godine. Ujedno, to je bila prva živa ploča snimljena u Kulušiću (u ovoj sali je kas¬nije niz sastava beležio svoj kontakt sa pub¬likom) Ploču otvara šarmantna najava Dra¬žena Vrdoljaka na početničkom francuskom jeziku, za kojom slede punokrvne "Neprilagođen", "Moderna djevojka", "Zamisli život u ritmu muzike za ples", "Kad si mlad" i "Zaje¬dno" u mnogo boljim verzijama no sto je to u studiju zabeleženo. Leta 1981 godine Film i Idoli sviraju zajedničku turneju po jadran¬skoj obali, a Jugoton na kaseti objavljuje koncertni mini LP Filma i mini LP Idola.
Krajem godine u grupi dolazi do razmimoilaženja između Stublića i ostalih člano¬va oko koncepcije nove ploče. Neslaganja dovode do dvomesečnog zastoja u radu. Konsolidovani, 1982. godine snimaju LP "Zo¬na sumraka" ponudivši depresivnije viđenje života, možda inspirisani tadašnjim stalnim redukcijama struje. U novim temama obra¬đuju usamljenost, otuđenost u gradu, ubistva i probleme sa drogama Uspešni su u pes¬mama "Zagreb je hladan grad" i "Krvariš oko ponoći", a na ploči su i dva instrumentala, od kojih je "Džems Bond" obrada teme iz istoimenog filmskog serijala koju su svo¬jevremeno uvrstili i Selecter na svom debiju.
Pored Stublića, kao autori se potpisuju Juričić, Stančić i Novoselić. LP "Sva čuda svijeta" snimaju u Švedskoj, producent je Tini Varga, a ploča im donosi hitove "Kad budu gor¬jeli gradovi", "Sva čuda svijeta", "Istina piše na zidu", "Mi nismo sami", "Na drugoj strani neba", "Boje su u nama" Pelajić je tada u vojsci, pa bas svira Juričić. Zatim i Juričić odlazi u vojsku, pa ga na koncertima menja gitarista Robert Krkač Zanimljivo je da su pesmu "Mi nismo sami" snimili i članovi jedne švedske grupe pod nazivom "Have You Ever". Četvrti LP "Signali u noći" Film snima 1985. godine sa bubnjarom Draženom Šolcom i povratnicima Juričićem i Pelajićem, u produkciji koju su sami radili sa Nikom Van Edom (Nick Van Eede). I ta ploča im donosi koncertne favorite "Signali u noći", "Pjevaj¬mo do zore", "Rijeke pravde", "Osmjesi". Na ploči su sarađivali Massimo Savić (gitara i prateći vokali), Davor Slamnig (gitara), Ljer-ka Šimara (harfa), Nikola Santro (trombon) i drugi. Paraleleno radeći sa Filmom, Juričić, Pelajić i Stančić formiraju grupu Le Cinema koja pretežno izvodi hitove stranih grupa novog talasa
Dugogodišnje neusklađene muzičke ideje u okviru grupe, u proleće 1986. godine dovo¬de do prestanka rada originalne postave Juričić nastavlja sa grupom Le Cinema, zatim formira Vještice, Pelajić jedno vreme svira sa Haustorom, a Novoselić formira grupu Dee Dee Mellow i svira sa Disciplinom kičme.
Ploča "Sunce sja" izlazi 1987. godine pod firmom Jura Stublić i Film, a snimaju je gi¬tarista Robert Krkač, basista Dario Kumerle, bubnjar Željko Turčinović i Bojan Goričanin, klavijature. U vokalnim deonicama gostuju Massimo Savić i Jura Pađen. Opredeljujući se za zvuk srednje linije, Jura snima pesme "Srce na cesti", "Ivana", "Dom", "Valovi (68 -77.-87.)", "Sjećam se prvog poljupca". Na sledećem albumu "Zemlja sreće", dve godi¬ne kasnije, umesto Krkača i Turčinovića svi¬raju gitarista Deni Kožić, bubnjar Davor Vidiš, a kao gosti Laza Ristovski, Vlatko Stefanovski, Massimo Savić, gitarista Branko Bogunović, Davor Rodik i klapa Bonaca. Pored Jurinih pesama "Dobre vibracije" (sa citatom Beach Boys), "Doći ću ti u snovima", "Ljubav je zakon", tu je i "Uhvati vjetar" nasta¬la na osnovu prepeva Zorana Miščevića i Silueta, a iz repertoara Donovana.
Tokom tih godina Jura često menja člano¬ve prateće grupe Film. Godine 1992 snima album "Hrana za golubove" na kojoj se nalazi antologijska "E moj druže beogradski", jedi¬na pesma nastala tokom rata koja je bila pri¬hvaćena sa obe strane fronta. Ostatak mate¬rijala su pored pesme "Bili cvitak" činili i po¬novljeni snimci ranijih njegovih hitova, što je ukazivalo na kreativnu oseku. Dve godine kasnije objavljuje kompilacijski CD "Greatest Hits Vol 1" na kome su nove pesme "Nježno, nježno, nježnije" i cinična "Čikago", napravlje¬na na muziku stare akcijaške "U tunelu usred mraka". Taj snimak je bez obrazloženja ležao šest meseci u diskografskoj kući. Pred obja-vljivanje je jedan stih izbačen, ali je uprkos tome pesma bila zabranjivana na hrvatskim medijima. Pesmu "Čikago" Stublić je snimio sa Nikšom Bratošem (ex Valentino, Crvena jabuka) a u "Nježno" su gostovali klapa Grdeljni i Mladen Juričić. Na CD kompilaciji "Greatests Hits Vol. 2" našle su se i ponovo snimljene "Neprilagođen", "Moderna djevojka", "Boje su u nama", kao i nova "Lijepo, lijepo, neopisivo"

Diskografija
Singlovi
»Kad si mlad" / "Zajedno" (Suzy 1980.)
"Zamisli život u ritmu muzike za ples" / "Radio ljubav" (Helidon 1981.) "Boje su u nama"/"Istina piše na zidu" (Jugoton 1983)

Albumi
"Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi" (Helidon 1981) "Film u Kulušiću - Live" (Jugoton 1981, mini LP koncertni) "Zona sumraka" (Jugoton 1982) "Sva čuda svijeta" (Jugoton 1983) "Signali u noći" (Jugoton 1985) "Sunce sja" (Jugoton 1987) "Zemlja sreće" (Jugoton 1989) "Hrana za golubove" (Croatia Records 1992.) "Greatest Hits Vol, 1" (Croatia Records 1994) "Greatest Hits Vol 2" (Croatia Records 1996)

FIT
(Rijeka)

Tri druga iz ugostiteljske škole su posle gledanja filma "Blues Brothers" odlučili da osnuju grupu. Tako su pevač Davor Lukas, gitarista Zorko Opačić i basista Miro Tešević (rođeni 1964.) početkom 1982 godine po¬krenuli Fit. Uz njih, sastav su činili bubnjar Renato Debeuc i klavijaturista Aleks Merle. Ime su odabrali po gelu za kosu, ali kasnije tim obrazloženjem nisu bili zadovoljni pa su se prikonili tumačenju Fit: čvrstina, snaga.
Prvi zvaničan nastup imali su 10. juna 1982. godine u riječkoj Mjesnoj zajednici Turnić na koncertu koji je predstavljao nove grupe trećeg riječkog talasa. Neke od ranih pesama Zorka Opačića preuzele su devojke iz sastava Cacadou Look ali ih, dogovorno, nisu potpisale. Posle ženidbe, grupu napušta Debeuc, pa zatim i Merle, a klavijature jedno kraće vreme svira Tamara Vrančić (ex Cacadou Look). Sa mrtve tačke se pokreću kada upoznaju bubnjara Ivana Fecea Firčija iz EKV, koji je vojsku služio u Rijeci. U to vre¬me, 1985 godine, pristupa im bubnjar lekar Dean Benzia i sa njim postižu prve veće uspehe. U periodu kada je Benzia bio u Americi, privremeno je bubnjeve svirao Srboljub Radivojević iz grupe Van Gogh Jedno vreme u grupi je drugu gitaru svirao Edi Kra¬ljić koji je potom prešao u Denis & Denis Povremeni saradnik u sastavu je bio i Zvonko Đukić u periodu kada je njegov Van Gogh pauzirao.
Na Omladinskom festivalu u Subotici 1986. godine osvajaju drugu nagradu žirija i treću publike, posle čega potpisuju ugovor sa PGP RTB-om. Sa pesmom "Ritam promje¬ne" učestvuju 1987. godine na kompilacijskoj ploči "Rijeka-Paris-Texas". Debi album snimaju iste godine u studiju sarajevske RTV, a produkciju radi Ivan Fece. Traka biva gre¬škom izbrisana, pa ponovno snimanje obav¬ljaju u Beogradu u produkciji Milana Mladenovića (EKV) Kompletnu muziku za ploču uradio je Opačić a tekstove su pisali Tešević i Lukas. Ploča donosi čvrstu gitarističku svir¬ku i efektne pesme "Mačka", "Rijeka", "Uživaj" i "Beograd". Zatim redovno sviraju na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Drugi LP "Daj mi ruku" snimaju 1989. godine u split¬skom studiju Vilović, a produkciju rade sami. Udarna pesma je "Zvoni telefon" (obrada "Hanging On The Telephone" sastava Blondie). Po objavljivanju ploče, sviraju još jednu jugoslovensku turneju Godine 1990. Dean Benzia prelazi u Let 3, a zamenjuje ga Siniša Banović (ex Grad)
Sa početkom rata, grupa prestaje sa radom, a deo muzičara se seli u Holandiju gde osnivaju studio Master Factory. Benzia je otišao u Ameriku gde radi kao lekar Davor Lukas se na hrvatsku scenu vratio 1997. godine CD singlom na kome su tri miksa pesme "Vrijeme" i tema "Budi najbolja" U okviru grupe Lucas u kome su basista Sandi Bratonja, bubnjar Alen Tribljaš (ex Laufer, a svira u grupi Mone), gitarista Roland Freis-es (ex Urban & 4) i klavijaturista Vedran Križan (ex Urban & 4), Lukas je objavio CD "Jedan svijet" (Croatia Records 1997.) na kome se drži zvuka grupe Fit

Diskografija
"Uz rijeku" (PGP RTB 1988)
"Daj mi ruku" (PGP RTB 1989)

FORMULA 4
(Sarajevo)

Grupu je 1970 godine osnovao gitarista Ljubiša Račić (rođen 1954 u Sarajevu). Pre toga je svirao u sastavima Mladi lavovi, Albatrosi i VIS Oni Sa Formulom 4 patentirao je formulu upornosti Grupa je svirala teži rock, a Ljubiša je bio više poznat po svojim scen¬skim efektima i leopardovom odelu, nego pesmama Uprkos tome što grupa nikada nije prešla lokalne okvire, tvdoglavo je istrajao na održavanju sastava i redovnim svirka¬ma Kroz grupu je prošao veliki broj zna¬čajnih sarajevskih muzičara, na primer, Brane Likić, Sanin Karić, Điđi Jankelić, Zlatko Nikolić i Senad Begović.
Početkom 1976 godine Ljubiša postaje član Bijelog dugmeta, gde kao basista zamenjuje Zorana Redžića. U Dugmetu se zadržao nekoliko meseci, a zatim se vraća svojoj Formuli 4 sa kojom objavljuje prve singlove Bili su predgrupa na koncertu Riblje čorbe na Tašmajdanu 1. septembra 1979. godine, a posle tog nastupa im se gubi trag.

Diskografija
Singlovi
Kakvo veče" (PGP RTB 1976.) "Mladi smo, mladi mi" / "Nikom nije tako kao što je meni" (Diskoton 1979)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

• GALIJA • GARAVI SOKAK • GASTRBAJTRS • GENERACIJA 5 • GIBONNI • GORDI
• GORI UŠI WINNETOU • GRAD • GRČ
• GRUPA 220 • GRUPA I • GUSTAPH Y NJEGOVI DOBRI DUHOVI

GALIJA
(Niš)
Još kao tinejdžer, pod jakim uticajem hipi pokreta, Nenad Milosavljević (rođen 1954. godine u Nišu), počinje da se bavi muzikom. Prateći se na akustičnoj gitari i usnoj har¬monici po niškim parkovima i leti na moru, prijateljima svira tadašnje hitove. Prvi javni nastup imao je 1975 godine u vreme Niških filmskih susreta na Večeri poezije i muzike. Izvodi svoje pesme, ali i repertoar Hose Felisijana. Sledeće godine, u okviru Večeri slo¬bodnih formi nastupa na Omladinskom fes-tivalu u Subotici Zatim učestvuje na Beo¬gradskom proleću i počinje da piše muziku za pozorišne predstave. Dobija ponudu da za amatersko pozorište Treća polovina komponuje muziku koja bi se uživo izvodila tokom predstave. Sa članovima grupe Dva lustera dogovara da rade zajedno, a zatim uz njihovu pratnju 11. aprila 1977. godine organizuje solisticki koncert u Narodnom pozorištu. Ubrzo počinju da rade kao grupa Galija, i nazvali su se po imenu kafane u kojoj su se sastajali. Grupu pored Nenada Milosavljevića čine Goran Ljubisavljević, gita¬ra, Predrag Branković, bas, Nenad Tančić, bubnjevi i Bratislav Stamenković, klavijature. Tančić ubrzo odlazi u vojsku, a na njegovo mesto dolazi Boban Petrović, jedan od retkih stalnih članova grupe u budućnosti. Na Gitarijadi u Zaječaru 1978. godine pobeđuju sa novim klavijaturistom Zoranom Stankovićem. Nekoliko meseci kasnije učestvuju i na Omladinskom festivalu u Subotici Tada klavijature već svira Ljubodrag Vukadinović. Na turneji sastava Smak sviraju kao predgrupa. Krajem 1978. godine nastupaju na BOOM festivalu u Novom Sadu. Debi album snimaju 1979. godine sa novim stalnim čla¬nom, Predragom Milosavljevićem, Nenadovim bratom. On peva prateće vokale i zadu¬žen je za tekstove. Album "Prva plovidba" donosi im i prve hitove: "Avanturista", "Gos¬pi" i "Decimen" Posle nastupa na "Rock spek¬taklu 79." koji je na stadionu JNA organizovalo Bijelo dugme, od grupe se opraštaju Goran Ljubisavljević, Predrag Branković i Lju¬bodrag Vukadinović. Novi članovi postaju basista Zoran Radosavljević, gitarista Dušan Radivojević i klavijaturista Nebojša Marković, ali se promene tu ne zaustavljaju. Album "Druga plovidba" snimaju sa producentom Zlatkom Manojlovićem, muziku radi Nenad, tekstove Predrag, a pesma "U suton" komponovana je na stihove Dobriše Cesarića. Na Splitskom festivalu 1980 godine na fudbalskom stadionu "Hajduka" nastupaju u okviru rock večeri sa još trinaest grupa U to vreme postižu veliki uspeh u Bosni, a i u daljem toku karijere tu će imati najverniju publiku Sve do početka rata, naravno. Te 1980. godi¬ne u JNA odlazi Boban Pavlović, a menja ga Zoran Stamenković (ex Kerber). Istog leta počinju da sviraju u ferijalnom naselju u Makarskoj gde će biti redovna pojava u sledećim sezonama. Album "Ipak verujem u sebe" donosi nove hitove "Još uvek sanjam" i "Bur¬na pijana noć". Početkom 1982. godine u grupu se vraća bubnjar Boban Pavlović i kao predgrupa nastupaju na koncertu Džoa Kokera (Joe Cocker) u hali Pionir. Samostalni koncert drže na Tašmajdanu 10. juna 1983 godine sa predgrupama Potop i Kerber. Lider zemunske jazz rock grupe Potop, klavijaturi¬sta Saša Lokner, ubrzo postaje član Galije. Oktobra iste godine, u Mančesteru, sa pro¬ducentom Gordonom Roulijem (Gordon Rowley) snimaju album "Bez naglih skoko¬va" Materijal je miksovan u Kaliforniji Ploča ne donosi nijedan hit, a pesmu "Ti me svo¬jom hladnoćom ne kušaj" komponovali su na stihove Sergeja Jesenjina. Krajem 1983. godine dobijaju zanimljivo priznanje iz Spli¬ta. U okviru ankete za istraživanje omladin¬skog turizma, proglašeni su "najboljim živim događajem na obali". U rodnom Nišu, zapo-činju redovne nedeljne koncerte u Muzi¬čkom klubu 81 na kojima sviraju obrade svetskih standarda. Saša Lokner odlazi kod Bajage i Instruktora, a klavijature kraće vre¬me svira Aleksandar Ralev. U to vreme im stiže gitarista Žan Žak Roskam, poreklom iz Zaira, inače Belgijanac. Budući da se Roskam oženio devojkom iz sela kraj Makarske, pre¬selio se u Jugoslaviju i tokom leta se upo¬znao sa članovima Galije Roskam je od 1984 godine svirao u grupi D Boys, a 1986. godine prelazi u Galiju i sa njima snima album "Digni ruku". Na ploči se našla njego¬va pesma "Winters Corning" za koju je tekst napisala pevačica Dani Klain iz grupe Vaya Con Dios. Producent ploče je Nenad Stefanović Japanac, a gostuju Saša Lokner, tru¬bač Goran Grbić, saksofonista Nenad Petro¬vić i Bobana Stojković koja je pevala prateće vokale Sasvim novi kurs Galija preuzima na ploči "Daleko je Sunce" sa novim saradnicima klavijaturistom i flautistom Batom Zlatkovićem i Radomanom Kanjevcem koji je grupi doneo drugačije ideje i tekstove. Zlatković je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, odsek flauta. Galija mu je bila prvi pro¬fesionalni sastav, Kanjevac, novinar II pro¬grama Radio Beograda, prvi put se u Galiji ogledao kao autor tekstova za grupu, a doneo je plan o objavljivanju trilogije koja bi se bavila stvarnošću zemlje u neminovnoj tranziciji. Album "Daleko je Sunce" produci¬ra Dušan Petrović Šane, a gosti su Komelije Kovač, Šaša Lokner, Nenad Stefanović, orkestar Fejata Sejdića, Ivica Vdović VD i mnogi drugi. U naslovima pesama kao i sa¬me ploče, nalaze se citati preuzeti od Dobrice Ćosića, Vima Vendersa, Branka Ćopića, Ive Andrića, Laze Lazarevića i Alekse Šantića. Bata Zlatkovic se potpisuje kao autor udarnih pesama "Da li si spavala", "Mi znamo sudbu" gde je i koautor teksta. Tu su i dobro prihvaćeni "Intimni odnosi", "Orlovi rano lete", "Kao i obično". Pesma "Zebre i bizoni" u originalu je trebalo da se zove "Brioni", ali budući da je zadirala u enigmu Tito, jedino se tekst za nju ne nalazi na omotu.
Posle ove ploče, grupu napušta dugogo¬dišnji član Zoran Radosavljević, a dolazi ba¬sista Predrag Milanović sa kojim 1989. godi¬ne snimaju "Korak do slobode" Autori muzike su Nenad, Bata i Roskam, autor tek¬stova Kanjevac, a producent Šaša Habić. Uvodnu i završnu temu na ploči komponovao je Zlatkovic, a odsvirali su je trubač Boban Marković iz Vladičinog Hana i sam Zlatkovic na flauti U pesmi "Sloboda" sa Nenadom Milosavljevićem peva Goran Šepa iz niske grupe Kerber. Ključne pesme "Na tvo¬jim usnama", "Kopaonik", "Sloboda", opet komponuje Zlatkovic a sigurni aduti su "Korak do slobode", "Kad me pogledaš" (obe N-Milosavljević) i "Nasmeši se". Roskamov ležeran reggae u "Ljubavnoj pesmi" upot¬punjen je ironičnim tekstom na sve aktuelniju temu - nacionalizam Te 1989 godine nagradu za rock kompozitora godine na festivalu MESAM dobija Nenad Milosavljević. U Galiju dolazi novi basista, Beograđanin Dušan Karadžić. Početkom 1990. godine sa Sapama Riblja čorba, Valentino, Viktorija, Bajaga i Instruktori učestvuju na trodnevnim koncertima u Temišvaru. Iste godine objavljuju album najvećih hitova "Još uvek sanjam" za koji su neke od starijih pesama ponovo snimljene. U vreme prvih višestra¬načkih izbora u Jugoslaviji, pripremaju maksi singl, predizbornu ploču na kojoj je tre-balo da se pojave pesme "On je isti kao on", "Ti si moja jedina Partija", "Posle svega" i "Komunista" (gostujući vokal Šaban Bajramović). Ali do realizacije ploče, iz nejasnih političkih razloga, nikada nije došlo. Albu¬mom "Istorija ti i ja" 1991 godine završava¬ju trilogiju, Produkciju je radio Nikša Bratoš (Valentino), ploča je snimana u Titogradu, a miksovana u Zagrebu Kao gosti pojavlju¬ju se frulaš Bora Dugić, Saša Lokner, basista Slaviša Pavlović Stenli i ansambl Renesans. Sa ploče se izdvajaju pesme "Trava", "Ska¬darska", "Trube" i "Seti se maja". Juna iste godine sviraju kao predgrupa na koncertu Boba Dilena u Zemunu. Avgusta poslednji put sviraju u Sarajevu. Zbog narasle nape¬tosti u zemlji, Žan Žak Roskam napušta grupu i vraća se u Belgiju Njega menja Beogra¬đanin Dragutin Jakovljević. Sa novom posta¬vom objavljuju CD "Ni rat ni mir" na kome je izbor pesama iz trilogije uz dva nova snim¬ka "Pravoslavlje" i "Na Drini ćuprija". Te dve pesme objavljene su i na promo singlu koji je deljen publici na njihovom koncertu u Sava centru decembra 1991 godine. Na tom nastupu su im se pridružili orkestar Fejata Sejdića, hor flauta, kamerni hor Sveti Đorđe i pijanista Miloš Petrović. Godinu dana kasnije opet organizuju veliki koncert u Sava centru povodom stogodišnjice Srpske književne zadruge. Snimaju poklon - singl sa obradama pesama "Mi nismo sami" grupe Film i "Sanjam" Indeksa. Na koncertu se kao gošća, posle mnogo godina anonimnosti, pojavljuje Olivera Katarina. Početkom 1993. godine grupu napušta Bata Zlatkovic koji se povlači iz muzike sve do 1996. kada za PGP RTS objavljuje ploču "A be da be". Novi klavijaturista Galije je Oliver Jezdić, a novi basista Bratislav Milošević. Sa njima na Kipru 1994. godine snimaju dupli album "Karavan" u pro¬dukciji Saše Habića. Kao autor tekstova po¬novo se potpisuje i Predrag Milosavljević, a
Kanjevac posle ove ploče prekida saradnju sa Galijom. Kao gost na akustičnoj gitari svi¬ra Dragan Jovanović (Generacija 5). Ploča donosi osamnaest pesama od kojih su "Petlovi" obrada izvorne narodne. Tokom leta ploču promovišu serijom besplatnih konce¬rata na otvorenom prostoru U okviru toga drže koncert u parku kod Skupštine Beogra¬da U proleće 1996 godine objavljuju album "13" na kome su pored tekstova Predraga Milosavljevića i stihovi pesnika Branka Radičevića, Stevana Raičkovića i Petra Pajića. Leta 1997 godine grupa objavljuje još jednu kompilaciju "Večita plovidba" i snima CD "Voleti, voleti". O grupi Galija objavljena je istoimena knjiga koju je napisao Milan Kerković, novinar iz Niša, kao i knjiga tekstova sa ploča. Uz rad sa grupom, Nenad Milosavljević paralelno komponuje pozorišnu muzi¬ku
Tokom svih ovih godina opremio je preko šezdeset predstava za koje je dobio šest nagrada. Radoman Kanjevac je objavio knji¬gu poezije "Otvoreno pismo" (Prometej 1995.) i "Reci za pevanje" (SKC 1995.) u kojoj su tekstovi pesama sa ploča Galije, a na nje¬gove tekstove pesme su snimali YU grupa i Viktorija.

Diskografija
"Prva plovidba" (PGP RTB 1979)
"Druga plovidba" (PGP RTB 1980)
"Ipakverujem u sebe" (PGP RTB 1982)
"Bez naglih skokova" (PGP RTB 1984)
"Digni ruku" (PGP RTB 1986)
"Daleko je Sunce" (PGP RTB 1988)
"Korak do slobode" (PGP RTB 1989)
"Još uvek sanjam (Najveći hitovi)" (PGP RTB 1990.)
"Istorija ti i ja" (PGP RTB 1991)
"Ni rat ni mir (Odlomci iz trilogije)" (PGP RTB 1991)
"Karavan" (PGP RTS 1994 dupli)
"13" (PGP RTS 1996)
"Večita plovidba" (PGP RTS/ Raglas 1997, kompilacija)
"Voleti voleti" (PGP RTS 1997.)

GARAVI SOKAK
(Novi Sad)

Članovi grupe Garavi sokak sviraju zajed¬no od 1982. godine u postavi: pevač Bane Krstić, basista Petar Alvirović, bubnjar Milan Trifunović, ritam gitarista Seri Toplica i solo gitarista Zoran Alvirović. U početku su se zvali Pa šta, svirali su na igrankama po Vojvodini, a uzori su im bili The Beatles i Bije¬lo dugme. Kako od tih nastupa nisu mogli puno da zarade, novac za instrumente su nabavljali zahvaljujući dodatnim aktivnosti¬ma, brali su kukuruz i učestvovali kao anketari u popisu stanovništva. Godine 1987, počinju da komponuju svoje pesme i odlu¬čuju se da grupu nazovu Garavi sokak po istoimenoj knjizi pesama Miroslava Mike Antića. Njihov debi LP "Garavi sokak" objav¬ljen 1989 godine dostigao je tiraž od preko sto hiljada prodatih primeraka. Pesmama "Skeledžijo", "Teci, teci Dunave" i "Mađarica" patentirali su formu moderne vojvođanske šansone zasnovane na folk zvuku. I na dru¬goj ploči "Garavi sokak II" neguju isti zvuk kroz pesme "Ti si mene caknula", "Neko, neko ko je daleko" i "Na temerinskom vašaru". Ga-ravi sokak je na festivalu MESAM 91 izveo pesmu "Pozdrav iz Soko Banje" koja se našla na njihovoj kompilacijskoj ploči "Najlepše pesme", Već 1992. godine objavljuju ploču "Da se vrate srećni dani", a za njom stiže "Slo¬va tvoga imena" koju je producirao Rambo Amadeus. Ta ploča im donosi hit "Biće bolje ako budeš tu", snimljena je na akustičnim instrumentima i u novoj postavi. Od te ploče grupu čine: Bane Krstić koji peva i svira akustičnu gitaru, Slobodan Trkulja je zadu¬žen za gajde, frulu, klarinet i saksofon. Zoran Brajović je novi bubnjar, Nikola Oršoš basi-sta, Miroslav Ilić svira harmoniku i prim. Seri Toplica svira akustičnu gitaru, dok je Milan Trifunović prešao na udaraljke Posle te plo¬če, grupa se orijentisala samo na akustičarske nastupe. Na ploči "Dobro je" (koja je uje¬dno jedan od poslednjih vinilnih proizvoda PGP RTS-a), uz svoje pesme, obradili su "Goodnight" sastava The Beatles koja je u nji¬hovom prepevu dobila naziv "Mirno spavaj, ljubavi". Snimak njihovog unplugged nastu¬pa održanog u Studiju M novembra 1996 godine objavljen je na ploči "Najveći hitovi".

Diskografija
"Garavi sokak" (Jugoton 1989)
"Garavi sokak II" (Jugoton 1990.)
"Najlepše pesme" (PGP RTB 1991, kompilacija)
"Da se vrate srećni dani" (PGP RTS 1992)
"Slova tvoga imena" (PGP RTS 1994)
"Dobro je" (PGP RTS 1996.)
"Najveći hitovi" (PGP RTS 1997, koncertni)

GASTRBAJTRS
(Cerklje ob Krki)
Sastav je formiran novembra 1982. godi¬ne, a ključne članove činili su basista Nikola Sekulović, saksofonista Jože Pegam, gitarista Bojan Fifnja i pevač Goran Šalamon. Već sledeće godine pojavili su se na kompi¬lacijskoj kaseti "AA" na kojoj su bili i sastavi Automobili, Make Up 66 i drugi.
Decembra 1983 godine objavljuju debi ploču "Ni življenja brez Ijubezni" i to za jed¬nu od prvih privatnih domaćih diskografskih kuća Dokumentarna, Bože Žabjaka. lako intrigantan, taj album se nije probio do šireg kruga slušalaca, mada je pesma "Japanci rade za nas" nudila komunikativnu formu.
Tokom 1985 godine zbog obaveza prema JNA grupa pauzira, a sledeće sviraju na Om¬ladinskom festivalu u Subotici.Zainteresovani za različite muzičke forme, 1986. godi¬ne formiraju dodatne sastave koji bi treba¬lo da zadovolje njihove difuzne ambicije. Zvuk grupe Silver Baracudas deklarisali su kao "elektronski horor minimalizam" i za sopstvenu diskografsku kuću su objavili kasete "Silver Baracudas" (Opus Manuum 1986.) i "Piranha" (Opus Manuum 1987.), Grupa Sintetic Liquid izvodila je "break verzi¬ju elektronskog horor minimalizma", zabeleženu na kaseti "Sintetic Liquid" (Opus Manu¬um 1987) dok je sastav Demolition Group predstavljao dugovečni nastavak rada Gastrbajtersa.
Drugi album "Pot v raj" objavljuju 1987 godine i na njemu uspešnije formulišu svo¬je ideje. Na funk osnovi i potpomognuti duvačima, oni se kreću od svvinga u "Ne uzi¬maj mi malih stvari", udaljenog etno zvuka u "Pastoralna" do avangardne "Pot v raj" u kojoj se smenjuju strofe na slovenačkom i srpskohrvatskom jeziku Po izlasku te ploče članovi nastavljaju karijeru u okviru Demoli¬tion Group.

Diskografija
"Niživljenja brez Ijubezni"(Dokumentarna 1983) "Potvraj" (Helidon 1987)

GENERACIJA 5
(Beograd)

Grupu su 1. jula 1977. godine osnovali klavijaturista Dragoljub Ilić (ex Korak, rođen 1956 u Beogradu), bubnjar Boban Đorđević (ex Korak, rođen 1956), pevač Jovan Rašić (ex Zlatni prsti, rođen 1950. u Zaječaru), gitarista Dragan Jovanovic (ex Zdravo, rođen 1955.) i basista Dušan Petrović (ex Pop mašina).
Maja 1978 godine objavljuju prvi singl sa pesmama "Novi život" i "Izgubljeni san" i učestvuju na rock večeri Omladinskog festi¬vala u Subotici. Juna iste godine Boban Petrović odlazi u JNA, a zamenjuje ga Miloš Stojisavljević Cajger koji je sa njima godinu dana, do povratka Petrovića. Na drugom singlu nalaze se pesme "Svemu dođe kraj" i "Noćni mir" sa kojima učestvuju na rock večeri festivala Opatija 79 i dobijaju nagradu stručnog žirija za najbolje korišćenje folk¬lornih motiva. Oktobra 1979. godine Jovan Rašić napušta grupu, a umesto njega dolazi Goran Milošević (ex Zebra) i oni se poste¬peno otiskuju u pop vode. Novembra obja¬vljuju treći singl sa pesmama "Umoran od svega" i "Ti samo budi dovoljno daleko". U to vreme njihova muzika se koristi u filmu "Došlo doba da se ljubav proba". Na samom početku karijere grupa je bila zainteresovana za jazz rock i brzo je stekla poštovanje kole¬ga, budući da je bila sastavljena od odličnih instrumentalista. To sa kritikom nije bio slu¬čaj. Najčešće im je zamerano na slabim tek¬stovima i na tome da forma nadrasta sadržinu. Neke od njihovih najpoznatijih pesama potpisivali su drugi autori - Bora Đorđević i Kornelije Kovač
Debi album objavili su 1980. godine u produkciji Josipa Bočeka. Drugu ploču obja¬vljuju 1982. godine, a juna iste prestaju sa radom. Boban Petrović se seli u Ameriku, Dragan Jovanovic postaje traženi studijski muzičar Dragan Ilić se zapošljava kao ured¬nik u TV Beograd, a od 1989 godine radi u PGP RTB-u, sarađuje na pločama Željka Bebeka, Slađane Milošević i drugih. Napisao je muziku za pesmu "Za milion godina" YU rock misije. Autor je preko sto dela iz oblasti ozbiljne i primenjene muzike (za film, pozorište i TV). Na MESAM-u 1986. i 1987,, godi¬ne je osvojio prvu nagradu stručnog žirija, a dobio je i nagrade "Josip Slavenski" i "Vasilije Mokranjac" Nastupao je u Pragu, Stokholmu, Minhenu i Berlinu. Goran Milošević je jedno vreme pevao sa grupom Mama Co Co, a zatim se povukao sa scene.
Do obnavljanja Generacije 5 dolazi 1992. godine. Novu postavu pored Jovanovića, Ili¬ca i Cajgera čine pevač i glumac Đorđe David Nikolić (ex Ratnici, rođen 1964.) i bubnjar Zoran Radovanović Baki (ex Čutura i Oblaci) Na kompilacijskom albumu pored starih sni¬maka objavljuju novi "Najjači ostaju" i akus¬tičnu verziju pesme "Ti samo budi dovoljno daleko". Povratnički CD "Svet je tvoj" snima¬ju u Beogradu i Los Anđelesu. U Americi im se pridružio bubnjar Boban Đorđević, a radili su u Delta studiju sa snimateljem Draganom Deletićem Deltom, svojevremeno perspek-tivnim beogradskim gitaristom. Muziku za ploču komponovali su Ilić i Jovanović, dok su tekstove pisali reditelji Miloš Radović, Branko Bogićević i pevač Goran Milošević. Za pesmu "Nosi je košava" uzet je stari tekst Nenada Radulovića, preminulog pevača grupe Poslednja igra leptira. Na ploči su gostovali američki rap muzičar Bejbi Kju Bal (Baby Q Bali), Maja Odžaklijevska, Lana Toković i Ljuba Dimitrijević iz ansambla Renesans koji je svirao stari instrument krumhorn. Kao bonus, na disku su se našli snim¬ci sa njihovog unplugged nastupa u Beo¬gradu. Tokom boravka u Los Anđelesu gru¬pa je nastupila u klubu RoxyTheatre
Uz rad sa grupom, Đorđe David je obja¬vio samostalnu ploču "Balkan" (PGP RTS 1995) na kojoj se nalaze i neke teme iz pozorišnih predstava. Tekst za pesmu "Fandango" uradio je Dado Topić, a ostale je napi¬sao glumac Irfan Mensur. Za muziku i produ¬kciju bio je zadužen Sanja Ilić. Goran Milo¬šević se muzici vratio snimivši solo ploču "Da li misliš još na mene" (PGP RTS 1997.) za koju su pesme radili Asim Sarvan, Miroslav Dukić (exTako), Dragan Jovanović i Aleksandar Ilić. U pesmi "Jednom će neko" Goran peva u duetu sa sestrom Slađanom Milošević.

Diskografija
Singlovi
"Novi život"/"Izgubljeni san" (PGP RTB 1978) "Svemu dođe kraj"/"Noćni mir" (PGP RTB 1979) "Umoran od svega"/ "Ti samo budi dovoljno daleko" (PGP RTB 1979) "Spakuj se, požuri"/"Samo laži" (PGP RTB 1981)

Albumi
"Generacija 5" (PGP RTB 1980)
"Dubler" (PGP RTB 1982)
"Generacija 5 78,-94," (PGP RTS 1994, kompilacija)
"Svet je tvoj" (PGP RTS 1997)

GIBONNI
(Split)

Zlatan Stipišić Džibo (rođen u Splitu 1968.) karijeru je započeo kao pevač u hard rock grupi Osmi putnik koja je nastala 1985 godine. Po objavljivanju trećeg albuma, Dži¬bo napušta sastav, odlazi u Nemačku, a zatim 1989. prelazi u Divlje jagode. Sa gitari¬stom Seadom Lipovačom snima album na
engleskom jeziku. Zatim uzima umetničko ime Gibonni, odlazi u Berlin i postaje pevač grupe V2. Međutim, i ta saradnja kratko tra¬je i on ih napušta uoči izlaska debi albuma "Out To Lunch" na kome su se našle tri nje¬gove pesme
Početkom 1991. godine vraća se u Za¬greb i snima prvu solo ploču "Sa tobom ili bez mene" na kojoj potpuno menja stil. Prik¬lanjajući se američkoj produkciji, žanru rocka za odrasle, snima pedantno urađen materijal na kome su očigledni uticaji boravka na Za¬padu. Na drugom albumu "Noina arka" beleži seriju hitova, a najuspešnija je "Zlatne go¬dine" (za istoimeni film) koju je komponovao sa Zrinkom Tutićem. Sledeći album "Kru¬na od perja" učvršćuje ga na mestu jednog od najtalentovanijih hrvatskih kompozitora koji paralelno radi i za druge.
Svojim pesmama je pomogao karijere Olivera Dragojevića, Dina Dvornika, Severine i mnogih drugih, jer je poslednjih godina autor preko sto snimljenih pesama

Diskografija
"Sa mnom ili bez mene" (Croatia Records 1991) "Noina arka" (Croatia Records 1993) "Kruna od perja" (Croatia Records 1995) "Koncert" (Croatia Recors 1996) "Ruža vjetrova" (Croatia Records 1997)

GORDI
(Beograd)

Heavy metal sastav Gordi osniva gitarista Zlatko Manojlović (ex Džentlmeni, Fleš, Dah) po povratku iz vojske, novembra 1977. godi¬ne Uz njega, grupu su činili bubnjar Stevan Milutinović (ex Dogovor iz 1804, Moira, Dah), klavijaturista Goran Manojlović (ex Dah, Land) i basista Dragan Janković (ex Buket mojih prijatelja). Na pet objavljenih albuma Manojlović je kompletan autor muzike i tekstova. Tokom rada, u grupi su se na basu smenjivali i Zdenko Pomper i Slobodan Svrdlan. Gordi su svirali u Poljskoj 1979. godine kada su pobedili na interna¬cionalnom rock festivalu u Poznanju.
Grupa je prestala sa radom 1984. godine kada Manojlović objavljuje solo ploču "Zlatko" (PGP RTB 1984) u kojoj peva na engleskom jeziku. Posle toga se posvetio samostalnoj karijeri koju jednim delom ost¬varuje u inostranstvu.

Diskografija
Singlovi
"Duga noć"/"Idi sad" (PGP RTB 1978)

Albumi
"Čovek"(RTVU1978) "Gordi 2" (PGP RTB 1979) "Gordi 3" (PGP RTB 1981) "Pakleni trio" (Jugoton 1982,) "Kraljica smrti" (Jugoton 1982 )

GORI UŠI WINNET0U
(Pula)
Svoje muzičke provokacije basista Franci Blašković započinje u okviru grupe Tingl Tangl, krajem sedamdesetih godina Predvodeći sastav sa svojom suprugom Arinkom Šegando, imali su običaj da se pojavljuju na festi¬valima zabavne muzike pa su kroz svoje pa¬rodije temeljno razbijali kičerajski zamišljene programe. U proleće 1986. godine Franci osniva neobičnu muzičku grupu Gori uši Winnetou u kojoj su opet jedini stalni članovi on i supruga. Pogonska snaga ove nefor-malne grupe je Franci koji je pevač, autor većine pesama i tekstova. Arinka Šegando je takođe autor dela materijala i peva pra¬teće vokale
Na sedam do sada snimljenih albuma učestvovalo je izuzetno mnogo istarskih muzičara, a najistrajniji su klavijaturista Edi Premate, bubnjar Nikica Duraković, gitarista Ranko Svorcan, te autori tekstova Drago Orlić, Budimir Žižović i Tahir Mujičić. Debi kasetu "Addio Pola" objavili su početkom 1988. godine i odmah promovisali svoj vrlo osoben stil. Počev od naslovne pesme, zasnovane na posmrtnom maršu, preko duho¬vitih "Radio merda", "Romanita della kita" i "Balkan lover" Franci je dokazao da se najrazličitiji muzički žanrovi mogu bezbolno mešati. Bez zazora, koristeći sve što može da zatreba iz kompletne muzičke istorije, on sklapa slojevite kompozicije dograđene ne¬razmrsivom mešavinom istarsko-nemačko-englesko-italijanskih tekstova u kojima se bavi politikom, pulskim pijancima, spletka¬ma, marginalcima i ženama. Iste godine kada je izašla debi kaseta, Franci se pojavio na pratećem programu Omladinskog festi¬vala u Subotici. Uspešno je nastupio sam, na play back, obučen u frak i tenis patike, a jedini binski rekvizit bio mu je veliki falus od stiropora (sa kojim je u toku dana prošetao centrom grada) Po objavljivanju kasete, krenuo je sa bendom na mini turneju po istar¬skim kafanama, takozvanim ošterijama, a tu tradiciju je protegao do danas
Kroz muziku Franci vrši i popularizaciju svoje Lige za borbu protiv turizma, koja predstavlja još jednu njegovu civilizacijsko-ciničnu tvorevinu. Ispravno smatrajući da turizam uništava lokalne kulture, on se ironičnim tekstovima i koncertnim pričama gorljivo suprotstavlja turističkom imerijalizmu. Ako se protivi turizmu, Franci nikada nije rekao ne kada su u pitanju malvazija, burbon ili grapa (rakija njegove proizvodnje) koju je često poklanjao muzičkim kri¬tičarima sa efektnom nalepnicom "Mito i korupcija". Godine 1989. Franci objavljuje ploču "Welcome Home" sa pesmama koje se, takođe, bave sivom pulskom svakodnevicom: "Pola citta puttana", "Tango Istriano", "Storie polesane", "Moj rodni grad Bejrut" (tekst Boško Obradović), ali i urnebesne "Chi non pissa in compagnia", "lo amo amarcord" i druge. Sledeći album "Mens Sana In Malvasia Istriana" (Zdrav duh u istarskoj mal¬vaziji), donosi novo poglavlje Francijeve lirike natrpane teško razumljivim tekstovima, lako razumljivim psovkama i oštrim stavovima. Treći album "Ich bin, du bistund amen" nas¬taje 1992. godine kada Franci na Radio Puli ima redovnu emisiju "Mens sana in malvasia Istriana", te u njihovom studiju realizuje nove pesme "Điđi anarhista (de prima višta)", "Ne mišaj vino cretino", "Lokomotiv Fuhrer" i druge. Sledeće godine objavljuje još jednu kasetu "Rolling stronzs" za izdavačku kuću Bonaca koju su osnovali njegovi sugrađani, KUD Idijoti. Pored uobičajenih kalamburnih pesama tu je i akustična "Tri nonice, grandi indigesti" sa elegantno provučenim politi¬čkim stavom ocrtanim u završnom delu kada horski pevaju o nepobedivoj hrvatskoj mor¬narici na muzičku temu iz starih pesama sa omladinskih radnih akcija.
Iste godine Franci sa Nadanom Rojnićem i Budimirom Žižovićem objavljuje knjigu "United fumadors" u kojoj su njegovi i Žižovićevi tekstovi i Rojnićevi underground stri¬povi Svoje dugogodišnje prijateljstvo sa KUD Idijotima kruniše na kompakt disku "Istra ti materina" koji snima u saradnji sa legendarnim Puljanima Ploča nosi indikati¬van podnaslov "Mladi kreten i stare pizde" i pesme "Herceg Istra" (narodna), "Turbo catolico, peste Balcanica", "Čakavska pesn - Rdeča pizda z radio merde" i druge
U to vreme Franci kreće u još jednu don-kihotovsku borbu - protiv novokomponovanih vernika. Na nagovor Frica i Ptice iz KUD Idijota, nastupao je u pulskom klubu Uljanik i to nedeljom u podne pod nazivom "Gril and Peace united", a moto je bio "Kako po¬povima isterati ljude iz crkve" Ulaz je bio
besplatan uz jasnu ideju - bolje je ići na Fran¬cijeve koncerte i malvaziju nego na misu. Uoči nastupa, držao je svoje propovedi koje su sadržavale duhovite, ali oštre političke komentare. "Istra ti materina" promovisana je koncertima u klubovima, a Francija su pratili članovi KUD Idijota. CD "Monte Ghiro" je dobio naziv po jednom od sedam brda koje okružuju Pulu, na kome je smešteno groblje. U adekvatno tamnom omotu. Fran¬ci ne odstupa od svog opskurnog izraza. Kompilacijski CD "V življenju kot v filmu-the Franci sings the Žižo" donosi izbor pesama sa ranijih ploča za koje je tekstove pisao Budimir Žižović
Sem muzike, Franci je sklon i drugim me¬dijima. Svojevremeno je na televiziji radio cenjene emisije za decu Sa svojim veselim predstavama nastupao je uživo za najmlađe. Redovan nedeljni politički komentar davao je sa Arinkom u duhovitoj emisiji "Šjora špija" (Gospođa špijun) na Radio Puli realizujući jedan od najslušanijih programa.

Diskografija
"Addio Pola" (Suzy 1988.) "VVelcome Home" (Suzy 1989.) "Mens Sana In Malvasia Istriana" (Helidon 1990) "Ich bin, du bist -und amen" (Adam 1992 ) "Rolling Stronzs" (Bonaca 1993) "Istrati materina"(PrimitivC1995) "Monte Ghiro" (Fabrica 1996) "V življenju kot v filmu-the Franci sings the Žižo" (Dile¬ma 1997, kompilacija)


GRAD
(Rijeka)

Po prestanku rada sastava Knap i Skank, krajem 1985. godine osnovana je grupa Grad koju su činili Dean Škaljac (vokal), Igor Stevanović (gitara), Orijen Modrušan (gitara), Mladen Stanić (bas) i Siniša Banović (bub¬njevi). Prvi nastup grupa je imala januara 1986 u riječkom klubu Palach Pesme koje su predstavili vukle su na muziku sastava U2.
Tokom godina grupa redovno svira, nas¬tupaju na YURM-u, Subotičkom festivalu.
Gitarijadi u Zaječaru (drugo mesto). često su osvajali nagrade, ali nikako da dođu do ploče. Njihove pesme "Ima li nešto" i "Vodi me" objavljene su na kompilacijskoj ploči "Rijeka-Pariz-Texas" (Helidon / FV Založba 1987.). Tokom godina u grupi su se muzičari često smenjivali, tako da su sa njima nastu¬pali: klavijaturisti Danijel Benčik, Josip Krošnjak (ex Termiti), Raul Varljen (ex Paraf), ba¬sista Vili Babić i bubnjar Dušan Pjer Ladavac (ex Paraf), pošto je Siniša Banović prešao u Let 3 a zatim Fit. U trenutku kada je grupa bila pred razlazom, umorna od iščekivanja ugovora za ploču, riječki novinar Koraljko Pasarić ponudio im je da za njegovu izda¬vačku kuću Nema problema objave debi album "Ljudi". Pored pesama koje su se već našle na raznim kompilacijama, za ploču su izabrali i svoje koncertne hitove "San" i "Lju¬di". Godine 1993. objavljuju drugi album "Amerika". Te godine učestvuju pod imenom Grad(ić) Pejton na festivalu Melodije Istre i Kvarnera sa čakavskom rock pesmom "San¬ta Barbara".
Budući da im i dalje u poslovnom smislu ne cvetaju ruže, članovi grupe se angažuju na raznim stranama Igor Stevanović se posvećuje svom butiku kožne odeće, Dean Škaljac odlazi da radi na brodu, bubnjar Slobodan Grujičić svira sa sastavom Let 3, a Ori¬jen Modrušan u etno grupi Legen, Za kom¬pilaciju "The Best Of Indie Rock - Made In Croatia" (Dancing Bear 1993 ) Grad je dao svoju pesmu "Once Upon A Time".
U međuvremenu, grupa je snimila treći album i pripremila kompilaciju

Diskografija
"Ljudi" (Nema problema 1991.) "Amerika" (Nema problema 1993)

GRČ
(Rijeka)

Krajem 1982 godine grupu Grč su osno¬vali članovi alternativnih sastava koji su delovali na riječkoj sceni Prvu postavu grupe činili su pevač Zoran Štajduhar Zof (pre toga svirao bubnjeve u grupi Viktor Kunst), basista Igor Modrić (ex Protest i Mrtvi kanal), gitarista Zoran Klasić i bubnjar Marijan Barać (ex No 1) Prvim snimcima, koji su objavljeni na kaseti zajedno sa materijalima grupe Mrtvi kanal, profilišu svoj težak zvuk, mračne politički obojene tekstove, posebno u pes¬mama "Teške čizme na nogama slobode", "Požurite umrijeti" I koncertni nastupi su im u skladu sa muzikom. Uz arsenal testera i sekira, kojima se najviše služi Zof, dočarava¬ju kataklizmičnost svoje muzike. Grupa pauzira od 1984 do 1986. Godine 1987 trebalo je da nastupe na Omladinskom fes¬tivalu u Subotici, ali su članovi bili previše deprimirani alkoholom da bi se popeli na binu. Te godine učestvuju na kompilaciji "Rijeka-Pariz-Texas" (Helidon / Založba FV 1987 ) sa pesmama "Još ima krvi", "Nož u mojoj ruci" i "Noćas se Beograd pali" Iste pesme beleže na kaseti "Sloboda narodu", a na njoj se nalazi i muzička obrada poeme "Jama" I.G. Kovačića.
Po objavljivanju kasete grupa gubi kon¬tinuitet u radu. Zoran Klasić prelazi u Let 3, odlazi i Igor Modrić, a menja ga Alen Badžak. Gitaru jedno vreme svira Alen Peranić, zatim Tihomir Prusa (ex Vijetnamska ruža) i na kraju Miro Klarić (ex Dr Steel) Novi basista postaje Boris Pleić. Početkom deve¬desetih grupa je snimila album koji nije objavljen, a u to vreme nisu ni koncertno nastupali. Na koncerte kreću krajem 1993. godine kada učestvuju i na kompilaciji "The Best Of Indie Rock - Made In Croatia" (Dancing Bear 1993.) sa novom verzijom pesme "Teške čizme na nogama slobode". Leta 1997 godine jedan hrvatski fanzin im je ob¬javio koncertnu kasetu u trista primeraka.

Diskografija
"Grč - Mrtvi kanal" (ŠKUC 1983, kaseta)
"Sloboda narodu" (ŠKUC 1987, kaseta)

GRUPA 220
(Zagreb)

Inicijativu za osnivanje Grupe 220 pokre¬nuli su leta 1966. godine Vojko Sabolović i Ranko Balen koji su sa grupom Ehosi sezon¬ski svirali na hotelskoj terasi u Opatiji. U Rije¬ci su nastupale Jutarnje zvijezde i Drago Mlinarec koji se povremeno priključivao Ehosima pevajući Dilenove ili svoje pesme
Dogovor o zajedničkom radu realizuju iste jeseni u Zagrebu i Grupa 220 prvi put nastupa 15. oktobra 1966. godine u dvo¬rani Vrbik u postavi: Drago Mlinarec, usna harmonika, gitara i vokal, Vojko Sabolović, gitara. Ranko Balen, bubnjevi i Miso Tatalović, bas. Polovinom decembra snimaju Mlinarčevu pesmu "Osmijeh", koju je komponovao još kao član Jutarnjih zvijezda. Pesma preko noći postiže ogromnu popularnost i postaje prvi autorski hit domaće rock muzi¬ke Tokom zime i proleća, redovno sviraju igranke u novootvorenoj dvorani na Vrbiku Prvi singl snimaju marta 1967. godine u mono tehnici. Na njemu se pored pesme "Osmijeh" nalaze još dve Dragine "Kad ostanem sam", "Grad" i obrada polke "Večer na Robleku", Ploča se prodaje u odličnom tiražu od 50 000 primeraka, a grupa posta¬je jedna od najpopularnijih u tadašnjoj Jugo¬slaviji. Veoma neobičnog izgleda za to vreme, dugokosi, u cvetnim košuljama, oni predstavljaju pravi odgovor na flower power generaciju koja u svetu doživljava svoje bezdane trenutke. Za jedan koncert na Vrbiku publiku upućuju da umesto ulaznice kupi cvet u obližnjoj cvećari Zatim učestvuju na Festivalu šansona u Zagrebu sa pesmama "Košulja s cvjetićima" Stipice Kalođere i "Za¬boravite što sam vam rekao" Alfi Kabilja U jesen 1967 godine reditelj Fadil Hadžić za film "Protest" koristi pesmu "Grad" Za Hadžićev sledeći film "Tri sata za ljubav", snim¬ljen 1968. godine, Mlinarec piše muziku, a grupa se pojavljuje u filmu. Na sledećem singlu su se našle četiri Mlinarčeve kom¬pozicije u kojima se nije trudio da po svaku cenu ponovi uspešnost hita "Osmijeh". Tu je i minijatura "To već i vrapci fućkaju" Alfi Kabilja. Zatim su učestvovali na festivalu Zagreb 68 sa pesmom "Kamo vodi sve to?" Ivice Krajača i prošli bez nagrade. Maja 1968. godine pristupa im Dragin drug iz grupe Jutarnje zvijezde, Brane Lambert Živković, orguljaš i flautista. Na poziv Arse¬na Dedića grupa nastupa na festivalu Split 68 sa Arsenovom pesmom "Razgovaram s morem" Na scenu je sa grupom izašao i Arsen, on i Drago su zajedno pevali i svirali flaute, ali su opet prošli bez nagrade. Zatim sa Mlinarčevim pesmama "Prolazi jesen" (nastala pod uticajem tada aktuelnog psihodeličnog rocka) i "Plavi svijet" učestvuju na Prvom festivalu pop muzike održanom u Zagrebu 3. septembra 1968. godine. Debi album "Naši dani" (prvi LP domaćeg rocka) grupa snima uoči Mlinarčevog odlas¬ka u Rijeku na odsluženje vojnog roka no¬vembra 1968 godine. Ploča sadrži jedanaest kompozicija, tri je potpisao Vojko Sabolović, jednu su komponovali Mlinarec i Živković zajedno, a ostatak Mlinarec. Sabolović se bavio ležernim ljubavnim temama dok je Drago radio na komplikovanijim formama, u duhu tadašnjeg vremena. Ploča je objav¬ljena u vreme kada je Mlinarec bio u vojsci. Tada dolazi i do prvih trzavica među članovi¬ma grupe, a Drago je tokom vojnog roka resio da se po povratku profesionalno po¬sveti muzici, ali i da izbegne sve negativne predznake koje publicitet nosi. Tokom nje¬govog vojnog roka, grupa je stagnirala. Maja 1969. godine otišao je Brane Živković i priključio se Zlatnim akordima. Novi orgu¬ljaš postao je Davor Štern (ex Zlatni akordi). Potom iz grupe odlazi Vojko Sabolović, koji započinje karijeru solo pevača, a tokom 1971 godine svira gitaru u grupi Pro arte. Kada je početkom 1970. godine Miša Tatalović otišao u vojsku Grupa 220 je prestala sa radom.
Po povratku iz vojske Mlinarec je uradio demo snimke novih pesama, ali diskografske kuće nisu bile zainteresovane za njihovo objavljivanje. Jedno vreme je nastupao sa sastavom Nautilus koji su činili Vedran Božić, Brane Živković, Rajmond Ruić i Ratko Divjak. Potom je osnivao grupu Džet Scorpion u kojoj su Miša Tatalović i bivši članovi Add Banda, gitarista Darko Šonc, klavijaturista i pevač Hrvoje Marjanović i bubnjar Rade Begović. Nastupali su uglavnom na igrankama i izvodili noviji Mlinarčev materijal. Na zahtev publike menjaju ime u Grupa 220 pod kojim rade do januara 1971. godine
Već sledećeg meseca Mlinarec pokreće novu postavu Grupe 220 sa anonimnim mladim muzičarima: Duško Žutić (klavir i ritam gitara), Nenad Zubak (bas), Ivan Piko Stančić (bubnjevi), a povremeno je sa njima radio Brane Živković U početku je sa njima svirao gitarista Darko Šonc, ali je ubrzo odu¬stao. Objavljuju singl sa pesmama "Povratak" i "Prva ljubav", koje ih približavaju staroj slavi, Na festivalu Zagreb 71, na večeri na kojoj se predstavljaju rock grupe, izvode pesmu "Posmrtna posveta" pojačani zvukom čela Zatim snimaju sledeći singl, sa pesmama "Do viđenja, vještice" i "Sivilo perona". U to vreme grupu napušta Duško Žutić, a novi član je gitarista Husein Hasanefendic Hus koji je pre toga 1968. godine sa Stančićem i Zubakom već bio u grupi Ab Ovo. Tokom leta sa osta¬lim domaćim grupama sviraju na turneji Adriatic show Na koncertima sastava Mar¬melade, Status Quo i Mungo Jerry, u delu njihovih jugoslovenskih svirki, nastupaju kao predgrupa.
Vremenom, grupa se okreće čvršćem zvuku, što ne odgovara Draginim ambicija¬ma. Za vreme snimanja albuma "A ti se ne daj" (Jugoton 1971.) odlučeno je da ta ploča izađe kao Mlinarčeva, što je bila najava nje¬gove plodne samostalne karijere. Početkom 1972. godine snimaju prvi singl bez Mlinareca na kome je Husova pesma "Kiši i malo je hladno" Grupa 220 nastupa na festivalu BOOM 73 koji je održan 20 i 21. aprila 1972. godine u Ljubljani i njihovo izvođenje pesme "Pop pjevač" biva zabeleženo na duplom koncertnom albumu. Tokom sledećih godi¬na stekli su reputaciju uigrane reproduktivne grupe koja je repertoar bazirala na hitovima sastava Rolling Stones, Free, Status Quo. Početkom 1974. godine pristupa im gitarista Jurica Pađen (ex Spectrum, Hobo). Sviraju na BOOM 74 festivalu održanom 10 i 11. maja u ljubljanskoj hali Tivoli, a koncertna verzija pesme "Čovek bubanj" objavljena je na duplom LP-u sa te smotre. Godine 1975. snimili su album "Slike" koji je predstavljao razočarenje u odnosu na njihovu koncertnu eksplozivnost. Deo te atmosfere zabeležili su u pesmama "Čovjek-bubanj" i "Marija". Kao gost, u jednoj pesmi pevao je Janez Bončina.
Posle učešća na BOOM 75 festivalu odr¬žanom u Zagrebu 31. maja u grupu dolazi novi pevač Aki Rahimovski (ex Tor). Zatim nastupaju na beogradskoj Hit paradi sa Husovim pesmama koje će se pojaviti na nji¬hovom poslednjem singlu. Oktobra 1975. godine napuštaju ih Stančić i Zubak koji prelaze u sastav Time. Ostatak grupe, uz ba¬sistu Zlatka Miksića i bubnjara Srećka Antoniolija (ex Zlatni akordi), pokrenuo je sastav Parni valjak
Dvadesetogodišnjica osnivanja Grupe 220, obeležena je 21 februara 1987. godi¬ne koncertom u Vrbiku a povodom toga je objavljen album "Originali 67 / 68" na kome su najveći hitovi iz perioda rada sa Mlinarecom

Diskografija
Singlovi
"Osmijeh" / "Kad ostanem sam" / "Grad" / "Večer na Robleku" (Jugoton 1967)
"Kad bih bio Petar Pan7"Sreća"/"Ljubav je kao cvijet" / "Dobro došla, draga" / "To već i vrapci fućkaju" (Jugoton 1967)
"Prolazi jesen" / "Plavi svijet" (Jugoton 1968) "Povratak"/"Prva ljubav" (Jugoton 1971) "Do viđenja, vještice" / "Sivilo perona" (Jugoton 1971) "Kiši i malo je hladno"/"Dubi du-di, dubi du-da"/
(Jugoton 1972) "Balada o djevojci sa sela" / "Ponovno na putu" (PGP RTB1975.)

Albumi
"Naši dani" (Jugoton 1968)
"Slike" (Suzy 1975)
"Originali 67/68" (Jugoton 1987, kompilacija)

GRUPA I
(Beograd)

Grupu I osnovali su januara 1979. godi¬ne Dejan Kostić (gitara). Predrag Mijović (gitara), Branko Kuštrin Mango bubnjevi (ex Tarkus), Branko Kojić, bas i Branko Bogićević vokal. Posle uspešnog singla "Sestra Vera" iz grupe odlazi Branko Bogićević, pa ulogu glavnog vokala preuzima Branko Kojić.
Debi album "Na svom talasu" objavljen 1980. godine predstavlja ih kao grupu koja se kreće od hard rocka do power popa uz reggae i ska uticaje. Sa njega su se izdvojile pesme "Tinejdž bluz", "G.S.B-S.O.S." i "Mirela",
Produkciju ploče radio je Slobodan Marković a u nekim pesama je svirao klavijature. Dru¬gi album "I zvuči za I ljude" snimaju bez Pre¬draga Mijovića koji je u međuvremenu na¬pustio grupu Kao gost na snimanju učestvu¬je Koja. On je svirao bas i u pevao u nekoliko numera. Godine 1981. Kostić paralelno po¬kreće sastav Du Du A, a početkom 1982. godine objavljuju promotivni mini LP. I na tom snimanju je učestvovao Koja koji je pro¬ducirao dub verziju pesme "Nove vrednosti". Po objavljivanju mini LP-a prestaju sa radom, a Dejan Kostić nastavlja sa grupom Du Du A. Branko Kuštrin Mango često je priskakao u pomoć drugim grupama, pa je tako svirao na debi albumu Električnog orgazma i singlu "Ja Tarzan ti Džejn" sastava Du Du A. Često je na koncertima nastupao sa Katarinom II i Električnim orgazmom. Mango je tragično stradao 1983 godine

Diskografija
Singlovi
"Sestra Vera" / "Miris ulice" (PGP RTB 1979)
"Sa tobom, bez tebe" / "Bekstvo" (PGP RTB 1981) "Nove vrednosti-rebel dubVDisco boy"/"Muški ponos" / "Savršena igra" (PGP RTB 1982, mini LP)

Albumi
"Na svom talasu" (PGP RTB 1980,) "I zvuči za I ljude" (PGP RTB 1981.)

GUSTAPH Y NJEGOVI DOBRI DUHOVI
(Vodnjan)

Gustaph Y njegovi dobri duhovi jedan su od najzanimljivijih istarskih sastava, ali nika¬da nisu postigli medijsku pažnju iako su je svojom muzikom zaslužili. Grupu su 1980. godine osnovali Edi Maružin (bas, violina, usna harmonika, vokal), Vlado Maružin (gi¬tara), Livio Morosin (gitara), Igor Arih (gita¬ra) i Čedomir Mošnja (bubnjevi) Pre aktiv¬nosti na polju muzike, oni su već radili zajed¬no baveći se amaterskim pozorištem, organizovanjem izložbi i recitala. Delujući nefor-malno i često menjajući žanrove ali i muzi¬čare, nastupaju na YURM-u 1982. i Zagre¬bačkom bijenalu 1983. godine. U svojoj režiji objavljuju kasete "La Fiesta y ostale dogo¬dovštine", "Časovnici, ptice, mrtvaci i ostali svjetovni nastupi J.H Johimbe" i "20 Great-est Hits" Njihova muzika najčešće je poređena sa sastavom Pere Ubu
Posle koncerta koji su održali juna 1981 godine na Gitarijadi u Puli, počinju da rade sa pulskim multimedijalnim umetnikom Pinom Ivančićem koji ih je pratio svirajući na bocama, udaraljkama i klavijaturama. Sni¬mak pesme "Upotreba majmuna" biva uvrš-ćen na kompilacijsku ploču "Ventilator Vol. 2" (PGP RTB 1984.). Debi album "V" izlazi 1986. godine u saradnji privatne kuće Bože Žabjaka i Jugotona i već po objavljivanju predstavlja raritetno izdanje jer ga nije bilo u uobičajenoj distribuciji. Nudeći iščašene tekstove, funk ritam i novotalasni zvuk gita¬ra, zapakovali su ploču koja je u potpunosti odudarala od svega što se na tadašnjoj sceni snimalo
Po izdavanju te ploče, oni se bave i nešto komercijalnijom muzikom u okviru grupe Pino Papillion Band. Taj materijal objavljuju na samizdat kaseti "Smrt Pina Papillona" 1987. godine. Posle toga pauziraju, a 1990 godine obnavljaju rad pod imenom Gustafi Godine 1994. objavljuju ploču "Tutofato". Na ploči "Zarad tebe" koju su objavili leta 1997 godine nude svoju verziju istarskog country zvuka.

Diskografija
"V" (A/Jugoton 1986,)
"Tutofato" (Adam Records 1994)
"Zarad tebe" (Adam Records 1997.)

• HARI MATA HARI • HAUSTOR • HEROJI • HLADNO PIVO • HOBO
• HOLLYWOOD RABOTNIK

HARI MATA HARI
(Sarajevo)
Pevačku karijeru Hari Varešanović (rođen 1961. godine) započeo je u grupi Zov a zatim je prešao u sastav Ambasadori sa kojim je nastupao na festivalima i snimio LP "Dao sam ti, dao, što se moglo dati" (Diskoton 1980.). Po napuštanju Ambasadora, ob¬javljuje solo LP "Zadnja rupa na svirali" (Jugodisk 1982.). Godine 1983. odlazi u vojsku, a po povratku planira sopstveni sastav. Sep¬tembra 1984 godine osniva grupu Hari Mata Hari sa muzičarima koji su pre toga svirali u manje poznatim sarajevskim sasta¬vima: Izo Kolečić (bubnjevi, ex Baobab), Edo Mulahalilović (gitara, ex Baobab), Pjer Žalica (bas) i Zoran Kesić (klavijature).
Prvi nastup su imali na koncertu u Skenderiji na kome su predstavljeni i drugi novi sastavi. Hari paralelno objavljuje solo ploču "Skini haljinu" (Sarajevo Disk 1985 ) i debi LP grupe "U tvojoj kosi" na kojima profiliše interesovanje za novu zabavnu muziku slu¬žeći se potvrđenim iskustvima svojih pret¬hodnika. Ploče ne prolaze previše zapaženo, Pojavljuju se u isto vreme kada i debi Plavog orkestra, ali ostvaruju osrednji hit "Ruže i Vino" U to vreme grupu napuštaju Pjer Žalica i Zoran Kesić, a zamenjuju ih basista Nero Jeličić i klavijaturista Adi Mulahalilović. Nero se ne zadržava dugo u postavi pa ga zamenjuje Željko Zuber. Pločom "Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija" uspevaju da zainteresuju publiku i izdavače za sebe, tako da 1988. godine prelaze u vodeći Jugoton što se poklapa sa njihovim distanciranjem od ostalih aktera sarajevske scene. Sviraju po većem delu Jugoslavije, posebno se trudeći da obiđu manja mesta i na terenu oforme novu publiku Iskoristivši odsutnost Zdravka Čolića, regrutovali su deo njegovih prista¬lica. LP "Ja te volim najviše na svijetu" radili su 1988. godine pod budnim okom produ¬centa Bode Kovačevića (gitarista lndexa) i na njoj su se potpuno posvetili sporijim, ljubav¬nim pesmama Kod publike su najbolje pro¬šle "Javi se", "Kad dođe oktobar", "Igrale se delije" i "Sedamnaest ti je godina" koju su snimili sa tada vrlo popularnom pevačicom Tatjanom Matejaš Tajci. Tom pločom su se po popularnosti probili u vrh pop grupa.

Jugoslovenska turneja je obuhvatila dvesta pedeset koncerata, a sledeći LP "Strah me da te volim" ponovio je uspeh prethodnog. Tu ploču su maja 1990. godine promovisali na dva koncerta u Sava centru. U reklami je gromoglasno najavljivano da će se na oba koncerta pojaviti američka pevačica La Toja Džekson (La Toya Jackson), sestra poznatog Majkla. Ona je stigla samo na drugi nastup, jer je navodno prve večeri bila "nešto bolesna". Nastupe sa uvoznim zvezdama nas-tavili su dovođenjem širokogrude italijanske pevačice Sabrine. U to vreme Edo Mula¬halilović napušta grupu i objavljuje LP "Jed¬na je pjesma cijelog života" (Diskoton 1991). Po raspadu zemlje, Hari Varešanović je svoju karijeru vezao za Hrvatsku i Sloveniju gde je objavio ploču "Poletjela golubica", a minuli rad grupe je predstavio kompilacija¬ma "Nekako s vremenom" i "Miris prošlosti".

Diskografija
"U tvojoj kosi" (Sarajevo Disk 1985)
"Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija" (Sarajevo Disk 1986)
"Ja te volim najviše na svijetu" (Jugoton 1988) "Volio bih da te ne volim" (Jugoton 1989) "Strah me da te volim" (Jugoton 1990) "Ja nemam snage da te ne volim" (Hi Fi Centar 1997)

HAUSTOR
(Zagreb)
Osnova grupe nastala je 1977. godine kada su Darko Rundek (rođen 1956.) i Srđan Saher (rođen 1956.) osnovali neformalnu grupu Komuna sa kojom su nekih dve go¬dine neobavezno svirali. U to vreme Rundek je studirao književnost, pisao je za novine o pozorištu, a jedno kraće vreme bio je ured¬nik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pevač i povremeni gitarista Darko Rundek, basista Srđan Saher, bubnjar Boris Lajner i gitarista Ozren Štiglić U početku su vežbali u pros¬torijama avangardnog pozorišta Kugla glu¬mište sa kojima su tesno sarađivali.
Na samom početku karijere Boris Lajner je paralelno svirao sa njima i sa grupom Azra, sve dok u Haustor nije došao bubnjar Zoran Perišić. Ubrzo su se grupi priključili saksofonista Damir Priča, klavijaturista Zoran Vuletić i trombonista Nikola Santro Zahva¬ljujući pomoći Dražena Vrdoljaka, 1980 godine za Radio Zagreb snimaju dve pesme, a "Moja prva ljubav" brzo postaje hit. Iste godine nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici gde ostavljaju odličan utisak. Autorski spoj Rundeka koji je studirao i režiju na Kazališnoj akademiji, i Sahera koji je izučavao etnologiju, doneo je sasvim speci¬fičan amalgam na tadašnjoj muzičkoj sceni. Rundek je ponudio široka interesovanja, a svoj nastup obojio teatralnošću, pantomi¬mom i asocijativnom šminkom. Saher je pre Haustora svirao sa Branimirom Štulićem, a svoj muzički sklop zasnovao je na iskustvima strane i domaće etno muzike. Široko polje novog talasa omogućilo im je da svoje ide¬je neometano realizuju. Početkom 1981. go¬dine snimaju prvi singl tako što za pesmu "Moja prva ljubav" bubnjeve svira Lajner a za "Pogled u bolju budućnost" Perišić. Zatim nastupaju na koncertu u beogradskom Do¬mu omladine u okviru "Pozdrav iz Zagreba" i prolaze bolje nego Prljavo kazalište koje je posle njih sviralo. Već u proleće dobijaju novog bubnjara, Srđana Gulića, sa kojim rade debi album "Haustor". Na ploči su se našle dinamičnije Rundekove pesme "Radio", "Mijenjam se" i pomalo mistične i pshodelične Saherove "Duhovi", "Crni zbir" i "Lice". Saherov hit "Moja prva ljubav" je i na albu¬mu centralni događaj, diskretno inspirisan pripovetkom "Devojke u letnjim haljinama" Irvina Šoa. On se autorski ogleda u ličnoj i nostalgičnoj "60.-65„" Na ploči se nije poja¬vila pesma "Radnička klasa odlazi u raj" jer je navodno bila nepodobna. U Jugotonu su pred samo objavljivanje pl6če odlučili da pesmu odstrane, tako da je već odštampan omot prepravljan. Produkciju albuma radio je Husein Hasanefendić i u nekoliko pesama je odsvirao gitaru.
Debi pločom, bogatom svežim idejama i efektnim koncertima, vrlo brzo su se namet¬nuli kao jedan od četiri vodeća zagrebačka benda iz perioda novog talasa. Tako sa grupom Šarlo akrobata sviraju ispred Gang Of Four na zagrebačkom Bijenalu Krajem 1981. godine objavljuju singl na kome su pored pesama "Zima", "Majmun i mjesec" i "Capri", posvećena njihovom saksofonisti Damiru Prici Capriju.
Pripreme za drugu ploču prekida njihov odlazak u JNA februara 1982 godine Rad nastavljaju početkom 1983. godine u postavi Rundek, Saher, Priča, Gulić i novopridošli gitarista Zoran Zajec Uz saradnju bogate duvačke sekcije i u produkciji Željka Bro¬darica Jappe snimaju ključni album "Treći svi¬jet". Ploča precizno razvija njihovo istraživa¬nje drugačijeg zvuka, koje se kreće od reggae muzike, preko latinoameričkog folklo¬ra, sve do fino upotrebljenih pop struktura. Rundek se u tekstovima inspiriše stripovima Huga Prata, biblijskim simbolima i jakim slikama iz literature i avanturističkih filmova. Pesme "Neobičan dan", "Zadnji pogled na Jeršaleim", "Babilonske baklje", "Skriven iza lažnih imena" ponudile su sasvim osobenu atmosferu, do tada retko sretanu u domaćoj muzici Na albumu se našla i inkriminisana pesma "Radnička klasa odlazi u raj", jer je političko vreme izgleda sazrelo za nju.
Uprkos odličnom albumu, turneja nije prošla uspešno. Saher i Gulić 1984. godine napuštaju grupu i osnivaju sastav Brojani. Sledeći album "Bolero" Haustor radi u sas¬tavu Rundek, Priča i Zajec. Ploča je snimljena delimično sa ritam mašinom a Rundek je svi¬rao bas. U radu na ploči učestvovali su Jurij Novoselić (alt saksofon i sintisajzer), Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature), Srđan Gulić (bubnjevi), Nikola Santro (trom¬bon), Rade Šerbedžija (recitativ), te ženski prateći vokali, devojke iz grupe Naturalna mistika i glumica Anja Šovagović. Producen¬ti ploče bili su Dragan Čačinović i Mitar Subotić (Rex Ilusivii). Ploča im donosi drugi veli¬ki hit u karijeri, pesmu "Ena", ali tu su i efek¬tne "Šejn", "Ja želim", "TV man", "Sejmeni" kao i "Take The Money And Run" sa elementima rap muzike. Na koncertima povodom ploče sa njima su opet svirali Srđan Gulić, Priča i Santro, a pridružili su se basista Mario Barišić (exTrobecove krušne peći), klavijaturista Alan
Bjelinski (ex Aerodrom) i trubač Igor Pavlica Godine 1986 sa pesmom "Samo na čas" nas¬tupaju na Zagreb feštu, a 1988 godine obja¬vljuju LP "Tajni grad". Kompletan materijal opet je komponovao Rundek, a produkciju su radili Rundek, Zajec i Hrvoje Hegedušić Od novih članova, na ploči su svirali basista Marino Pelajić (ex Film) i klavijaturista Julije Reljić. Kao gost, bas je u pet kompozicija svi¬rao Saher "Tajni grad" je održao standarde koji su sami postavili, a pesme "Ula ulala", "Bi mogo da mogu", "Uzalud pitaš", "Uhode" i druge omogućile su im još bolju komu¬nikaciju sa publikom.
Uoči priprema petog albuma za koji je snimljeno nekoliko pesama, Haustor 1990 godine prestaju sa radom. Rundek se sa po¬rodicom preselio u Pariz, Saher je svirao u grupi Naturalna mistika, zatim je osnovao Vještice, a Priča sa gitaristom Draganom Pajićem i bubnjarom Ivanom Marušićem Klifom nastavlja u freejazz grupi Cul-de-Sac Taj sas¬tav je neformalno delovao od 1987. godine često priređujući koncerte na ulici i u podze¬mnim prolazima. Radili su muziku za animi¬rane filmove, pozorišne predstave trupa "Kugla glumište", "Coccolemocco" i "Doga¬đanja" i objavili niz samostalnih izdanja od kojih se izdvajaju kasete "Lequipe extraordi-naire" iz 1988 godine i "Retum Of The Hit Single And The Other Songs" iz 1989. godi¬ne. Na njihovim nastupima i snimanjima povremeno je učešće uzimao Darko Rundek koji je svirao gitaru i bas. Sa početkom rata Cul-de-sac su se preselili u Amsterdam Ostali članovi Haustora su se povukli iz muzike.
Paralelno sa karijerom u Haustoru, Run¬dek je radio kao asistent režije u pozorištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao je, radio drame, a 1990. godine je napisao muziku za film "Orao" Zorana Tadića Tokom ratnih godina, Rundek je jedno veme bio zaposlen kao muzički urednik na Radio Bro¬du, a u Parizu je komponovao muziku za pozorišne predstave. Sa Vedranom Pertinelijem (muzički urednik na Radio France Inter¬national) i violončelistom Arnoldom Ašarom snimio je šest pesama koje su bile predviđene za objavljivanje u Italiji U Parizu je organizovao i dva klupska nastupa improvizovanog Haustora u postavi: Rundek (vokal i gitara), Boris Lajner (bubnjevi). Toma Tanasković, (gitara - bivši menadžer Riblje čorbe koji je u to vreme živeo u Parizu), Aleksis Rosos (sak¬sofon) i Beograđanin Pavle Kovačević (klavi¬jature i bas) Krajem 1995. godine Rundek se vratio u Zagreb, okupio sastav i održao seriju prihvaćenih koncerata (10 000 ljudi u Zagrebu), jer interesovanje za pesme Haus¬tora nije jenjavalo tokom godina. U vreme najveće inflacije 1993. godine u Srbiji su se pojavila dva piratska diska na kojima su reizdata sva četiri albuma grupe. Krajem 1995 godine u Hrvatskoj je objavljena kompilacija njihovih najvećih hitova sa izborom od osam¬naest pesama. U isto vreme, a paralelno sa koncertima Rundek banda (koji čine članovi reggae grupe Naturalna mistika) po Hrvat¬skoj, objavljen je CD "Ulje je na vodi" na kome se našao snimak nastupa Haustora održanog 6 januara 1982 godine u klubu Kulušić Kao gosti sa njima su te večeri nastupili Jurij Novoselić (alt saksofon) i Stanko Juzbašić (udaraljke). Uz njihov standardan materijal tu je i šest ranije neobjavljenih pesama. Do¬duše, slab kvalitet snimka ne nudi validan koncertni dokument njihove prošlosti.
Krajem 1996. godine Rundek je objavio prvu solo ploču "Apokalipso" na kojoj se, uprkos žanrovskoj raznovrsnosti, u temama "Crni dusi", "Štrajk željezničara" (song iz pred¬stave "Ne" izvedene u Mostaru 1990. godi¬ne), "Šuvar i varivo", "Za nas" drži stila koji je sa Haustorom proklamovao. Naslovna pesma je ujedno muzička tema iz istoimene predstave Teatra ITD koju je režirala Rundekova supruga Sandra Hržić. Ploču su pro¬ducirali Rundek i Davor Roko, a svirali su provereni saradnici Damir Priča (saksofon), Boris Lajner (bubnjevi), Jurij Novoselić (sak¬sofon), Nikolo Santro (trombon) i drugi

Diskografija
Singlovi
"Moja prva ljubav" / "Pogled u bb" (Jugoton 1981)
"Radio"/ "Crni zbir" (Jugoton 1981)
"Majmun i mjesec"/"Zima"/"Capri" (Jugoton 1981)

Albumi
"Haustor" (Jugoton 1981)
"Treći svijet" (Jugoton 1984)
"Bolero" (Jugoton 1985)
"Tajni grad" (Jugoton 1988,)
"Ulje je na vodi" (Blind Dog Records / Dallas 1995,koncertni)
"1981 1984,, 1985,1988," (Croatia Records/ Silver Red Music Group 1995, kompilacija)

Darko Rundek solo
"Apokalipso" (Jabukaton 1996)

HEROJI
(Beograd)

Heroje je 1986. godine pokrenuo dra¬maturg Vladimir Đurić Đura (rođen 1960 u Beogradu) rukovodeći se Vorholovom idejom kako će svako u budućnosti imati priliku da bude slavan petnaest minuta. Prvu medijsku popularnost imali su demo snimkom "Noću haramo". Uoči objavljivanja singla sa pesmama "Bilder" i "Instruktor skijanja" u grupu dolazi Đurin drug, reditelj Milutin Petrović (rođen 1961. u Beogradu) koji je pre toga svi¬rao sintisajzer u malo poznatoj grupi Stalker Uz Đuru, Milutin je dobio zadatak drugog pevača, a obojica su komponovali.
I na sledećem promo-singlu "Kiza rock" kroz jednostavnu rock formu nude duhovite tekstove, kreirajući kratke priče o lokalnim naravima. Na tom singlu objavljenom 1987 godine oni su uobičajeni beli radijski omot ukrasili crtežima, tako da su ploče postale unikati. Producent debi ploče "88" bio je Momčilo Bajagić, a uz Milutina i Đuru grupa se posle brojnih personalnih pramena ustalila u postavi Rade Bulatović, bas, Ivica Vdović (ex Šarlo akrobata), bubnjevi, Miša Savić, klavijature i Vladan Aćimović, gitara. Logo grupe za omot uradio je arhitekta Aleksandar Deroko. Zastupajući liniju kemp postupka, ali i vrlo direktnog humora nižu pesme "Zgromiću te ja", "Ja ja", "Gagarin", "Nikad robom", "Maj¬mun". Posle serije nastupa. Heroji prestaju sa radom iste godine kada je ploča objavljena.
Vladimir Đurić radi kao scenarista, reditelj i autor priloga u TV emisijama "Neobavezno", "Petkom u 22", "Kult", "Devedesete", "Nove vrednosti", "Kult detektivi" i "Služim narodu". Na Radiju B 92 u periodu od 1992 do 1994. godine vodio je emisije "Kurs kreativnog pisanja" i "Đurina tres lista" Autor je drama "Ban Strah" ("Boško Buha", 1986.), "Džet set" (Radio Beograd II, 1989), "Bilijarska priča" (SKC, 1993), "The Games People Play" (Import TheatreCompanv, London, 1993),"Belgrade by Night" (SKC, 1994.), "Alisa u zemlji čuda" ("Boško Buha", 1994.) i "In/Out" koja je pripre¬mana krajem 1997 godine. Objavio je knjigu "Hvalisavi roman & Super" (1991.). Objavlji¬vao je pesme, kratke priče i eseje. Autor je video radova "Telefomanija" (1986.), "Koju igru igraš" (1992.) i "Beogradske maštarije" (1995).
Muzici se vraća u zimu 93/94. kada sni¬ma kasetu "Maštarije" (LVO Records 1995.) koja je naziv dobila po Borhesovoj zbirci priča Veći deo tog materijala nastao je u vreme rada grupe Heroji, a 1989. godine su urađeni i demo snimci. Bane Mayo i Vlada Lešić, vlas¬nici studija Akademija, naveli su ga 1993. godine da te pesme najzad snimi. Pridružili su mu se Mladen Arsenijević (gitara), Rade Bulatović (bas) i Miša Savić (klavijature). Ba¬veći se laganim, nostalgičnim temama i karipskim ritmovima, Đura je na "Maštarijama" dočarao doživljaj leta u pesmama "Belo, belo, belo", "Zarobljenik srebra", "Tango po noći" Drugu ploču "Mediteran" objavio je za PGP RTS leta 1997 godine u produkciji Vlade Mar-kovića iz dueta Vlada i Bajka. U radu na novim pesmama pomogli su mu Miško Plavi (Piloti) koji je svirao harmoniku, gitarista Mladen Arsenijević, bubnjar Ratko Ljubičić, basista Goran Rakočević, saksofonista Radovan Popović a potpisani su kao Đura i Mornari. Nove pesme se takođe bave opuštenom, letnjom atmosferom a tome su doprineli citati muzi¬ke Ramira Mendesa i glavne teme iz TV seri¬je "Grlom u jagode" koju je komponovao Zoran Simjanović. Muzika za ploču je prvo¬bitno nastala za radio dramu "Balada o unu¬trašnjem moru".
Milutin Petrović je diplomirao filmsku režiju. Od 1984. do 1986. godine bio je redi¬telj TV emisije "Hit meseca" i u tom periodu je uradio oko trideset video spotova domaćim grupama. Početkom devedesetih bio je koau¬tor i režiser TV emisije "Popovanje" koja se bavila pop kulturom. U Bitef teatru je 1992. godine postavio hit predstavu "Trinidad" zas¬novanu na ploči "Calipso is like so......" na kojoj glumac Robert Mičam peva kalipso klasike U predstavi su korišćeni prepevi tih pesama, a uživo su ih izvodili članovi Trinidad Trip benda. Grupu je predvodio Miša Savić uz Papa Nika (udaraljke), Čika (konge) i članovi sasta¬va Plejboj. Muzika je objavljena na CD-u "The Trinidad" (PGP RTS 1994.), a pesme su pevali glumci Ivana Mihić, Bane Vidaković i Boda Ninković Na snimanju CD-a uz Mišu Savića glumce su pratili članovi grupe Vera Kvark
Miša Savić je tokom osamdesetih godina ostvario karijeru cenjenog autora minima¬lističke muzike i bio je dugogodišnji urednik za ozbiljnu muziku u SKC-u. Rade Bulatović je svirao u brojnim rock i jazz sastavima, a komponovao je muziku za film "Bulevar revoluci¬je" Vladimira Blaževskog i TV seriju "Dome, slatki dome".

Diskografija
Singlovi
"Bilder" /"Instruktor skijanja" (PGP RTB 1986)
"Kiza rock7"E=MC2" (PGP RTB 1987)

Album
"88" (PGP RTB 1988)

HLADNO PIVO
(Zagreb)

Grupa Hladno pivo osnovana je 1987 godine u postavi Mile (vokal), Zoki (gitara), Tedi (bas) i Suba (bubnjevi). Prve veće uspehe postigli su tek 1991 godine po objavlji¬vanju debi kasete "Hladno pivo" i efektnog spota za pesmu "Bubašvabe" Krajem 1992. snimaju CD "Džinovski" na kome u pesmama "Fur immer punk", "Marihuana", "Marija", "Čelične zavjese", "Princeza" profilišu svoj ener¬gični post punk zvuk na tragu veselosti KUD Idijota. Na ploči su se našle obrade sastava Goldene Zitronen, Toy Dolls i Nil Janga (Neil Young). Pored pomalo pubertetski gnevnih tekstova, bave se i gorkim seciranjem stvar¬nosti bez kompromisnih eufemizama. Svoju redovnu publiku stekli su na čestim koncerti¬ma po Hrvatskoj i Sloveniji. Sa dve pesme su zastupljeni i na kompaktu "Various Artists: Indie Rock Bands Of Croatia" (T.R.I..R / Croatia Records 1992). Godine 1993. napušta ih basista Tedi, a njega zamenjuje Hadžo (ex Patareni) Dve godine kasnije objavljuju CD "GAD." na kome ni za dlaku ne odstupaju od svog stila. Pored obrade pesme "Bila je tako lijepa" iz repertoara Dragana Stojnića, ali i Pekinške patke, A-stranu su koncepcijski nazvali "Birtija", a B-stranu "Soba" Podela je izvedena po mestu gde se radnja tekstova odvija.
CD "Desetka" objavljuju povodom desetogodišnjice postojanja grupe CD je produci¬rao Janez Križaj, a grupa se u novim temama "Nema više......", "Krepaj budalo" i "Anoreksik" priklonila melodioznom post punk zvuku

Diskografija
"Hladno pivo" (Megatherium tape 1991,, kaseta)
"Džinovski" (T R, LP. / Croatia Records 1992 )
"GAD " (T, RJ, R /Croatia Records 1995)
"Desetka" (Jabukaton 1997)

HOBO
(Zagreb)
Sastav je nastao 1972. godinem, a od sep¬tembra 1974 godine u postavi su bili Mato Došen (klavijature, vokal). Šaša Cavrić (bas), Josip Belamarić (električna violina), Boris Trubić (udaraljke, vokal) i Mladen Garašić (bubnjevi). Grupa je svirala na BOOM-u u Ljublja¬ni 1974 godine i njihov nastup je zabeležen na duplom živom albumu sa festivala Pored toga, bili su predgrupa na zagrebačkom kon¬certu grupe Deep Purple 1975. godine. Svo¬ju specifičnu i nekomercijalnu muziku zabeležili su samo na debi albumu "Hobo", a ura¬dili su muziku za TV dramu "Bog igre" reditelja Nenada Puhovskog. Po raspadu grupe, Do¬šen formira sastav Izazov koji napušta 1979 godine Zatim objavljuje solo album "Zabra¬njene žene" i posvećuje se produkciji i komponovanju

Diskografija
"Hobo" (Jugoton 1975)

HOLLYWOOD RABOTMK
(Beograd)

Grupu je 1987 godine osnovao pevač i gitarista Predrag Vicković Vicko negujući garažni rock na tragu grupa Ramones i New York Dolls Uz njega sastav su činili basista Goran Tanasković i bubnjar Stevica Bogoje
Debi kasetu "God Bless You" objavila im je 1990. godine produkcija Rockland. Sledeće godine su snimili materijal za ploču koja nikada nije objavljena, ali su za kuću Happy House iz Niša objavili koncertnu kasetu "Live". Na sličan potez odlučili su se 1993 godine kada su objavili još jednu koncertnu kasetu "Bootleger" Te godine, Vicko kreće sa novom postavom koju čine Aleksandar Glavičić Glava, gitara, Dejan Čvorić Čvora, bas i Vlada Markoski, bubnjevi. Sa pesmom "Sweet" grupa je učestvovala na kompilaciji "New Rock Povver" (ITMM 1994.), Novi stil sa elementima savremenog američkog gitarskog zvuka, predstavljaju na kaseti "Neljud¬ski" na kojoj u pesmi "K.O..D." kao citat koris¬te stih grupe Majke "Krvarim od dosade".
Posle serije nastupa, grupa prestaje sa radom juna 1996. godine

Diskografija
"Good Bless You" (Rockland 1990 ) "Live" (Happy House 1991.) "Bootleger" (ITMM 1993.) "Neljudski" (ITMM 1995.)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

IDOLI • IGRA STAKLENIH PERLI • ILIC ALEKSANDAR SANJA • INDEXI • INSTANT KARMA • ISLAMOVIĆ ALEN • ITD BAND • IZAZOV

IDOLI
(Beograd)

Koreni grupe Idoli nastali su u sastavu koji se prvo zvao Merilin, pa zatim Zvuk ulice. Grupu su činili gitarista i pevač Vlada Divljan (rođen 1958. u Beogradu), basista Zdenko Kolar (rođen 1956), klavijaturista Dragan Mitrić, bubnjar Kokan Popović i saksofonista Bora Atić. Sastav je 1978. godine učestvovao na Zaječarskoj gitarijadi i na BOOM festivalu u Novom Sadu. Grupa nije uspela da objavi nijedan snimak i 1979. godine prestaju sa radom. Prve naznake vezane za grupu Idoli pojavile su se krajem 1979. godine. U okviru projekta Dečaci, u omladinskoj štampi su objavljivane prigodne slike članova budućih Idola. Tako je, na primer, za 8 mart štampana fotografija sa potpisom "Dečaci emancipuju žene". Sastav je zvanično nastao 1. marta 1980 godine kada su održali prvu probu. U grupi su se našli drugovi iz osnovne škole: Vladimir Div-ljan, Zdenko Kolar, bubnjar Boza Jovanović i Divljanovi prijatelji iz gimnazije Srđan Šaper (rođen 1958. u Beogradu) i Nebojša Krstić (rođen 1957. u Beogradu). Uz Divljana, Ša¬per i Krstić su bili zaduženi za komponovanje i vokale. Šaper je na koncertima povremeno svirao sintisajzer, a Krstić udaraljke. U tim prvim danima sa njima je tesno sarađivao Dragan Papić koji je bio neka vrsta krea¬tivnog medijskog aktiviste. U početku su vesto manipulisali medijima, pa su čak na¬javljivali da će ime promeniti u Apoloni 5 ili Idoli plus bradonje jer su Zdenko i Boza no¬sili brade.
Juna 1980. godine održali su prvi kon¬cert i to u beogradskom SKC-u sa udarnim bendovima beogradskog novog talasa. Prvi singl objavili su u saradnji sa časopisom "Vidici" 1980. godine i na njemu su pesme "Pomoć, pomoć" i "Retko te viđam sa devojkama" Kada su u Zagrebu sa Bregovićem kao producentom snimali drugu verziju tog singla, raskinuli su saradnju sa Draganom Papićem. On je, uz razne medijske manipu¬lacije koje je smišljao, kumovao njihovoj saradnji sa Encom Lesićem u čijem studiju su mogli neometano da rade. Na Omladin¬skom festivalu u Subotici u jesen 1980. godine sa pesmom "Zašto su danas devojke ljute", osvojili su jednu od nagrada. Zatim su uzeli učešće na ploči "Paket aranžman" (Jugoton 1981.), zajedno sa grupama Šarlo
akrobata i Električni orgazam. Idoli su snimi¬li pesme "Maljčiki", "Plastika", "Schwule uber
Europa" i "Amerika" Prvi samostalni koncert u Beogradu održali su 25 juna 1981 godi¬ne u bašti SKC-a. Karte su se kod tapkaroša prodavale po četvorostrukoj ceni, a kao predgrupe su nastupili Bezobrazno zeleno, Via Talas, Marko Brecelj i Feo Volarič Na sledećem diskografskom zahvatu, kemp orijentisanom mini LP-u našle su se "Zašto su danas devojke ljute", "Ime da da", "Dok dobuje kiša u ritmu tam tama", "Malena", obrade "Devojko mala" Darka Kraljića i "Hajde!" Caka Berija (Chuck Berry). Ploča je urađena u produkciji Pika Stančića, a kao gosti pojavili su se članovi grupe Film, Mladen Juričić koji je svirao usnu harmoniku i Jurij Novoselić za orguljama. Na omotu se našla reprodukcija slike "Akt na crvenoj pozadini" Modiljanija Ovaj mini LP objavio je Jugoton na kaseti zajedno sa mini LP-em grupe Film na kome je snimak njihovog kon-certa u klubu Kulušić.
Istog leta Idoli i Film odlaze na zajedničku turneju po jadranskoj obali. Putuju brodićem i sviraju po turističkim lukama. Leta 1981 godine u grupu dolazi bubnjar Kokan Popović (ex Merilin, Zvuk ulice, grupa Slađane Milošević). Snimanje prvog albuma započi¬nju sa Goranom Vejvodom i Dušanom Mihajlovićem Spirom. Produkciju prvi put rade sami, Spira je trebalo da bude asistent pro¬dukcije, a Vejvoda je u to vreme važio kao šesti član grupe. Međutim, obojica se posle nekoliko dana snimanja povlače i rad nas¬tavljaju sami, uz pomoć snimatelja Mileta Pileta Miletića. Na ploči je Šaper svirao sintisajzer. Krstić udaraljke, a prateći vokal u pesmi "Odbrana" otpevala je Bebi Dol. Ploča dobija naziv "Odbrana i poslednji dani" po književnom delu Borislava Pekića i na njoj se prvi put predstavljaju kao kompleksni autori, nudeći antropološki pristup pravoslavlju, zahvataju u enigmu Tito i bave se prvi put načetim temama. Omot ploče odštampan je ćirilicom, sa detaljima freske. Prvobitna ideja da na naslovnoj strani bude mileševski Beli anđeo, nije odobrena od strane inter¬ne komisije diskografske kuće. Promotivni koncert održali su u Domu omladine počet¬kom juna 1982. godine. Pre izlaska grupe na scenu, sa traka su se čuli pravoslavni horovi, a dramaturg Biljana Maksić je okadila binu, što je izazvalo negativne reakcije u dnevnoj štampi Zahvaljujući toj ploči, po izboru kritike časopisa "Džuboks", bivaju proglašeni za grupu 1982. godine, a album je ocenjen kao najbolji u tom periodu. Takođe, po izboru sedam evropskih magazi¬na dolaze na četvrto mesto rock grupa u Evropi Album "Odbrana i poslednji dani" u glasanjima kritičara tokom sledećih godina proglašen je za najbolju jugoslovensku ploču. Jula 1982. godine Zdenko Kolar odla¬zi u JNA, a menja ga Branko Isaković (ex Bulevar, Suncokret). Publiku iznenađuju i sledećom pločom "Čokolada" koju snimaju u Londonu u produkciji Boba Peintera (Bob Painter). Okrenuvši se čistom pop zvuku, pesmom "Čokolada" postižu najveći hit u karijeri, a ploča ostvaruje visok tiraž. Na njoj se Vlada Divljan pojavljuje kao autor samo u pesmama "Radostan dan", "Vetar i zastave" i "Ja sam tu", jer je u to vreme spremao di¬plomski na Rudarsko-geološkom fakultetu. U isto vreme Šaper diplomira režiju. Ploča donosi i rockabilly orijentisane "Bambina", "Soda boj", "Stranac u noći". Prvobitna ideja je bila da ta ploča bude objavljena kao dupli mini LP pod imenom "U gradu bez sna", ali su u Jugotonu resili da objave standardan album. Posle koncerta u Ljubljani, krajem marta 1984 godine, rasplamsala su se uza-jamna nezadovoljstva koja su dugo tinjala i grupa prestaje sa radom. Poslednji zapis pod imenom Idoli pojavio se na ploči sa muzi¬kom iz filma "Šest dana juna" koji je režirao Dinko Tucaković po scenariju Nebojše Pajkića. Ploču je osmislio Vlada Divljan sa brojnim saradnicima. Srđan Šaper je preuzeo deo vokalnih deonica, Zdenko Kolar je svirao bas, Branko Isaković takođe, a tu su bili bubnjari Piko Stančić, Boban Petrović, klavijaturisti Đorđe Petrović, Dragan Ilić, gitarista Gagi Mihajlović i saksofonista Vuk Vujačić. Miso Kovač se pojavljuje u pesmi "Da je duži moj dan", a Divljan komponuje i autentičan narodnjak "Ja je zovem meni da se vrati" koji peva, takozvani "kosmički Bosanac" Jahija Gračanlić u pratnji orkestra Ace Stepića.
Po raspadu Idola, Šaper i Krstić su radili muziku za pevačicu Biljanu Krstić, snimili album "Poslednja ljubav u Jugoslaviji" (Jugo¬ton 1987.) sa za tu priliku oformljenom gru¬pom Unutrašnja imperija, koju su sem njih činili Branko Isaković, Gagi Mihajlović i Dra¬goljub Đuričić. Zatim su se povukli iz muzike. Šaper je počeo da se bavi marketingom u okviru firme "Idols & Friends", a radio je kao kreativni direktor u agencijama "Saatchi & Saatchi" i "Ogilvy & Mather". Glumio je u fil¬mu "Davitelj protiv davitelja" reditelja Slobodana Sijana, režirao video spotove i komponovao muziku za filmove i TV emisije. Krstić se zaposlio kao lekar, prvo na ostrvu Vis, a zatim u beogradskom hotelu "Hajat". Glumio je u filmu "Šest dana juna". Njih dvo¬jica 1995. godine osnivaju Dobrovoljno pevačko društvo sa Zoranom Lesendrićem (Piloti) i objavljuju CD "Nedelja na duhove" (Eastfield music 1995). Ploča je snimana u Budimpešti, Lesendrić je radio produkciju i aranžmane, a kao studijski muzičari učestvo¬vali su Nenad Stefanović Japanac, bas i gita¬ra, Milan Đurđević, klavijature, Istvan Alapi, gitara i Zoltan Hetenvi, bubnjevi. Prateće vokale otpevale su Kristina i Aleksandra Kovač.
Vlada Divljan je pokrenuo solo karijeru, a 1991, godine odselio se u Australiju.
Kokan Popović živi u Južnoafričkoj Repu¬blici, a Zdenko Kolar je duže vreme vozio tramvaj i snimao TV reklame. Sa grupom Zona B snimio je ploče obrada blues klasika: "Bestseller" (PGP RTB 1991.) i "Juke-box" (PGP RTS 1993).

Diskografija
Singlovi
"Retko te viđam sa devojkama" / "Pomoć, pomoć" (Izgled 1980)
"Retko te viđam sa devojkama" / "Maljčiki" (Jugoton 1981)

Albumi
"Paket aranžman" (Jugoton 1981..)
"VIS Idoli" (Jugoton 1981, mini LP) "Odbrana i poslednji dani" (Jugoton 1982) "Čokolada" (Jugoton 1983) "Šest dana juna" (Jugoton 1985.)

IGRA STAKLENIH PERLI
(Beograd)

Grupa je nastala 1976. godine, a ime su odabrali po poznatoj knjizi Hermana Hesea. Embrion grupe činili su školski drugovi koje je povezivala ljubav ka sličnoj vrsti muzike na tragu ranih Pink Floyd, Can i Tangerine Dream. U prve dve godine radili su kao kućni bend u postavi: klavijaturista Zoran Lakić Švaba, gitarista Vojkan Rakić i perkusionista Predrag Vuković. Sa dolaskom pevača i basiste Draška Nikodijevića, eksperimental¬nu fazu zamenjuje organizovaniji rad.
Prvi nastupi su im na smotri amaterskih pozorišta Tokovi na Voždovcu i u pozorištu Dadov U jesen 1977 godine priključuje im se bubnjar Dragan Šoć. Posle serije besplat¬nih svirki u SKC-u i na otvorenom u novobeogradskom Bloku 45, postižu kult status i dobijaju ponudu za realizaciju debi ploče. Avgusta 1978 godine snimaju ambijentalni album sa neobičnim temama "Majestetski kraj", "Putovanje u plavo" "Solarni modus", "Pečurka" i druge. Svoj stil su nazvali "muzi¬ka toka svesti", Omot za ploču uradio je Pre¬drag Vuković (inače istoričar umetnosti), trudeći se da likovna prezentacija potpuno odgovara zvuku sa ploče. Sa grupom se u to vreme na koncertima pojavljivao njihov prijatelj, rock novinar i disk džokej Goran Cvetić koji je atmosferu upotpunjavao laser¬skim lajt šou efektima, a na sceni emitovao slajdove i filmove. Njihov nastup na Stoma¬tološkom fakultetu 1978 godine Cvetić je snimio na običnom kasetofonu za ličnu arhi-vu. Po snimanju prve ploče Draška menja Slobodan Trbojević, u to vreme novinar "Džuboksa". Drugi LP "Vrt svetlosti" snimaju od avgusta 1979. do januara 1980. godine u produkciji Aleksandra Pilipenka. Original¬ni omot ploče (radili su ga Predrag Vuković i dizajner Dejan Popov) odbijen je u PGP-u sa obrazloženjem da je neprofesionalno ura¬đen. I taj omot je pratio stil muzike i tek¬stove kao i njihov odnos prema fantastici, a čitava ploča gradi bajkovitu atmosferu u temama "Igrač", "Čarobnjak", "Sanjaš". Godi¬ne 1980. u grupu umesto Vojkana Rakića dolazi gitarista Ivan Pajević.
Ta postava kratko traje i grupa prestaje sa radom. Draško Nikodijević osniva sastav White Rabbit Band a krajem osamdesetih se seli u Ameriku, Po prestanku rada grupe pre¬ostali članovi zajedno sa nemačkim izda¬vačem Tomasom Vernerom (Thomas Werner), za njegovu kuću Kalemegdan Disk objavljuju na vinilu tri ploče Igre staklenih perli. Leta 1991, godine izlazi ploča "Soft Explosion Live" na kojoj su se našli kasetni snimci sa njihovog nastupa na Stomato¬loškom fakultetu. Materijal obuhvata goto¬vo sve pesme sa debi ploče Godine 1993 Verner reizdaje ploču uz bolju postproduk-ciju, a pesme "Soft Explosion" i "Solar Modus" doživele su skraćenje. Tema "Majestic End" zamenjena je finalnim delom pesme "Soft Explosion" Na sledećoj nemačkoj ploči "Inner Flow" našao se izbor ranije neobjavl¬jenih materijala, nastao u periodu od 1976 do 1979 godine. Za sledeći LP "Drives" oda¬brali su snimke sa četvoročasovnog sejšna snimljenog uživo u prostoriji za probe, apri¬la 1977 godine. Krajem 1991. godine Vuković, Rakić i klavijaturista Zoran Zagorčić (ex Du Du A) dosnimili su instrumente na tom starom zvučnom zapisu i od toga je LP "Dri¬ves" sastavljen. Većinu omota za ploče objavljene u Nemačkoj uradio je Vuković.
Kalemegdan Disk i članovi grupe, plani¬raju dalju saradnju na novim izdanjima

Diskografija
"Igra staklenih perli" (PGP RTB 1979)
"Vrt svetlosti" (PGP RTB 1980.)
"Soft Explosion Live" (Kalemegdan Disk 1991,)
"Inner Flow" (Kalemegdan Disk 1991.)
"Drives" (Kalemegdan Disk 1993)

ILIĆ ALEKSANDAR SANJA
(Beograd)

Kompozitor i klavijaturista Aleksandar Sanja Ilić rođen je u Beogradu 1951. godine. Od 1971. godine predvodio je grupu San. Kada je 2 februara 1975 godine u niskoj hali Čair njihov pevač Predrag Jovičić pogi¬nuo od strujnog udara, Ilić je odlučio da ras¬formira sastav i da više ne radi u okviru neke grupe. Kako je njegov otac Miodrag Ilić Beli bio cenjeni kompozitor. Sanja je krenuo istim stopama.
Tokom ovih godina napisao je preko hilja¬du kompozicija za pozorište, film, TV serije, šou programe i brojne domaće pevače. Komponovao je instrumentalnu, dečju muzi¬ku, a radio je i mjuzikle. Dobio je godišnju nagradu Udruženja muzičara Beograda i Estradnu nagradu Srbije. Sa klavijaturistom Slobom Markovićem snimio je instrumen¬talni album "Delta Project" (PGP RTB 1987.)

INDEXI
(Sarajevo)

Grupa je osnovana 1962. godine u Sara¬jevu i postala je sinonim za takozvanu sara¬jevsku pop školu U vreme kada su nastali, u Sarajevu su najpoznatije grupe bile Pauci, Plavi dijamanti i Lutalice Pauke su činili Davorin Popović (rođen 1946.), Paša Ferović, Vlado Stefanović i Nedo Hadžihasanović. Davorin Popović je u to vreme bio perspek¬tivni košarkaš, pa se u grupi zadržao samo tri meseca. U Lutalicama su bili Slobodan A Kovačević, Fadil Redžić, Slobodan Kovačević, Zoran Vidović i Vojo Šimšić. Plave dijamante činili su Eduard Bogeljić, Milić Vukašinović, Pero Čubrić i Nurudin Mulahuseinović Puki
lndexe su osnovali studenti, pa su se lako odlučili za naziv grupe. Prvu postavu činili su: solo gitarista Slobodan Misaljević, ritam gitarista Ismet Arnautalić, basista Šefko Akšamija, bubnjar Đorđe Kisić i klavijaturi¬sta Đorđe Uzelac.
U to vreme su svirali instrumentalnu muziku, ali su sa njima na igrankama u dvo¬rani Sloga nastupali pevači Mahir Paloš, Davorin Popović i Alija Mafizović. Godine 1964 nastupaju na prvoj Gitarijadi u Beo¬gradu i osvajaju drugo mesto, odmah iza sastava Elipse. Kao nagradu dobijaju moguć¬nost da snime prvi singl na koji stavljaju četiri instrumentalne teme. To su njihove obrade tadašnjih hitova "Sedam veličanstve¬nih" ("The Magnificent Seven"), "Večeras u gradu mladih" ("Teensville Tonight") i "Atlantida" ("Atlantis"), dok je temu "Nikada" kom¬ponovao Arnautalić. Deo članova odlazi i oni nastavljaju u postavi: gitarista Slobodan Kovačević Boda, ritam gitarista Ismet Arnau¬talić, basista Fadil Redžić, pevač Davorin Popović i bubnjar Đorđe Kisić Do 1967. godine lndexi redovno sviraju igranke u Fisu, izvodeći strane hitove, a povremeno i svoje kompozicije koje su radili Boda Kovačević i Fadil Redžić. Te 1967. godine postižu prvu veću afirmaciju učešćem na festivalu Vaš šlager sezone na kome su izveli Kovačevi¬ćevu kompoziciju "Oko malih stvari svađamo se mi" koju je PGP RTB objavio na festival¬skoj ploči. Na takmičenju za Pesmu Evrovizije izvode Kovačevićevu pesmu "Pružam ruke", koja uz pesme "Zašto je prazan čitav svijet", "Naše doba" i obradu "Nowhere Man" The Beatles kompletira njihov drugi singl. Dola¬skom klavijaturiste i kompozitora Komelija Kovača 1967. godine grupa se sve više orijentiše na sopstveni materijal. Oktobra 1967 sviraju na festivalu u Opatiji i postaju prvi VIS koji je uzeo učešće na toj manifestaciji Izvode pesme "Nedjeljom ujutro" i "Neću biti sam" Đorđa Novkovića. Te godine često na koncertima i pločama prate pevačicu Zdenku Vučković. Decembra 1967. godine odlaze na dvomesečnu turneju u SSSR. Po povratku se na festivalu Vaš šlager sezone 68 pojavlju¬ju sa pesmom "Pustinjak", koja takođe biva zabeležena na ploči u izdanju PGP RTB-a sa hitovima drugih izvođača. U proleće 1968. godine Kisić odlazi u JNA, a zamenjuje ga bubnjar Miroslav Šaranović (ex Dinamiti, Pro Arte).
U to vreme članovi se u javnosti pred¬stavljaju lakom festivalskom muzikom, a interno istražuju sopstvene mogućnosti u okviru eksperimenata, posebno u vezi sa upotrebom folka Kornelije tada pravi pesmu "Boj na Mišaru" u kojoj koriste saz i gusle. Na Opatijskom festivalu sa kompozicijom Petka Kantadžijeva "Jutro će promijeniti sve" osvajaju treću nagradu, a izvode i Kornelijevu "Ako jednom budeš sama". Te jeseni Kornelije prelazi u Beograd i osniva Korni grupu, a na mesto klavijaturiste dolazi Đor¬đe Novković. Grupa nastavlja da obilazi fes¬tivale. Tokom 1969. godine na Opatiji izvode "Neću biti sam", na zagrebačkom festivalu "Ne želim tvoju ljubav", ali te pesme brzo jede zaborav Krajem leta 1969 godine Ismet Aranutalić odlazi u JNA, a kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osniva sastav Jutro Oktobra 1969. godine snimaju pesmu "Negdje na kraju u zatišju" za koju je muziku komponovao Kovačević, a tekst napisao legendarni sarajevski disk džokej Želimir Altarec Čičak. To je ujedno bila prva domaća kompozicija koja je trajala više od deset minuta i njome su najavili svo¬je interesovanje za progresivni rock. Pesma je sastavljena iz nekoliko stavova sa rečitativom u uvodu koji je govorio glumac Bran¬ko Ličen. Đorđe Novković se ubrzo pridru¬žuje grupi Pro Arte, a zamenjuje ga Ranko Rihtman (ex Čičak). Grupa zatim učestvuje na rock večeri festivala Zagreb 70 sa pesmom "Da sam ja netko" koju je komponovao Hrvoje Hegedušić, a tekst napisala Maja Perfiljeva. Ona u to vreme radi kao profesor književnosti u Zagrebu i tokom sledećih go¬dina često će pisati tekstove za lndexe. Pesmu "Da sam ja netko" uz "Svijet u kome ži¬vim" (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarec) objavljuju na sledećem singlu. lndexi u to vreme intenzivno sviraju i maštaju o albumu, ali diskografi od njih traže samo hit singlove. Tada nastaje i desetominutna pes¬ma "Dvojnik" za koju su izdavačke kuće bile nezainteresovane. Na rock večeri festivala Zagreb 71. sviraju ambicioznu kompoziciju "Izvor" (muzika Hegedušić, tekst Perfiljeva) i osvajaju prvo mesto. Naravno, ni ta pesma se nije našla na njihovim pločama. Tada iz grupe odlaze Rihtman i Šaranović, a novi članovi postaju klavijaturista Vlado Pravdić (ex Vokinsi, Ambasadori) i bubnjar Pečo Petej (ex Delfini). Posle letnjih svirki Petej odlazi na studije u Grac, a na bubnjarsku stolicu opet seda Šaranović, dok novi klavijaturista postaje Enco Lesić (ex Dalmatini). Na festi¬valu Vaš šlager sezone sa pesmom Milana Đajića "Da li postoji ljubav" osvajaju drugo mesto publike. Januara 1972 godine u muzičkoj emisiji "Maksimetar" TV Beograd, promovišu Lesićevu pesmu "Sve ove godine" koja postaje hit, a dosta kasnije je u ska for¬mi obrađuje i Bijelo dugme. Lesić ih ubrzo napušta i u Zagrebu osniva grupu Spektar a sa njima je ponovo Vlado Pravdić koji u grupi ostaje do 1973. godine kada prelazi u Bijelo dugme. Krajem 1971 i početkom 1972. godine organizuju jugoslovensku turneju koja je obuhvatila sedamdeset kon¬cerata. U proleće 1972. godine nastupaju na ljubljanskom BOOM festivalu a koncertni snimak pesme "Hej ti, mlado momče" (muzika Ljupče Konstatinov, tekst Maja Per¬filjeva) zabeležen je na duplom albumu, snimljenom tokom nastupa. U to vreme nas¬tupaju kao predgrupa na jugoslovenskim koncertima sastava Equals i Pretty Things. Zatim odlaze na drugu turneju po SSSR-u, a nastupaju u Poljskoj i Bugarskoj. Desetogodišnjicu postojanja proslavili su rasprodatim koncertom u sarajevskoj Skenderiji koji su održali u jesen 1972 godine. Novem¬bra iste godine objavljuju singl na kome je pesma "Plima" snimljena maja 1968 godi¬ne, ali nije objavljena jer su urednici mislili da je nekomercijalna. U njoj Bodo Kovačević, autor pesme, svira i jednu od lepših solo deonica tog doba. Ploča je dostigla visok tiraž i obezbedila još jedan evergreen u nji¬hovoj karijeri.
Januara 1973. godine dolazi do čudne muzičke fuzije sa sastavom Pro arte. U to vreme opet su ostali bez klavijaturiste pa su u grupu pozvali Đorđa Novkovića, ali kako je on bio vezan radom za Pro arte (koje je u to vreme bilo u personalnoj krizi), napravljeno je solomonsko rešenje. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pevač Vladimir Savčić Čobi, pa su delovali pod imenom Pro arte-lndexi. Na festivalima su birali ime u zavisnosti sa kojim pevačem su nastupali. Aprila 1973. godine osvajaju prvo mesto na festivalu Vaš šlager sezone pesmom Aleksandra Koraca "Predaj se srce" koja im donosi i prvi zlatni singl. Novembra 1973 godine Kovačević i Popović odlaze u JNA i grupa ne radi godinu dana. Pauzu su popunili učešćem na Opatijskom festivalu sa pesmom "Samo su ruže znale" kao i singlovima koje su snimili pre prestan¬ka rada.
U to vreme izlazi njihov debi album na kome su se našle najuspešnije kompozicije sa singlova Krajem 1974 godine grupa nas¬tavlja sa radom Umesto Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjeve seda Milić Vukašinović (ex Čičci, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je svirao profesor mu¬zike Miroslav Maraus, lndexi su prethodno ponudili mesto klavijaturiste, Tihomiru Asanoviću, ali ih je on zbog solističkih planova odbio. Uoči Nove 1975 godine grupa objav¬ljuje singl sa pesmama "Bacila je sve niz rijeku" (koji je mnogo kasnije uspešno obra¬dila Crvena jabuka) i "Pogrešan broj" Na ko¬ncertu koji je 22. februara održan u Skender¬iji, pod nazivom "Povratak lndexa", doživeli su očekivan trijumf. Posle tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a pred¬grupa im je bio novi sastav Teška industrija koji je predvodio klavijaturista Gabor Lenđel. Polovinom turneje, Maraus odlazi, a u grupu se vraća Enco Lesić Na Opatiji izvode Lenđelovu pesmu "Ti si mi bila naj naj", na fes¬tivalu Vaš šlager sezone osvajaju treće mesto publike, pesmom "Volim te" Aleksandra Koraca. Na Splitskom festivalu predstavljaju se pesmom Đorđi Peruzovića "Obala pusta, obala vrela".
U drugoj polovini 1975 godine Davorin Popović radi solo album "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" koji su snimili kompletni lndexi. Ploča je promovisana velikim koncer¬tom 21. februara 1976 godine u Skenderi¬ji, Popovića su pratili lndexi a na bini su se pojavili stari članovi: Đorđe Kisić, Esad Arnautalić, ali i mladi klavijaturista Nenad Jurin (ex Cod) koji uskoro postaje zvanični član grupe. Na solo ploči Davorina Popovića našlo se devet kompozicija koje su uradili Boda Kovačević, Enco Lesić i Fadil Redžić. Sem premijernog materijala, tu se našla "Bila si ti, bila je ljubav" sa kojom je tada mladi pevač Goran Gerin pobedio na festivalu Prvi aplauz. Uz pesme "U tebi se žena rađa", "Danas plačem prvi put", "Noćni susret" najslušanija pesma je "I pad je let" na tekst pesnika Duška Trifunovića. lndexi po običaju nastupaju na festivalu Vaš šlager sezone sa Redžićevom pesmom "Moja Hana", gde Davorin Popović dobija nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu Beogradsko pro¬leće sa pesmom "Stani malo zlato moje" Aleksandra Koraca osvajaju treću nagradu publike. Leta 1976 godine ponovo odlaze na turneju po SSSR-u, a zatim idu sa Zdravkom Čolićem na turneju po jadranskoj obali
Krajem 1976 godine Milić Vukašinović pre¬lazi u Bijelo dugme, a bubnjeve po potrebi sviraju Perica Stojanović (ex ambasadori) i Đorđe Kisić
Novembra 1976, godine Davorin Popović nastupa na beogradskoj Hit paradi sa kom¬pozicijom Gabora Lenđela "Ja sam uvijek htio ljudima da dam" koja izlazi na njego¬vom prvom samostalnom singlu. Ambicio¬zan album "Modra rijeka" na stihove pesnika Maka Dizdara iz zbirki "Kameni spavač" i "Modra rijeka" lndexi objavljuju 1978 godi¬ne i posle dugo godina se vraćaju jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota i lndexi, materijal je miksovan u Minhenu, kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, a recitovao je glumac Fabijan Šovagović. Godine 1984. Davorin Popović na solo ploči "S tobom dijelim sve" snima pesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili lndexi, a produkciju je radio Nenad Jurin, Taj materijal je na CD formatu 1996. godine objavila Croatia Records. Godine 1986. lndexi objavljuju četvorostruku LP kompilaciju sa izborom najuspešnijih sni¬maka. Isti materijal kasnije biva objavljen i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu. Time, YU grupu, R.M., Točak band i Dragu Mlinareca, lndexi nastupaju na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987 u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu "YU rock legende" (Jugoton 1987 ), snimlje¬nom na tom nastupu, našle su se i njihove pesme "Sve ove godine", "Balada", "Plima" i "Bacila je sve niz rijeku".
Tokom rata lndexi su pauzirali, Davorin Popović je sve vreme bio u Sarajevu, Đorđa Kisića je ranio geler, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Njih tro¬jica uz Fadila Redžića i Nenada Jurina kra¬jem 1995. obnavljaju grupu. Tri puta nastu¬paju u Londonu, a sviraju i pet povratničkih koncerata januara 1996. godine u zagre¬bačkoj dvorani Vatroslav Lisinski. U jesen 1997 godine pripremaju ploču za koju su muziku komponovali Ranko Rihtman i Slo¬bodan Kovačević, dok su tekstove napisali Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran.

Diskografija
Singlovi
"Sedam veličanstvenih" / "Nikada" / "Večeras u gradu mladih"/"Atlantis" (PGP RTB 1964)
"Pružam ruke" / "Naše doba" / "Zašto je prazan čitav svijet" / "Jednom smo se svađali" (PGP RTB 1967)
"Drugi čovjek" / "Ako jednom budeš sama" / "Jutro će promijeniti sve" (PGP RTB 1969)
"Ne želim tvoju ljubav" / "Šabn-dabn-šabn-du-bajo" (Jugoton 1969)
"Svijet u kome živim" / "Da sam ja netko" (Jugoton 1971)
"Krivac si ti"/ "Sve ove godine" (Jugoton 1972)
"Sanjam"/"Balada" (Jugoton 1972)
"Plima" / "Ugasila je plamen" / "Povratak Jacka Trbosje-ka i ostalog zla" (Jugoton 1972)
"Predaj se srce" / "Budi kao more" (Jugoton 1973)
"Jedina moja" / "I tvoje će proći" (Diskoton 1973)
"Samo su ruže znale" / "Samoćo, ljubavi moja" (Disko¬ton 1974,)
ping-da-da"/"Da I smo ljudi" (Diskoton 1974)
"Bacila je sve niz rijeku" / "Pogrešan broj" (Diskoton 1974,)
"Volimte"/"Tisi mi bila naj, naj!"(Diskoton 1975) "Obala pusta, obala vrela"/"Prva ljubav" (Diskoton 1975) "Moja Hana"/"Noćni susreti"/"Stani malo, zlato
moje" / "Putovi" (Diskoton 1976) "I mi i nas dvoje" / "Kad se hoće, sve se može" (Disko¬ton 1976) "Samo jednom"/"Kupala se cura jedna u potoku pod
planinom" (Jugoton 1977) "U jednim plavim očima"/"Ana" (Diskoton 1977) "Voljela je Sjaj u travi"/ "Pokaži mi dlan" (Jugoton 1977,) "Ispijmo zlatni pehar"/"Sviđaš mi se" (Diskoton 1978.) "Pozovi me na kafu"/"Slovoo čovjeku" (Jugoton 1978) "Prazne noći a beskrajni dani" (Diskoton 1979) "310 poljubaca"/"Biloje lijepo" (Jugoton 1979) "Njeneoči, usne, ruke"/"Oj, Neretvo" (Jugoton 1980) "Betonska brana"/"Da I oblak zna" (Jugoton 1981..)

Albumi
"lndexi" (Jugoton 1974, kompilacija)
"lndexi" (Diskoton 1976,)
"Modra rijeka" (Jugoton 1978)
"Sve ove godine" (Diskoton 1986, kompilacija, četvorostruki)
Davorin Popović solo Singl
"Ja sam uvijek htio ljudima da dam" / "Crveno svjetlo" (PGP RTB 1976.)
Albumi
"Svaka je ljubav ista (osim one prave)" {Diskoton 1976) "S tobom dijelim sve" (Diskoton 1984)

INSTANT KARMA
(Zrenjanin)

Juna 1984. godine pevač Aleksandar Janković, gitaristi Bogoljub Omaljev i Saša Koso, slušajući grupe The Beatles i The Rolling Stones, odlučuju da osnuju grupu. Pored ova dva klasika u početku sviraju i obrade Kinksa, Animalsa. Pridružuju im se basista Nikola Pavković i bubnjar Predrag Jovanović. Pod uticajem Džona Lenona grupu nazivaju Instant Karma.
Prvi singl objavljuju za zagrebački Suzy 1987. godine, a zatim menjaju ime u Revo¬lucija i objavljuju još jedan singl za istog izdavača. Na toj ploči našle su se četiri pesme od kojih su "Ti si tu" i "Ona to zna" snimljene na koncertu. Krajem 1988. godi¬ne vraćaju se na prvobitno ime i u sopstvenoj produkciji objavljuju kasetu "The Story Of Instant Karma". U međuvremenu, gru¬pu napušta Omaljev, a na njegovo mesto dolazi Srđan Muc. Početkom 1990. godine iz grupe odlazi i Saša Koso. Sa tri pesme: "Deset godina pre", "Zaboravi me" i "Dim nad gradom" pojavljuju se na kompilaciji zrenjaninskih sastava "Dim nad gradom" (Rag Records 1990). Decembra 1990. godine objavljuju debi album "Deset godina pre" kojim postavljaju osnove svog viđenja rhythm i blues muzike, na tragu onoga što su Englezi precizno krstili kao pub rock. Aprila 1992 godine izlazi album "Pazi kako hodaš" na kome se pored njihovih pesama nalaze obrade Vilka Džonsona, J. Edvardsa i "Osmi¬jeh" Drage Mlinareca. Aprila 1994. godine objavljuju živi album "Kako ubiti oktopoda?" snimljen u Mojo klubu u Senti Po završetku turneje na kojoj je "Oktopod" bio promovisan, grupu napušta Nikola Pavković i osni¬va grupu Oružjem protivu otmičara. U to vreme im se vraća Saša Koso koji preuzima ulogu basiste, ali ne zapušta ni svoje gitarističko znanje. Sledećim albumom "Dan za danom" 1995 godine upuštaju sedelimično i u istraživanje country zvuka. Na ploči se nalazi i obrada "A ti želiš pričati" slovenačkog kantautora Andreja Šifrera. Gosti na sni¬manju su bili Goran Vasović (Eva Braun) koji je pevao prateće vokale i klavijaturista Bogda (Vojvođanski blues band).
Pregled minulog rada nude septembra 1996. godine na kompilacijskom CD-u "Roll Over (Godine oktopoda 1987-1996)", koji obuhvata materijal od prvih singlova pa do dve nove pesme: "Sunce i ljubav" i "Ne možeš mi ništa" Drugu pesmu je napisao Cane iz Partibrejkersa koji se pojavljuje i kao gostu¬jući vokal. Na disku "BLUM!" Instant Karma se vraća svojim rhythm i blues izvorištima, a ploču su snimili Janković, Koso, basista Đorđe Đukić i bubnjar Slobodan Levakov. Orijentišući se ka britanskoj sceni šezdesetih godina, pesmu "Brian Jones" su posvetili čuvenom gitaristi The Rolling Stones, a instru¬mental "Dr. Winston O Boogie" naziv je dobio po pesudonimu koji je koristio Džon Lenon.

Diskografija
Singlovi
"Dim nad gradom"/ "Amerika" (Suzy 1987) "Totalni mrak" / "Ti si tu" / "Ona to zna" / "Rodni kraj" (Suzy 1988) pod imenom Revolucija

Albumi
The Story Of Instant Karma" (kaseta Rag Records 1988.)
"Desetgodina pre"(Rag Records 199o)
"Pazi kako hodaš" (Carlo Records 1992.)
"Kako ubiti oktopoda?" (Take it or leave it 1994, koncertni)
"Dan za danom" (PGP RTS-Komuna 1995.)
"Roll Over (Godine oktopoda 1997-1996)" (Take it or leave it-Rag Records 1996, kompilacija) "BLUM!" (lndexMusic 1997,)

ISLAMOVIĆ ALEN
(Sarajevo)

Alen Islamović je početkom karijere svi¬rao bas u grupi Divlje jagode a zatim dobija ulogu glavnog pevača. Godine 1986 prelazi u Bijelo dugme gde kao pevač zamenjuje Mladena Vojičića Tifu. Sa njima snima ploče "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" (Kamarad - Diskoton 1986,.), živu "Mramor, kamen i željezo" (Kamarad - Diskoton 1987 ) i "Ćiribiribela" (Kamarad - Diskoton 1988 ) Novosadska grupa Griva je na albumu "Što te tata pušta samu" (PGP RTB 1988.) snimi¬la tri njegove pesme.
Iz Bijelog dugmeta je otišao marta 1989. godine i započeo solo karijeru. Svoje scensko pojavljivanje zasnovao je na nastupima na matricu po diskotekama, gde je pevao hitove Divljih jagoda, Bijelog dugmeta i Riblje čorbe. Za LP "Haj, nek se čuje, haj, nek se zna" sam je pisao materijal, a ploču je odsvirao, producirao i aranžirao Nikša Bratoš. Drugu ploču "Gdje je moj rođeni brat" objavljuje za zagrebački Euroton, dok je izdanje za Evropu potpisala švajcarska firma Marti. Zatim u Nemačkoj objavljuje ploče "Bauštelac", "Opet meni đon" i koncertnu koja je snimana na nastupima u Sloveniji, Hrvatskoj, Nemačkoj, Austriji i drugim zem¬ljama. Veći deo žive ploče čine pesme iz repertoara Bijelog dugmeta

Diskografija
"Haj, nek se čuje, haj, nek se zna" (Jugoton 1990) "Gdje je moj rođeni brat" (Euroton 1992) "Bauštelac" (Nimfa sound 1993) "Opet meni đon" (Nimfa sound 1994) "Live Eurotour 95-96" (Tera 1996, koncertni)

ITD BAND
(Zagreb)

Osnivač grupe i njen dugogodišnji spiritus movens Miroslav Drljača Rus napušta sastav Ad Fines u kome je pevao i svirao i 1982 godine osniva ITD Band U grupi je bio kompletan autor, ali je delovao kao čovek iz senke, jer se nije pojavljivao na bini. Rus je, inače, profesor filozofije i književnos¬ti, a bio je muzički urednik i voditelj na radi¬ju Velika Gorica. Tokom godina kroz grupu je prošao veliki broj muzičara: pevač Branislav Bekić, bubnjar Miroslav Budanko, gita¬rista Damir Lipošek, basista Dražen Tomljenović, Branko Kezele, Jadranko Mileusnić, Rastislav Topolski, Nebojša Tepšić i drugi.
Prvi nastup grupa je imala novembra 1982 godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Početkom 1984 godine objavlju¬ju debi LP "Dvadeseti vijek" sa koga su se izd¬vojile "Slavenska minijatura" i "Promijeni nešto u sebi", a u pesmi "Priča sa zapadne strane" iskoristili su temu iz "Give Peace A Chance" The Beatles. Ploču su producirali Rus i Hrvoje Hegedušić, a aranžmane je uradio gitarista Branko Bogunović Baveći se sloven¬skim temama u tekstovima i muzikom sred-nje struje, Rusove pesme su u to vreme odu¬darale od većine grupa tadašnje scene. Veli¬ki uspeh postižu drugom pločom "Plavi vojnik" na kojoj se našla "Rođen u Zagrebu", obrada Springstinove (Bruce Springsteen) "Born In USA" Tada je grupa uspela da ras¬proda i veliku dvoranu zagrebačkog Doma sportova I sledeći LP "Skidam te pogledom" donosi im 1988 godine seriju hitova "Majko zemljo", "Lagano umirem", "Osvajam Beo¬grad" i "Tekila-Šila". LP je producirao Branko Bogunović, a gost na snimanju bio je country gitarista Albert Li (Albert Lee). Poslednji album "S ove strane ljubavi" objavljuju 1989. godine, a na ploči predstavljaju novog pevača Davora Bornu koji je pre toga pevao prateće vokale kod Borisa Novkovića. Na ploči se ponovo našla "Slavenska minijatu¬ra", ali i obrada narodne "Kud idemo, tud pjevamo" i "Što to ima u njemu" kao i obrada "Always In My Mind". Produkcijom se bavio njihov klavijaturista Fedor Boić.
Po izlasku ploče grupa prestaje sa radom, a Rus komponuje za pevače sa kojima je ranije već radio Na listi redovnih konzume¬nata njegovih pesama su Miso Kovač, Željko Bebek, Massimo Savić, Tajci, Novi fosili i dru¬gi. Uz taj angažman Rus je objavio zbirku pesama "Ne tajim da te volim"

Diskografija
Singlovi
"Vojnička"/"Elena" (Suzy 1986)

Albumi
"Dvadeseti vijek" (Jugoton 1984.) "Plavi vojnik" (Suzy 1986.) "Skidam te pogledom"(Suzy-CBS 1988) "S ove strane ljubavi" (Suzy-CBS 1989)

IZAZOV
(Zagreb)

Sastav je 1977. godine osnovao klavija¬turista i pevač Mato Došen (ex Hobo) sa basistom Nenadom Zubakom (ex Grupa 220, Time, Hobo). U početku su radili studij¬ske snimke sa gitaristom Vedranom Božićem i bubnjarom Pikom Stančićem. Jedno vreme sa njima je svirao bubnjar Adi Karaselimović, ali je ubrzo prešao u Srebrna krila Tek kada su im se priključili bubnjar Tom Martin i gitarista Eduard Matešić (ex Peta rijeka), gru¬pa je krenula sa koncertima.
Po objavljivanju singla sa pesmom "Jele¬na" (tekst je napisao njihov prijatelj iz Crna Gore Saša Eraković) 1979. godine, Došen napušta grupu, a pevanje preuzima Matešić. Pesma postiže solidan uspeh a po objavlji¬vanju drugog singla "Balerina" (tekst je napi¬sao glumac Mile Rupčić) sledeće godine dolazi novi bubnjar Dragan Brčić (exTime) i još jedan gitarista Zoran Viceban. U to vre¬me oni su nastupali i kao prateći sastav Drage Mlinareca, te su u toj kombinaciji svi rali na manifestaciji Pozdrav iz Zagreba u beogradskom Domu omladine 1981 godi¬ne kada su izveli i svoj materijal. Debi LP "Iza¬zov" producira Zubak, a kao gosti se pojavljuju Tini Varga, Drago Mlinarec, saksofonista Jurij Novoselić (Film) i gitarista Rasto Milošev (Parni valjak).
Krajem 1983. godine grupa prestaje sa radom Došen u to vreme već ima uspešnu karijeru kompozitora i producenta. Matešić postaje lider country grupe Plava trava zabo¬rava, Zubak se bavi produkcijom. Brčić odlazi u inostranstvo, a Viceban prelazi u grupu Zvijezde.

Diskografija
Singlovi
"Jelena" / "Auto" (Jugoton 1978.) "Balerina"/"Poželi nešto" (Jugoton 1980)

Album
"Izazov" Jugoton 1981)

JAKARTA • JUGOSLOVENI • JUSIC IBRiCA • JUTRO

JAKARTA
(Beograd)

Grupa je nastala 1981 godine, ali su se u njoj u početku, često menjali muzičari. Ori¬ginalni članovi grupe gitarista Jane Parđovski (ex Butik) i pevač Igor Popović su stabilne saradnike našli u basisti Radetu Bulatoviću, klavijaturisti Milošu Petroviću i bubnjaru Ivanu Feceu (ex Luna).
Debi LP "Maske za dvoje" 1984. godine donosi njihovo viđenje pop funk zvuka. U produkciji Aleksandra Habića objavljuju poli¬rane pesme "Spiritus", "Piromanija", "Dama sa severa", "Pozovi me" i druge. Na snimanju su učestvovali saksofonista Pol Pinjon (Paul Pignon) Kire Mitrev (trombon), Goce Dimitrovski (truba) i Ivan Švager (tenor sakso¬fon). Miloš Petrović ih napušta posle te ploče i posvećuje se radu sa grupom Jazzy Drugi LP "Bomba u grudima", Jakarta objavljuje dve godine kasnije sa bubnjarom Miro¬slavom Karlovićem u produkciji Saše Habića, a u pesmama čine zaokret ka lakšim pop strukturama. Posežući za pevljivim refreni¬ma u prvi plan su izbacili pesme "Reci gde je •ova", "Mali policajci".
Ploča ne prolazi najbolje kod kritike i pub¬like i posle nje grupa prestaje sa radom. Jane Parđovski se povlači iz muzike, a Igor Popović se početkom devedesetih seli u Italiju gde i danas živi.

Diskografija
Singlovi
"Amerika" / "Put u bajano" (PGP RTB 1983 )
"Spiritus"/"Problem" (PGP RTB 1984)
"Osvojiću svet"/"Osvojiću svet - instrumental" (PGP RTB 1985)

Albumi
"Maske za dvoje" (PGP RTB 1984) "Bomba u grudima" (PGP RTB 1986)

JUGOSLOVENI
(Beograd)

Sastav je pokrenuo pevač Zoran Paunović koji je ujedno bio i autor najvećeg dela ma¬terijala Naslonjen na standardni rock bavio se tekstovima sa elementima slenga i soci¬jalnih tema, a jedini radijski hit postigao je pesmom "Jugosloveni" u kojoj analizira ka¬rakterne osobine ovdašnjeg življa
Debi LP "Došlo mi je da se napijem" Jugo¬sloveni su objavili 1986. godine u postavi Zoran Paunović (vokal), Nenad Maričić (gita¬ra), Dragan Latinčić (bas) i Goran Milanović (bubnjevi). Gosti na snimanju su bili Kornelije Kovač, klavijature i Vlada Negovanović, gitara. Već za drugi LP "Vruće osvežavajuće", nakon godinu dana, Zoran Paunović menja kompletnu postavu muzičara, a ploču radi sa studijskom ekipom: Vlada Negovanović (gitare i produkcija), Dragoljub Đuričić (bub¬njevi), Ted Jani (gitara), Zoran Radomirović Švaba (bas) i Saša Lokner (klavijature). I treći LP "Krici i šaputanja“ nastaje u saradnji sa studijskim muzičarima, dok grupu pored Zorana Paunovića čine novi članovi
Posle te ploče grupa prestaje sa radom, a leta 1997 izlazi CD kompilacija Jugoslovena pod nazivom "Došlo mi je da se napijem".

Diskografija
"Došlo mi je da se napijem" (Diskoton - Komuna 1986,)
"Vruće osvežavajuće" (Diskoton - Komuna 1987.)
"Krici i šaputanja" (PGP RTB 1988)
"Došlo mi je da se napijem" (Komuna 1997, kompi¬lacija)

JUSIĆ IBRICA
(Dubrovnik)

Dubrovački trubaduri, predvođeni Đelom Jusićem, krajem šezdesetih godina pred¬stavljali su jednu od najpopularnijih grupa zabavno muzičkog usmerenja. Mlađi Đelin brat, Ibrica, (rođen 1944.) je prve pristalice sticao u lokalnim dubrovačkim okvirima. U potrazi za širom afirmacijom obreo se 1965. godine u Zagrebu. Debitovao je na festivalu Zagreb 68 pesmom "Celuloidni pajac". Zatim stižu uspešne pesme "Ponoć", "Još uvijek ne znam neke važne stvari, "Mačka" sa kojima pobeđuje na festivalima.
Oslanjajući se na elemente šansone i akustičarske muzike, najveću slavu je stekao sedamdesetih godina. Godinama je predstavljao zaštitni znak dubrovačkih leta, ne¬formalno izvodeći svoju muziku na čuvenim skalinama, a održavao je i samostalne recitale u reprezentativnim Kneževim dvorima. Ujedno, učestvuje u pozorišnim predstava¬ma "Edvard II", "Kolumbo", "Aretej". Od 1971 do 1973. godine živi u Parizu i bavi se muzikom. Rani LP "Ibrica Jusić" objavljuje odmah po povratku i on donosi hitove "Kad bi vi znali moja gospođa”, "Dobro jutro, Mar¬gareta" (autor Đ. Jusić), "Nemoj poći sad" (Ž. Brel) i "Mačka" (P. Gotovac). I na sledećim pločama snima pesme slične atmosfere, na tekstove Desanke Maksimović ("Tražim po¬milovanje", "Putnik treće klase"), Alekse Šantića ("Emina"), Šekspira ("Sit svega toga"), Bertolda Brehta ("Ne dajte da vas zavedu"), Mike Antića ("Kad umrem"), Luke Paljetka, Enesa Kiševića, Arsena Dedića i drugih. Pored njega, muziku je na pločama najčešće komponovao Đelo Jusić. LP "La Vie", Ibrica je snimio na francuskom jeziku. Uz njegove pesme, tu su "Amsterdam" Žaka Brela i "Et Maintenant" Žilber Bekoa.
U drugoj polovini osamdesetih postup¬no se povlači sa scene i jedno vreme živi u Švedskoj, a 1994. godine objavljuje CD kom¬pilaciju "Retrospektiva"

Diskografija
"Ibrica Jusić" (Jugoton 1973.)
"Skalineod sudbine"(Jugoton 1975)
"Emina" (Jugoton 1977,)
"Ne dajte da vas zavedu" (Jugoton 1978)
"Čovjek bez kafića" (Jugoton 1980)
"Ibrica" (Jugoton 1981)
"Ibrica Jusić + pas, soba 501,osoba dvije"(Jugoton 1983)
"LaVie" (Jugoton 1985)
"Retrospektiva" (Croatia Records 1994,, kompilacija)

JUTRO
(Ljubljana)

Grupa Jutro osnovana je 27. decembra 1970 godine u Ljubljani i prvi put su nas¬tupili na novogodišnjem koncertu u hali Tivoli. Sastav su osnovali gitarista i pevač Zoran Crnković, basista Miro Tomasini i bub¬njar Drago Gajić, a kasnije im pristupa gitarista Alan Jakin (ex Era).
Grupa je u početku svirala boogie rock, ali su radili i obrade klasičnih dela. Tako je njihovo električno viđenje Mocartove "Male noćne muzike" zabeleženo na koncertnoj ploči "BOOM Pop Fest" (Jugoton 1973.) sni¬mljenoj na istoimenom festivalu u Ljubljani. Tokom sedamdesetih predstavljaju sigurnu koncertnu formaciju, ali ne uspevaju da po¬stignu širu afirmaciju. Godine 1978. pristu¬paju im saksofonista Lađo Jakša i klavijaturista iz Bugarske Jordan Gančev, pa stil menjaju u jazz rock, ali bez vidljivog uspeha,,
Po objavljivanju albuma "Dobro jutro", koji je kritika te 1980. godine ocenila kao demodiran, povlače se u slovenačke okvire i prepuštaju tezgarenju.

Diskografija
Singl
"Prema Suncu"/"Mozart" (PGP RTB 1976)

Album
"Dobro jutro" (RTLJ 1980)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

• KAMELEONI • KARLOWY VARY • KBO! • KERBER • KONGRES • KONTRARITAM • KORNI GRUPA • KOVAČ BORIS • KOVAČ KORNELIJE • KOVAČIČ JANI • KOVAČIČEK ZDENKA • KOZMETIKA • KRESLIN VLADO • KUD IDIJOTI

KAMELEONI
(Kopar)

Grupu su septembra 1965 godine osno¬vali ritam gitarista Danilo Kocijančić, basista Jadran Ogrin, gitarista Marjan Maliković, klavijaturista Vanja Valič i bubnjar Tulio Furlanič. Prvi nastup imali su krajem 1965 godine u Omladinskom klubu u Kopru.
Kako su sva petorica bili vokalno jaki, od samog početka su negovali višeglasno pevanje Već maja 1966 godine na zagre¬bačkom festivalu Šampionat jugoslovenskih ansambala dele prvo mesto sa afirmisanom grupom Roboti, a Furlanič osvaja prvo mesto kao vokalni solista. Visoku poziciju postižu zahvaljujući pesmi "San izgubljene ljubavi" koju su komponovali na tekst engleskog pesnika Vordsvorta. Ta pobeda im je omo¬gućila da nastupaju po čitavoj Jugoslaviji a česti su gosti u Austriji i Italiji gde sviraju u cenjenom klubu Piper. Ne samo zbog toga što su imali najbolju opremu, među kolega¬ma su brzo stekli renome sigurnih instru¬mentalista, tako da su često pobeđivali na gitarijadama.
Na prvom singlu koji objavljuju početkom 1967. godine nalaze se tri njihove kom¬pozicije i "See See Rider" iz repertoara grupe The Animals. Uprkos uspesima, februara 1968. godine nezadovoljni zaradom, cepaju se na dve frakcije i obe nastupaju pod imenom Novi Kameleoni. Jednu grupu pred¬vode Vanja Valić i Jadran Ogrin, a pridružili su im se gitarista Goran Tavčar i bubnjar Ivan Mojzer i rade muziku za film "Sončni krik" reditelja Boštjana Hladnika. Naslovnu pesmu iz filma snimili su na trećem i poslednjem singlu "lm Gonna Teli You" 1968. godi¬ne. Danilo Kocijančič je bez većeg uspeha nastavio kao pevač sa italijanskim i slovenačkim muzičarima, među kojima je bio i cenjeni gitarista Drago Della Bernandina.
Obe grupe prestaju sa radom 1969. godi¬ne, a muzičari se sele po različitim sastavi¬ma. Marjan Maliković radi sa grupama Faraoni, Srce, Mladi Levi i September, Dani¬lo Kocijančič je prešao u Bumerang, Jadran Ogrin je jedno vreme svirao u sastavu Sep¬tember, Bernandina je prešao u Sinove i Generals, a ostali su otišli u inostranstvo.
Uprkos planovima, 1975. godine nisu obeležili desetogodišnjicu osnivanja grupe, ali su se leta 1981. godine na kratko okupili u Kopru i održali koncert. Potom su deo svog starog repertoara ponovo snimili i objavili na ploči "Kameleoni". Tu su se našle pesme "Sjaj izgubljene ljubavi", "U mom gradu", "Voz za kraj". Sredinom devedesetih godina na dva CD-a objavljuju reizdanja svojih starih snimaka, ali i nove pesme u maniru muzike glavne struje,

Diskografija
Singlovi
"La Felicita" / "See See Rider" / "Sjaj izgubljene ljubavi" / "Looking For Me" (Diskoton 1967) "Dedicated To The One I Love" / "Ston/ Of My Brown Friend" / "Gdje si, ljubavi" / "Too Much On My Mind" (Jugoton 1967)
"lm Gonna Teli You (I dio)"/"lm Gonna Teli You (II dio) / "Sunny Cry" / "Captain" (Jugoton 1968)

Albumi
"Kameleoni" (RTV U 1982)
"Kameleoni 66-67" (Helidon 1994)
"Za vse generacije" (Helidon 1995)

KARLOWY VARY
(Zagreb)

Sastav je osnovan 1982. godine, ali kao Korowa bar. Veći uspeh postižu tek 1985 godine pod imenom Karlowy Vary, kada sni¬maju album "La Femme" u postavi pevačica Varja Orlić, gitarista Tomo In Der Muhlen, klavijaturistkinja Margita Stefanović, bub¬njar Dragan Simonovski, basista Pink i violi¬nista Rista Al Ibro. Na ploči, koja je nastala na tradiciji britanske post novotalasne scene, našla se i obrada "Get it on" sastava T Rex.
U pojednim momentima grupa je imala do¬dirne tačke i sa Ekatarinom Velikom, što je verovatno bio Margitin, ali i Tomin uticaj, jer je on u to vreme sarađivao sa Milanom Mladenovićem.
Posle samo nekoliko koncerata, na kojima je posebno intrigantan bio scenski nastup Varje Orlić, grupa 1986. godine prestaje sa radom.

Diskografija
"LeFemme"(PGPRTB1985,)

KBO!
(Kragujevac)

Grupu su pod jakim uticajem punk i HC muzike januara 1982. godine osnovali gita¬risti Saša Vujić Vuja i Aca Vojinović. Sa njima su još nastupali Miša koji je svirao bas i pevao i bubnjar Rajko. Naziv KBO! pred¬stavlja onomatopeju žabe iz crtanog filma. Do odlaska u vojsku nastupali su po lokal¬nim gitarijadama. U tom periodu njihovi snimci su objavljeni na engleskim kompilacijskim kasetama "International Brigade" (1984) i "Liberate" (1985). Po povratku iz vojske godine 1986. ostaju bez basiste, Vuja preuzima pevačku ulogu, za bubnjeve seda njegov brat Boban Vujić i grupa dobija konačan personalni profil. Publika zainteresovana za punk zvuk bolje ih upoznaje putem demo kaseta "Tama" (1986.), "Nove Obrade Starih Stvari" (1987.), "!OBK" (1988.) i "Moja sloboda" (1989.) koje su samostal¬no objavili. Marta 1988. godine svirali su u Budimpešti i na tom nastupu je snimljena kaseta "Live In Budapest". Maja 1989. godi¬ne svirali su u Solunu, tokom jula održali su četiri nastupa u Mađarskoj, a oktobra mese¬ca su u Beču bili pregrupa na koncertu sastava Emils i Gorilla Bisquits. Debi LP "Forever punk" snimili su u beogradskom studiju 0 za samo četiri sata, a ploču je objavila kuća Wipe Out Records iz grčkog grada Pireja. Sledeći LP "Pozovi 93" objavili su za novosadski Start Today Records 1990 godine ploču su promovisali nastupima širom Jugoslavije, Mađarskoj i Austriji. Tokom leta 1991 godine poduzeli su turneju po Belgiji i Holandiji. Zbog ratnih sukoba u Sloveniji kompletna oprema im je ostala u ljubljan¬skom klubu France Prešeren i tek nekoliko godina kasnije su uspeli da je vrate. Počet¬kom 1992 godine svirali su u Skoplju, a zatim su objavili CD "Za jedan korak" za fran¬cusku kuću Onkra iz Tuluza. Januara 1993. godine svirali su u Ilirskoj Bistrici i Kopru. Tokom karijere bili su zastupljeni na brojnim inostranim kompilacijama od kojih je naj¬značajnija antiratna "The Dignity Of Human Being Is Vulnerable" (AWA 1993.). CD je objavljen u Holandiji, a KBO! su priložili pesmu "Ubijte me". U Jugoslaviji su učestvovali na kompilaciji "Mi za mir" (Vreme zabave / Centar za antiratnu akciju Beograd 1995.) sa pesmom "Idi+Odlazi". Septembra 1997 godine objavili su četvrtu oficijelnu ploču, CD "Svetlo ludila" za sopstvenu izdavačku kuću.
Tokom karijere KBO! neguju post punk zvuk sa distorziranim gitarama i tekstovima zasnovanim na socijalnoj tematici. Vuja u svom studiju Češnjak u Kragujevcu snima i producira ploče brojnim novim sastavima, a paralelno svira u grupama Zvoncekova bi¬lježnica iz Aranđelovca i Trula koalicija iz Gornjeg Milanovca. Objavio je demo solo kasetu "Vujas solo project".

Diskografija
"Forever punk" (Wipe Out Records 1989)
"Pozovi 93" (Start Today Records 1990)
"Za jedan korak"(Onkra 1992)
"Svetlo ludila"(KBO! Records 1997)

KERBER
(Niš)

Početkom osamdesetih godina u Nišu je delovala grupa Top koja je vremenom izgra¬dila solidnu lokalnu reputaciju. Izvodili su strani, hard orijentisan materijal, imali su i svojih pesama, a paralelno su sarađivali sa pozorištem Treća polovina. Sastav nije imao stabilnu postavu jer su muzičari odlazili da sviraju koncerte sa tada već afirmisanom Galijom, pa bi se opet vraćali. Kada su se 1981 godine na okupu našli pevač Goran Šepa Gale, gitarista Tomica Nikolić, klavijaturista Branislav Božinović, bubnjar Zoran Stamenković (ujedno autor tekstova) i basis¬ta Zoran Madić odlučili su se za ozbiljniji rad i menjaju ime u Kerber. Naziv grupe je bio odabran sasvim u skladu sa hard rock ikonografijom, jer je Kreber mitološko biće, troglavi pas sa zmijskim repom koji čuva ulaz u podzemni svet
Krajem novembra 1981. godine grupa organizuje prvi samostalni koncert u Mu¬zičkom klubu u Nišu. Tokom 1982 godine intenzivno sviraju po Nišu i okolini i rade na svom materijalu. Uoči Omladinskog festivala u Subotici, Zoran Madić odlazi u JNA, a na njegovo mesto dolazi Zoran Žikić Sosa (ex Mama rock). Na Omladini pobeđuju sa pes¬mom "Mezimac" Nekoliko dana kasnije nastupaju na Tašmajdanu kao predgrupa na koncertu Galije. Jula meseca u beogradskom studiju Aquarius sa producentom Gordonom Roulijem, (Gordon Rowley), basis¬tom grupe Nightwing, snimaju prvi album "Nebo je malo za sve". Zatim u Mančesteru miksuju snimke sa Roulijem. Decembra 1983. godine sviraju kao predgrupa na kon¬certima Uriah Heep u Jugoslaviji, a tada im izlazi debi LP na kome su koncertno proverene pesme "Mezimac", "Nebo je malo za sve" i "Heroji od staniola". Početkom godine Zoran Stamenković dobija žuticu i privre¬meno ga zamenjuje Boban Đorđević iz Ge¬neracije 5. Marta meseca nastupaju na Opa¬tijskom festivalu, gde se svojim težim zvu¬kom ne uklapaju u kristalnu atmosferu. U to vreme Sosa već izgrađuje imidž scenski najatraktivnijeg člana. Svira gitaru u obliku sekire, a na bini voli da bljuje vatru. Danak svojim scenskiim egzibicijama plaća 19. maja na koncertu u Novom Sadu. Prilikom izvođe¬nja tačke gutača plamena, zadobija po licu opekotine drugog stepena. Uprkos savetima lekara, nastavlja koncert, a sledećih dana se na bini pojavljuje u zavojima i sa maskom. Dalje izvođenje te cirkuske tačke mu zabra¬njuju kolege iz grupe. U okviru proslave Dana mladosti, 25. maja 1984. godine svi¬raju sa vodećim domaćim sastavima na Trgu Marksa i Engelsa. Juna meseca nastupaju kao predgrupa na jugoslovenskim koncerti¬ma sastava Nightwing. Tokom jula u diskote¬ci Zana u grčkom mestu Paralija sviraju stan¬dardan rock program. U oktobru im se vraća Zoran Stamenković, a decembra sa Roulijem u Engleskoj snimaju drugi album. Tokom boravka u Britaniji nastupaju u klubovima u Liverpulu i Česteru.
Aprila meseca 1985 godine Zoran odlazi u JNA, a za bubnjevima je opet Boban Đor¬đević. Ubrzo izlazi LP "Ratne igre" na kome se pored studijskih snimaka nalazi i verzija "Mezimca" pod nazivom "Get Me Out", sni¬mljena na nastupu u Liverpulu. Maja mese¬ca ponovo sviraju na koncertu povodom Dana mladosti na Trgu Marksa i Engelsa, a nastupaju na stadionu Crvene zvezde u okviru YU rock misije. U Zagrebu, na Salati, prvi put sviraju 20 septembra. Početkom oktobra u grupu umesto Bobana Đorđevića dolazi Dragoljub Đuričić (ex Mama Co Co, YU grupa, Leb i sol). Novembra dobijaju nagradu Smeli cvet koju je za doprinose rock muzici dodeljivao SSOS. Juna 1986. godine u JNA odlazi Branislav Božinović, a zame¬njuje ga Milorad Džmerković (ex Slomljena stakla, Peđa DBoy Band). Treći LP "Seobe" snimaju sa producentom Komelijem Kova¬čem, a tekstove su im pisali Bora Đorđević, Nikola Čuturilo i Dušan Arsenijević. Đorđević sa Galetom peva u pesmi "Čovek od meda". Udarne pesme su i "Seobe", "Bolje da sam druge ljubio", "Kad ljubav izda" (u kojoj je kao citat uzet stih iz pesme "Mostarske kiše" Pere Zupca) i "Ne igram ruski rulet". Tokom 1987 godine drže oko dvesta koncerata, a popularnost im se posebno utvrđuje u Srbi¬ji, Bosni i Makedoniji. U proleće 1988 godi¬ne objavljuju album "Ljudi i bogovi" koji je producirao Đorđe Petrović. Tekstove je radio Duško Arsenijević i oni u sebi nose i političke poruke. U leto iste godine grupu napušta Sosa, dugogodišnji zaštitni znak Kerbera. Novi član postaje Branko Isaković (ex Bule¬var, Suncokret, Idoli). Sa starim klavijaturistom Banetom objavljuju živi album "12.12, 88." snimljen na koncertu u beogradskom Domu omladine. LP je prošao loše kod kri¬tike i publike i grupa je po njegovom izda¬vanju napravila dvogodišnju pauzu.
Krajem 1990 godine objavili su ploču "Peta strana sveta" u produkciji Saše Habića i autorsku pomoć Bore Đorđevića i Dragana Ilica Kao gosti u pesmi "Tata mama", pevali su članovi dečijeg hora iz Zemuna, a Neša Petrović je pomagao svojim deonicama na saksofonu. Za retrospektivno veče Beograd¬skog proleća 91 obradili su pesmu "April u Beogradu" iz repertoara Zdravka Čolića, a taj snimak je objavljen na festivalskoj ploči "Beograde" (PGP RTB 1991).
Zatim prave dužu pauzu tokom koje rade muziku za pozorišnu predstavu "Blues osmeh" i sviraju akustični koncert sa simfonij¬skim orkestrom i horom. Početkom 1996. godine objavljuju album "Zapis". Uz stare članove Galeta, Tomicu i Baneta tu su i novi: bubnjar Josip Hartl, basista Šaša Vasković i Goran Đorđević koji svira udaraljke.

Diskografija
"Nebo je malo za sve" (RTVU 1983) "Ratne igre" (RTVU 1985) "Seobe" (PGPRTB 1986,) "Ljudi i bogovi" (PGPRTB 1988) "12 12.88"(PGPRTB 1989, koncertni) "Peta strana sveta" (PGP RTB 1990) "Zapis" (PGPRTS 1996,)

KONGRES
(Sarajevo)

Sastav je nastao u proleće 1982 godine, a osnovali su ga pevač i gitarista Mahir Purivatra, basista Aljoša Buha, pevač Emir Cerić, klavijaturista Jadranko Džihan i bubnjar Adam Subašić. Za naziv Kongres su se odlu¬čili jer je 1982 bila godina kongresa SKJ i SSO. Činilo se da se spremaju promene u društvu, a kako su oni želeli promene u muzici, odabrali su to ime.
Prvi koncert održali su u sarajevskom klubu Sloga sa Zabranjenim pušenjem i gru¬pom Elvis J Kurtovich u jesen 1982. godine U početku su radili sa dizajnerom Davorom Papićem, po čijoj ideji su na koncertima delili letke, emitovali filmove i slajdove, ali su vre¬menom pojednostavili svoj izraz. Prve pesme su uglavnom bile sa socijalnom tematikom. Tako su na svom prvom predstavljanju u Beogradu, decembra 1982 godine izvodili pesmu "Bijeli šljemovi, crna rekreacija" posvećenu rudarima. Ali kako su sticajem okolnosti proveli dvadesetak dana u herce-govačkim rudnicima boksita, gde su honorarno merili radne učinke rudara, izgubili su volju da sviraju tu pesmu jer su shvatili da nema mnogo dodira sa stvarnošću.
Godine 1984 objavljuju debi LP "Zarjavele trobente" (Zarđale trube) koji su snimi¬li kao trio jer je Emir Cerić u međuvremenu napustio grupu. Na ploči se kao gosti pojav¬ljuju Dražen Janković, klavijaturista Zabra¬njenog pušenja i Zoran Predin iz sastava Lačni Franz. Predin peva u pesmi "Zabava" i naslovnoj, za koju je komponovao refren. Isti refren Predin je iskoristio na albumu Lačnog Franza "Slon med porcelanom" (Helidon 1984) u pesmi "Jutri bom pujsa razbil". Kako je Aljoša Buha po majci Slovenac, na ploči su dva njegova teksta na slovenačkom, dok su ostatak materijala napisali Mahir i Adam. Pesme su uradili u pročišćenom maniru novog talasa, začinivši ih pomalo depresivnim tekstovima posebno u pesmama "Alisa prodaje zemlju čudesa", "Zabava" i "Sumrak". Na turneji povodom ploče, pri¬družili su im se gitarista Ivan Ivanović (kas¬nije u Crvenoj jabuci) i klavijaturista Edo Gradinčić.
Uoči snimanja druge ploče grupa se podelila u dve frakcije, zatim su se ujedinili, dogovarali saradnju sa Markom Breceljem, ali je nisu realizovali. Aljoša Buha se 1985. godine pridružio Crvenoj jabuci. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 18 septembra iste godine, a Mahir i Adam su se po raspadu Kongresa povukli sa scene. Tokom rata Adam je ranjen u Sarajevu.

Diskografija
"Zarjavele trobente" (Diskoton 1984)

KONTRARITAM
(Novi Sad)

Sastav je u jesen 1980. godine osnovao Sreta Kovačević koji je pre toga u Pekinškoj patki svirao gitaru. U novoj grupi, orijentisanoj na britanski ska, svirao je saksofon, a od ljudi koji su činili sastav jedino je bubnjar Robert Radić do danas ostao u muzici.
Kontraritam je učestvovao na Omladin¬skom festivalu u Subotici 1980. godine, a svoj rad su pretežno zasnivali na svirkama u klubovima. Kako su se članovi često menjali zbog odlaska u JNA, njihov debi album "Kon¬traritam" izašao je 1982. godine kada je gru¬pa već prestala da postoji, pa je samim tim imao zanemarljiv odjek
Po raspadu grupe Sreta je počeo da se bavi ozvučavanjem koncerata, zastupnik je hi-fi opreme i suvlasnik novosadskog radija 021.

Diskografija
Kontraritam" (Jugoton 1982.)

KORNI GRUPA
(Beograd)

Po napuštanju sarajevskih lndexa, klavijaturista Kornelije Kovač se preselio u Beo¬grad gde je septembra 1968 godine ofor¬mio Korni grupu. Sastav su u početku činili gitarista Velibor Borko Kaci (ex Zlatni dečaci, rođen 1947), basista Bojan Hreljac (ex Elipse, rođen 1948.), bubnjar Vladimir Furduj Furda (ex Elipse, rođen 1945.) a pevačica je bila Seka Kojadinović.
Prvi koncert imali su 1968 godine u Domu sindikata na izboru sportiste godine.Grupa je nastupala sa igračicama što je pri¬jatno iznenadilo publiku. Tada je u Radio Beogradu postojala emisija "Studio VI vam pruža šansu" gde su predstavljane nove grupe koje su nastupale uživo. Pozvana je i Korni grupa. Međutim, Seki Kojadinović se nije dopao izbor pesama, odbila je da peva, pa je to umesto nje uradio Kornelije. Posle tog nastupa, ona više nije bila član grupe, a Kornelije je angažovao perspektivnog soul pevača Dušana Prelevića Preleta. Već u to vreme Kornelije je želeo da ostvari svoju vizi¬ju progresivne muzike, ali to nije najbolje prolazilo kod kritike koja je očekivala komer¬cijalne pesmice. Zato je Komelije smislio jed¬nostavnu pesmu "Cigu ligu" sa kojom su nas¬tupali u Zagrebu na izboru za našeg pred¬stavnika na Evroviziji Po svom običaju, Prele je odmah napravio skandal. Na nastup je došao u poslednjem trenutku, pripit, posvađao se sa Kornelijem i bilo je jasno da je njegova karijera u Korni grupi okončana.
Novi pevač postao je Riječanin Dalibor Brun. Pre toga je Brun pevao u sastavu Ura¬gani sa kojima je snimio singl (pesme "Deborah" i "Radi moje ljubavi"), zatim je prešao u grupu Bohemi sa kojima je izvodio reper¬toar grupa Led Zeppelin, Canned Heat i Jeff Beck Group. Sa Korni grupom je snimio nji¬hove prve hitove "Magična ruka", "Sonata" i "Dzum ram" Sa etno orijentisanom pesmom "Pastir i cvet", Korni grupa je nastupala u Holandiji na festivalu Singing Europe. Dobili su nagradu kao najoriginalnija grupa, dok su u konkurenciji bili sastav Walace Collection i Olivija Njutn Džon (Olivia Newton John). U toj pesmi Kornelije je upotrebio zaboravljene instrumente šargiju, tarabuk i frulu. Na Opatiji 69. godine izvode pesmu "Devojčice mala" i ona se nalazi na singlu zajedno sa pesmom "Priča se" kvarteta 4M. Kako se kod Dalibora Bruna vremenom istanjio entuzijazam, na prijateljski način se rastao od grupe, a novi pevač je 1969 godi¬ne, uz posredništvo Lokice Stefanović, po¬stao Adolf Dado Topić koji je karijeru zapo-čeo u Dinamitima iz Osijekan Topić ubrzo u grupu dovodi svog kolegu iz Dinamita, gitaristu Josipa Bočeka (rođen 1950.) koji je zamenio Borka Kaca. Boček je po raspadu Dinamita osnovao sastav Boček i tri, ali je odmah prihvatio poziv da pređe u Korni grupu. Sa Topićem Korni grupa razvija svo¬ju ideju progresivne muzike i tada nastaju, za to vreme, avangardne i neobično duge kompozicije "Jedna žena" i "Prvo svetlo u kući broj 4", kao i "Etida" inspirisana klasikom i "Žena je luka a čovek brod". Sa pesmom "Jed¬na žena" Korni grupa na Zagrebačkom fes¬tivalu 1970 godine dobija prvu nagradu publike i žirija. Iste godine rade muziku za film "Bube u glavi" Miše Radivojevića. Na B-strani singla "Bube" nalazi se i zanimljiva Kornelijeva kompozicija "Neko spava pored mene". Zatim nižu seriju hitova "Trla baba lan", "Slika" (na muziku tada nepoznatog autora Ljube Ninkovica) vodeći paralelno dve karijere: progresivnu i onu drugu, više estradnu. Zanimljivo je da je pesmu "Trla baba lan" prepevala francuska pevačica Dalida i sa njom postigla veliki uspeh u svetu. Firma Philips je otkupila pravo na tu pesmu i dvadesetak pevača širom sveta je snimilo u različitim verzijama.
Godine 1971. Korni grupa snima muzičku poemu "1941." na stihove Branka Ćopića. Pored Topića, pevala je i Josipa Lisac, Poe¬ma je urađena za TV emisiju "Jedan čovek jedna pesma", koju je režirao Jovan Ristić Zatim su proveli mesec dana u Parizu prateći živom svirkom modnu reviju Prokleta Jerina kreatora Aleksandra Joksimovića i tada se za njih zainteresovao cenjeni producent Alan Milo iz kuće Barclav. Vođen svojim ambici¬jama 1971 godine Dado Topić napušta Korni grupu i u Zagrebu osniva sastav Time.
Novi pevač, septembra 1971. godine postaje malo poznati solista Ambasadora iz Sarajeva, Zdravko Čolić. On se u sastavu zadržava samo pola godine, jer se njegov senzibilitet nije uklapao u stil Korni grupe. Sa njima snima singl sa pesmama "Gospa Mica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo" i zatim se posvećuje izuzetno uspešnoj solo karijeri.
Početkom 1972 godine za frontmana Korni grupe dolazi Zlatko Pejaković iz Osije¬ka, koji je pre toga pevao u grupi Zlatni akor¬di. Sa njim rade debi album koji predstavlja pravu prekretnicu na domaćoj sceni. Sa slo¬ženim temama "Put na Istok", "Bezglave Ja Ha horde", "Moj bol", "Glas sa obale boja", nude jednu od prvih ozbiljnih LP ploča domaće muzike. Pre njih su samo Grupa 220 i Time snimili LP. Godine 1972 Korni grupa nastupa na Montrev Jazz festivalu u Švajcarskoj, a kao pojačanje sa njima sviraju saksofonista Mića Marković i trubač i violinista Petar Ugrin iz sastava Mladi levi. Krajem 1973 godine u Italiji pod imenom The Cornelians snimaju na engleskom simfo rock album "Not An Ordinary Life". Ploča u Evropi izlazi bez adekvatne reklame i prodaje se u desetak hiljada primeraka. Taj album licencno je objavljen i na našem tržištu. Ređaju se opet uspešni singlovi "Oj, dodole" i "Ivo Lola" za koju je tekst urađen po motivima poslednjeg pisma Ive Lole Ribara. Pesmu "Znam za kim zvono zvoni" sa B-strane tog singla pevala je Ditka Haberl. Tu su i singlovi "Etida", "Divlje jagode", "Miris" na tekst Šarla Bodlera i "Praštanje" po pesmi Brane Crnčevića koji je u ono vreme smatran disidentom. U proleće 1974. godine sa pesmom "Moja generacija" pobeđuju na Opatijskom festivalu i postaju naši predstavnici na takmičenju za Pesmu Evrovizije u Brajtonu. Tada trijumfuje grupa ABBA sa pesmom "Waterloo", a Korni grupa osvaja dvanaesto mesto, pri dnu, što je tada bilo normalno za naše predstavnike. Singl sa pesmama na engleskom "Moja generaci¬ja" i skraćena verzija "Jedne žene" tada biva objavljen u Italiji. Na festivalu Vaš šlager sezone za pesmu "Kuda ideš, svete moj" Zlatko Pejaković dobija nagradu za inter¬pretaciju, a Kornelije prvu nagradu žirija za kompoziciju. Po izboru engleskog časopisa "Music Week" Korni grupa je 1974. godine, na osnovu rezultata u Jugoslaviji, proglašena za grupu godine.
Razočaran slabim prijemom italijanskog albuma i lošim plasmanom na Evroviziji, Kor¬nelije odlučuje da 1 decembra 1974. godi¬ne grupa zvanično prestane sa radom. Dva oproštajna koncerta održali su u novosad¬skom Studiju M. Nastupi su bili snimani i deo tog materijala pojavio se na prvom domaćem duplom albumu "Mrtvo more" koji dosledno prikazuje dvosmernu karijeru Korni grupe. Na jednoj ploči su njihovi hitovi sa singlova, a na drugoj živi snimci sa opro-štajnog koncerta: "Put na Istok", "Čovek sa belom zastavom" i "Blues". Takođe, na dup¬lom živom albumu "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977 ) objavljeni su njihovi snimci pesama "I ne tako običan život" i "Jedna že¬na", snimljeni na koncertu u novosadskom Studiju M 25 novembra 1974. Godine 1979. pojavila se i ploča "1941" na kojoj je istoime¬na poema.
Korni grupa se ponovo okupila sa Dadom Topićem maja 1987 godine za koncert Ret¬rovizor koji je organizovao Radio 101 u za¬grebačkom Domu sportova. Te večeri su se uz njih, pojavile i druge legende: lndexi, Time, YU grupa, Drago Mlinarec i R.M. Točak band. Na duplom koncertnom albumu "Le¬gende YU rocka" (Jugoton 1987,) Korni gru¬pa je predstavljena snimkom "Jedna žena". Juna 1987 godine koncert Yu legendi je ponovljen i u beogradskom Sava centru. Diskografska kuća Komuna je 1996. godine objavila CD "Prvo svetlo neobičnog života" na kome su snimci iz njihove progresivne faze, a uvršćena je i "Prvo svetlo u kući broj 4". Ta pesma se pre toga pojavila samo na disku "Yu retrockspektiva" (Komuna 1995.) koji obrađuje period progresivne muzike kod nas. Na svom CD-u "Živo i akustično" (B-92 1996.) Električni orgazam je obradio pesmu "Magična ruka", jednu od prvih u karijeri Korni grupe.
Po raspadu grupe, Kornelije je započeo plodnu solo karijeru, Zlatko Pejaković je prešao u zabavnjačke vode i jedno vreme je bio neprikosnoven na festivalima, Josip Bočekje postao studijski muzičar, a autorski se iskazao na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.), gde je dobio jed¬nu stranu na kojoj je i odličan instrumental "Dinamit", posvećen njegovoj prvoj ozbiljnoj grupi iz osječke faze.
Bojan Hreljac je kao studijski muzičar učestvovao na snimanju preko 4 000 pesa¬ma. Radi kao producent i muzički urednik na RTS.
Vladimir Furduj je kao studijski muzičar takođe snimio brojne ploče, a 1976 godine je otišao u Švajcarsku gde je završio dvogo¬dišnju jazz akademiju. Po povratku je objavio solo ploču "Furda" (Jugodisk 1985.) na kojoj se predstavlja svojim fussion instrumentali¬ma, a u studiju su mu se priključili vodeći beogradski muzičari: Mića Marković, Laza Ristovski, Dragan Ilić, Dragan Jovanović, Ivan Švager, Nenad Jelić i Neša Japanac. Tokom 1986. i 1987. godine svirao je u Nemačkoj sa Dadom Topićem, a po povratku u Beograd osnovao je školu za bubnjare. U Nemačku
je ponovo otišao krajem 1989 godine gde je svirao po američkim klubovima, a vratio se 1993, godine. U okviru pedagoškog rada objavio je knjigu "Škola za bubnjare"

Diskografija
Singlovi
"Cigu-ligu” "Čovek i pas" (PGP RTB 1969) "Dzum-ram"/ "Sonata"/ "Magična ruka" (PGP RTB 1969) "Pastir i cvet" / "Ako jednom budeš sama" (PGP RTB 1969) "Trla baba lan"/"Slika" (PGP RTB 1970.) "Bube"/"Nekospava pored mene"(PGP RTB 1970) "Kukavica" / "Gospa Mica gazdarica" / "Pogledaj u nebo" (PGP RTB 1971)
"Pusti da te diram" / "Jedan groš" (PGP RTB 1971) "Pokloni svoj mi foto" / "Bez veze" (PGP RTB 1972)
TV špice: "Povuci potegni" / "Na četiri točka" / "Maksimetar" "Zeleni megaherc" (PGP RTB 1973) "Tri palme"/Tri čoveka u kafani" (PGP RTB 1973) "Oj dodole" / "Život" (PGP RTB 1973) "Ivo Lola" / "Znam za kim zvono zvoni" {PGP RTB 1973) "Etida" / "Jedna žena" (PGP RTB 1973) "Moja generacija" / "Zbogom ostaj o, detinjstvo" (PGP RTB 1974)
"Moja generacija" / "Etida" (Philips 1974.) "Kuda ideš, svete moj" / "Divlje jagode" (PGP RTB 1974) "Miris"/ "Praštanje" (PGP RTB 1974.)

Albumi
"Korni grupa" (PGP RTB 1972) "Not An Ordinarv Life" (Ricordi - PGP RTB 1974) "Mrtvo more" (PGP RTB 1975 dupli) "1941," (PGP RTB 1979.)
"Prvo svetio neobičnog života" (Komuna 1996 kom¬pilacija)

KOVAČ BORIS
(Novi Sad)

Kompozitor i multiinstrumentalista Boris Kovač (rođen 1955), posle rada sa jazz grupom Meta Sekcija, osniva 1982 godine sastav Ritual Nova u okviru koga su angažovani muzičari, igrači i video artisti, Kovač je bio autor muzike i reditelj performansa koji su pratili koncerte. Posle brojnih prome¬na, poslednjih godina nastupaju u postavi: Bogdan Ranković (klarinet). Ivica Marušević (kontrabas), Nenad Vrbaški (violina) i Šaša Scijić (klavir). Njihove kompozicije se kreću od inovativnog pristupa klasici, jazzu, etno muzici, do alternativnog rocka.
U svom studiju u mestu Bukovac kraj No¬vog Sada, 1986. godine snimaju ploču "Ritu¬al Nova" a zatim i "Ritual Nova 2". Godine 1990. Kovač je osnovao Kamerno pozorište muzike koje je okupilo autore zainteresovane za savremenu muziku. Iste godine objavio je knjigu "Novi rituali, jedno poe¬tičko mišljenje (nove) muzike" u kojoj je osmislio svoj idejni koncept "Nova panons¬ka umetnost", Kovač je objavljivao za izda¬vačke kuće u Engleskoj, Italiji, Kanadi, Ameri¬ci i Austriji, a uvršćen je na dve prestižne inostrane kompilacije. Od 1991. do 1995 godine živeo je u Italiji, Austriji i Sloveniji gde je pisao muziku za pozorišne predstave Slovenskog mladinskog gledališča i teatarske kuće u Beču. Tokom boravka u Sloveniji sarađivao je sa grupom Duma. Ritual Nova je učestvovala na oko četrdeset festivala u Nemačkoj, Španiji, Mađarskoj, Škotskoj, Sloveniji, Izraelu, Kanadi i Brazilu. Tokom 1996 godine objavlili su tri diska na kojima su zabeleženi snimci nastali tokom prethod¬nih godina. CD "Play On String" nudi muziku za gudački kvartet sa etno motivima a materijal je odsvirao slovenački kvartet "Enzo Fabiani".
CD "Anamnesis" nastao je po Kovačevom povratku u Novi Sad 1995 godine kada je ponovo okupio grupu Ritual Nova. Na sni¬manju je kao vokalni solista učestvovala so¬pran Jaroslava Benka Vlačak, Po recima au¬tora, "Anamnesis" se bavi savremenim doži¬vljajem sakralne muzike sa ovih prostora i predstavlja pokušaj sintetizovanja tri duhov¬na sveta: pravoslavnog, katoličkog i islam-skog. Na disku "Mask" utisnuta je muzika rađena za predstave austrijskog plesnog pozorišta "Ikarus". Polovinom 1997. godine Kovač privodi kraju rad na sledećoj ploči "East Off Europe".

Diskografija
"Ritual Nova" (Symposion records 1986) "Ritual Nova 2" (Recommended Records 1989) "Profana liturgija" (ADN 1991) "Ritual Nova collection" (ReR 1993,,) "PlayOn String"(MoreMusic 1996) "Anamnesis, ecumenical mvsteries" (Victo 1996) "The Mask Vol, 1" (Interzone 1996.)

KOVAČ KORNELIJE
(Beograd)

Kornelije Bata Kovač rođen je samo neko¬liko minuta uoči Nove 1942, godine u Nišu gde je živeo sve do 1946. godine kada se sa roditeljima preselio u Suboticu, rodni grad njegovog oca. Njegov deda Kornel Kovač bio je muzičar, radio je i kao dirigent u Subotičkoj operi, a otac Josip je svirao u Subotičkoj filharmoniji i sa orkestrom Univerzal je otkrivao jazz, a bavio se i komponov-njem. Okruženi instrumentima, Kornelije i njegov brat Mihajlo (svojevremeno član gru¬pe Delfini a kasnije se posvetio TV novinar¬stvu), vrlo rano su se zainteresovali za muzi¬ku pohađali su nižu muzičku, odsek klavir.
Prvu pesmu "Pusti trotoari" Kornelije je komponovao 1956. godine. Sledeće godine je sa novom pesmom konkurisao na festi¬valu Beogradsko proleće. Pošto mu je kom¬pozicija bila odbijena, otac Josip je predložio jednom kulturnoumetničkom društvu u Su¬botici da osnuje omladinski festival na kome bi mladi kompozitori i pevači imali svoju prvu šansu Tako je pokrenut festival Omladi¬na u Subotici i prvi put je održan 6. decem¬bra 1961 godine, a poslednji je bio krajem maja 1990. godine. Prvi javni nastup Kor¬nelije je imao u subotičkoj gimnaziji na tada Popularnim čajankama. Jedno vreme je svi¬rao sa lokalnim sastavima i osnovao je diksilend bend.
Po završetku gimnazije konkurisao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji, ali je bio odbijen. Isti fakultet upisuje 1961 godine u Sarajevu i to odsek teorije i klavira. Diplomirao je 1964 godine. Na Omladinskom fes¬tivalu u Subotici je tih godina tri puta zaredom osvajao nagradu stručnog žirija. Odmah po dolasku u Sarajevo, postao je član BKB jazz trija u kome su pored njega bili basista Dušan Stoparić i bubnjar Zahid Džihan. Svirali su standarde na igrankama, ali i Kornelijeve kompozicije. Godine 1963 nastupali su na Bledskom jazz festivalu sa Kornelijevom pesmom "Moj valcer" i temom "Prozor" jazz harmonikaša Davora Lorkovića. Prvi veliki hit u karijeri bila mu je pesma "Četiri mladića idu s Trebevića" koju je otpevao Vedo Hamšić. U to vreme Kornelije za potrebe Radio Sarajeva snimao matrice i radio aranžmane za mlade pevače, pred¬vodeći svoj orkestar. U lndexe prelazi 1966. godine i sa njima, godinu dana kasnije, svi¬ra na turneji u SSSR. Grupa je na koncertima pratila Anicu Zubović, Lidiju Kodrič, Bobu Stefanovića, Žarka Dančua i Krstu Petrovića, a svirali su i svoj program. Za lndexe je Kor¬nelije napisao pesme "Boj na Mišaru" i "Ako jednom budeš sama", a njegove pesme su na festivalima izvodili Žarko Dančuo, Zdenka Vučković, Drago Diklić. Radeći sa lndexima stekao je ime kao kompozitor i instru¬mentalista, ali je po odsluženju vojnog roka odlučio da se preseli u Beograd i da pokuša nešto svoje. Septembra 1968. godine ofor¬mio je Korni grupu koju je predvodio sve do kraja 1974 godine kada se odlučio za samo¬stalnu karijeru. Prvih godina posle Korni grupe njegove kompozicije snimaju Olivera Katarina, Bisera Veletanlić, Neda Ukraden, Miki Jevremović, Miša Marković. Kornelije na albumima Zdravka Čolića piše muziku i radi kao producent i aranžer. Pored toga, komponuje i neke od najvećih hitova Lepe Brene. Krajem 1977. godine planirao je osni¬vanje supergrupe K2, koju je trebalo da čine: Josip Boček, Dado Topić, Sloba Marković, Čarli Novak i Ratko Divjak. Do realizacije tog projekta nikad nije došlo, najviše zbog Topićeve neodlučnosti.
U periodu od 1975. do 1979. godine nje¬gove pesme pobeđuju na svim domaćim fes¬tivalima: Zdravko Čolić sa "Zvao sam je Emili" (Šlager sezone) i "April u Beogradu" (Beo¬gradsko proleće), "Ona spava" (Hit parada), Zlatko Pejaković "Ove noći jedna žena"i dru¬ge. Prvu solo ploču "Između svetlosti i tame" snima 1977 godine u Zagrebu i Beogradu. Na snimanju učestvuju klavijaturisti Sloba Marković i Sanja Ilić, bubnjari Lazar Tošić i Ratko Divjak, basista Čarli Novak, gitarista Josip Boček Pored Kornelija, pevali su Nada Žgur, Zvezdana Šterle i Oto Pestner. Ploča je podeljena na dve celine, tako da svetlost predstavlja svakidašnjicu i stvarnost a tama podsvest i imaginaciju. Kritika je materijal ocenila kao hladan i previše akademski, iako je ploča ponudila muzičke eksperimente, neuobičajene za to doba.
Kornelije potom odlazi u London i osta¬je do 1981. godine. Radio je kao studijski muzičar, a sa Jenny Daren bandom odsvirao je turneju po južnoj Engleskoj i Severnoj Irskoj Nastupali su i na festivalu u Redingu. Sa engleskim muzičarima je oformio grupu K2 i 1980 godine snimio album "Why". To¬kom boravka u Engleskoj za magazin "Džu-boks" je radio intervjue sa Rikom Vejkmenom (Rick VVakeman) i Rodom Ardžentom (Rod Argent).
Po povratku u Beograd, nastavlja rad na Čolićevim albumima i bavi se produkcijom. Godine 1982 objavljuje album "Iz drugog fil¬ma" na kome je izbor tema pravljenih za filmove: "Mr Montenegro", "Kvar", "Lude godi¬ne", "Nije nego", "Sezona mira u Parizu" i drugih. Kornelije se uključuje u rad na Bajaginoj debi ploči "Pozitivna geografija" kao pro¬ducent, a kao član Instruktora svira klavijature na prvih desetak koncerata. Producira albume Riblje čorbe, Bulevara, Poslednje igre leptira, Kerbera, Vicka Milatovića i drugih. Instrumentalni album "Sampled Moonlight" objavljuje 1986 godine. Pored njega, na ploči su svirali gitaristi Vlatko Stefanovski, Josip Boček, Srđan Miodragović, basisti Nenad Stefanović Japanac, Čarli Novak, saksofonista Mića Marković i trubač Stjepko Gut. Posle te ploče Kornelije je otišao u Španiju u kojoj je ostao šest godina. Radio je produkciju i aran¬žmane tiražnim pevačima, a snimio je svoje pesme i CD "Balkan" od koga je zarada upotrebljena za pomoć deci u Bosni.
Tokom duge karijere Kornelije je radio muziku za oko četrdeset filmova od kojih su neki: "Bez", "Ram za sliku moje drage", "Pucanj". Za filmsku muziku je na festivalu u Puli dobio Zlatnu arenu 1972 i 1980 godi¬ne (za filmove "Kvar" i "Život, snovi i smrt Fil¬ipa Filipovića). Nagradu Dan mladosti dobio je 1971. godine. Spomen plaketu grada Beo¬grada za doprinos kulturi 1972 godine. Godine 1985. Kornelije postaje jedan od osnivača privatne izdavačke kuće Komuna. Uradio je mjuzikl "Majstori s mora".
Od 1989. godine često boravi u Španiji gde radi sa njihovim muzičarima. Deo mate¬rijala sa diska "Balkan" objavljen je kod nas na kaseti "Kornell Kovach". Krajem 1996. godine na kompaktu "Moja generacija" objavljuje pesme koje je sa različitim saradnicima radio za svoju TV emisiju "Zvučna viljuška". Tako su se na disku našle obrade pesama "Moja generacija" (peva Filip Žmaher), "Sonata" (Zoran Šandorov), "Oj, dodole" (Del Arno band), "Jagode i maline" (Van Gogh), "Harmonv" (Slađana Milošević) i dru¬ge.

Diskografija
Singlovi
"Severni vetar" / "Okean" (PGP RTB 1975,) "Panorama"/"Aleksandra" (PGP RTB 1978) "Kvar"/"Žena" (PGP RTB 1979,)

Albumi
"Između svetlosti i tame" (PGP RTB 1977.)
"Why" (PGP RTB 1980)
"Iz drugog filma" (PGP RTB 1982, filmska muzika)
"The Sampled Moonlight" (PGP RTB - Komuna 1986)
"Balkan" (Ariola 1993)
"Kornell Kovach" (ITMM 1994, kaseta)
"Moja generacija" (PGP RTS 1996)

KOVACIC JANI
(Ljubljana)

Kantautor Jani Kovačič rođen je 1953 godine u Ljubljani gde je završio Filozofski fakultet. Jedno vreme je predavao u srednjoj školi, zatim je kao urednik za jazz i zabavnu muziku radio u Cankarjevom domu, pa se vratio predavanju u gimnaziji. Paralelno se bavio muzikom, prvo je učio čelo, a zatim se prebacio na jednostavniju akustičnu gitaru. Tokom sedamdesetih je stopirao po Evropi, pevao na ulicama, radio u restoranima.
Prvi nastup imao je 1976 godine na Filo¬zofskom fakultetu u Ljubljani. Odrastao na hipi pokretu, često je nastupao sam, izvode¬ći svoje pesme koje se kreću od poetskih priča o malim ljudima do razbarušenih, poli¬tički ciničnih analiza svakodnevnog života. Godine 1978 nastupao je na Omladinskom festivalu u Subotici, ali je diskvalifikovan zbog pijanstva. Na istom festivalu se pojavio i sledeće godine, a nastup je prošao bez do¬datnih incidenata. Uz sastave Buldožer, Na lepem prijazni, Pankrti i Prljavo kazalište svi¬rao je 1979 godine na koncertu "Ljubljana je zaspala". Prvi LP "Ulica talcev" objavljuje 1980 godine, a produkciju su radili on i Marko Brecelj. Sledeće godine sledi kaseta "Žare lepotec v Andih" koju su producirali Kovačič, Brecelj i Miran Divjak. Dupli LP "Ljudje" i kasetu "Kontrabant 2" objavljuje 1984. godine. Kasetu je objavio u saradnji sa Radio Studentom i na njoj je snimljena računarska igra povezana sa muzikom Uz nju je Kovačič pridodao rap pesmicu sa uputstvima za upo¬trebu igre. Sredinom osamdesetih, Kovačič osniva trio Je.BenT (po inicijalima Josipa Broza Tita) koji još čine basista Nino de Gleria i bubnjar Blaž Grm. Sa njima su povre¬meno nastupali klavijaturista Andrej Kores, saksofonista Miha Hawlin, basista Nikola Sekulović i saksofonista Zoran Bistrički. Uz Igora Vidmara, Kovačič je bio jedan od inicijatora koncerta Bratstvo i različitost koji je održan u ljubljanskoj hali Tivoli 22. decem¬bra 1988. godine. Te večeri, uz Kovačiča su svirali Elvis J Kurtovich, Lačni Franz, Bajaga i Instruktori, EKV i Parni valjak. Godine 1990. snimio je ploču "Neonski angeli", ali ona još uvek nije objavljena.
U to vreme i sastav Je.BenT prestaje sa radom, a Kovačič nastavlja samostalno ob¬javljujući kasetu "Asfaltni otroci". Vezavši rad za klub France Prešeren, Kovačič je na toj sceni izvodio čitav niz muzičko-scenskih dela. Za "Tolovajske balade" je 1993. godine komponovao muziku u stilu srednjovekovnih balada, na poeziju Fransoa Vijona (Francois Villon) Za predstavu "KARA(o)KE(i) BRECHT" komponovao je 1994. godine muziku na poeziju Bertolda Brehta, a u dru¬gom delu nastupa publika je pevala te pesme po karaoke sistemu. Iste godine izvodio je delo "Čekajući Waitsa" u okviru koga je otpevao preko dvadeset pesama Toma Vejt-sa (Tom Waits) u sopstvenom prepevu. Zatim sledi program "Pesmi Ijubezni in obupa" sa sopstvenim kompozicijama, na tragu slovenačkog folka, U okviru programa "Kilt Roberta Burnsa", Kovačič je komponovao na poeziju škotskog predromantičarskog pesnika Roberta Burnsa i to po motivima škot¬ske narodne muzike. Dupli kompilacijski CD "Tretje uho" Kovačič objavljuje 1995. godine nudeći u trideset tri pesme detaljan pregled karijere. Nove pesme je predstavio 1996. godine u okviru programa Dan zmage i Disko Karamazovi, a na večerima posve¬ćenim Lenardu Koenu (Leonhard Cohen) svi¬rao je prepeve hitova ovog poznatog kanad¬skog autora. U jesen 1997. godine ponudio je program "Slovenske ljudske" na kome svira obrade slovenačkih narodnih pesama uz pratnju gudačkog kvarteta. Na ovim nas¬tupima sa njim su u različitim kombinacija¬ma svirali Nino de Gleria (kontrabas), Žarko Ignjatović (klasična gitara), Alenka Goršič (flauta i vokal), Blaž Grm (bubnjevi) i klavir i sekstet Kilt Roberta Burnsa.
Jani Kovačič je objavio knjige: strip "Jazz" (1989 ,) i "Tretje oko (Kratka zgodovina Slo-vencev 1977-1993 v songih)" (1994) sa tek¬stovima pesama i prigodnim komentarima Za CD "Tistega lepega dne" (FV Music 1996.) na kome su različiti autori obrađivali parti¬zanske i revolucionarne teme, Kovačič je jedini priložio svoju pesmu. Reč je o temi "Nič novega pod mesecem" koju je svojevre¬meno napisao povodom pedesetogodišnjice Ujedinjenih nacija, Godine 1996. za svoj rad je dobio Ježkovu nagradu. Krajem maja 1997 godine Kovačič je pripremio scensko delo "Carmina profana", u okviru koga je izvodio srednjovekovne pesme iz kodeksa Carmina Burana.
Tokom karijere Jani Kovačič je radio muzi¬ku za brojne pozorišne predstave od kojih se izdvajaju "Lenora" (nagrada na Sterijinom pozorju u Novom Sadu 1981), "Ujetniki svobode", "Troil i Kresida", "Erigon" (režija Ljubiša Georgijevski) u kojoj je glumio razapet na krstu, i "Moskva-Petuški" po knjizi Venedikta Jerofejeva. Godine 1985. kompono¬vao je muziku za film "Ovni in Mamuti" koji je režirao Filip Robar Dorin. Na kaseti "Opra¬ne zastave" koja 1992 godine objavljena za internu upotrebu, našli su se songovi koje je Kovačič komponovao za Udruženu levicu

Diskografija
"Ulica talcev" (RTV U 1980)
"Žare lepotec v Andih" (RTV U 1981 kaseta)
"Ljudje" (RTV U 1984, dupli)
"Računalniška igrica in glasba: Kontrabant 2" (RTV LJ i Radio Student 1985 kaseta) "Jani Kovačičs Je.BenT" (ŠKUC FORUM 1988 kaseta) "Asfaltni otroci" (Korona 1992 kaseta) Tretje uho" (RTV Slovenija 1995, dupli kompilacijski CD)

KOVAČIČEK ZDENKA
(Zagreb)

Pevačica Zdenka Kovačiček (rođena 1944 u Zagrebu) započela je karijeru nastupima u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Godine 1957. osniva duet Hani sa Nadom Žitnik. Tokom druge polovine šezdesetih, pevala je u evropskim klubovima Po povraku u Jugoslaviju, 1970. godine učestvuje na Opatijskom festivalu gde dobija prvu nagra¬du stručnog žirija. Sledeće godine na Zagre¬bačkom festivalu izvodi pesmu Kornelija Kovača "Otvorila sam prozor". Na Beograd¬skom proleću 1971. godine dobija nagradu kao debitant, a izvodi pesmu "Ljubav" Vojkana Borisavljevića. Gotovo čitavu 1972. god¬inu provodi na turnejama po Sovjetskom Sa¬vezu. Po povratku često nastupa sa zagreba¬čkom grupom Nirvana, a na BOOM festivalu 1973. godine izvode "Klik temu broj 1" koja je zabeležena na duplom albumu "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973),
Zdenka je učestvovala u rock operi "Gri¬cka vještica" autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske u pozorištu Ko¬medija. Godine 1976 osnovala je prateću grupu Zdenka express sa kojom je često nas¬tupala izvodeći žanrovski raznovrstan reper¬toar, zadirući u rhythm i blues, rock i soul. Često nastupa i u jazz klubovima gde izvo¬di mainstream standarde. Sa njima je izvela pesmu "Hallo Mr Elton John" koja se našla na koncertnoj ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.). Godine 1978. sa IgorSavin Big Ban¬dom i Igor Savin studio grupom, snima album sa pesmama Gorana Bregovića, Kornelija Kovača, Vanje Lisaka, Vladimira Delača i drugih. Godine 1984. radi sledeću ploču "Frka" pretežno na muziku Kire Mitreva i tek¬stove iz knjige poezije "Konstatacija jedne mačke" Slavice Maras. U saradnji sa triom Vanje Lisaka i Georgijem Garanjovim snima "Happy Jazz Album" 1991 godine. Često nastupa sa Telephone blues bandom koji predvodi basista Tomas Krkač (ex Nirvana) i to najčešće na večerima Ruby Tuesday u klubu Saloon.
Zdenka Kovačiček i Vanja Lisak objavili su koncertni CD "Happy Jazz Vol. 2" snimljen na nastupu u BP klubu, januara 1993. godine. Pored jazz standarda, tu je i "Dok razmišljam o nama" iz repertoara Josipe Lisac

Diskografija
Singl
"Hello Mr, Elton John11/"Crni brat" (PGP RTB 1976)

Albumi
"Zdenka Kovačiček" (PGP RTB 1978)
"Frka" (Jugoton 1984.)
"Happy Jazz Album" (Helidon 1991)
"Happy Jazz Vol, 2" (BJ Promotions / Croatia Records 1994,)

KOZMETIKA
(Beograd)

Pod uticajem albuma Dejvida Bouvija (David Bovvie) "Diamond Dogs" slikar Vladi¬mir Jovanović, reditelj Marko Pešić, muzički urednik Studija B Slobodan Konjović i Saša Nikolić, vlasnik prve beogradske diskoteke kod Ateljea 212, oformili su 1974. godine sastav Dijamantski psi. Njihovo delovanje prekinuto je na samom začetku jer su Pešić i Jovanović bili optuženi zbog gajenja marihuane. Po povratku iz zatvora, 1976. godi¬ne nastavili su sa zajedničkim radom. Jedno vreme su se zvali Spajalice, a kao Kozmetika su krenuli 1978 godine. Naziv je predstav¬ljao spoj reci Kosmička etika. Grupu su činili Vladimir Jovanović (gitara, vokal). Marko Pešić (sintisajzer). Slobodan Konjović (bas) i Mihajlo Mihajlovski (ritam mašina).
Grupa je paralelno objavljivala i časopis "Izgled", tako da su prvi nastup imali na pro¬mociji lista u SKC-u. Debi album "Kozmetika" porađao se pune četiri godine jer grupa nikada nije imala kontinuirani rad. Na sni¬manju su gostovali Goran Vejvoda (gitara), Dragana Šarić (vokal), Srđan Šaper (vokal), Nebojša Krstić (vokal), Raša Đelmaš (bub¬njevi), Vuk Vujačić (saksofon), Zlatko Manojlović (gitara), Zoran Radetić (električni klavir), Goran Bregović (gitara), Đorđe Ilijin (flauta) i Bora Pavićević (udaraljke). Radeći puno u studiju i sa brojnim gostima, postupno su
pakovali ploču, služeći se producentskim zahvatima koji su u sebi nosili elemente pos¬tupka koji je kasnije dobio naziv semplovanje. Inspirišući se radovima Brajana Ina (Brian Eno) i acid zvukom, stvarali su svoju viziju art rocka. Zbog nekomunikativnosti, pesme nisu naišle na odjek, ali je tema "Utis¬ci", mnogo kasnije korišćena u špici emisije "Utisak nedelje" na TV Studio B.
Po izlasku ploče, grupa nije često nastu¬pala uživo i gotovo neprimetno je prestala sa radom Od članova grupe, na sceni se za¬držao Mihajlo Mihajlovski koji je sa Peđom Jovanovićem formirao grupu D Boys.

Diskografija
"Kozmetika" (RTV U 1983,,)

KRESLIN VLADO
(Ljubljana)

Vlado Kreslin rođen je 1953. godine u selu Beltinci u Prekomurju. Karijeru započinje 1968 godine kao bubnjar u grupi Apollo. Zatim prolazi kroz razne grupe, a sa sas¬tavom Horizont 1976. godine nastupa na Omladinskom festivalu u Subotici. Godine 1980 kao solista pobeđuje na festivalu Slovenska popevka.
Sa grupom Martin Krpan počinje saradnju 1982. godine kada gostuje na snimanju drugog LP-a. Kao stalni član sa njima objav¬ljuje dva albuma. Godine 1991. sviraju kao predgrupa na koncertu Boba Dilena u Ljub¬ljani i posle toga prestaju sa radom.
Kreslin je paralelno sa aktivnostima u okviru grupe vodio solo karijeru, a prvi CD "Namesto koga roža cveti" izlazi početkom 1991. godine. Na toj ploči pored svojih pesama, snima i dosta obrada, kako narodnih, tako i evergreen kompozicija. U studiju su mu pomogli članovi grupa Martin Krpan, Ouatebriga, ciganski orkestar Šukar, gitarista Janez Zmazek, orguljaš Borut Činč, bubnjar Dadi Kašnar i mnogi drugi. Veliku ulogu imala je i etno grupa Beltinška banda koja potiče iz njegovog sela. U tom sastavu su i Kreslinovi roditelji, a grupa ima dugu tradi¬ciju i vremešne članove (basista Jože Kociper rođen je 1905 godine). Sledeći CD "Spominčice", Kreslin snima 1992. godine sa Beltinškom bandom i na njemu su samo obrade starih pesama kao "Che sara", "Lili Marlen", "My way", ali i slovenačkih narodnih pesama. Koncertni CD "Najlepša leta našega življenja", snimljen sa Beltinškom bandom, izlazi 1993. godine kao rezultat njihovih čestih nastupa, posebno u inostranstvu. Na kompaktu se nalazi i snimak njihovog koncerta u Mari¬boru 22. oktobra 1992 godine. Pored Kreslinovih i obrada izvornih narodnih pesama, tu je neobična verzija "Satisfaction" The Rolling Stonesa. Paralelno, Kreslin aktivira neke od članova bivše grupe Martin Krpan i nastupaju pod imenom Mali bogovi. Grupu čine gitarista Miro Tomasini, klavijaturista Jure Hibšer, basista Žiga Golob i bubnjar Urban Golob. Sa njima godinu dana kasni-je objavljuje CD "Nekega jutra, ko se zdani" na kome u baladerskom i šansonjerskom stilu snima obrade, ali i autorske pesme koje je uradio sa Mirom Tomasinijem. Godine 1994. glumi u filmu "Halgato" za koji je radio i muziku sa violinistom Sašom Olenjukom i objavljuje je na istoimenom CD-u. Scenario za film je nastao po ideji pesme "Namesto koga roža cveti". Sa Malim bogovima i Beltinškom bandom 1995. godine nastupa na world music festivalu Womex u Briselu. CD "Sounds Of Colours" donosi nove obrade pesama "Namesto koga roža cveti", "Crna gitara". Mire Tomasinija, "Dizzy From The Height" Kreslina i Aleša Klinara (ex Martin Krpan), te evergrina "My Way" i "Che Sara".
CD "Pikapolonica", što na slovenačkom znači bubamara, objavljuje krajem 1996 godine a snimio ga je zajedno sa Beltinškom bandom i Malim bogovima. Deo diska je urađen u studiju a ostatak su koncertni snimci. Kreslin na ovoj ploči miri obe strane svog rada, tu su obrade "Summertime", "Knocking On A Heavens Door", "Passenger", ali i šansonjerske i etno orijentisane pesme, Povodom te ploče održao je dva dobro pri¬hvaćena koncerta u Cankarjevom domu. Krajem juna 1997 godine nastupao je u Tel Avivu. Na koncertu je izvodio sopstveni ma¬terijal na engleskom jeziku, a pratili su ga saksofonista Ejal Sela (Eyal Sela) i perkusionista Jinon Moalem (Yinon Moallem), Kreslin je trebalo da nastupi i sa Bobom Dilenom u Jerusalimu, ali je koncert otkazan zbog Dilenove bolesti
U filmu "Ljubezni Branke Kolak" koji je snimljen 1987. godine Kreslin je pevao, a autor muzike Janez Gregorc je dobio Zlat¬nu arenu na Pulskom festivalu. Učestvovao je u predstavi "Rocky horror show" (Sloven¬sko narodno gledališče Maribor 1987.) i "Jermanovo seme" istog teatra. Sa Zoranom Predinom iz Lačnog Franza objavio je 1990 godine knjigu pesama "Namesto koga roža cveti / Sonček je in ti si skuštrana".

Diskografija
"Namesto koga roža cveti" (RTV U 1991)
"Spominčice" (Bistrica d.o.o. 1992.)
"Najlepša leta našega življenja" (Bistrica d.o.o. 1993,,)
"Nekega jutra ko se zdani" (Bistrica d.o.o. 1994.)
"Halgato" (Pegaz film 1994.)
"Sounds Of Colours" (Bistrica d.o.o. / Helios d.o.o. 1994)
"Pikapolonica" (Čarna 11 1996.)

KUD IDIJOTI
(Pula)

KUD Idijoti nastali su 2. februara 1981. godine, a prvu postavu činili su klinci koji su se ložili na Ramonese: Aleksandar Milovanović, poznatiji kao Sale Veruda, Davor Zgrablić, Egidio Rocco i Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom instituci¬je kao što je Atomsko sklonište, želeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije. Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačna postava u kojoj su basista Nenad Marjanović Fric, pevač Branko Crnac Tusta i bubnjar Dario Bošuško Ptica, označila je pravi start. Tusta je te 1985. godine već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pevačko iskustvo pre toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerku i zaposlio u Uljaniku (fabrika u kojoj se prave brodovi) u personalnom odeljenju, ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i muvao se po rock mestima. I negovao želju da zapeva. Tako su KUD Idijoti njegov prvi bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavi¬li zbog ljubavi, a ne "samo zbog para". Ptica je radio kao električar u Uljaniku (uvodio je struju u brodove). Sale se bavio stolarskim poslovima (radio je drvenariju za brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vežbanje. lako su u medijskom smislu godinama tapkali u mestu, Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upor¬nošću čoveka koji je uveren u ono što radi, gurao dalje.
Redovnim svirkama, KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolini a u saradnji sa Bori¬som Furlanom iz Kopra, vlasnikom izdavačke kuće Slovenija, 1986. godine objavljuju kase¬tu "Legendarni uživo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne pesme, među kojima i obradu čuvene italijanske revolucionarne pesme "Bandiera Rossa" koju su u to vreme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući kaseti, Idijoti su poz¬vani na Omladinski festival u Subotici 1987 godine na kome su se okupili i novi sastavi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Po glasanju publike, KUD Idijoti su uz Mizar proglašeni za najbolje na festivalu. Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije nji¬hovih pesama "Za tebe" i "Disco is not dead" našle su se na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Naj¬bolji uživo". KUD Idijotima je ta pobeda puno značila. Izmoreni dugim medijskim ignorisanjem, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobeda ih je spasla rasturanja. Najednom su krenuli pozi¬vi za svirke i otkriva ih mnogo širi krug pub¬like. Zahvaljujući dobro organizovanim alter-nativnim kanalima za njih se saznalo u Evropi, tako da su počeli da sviraju po ma¬njim klubovima u Nemačkoj, Švajcarskoj i Italiji. Godine 1987 predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja u mestu Ređo Kalabrija na jugu Italije. Dok su svirali pesmu "Bandiera Rossa", iznervirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najverovatnije zbog refrena "Živeo komunizam i sloboda". Grupi je to donelo pravi publicitet, pa su se čak našli u spoljnopolitičkoj rubrici dnevne "Politike". Njihov koncert u Švajcarskoj prekidaju besne feministkinje zato što je Sale na gitari imao nalepnicu gole devojke, pa su mu sprejom isprskale gitaru i pokrile golotinju. U to vreme objavljuju prvi singl "Bolje izdati ploču nego prijatelja" sa pesmama "Cirkus", "Rat¬na pjesma", "Maja" i "Kad Sunce opet zađe". Za njim slede singlovi nazvani "Budimo soli¬darni s bogatima" i "Hoćemo cenzuru" u zamenu za debi album koji niko nije želeo da im objavi. U proleće 1988 godine, kao pret¬hodni pobednici, ponovo sviraju na Subotičkom festivalu.
Zahvaljujući redovnim nastupima po Nemačkoj, povezuju se sa vlasnikom male izda¬vačke kuće Incognito Records i on im 1989. godine objavljuje LP "Bolivia rnr" na kome su se našle pesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve disko¬grafske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa ljubljanskim Helidonom i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP "Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990 godine i sa njega se izdvajaju pesme "Minijatura", "Neću da radim za dolare", "Kako to može" i verzija pesme "Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Po¬pularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u čitavoj zemlji. Sledeća ploča "Glupost je neuništiva" posle dosta otezanja izlazi leta 1992 godine i nudi njihove zrele i direktne pesme "To nije mjesto za nas", "Pjesma o ribaru Marinu, Mari i moru", "Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vreme za svirke i objav¬ljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrzli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor pop¬unjavali su tako što su Sale, Ptica i Fric na¬stupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal. CD "Tako je govorio Zaratusta" u naslovu krije njihovu igru reci koja je pevača Tustu podigla na filozofski nivo To je njihov prvi CD u karijeri i na nje¬mu su te 1993 godine napravili inventar prvih godina rada, jer su u to vreme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljim aktivnos¬tima. Na ploči su se našle pesme koje je Sale Veruda komponovao u periodu od 1981 do 1985. godine. Od osamnaest pesama, snimi¬li su sedam starih neobjavljenih, sedam pe¬sama koje su već ranije snimili u različitim verzijama, dve sasvim nove: "Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i "Kad bi naše MC, CD, LP...". Dve pesme su obrade starih pulskih punk grupa
Gola jaja i Visoki napon. U pesmi "lo sono......dittatore" (Ja sam diktator) usemplovali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče "Odbrana sokratova i smrt". Stara obrada "O bella ciao"
dobila je podnaslov "ili......šta hoće ti antirasisti", a snimili su je uz malu harmoniku
koja se svojevremeno koristila u partizan¬skim pesmama. Povodom te ploče opet su svirali po delu evropskih zemalja. Avgusta 1994. godine nastupali su na festivalu Euro Woodstock u Budimpešti, a 10. oktobra im se ispunila davnašnja želja - u Ljubljani su svirali kao predgrupa sastavu Ramones. U to vreme ostvarili su saradnju sa Francijem Blaškovićem, kome su svirali na CD-u "Istra ti materina" Ploča je predstavljala zgodnu mešavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz duvačku sekciju, odsvirali su deset koncerata po lokalnim istarskim kafanama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne "Bandiera Rossa" i "O bella ciao" držeći se pored marke i dolara svoje jasne devize "Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti".
Sledeći CD "Megapunk" im 1995. godine donosi udarnu "Fuck The System", preteču "Božina", gorke "Ima li (ovdje) života prije smrti", "Red i palice", "Blago budalama", "Sjaj". Leta 1996 godine sa bivšim članom grupe, gitaristom Marjetom i nizom pulskih muzičara snimaju kasetu "Marietto + I.R.A." (Bonaca 1997.). Marjeto već godinama živi u Americi, ali je letovanje u Puli iskoristio da snimi svoje pesme sa starim prijateljima koji su se za tu priliku nazvali Istarska renesansna avantura (I.R.A.). Uz KUD Idijote, na snima¬nju je učestovao Željko Vukićević Zhel, pul¬ske grupe Fuck Of Bolan i Dark Busters. U skladu sa svojom ogorčenom borbom pro¬tiv piraterije, KUD Idijoti odlučuju da više ne objavljuju normalne ploče, već samo vinilne singlove, računajući da će diskografski lopo¬vi bar tako morati da se pomuče oko skla¬panja novih izdanja. Prvi singl u tom nizu, "Fuck" sa pesmama "Evropo pomozi", "Poli¬tički podobna pjesma" i "Sam biram frendove", objavili su 1996. godine za sopstvenu firmu Veruda singles, a onda je došao primamljiv ugovor sa firmom Dancing Bear. Zato odustaju od ideje o singlovima i tokom
leta 1997. godine snimaju novi CD "Cijena ponosa". U isto vreme kada se "Cijena pono¬sa" pojavila u Zagrebu novembra 1997. godine, licencno je u Beogradu objavila kuća Automatic. To je ujedno prva nova ploča iz Hrvatske koja je zvanično objavljena u SRJ. Na disku se KUD idijoti predstavljaju melodičnijim zvukom, a udarne pesme su im "Ja sjećam se", "Rodna gruda", "* E B E M ti rat" i "Lik". U pesmi "Hoćemo referendum!" solo na klavijaturama je odsvirao Bruno Krajcer, a u pesmi "Blago" vodeći vokal i solo na bas gitari pripao je Franciju Blaškoviću Uz CD isti materijal je objavljen na vinilu u pet stoti¬na primeraka. Paralelno sa tom pločom KUD Idijoti su pripremili kompilacijski CD "Singles Collection Vol.1" na kome su snimci sa ranih singlova.
Uz muziku, članovi grupe se bave i dru¬gim aktivnostima. Ptica i Fric su pokrenuli duhovit list "Čempres" koji izlazi retko, kada prikupe novac. Sale producira druge sastave, a njihova izdavačka kuća Bonaca je štam¬pala kasete Franciju Blaškoviću, grupama Swindle, Sexton, Headbenger. Ptica i Fric su bili urednici muzičkog programa u pulskom klubu Uljanik gde su često organizovali svirke drugima.

Diskografija
Singlovi
"Bolje izdati ploču nego prijatelja" (Slovenija 1987.) "Budimo solidarni - s bogatima" (Slovenija 1987.) "Hoćemo cenzuru" / "Vajk na bolje" / "Preživjeti (We
Remember Marjeto)" (Slovenija 1988.) "Fuck" (Veruda Singles 1996)
Albumi
"Legendarni uživo" (Slovenija 1986 koncertna kaseta) "Live in Biel" (Slovenija 1988 koncertna kaseta) "Bolivia rnr" (Incognito Records 1989.) "Mi smo ovdje samo zbog para" (Helidon 1990) "Glupost je neuništiva" (Helidon 1992) Tako je govorio Zaratusta" (Primitivc 1993.) "Istra ti materina" KUD Idijoti i Franci Blašković (Primi¬tivc 1994)
"Megapunk" (Primitivci 995.) "Singles Collection Vol 1" (Primitivc 1997 kompilacija) "Cijena ponosa" (Dancing Bear 1997)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

• LABORATORIJA ZVUKA • LACNI FRANZ • LAIBACH
• LAKI PINGVINI • LAUFER • LEB I SOL
• LE CINEMA • LET 3 • LISAC JOSIPA
• LOLA V STAIN • LUNA • LUTAJUĆA SRCA


LABORATORIJA ZVUKA
(Novi Sad)

Predrag Vranešević (rođen 1946. godine u Novom Sadu) muzikom počinje aktivno da se bavi 1962. godine. U Beogradu studira arhitekturu i 1964 godine postaje član re¬produktivne beogradske grupe The Best Nothing koja je ime odabrala po pesmi Dilana Tomasa (Dylan Thomas).
Pri kraju karijere grupa radi i na svojim pesmama. Po povratku u Novi Sad sa delom beogradskih muzičara, Peđa 1968. godine formira sastav Med sa kojima pravi prvi sni¬mak, pesmu "Gajba". Paralelno radi kao urednik u filmskoj redakciji Tribine mladih i piše filmske kritike. Za to vreme njegov brat Mladen (rođen 1947 godine u Novom Sadu) svira u grupama Falkon i Neoplanti. Prvi put rade zajedno 1971. godine kada na tekst pesnika i muzičara Branka Andrića komponuju muziku za kratkometražni film "Zdravi ljudi za razonodu" reditelja Karpa Godine, za koju dobijaju nagradu na Festi¬valu kratkometražnog i dokumentarnog fil¬ma u Beogradu. To ih stimuliše da se ozbilj¬nije posvete primenjenoj muzici U stanu improvizuju studio i počinju da komponuju za radio, film, televiziju i pozorište. Za taj rad često bivaju nagrađivani kod nas i u inostranstvu. Sa Želimirom Žilnikom 1976. godine u pozorištu pripremaju predstavu "Gastarbajter opera", a iste godine rade muziku za film "Splav meduza" Karpa Godi¬ne. Tokom dugogodišnjeg rada snimali su muziku za filmove "Veštački raj", "Još ovaj put", "Kraj rata", "Oktoberfest", "Original fal¬sifikata", "Pun mesec nad Beogradom" i druge. Autori su muzike i špica za TV emisi-je "Poletarac", "Priče iz Nepričave", "Čik pogo¬di ko sam".
U tom periodu, dakle od 1972 do 1982. godine, Peđa je radio kao arhitekta u novo¬sadskom Urbanističkom zavodu. On i Mla¬den 1978. godine osnivaju Laboratoriju zvu¬ka sa ljudima sa kojima su već duže vreme radili u studiju. U sastavu su Saša Pejak (gitara), Dragan Zarić (bubnjevi), Vera Lajko (klavijature, glas), Dina Vranešević (glas), Đorđe Urban (bas), Olah Vince i Miroslav Ćurćijanski (violine). Sa pesmom "Dok vam je još vreme" učestvuju na festivalu u Opatiji, a po uspehu tog singla snimaju album "Telo" baveći se zdravim temama koje vole mladi: pravilna ishrana i erotika. Na koncertima nastupaju sa trinaestočlanom ekipom u kojoj su pevačica Renata Vigi, te prvak u bodi bildingu Petar Čelik i njegova supruga Irena. Šarolik nastup i žanrovska razno¬vrsnost čine ih jednom od najefektnijih gru¬pa tog vremena. Seksualne asocijacije još otvorenije iznose u ska pesmi "Skakavac joj zašo u rukavac" napravljenoj po tekstovima iz knjige "Crveni ban" u kojoj je Vuk Karadžić prikupio narodne erotske umotvorine. U toj pesmi debituje nova maskota grupe, Vilmoš Kauboj, novosadski marginalac koji se sa šarmom pravog naturščika odlično snalazio na bini u ulozi najavljivača. Sledeći album "Duboko u tebi" 1982. godine donosi razra¬du Peđinih interesovanja za rockabilly muziku. Pesma "Zaboravljena draga" rađena je za film "Piknik u Topoli", a tekst su napisali Peđa i Slobodan Tišma (La Strada, Luna). Tišma, doduše, nije želeo da se zna kako je radio na tom tekstu, pa je u javnosti predstavljen kao Bobo Misteriozo. Na ploči je i obrada "Bonnie Moronie" Larija Vilijamsa (Larry VVilliams), a tu su i "Trofazni zavod¬nik", "Ja ću tebe" i "Odlazim dolazim" koja je snimljena na njihovom nastupu na Omladin¬skom festivalu u Subotici 1978. godine U organizaciji KPZ Vojvodine 1982. i 1983. godine nastupaju za decu naših radnika u Nemačkoj i prilikom prvog boravka snimaju elektronski orijentisan singl sa pesmama "Devica 69" i "Šetnja". Te 1982 godine pro¬tiv Peđe Vraneševića se vodi sudski postu¬pak. Naime, uznemireni građani slovenačkog Novog Mesta su na osnovu slike Vilmoša Kauboja sa plakata grupe, zaključili da vređa lik i delo druga Tita. Građani su plakat navodno skinuli sa zida i odneli ga u SUP jer im je bio "uvređen socijalistički moral i povređena su im bila patriotska osećanja". Peđa je prvo osuđen na četrdeset dana zatvora, ali je slučaj brzo zataškan. Posle nastupa na zagrebačkom Bijenalu gde su svirali i sastavi Gang Of Four i Classix Nouveaux, ostvaruju kontakte sa engleskim menadžerima i avgusta 1984. godine pet večeri nastupaju u lon¬donskom teatru Instituta savremenih umetnosti (ICA), gde izvode muzičko scenski hepening "Jašući konje San Marka". Pod nazi¬vom La Boratoria ponudili su izložbu i pozorišnu predstavu o junaku pod imenom PVC koji je vanbračni sin Isidore Dankan i Sergeja Jesenjina. Na sceni su bili članovi grupe, baletani, kao i bilder Slobodan Blagojević Predstava je naišla na pozitivne reakcije u engleskoj štampi.
Mladen Vranešević polovinom osamde¬setih počinje da radi i sa novim sastavima tako da je bio vezan za prve korake grupa Plavi orkestar i Ruž. U vreme objavljivanja albuma "Nevinost" nastupaju u novoj posta¬vi: gitarista Zoran Bulatović Bale (ex Luna, Pekinška patka), bubnjar Ivan Fece Firči (ex Luna, EKV), saksofonista Deže Molnar, basi¬sta Stojan Jovanović, klavijaturista Senad Jašarević, a pevaju Mladen, Dina Vranešević i Renata Vigi. Peđa je zadužen za gitare, klavijature i povremeno pevanje. Uz Vilmoša Kauboja, nova scenska atrakcija je proročica Dušica Ilić (kasnije poznatija kao Kleopatra), koja je simbol nevinosti jer je veći deo života, do promene pola, u ličnoj karti nosila ime Duško. Ploča donosi ponovo pesme sa singlova: "Skakavac joj zašo u rukavac", "Devica" i "Šetnja", ali i "Daj mi bugi, dam ti vugi", "Mala moja al je paranoja", "Vili Vili"
Od 1991. godine Peđa Vranešević radi kao muzički urednik u TV Novi Sad, a Mla¬den u marketingu iste kuće. Polovinom 1996. godine objavljuju CD "Nema niđe te ljepote" na kome se nalazi deset novih pesama, urađenih šturo, na nivou demo sni¬maka. Autori materijala su braća Vranešević, pesme "Do I Dare" i "Vinyl Mirrors" urađene su na tekst pesnika Džonatana Lojda (Johnatan Loyd), dok je tekst "Mirni" nastao po motivima Ive Tijardovića. Pored braće Vranešević, na ploči su svirali saksofonista Deže Molnar, gitarista Bale, a prateće vokale otpevala je Milana, kćerka Bate i Dine Vranešević.

Diskografija
Singlovi
"Dok vam je još vreme" / "Sve je to bilo u proleće" (PGPRTB1978.)
"Ko ne zna da se smeši" / "Brek boks" (PGP RTB 1978) "Kad postanem slab i star"/"Kas" (PGP RTB 1979.) "Skakavac joj zašo u rukavac" / "Modderan" (Jugoton 1980)
"Poletarac" / "Stočiću, postavi se" (Jugoton 1981) "Devica 69"/"Šetnja" (Jugoton 1982) "Još ovaj put"/ "Još ovaj put - instrumental" (Jugoton 1983)

Albumi
"Telo" (Jugoton 1980)
"Duboko u tebi" (Jugoton 1982.)
"Nevinost" (Jugoton 1986)
"Nema niđe te ljepote" (Komuna 1996)

LAČNI FRANZ
(Maribor)

Do osnivanja Lačnog Franza juna 1979. godine, pevač Zoran Predin (rođen 16. juna 1958 godine u Mariboru) nije imao nikakvih iskustava u radu sa rock grupama. Kao gim¬nazijalac je pisao poeziju i na nagovor člano¬va tadašnje mariborske grupe Rdeči dečki, počeo je da radi tekstove za pesme Rezul¬tatom je bio zadovoljan, pa im pesme nije dao. Uz svoje tekstove počeo je da sklapa i muziku, ali bez nekih većih pretenzija. Juna 1979. godine je slavio rođendan na Pohorju i po dobrom običaju se popilo a zatim i zapevalo. U tom izdanju ga je čuo Oto Rime¬le, tadašnji gitarista grupe Zevs. Budući da im je nedostajao pevač, pozvao je Predina na probu, Na toj nezvaničnoj audiciji pred¬ložili su mu da peva standarde "Feelings" i "Yesterday", ali to nekako nije išlo. Predin im je ponudio svoje prve pesme i postepeno su počeli da formiraju repertoar. Na Predinovo insistiranje, nazvali su se Lačni Franz (Gladni Franz) jer je u to vreme carovala disko mu¬zika tipa Boney M, pa je pridev lačni značio da su gladni rock muzike. A na to ih je inspirisao lik Gladni Džo iz knjige "Kvaka 22". Adekvatno rasprostranjenom imenu Džo, Franc je odabran kao najčešće ime u Štajerskoj. Franc je promenjen u Franz iz zezanja, kako su sami objašnjavali.
Odmah su krenuli sa vežbanjem, jer nisu želeli da izađu na koncert pre nego što pripreme dvadesetak stvari. Pored Predina i Rimelea, koji je u to vreme pohađao II razred gimnazije, okosnicu grupe činili su bubnjar Andrej Pintarič, basista Zoran Stjepanovič i klavijaturista Mirko Kosi. Za razliku od njih, Predin je već bio oženjen i imao je sina, pa se izdržavao tako što je radio kao nastojnik u zgradi u kojoj su bili podstanari. Radio je i kao poštar, noćni čuvar, agent osigurava¬jućeg društva, prodavač ploča i sekretar u Omladinskom kulturnom centru. Aktivno je igrao košarku i dogurao do kadetskog reprezentativca Slovenije, ali ga je povreda odvojila od sporta.
Prvi veći uspeh grupa je postigla na Omladinskom festivalu u Subotici 1981 godine. Tada su osvojili nagradu za inter¬pretaciju. Ubrzo posle učešća na festivalu izlazi im debi album "Ikebana" koji su snimi¬li za samo trideset šest sati. Ploča precizno ocrtava njihov specifičan stil, ali je oporezovana kao šund. Predinovi crnohumorni i metaforama bogati tekstovi praćeni su prilično komplikovanom muzičkom slikom, tako da na početku deluju nekomunikativno, pogotovo što su otpevani na slovenačkom. Zato je Predin na koncertima uveo praksu dugih priča između pesama u koji¬ma je prevodio svoje tekstove i pričao aneg¬dote, pa je brzo dobio epitet domaćeg Leni Brusa. Sa debi ploče koju je producirao Boris Bele (Buldožer), izdvojile su se pesme "Praslovan", "Stari vojak" (u kojima Zoran Stjepa¬novič svira harmoniku), "Šankrok", "Bitles" i "Bog nima telefona". Krajem 1981. godine prestaju sa radom zbog odlaska većeg dela grupe u JNA, ali pre toga snimaju ploču "Adijo pamet" Ploča ponavlja formulu pre¬thodne, ali zbog koncertnog odsustvovanja grupe nije prošla zapaženije. Ostaje zapam¬ćena po pesmama "Vaterpolist", "Lent 1980." i "Miss Evrope". Po glasanju kritike u maga¬zinu "Džuboks" za 1981 godinu, kao grupa su zauzeli drugo mesto (zajedno sa Ribljom čorbom), Predin je proglašen za najboljeg kompozitora i pevača, a Oto Rimele je osvo¬jio mesto drugog gitariste u zemlji. U isto vreme iz Zagreba dobijaju nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za muzičku delatnost. Sep¬tembra 1983. godine objavljuju album "Ne mi dihat za ovratnik" koji im donosi prvi hit, naslovnu pesmu. Ovog puta svoje ideje sasvim jasno formulišu u studiju. Biraju komunikativniji stil i mirnije blues orijentisane pesme kao "Prosim, pazi da mi ne pohodiš podočnjakov", "Prvi maj" i elegičnu "Lipa zelenela je". Iste godine Predin glumi u filmu "Rdeči bugi" Karpa Godine. Pred Novu 1984. godinu su na koncertima u Mariboru i Ljubl¬jani snimili živi album "Sliši školjka poje ti" na kome se pojavila samo jedna nova pesma "Naša Lidija je pri vojakih". Potpisali su je kao grupa Top Zizi jer su imali običaj da maskirani izlaze na sopstvene koncerte i pred¬stavljaju se kao predgrupa pod tim imenom. "Lidija" je predstavljala folk orijentisanu, ne¬formalnu zezalicu o tada aktuelnim vojnikinjama i u Sloveniji im je donela veliku popu¬larnost. Samo zahvaljujući toj pesmi, počeli su da sviraju i po vrlo malim slovenačkim mestima. Pre toga su najčešće nastupali u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu u kome su posebno prihvaćeni od novoprimitivne pub¬like. Po vezi autorskog prepoznavanja Predin je 1984. godine gostovao na debi albumu sarajevske grupe Kongres. Smislio je i otpevao refren za pesme "Zarjavele trobente" i "Zabava". Refren iz pesme "Zarjavele tro¬bente" upotrebio je u svojoj pesmi "Jutri bom pujsa razbil" koja se pojavila na sledećem albumu "Slon med porcelanom" 1984 godine. Autorska stagnacija na toj ploči rezulti¬rala je prvom velikom krizom, kada su bili na ivici raspada. Budući da su se kao kompo¬zitori ravnopravno potpisivali Rimele, Predin i Stjepanovič, došlo se do dileme kojim pu¬tem krenuti. Rimele je resio da sa njima ura¬di još samo jedan album a zatim pređe u Laibach i više se posveti slikarstvu. Poslednji zajednički album "Na svoji strani" doneo im je 1986. godine najveće uspehe u dota¬dašnjoj karijeri. Stilski raznovrstan, uz dis¬kretno uvođenje duvača, ponudio je pesme koje su i danas njihovi koncertni favoriti: "Naj ti poljub nariše ustnice", "Ko si rdeče zvezde šivala", "Čuvstveno stanje mlade krave" i "Na svoji strani". Ujedno, to je prva studijska ploča koju su sami producirali. Na promo¬tivnom koncertu u beogradskom SKC-u, na bini sa njima se pojavio Bora Đorđević koji je svirao usnu harmoniku u pesmi "Nasvidenje na plaži". Đorđeviću je to ujedno bio prvi put da se popne na binu SKC-a.
Po odlasku Rimelea, novi gitarista Lačnih postao je Milan Prislan, pre toga član nepoz¬natog mariborskog sastava Grif. Albumom "Sirene tulijo" najavili su prelaz u muzički tok glavne struje, a Prislan se odmah predstavio i kao autor. Udarnu pesmu "Zdravljica" (tradicional na tekst France Prešerna), otpevali su zajedno Predin, Pero Lovšin (Pankrti) Vlado Kreshn (Martin Krpan), Jani Kovačič i glumac Boris Cavazza, Zbog neformalnog načina interpretacije pesme, ta obrada je okaraktensana kao nepodobn.a U isto vreme, slovenački učitelji su sa zahvalnošću pričali Predinu kako decu ne moraju više da teraju da uče tekst pesme, jer ga uveliko znaju. Ploča donosi još jedan njihov jak koncertni adut baladu "Cakaj me". Početkom 1989. godine Zoran Predin i Arsen Dedić snimaju LP "Svje¬doci priče" na kome se nalaze nove verzije njihovih pesama. Ključni saradnik u studij¬skom radu bio je Mirko Vuksanović, klavijaturista Automobila. Dedić je uradio prepev pesme "Cakaj me", njegovu pesmu "Domovi¬na" pevaju zajedno sa Borom Đorđevićem Povodom te ploče organizovali su niz pesničko-muzičkih večeri na kojima su ravno¬pravno nastupali Dedić, Predin i Đorđević Septembra 1989 godine pored brojnih stranih grupa, Lačni Franz nastupaju na EBU rock festivalu u Novom Sadu, gde uz Bajagu i EKV predstavljaju Jugoslaviju. Album "Tiha voda" snimaju sa još jednim novim članom, perkusionistom Ninom Mureškićem. Milari Prislan komponuje polovinu ploče, a kao gost, usnu harmoniku svira Vlado Kreslin Prepeve na omotu ploče uradio je Arsen Dedić Ploča ih predstavlja prilično rasvirane i ujednačene u udarnim pesmama "Tiha vo¬da (Vzami si čas)", "Tam bi rad bil pokopan" "Gremo v nebesa" i "Mirno morje Miki Maus" Po objavljivanju ploče, pomalo umorni od desetogodišnjeg zajedničkog rada, čla¬novi grupe sve više se posvećuju svojim re¬dovnim zanimanjima, a grupa sa publikom komunicira preko serije kompilacijskih kompakt diskova Predin se okreće radu na primenjenoj muzici, tako da je dosad komponovao muziku za filmove "Kormoran" (režija A. Tomašič, 1985), "Trinajstica" (režija A Tomašič. 1986.), "Decembarski dež" (režija B.Sprajc 1990), "Triangel" (režija j. Pervanje 1991), "Do konca in naprej" i druge. Radi i muziku za TV serije "Pripovetke iz medenega cvetličnjaka" (1989), "Posel je posel", (1990.) i "Junaki petega razreda" (1996 ) U pozorištu je radio muziku za predstave "Nočni prizori" (režija T. Pandur 1984.) "Vida vi¬dim" (režija F. Križaj 1989), "Stella" (režija J Pipan 1991.), "Domači učitelj" (režija J, Pipan 1992), "Cešnjev vrt" (režija B Kobal 1992 ) "Mein Kampf" (režija B. Kobal 1995 ) i "Moški pod posteljo". Deo tog materijala objedinju¬je na solo kompaktu "Gate na glavo" koji je ostvario sa, za tu priliku formiranom gru¬pom Los Malancanos. Nju su činili Mirko Vu¬ksanović, David Šuljigoj (programiranje i bas), Bor Žuljan (gitara) i drugi. Posle dileme da li da Lačni Franz nastavi dalje "" odlučuju se za snimani? bmmtt, <-
cnog naziva "Zadnja večerja". Kao muzika za naslovnu pesmu, iskorišćena je himna bivšeg SSSR-a. U međuvremenu su ostali bez perkusioniste, a kao prateći vokali na ploči se pojavljuju Roberto Manjifiko (Roberto Magnifico) i Kole Moreti. U starom muzičkom maniru, ploča donosi niz zrelih pesama-"Ambasadorji užitka", "Vetar iz Kazablanke" a neke i sa direktnim političkim stavovima "Vedno iste face" i "Zanzibar". Pesma "Azra" i čitav album su posvećeni "starom duhu Sarajeva" Krajem novembra 1994 godine snimili su tri koncerta u Mariboru i sa njih objavili dva živa kompakt diska za sopstvenu diskografsku kuću LF Na tržištu se pojavila i video kaseta "Lačni Franz v živo". U leto 1995. godine Predin je objavio drugi solo CD "Napad Ijubezni" koji je snimio sa za ti priliku sakupljenim bendom Ambasadori uživanja. Sastav čine njegov stari saradnik Mirko Vuksanović koji je bio producent i aranžer materijala, bubnjar Lucijan Koder mac, takođe iz sastava Automobili, gitarista i violinista Šaša Olenjuk, basista David Šul i goj i drugi. Na ovoj ploči Predin se ogledao u različitim žanrovima, pa se tu našla obra da partizanske "Počiva jezero v tihoti" sa sve uvodom na usnoj harmonici kao u seriii "Otpisani" i obrada indijske izvorne "Rad t
------¦ ¦ ¦ *«¦ j.*rvv. itvuine r\aQ t(
Solo ploča donosi novo viđenje pesama iz repertoara Lačnog Franza "Naj kolje noc" (u swing verziji) i "Pod poraščeno titovko" koja se u originalu zove "Tamo bih rad bil pokopan" Krajem aprila 1996 godine Lacni Franz su u Sarajevu održali dva kon certa u sali Akademije scenskih umjetnosti Predin je tokom karijere objavio tri knjiqe poezije: "Praslovan" (1987), "Namesto koga roža cveti / Sonček je in ti si skuštrana" (zajedno sa Vladom Kreslinom 1990 ) i "Brez kravate in vezalk" (1995). U knjizi "Bez kra¬vate i pertli" našao se pedantan pregled pesama sa svih albuma Lačnog Franza kao i sa Predinovih solo ploča.
Od 1995. godine Predin paralelno nas¬tupa sa ciganskim orkestrom Šukar koji deluje od 1990. godine Šukar su objavili ploče "Cigani Ijubijo pesmi" (1992), "O ravbarjih cigojnarjih" (1993), "Ciganska duša" (1994) a sarađivali su sa Janijem Kovačičem i Vla¬dom Kreslinom. Predin je sa njima počeo da izvodi neke od pesama Lačnog Franza u ade¬kvatnoj obradi. Krajem 1996 godine zajed¬no su snimili CD "Mentol bombon" na kome su pesme Lačnog Franza u aranžmanima prilagođenim akustičnim instrumentima i ci¬ganskoj muzici, mada se tu našlo i uticaja mađarskog i grčkog melosa. Pored već poz¬natih pesama Lačnih, tu su i dve nove -naslovna i "Žalostna" i sve imaju prilično opuštenu, kafansku atmosferu. Uspešan koncert Predin i Šukar su održali 19 februara 1997. godine u Cankarjevom domu
Poslednjih godina Lačni Franz važe za jed¬nu od najznačajnijih slovenačkih grupa i uživaju status hodajuće institucije.

Diskografija
"Ikebana" (Helidon 1981)
"Adijo pamet" (Helidon 1982)
"Ne mi dihat za ovratnik" (Helidon 1983)
"Sliši školjka poje ti" (Helidon 1984, živi)
"Slon med porcelanom" (Helidon 1984)
"Na svoji strani" (Helidon 1986)
"Sirene tulijo" (Helidon 1987.)
"Tiha voda" (Helidon 1989)
"Kaj bi mi brez nas" (Helidon 1989,, kompilacija)
"Ilegalni pubertetniki" (Helidon 1991, kompilacija)
"Zadnja večerja" (Helidon 1993)
"Nasvidenje na plaži" (Helidon 1995 kompilacija)
"Lačni Franz v živo" (LF 1995, dva koncertna CD-a)

Zoran Predin solo
"Svjedoci priče" - Zoran Predin i Arsen Dedić (Diskoton 1989) "Gate na glavo" (Helidon 1992) "Napad Ijubezni" (LF 1995) "Mentol bombon" Zoran Predin in Šukar (Založba KD Etno karavana 1996)

LAIBACH
(Ljubljana)

Grupa je nastala 1 juna 1980. godine u Trbovlju, malom rudarsko-industrijskom gra¬du. Laibach je nemački naziv za Ljubljanu koji je korišćen samo tokom Drugog svetskog rata. U početku su delovali u okviru zajedničkih aktivnosti sa grupama lrwin (slikarstvo) i Crveni pilot (pozorište).
Odmah po osnivanju, pripremaju prvi multimedijalni projekt "Rdeči revirji" sa ci¬ljem da isprovociraju tadašnje političke stru¬kture u Trbovlju. Nastup je zabranjen pre premijere zbog "nepravilno i neodgovorno" upotrebljenih crnih krstova kao simbola. Taj događaj je izazvao brojne medijske napade protiv grupe. Njihov tadašnji vizuelni stil bio je vezan za rudarsku ikonografiju, ali vreme¬nom uvode i druge simbole: Triglav, jelenske rogove, Maljevičev krst uokviren zupčanikom. Identitet članova je obavijen velom taj¬nosti, a postava grupe je fleksibilna.
Prvi koncert grupa je imala u Ljubljani januara 1982. godine, a zatim slede nastupi u Beogradu i Zagrebu. U to vreme njihova muzika je okarakterisana kao industrijski rock. Na smotri Novi Rock u Ljubljani 1982. godine njihov frontmen Tomaž Hostnik se pojavio u vojnoj uniformi. Koncert je priveo kraju iako ga je boca pogodila u lice i povredila. Decembra 1982 godine Tomaž Hostnik je izvršio samoubistvo. Aprila 1983. godine sviraju u Ljubljani sa predgrupama Last Few Days i 23 Skidoo Veliki medijski nastup imali su na zagrebačkom Bijenalu dan kasnije, kada su odsvirali koncert pod nazivom "Mi kujemo budućnost". Tokom nastupa emitovali su pornić i film "Revoluci¬ja još traje", tako da se u jednom momentu na platnu pojavljuju Tito i muški polni organ. Sasvim dovoljno da policija prekine nastup. Prvi televizijski nastup imali su 23. juna 1983 godine u informativno političkom programu "TV Tednik". Intervju je izazvao bu¬rne reakcije, tako da im je zabranjeno javno pojavljivanje i upotreba imena Laibach. Sa engleskim sastavom Last Few Days kreću na turneju pod nazivom "The Occupied Europe Tour 83." koja obuhvata šesnaest gradova u osam zemalja istočne i zapadne Evrope. Na nastupima izazivaju zanimanje evropskih medija, isprovociranih totalitarističkim zvukom i izgledom kakav nisu očekivali od benda "iza gvozdene zavese". Okrilje socrealizma, efektni koncerti i disidentski status kod kuće, omogućuju im brzu prohodnost na Zapadu. Provokativna upotreba simbola i arsenala Trećeg Rajha, prvo je u Jugoslaviji uznemirila slovenačku boračku organi¬zaciju. U drugim delovima zemlje nervoza se širi posle pozorišne predstave "Krst pod Triglavom" koju je Laibach uradio sa Gledališčem Sister Scipion Našice. Posežući za ele¬mentima socrealizma, nacističke umetnosti i italijanskog futurizma, Laibach su stvorili stil koji je morao da bude primećen. U početku su pevali na nemačkom dok se vreme¬šni, najviše zbog obrada, okreću engles¬kom. Godine 1984. sele se u London. Zapošljavaju se kao fizički radnici, glume vojnike u Kjubrikovom filmu "Full Metal Jacket" i rade u pristaništu Belfast u Irskoj. Decem¬bra 1984. godine drže tajni koncert u Ljub-ljani, posvećen Tomažu Hostniku. Sa gru¬pom lrwin i pozorištem Sestre Scipion Našice osnivaju neformalnu umetničku organizaci¬ju "Neue Slovvenische Kunst" (Nova slovenačka umetnost).
Aprila 1985. godine objavljuju prvi LP sa ljubljansku kuću ŠKUC Ropot. Zbog zabrane, na ploči nema naziva grupe, a sadržinu sugeriše samo njihov simbol na omotu. Iste godine, za nemačku izdavačku kuću WUS objavljuju LP "Rekapitulacija 1980-1984". LP "Nova Akropola" im objavljuje nezavisna bri¬tanska kuća Cherry Red. Prvi legalni koncert u Sloveniji održali su u Gorici, pod nazivom "Krvava gruda, plodna zemlja". Ubrzo pot¬pisuju ugovor za engleski Mute Records koji objavljuje ploču "Opus Dei" i od svih grupa sa SFRJ prostora, ostvaruju najozbiljniju kari¬jeru u inostranstvu. Na unutrašnjoj strani omota je svastika sastavljena od četiri krvave sekire koju je dizajnirao Hartfild, angažovani antinacistički umetnik. Baš zbog toga u nekim evropskim zemljama ploču prodaju ispod tezge. Zbog upotrebe naziva "Opus Dei" tuži ih istoimena militantna katolička institucija, ali Laibach dobija proces. Povo¬dom ploče organizuju evropsku turneju, a na konferenciji za štampu u Francuskoj izjav¬ljuju da su im uzori Tito, Toto i Tati. Oktobra 1988. godine objavljuju ploču "Let it Be" sa obradama pesama The Beatles. Deo tog ma-terijala Pol Mekartni emituje pred početak svojih nastupa. Objavljivanje ploče "Sympathy For The Devil" (obrada The Rolling Stones) prati turneja po Evropi i Americi. Apri¬la 1989. godine u Zagrebu nastup počinju sa srpskim guslama, a u Beogradu, filozof Peter Mlakar drži govor koji predstavlja varijaciju Miloševićevih nastupa na Kosovu. Komerci¬jalni efekat postižu i depresivnim verzijama hitova "Life is Life" i "One Vision". Nastupom u termoelektrani u Trbovlju 21. decembra 1990. grupa obeležava desetogodišnjicu postojanja. To je bio njihov prvi koncert u rodnom gradu i tom prilikom su objavili osnivanje utopijske NSK države koja ima svo¬ju zastavu, novac i pasoš. Iste godine drže turneju po Bosni. Polovinom 1993. godine objavili su za Mute Records CD "Ljubljana-Zagreb-Beograd" snimljen na koncertima u ovim gradovima još 1982. godine. U pesmama "Tito-Tito", "Država", "Rdeči molk" dokumentuju svoju doslednu orijentaciju polit rocka. Godine 1994. izlazi CD "Nato", na kome kroz svoje viđenje tehno popa daju komentar na aktuelna zbivanja u istočnoj Evropi, prostoru bivše Jugoslavije ali i na političke poteze zemalja Nato pakta. CD otvara obrada pesme "Final Countdovvn" grupe Europe, a završava tema "Marš na Drinu". CD "Occupied Europe NATO tour 1994-95" donosi izbor koncertnih snimaka sa dvogodišnje turneje, uključujući i nastupe u Sarajevu 20, i 21. novembra 1995. godine. Uz CD je objavljena video kaseta sa koncera¬ta. Te 1995. godine provocirali su publiku u Zagrebu i Sarajevu izvođenjem obrade "Marš na Drinu". Jedno vreme su planirali da rade sa nekoliko paralelnih ekipa tako da iste večeri nastupaju u različitim gradovima, ali to nije realizovano. CD "Jesus Christ Superstar" iz 1996. godine predstavlja njihovu obradu istoimene rock opere Endrjua Lojda Vebera (Andrew Lloyd Webber), nastalu po¬četkom sedamdesetih godina. Posle promo¬tivne turneje po Americi koja je obuhvatila osamnaest gradova, sviraju po Nemačkoj. Zatim 15. maja 1997. godine koncertom sa Slovenačkom filharmonijom i akademskim horom Tone Tomšič otvaraju Evropski mesec kulture u Ljubljani. Uz dirigenta Marka Letonju izveli su orkestarske verzije svojih pesa¬ma nastalih u prvim godinama rada koje inače retko sviraju na koncertima. Orkestra¬ciju tih tema uradili su Uroš Rojko i Aldo Kumar sa članovima grupe. Zatim objavljuju CD "M.B, december 21,1984." na kome su snimci sa nastupa u ljubljanskoj dvorani Malci Belic, održanog povodom desetogodišnjice postojanja grupe, sa berlinskog Atona-Inog festivala iz februara 1985. godine i kon¬certa u zagrebačkom klubu Kulušić, održa¬nog aprila 1985 godine. Na nastupima, oni su u to vreme koristili i Titove govore, što ovaj CD nesumnjivo dokumentuje. U Beo¬gradu su nastupili novembra 1997. godine a publiku je podelio govor Petera Mlakara, koji je predstavljao oštru varijaciju njegov¬og nastupa iz 1989. godine kada su svirali u SKC-u.
Laibach su učestvovali na kompilacijama: "48-84" (RTV LJ 1984), "World National Anthems" (Trax International 1984), "Vhu-temas Archetypi" (Side Effects 1986.), "Q.E.D." (NL Centrum / Play It Again Sam), "Rockstar Music 6" (SIAE 1991..), "Nervous Sis-tems" (Mute Records 1992), "Trans Slovenia Express" (Mute Records 1994), "Kodex Ton Kunst" (Kodex/ SL 1994.), "Unden/vood" (Sub Rosa 1996.) i "War Smash Hits" (Sub Rosa 1996). Tokom karijere grupa je nastupala u reprezentativnim koncertnim prostorima širom sveta. Učestvovali su na festivalima: LIFT u Londonu, Festival of Art u Kaliforniji, New York Seminar of Music, Festvvoche u Beču, zagrebačkom Bijenalu, beogradskom BITEF-u. Tokom karijere objavili su šesnaest LP ploča (od kojih su tri duple) i veći broj singlova i kaseta Komponovali su muziku za petnaest pozorišnih predstava a učestvovali su u scenskim projektima: "Krst pod Trigla¬vom" (NSK/ Sestre Scipion Našice 1986..), "No Fire Escape in Hell" (Michael Clark and Co London 1986), "Magbet" (Shakespeare/vVil-fried Minks, Hamburg 1987), "Noordung Praver Machine" (SNG Opera Ljubljana) i druge O grupi je snimljeno nekoliko doku¬mentarnih filmova od kojih su najvažniji "Pobjeda pod Suncem" (režija Goran Gajić), "Bravo" (režija Peter Vezjak i Daniel Landin) i "Predictions Of Fire" (režija Michael Benson) O grupi je pisano u knjizi "NSK Monographv" koju su 1992 godine objavili AMOK Press (Amerika) i Grafički zavod Hrvatske. Dodatne informacije o grupi su na Internetu na adresi http://www.laibach.nsk.si

Diskografija
Singlovi
"Boji" / "Sila" / "Brat moj" (Laylah 1984.)
"Panorama" / "Decree" (East-West 1984.)
"Geburt Einer Nation7 "Leben Heisst Leben" (Mute Records 1987)
"Life is Life" / "Germania" / "Life" (Mute Records 1987) "Symphaty ForThe Devil" (Mute Records 1988 picture CD) "Across The Universe" / "Maggie Mae" / "Get Back"
(Mute Records 1988) "Panorama" / "Die Liebe" / "Decree" / "Groesste krafl"
(Cherry Red 1989) "Oktober" / "Geburt Einer Nation" (Mute Records /
Intercord Gmbh 1990 koncertni samo za nemačko tržište)
"Wirtschaft ist tot" (Mute Records 1992.) "Final Countdovvn" (Mute Records 1994) "In The Army Now7 "War" (Mute Records 1995.) "Jesus Christ Superstar"/"God is God" (Mute Records 1996.)

Kasete
"Laibach / Last Few Days" (SKUC 1983.) "Through The Occupied Netherlands" (Staal tape
1984, koncertna)
"Vstajenje v Berlin" (SKUC 1984 koncertna) "Live in Hell" (Hertogenbosch 1985 koncertna) "Ein Schauspieler" (Staal Tape 1985 koncertna) "Divergences/ Divisions Live in Bordeaux" (La Reseau 1986)

Albumi
"Laibach" (ŠKUCRopot 1985,)
"Rekapitulacija 1980.-1984" (Walter Ulbricht Schallfolien 1985 dupli LP)
"Neue konservativv" (Semi legal 1985. koncertni) "Nova Akropola" (Cherry Red 1985.) "The Occupied Europe Tour 83-85" (Side Effects 1986, koncertni)
"Opus Dei" (RTV LJ Mute Records 1987) "Slovenska Akropola" (ŠKUC Ropot 1987.) "Krst pod Triglavom-Baptism" (Sub Rosa/WUS 1987) "Let It Be" (RTV U - Mute Records 1988.) "Machbet" (Mute Records 1990) "Sympathy Fot The Devil" (Mute Records 1990) "Kapital" (Mute Records 1992) "Ljubljana-Zagreb-Beograd" (The Grey Area / Mute
Records 1993) "Nato" (Mute Records 1994) "Occupied Europe Nato Tour 1994-95" (The Grey Area
/ Mute Records 1996 koncertni) "Jesus Christ Superstars" (Dallas/ Mute Records 1996.) "M B December 21,1984," (Mute Records 1997 koncert)

LAKI PINGVINI
(Beograd)

Grupa je prvi nastup imala 29. novembra 1979. godine u zemunskoj hali Pinki na punk maskenbalu, kada su nastupali sa četiri pevača. Vremenom su se ustalili u postavi: pevač Đorđe Dragojlović, gitarista Časlav Stanković, klavijaturista Aleksandar Rodić, basista Srđan Đurić i bubnjar Milan Bubalo.
Kontinuirani rad započinju septembra 1982 godine, a sledećeg leta u junu objav¬ljuju mini LP sa hitovima "Možda možda" i "Šizika". Debi album "Muzika za mlade" u produkciji Slobodana Markovića 1984 godi¬ne donosi slušane pesme "Moja devojka" i "Ne, nisam tvoj heroj" (obrada "Yesterday Hero" iz repertoara Bay City Rollers) Grupa zatim učestvuje na splitskom festivalu i pesme "Ja sam mornar" i "Voli me" ostaju zabeležene na ploči "Split 84" (PGP RTB 1984). Sledeći LP "Striptiz" donosi im sluša¬nu "Blago morskih dubina", ali ostatak mate¬rijala brzo tone u zaborav.
Godine 1986 grupa je prekinula rad, a Dragojlović je bez većih ambicija pokrenuo solo karijeru pod imenom Super Doka. Dve godine kasnije članovi grupe odlaze u Itali¬ju gde sviraju u noćnim klubovima i kabareima. Vraćaju se u zemlju 1989. godine i prestaju da se bave muzikom.
Đorđe Dragojlović obnavlja grupu 1995 godine sa novim članovima: basista Rade Bulatović, gitarista Dragutin Jakovljević (Gali¬ja), klavijaturista Igor i bubnjar Zoran Obradović Cera (ex Piloti) Na povratničkom albu¬mu ponovo snimaju stare pesme "Blago morskih dubina" i "Kraj". Tu su i obrade: "Lola" Đorđa Novkovića i grupe Pro arte, "Empty Frame" Ina i Kejla (Eno i Cale) i "Can-taloop" Henkoka (Hancock) Đorđe je gos¬tovao na ploči grupe Ruž "Kao nekad" (ZAM 1995.) u obradi pesme "Šizika"

Diskografija
"Šizika" / "Devojka iz svemira" / "Možda možda" / (PGP RTB 1983 mini LP) "Muzika za mlade" (PGP RTB 1984.) "Striptiz" (PGP RTB 1985) "Laki pingvini stereo" (PGP RTS 1985)

LAUFER
(Rijeka)

Grupa je nastala početkom 1986. a osno¬vali su je gitarista Veselito Mudrinić i Damir Urban koji je u početku svirao bas, a zatim je postao pevač. Grupa se dugo probijala Nastupali su na smotri Ri rock, Gitarijadi ZO Rijeka i Omladina 87 u Subotici.
Prva diskografska pojavljivanja imali su na kompilacijama: "Ritam promjena" (SSOH 1987 ) sa pesmom "Iz mase", "Le Desire" (DID Kopar 1987.) sa kompozicijama "Netko te posmatra" i "Za sutra". Učestvuju i na kom¬pilaciji "The Best Of Indie Rock / Made In Croatia" (Dancing Bear 1993) sa pesmom "Svijet za nas". Tokom prvih godina u grupi su se često menjali muzičari sve dok se kra¬jem 1993. godine uz Urbana nisu ustalili u postavi: basista Ljubo Silić, gitarista Vlado Simčić Vava i bubnjar Alen Tibljaš, koji su pre toga bili u sastavu En Face Pesme za prvi album snimaju 1990. godine, ali ta ploča nikada nije bila objavljena Tokom rata se uključuju u rad riječkih sastava u okviru akcija Ri-val i Rijeka mira-Bedem ljubavi. U saradnji sa slovenačkim producentom Andrejem Štritofom objavljuju dva samostalno izdata singla. U produkciji Janeza Križaja sni¬maju debi "The Best Off" koji im pomaže u konačnoj afirmaciji. Doduše, deo kritike uka¬zuje da zvukom previše podsećaju na sastav Ekatarina Velika, ali to ih ne ometa da rasprodaju koncerte po Hrvatskoj i Sloveni¬ji- Sledeći CD "Pustinje" vrlo dobro prolazi kod kritike i publike. Godine 1995 objavlju¬ju mini CD "EP" sa šest pesama, sarađuju sa grupom En Face, a Alen Tribljaš i Vava Simčić sa ostalim riječkim muzičarima povremeno nastupaju sa cover sastavom Blagdan band 1 objavljuju živi CD "Palachs Not Dead" (Dile¬ma 1996.).
Po raspadu grupe, Urban pokreće solo karijeru u okviru koje snima trip hop orijentisan CD "Otrovna kiša". Simčić i Tribljaš, te asista Boris Pleić (ex Grč) u okviru sastava ^on objavljuju CD "Tresgringos" (Dallas

Diskografija
Singlovi
"Lopov Jack" / "Sve je laž" / "Znam, znam" / "Moja
voda" (samostalno izdanje 1993.) "Ljubav kao heroin"/"Dio tebe" (samostalno izdanje
1993) "EP" (Croatia Records 1995 CD singl)

Albumi
"The Best Off," (Corona 1993,,) "Pustinje" (Trip/Croatia Records 1994)

Damir Urban solo
"Otrovna kiša" (1996)

LEB I SOL
(Skoplje)

Relativno mala muzička scena u Skoplju je u prvoj polovini sedamdesetih godina uzrokovala da budući članovi grupe Leb i sol često sarađuju u različitim grupama. Gita¬rista Vlatko Stefanovski (rođen 1957.) i ba¬sista Bodan Arsovski (rođen 1956 ) su još u petom osnovne imali VIS Jegulje. Vlatko je u početku svirao bubnjeve, a onda su ga prekomandovali u pevača. Gitarista postaje u grupi Iris u kojoj je takođe sa Bodanom. Prvi ozbiljniji rad Vlatko i Bodan imali su u jazz rock grupi Breg koju je predvodio klavijaturista Miki Petkovski Sa njima je bio i bub¬njar Garabet Tavitjan Garo (rođen 1953). Po Garabetovom odlasku u JNA, Miki Petkov¬ski prelazi u Smak i Breg prestaje sa radom.
Sa klavijaturistom Nikolom Kokijem Dimuševskim i bubnjarom Dimitrijem Čučurovskim, Vlatko i Bodan 1. januara 1976 godine osnivaju Leb i sol. Prve snimke "Etida br. 3", "Devetka" i "Pesma za nas" uspevaju da snime za dva sata u studiju Radio Skoplja. Prvi nastup van Makedonije imali su aprila 1977. godine u Novom Sadu, kada su svirali kao predgrupa Dragi Mlinarecu. Na osnovu tih snimaka, Anđelko Maletić iz Radio Novog Sada ih poziva na Omladinski festival u Subotici. Dobijaju nagradu, prvu širu afirmaciju i ugovor sa PGP RTB-om. Kra¬jem avgusta 1977. godine nastupaju kao predgrupa na koncertu Bijelog dugmeta kod Hajdučke česme. Sa njima je i Garo koji se nekoliko nedelja pre toga priključio grupi. Krajem godine učestvuju na sedmom BOOM festivalu u Novom Sadu, a koncertne verzi¬je njihovih pesama "Pod vodom" i "U senci" zastupljene su na ploči "BOOM 77" (Suzy 1978). Kao predgrupa Dugmetu sviraju u Sarajevu, Novom Sadu i Skoplju. Debi album snimaju u studiju RTV Novi Sad septembra 1977. godine. Producent je bio Josip Boček, bivši gitarista Korni grupe i Vlatkov uzor iz dečačkih dana. Boček je producirao i većinu njihovih sledećih ploča. Na debiju su domini¬rale jazz rock teme sa etno uticajima a od devet pesama, čak šest su instrumentali. Sva četvorica komponuju, mada je Vlatko najproduktivniji.
U proleće 1978. godine na Opatijskom festivalu, u okviru rock večeri za obradu na¬rodne pesme iz zapadne Makedonije "Aber dojde Donke" dobijaju nagradu za "najbolji umetnički dojam i najuspeliju primenu folk¬lornog izraza". Ubrzo izbijaju u sam vrh jugoslovenskih sastava i za drugi album dobi¬jaju mnogo bolje studijske uslove. Prateći stil sa debi albuma, pored visoko ocenjene "Aber dojde Donke", nude instrumentale "Marija", "Akupunktura", "Uzvodno od tuge", Za vokalnu pesmu "Talasna dužina" tekst je uradio dramski pisac Goran Stefanovski, inače Vlatkov brat, koji će i ubuduće sa njima sarađivati. Iste godine rade muziku za pozorišnu predstavu "Oslobođenje Skoplja" Ljubiše Ristića, Vlatko gostuje na ploči "Sti¬žemo" Laže Ristovskog i Ipeta Ivandića koja je snimana u Londonu. Po glasanju čitalaca lista "Džuboks" 1978 godine osvajaju titulu grupe godine. Komisija iz Zagreba im za muzičku delatnost dodeljuje nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, što je tada bilo cenjeno priznanje. Treći LP "Ručni rad" snimaju 1979 godine u studiju V Radio Beograda, a na dve kompozicije gostuje saksofonista Mića Marković. Na ploči se za nijansu približavaju jazz uticajima, a Vlatko koristi vokal u funkciji još jednog instrumenta, dok autorstvo i dalje dele sva četvorica. Kao ambiciozne, izdvaja¬ju se teme "Kumova slama", "Ručni rad" i "Verni pas". Po objavljivanju ploče Koki (u međuvremenu se zaposlio u Zabavnom or¬kestru RTV Skoplje) napušta grupu. Na njegovo mesto dolazi Miki Petkovski, ali ih on već 1980. godine napušta i odlazi u Kanadu gde je i danas Odlučuju da rade kao trio i prave muziku za pozorišne predstave "Divlje meso", "Lepa Vida" i "Sretna Nova 1949.". Zatim odlaze na letnju turneju, sviraju deset koncerata u Skoplju koje je finansirao SIZ za kulturu i pripremaju novi album "Beskona¬čno". Ostavši bez klavijaturiste, ali i bez mu¬zičkog trenda kome su bili skloni, a koji je u tom trenutku u svetu zapao u šlepu ulicu, našli su se pred prelomnom pločom. Zadr¬žali su svoj stil a muziku prilagodili formatu trija Bodan je počeo češće da svira fretlees bas, doprinoseći maštovitijem zvuku. "Beskonačno" 1981 godine donosi obradu stare narodne "Zajdi", a tu je i Vlatkova "Živa rana", Garina "Kasno popodne" (gost na fligel horni Stjepko Gut) i Bodanov "Skakavac". Toga leta grupu napušta Garo Novi bubnjar postaje Dragoljub Đuričić (rođen 1954.) koji je došao iz YU grupe. Odmah počinju da rade pesme za mjuzikl Koleta Angelovskog "Džon Piplfoks" i za pozorišnu predstavu "Let u mestu". LP "Sledovanje" snimaju 1982 godine u Stu¬diju Radio Skoplja, a prvi put su sami produ¬centi. Ploča donosi prevagu vokalnih pesama, a "Nosim tvoj žig" je ponela epitet radijskog hita. Tu je uvršćena i obrada narodne "Mile Pop Jordanov". Leta 1982 sa pozorištem KPGT dva i po meseca gostuju po Americi. Nastupaju po klubovima i sviraju sa grupom Big Country. Objavljivanjem duplog živog albuma "Akustična trauma" opraštaju se od PGP RTB-a i prelaze u Jugoton. Album "Kalabalak" snimaju sa gostima: Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon). Al¬bum "Tangenta" nastaje u beogradskom stu¬diju Akvarijus sa producentom Kevinom Ejersom (Kevin Eyers) On je ploči dao ime, jer im se muzika dodiruje sa različitim stilovima. Na ploči gostuju Laza Ristovski (klavijature) i Nenad Jelić (udaraljke). Radijski proboj postigli su pesmom "Kontakt je skup". Desetogodišnjicu rada obeležavaju polovinom 1986 godine objavljivanjem ploče "Zvučni zid", na kojoj se našla primenjena muzika za teatar, film i televiziju Tu su teme za TV emisiju "Bušava azbuka", pozorišne pred¬stave "Oslobođenje Skoplja", "Tumba, tumba divina", "Koštana" i filmove "Šmeker", "2a sreću je potrebno troje" i "Srećna Nova 1949 " Autori su Vlatko i Bodan, a na sni-manju učestvuju Koki, pevačica i glumica Ana Kostovska i Garo, koji se u međuvreme¬nu vratio u grupu. Veći deo materijala ura¬đen je sa snimateljem Bracom Zafirovskim koga prihvataju kao ravnopravnog člana grupe. Uskoro im se priključuju saksofoni¬sta Goce Micanov i klavijaturista Kiril Džajkovski (ex Bastion), sa kojima 1987. godine snimaju sledeći album "Kao kakao". Odlučuju se za značajan stilski zaokret i nude deset vokalnih pesama. Produkciju su radili Vlatko, Bodan i Braco Zafirovski a kao gosti se pojav¬ljuju Bebi Dol, Ana Kostovska i Roni Vaten (Ronnie Wathen) koji je svirao irske gajde. Tekstove su pisali Vlatko i Goran Stefanovski. Za pesmu "Femme Fatale" uzet je tekst Arse¬na Dedića. Ovom pločom Leb i sol se ogleda¬ju u vodama trominutnih, komunikativnih pesama i beleže seriju hitova: "Skoplje" (prvi put na makedonskom jeziku), "Kao kakao" (tekst refrena uzet iz knjige "Školice" Hulia Kortasara), "Mamurni ljudi", "Čuvam noć od budnih". Vlatko paralelno radi muziku za film "Zaboravljeni", "Čaruga" i gostuje na plo¬čama Željka Bebeka i grupe Film.
Sledeći album "Putujemo" snimili su 1989 godine u istoj postavi, producirali su ga sa Zafirovskim i ponovo su sve pesme vokalne. Vlatko je uradio muziku i tekst za osam pesama, dok je "Sumorno proleće" komponovao Bodan a tekst napisao Goran Ste¬fanovski. Uz goste: Kaliopi (prateći vokali), Zoran Jovanović (saksofon i klarinet) i Kire Kostov (fligel horn), ponudili su osnovnu temu ploče, vezanu za fizička i mentalna putovanja. Jedno vreme sa njima je svirao klavijaturista Valentino Skenderovski (ex Me¬morija), a zatim se u grupu vratio Koki Dimu¬ševski koji je učestvovao na snimanju ploče "Putujemo" Udarni hit bila je pesma "Čukni vo drvo" Godinu dana kasnije Vlatko i Bodan osnivaju izdavačku kuću Third Ear Music za koju objavljuju CD "Zodiac" na kojoj je muzika komponovana za istoimenu baletsku predstavu Makedonskog narodnog pozorišta. Iz grupe 1990. godine ponovo odlazi Garo Tavitjan i osniva jazz sastav Paramecium koji čine gitarista Igor Dimovski, saksofonista Goce Micanov, basista Ljupčo Stojsavljević i klavijaturisti Valentino Skenderovski i Jovančo Arsovski
Maja 1991. godine Leb i sol odlaze u Ameriku i Kanadu u postavi Vlatko, Bodan, Koki i Dragoljub. Koncert u cenjenom njujorškom klubu CBGB beleže na kompaktu "Live In New York" Tu se nalazi i zapis sa probe u studiju American, snimak pesme "Blagoslov" iz makedonske pravoslavne crkve u Torontu, tema "Going back To Skoplje" snimljena u pokretnom studiju u Torontu i obrada narodne "Uči me majko, karaj me" snimljena u Skoplju oktobra 1991 godine Grupa je tokom karijere često svirala u ino-stranstvu: Kipar (1982), Rusija (1983 i 1988), Italija i Španija (1987), Austrija (1988), Irska, Švedska i Danska (1990.) U proleće 1992. godine održali su četiri rasprodata koncerta u beogradskom Sava centru i sviraju u amsterdamskom klubu Paradizo. Decembra 1995 godine u organizaciji Dra¬žena Vrdoljaka, sa Garom za bubnjevima, sviraju u Zagrebu, Puli i Rijeci. Oba koncer¬ta u zagrebačkom Lisinskom odlično prolaze kod publike Dupli kompilacijski CD "Anthology", sa pedantnim pregledom karijere, gru¬pa je objavila 1995 godine. Poslednji nas¬tup, Leb i sol su održali 13. decembra 1995, godine u Solunu u klubu Miloš i po svemu sudeći od tada grupa ne postoji.
Tokom ovih godina članovi grupe para¬lelno snimaju solo ploče. Koki objavljuje instrumentalne kompakte okrenute jazz zvuku. U studiju većinu instrumenata svira sam. Na koncertima sa njim su Bodan, Garo, Zoran Jovanović, Goce Micanov i gitarista Igor Anastasovski. Vlatko na prvom solo CD-u "Cowboys And Indians" svira gitare, bas, bubnjeve i klavijature a pomogli su mu članovi grupe Nitvananda, Zlatko Oriđanski (kaval), Mahmut Muzafer (tapan i zurle), Goran Bregović, Goce Micanov i drugi CD sadrži dvanaest žanrovski različitih pesama, a producirao ga je Braco Zafirovski. Za pozorišnu predstavu "Sarajevo" koja je izvedena u Antverpenu 1993 godine, scenario je na¬pisao Goran Stefanovski, reditelj je bio Slo¬bodan Unkovski, a muziku je radio Vlatko. CD sa tim materijalom objavljen je tek 1996 godine, jer Vlatko nije želeo da ga prezentuje dok traje rat. Pored instrumentala, na disku su četiri vokalne teme za koje je tekst napisao Goran Stefanovski Prihod od pro¬daje diska namenjen je Domu za decu bez roditelja u Bitolju. Leta 1997 godine objavio je treći solo CD "Gipsy Magic" sa muzikom za istoimeni film reditelja Stoleta Popova. Pored obrada ciganskih pesama tu je i Vlatkov autorski materijal na tragu cigan¬skog melosa. Na snimanju su učestvovali Ana Kostovska (vokal), Gazmend Beriša (violina i vokal). Medo Čun (klarinet), Skender Amet (klavijature i harmonika), Šaško Gigov (tarabuka) i drugi. U isto vreme, u kućnom studiju je snimio akustičarski etno CD "Kruševo" sa Miroslavom Tadićem koji svira klasičnu gitaru i ima zapaženu karijeru u Americi. Predviđeno je da taj CD izađe za japansku kuću MA Recordings. Vlatko para¬lelno sarađuje sa multimedijalnim umetnikom Kurtom Hofšteterom (Kurt Hofstetter) iz Austrije. Tokom karijere, Vlatko je dobio Estradnu nagradu Jugoslavije, na¬gradu Sterijinog pozorja za muziku u pred¬stavi "Oslobođenje Skoplja", na MESAM-u 87 je dobio tri Zlatna gramofona, nagrađen je za muziku u filmu "Za sreću je potrebno tro¬je", a dobio je i povelju grada Čikaga. Od 1995. godine je radio muziku za filmove "Self Destruction" Erbina Altanaja, "Tri letnja dana" Mirjane Vukomanović, TV film "Nebo gori modro" Jureta Pervanja, pozorišnu pred¬stavu "Sizif" Dušana Jovanovića i balet "Vaku¬um" Rasime Risimkin. Početkom 1996. godi¬ne formirao je trio koji još čine basista Alek-sandar Pop Hristov (svira u Filharmoniji) i bubnjar Mihail Parušev (ex Arhangel, Seth). Sa njima Vlatko planira da objavi ploču kra¬jem 1997 godine
Dugo najavljivani CD "Endless view" Bo¬dan Arsovski je objavio 1995 godine. Sa njim su u studiju radili Peče Atanasovski (gajde), Koki Dimuševski, Dole Miškovski (klavi¬jature), Zoran Jovanović, Sabit Tahiri (def) i Goce Micanov. Ponudio je osam instrumen¬tala od kojih je jedan folk orijentisana "Sitna Lisa" komponovao Peče Atanasovski. Pod imenom Ezgia Band oni su često nastupali, ali je posle smrti Peče Atanasovskog, Bodan smanjio aktivnost grupe.
Polovinom 1995, godine Garo Tavitjan i grupa Paramecium su u Skoplju objavili CD "Live" na kome su snimci sa njihovih nastu¬pa. Širi izbor snimaka objavljen je na kaseti dok CD sadrži šest tema koje je pretežno komponovao Garo, a tu je i obrada narodne "Koljo". Sledeći Garin CD sadrži žive snimke sa samostalnog koncerta koji je 25. juna 1995 godine održao u skopskom prostoru Kuršumli An. Tada je obeležio tridesetogo¬dišnjicu rada. Garo je pored toga kompono-vao muziku za baletske i pozorišne pred¬stave, a za svoj rad je dobio nagradu Trajne vrednosti.

Diskografija
Singlovi
"Nie četvoricata"/ "Devetka" (PGP RTB1978) "Talasna dužina"/"Dikijeva igra" (PGP RTB 1978)

Albumi
"Leb i sol" (PGP RTB 1978)
"Leb i sol 2" (PGP RTB 1978.)
"Ručni rad" (PGP RTB 1979)
"Beskonačno" (PGP RTB 1981)
"Sledovanje" (PGP RTB 1982 )
"Akustična trauma" (PGP RTB 1982 dupli koncertni)
"Kalafaalak" (Jugoton 1983..)
"Tangenta" (Jugoton 1984.)
"Zvučni zid" (Jugoton 1986.)
"Kao kakao" (Jugoton 1987.)
"Putujemo" (Jugoton 1989.)
"Zodiac" (Third Ear Music 1990)
"Live in New York" (Third Ear Music 1991.) "Anthologv" (Third Ear Music 1995. dupli CD)

Solo radovi Nikola Dimuševski
"Musicfor "(Aura 1993) "Double life" (Aura 1993) "Live" (Aura 1995, koncertni)

Vlatko Stefanovski
"Cowboys & Indians" (Third Ear Music 1994) "Sarajevo" (Third Ear Music 1996.) "Gipsy Magic" (Third Ear Music 1997)

Bodan Arsovski
"Endless view" (Ezgija 1995.)

Garabet Tavitjan & Paramecium
"Live" (SJF Records 1995. koncertni) "GarabetTavitjan"(Gemini li 1996)

LE CINEMA
(Zagreb)

Neobaveznu supergrupu oformili su decembra 1985. godine gitarista Mladen Juričić (ex Film), basista Marino Pelajić (ex Film, Haustor) i bubnjar Ivan Piko Stančić (ex Grupa 220, Time, Parni valjak, Film).
Vrlo brzo su postali klupska atrakcija sa repertoarom sastavljenim pretežno od stan¬darda punka i novog talasa. Sa njima su nas¬tupali Mira Furlan, Massimo Savić, Jura Stublić, Vlada Divljan i Drago Mlinarec sa kojim su obradili njegovu prvu hit pesmu "Osmijeh". Na jedinom albumu "Rocking At The Party Live!", snimljenim na koncertu u Kulušiću početkom 1988. godine, našle su se njihove verzije hitova Džona Lenona (John Lennon), Čaka Berija (Chuck Berry), grupa Talking Heads, Ramones, Blondie i drugih. Tu je i efektan snimak grupe Le Cinema i Vlade Divljana u pesmi "Maršal" iz repertoara Idola, kao i standardno dobre koncertne najave gospodina Dražena Vrdoljaka,.
Le Cinema su održali preko dvesta nas¬tupa na prostoru čitave bivše Jugoslavije

Diskografija
"Rocking At The Party Live!" (Suzy 1989)

LET 3
(Rijeka)

Po raspadu sastava Termiti 1982, godine, basista Damir Martinović Mrle počinje da radi u okviru multimedijalne scenske grupe Strukturne ptice, koja predstavlja okosnicu sastava Let 3. Februara 1986 godine za potrebe svojih performansa formiraju sas¬tav Let 2 u kome su pored Mrleta, bubnjar Berislav Dumenčić (ex Termiti), gitarista Mladen Vičić (ex Parafi) i pevač Zoran Pro-danović Prlja (ex Umjetnici ulice). Maja iste godine učestvuju u finalu YURM-a u Zagre¬bu Prve snimke Strukturne ptice i Let 2 objav¬ljuju na kompilaciji "Rijeka, Pariš, Texas" na kojoj su 1987. godine predstavljeni novi riječki sastavi. Januara te godine, članovi Strukturnih ptica i Let 2 ujedinjuju se u Let 3, tako da grupu uz Mrleta i Priju čine gita¬rista Ivica Dražić i bubnjar Nenad Tubin U maju 1987. godine ponovo nastupaju u finalu YURM-a, a i na Večeri slobodnih for¬mi Omladinskog festivala u Subotici.
Početkom 1988. godine prvi put sviraju u inostranstvu i to u Salcburgu. Septembra 1988. godine sviraju na manifestaciji Novi rock u Ljubljani, a odmah zatim na Poet rocku u Sarajevu gde su predstavljeni novi sastavi alternativne scene. Mesec dana kas¬nije sviraju u Italiji, u Udinama, Marta slede-će godine nastupaju na istočnoevropskom alternativnom festivalu Hungarocarrot u Bu¬dimpešti i odmah nastavljaju sa nastupima u Austriji Aprila 1989. godine izlazi im debi album "Two Dogs Fuckin" u produkciji Janeza Križaja i Gorana Lisice. Na snimanju su učešće uzeli njihov novi član, gitarista Igor Perković i gosti, saksofonista Mario Marolt (Miladojka Youneed), Tanja i Nina Simić iz Cacadou Looka (prateći vokali), Martin Lum-bar (sitar i frula), Siniša Banović (udaraljke) i drugi Ploča donosi udarnu numeru "Izgu¬bljeni", ali i pesme "Sam u vodi", "Ne trebam te" i minijaturu "Ciklama" iz perioda Termita, snimljenu uživo na festivalu Novi rock 88 Zatim odlaze na nastupe u Torino, na festi¬val Anterprima rock, u Alžir na festival Rotte Mediterranea i u Marselj na Bijenale medite¬ranskih država, Odlaze na mini turneju po Španiji, Francuskoj i Austriji, a sviraju kao pregrupa na koncertima sastava The Mission i Siouxie and The Banshees po Jugoslaviji. Juna 1990. godine sviraju u Solunu i sni¬maju drugi album.
Po izbijanju rata, nastupaju na humani¬tarnim koncertima i organizuju riječki band aid Go Home! koji objavljuje kompilaciju "Krepat, ma ne molat7 "Ne damo se" Janu¬ara 1992. godine objavljuju CD "El Desperado" na kome je obrada starog disko hita "Voules Vous" i obnovljena verzija pesme "Vjeran pas" iz repertoara Termita. Ploča donosi još jednu verziju "Ciklame", ali i nove pesme "Fuck famiglia", "Pokvarena žena" i "Mona". CD sadrži i bonus od četiri pesme sa debi albuma, a tu je i koncertna verzija "Izgubljenih" na engleskom, pod nazivom "VVe Are Lost". CD rade sa novim članovima: bubnjar Dean Benzia (ex Fit) i Zoran Klasić (ex Grč). Krajem 1993 godine pojavljuju se na kompilaciji "The Best of Indie Rock/Made in Croatia" sa neobaveznom pesmicom "Elevry Budy Nousa", snimljenom na radio kase-tofonu. Treći CD "Peace" snimaju na imanju Blue Moon u Istri u improvizovanom kuć¬nom studiju Producent ploče je Janez Križaj. Pored novih pesama "Luna cinquina", "Dro¬ga", "Kontinentio", "Nafta", tu je još jedna verzija "Ciklame", obrada "21 st Century Schizoid Man" sastava King Crimson u koju je utkan deo "See Emily Play" grupe Pink Floyd. Na snimanju se kao gosti pojavljuju Ansam¬bl Gunjci iz sela Šćulci, ženska klapa Roč, limena muzika Spinčići i deo riječkih mu¬zičara njihove generacije Juna 1994, godi¬ne učestvuju na Skoplje urban festivalu zajedno sa sastavima iz Albanije, Grčke, Bu¬garske, Srbije, Slovenije i Makedonije. Predstavljaju se u svom uobičajenom scenskom izdanju: obojeni u crno i uvaljani u perje. Inače, tokom čitave karijere neguju duhovit scenski nastup, tako da su na binu izlazili obučeni u ženski donji veš, umotani u zas¬tave ili sa grotesknim maskama.
Grupa je od društva dramskih umetnika Hrvatske dobila priznanje za najbolju scensku muziku u 1996. godini za predstavu "Fedra" teatra TD Godine 1996. objavljuju ambi¬ciozni dupli koncertni CD "Živi *urac" koji sadrži trideset jednu pesmu i sto osamnaest minuta muzike. Pesme su od raspona "Sam u vodi", "Vjeran pas", do materijala sa kompakta "Peace", a snimljene su na nastupima u Rijeci (klub Palach 19 februar 1996.), Ljub¬ljani (klub France Prešeren 27 april 1995), Zagrebu (festival "Fiju briju" 22. decembar 1995.) i u selu Županja na ostrvu Krku (7 maj 1996). Na tim koncertima nastupali su u postavi koju su uz Mrleta, Priju i Klasića činili gitarista Ivica Dražić, gitarista Orijen Modrušan i bubnjar Marko Bradaskia
U jesen 1997 godine u tiražu od šesto primeraka objavljuju CD "Nečuveno" čiji naziv potpuno odgovara sadržini. Naime, na disku apsolutno ništa nije snimljeno. Neobična ideja je pažljivo skrivana od javnosti, a u press materijalu su naznačili da je materijal sniman u Karakasu i da će povodom objavlji¬vanja ploče krenuti na turneju pod nazivom "Ne vidim, ne govorim, ne slušam"

Diskografija
"Two dogs fuckin1" (Helidon 1989)
"El Desperado" (Helidon 1992.)
"Peace" (Dallas 1994.)
"Živi *urac" (Dallas 1996 dupli koncertni CD)
"Nečuveno" (Dallas 1997)

LISAC JOSIPA
(Zagreb)

Josipa Lisac (rođena 1950. u Zagrebu) jedna od najcenjenijih pevačica karijeru je započela 1961 godine u dečijem horu RTV Zagreb. Kao tinejdžerka postaje član ujedi¬njenih sastava Ohare i Zlatni akordi sa koji¬ma često nastupa na festivalima.
Godine 1968. započinje samostalnu kari¬jeru uspešnim nastupom na Opatijskom fes¬tivalu na kome je izvela pesmu Arsena Dedića "Što me čini sretnom". Karijeru nastavlja na festivalima izvodeći pesme Arsena Dedića ("Krenule su lađe", "Život moj") i Zdenka Runjića ("Oluja", "Kapetane moj"). Ključni momenat u njenoj karijeri predstavlja prvi sa¬mostalni LP "Dnevnik jedne ljubavi" koji važi za jedan od najboljih debija u domaćoj pop muzici. Pesme potpisuju Karlo Metikoš i Ivi-ca Krajač, dok je Brane Živković radio pro¬dukciju. Ploču snima krem tadašnje zagre¬bačke scene, okupljen oko jazz krugova i grupe Time. Na snimanju ploče učestvovali su Dado Topić, gitarista Vedran Božić, gitarista Slobodan Bodo Kovačević (lndexi), klavijaturista Tihomir Pop Asanović, flautista i pijanista Brane Živković, basista Mario Mavrin, bubnjar Ratko Divjak, perkusionista Braco Doblekar i mnogi drugi. Prateće vokale otpevale su Zdenka Kovačiček, Dubravka Zubović i Ksenija Erker. Sofisticirana i emo¬tivna, ploča je bila izuzetno dobro primljena i od publike i od kritike, a izdvajaju se pesme "0 jednoj mladosti", "Srela sam se s njim", "Sreća", "Plačem", "Ležaj od suza". U to vreme Josipa se udala za Karla Metikoša koji posta¬je oslonac njene dalje karijere. Ubrzo objav¬ljuje kompilacijsku ploču "Najveći uspjesi 68 /73" na kojoj je izbor njenih hitova sa singlova. Godine 1975. sa grupom Boška Petrovića snima jazz LP. U prvoj domaćoj rock operi "Gubec Beg", koja je premijeru imala 8. marta 1975. godine, Josipa tumači ulogu Jane. Godine 1977 odlazi u SAD gde snima bledu mainstream ploču "Made In U.S.A." na kojoj se kao autori predstavljaju strani muzičari. Na ploči su obrade Van Morisonovih pesama "Čarobna moć mjeseca" ("Moon Dance") i "Život s njim" ("Crazy Love"). Po povratku u Jugoslaviju 1980. godine snima podjednako slab album "Hir, hir, hir", kojim su Metikoš (autor muzike) i Ivica Krajač (autor tekstova) želeli da je svrstaju u tada aktuelnu zabavnu muziku. Godine 1983. objavljuje album "Hoću samo tebe" za koji je muziku komponovao Karlo Metikoš, tekstove je pisala Alka Vuica, a pratili su je članovi grupe Karmela koju su činili nekadašnji muzičari sastava Boomerang i Septembar. Potom svoju karijeru vezuje za fes¬tivale. Vodeći računa o atraktivnom imidžu i ekstravagantnoj garderobi, nastupa na fes¬tivalima u Portorožu, Splitu, Zagreb Feštu, MESAM-u, Jugoviziji. Krunu te faze 1987. godine predstavlja album "Boginja", praćen ambicioznim nastupima i glamuroznom medijskom prezentacijom. Na albumu "Bala¬de" iste godine objavljuje kompilaciju starijih, sporijih pesama, a jedina nova je obra¬da "Whiter Shade Of Pale", u prepevu naz¬vana "Blijede sjene". Njen koncert održan 12. i 13. maja 1991. godine u zagrebačkom klubu Lapidarij zabeležen je na ploči "Live in LaP" Uz obrade stranih hitova, tu su i pesme iz njene karijere.
Iznenadna smrt Karla Metikoša 9 decem¬bra 1991 godine ne odvaja je od scene i ona svoj rad posvećuje sećanju na njegovu karijeru. Povodom prve godišnjice njegove smrti održan je koncert na kome su pored Josipe učestvovali Arsen Dedić, Zdenka Kovačiček, Plava trava zaborava, Boa, Crveni koralji, Psihomodo pop, Neno Belan, Dino Dvornik i drugi. Sa tog koncerta objavljen je tribute CD "Ritam kiše" (Croatia Records 1993). Godine 1995. dobija dve Porin na¬grade za najbolji ženski vokal u pesmi "Po prvi put" (sa Tellephone Blues Bandom), za CD "Ritam kiše" i CD izdanje Karla Metikoša "16 izvornih snimaka - Kad je rock bio mlad" koje je Jugoton prvi put objavio 1981. godi¬ne. CD "Koncert u čast Karla Metikoša" sniml¬jen je na nastupu u dvorani Vatroslav Lisinski 10 decembra 1994. godine. Te večeri su je pratili Simfonijski orkestar i Zbor HRT, kao i hor devojaka Zvjezdice. Josipa je pevala neke od najvećih hitova Karla Metikoša: "O jednoj mladosti", "Vjerujem ti sve", "Dok raz¬mišljam o nama", "Magla" i teme iz opere "Gubec Beg". Pored toga snimila je cenjen CD "Live In Lap" na kome su pored njenih pesama i obrade jazz standarda, kao i "Čestit Božić" sa prigodnim pesmama u kojima je pratio Akademski hor Ivan Goran Kovačić.
Tokom duge karijere, Josipa je često gos¬tovala na pločama drugih autora, a njene veze sa rock muzikom zabeležene su u pes¬mi "Ja mislim 300 na sat" sa Bajaginog albu¬ma "Jahači magle" (PGP RTB 1986.) i na albu¬mu grupe Boa "Kraj djetinjstva" (Orfej 1994). Učestovala je i na debi CD-u "Dynamo" pozorišne grupe Montažstroj na kome je muzika iz predstave "Everybody Goes To Disco From Moscow To San Francisco".

Diskografija
Singlovi
"Nitko nije kao ti" / "Naša ljubav" (Jugoton 1969) "Život moj"/"Spustila se kiša" (Jugoton 1970) "Kapetane moj"/"Teče, teče vrijeme" (Jugoton 1970.) "Oluja" / "Osamljenost" (Jugoton 1970) "Samujem u samoći sama"/"Sve majke svijeta uz more" (Jugoton 1971)
"Raduj se srce moje" / "Još te čekam" (Jugoton 1972.) "Dok razmišljam o nama" /"Bez tebe" (Jugoton 1972.) "Na, na, na, na7Veče u luna parku" (Jugoton 1973.) "Ostaješ mi samo ti" / "Ležaj od suza" (Jugoton 1974) "Omer-beže"/ "Niz polje idu babo" (Jugoton 1974) "Činim sve u krivi čas" / "Čovjek" (Jugoton 1976)

Albumi
"Dnevnik jedne ljubavi" (Jugoton 1973.)
"Najveći uspjesi 68/73" (Jugoton 1974. kompilacija)
"Josipa Lisac, B.P. Convention & Ali Stars" (Jugoton 1975)
"Made In U.S.A," (Jugoton 1979.)
"Hir, hir, hir" {Jugoton 1980.)
"Lisica" (Jugoton 1982)
"Hoću samo tebe" (Jugoton 1983.)
"Boginja" (Jugoton 1987)
"Balade" (Jugoton 1987, kompilacija)
"Live in Lap" (Croatia Records 1992.)
"Čestit Božić" (Croatia Records 1992.)
"Koncert u čast Karla Metikoša" (Orfej 1995)
"Kompletna djela" (Croatia Records, 8CD 1997)

LOLA V STAIN
(Skoplje)

Oriđanski Zlatko, osnivač grupe, inspira¬ciju za neobičan naziv grupe našao je u delu književnice Margaret Diraš. Materijal za prvu ploču "Ikona" nastao je još 1987. godine i u to vreme grupu su uz Oriđanskog činili gita¬rista Vinko Andonovski i klavijaturista Miro¬slav Spasov. LP "Ikona" na kome su samo dve etno ambijentalne teme "Makova polja" i "Rani jadi", snimaju Oriđanski (fretlees bas, električna i akustična gitara, mandolina, bugarija, vokal), Miroslav Spasov (klavijature, vokal), Pavel Rendžov, (udaraljke), Luiđi Gados (oboa) i narodni muzičar Peče Atanasovski (gajde). Dve godine kasnije Ori¬đanski objavljuje CD "Mansarda", nazvan po knjizi Danila Kiša, Na CD-u je kompletan sni¬mak ploče "Ikona" i serija novih, inspirativnih tema na kojima su svirali Spasov, Beti Miceva (čelo), Cane Krstevski (gitara). Zoran Oriđanski (tarabuka), Goran Trajkoski (kaval), Vladan Milenković (klavijature) i Tanja Stanković (vokal). Po prestanku rada grupe Ori¬đanski prelazi u sastav Anastasia, koji na CD-u "BeforeThe Rain" ponovo snima i neke teme iz perioda grupe Lola V Stain.

Diskografija
"Ikona" (Blind Dog Records 1990) "Mansarda" (Blind Dog Records 1992)


LUNA
(Novi Sad)

Pesnik i konceptualni umetnik Slobodan Tišma (rođen 1947) počeo je da se bavi mu¬zikom ranih šezdesetih godina. Prvi sastav koji je osnovao zvao se Tile i četiri bogalja i sem nastupa na jednoj od Gitarijada na beo¬gradskom Sajmištu, nisu postigli nikakvu afirmaciju. Tišma se povukao iz muzike, po¬svetio se pisanju, a poeziju je pretežno ob¬javljivao u literarnim časopisima. Sa pojavom punka i novog talasa odlučio je da se aktivira i 1979 godine je osnovao sastav La Strada. Godinu dana kasnije grupa prerasta u sastav Luna koju čine: gitarista Zoran Bulatović Bale (ex Pekinška patka), bubnjar Ivan Fece Firči (ex La Strada), klavijaturistkinja Jas¬mina Mitrušić i Slobodan Tišma (vokal) Spoj različitih senzibiliteta dao je vrlo osobenu muzičku sliku Bale i Firči su donosili neisfiltriranu novotalasnu energiju a Tišma i Jas¬mina su pesmama davali gotovo mističan preliv.
Zahvaljujući nastupu u Rijeci, na kome ih je čuo Marko Brecelj i odneo snimke Borisu Beleu u Helidon, dobili su priliku da snime album "Nestvarne stvari" koji je producirao Saša Habić. Dok je Bale bio zadužen za aranžmane i muziku, Tišma je radio tekstove i melodijsku liniju vokalnih delova pesama. Ploču su obeležile poetske vinjete kao "Lambo", "Okean" (glavni vokal Jasmina Mitrušić), "Amazon" i "Ogledalo Lune" sa dosledno ispoštovanom formom minimalizma. Za tu ploču grupa je 1984. godine u Zagrebu dobila priznanje Sedam sekretara SKOJ-a, a u anketama rock kritičara proglašena je jed¬nim od najboljih debija u domaćoj muzici. Nažalost, pre izlaska ploče Luna je prestala sa radom, Bale je otišao u JNA, a Firči je prešao u grupu Ekatarina Velika, Tišma je sa Jasminom Mitrušić 1984. godine obnovio sastav La Strada, a pridružili su im se bubnjar Robert Radić (ex Kontraritam), gitarista Žolt Horvat (ex Kontraritam) i basista Daniel Stari koji je svojevremeno bio u prvoj La Stradi. Sa snimkom "Želje" pojavili su se na ploči "Demo top Vol 3" (PGP RTB 1985.) koju je osmislio Zoran Modli u okviru svoje emisije "Ventilator 202", Njihov jedini album "La Strada" producirao je Rex Ilusivii, a u tiražu od petsto primeraka objavila ga je 1987. godine M produkcija Radio Novog Sada. Na ploči su se našle Tišmine "Mlad i radostan", "Došla su tako neka vremena", "Okean", "Mama Luna" i druge, koje su se dosta naslanjale na zvuk Lune, ali je na njima veću ulo¬gu preuzela melodioznija, akustična muzi¬ka u maniru šezdesetih godina,
Po objavljivanju te ploče Tišma je ras¬formirao grupu i povukao se iz muzičkog sveta. Početkom 1992. godine Bale i Robert Radić su sa basistom Zoranom Lekićem (ex Obojeni program) nakratko reaktivirali sas¬tav Luna, ali ideja je sa Baletovim preselje¬njem u Ameriku pala u vodu.

Diskografija
"Nestvarne stvari" (Helidon 1984)

LUTAJUCA SRCA
(Niš)

Akustičarski trio Lutajuća srca su 1970. godine osnovali Spomenka Đokić (vokal), Milan Marković (gitara, klavir, violončelo, prateći vokal) i Miroljub Jovanović (gitara, prateći vokal). Autorski tandem grupe činili su Jovanović i Marković, a povremeno su sni¬mali pesme drugih kompozitora,
Na Omladinskom festivalu u Subotici 1972. godine su za pesmu "Još malo" osvo¬jili prvu nagradu žirija i prvu nagradu publike kao i nagradu za najbolji tekst. Na fes¬tivalu Vaš šlager sezone 1973 godine dobili su nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije za pesmu "Jefimija" Dženana Salkovića Iste godine predstavljali su Jugoslaviju na X svetskom festivalu omladine i studenata u Istoč¬nom Berlinu. Tokom sedamdesetih su često nastupali na festivalima i osvajali nagrade. Sa njima su na koncertima i snimanjima povremeno sarađivali Vesna Koljević (klavir) i Rista Trajković (flauta).
Godine 1975 napustila ih je Spomenka Đokić, a grupa je pauzirala zbog obaveza članova prema JNA. Po povratku iz vojske nastavili su sa pevačicom Elvirom Ignjatović. Po povratku Spomenke Đokić u grupu 1981 godine objavljuju LP "Strepnja" na kome su pored ostalih zapažene numere "U poznu jesen" po pesmi Vojislava Ilica i "Večernja pesma" Sidni Lanijera. Članovi grupe su pisali muziku za pozorište, film "Košava" i TV seri¬ju "Partizani".
Spomenka Đokić-Krstić radi kao nastav¬nik muzike u osnovnoj školi, Miroljub Jova¬nović je muzički urednik na niskoj televiziji Bell Amie, a Milan Marković svira violončelo u simfonijskom orkestru, Poslednjih godina grupa je obnovila aktivnost, a planiraju objavljivanje diska na kome će se uz osvežene verzije starih pesama, naći i novi mater¬ijali.
Diskografija
Singlovi

"Još malo" / "Seti se" (PGP RTB 1972) "Putnik"/"San" (PGP RTB 1973.) "Jefimija"/ "Pruži ruke" (PGP RTB 1973) "Balada o barbi" / "Svetlosti jutra" (PGP RTB 1973 ) "Brod za sreću" / "U sumrak" (PGP RTB 1973) "Slutnja"/"Oni su sezavoleli" (PGP RTB 1974) "Poslednjejutro"/"Godine"(PGP RTB 1974) "Ti si tu"/ "Luta srce moje" (PGP RTB 1974.) "Naša ljubav"/"Peščani grad" (PGP RTB 1974) "Verujem u ljubav"/"Poruka kiše" (PGP RTB 1975.) "Strepnja"/"Zaboravi me"(Diskoton 1979)

Albumi
"Lutajuća srca 1" (PGP RTB 1974.)
"Strepnja" (PGP RTB 1981)
"Šuma je izviđački drug" (PGP RTB 1981 )
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

MAJKE • MANDIC OLIVER • MANOJLOVIC ZLATKO • MARJANOVIĆ SRĐAN • MARTIN KRPAN • MARUŠIĆ BRANKO ČUTURA • MEMIĆ SEID VAJTA • MEMORIJA • MERLIN • MESSERSCHMITT • METAK • METIKOŠ KARLO • MEŽEK ALEKSANDAR • Ml • MILADOJKAYOUNEED • MILOŠEVIĆ SLAĐANA • MIZAR • MLADI LEVI • MLINAREC DRAGO • MORE

MAJKE
(Vinkovci)

Grupa je osnovana 1984. godine u postavi Goran Bare (vokal), Goran Dujmić (gitara), Nedeljko Ivković Kilmister (bas) i Željko Mikulić Korozija (bubnjevi).
Serijom nastupa na tragu garažnog rocka/ skreću na sebe pažnju i 1987. godine objav¬ljuju prvu kasetu pod nazivom "Majke". Zatim učestvuju na kompilaciji "Bombardiranje New Yorka" (Slušaj najglasnije 1989) Gitaristi su se u grupi često menjali, tako da osnovu sasta¬va čine Bare, Kilmister i Korozija. Po objavlji¬vanju prve kasete gitarista Marin Pokrovac odlazi u Englesku i do njegovog povratka gru¬pa prestaje sa radom. Međutim, Pokrovac 1989 godine gine u saobraćajnoj nesreći. Novi gitarista postaje Ivica Duspara i te godi¬ne nastupaju na Novom rocku u Ljubljani, a sledeće na poslednjem Omladinskom festi¬valu u Subotici U to vreme objavljuju album "Razum i bezumlje" koji je kritika odlično pri¬hvatila. Sa početkom rata Duspara ih napu¬šta, jer pristupa sekti Hare Krišna, a grupa opet prestaje sa radom. Polovinom 1992. godine Bare i Korozija sa basistom Juricom Nižićem i gitaristom Zoranom Čalićem (ex Pokvarena mašta, Matchless Gift) snimaju po¬vratnički album "Razdor". U produkciji Korozi¬je, predstavljaju se gorkim pesmama "Krvarim od dosade", "Mršavi pas", "Fantastična vatra", na tragu grunge zvuka i sastava The Black Crowes. Neke od njihovih pesama pojavljuju se na kompilaciji sa sastavima Overflow, Hladno pivo i ta ploča je recenzirana u london¬skom magazinu "Melody Maker". O grupi pišu: "Majke sviraju žestoki hard rock sa funk podlogom, ali su deset godina stariji od sli¬čnih britanskih bendova, što je simptomatično za tamnošnje prostore". U proleće 1994 godine grupa sa basistom Kilmisterom, gitari¬stom Goranom Dujmićem (ex Nepopravljivi, Satan Panonski) i gostujućim klavijaturistom Milkom Kišem, snima album "Milost" u kome prave komercijalni kompromis. U zvuk uvode klavijature, pokušavajući da se približe široj publici.
Po objavljivanju ploče, Bare napušta Majke i u intervjuima se odriče novih pesama. U pauzama rada grupe. Bare je kreirao alter ego ličnost i nazvao se Hali Gali Halid. Izvodio je sopstvene parodije narodnjaka i objavio kase¬tu "Samo za tebe" (Slušaj najglasnije 1989.). Njegova pesma "Hajde da se drogiramo" upotrebljena je u filmu "Mi nismo anđeli" Srđana Dragojevića.
Početkom 1996 godine Bare je ponovo sa Majkama i snimaju ploču "Vrijeme je da se krene". U sastavu su još Kilmister, gitaristi Kruno i Zoki i bubnjar Caka. Kao gosti na sni¬manju učestvuju Davor Rodik, pedal steel gitara i Gojko Tomljanović, klavir. Ploča nudi depresivnu atmosferu izazvanu porodičnom tragedijom jer je Baretova supruga umrla 1995. godine Krajem 1997. godine objavili su koncertnu ploču "Život, uživo" snimljenu na njihovom nastupu u Domu sportova u Zagrebu 25. aprila 1997. godine. Sa njima su tada nastupali klavijaturista Gojko Tomlja¬nović i pedal steel gitarista Davor Rodik.

Diskografija
"Majke" (Slušaj najglasnije 1987. kaseta) "Razum i bezumlje"(Search and Enjoy 1990) "Razdor" (T.RI.R /Croatia records 1993.) "Milost" (Heroina 1994) "Vrijeme je da se krene" (Jabukaton 1996) "Život, uživo" (Jabukaton 1997, koncertni)

MANDIC OLIVER
(Beograd)

Oliver Mandić (rođen 1953 godine u Uzicu) počeo je još kao dečak da uči klavir. Godine 1969. napustio je srednju muzičku školu Stanković odustavši od potencijalne karijere pijaniste. Kada je početkom sedam¬desetih debitovao kao instrumentalista, odmah je okarakterisan kao vunderkind beo¬gradske scene. Krajem 1971 godine je u jazz rock grupi Oliver u kojoj su, pored ostalih beogradskih muzičara bili i članovi tadašnje Pop mašine i pevač Dušan Prelević. Sastav je samo jedanput nastupio 2 januara 1972. godine na koncertu u beogradskoj Hali spo¬rtova. Mandić je u to vreme odsvirao neko¬liko nastupa sa Pop mašinom, zatim je tre¬balo da pređe u YU grupu i zagrebački Time, ali je sve ostalo na nivou dogovora. U to vreme je sa Dušanom Prelevićem snimio singl na kome su pesme "Tajna" i "Prošlo je sve" (PGP RTB 1974.). Na festivalu BOOM 76. u Beogradu svira u okviru Beogradske rock selekcije koju su činili cenjeni muzičari ba¬sista Robert Nemeček, gitarista Zoran Božinović, bubnjar Lazar Tošić, trubač Stjepko Gut, saksofonisti Jovan Maljoković i Ivan Švager i drugi.
Samostalnu karijeru započeo je gotovo slučajno 1978 godine singlom "Ljuljaj me nežno" koji je odmah postao hit. Tu pesmu je na tekst Marine Tucakovic komponovao za pevačicu Maju Odžaklijevsku, ali kako se ona nije pojavila na zakazanom snimanju u splitskom studiju Tetrapak, Oliver je na nago¬vor Enca Lesića sam otpevao. Godinu dana kasnije objavio je još jedan uspešan singl sa pesmama "Sutra imam prazan stan" i efekt¬nom baladom "Osloni se na mene". Posle toga se povlači i 1980. godine snima debi album "Probaj me" sa hitovima "Samo nebo zna (Poludeću)" i ponovljenom "Osloni se na mene". Ploču promoviše TV šou programom "Beograd noću" u režiji Stanka Crnobrnje. Ambiciozna emisija osvaja nagradu Zlatna ruža Montrea. Kostime i čitav imidž za Mandića je osmislio konceptualni umetnik Kos¬ta Bunuševac, a deo javnosti je ozbiljno bio isprovociran Oliverovim presvlačenjem u žensko. Krajem 1984. godine Mandić trijumfuje na prvom MESAM-u, sa narodnjački orijentisanom pesmom "Pitaju me pitaju, oko moje" za koji je tekst napisala Marina Tuca¬kovic. Sledeće godine pobeđuje na istoj ma¬nifestaciji sa pesmom "Pomagajte drugovi" i promoviše treći album "Dođe mi da vrisnem tvoje ime". Album producira Peter Tagart, a ploča donosi folkoidne hitove "Pomagajte, drugovi" i "Bobane".
Godine 1987. obeležava desetogodišnjicu rada kompilacijom "Sve najbolje". Tokom 1986. i 1987 godine Mandić je radio kao urednik za rock i pop muziku u PGP RTB-u. Sa Brankom Milićevićem Kockicom snimio je ploču za decu, a njegova pesma "Deca bez adrese" pobedila je na međunarodnom konkursu UNICEF-a. Osvojio je četiri Oskara popularnosti lista "Radio TV revija". Tokom boravka u SAD, krajem osamdesetih godi¬na, snimao je materijal sa američkim muzičarima. Deo te muzike iskorišćen je u filmu "Poslednji krug u Monci" rađen po scenariju Dušana Prelevića. Krajem 1997. godine Oli¬ver je završavao snimanje dugo najavljivane ploče "Kad ljubav ubije", na kojoj je deo ma¬terijala snimljenog u Americi Na ploči su gostovali Fredi Habard, Vlatko Stefanovski, R.M. Točak, Bebi Dol i drugi. Tekstove je opet pisala Marina Tucakovic, a za CD se pred¬viđaju i instrumentalne teme.

Diskografija
Singlovi
"Ljuljaj me nežno"/"Šuma"(PGP RTB 1978) "Sutra imam prazan stan"/ "Osloni se na mene" (PGP RTB 1979)

Albumi
"Probaj me" (PGP RTB 1981)
"Zbog tebe bih tucao kamen" (Jugoton 1982)
"Dođe mi da vrisnem tvoje ime" (Jugoton 1985)
"Sve najbolje" (Jugoton 1987, kompilacija)
"Smejem se a plakao bih" (PGP RTS 1993 kompilacija)

MANOJLOVIĆ ZLATKO
(Beograd)

Gitarista Zlatko Manojlović (rođen 1951. godine) je vrlo rano počeo da se bavi muzikom. Kao petnaestogodišnjak, 1966. godine sa svojom kompozicijom pobeđuje u emisiji Radio Beograda "Studio VI vam pruža šansu".
Godine 1969. Branko Marušić Čutura ga poziva u obnovljene Džentlmene. Po pres¬tanku rada ove grupe, osniva sastav Fleš, a zatim 1972 godine on i Čutura pokreću gru¬pu Dah koja postiže velike uspehe. Tokom 1975. godine sviraju u zemljama Beneluksa pod imenom Land gde objavljuju dva singla i LP. Početkom 1976. godine Manojlović odlazi u JNA i tada grupa prestaje sa radom.
Tokom boravka u vojsci, u Ljubljani, snima dupli singl sa četiri pesme od kojih instru¬mental "Jednoj ženi" postaje vrlo slušan. Na ploči je svirao gitaru i bas, a pomogli su mu slovenački muzičari klavijaturista Žare Prinčić, gitarista Dare Petrič i bubnjar Andrej Petkovič. Po povratku iz vojske, novembra 1977 godine osniva heavy metal trio Gordi, ali paralelno snima i solo ploče. LP "Zlatko i njegove gitare" objavljen 1980. godine donosi devet instrumentala koje je sam komponovao i obradu "Nuages" jazz gitariste Đanga Renarta (Django Reinhardt) U instrumentalima kreće od španskih tema, mini¬jatura sa prizvukom folklora, do mekšeg funk zvuka. Godine 1983 snima LP "Jednoj ženi" koji na MIDEM festivalu u Kanu odabiraju iz firme Toshiba EMI i objavljuju ga na japanskom, ali i drugim zapadnim tržištima. Ploča se pojavila u ediciji Nexus, u okviru koje objavljuju najoriginalnije ploče izdate van Japana.
Godine 1984. Manojlović ponovo odlazi u inostranstvo i kao studijski muzičar učes¬tvuje na snimanju oko pedeset ploča. Sa Minhenskim simfonijskim orkestrom 1993 godine snima ploču "MSSO - Pop Goes Classic" za nemačku firmu Polystar. Potom takođe u Nemačkoj objavljuje CD "Blue Heart". Ploča "Zlatko", objavljena u Jugoslaviji 1995 godine, donosi pored njegovih tema i obra¬de "Layla" Erika Kleptona, "Strawberry Fields" The Beatles, Trn Not In Love" sastava 10CC i druge. Na toj ploči je obnovljena verzija instrumentala "Jednoj ženi". U nekoliko tema Manojlovića je pratio Simfonijski orkestar iz Minhena
Sa suprugom Izoldom Barudžijom (ex Aske) 1996. godine objavljuje ploču "Vox" na kojoj je autor muzike, dok su tekstove oboje radili. Krajem 1997. godine Manoj¬lović objavljuje još jednu instrumentalnu ploču "Zlatko" Manojlović je radio produk¬ciju druge ploče grupe Galija i CD grupe Ruž "No. 4" na kome je komponovao većinu ma¬terijala.

Diskografija
Singlovi
"Ko te sada ljubi"/ "Osećanja" (Diskos 1975) "Ona je " / "Rastanak" / "Jednoj ženi" / "Sve će biti
mnogo bolje" (RTV U 1977) "Tvoja pesma"/"U sumrak" (RTVU 1978)

Albumi
"Zlatko i njegove gitare" (PGP RTB 1980,)
"Zlatko" (PGP RTB 1982,)
"Jednoj ženi" (PGP RTB 1983)
"Zlatko" (PGP RTB 1986)
"MSSO - pop Goes dassic" (Polvstar 1993)
"Blue Heart" (White Dog 1994.)
"Zlatko"(PGP RTS 1995)
"Vox" (PGP RTS 1996)
"Zlatko" (PGP RTS 1997.)

MARJANOVIĆ SRĐAN
(Beograd)

Kantautor i gitarista Srđan Marjanović rođen je 1952 godine u Banja Luci. Godine 1961 preselio se u Beograd gde je počeo da se interesuje za rock muziku. Svirao je u grupama Svitci, Usamljeni i Gru, a 1971 godine odlazi u Švedsku i u klubovima, uz akustičnu gitaru i usnu harmoniku, svira repertoar Donovana i Dilena
U Beograd se vraća krajem 1972 godine i započinje karijeru kao akustičar. U to vreme nastupa u predstavi "Isus Hristos superstar" Ateljea 212 gde glumi jednog od sveštenika
Na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. godine nastupa sa pesmom "Tražim" i dobija prvu nagradu žirija. Iste godine nastupa na Zagrebačkom festivalu sa pesmom "Prvi put sretni", a sledeće na Opatijskom festi¬valu sa "Ja te volim ljubavi". Svoje pesme redovno objavljuje na singlovima, a prate ga basista Dušan Ćućuz i bubnjar Mića Lolić Žorž. Po prestanku rada sa njima snima i nastupa sa grupom SOS, a povremeno im se priključuje klavijaturista Đorđe Petrović. Čest je i na koncertima YU grupe gde nas¬tupa pre njih. U Beogradu je svirao ispred sastava Soft Machine.
Prvi album snima 1974 godine uz prat¬nju YU grupe, a prateće vokale pevali su članovi akustičarske grupe Zajedno u kojoj je tada bio i Bora Đorđević. Instrumental sa te ploče "Bluz za usnu harmoniku" objavljen je na disku "Yu retrockspektiva" (Komuna 1995.). U jesen 1975 godine Marjanović, Drago Mlinarec, Ivica Percl i Tomaž Domicelj organizuju jednomesečnu turneju pod nazi¬vom "Četvorica za mir". Godine 1978. odlazi u vojsku, a po povratku oformljuje prateću grupu Puma u kojoj je bas svirao Božidar Kazazić, bubnjeve Petar Jablanov, a klavija¬ture Slobodan Milivojević. U Pumi su jedno vreme bubnjeve svirali Raša Đelmaš i Luka Bošković. Na dvomesečnu turneju po Sov¬jetskom Savezu odlazi sa grupom Nova di¬menzija. Leta 1979 godine u splitskom stu¬diju Tetrapak snima album "Imaš kod mene veliki plus". Na snimanju su učestvovali ba¬sista Dušan Ćućuz, bubnjar Steva Stevanović tec SOS) i klavijaturista Dragan Miloradović Sa ploče se izdvajaju pesme: "Mi smo jedno drugom govorili vi", "Nije ti se htelo", "Zaus¬tavite muziku" i nova verzija hita "Idi" sa rani¬jeg singla. LP objavljuje 1980 godine "Uvek ""a neki đavo", a sledeći "Ne kaci se za mene" naredne godine. Na njemu je snimljena rockerskija verzija stare stvari "Ne ostavljaj me sad". Na snimanju ga prati grupa Puma, a produkciju radi sam. Na ploči "Sentimenti" bas svira Halil Barjaktar (koji je kasnije ostavio karijeru u Americi), klavijature Aleksandar Stanojević, bubnjeve Jovan Đukanović, a prateće vokale pevaju članice grupe Aska.
Paralelno sa muzičkom karijerom, Mar¬janović je pisao o rock muzici u listovima "Zum reporter", "ITD", "Večernje novosti" i "Ćao", a početkom devedesetih godina je bio urednik diskografske delatnosti lista "Ćao". Godine 1983. otvorio je tonski studio Cepelin i zaposlio se kao producent u beograd¬skom predstavništu diskografske kuće RTV Ljubljana koja je u to vreme objavljivala ploče grupama EKV, Kerber, Poslednja igra leptira i drugim. Ali muziku ne zapostavlja.
Album "Lopov" iz 1984. godine na kome bas svira Boban Birtašević prolazi prilično nezapaženo pa dve godine kasnije objavlju¬je sledeći pod imenom "Sam" sa osam novih pesama, pretežno balada. Album je dobio naziv "Sam" jer je to prva ploča koju je ura¬dio bez grupe Puma. Koproducent ploče (uz Srđana) bio je Rade Radivojević koji je komponovao i jednu pesmu. Basista je Branko Marković (ex Kim), za udaraljkama Ljubiša Stojanović Luis, klavijaturista Slobodan Mili¬vojević a prateće vokale pevala je Mira Beširević. Godine 1989. objavljuje LP "Ako jed¬nom puknem ja" na kome na A-strani snima svoje kompozicije, dok B-stranu popunjava¬ju njegove obrade domaćih balada "Selma" (Bijelo dugme), "Ti samo budi dovoljno dale¬ko" (Generacija 5), "Zašto" (Oliver Dragojević) i "Da li znaš da te volim" (Dado Topić). Godine 1994 snimio je CD "Priznaću sve" sa gitaristom Miroslavom Đukićem (ex Tako) na kome je uz pet novih, ponovo snimio tri stare pesme.

Diskografija
Singlovi
"Moja mala" / "Tražim" (PGP RTB 1973.) "Prvi put sretni" / "U čemu je stvar" (PGP RTB 1973.) "Dolaze mladi" / "Pustite me da sanjam" (Jugoton 1973.) "Ja te volim ljubavi" / "Vau vau" (PGP RTB 1974) "Pesma sreće"/ "Idi" (PGP RTB 1975) "Mala Maja"/ "Leptir" (PGP RTB 1976.) "Tvoja mašina"/"Ne ostavljaj me sad" (1976) "Zeleni poljubac"/"Da li spavaš?" (Diskos 1978)

Albumi
"Srđan Marjanović i prijatelji" (PGP RTB 1974.)
"Imaš kod mene veliki plus" (RTV U 1980)
"Uvek ima neki đavo" (RTV U 1980)
"Ne kaci se za mene" (RTV U 1981)
"Sentimenti"(RTVU1982)
"Ne pucaj na plavog anđela" (RTV U 1983)
"Lopov" (RTV U 1984)
"Sam" (PGP RTB 1986)
"Ako jednom puknem ja" (Diskoton 1989)
"Priznaću sve" (Jugodisk 1995 CD)

MARTIN KRPAN
(Ljubljana)

Muzička baza grupe okuplja se krajem sedamdesetih godina. Posle čestih perso¬nalnih promena ozbiljnije počinju da rade 1981 godine. Odlučuju se za ime Martin Krpan (slovenački narodni junak o kome je knjigu napisao Fran Levstik) i pod uticajem novog talasa rade u postavi: klavijaturista
Alež Klinar, gitarista Šaša Bole, (ex Ultimat), bubnjar Dadi Kašnar, (ex Ultimat), pevač Andrej Turk i basista Tomaž Sršen. Sledeće godine dobijaju nagradu na Omladinskom festivalu u Subotici i učestvuju u finalu YURM-a
Jula 1982 godine objavljuju debi LP u produkciji Brace Doblekara. Po objavljivanju debija, Turk i Klinar odlaze u JNA, tako da grupa pauzira. Po povratku iz vojske snima¬ju drugi LP na kome im u dve pesme gostu¬je pevač Vlado Kreslin (ex Horizont). Turk se ubrzo povlači iz muzike, a Kreslin postaje stalni član Trećom pločom "Od visine se zvrti" odlučuju se za muziku takozvane glavne struje.
Poslednji LP "Bogovi in ovce" objavljuju 1988. godine u postavi Vlado Kreslin (vokal), Jure Hibšer (klavijature), Mark Čuček (gitara), Miro Tomasini (bas) i Robi Vidić (bubnjevi). Na snimanju su im pomagali Bratko Bibić (harmonika), članovi grupe Miladojka You-need, a produkciju su radili Janez Križaj i Dadi Kašnar. Juna 1991 godine sviraju kao predgrupa Bobu Dilenu u Ljubljani i posle toga prestaju sa radom. Paralelno uz rad u grupi Kreslin je snimao solo ploče a karijeru nastavlja radeći sa grupama Mali bogovi i Beltinška banda.

Diskografija
"Martin Krpan" (Jugodisk 1982.)
"Martin Krpan 2" (PGP RTB 1984.)
"Od visine se zvrti" (RTV U 1986)
"Bogovi in ovce" (RTV U 1988)

MARUSIC BRANISLAV ČUTURA
(Beograd)

Najstariji aktivni pionir beogradske rock scene Branko Marušić rođen je 1939. godi¬ne u mestu Berane, ali je pravo iz porodilišta donesen u Beograd, tako da rodno mesto nikada nije ni video Otac mu je bio kapetan rečnog brodarstva, amaterski je svirao gitaru i vodio horove, a majka i njene sestre bavile su se glumom, tako da je Branko od malih nogu bio upućen na umetnost. Krajem pedesetih godina išao je u baletsku školu, jedno vreme je igrao klasičan balet, ali se bavio i fudbalom. Igrao je na mestu desnog krila prvo u "Palilulcu", a zatim i prvoligašu "Radničkom".
U isto vreme je počeo da se bavi muzi¬kom. Nastupao je na igrankama u Lazarcu u duetu Kosovac (naziv po Kosovskoj ulici u kojoj i danas stanuje) sa Časlavom Pješćićem. Sa grupom Iskre počeo je da peva 1960 godine, a jednom nedeljno je sam nastupao na čajankama u kafani Topčiderska noć. Godine 1964. braća Jelić: Rade, Žika i Dragi sa Čuturom pokreću grupu Albatrosi koja je izvodila strane hitove. Zatim prelazi u Alase a po odsluženju vojnog roka 1967. godine kreće sa grupom Džentlmeni. Sa njima je objavio tri singla na kojima su i njegove kompozicije, a kod obrada stranih hitova radio je prepeve. U isto vreme je pisao tekstove i za Siluete. Džentlmeni prestaju sa radom septembra 1970. godine, a Čutura sa Zlatkom Manojlovićem 1972. godine pokreće grupu Dah Njegova pesma "Noćna buka" postaje jedan od prvih hitova grupe, noseći u sebi psihodelične efekte i duhovit refren "Obara-dibara"
Po napuštanju sastava Dah, Čutura osni¬va bend sa kojim redovno nastupa, a pojav¬ljuju se na festivalu BOOM 74. u Ljubljani. Samostalni singl sa pesmama "Kuća bez bro¬ja" i "Sumrak" snima 1975 godine uz pomoć članova YU grupe. Njegova dugogodišnja saradnja sa braćom Jelić rezultovala je time da Yu grupa u svoj repertoar uvrsti njegove pesme "Šta će meni vatra", "Noć je moja", "Kako to da svaki dan", "Spusti glavu" i dru¬ge. Sledećih godina redovno svira sa gru¬pom Tilt i brojnim mlađim sastavima.
Sa pesmom "Odlazi voz" Čutura je učes¬tvovao na Beogradskom proleću 1985 go¬dine. U saradnji sa članovima Bajaginih In¬struktora koji su svojevremeno činili sastav Tilt, 1990. godine snima singl sa četiri pesme od kojih je "Kuća bez broja" poznata od rani¬je. U pesmi "Bela lađa" na ploči "Bubnjevi preko reke" (PGP RTB 1991.) grupe Tunel, Čutura je otpevao glavni vokal. Na kaseti "The Best of 1968.-1990" našao se izbor nje¬govih pesama iz perioda rada sa Džentl¬menima i grupom Dah, kao i one nastale tokom solo karijere.
Kao profesionalni muzičar aktivan je na sceni već skoro četrdeset godina, a poslednjih sezona nastupa sam. Jubilarnih trideset devet godina rada obeležio je 24 novem¬bra 1997 godine koncertom u Dadovu. Te večeri na bini se pojavila većina njegovih dugogodišnjih saradnika. Tokom svih ovih godina Čutura redovno piše aforizme.

Diskografija
Singlovi
"Kuća bez broja"/ "Sumrak" (PGP RTB 1975) "Ne dam se" / "Rock & roll i ja" / "Odlazi voz" / "Kuća bez broja" (Ćao Sound 1990)

Album
"The Best of 1968-1990 " (ITMM 1994, kaseta)

MEMIC SEID VAJTA
(Sarajevo)

Pevač Seid Memić Vajta rođen je u Trav¬niku 1950 godine. Budući da potiče iz siro¬mašne porodice, od malih nogu je morao da zarađuje, tako da je radio u fabrici, bio moler, krojač, livac u Austriji, pravio je hipi nakit i paralelno pevao sa sastavom Veziri gde je zamenio pevača Josipa Pejakovića, koji se kasnije posvetio glumi. Doduše i Vaj¬ta je još od osnovne škole glumio u amater¬skom pozorištu.
Godine 1974. prelazi u sarajevsku Tešku industriju sa kojima snima jedan LP i neko¬liko singlova. Zatim napušta grupu, osniva sastav Zmaj od Bosne sa koji prvi put pred¬stavlja 1977. godine na BOOM festivalu u Novom Sadu Tada su izveli temu "Nepoz¬nata pjesma" koja je zabeležena na ploči "BOOM 77" (Suzy 1978.) Grupa kratko deluje i Vajta kreće u solo karijeru koju vezuje za festivale zabavne muzike. LP "Zlatna ribica" mu donosi ogromnu popularnost, najviše zahvaljujući pevljivim refrenima, bliskim zabavnoj muzici. Ploču radi sa kompozitorom Rankom Bobanom koji se potpisuje kao Ivan Dropulić, tekstove je pisao Duško Trifunović, a matricu snimaju članovi splitske grupe Metak. Pločom "Vajta 2" koju je 1980. godine kreirao isti tim, još preciznije formuliše svoj stil: fuzija pop melodija i mekšeg rocka sa jedva naglašenim folk elementima. I LP "Ponoćni valcer" nastaje sa Bobanom i grupom Metak. Sa pesmom "Lejla" 1981. godine konkuriše za Pesmu Evrovizije
Do polovine osamdesetih godina Vajta kontinuirano objavljuje ploče, potpuno se distancirajući od rock scene. Sa početkom rata seli se u Hamburg gde nastavlja da se bavi muzikom.

Diskografija
Singlovi
"Štap" / "Nepoznata pjesma" (Jugoton 1976) "Alaj mi je večeras po volji"/ "Ja i ti i ljubav naša"
(Jugoton 1977) "Samo jednom srce voli" / "Vjeruj mi" (Diskoton 1978) "Budi dobra do oktobra" / "Ne, ne, ne" (Diskoton 1978) "Prevari me srce moje" / "Igraj, igraj" (Diskoton 1979) "Mornareva pjesma" / "Mudrac" (Diskoton 1981.) "Leila" / "Čovjek bez problema" (Diskoton 1981.) "Majstori, majstori" / "Selo" (Diskoton 1982) "Nezaboravi me"/"Naša pisma" (Diskoton 1982)

Albumi
"Vajta" (Diskoton 1977)
"Vajta" (Diskoton 1978)
"Zlatna ribica" (Diskoton 1979)
"Vajta 2" (1980)
"Vajta 3" (Diskoton 1981)
"Seid Memić Vajta i Teška industrija" (Jugoton 1981 kompilacija)
"Vajta fest" (Diskoton 1982 kompilacija) "Tebi pjevam"(Jugoton 1982) "Interkontinental" (Jugoton 1982) "Vajta 4" (Diskoton 1982, kompilacija) "Kad bulbuli pjevaju" (Jugoton 1984) "Vajta" (Diskoton 1985)

MEMORIJA
(Skoplje)

Grupa je nastala 1984 godine i u po¬četku su svirali tehno pop Osnovao je basis¬ta Petar Georgievski koji se pre toga ogledao u različitim žanrovima, od jazz rocka do punka. Paralelno sa muzičkom karijerom Georgievski je diplomirao glumu. U prvim godinama rada grupa je često menjala članove a od 1987 do 1989 godine su pau¬zirali jer je Georgievski glumio u Subotičkom narodnom pozorištu u predstavama "Oslo¬bođenje Skoplja", "Don Žuan", "Ričard IM", "Bloody Mary" i u TV seriji "Trst via Skoplje" za koju je pisao i muziku.
Debi LP "Ogan pod svezdite" grupa je sni¬mila u postavi: Georgievski, pevač Apostol Ikonomov, bubnjar Toni Dimitrievski, klavijaturisti Dean Kuzmanovski i Valentino Skenderovski i gitaristi Ico Jovkovski i Bane Popović. LP je producirao Skenderovski koji se uoči snimanja, posle kraćeg rada sa grupom Leb i sol, vratio u bend. Pesme su otpevane na makedonskom jeziku, a ovo je bio prvi LP koji je objavila Muzička produkcija RTV Skoplje. Na sledećoj ploči "Oktomvriski doždovi" grupa je snimila obradu pesme "Makedonija" sastava Time. Koncertnu ploču snimaju 27. oktobra 1991. godine u skop¬skom klubu Hard Rock

Diskografija
"Ogan pod svezdite" (RTS 1990)
"Oktomvriski doždovi" (MRTV 1991.)
"Memorija Live october 1991," (MRTV 1992 koncertni)
"Zošto bože" (EM11993)
"Memorija 5" (samostalno izdanje 1995 )

MERLIN
(Sarajevo)

Grupu je početkom 1985 godine osnovao pevač i kompozitor Dino Dervišhalidović koji je pre toga bio zaposlen kao radnik u tlnisu".
Po objavljivanju debi albuma "Kokuzna vremena" oktobra 1985 godine dobili su etiketu još jedne blede kopije Bijelog dug¬meta. Uprkos providnom podražavanju, plo¬ču su prodali u iznenađujućih 60 000 primeraka. Na sledećem albumu objavljenom naredne godine, odlučili su se za drugu tuđu inspiraciju - nju partizans pokret koji je upra¬vo u to vreme pokrenuo Plavi orkestar. Na jednoj strani omota bila je Merilin Monro i natpis "Teško meni sa tobom", a na drugoj nepoznata partizanka i "A još teže bez tebe". Negujući ideju jugoslovenstva u pesmi "Cijela Juga jedna avlija", naslanjali su se i na tada¬šnju Bregovićevu fazu, a tu se našla i pesma "Uspavanka za Gorana B." I na sledećim plo¬čama Merlin je nastavio slično praćenje trendova, vremenom se sve više okrećući folklorizovanim pesmama, a velike uspehe posti¬gle su njegove pesme za pevačicu narodne muzike Vesnu Zmijanac.
Sa početkom rata, Dino se sve više posve¬tio pisanju pesama za narodnjake, a para¬lelno je objavljivao i svoje ploče potpisujući ih kao Dino i Merlin. Za Croatia Records 1993 godine objavio je ploču "Moja bogda sna" a dve godine kasnije za nemačku firmu Intact snimio je ploču "Fotografija". Maja 1992. godine komponovao je himnu Bosne i Hercegovine. Dino je redovan davalac po¬moći novim bosanskim sastavima.

Diskografija
"Kokuzna vremena" (Diskoton 1985)
Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe" (Diskoton 1986)
"Merlin" {Diskoton 1987.) Nešto lijepo treba da se desi" (Diskoton 1989.) Peta strana svijeta" (Diskoton 1990)

MESSERSCHMITT
(Pula)

Grupu su 1987. godine osnovali Miro Kusačić (gitara, vokal, usna harmonika), Dario Bošuško, (gitara), Siniša Vujnović (bas) i Marino Jurcan (bubnjevi) Muzičari su pre toga bili u sastavima Boykot Fur i WGP, a u novom bendu krenuli su tragom američkih grupa sedamdesetih godina koje su radile pod uticajem rhythmnbluesa, hard rocka i boogie muzike. Svoj zvuk su nazvali "maximum highway rock".
Debitovali su 1988. godine kasetom "Lussy" a tada su učestvovali i na kompilaciji "Bombardiranje New Yorka" (Slušaj najglas¬nije 1989) Godine 1989. na YURM-u su podelili prvo mesto sa grupom Obojeni pro¬gram. LP "Foxxin" predstavlja ih u zrelijoj fazi, ali leta 1991 godine originalna postava prestaje sa radom. Svi članovi, sem Kusačića, odlaze iz grupe. Formiraju grupu Bubble Junket, ali deluju kratko i odlaze iz Hrvatske. Kra¬jem 1993. godine Messerschmitt objavljuju ploču "Shake That Thing" na kojoj su, pored Kusačića, gitarista Dragan Kovačević, basista Boris Kvaternik i bubnjar Stjepan Bobić (ex The Spoons). Kao gost se pojavljuje Romeo Đomlija, gitarista The Spoons. Na toj ploči pored svojih stvari snimaju obrade "Little Red Rooster", Vili Diksona (Willie Dixon), "Jumping Jack Flash" Stonesa i još nekoliko stan¬darda. Nova postava često svira u inostranstvu, posebno u Nemačkoj i Italiji.
Godine 1995. grupa prestaje sa radom, a Kusačić odlučuje da napusti muziku i otvara prodavnicu ploča. Ipak, budući da je i dalje postojao interes za jak rhythm and blues, Miro oformljuje sastav Opyum kome daje podnaslov "dirty old blues gang". Sa njim sviraju gitarista Arsen Sliško, basista Denis Vitasović i bubnjar Saša Petković. Gitarista Željko Vukičević, koji je jedno vreme radio sa grupom The Messerschmitt snimio je CD "Zhel" (Dilema 1996.) na kome su pesme srodne akustičnoj alternativi.

Diskografija
"Lussy" (Slušaj najglasnije 1988) "Foxxin" (Blind Dog Records 1990) "Shake That Thing" (Slušaj najglasnije 1993)

METAK
(Split)

Grupa Metak nastaje gotovo slučajno, u proleće 1978. godine kada se muzičari oku¬pljeni oko splitskog studija Tetrapak udru¬žuju sa sarajevskim kompozitorom i pevačem Rankom Bobanom (ex Ajan, Vozdra) čije pesme su u to vreme pevali Zdravko Čolić, Seid Memić Vajta, Biljana Petrović, lndexi i Cod. Originalnu postavu grupe činili su gita¬rista i pevač Željko Brodarić Jappa (ex Delfi¬ni, Put), basista Mirko Krstičević (ex Che), gi¬tarista i pevač Ranko Boban i bubnjar Matko Jelavić. Svi članovi su već imali dosta iskust¬va, snimajući ploče brojnim grupama i pevačima.
Jappa je sa osamnaest godina postao član grupe Delfini i sa njima je bio na četvoromesečnoj turneji po Sovjetskom Savezu, prateći pevače zabavne muzike. Prvi nastup Metak je imao na Splitskom festivalu 1978. godine sa pesmom "Šijavica". Iste jeseni Ranko Boban biva optužen zbog posedovanja hašiša i odlazi na izdržavanje kazne, tako da grupa nastavlja bez njega sa novim čla¬nom, gitaristom Zlatkom Brodarićem (ex Put, More). Debi LP "U tetrapaku" izlazi 1979. godine i donosi efektni rock čvršćeg zvuka. Sa ploče su se izdvojile "Da mi je biti morski pas", "Tetrapak", te balade "Rokenroler" i "Htio sam noćas da ti pišem". Muziku je ra¬dio Jappa a tekstove pesnik Momčilo Popadić. Te godine grupa nastupa na koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA. Drugi al¬bum "Ratatatatija" izlazi u vreme dok je Jap¬pa u JNA i posle te ploče krajem 1981. go¬dine grupa prestaje sa radom. Muziku za ploču radili su Jappa i Krstičević, tekstove je pisao Momčilo Popadić a od pesama se iz¬dvajaju "Split At Night", "Ona voli strip juna¬ke" i gitaristička minijatura "Bijela soba". Go¬dine 1982. Jappa objavljuje solo ploču "Majmuni" na kojoj je sam svoj majstor: autor je kompletnog materijala, jedan je od pro¬ducenata, a uradio je i dizajn omota. Najbolji prijem imale su pesme "Majmun radi što majmun vidi", "U krivom snu", "Pokrivaš lice" i ponovni snimak "Split At Night".
Tokom osamdesetih Jappa se uvrstio u red najboljih producenata radeći ploče za Haustor ("Treći svijet"), Animatore ("Anđeli nas zovu da im skinemo krila") i mnoge druge. Sa početkom rata, Jappa se u jesen 1991. godine odselio u London gde je radio kao producent. Poslednjih godina živi u Italiji. Ranko Boban je posle uspešne karijere kom¬pozitora i izdavača postavljen na mesto urednika u diskografskoj kući Croatia Records.

Diskografija
Singlovi
"Šijavica"/"Gastarbajterska balada" (Diskoton 1978) "Ona ima svoju dragu mamu"/ "Revolver" (Jugoton 1979)

Albumi
"U tetrapaku" (Jugoton 1979,)
"Ratatatatija" (Suzy 1981 )
"Majmuni" (Jugoton 1982 solo ploča Željka Brodarica)
"Da mi je biti morski pas" (Croatia Records 1995, kompilacija)

METIKOŠ KARLO
(Zagreb)

Karlo Metikoš (rođen 1940. u Zagrebu) je odrastao u muzičkoj porodici i sa sedam godina počinje da uči klavir. Pedesetih godi¬na, pod uticajem prvih ploča Elvisa Prislija, Bila Helija i Liti Ričarda počinje da se interesuje za rock muziku. Sa sedamnaest godina odlazi na takmičenje Prvi pljesak i uspeva da uđe u finale. Zatim počinje da peva na popu¬larnim "plesnjacima"
Ozbiljniju afirmaciju postiže u okviru vo¬kalnog kvarteta Regal u kome su još bili Bra¬co Makar, Ivo Andrijanić i Vlado Bauer. Leta 1960. godine pevao je u Poreču i tada je prvi put nastupao pred stranom publikom. Francuski turisti su bili oduševljeni njegovim rock repertoarom i predložili su mu da se opro¬ba u Parizu. Budući da je na pasoš čekao godinu dana, u glavnom gradu Francuske se obreo decembra 1961 godine. Bez para i znanja jezika, u početku je sa klošarima spavao ispod mostova, sve dok nije dobio angažman po američkim vojnim bazama. Uz pomoć studijskih muzičara i vokalne grupe Double Six Of Paris, snima pesme "Nobody But You", "Shes NotYou", koje bivaju objav¬ljene na takozvanim folijama. Kako je tada popularna francuska grupa Lešinari tražila novog pevača, jer je njihov odlazio u vojsku, Karlo Metikoš biva izabran na audiciji i menja ime u Mat Kolins (Matt Collins). Novo, englesko ime on i menadžer su lako odabra¬li. Otvorili su telefonski imenik Njujorka i odabrali prvo koje im se dopalo.
Po odlasku iz grupe, započinje solističku karijeru. Nastupa u cenjenim rock klubovima i potpisuje ugovor za izdavačkom kućom Filips. Tokom šezdesetih godina karijera mu strelovito napreduje, gostuje u Italiji, Turskoj, Iranu, Grčkoj, Sovjetskom Savezu, Libanu, peva Šahu Rezi Pahlaviju, caru Hailu Selasiju i drugim viđenijim liderima tog doba U Jugoslaviji od 1963. do 1965. godine organizuje dve uspešne turneje na kojima su ga pratili Crveni koralji, Bijele strijele ili Delfini. U to vreme je izazivao pravu euforiju kod publike, a nije bilo neobično da nastupa po stadionima i sportskim halama. To su bile prve jugoslovenske turneje koje su obuhvatale preko sto pedeset nastupa. Tokom 1964 godine Metikoš je u Jugoslaviji snimio dva EP singla za Jugoton na kojima su ga pratili ansambl Branka Bulića, ansambl Kreše Oblaka, Trio Jaka, vokalni kvartet Melos i Crveni koralji. Na drugom singlu objavljena je pesma "Dont Say Goodbye" koju su komponovali Metikoš, Bulić i Ivica Krajač i to je prva domaća autorska pesma objavljena na engleskom jeziku. Od 1966. godine jedno vreme peva po Italiji, a zatim potpisuje peto¬godišnji ugovor i nastupa u lancu hotela "Hilton". Metikoš okuplja grupu koju su činili provereni zagrebački muzičari: basista Janko Mlinarić Truli, saksofonista Miroslav Sedak Benčić, bubnjar Nikola Dmitrović, orguljaš Branko Bulić Dlaka i gitarista Miroslav Rodić. Sviraju rock, latino-američku muziku, jazz i evergreen po hotelima u Grčkoj, Maroku, Egiptu, Somaliji, Keniji i Etiopiji.
Početkom sedamdesetih Metikoš se vraća u Jugoslaviju i ženi se Josipom Lisac kojoj radi uspešan debi LP "Dnevnik jedne ljubavi" (Jugoton 1973). Zapostavivši sopstvenu ka¬rijeru, brine o materijalima za Josipu, koau¬tor je rock opera "Gubec beg" i "Gricka vje¬štica" u kojima i ona peva. Godine 1977, odlaze u Ameriku gde se zadržavaju tri godi¬ne i snimaju Josipinu ploču "Made in USA". Po povratku u Zagreb Metikoš nastavlja da komponuje za Josipine ploče, a Jugoton mu objavljuje LP "16 originalnih snimaka (1962-66)" na kome je izbor hitova, plus šest živih snimaka koje je sa bendom uradio februara 1966. godine u hotelu "Hilton" u Atini. Uz obrade tada popularnih standarda, tu su i Metikoševe "Take A Chance" i "Little May"
Karlo Metikoš je umro 9. decembra 1991 godine. Tokom sledećih godina Josipa redo¬vno organizuje koncerte u njegovu čast. Tako je snimak nastupa održanog na prvu godišnjicu njegove smrti objavljen na CD-u "Ritam kiše 1940-1991" (Croatia Records 1993.). Na tom koncertu su učestvovali Josipa Lisac, Zdenka Kovačiček, Arsen Dedić, Dino Dvornik, Neno Belan, Crveni koralji, Plava trava zaborava i drugi.

Diskografija
Singlovi
"Rhythm Of The Rain" / "What Kind Of Love Is This" / Its Up To You / "King For Tonight" (PGP RTB 1964)
"Peggy Sue7 "Koliko dugo" / "Svađa" / "Noćas" (Jugo¬ton 1964.)
"Sick and Tired" / "VVhatd I Say" / "Just A Lonely ManL /"BeMyBaby" (Jugoton 1965)
"Lucille" / "Hey-Hey-Hej-Hey" / "Money" / "Dont Say Goodbve" (Jugoton 1965.)

Album
"16 originalnih snimaka 1962-1966" (Jugoton 1981)

MEŽEK ALEKSANDAR
(Ljubljana)

Aleksandar Mežek je rođen u selu Žirovnica. Po završenoj srednjoj metalurškoj školi u Jesenicama odlazi na studije u Englesku i tamo u manje poznatim grupama počinje karijeru pod imenom Alexander John. Zapo¬šljava se u jednoj diskografskoj kući gde radi na pakovanju ploča.
U leto 1973. godine prvi put se pojavlju¬je na radiju i televiziji i počinje sa koncerti¬ma. Nastupa sa Džoni Kesom (Johnny Cash) a po Engleskoj ima zajedničku turneju sa Klifom Ričardom (Richard Cliff) koji je u neko¬liko navrata na svojim pločama snimao Mežekove pesme. Prijateljstvo sa Ričardom datira još od 1968. godine kada ga je upoz¬nao na koncertu u Zagrebu.
Prvi LP "Days Go By" objavljuje u leto 1974. godine uz pomoć Klifa Ričarda. Janu¬ara sledeće godine ploča se pojavljuje i na američkom tržištu. Marta 1975. godine Helidon izdaje singl sa dve pesme sa ove ploče "Krila" i "Vodi me siva pot". Na albumu "Grenkosladke pesmi", snimanom u Londonu pojavljuje se kao autor devet pitkih pop pesama, dok je jednu komponovao Elton Džon (Elton John). Albumom "Menu" objav¬ljenom 1981. godine nastavlja liniju pop zvuka sa blagim uticajima reggae muzike. Jedina obrada na ploči je "Mesto bez srca", obrada "Just A City Boy" (Reed, Bootham). Ploču snimaju engleski muzičari, a poduciraju je Mežek, Toni Spat (Tony Spath) i Ričard Blanšard (Richard Blanchard) Za album "ljubav preko žice" sam komponuje materi¬jal, a neke tekstove su napisali Marina Tucaković i Kornelije Kovač i to mu je najkomercijalnija ploča u Jugoslaviji. Ploču su pro¬ducirali on, Jan Kapi (lan Caple) i Džon Voker (John Walker). Godine 1989. objavljuje album "Podarjeno srcu" koji snima sa engle¬skim studijskim muzičarima a kao gosti tu su i gitarista Saša Zalepugin mlađi, Klif Ričard, klavijaturista Rik Vejkmen (Rick Wakeman), The London Simphony Orchestra, Slo¬venski oktet, Consortium musicum i Komor¬ni zbor RTV LJ. Ploča je snimana u Ljubljani, Londonu i Los Anđelesu, a producenti su Mežek i Vejkmen.
Tokom devedesetih Mežek aktivno sni¬ma, pretežno u inostranstvu, a deo njegovih ranijih ploča doživeo je CD reizdanja. Povre¬meno nastupa sa mlađom slovenačkom grupom Ghost of 50s koja neguje rockabilly zvuk.

Diskografija
Singlovi
"Krila"/"Vodi me siva pot" (Helidon 1975.) Vremenska napoved7 "Pismo Ijubezni" (PGP RTB 1977)

Albumi
"Kje so tište stezice" (RTV U 1977.) "Grenkosladkepesmi" (RTV LJ1978,) "Menu"(RTVLJ1981,) "Ljubav preko žice" (Jugoton 1983) "Najduži dan" (Jugoton 1983) "Podarjeno srcu" (RTV U 1989,) "Svetle kaplje" (RTV S 1994.) "Legende" (Eye Witness Music 1995.) "Luči v naselju" (Eye VVitness Music 1995) "Od cveta do cveta" (Corona 1996)

MI
(Šibenik)

Grupu su 1967. godine osnovali basista Siniša Škarica, pevač i klavijaturista Neven, Mijat, gitarista Mirko Vukšić, saksofonista Aljoša Gojanović i bubnjar Nikica Šprljan.
U početku su svirali beat muziku da bi se vremenom potpuno opredelili za rhtyhm i blues. Prvi uspeh postigli su autorskim pesmama "Ljubav je izmišljena za nas" i "Jedan svet". Godine 1968. u grupu dolazi trubač i trombonista Jole Krčević i oni se okreću soul zvuku. Godine 1970. učestvuju na Omladinskom festivalu u Subotici i njihova pesma "Ljubav ti više nije važna" zabeležena je na duploj ploči "20 godina festivala Omladina" (PGP RTB 1980.)
Sa radom prestaju početkom sedamde¬setih godina.

Diskografija
Singlovi
"Dijana"/"Bez sjećanja" (Jugoton 1970.) "Bam-bam-baba-lu-bam" / "Ljubav ti više nije tako
važna" (Jugoton 1970.) "La-la-la" / "Jednog od ovih dana" (Jugoton 1971)

MILADOJKA YOUNEED
(Ljubljana)

Grupa nastaje u zimu 1985 godine kada su se Dadi Kašnar (ex Martin Krpan i Video-sex), Mario Marolt (ex Marcus 5) i Miroslav Lovrič sreli u radionici jazz festivala u Ljub¬ljani. Osnivaju, kako sami kažu, free punk funkjazz grupu i prve koncerte drže u ljub¬ljanskom klubu K4 u atraktivnoj postavi sa dvojicom basista. Većina originalnih člano¬va grupe sarađivala je u okviru sastava Quatebriga na snimanju albuma "Revolution in theZoo"(Brut1985.)
Prvu kasetu za Založbu FV izdaju u po¬stavi: tenor saksofonista i klarinetista Mario Marolt, alt i bariton saksofonista Urban Urbanija, gitarista Boris Romih (ex Begnagrad), bubnjar Dadi Kašnar, basisti Igor Ožbolt i Miroslav Lovrič. Marta 1987. godi¬ne nastupaju na Cheskoslovansky Jazzovy Festivalu u Karlovim Varima. Juna snimaju živi materijal u ljubljanskom klubu Valentino Zatim sviraju na manifestaciji Novi rock uz njujorški sastav Swans. Septembra 1987. godine objavljuju LP "Ghastly Beyond Belief!" u produkciji Iztoka Turka (ex Videosex) koji u anketi revije "Mladina", biva proglašen za ploču godine. Ploča je objavljena i u Holandiji za firmu N.L Centrum. Tokom sledeće dve godine sviraju na festivalima u Mađarskoj, Grčkoj, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji i na Omladinskom festivalu u Subotici. Marta 1990. godine organizuju mini turneju po Švajcarskoj. Jula izlazi album "Bloodylon" posle koga kreću na turneju po Jugoslaviji. Ploču snimaju u postavi: gitarista Kristijan Kavaca, Mario Marolt, Igor Ožbolt, Urban Urbanija, a Miroslav Lovrič postaje pevač i prestaje da svira bas. Boris Romih počinje da se bavi zvukom, svetlom i video radovi¬ma za grupu. Oktobra sviraju na alterna¬tivnom festivalu Berlin Independence Days. Početkom marta 1991. godine rasprodaju koncert u beogradskom Domu omladine. U isti grad će se vratiti leta 1996 godine kada učestvuju na Summertime jazz i blues festi¬valu. U međuperiodu često menjaju članove. Prilikom snimanja spota 1990 godine nji¬hov gitarista Kristijan Kavaca pada sa gra¬đevine, ostaje invalid, a od posledica tog udesa umire 1991. godine
Posle tog nesrećnog slučaja deo muzičara napušta grupu, tako da sledeći album "Liberta Bloo" rade sami Lovrič i Marolt. Na ploči su obrade "Pocket Calculator" (Kraftwerk), "Living In America" (James Brovvn) kao i "Show Me" gde je iskorišćen deo teksta Bertolda Brehta. "Pocket calculator" je urađen za ploču "Trans Slovenia Express" na kojoj su slovenačke grupe obrađivale pesme nemačkog sastava Kraftwerk. Prilog Miladojke Youneed nije uvršćen na kompilaciju jer su advokati grupe Kraftwerk došli do zaključka da se Miladojka u svojoj obradi ruga minu¬lom radu sastava. Na snimanju ploče su pored ostalih, gostovali pevačica Anja Rupel (ex Videosex), pevačica Meri Trošelj i basista Nikola Sekulović Na osnovu te ploče pono¬vo se okupljaju i nastavljaju sa koncertima Pored Lovriča i Marolta, bas svira Jožef Sečnik, gitaru Nenad Krsmanović a bubnje¬ve Roman Ratej. Koncertni CD snimaju u Por¬torožu juna 1994 godine Kao bonus objav¬ljene su i pesme snimljene u studiju 1987. godine. Njihov akustičarski nastup na Radio Studentu ostaje zabeležen na zajedničkom disku "Izštekani" (Dallas / Radio Student 1995.) na kome su predstavljeni sa pesmama "Beautiful Lie", "Pocket Calculator" i "Show Me".
Tokom karijere grupa je dobijala brojne žanrovske odrednice, a oni su se sa svakom slagali. Opisni dijapazon se kreće od pop core, acid metal do sintetic trash. U svakom slučaju, reč je o grupi koja bez zazora koristi široku baštinu modernog svetskog zvuka

Diskografija
"Miladojka Youneed" (FV-ŠKUC Forum 1986, kaseta) "Ghastly Beyond Belief" (Helidon 1987,) "Bloodvlon" (Helidon 1990.) "Liberta Bloo" (Helidon 1993) "Miladojka Live" (Miladojka 1995)

MILOŠEVIĆ ALEKSANDRA SLAĐANA
(Beograd)

U dodir sa muzikom Slađana Miloševićje došla rano budući da je u petoj godini prim¬ljena u muzičku školu na odsek klavira, a zatim prelazi na violinu. Sa dvanaest godina se okreće rock muzici, peva i svira bas u gru¬pama Nebeska konjica. Epitaf 8, Džentlmeni, Slomljena srca. Juniori i drugim Početkom sedamdesetih, sa petnaest godina, svira violinu na singlu beogradske grupe Ganeša koja je negovala lično viđenje indijske muzike. Paralelno nastupa sa eksperimen¬talnim pozorištem Ex Art u okviru koga deluje istoimena akustičarska grupa. Iskustvo sa pozorištem proširuje u okviru predstave "Tom Pejn" Ateljea 212 gde je glumila i svirala violinu. Jedno vreme u Orkestru Radio Tele¬vizije Beograd svira violinu i učestvuje u sni¬manju oko trideset ploča različitih žanrova. Prva solistička priznanja dobija kada pobeđuje kao vokalni solista na takmičenju Studentsko ljeto u Maglaju 1974. godine Zatim pristupa orkestru Saše Subote u kome su sredinom sedamdesetih nastupali Kire Mitrev, Ksenija Zečević, Jadranka Stojaković i drugi. Sa njima odlazi na dve turneje po Sovjetskom Savezu. Tom prilikom snimaju singl "Mikado" (Melodija 1976.) na kome je pevala kompoziciju "Ivo Lola Ribar" Kornelija Kovača. Za rusko tržište su snimili i album sa obradama stranih hitova a nastupali su i povodom rođendana tadašnjeg predsednika SSSR-a Leonida Brežnjeva. Sa orkestrom Saše Subote Slađana je snimila singl "Baloni" (PGP RTB 1976.) a zatim prelazi u grupu Zdravo.
Solo karijeru započinje leta 1977. godi¬ne kada sama finansira objavljivanje singla sa pesmom "Au Au". Prvi veći nastup ima uz pratnju grupe Zdravo, ispred Bijelog dug¬meta na koncertu kod Hajdučke česme avgusta 1977. godine. Za debijem, slede singlovi kojima promoviše provokativan, erot¬ski stil što izaziva oprečne reakcije javnosti. Na debi albumu "Gorim od želje da ubijem noć" objavljenom 1980. godine autori su pored Slađane, Miki Petkovski (ex Smak), Enco Lesić, Aleksandar Ilić, Aleksandar Milovanović (ex DAG) i Mirko Glišić. Tekst za hit "Amsterdam" napisao je Glišić, a sve ostale Marina Tucaković. Ploču su producirali Miki Petkovski i Lazar Ristovski a uz njih su svirali bubnjar Ipe Ivandić, gitarista Dragan Jovanović i basista Miloš Cajger Povodom koncertnog promovisanja ploče osniva prateći bend Ljudi kroz koji je prošlo puno beogradskih muzičara. Godine 1981. uče¬stvuje na izboru za Pesmu Evrovizije sa pesmom "Recept za ljubav" a na B-strani tog singla objavljena je pesma "Srećan ti rođen¬dan" Vlade Divljana.
Iste godine upisuje studije veterinarske medicine i jedno vreme se povlači iz javnos¬ti. Zatim odlazi u Minhen gde sa nemačkim muzičarima osniva sastav Neutral Design u kome je svirala gitaru Grupu su činili muzi¬čari koji su prethodno radili u sastavima Santana, Nina Hagen Band i drugim. Sa njima 1983 godine objavljuje LP "Neutral design", a autori muzike su pored nje gitarista Brus Verber (Bruce VVerber) i Peter Labonti (Peter Labontie). Tekstovi pesama su Momčila Bajagića i Danka Đurića, a kao hit se izdvojila pesma "Miki, Miki" Na tom albumu se bavi produkcijom, što kasnije redovno čini na sni¬manjima. Ploča je objavljena u Evropi i najbolje je prihvaćena u Švedskoj i Nemačkoj.
Godine 1983 Slađana sa grupom Ljudi svira na turneji sastava Matchbox po Jugo¬slaviji. U režiji Ademira Kenovića, snima atraktivan TV šou "Devojčica u svetu čipova" koji osvaja brojne domaće nagrade a učestvuje i na festivalu u Montreu. Na Opati¬ji 84. izvodi pesmu "Samsara" autora Dejana Tričkovića (ex duo Susret) i dobija nagradu za interpretaciju. Iste godine, u okviru grupe Mama Co Co u kojoj je bio Dado Topić, svi¬ra gitaru i peva prateće vokale. Tada sa Topićem snima pesmu "Princeza" i učestvu¬ju na izboru za Pesmu Evrovizije. Zatim u Londonu saraduje na ploči Alena Darbija (Alan Darby, ex Cocnev Rebel i Fashion) sa Raselom Belom (Russell Bell, ex Gary Newman Band) i Piterom Godvinom (Peter Godwin) U Parizu učestvuje na realizaciji pesme za Unites States Of Europe koju producira Midž Jur (Midge Ure). Leta 1985. godine učestvuje u YU Rock Misiji i snimanju sing|a "Za milion godina", a sledeće godine je jedan od organizatora dobrotovornog koncerta za pomoć distrofičarima, koji je pod nazivom "Ujedinjene snage YU rocka", održan na beogradskom Tašmajdanu. Godine 1986. na MESAM-u izvodi pesmu "Fantastično puto¬vanje", a sledeće godine na istom festivalu pobeđuje sa pesmom "Bez nade" Njena obrada pesme "Prvi sneg" Doktora Spire iz repertoara sastava Suncokret, našla se na izdanju "Aleksandra S-M i Dr Spira LTD". U saradnji sa cenjenim kompozitorom starije generacije Darkom Kraljićem, Slađana je snimila LP "Slađana & Darko" na kome u pratnji jazz i revijskog orkestra RTB-a i vokal¬nog kvarteta Milutina Lilića izvodi Kraljićeve kompozicije, a za veći deo pesama je napi¬sala tekstove. Slađana je svirala violinu, Vladimir Vitas klavir, Vojin Draškoci kontra¬bas, Lala Kovačev bubnjeve, Mirjana Filipović harfu a Nikola Mitrović trubu.
U NR Kinu odlazi 1988 godine i učestvu¬je na Internacionalnom festivalu gde osvaja specijalnu nagradu i srebrni kup. Na festi¬valu je pevala na kineskom i izvela je sopstveni šou program. Ujedno za kinesku izda¬vačku kuću Hundred Flowers Records objav¬ljuje kompilaciju. U istu zemlju, odlazi na turneju sledeće godine. Na Kolarcu 1989 godine peva u delu "Tokata" Igora Gostuškog (ex Duh Nibor). Iste godine na otvaranju Bitef teatra izvodi eksperimentalno klasično delo Ognjena Bogdanovića "Night Brother" U istom prostoru, uz pomoć Vlade Labata i njegovih akustičnih skulptura, izvodi delo Vuka Kulenovića "Prvi obredni san".
Godine 1989. Slađana se preselila u Ameriku gde je u losanđeleskim klubovima svirala sa sastavom Baby Sister, radila u mar¬ketinškoj agenciji i kao stock broker na berzi. Tokom boravka u Americi organizovala je niz dobrotvornih akcija za ugrožene sa prosto¬ra bivše Jugoslavije. Godine 1995. se vratila u Beograd. Za CD Kornelija Kovača "Moja generacija" (PGP RTB 1996.) otpevala je pes¬mu "Harmony" za koju je Kornelije napisao muziku, a ona tekst. Sa bratom Goranom Miloševićem (ex Generacija 5) pevala je duet u pesmi "Jednom će neko" na njegovom CD-u "Da li misliš još na mene" (PGP RTB 1996)
Povratnički album pod radnim nazivom "Nikad dosadno u Međusvetu" snimila je u Beogradu i Los Anđelesu. Na toj ploči Sla¬đana se bavila produkcijom, svirala je gitaru, a u studiju su joj pomogli bubnjar Dejan Nikolić i basista Matija Bartulac. Paralelno sa štampanjem te ploče predviđene su dve kompilacije na kojima će se uz najveće hitove naći i ranije neobjavljeni materijali. Tokom karijere Slađana je često gostovala na pločama drugih autora. Pevala je u temi "Talasna dužina" grupe Leb i sol, na albumu "Neosedlani" Dade Topića, pločama YU grupe i drugih. U filmu "Nacionalna klasa pevala je song "Imam sve" koji je objavljen 1979. godine na istoimenoj ploči sa muzikom iz filma. Temu iz filma "Lude godine" snimila je sa Zdravkom Čolićem i ona je objavljena na zajedničkom singlu

Diskografija
Singlovi
"Auau"/"Upali svetio" (PGP RTB 1977) Simpatija" / "Bejbi" (PGP FfTB 1978..)
Sexydama"/"Vreme čini svoje" (PGP RTB 1979) Recept za ljubav"/ "Srećan ti rođendan" (PGP RTB 1981,) Das Licht Von Kairo (Svetla Kaira)"/"Miki Miki" (Jugoton 1983.) Princeza" (PGP RTB 1984, maksi singl)

Albumi
Gorim od želje da ubijem noć" (PGP RTB 1980) Neutral design" (Jugoton 1983) Slađana & Darko" (PGP RTB 1988.) Slađana i Dado" (PGP RTB 1989)

MIZAR
(Skoplje)
Prvobitna ideja i koncepcija grupe nasta¬la je još 1981. godine u glavama gitariste Sorazda Čapovskog i pevača Gorana Tanevskog. Po arapskom predanju Mizar je zvezda nade, vodilja kroz pustinju koja putnici¬ma pomaže da se ne izgube. U početku su radili kao rock orijentisan bend, a 1985. godine se menjaju i pod nazivom Mizar dru¬go otkrovenje nude muziku zasnovanu na staroslovenskom pojanju, makedonskom folkloru, vizantijskoj tradiciji i dark zvuku. U to vreme sa njima radi basista Goran Trajkoski koji je početkom osamdesetih pred¬vodio perspektivnu skopsku grupu Padot na Vizantija.
Prvi veći uspeh pod imenom Mizar grupa postiže 1987 godine kada po glasovima publike pobeđuju, zajedno sa KUD Idijotima. na Omladinskom festivalu u Subotici. Koncertni snimak pesme "Gradot e nem" Uvršćen je na kompilaciji "Omladina 87 - najbolji uživo". Zatim ih napušta Trajkoski koji pokreće sastav Anastasia. Debi LP Mizar snima u postavi Goran Tanevski, Gorazd Čapovski, bubnjar Boris Georgiev, basista Sašo Krstevski i klavijaturistkinja Katerina Veljanovska, a produkciju je radio Goran Lisi¬ca. Pored njihovih pesama, na ploči se nalazi i obrada narodne "Zajdi, zajdi", pod nazivom "Zlatno sonce". Tokom 1988. godine Tanev¬ski i Čapovski borave u Londonu pokušavaju¬ći da zainteresuju izdavače za svoju muziku. Drugi LP "Svajt dreams" objavljen 1991. go¬dine donosi neobičnu obradu "Sweet dre¬ams" sastava Eurythmics, obradu narodne "1762" i pesmu "Dom" Riste Vrteva (Arhangel) koji je svojevremeno bio član Mizara. Likovno rešenje omota, ukrašenog narod¬nom šarenicom, jasno ukazuje na ono što nudi ploča koju su snimili Čapovski, Tanev¬ski, basista Ilija Stojanovski, bubnjar Žarko Serafimovski i klavijaturista Vladimir Kaevski. Kao gosti se pojavljuju Mefo Ismail (zurle, tapani), bubnjar Zoran Spasovski (ex Aporea), Sašo Gigov (vokali) iz sastava Kleržo, trio Kučkovke i orkestar Biljana iz Ohrida. Krajem 1991. godine grupa prestaje sa ra¬dom. Tanevski se posvećuje organizaciji kon¬cerata, Kaevski obnavlja svoj sastav Cyborg, a Čapovski odlazi u Australiju gde januara 1993. godine osniva sastav Kismet koji pred¬stavlja nastavak Mizara. On u grupi peva, svira gitaru, zurle i gajde, a sa njim su Meto¬di Kundevski (bas i klavijature), Pečo Kazanovski (bubnjevi) i Džon Norton (John Norton), buzuki i gajde. Oni su svoju muziku nazvali post dark wave, a fuzionisali su makedonski melos, industrijske ritmove i elektronske zvuke. Godine 1994. objavili su EP "Dormant Dire", a 1996. godine CD "Damjans War" na kome su, pored njihovih pe¬sama, obrade "Love Will Tear Us Apart" i "Decades" sastava Joy Division. Septembra 1997. godine za američku kuću Tone Casualties Kismet objavljuju CD "Wake Up Gods". Grupu čine samo Čapovski (vokal, zurla.
gitara i programiranje) i Ilija Stojanovski (bas, tambura i kaval). Grupa Kismet je sa pesmom "Heaven In Asia" uvršćena na kompilacijskom CD-u "Makedonski dokument" (Trotoar 1994.) kao i na kompilacijama ob¬javljenim u Australiji, Nemačkoj i Americi.

Diskografija
"Mizar" (Helidon 1988)
"Svjat dreams" (Amarcord Records 1991.)

MLADI LEVI
(Ljubljana)

Pod uticajem filma "Mladi lavovi" koji je rađen po romanu Irvina Šoa, novembra 1966. godine osnovana je grupa Mladi levi. Prvu postavu su činili Tomaž Habe (orgulje i vokal), Bor Gostiša (ritam gitara), Jernej Podboj (saksofon), Peter Hudobivnik (bas) i Matjaž Deu (bubnjevi).
Ubrzo su za italijansku izdavačku kuću Record Trieste snimili singl sa dve svoje kom¬pozicije, ali je ploča u mnoštvu drugih osta¬la neprimećena. Krajem 1967. godine Bor Gostiša je prešao u grupu Bele vrane, a na mesto gitariste došao je Janez Bončina Benč. U grupu dolaze i pevač Dušan Velkavreh, trubač i violinista Petar Ugrin i bariton saksofonista Branko Weissbacher. Grupa se opredeljuje za soul i rhythm and blues, a prvi veći uspeh postižu pesmom "Oda Ireni". Aprila 1968. godine iz grupe odlaze Habe i Velkavreh, a novi član postaje orguljaš i pevač Berti Rodošek. Na prvoj slovenačkoj Gitarijadi osvajaju drugu nagradu žirija, a po publici su na prvom mestu. Tokom leta nastupaju na Svetskom omladinskom festi¬valu u Sofiji a 3. septembra u Zagrebu na Prvom jugoslovenskom pop festivalu, za pesmu "Ljubimo soul" dobijaju nagradu za instrumentalno izvođenje, ali i nagradu za tekst pesme "Carnaby Street". Uz sve to i Bertijeva pesma "Poljubi me in pojdi" zauzela je peto mesto po glasovima publike.
Ubrzo je Berti otišao u Grac da studira na Jazz Akademiji, a saksofonista Weissbacher u JNA. Novi članovi postaju pevač Jernej Jung i orguljaš Vasko Repinc (ex Bele vrane). U proleće 1969. godine objavljuju jedini singl na kome su kompozicije Rodošeka, Jože Privšeka, Jerneja Junga i obrada "Something is Wrong With My Baby" iz repertoara Otisa Redinga (Otis Redding). Juna 1969. godine za pesmu "Zaznamovan" na festivalu Slovenska popevka osvajaju treće mesto po mišljenju žirija. Treći rođendan slave 25. oktobra 1969. godine koncertom u Ljublja¬ni. Tada predstavljaju i nove članove u duvačkoj sekciji: Marko Misjak (truba), Janša Tone (saksofon), Boris Šinigoj (pozauna), a Bončina preuzima ulogu pevača, jer ih je Jung napustio. Taj zalet nije bio dugog veka. Repinc odlazi u JNA, Bončina se priključuje sastavu Generals, a kasnije uz gitaristu Marjana Malikoviča (ex Kameleoni) i bubnjara Pavla Ristića (ex Sinovi) formira grupu Srce. Taj sastav kratko deluje, ali iza sebe ostavlja hit "Gvendolina kdo je bil".
Sa pesmom "Kad su zvijezde padale" Mla¬di levi su se 1970. godine predstavili na Omladinskom festivalu u Subotici i taj sni¬mak je objavljen na duploj kompilacijskoj ploči "20 godina festivala Omladina" (PGP RTB 1980). Ipak, tokom 1970. godine gru¬pa tavori sve do povratka Repinca kada intenzivnije obnavljaju rad. U jakoj konku¬renciji stranih sastava (Mungo Jerry, Pretty Things, Southern Comfort i Juicy Lucy) svi¬raju na rock večeri festivala Zagreb 71. Kra¬jem aprila nastupaju na festivalu BOOM 72 u Ljubljani. Na duplom koncertnom albumu "BOOM 72" (Helidon 1972.) predstavljeni su instrumentalom "Spominjem se antimaterije"„ Odmah zatim, uz Korni grupu, Time i YU grupu sviraju na rock večeri festivala Beo¬gradsko proleće. Krajem 1973. godine Ugrin, Podboj i Šinigoj pristupaju Tihomiru Asanoviću i njegovoj Jugoslovenskoj pop selek¬ciji, a Mladi levi se postepeno gase. Povre¬meno su po priredbama i festivalima u Slo¬veniji pratili pevače i svirali na igrankama, a krajem 1975. godine prestaju sa radom.

Diskografija
Singl
"Poljubi me in pojeli" / "Ljubimo soul" / "Mila mala" / "Something Is Wrong With My Baby" (PGP RTB 1969.)
"Odprite okna vojna je končana" / "Oštro kakor (blesna kako nož)" (PGP RTB 1971.)

MLINAREC DRAGO
(Zagreb)

Drago Mlinarec je rođen 14. decembra 1942. godine. U jesen 1962. godine on i drug iz kraja, klavijaturista Brane Lambert Živković, osnivaju grupu Sputnjici, pa joj menjaju ime u Vampiri i na kraju u Jutarnje zvijezde. U to vreme Mlinarec je radio kao hemijski tehničar, studirao i svirao.
Godine 1966. osniva grupu 220 sa kojom je radio sve do 1971. godine kada počinje solo karijeru objavljivanjem albuma "A ti se ne daj". Album je planiran kao delo Grupe 220, ali je tokom rada rešeno da bude objavljen kao Mlinarčeva prva solo ploča. Na snimanju su učestvovali Husein Hasanefendić, Piko Stančić, Nenad Zubak i Brane Živ¬ković, a producent je bio Fran Potočnjak. Materijal za ploču Mlinarec je pisao u peri¬odu od 1966. do 1970. godine. Na ploči se našla i tema "Posmrtna osveta" koju je još 1888 godine napisao R. Katalinić Jeretov. Pored emotivnih "Srebri se mraz", "Izgleda ostat ćeš sam", na ploči je obnovljena verzi¬ja starog hita Grupe 220, pesma "Grad". Najbolji prijem kod publike imale su "Ja sam feniks" i "Pop pjevač". U to vreme, krajem 1971. godine Mlinarec počinje da radi u pozorištu za koje će vezati veći deo svojih bu¬dućih aktivnosti. Sa amaterskim pozorištem Malik Tintilinić učestvuje u dečijoj predstavi "Bajka o kneževiću Sveboru". On piše muziku i glumi putujućeg muzičara. Zatim ga u pro¬leće 1972. godine novoosnovana grupa Time poziva da nastupi na njihovom prvom zagrebačkom koncertu Mlinarec izlazi na binu kao akustičar, a prati ga Ivica Kiš koji je ranije pisao tekstove za Grupu 220 i pred¬vodio sastav Legija strasti.
Krajem aprila Mlinarec, Tomaž Domicelj i Ivica Kiš nastupaju na BOOM festivalu u Ljubljani *Pored ostalih, sviraju Mlinarčevu pesmu "Skladište tišine" i Ivičinu "Kaj god blues". Oba snimka su se našla na živom albumu "BOOM 72". Zatim za TV Beograd komponuje teme za emisiju "Serija koje ne¬ma". Tom prilikom se premijerno emituje pesma "Kule od riječi". Leto 1972. godine provodi u planinama i tu nastaje veći deo materijala za zreo album "Pjesme s planine". Ploču snimaju Piko Stančić, Nenad Zubak, klavijaturista Srećko Zubak i gitarista Jadranko Budić. U maniru epski široke progre¬sivne muzike, tema "Pjesme s planine" traje deset minuta, a "Dijete zvijezda" čitavih tri¬naest minuta. Album muzički podseća na stil sastava Time, ali i električnu fazu kvarte¬ta Crosby, Stills, Nash and Young. Mlinarec sasvim slobodno razvija svoje poetske slike, posebno u pesmama "Skladište tišine" (koau¬tor teksta Ivica Kiš), "Pjesma o njenim snovi-ma" i "Noćna ptica". Ploču promoviše nas¬tupom na BOOM festivalu 1973. godine. Prate ga gitaristi Jadranko Budić i Veseli Oršolić, basista Mladen Baraković, orguljaš Julije Njikoš i bubnjar Pečo Petej. Na kon¬certnom albumu sa festivala "BOOM Pop Fest" (Jugoton 1973.) objavljena je "Pjesme s planine", ali i "Pop pjevač" u izvođenju Gru¬pe 220. U klubovima Drago i Ivica redovno nastupaju prateći se na akustičnim gitara¬ma, a nastavljaju i rad u pozorištu. U pred-stavi "Magbet" zagrebačkog pozorišta Gavela izvode Šekspirov sonet "Sit svega toga" za monodramu "Gospođe Glembajeve" u sarajevskom Narodnom pozorištu snimaju song "Naše ja je kao kuća stara" na Krležin tekst | muziku Pere Gotovca. Leta 1973. godine piše muziku i učestvuje u predstavi "Hvarkinja" koja je postavljena u starom hvarskom pozorištu. Zatim na Dubrovačkim letnjim igrama sa Ibricom Jusićem učestvu¬je u predstavi "Kristifor Kolumbo" Miroslava Krleže. Predstava se igra na brodu naprav¬ljenom po uzoru na "Santa Mariju". Brod je kružio oko Lokruma a muzika se izvodila uživo Za tu priliku prikupljen bend uz nje¬ga čine još Ivica Kiš, Jadranko Budić i članovi grupe Spektar, basista Davor Roko i klavija¬turista Neven Frangeš. Istog leta u Dubro¬vniku sa Ibricom učestvuje u predstavama "Soneti V. Šekspira" i "Edvard II kralj En¬gleske". Po povratku u Zagreb pristupa putu¬jućoj pozorišnoj trupi "Usamljena srca" i u režiji Marina Carića izvode dramu Slobodana Šnajdera "Vrtuljak ljubavi". Sa predstavom "Pozdravi" Ežena Joneska, nastupa do proleća 1977 godine. Pored toga stoje uradio muziku za predstavu on je dopisao i deo tek¬sta. Sa "Pozdravima" je bio i na Beogradskom letu u Domu omladine 1974 godine kada je odsvirao i nekoliko koncerata. Zatim sa "Pozdravima" nastupaju na Dubrovačkim let¬njim igrama, a tom izvođenju je prisustvo¬vao i pisac Ežen Jonesko. Te sezone letnje igre se zatvaraju Mlinarčevim koncertom.
U jesen 1974 godine pristupa tek formi¬ranoj Jugoslovenskoj rock selekciji koju čine tadašnji najbolji domaći muzičari. Zatim sa Nevenom Frangešom, Davorom Rokom i bubnjarom Draganom Brčićem ima seriju nastupa u Muzičkom salonu studentskog centra pod nazivom "Dijete zvijezda" Sa istom ekipom, uz pomoć Huseina Hasanefendića, Nenada Zubaka, Jurice Pađena i drugih, Drago snima i producira album "Rođenje" koji izlazi marta 1975. godine. Album donosi neke od njegovih ključnih pesama: "Helena lijepa i ja u kiši", "Pjesma o djetinjstvu", "Kule od riječi". Pesma "Jur nijed¬na na svit vila" je iz predstave "Hvarkinja", a nastala je na tekst pesnika Hanibala Lučića koji je rođen davne 1485. godine Na ploči je i tema iz predstave "Pozdravi".
Po objavljivanju ploče, sa "Pozdravima" pravi turneju po Jugoslaviji u okviru koje posle svake predstave svira svoj koncert. Mlinarec, Tomaž Domicelj, Ivica Percl i Srđan Marjanović u jesen 1975 godine odlaze na kraću turneju pod nazivom "Četvorica za mir". Sa "Pozdravima" se Mlinarec otiskuje u svet, tako da nastupa u Italiji, Francuskoj, Španiji, Nemačkoj, Poljskoj, Sovjetskom Sa¬vezu, Venecueli, Kolumbiji, Panami, Gvate¬mali i Meksiku. Sledeće godine piše muziku za predstave "Povratak Arlequina", "Kako je Odisej susreo Kiklopa" i "Klitemnestra". Bavi se komponovanjem muzike za dečje filmove "Zec" i "Pričamo priču". U jesen 1976. godi¬ne kreće na seriju koncerata po zagrebačkim fakultetima, a pred kraj godine nastupa na Festivalu revolucionarnih i rodoljubivih pesa¬ma. Izvodi pesmu "Domovina" na tekst Janeza Menarta i Zvonimira Goloba i muziku Arsena Dedića.
Aprila 1977. godine organizuje samostal¬ni koncert u zagrebačkoj dvorani Lisinski na kome je gostovao i Arsen Dedić. Isti koncert je već sledećeg dana ponovljen u novosad¬skom Studiju M a tom prilikom je snimljena pesma "Dijete zvijezda" i objavljena na duplom živom albumu "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977.) koji je štampan povodom dvadesetogodišnjice istoimene emisije radio Novog Sada. Povratnički LP "Negdje postoji netko" u produkciji Nevena Frangeša, realizovala je ekipa stalnih saradnika. Tom plo¬čom Mlinarec pravi muzički presek svoje dotadašnje karijere kroz introvertnu "Polja", razmišlja o budućnosti u "Zelen ko zelena trava" i nudi optimizam u zaraznom latino hitu "Caracas" koji je nastao pod utiskom putovanja po Latinskoj Americi. Sledeći LP »Sve je u redu" objavljuje već godinu dana kasnije a produkciju radi sam sa Frangešom. Na ploči su teme "Mora da sam bio mlad", »Glas s broja 514 913", "Svi sve znaju", "Ces¬ta", "Penzioner" (živi snimak iz kluba Lapi¬darij). Seriju albuma nastavlja 1979. godine odlično ocenjenom pločom "Tako lako" sni¬manom u Švedskoj sa koproducentom Tini Vargom u kojoj se u potpunosti vraća rock zvuku. Uz švedske muzičare iz sastava Mantra, na snimanju su učestvovali gitarista Eduard Matešić (Izazov), klavijaturista Hrvoje Marjanović, a Tini Varga je svirao bas i većinu gitara. Na ploči su opet njegove fine lične priče u pesmama "Stranac", "San", "Nos¬talgija", ali i cinična "Ovce". Povodom ploče Mlinarec je odsvirao seriju koncerata, a prati¬li su ga Tini Varga, Nenad Zubak, Eduard Matešić i bubnjar Vojmir Rosa. Rekapitu¬laciju prethodnih godina izveo je na kompilacijskoj ploči "Sabrano" za koju su pesme ponovo snimljene u švedskom studiju Tinija Varge. Pored novih, rock obojenih verzija pesama "Osmijeh", "Trebao sam ali nisam", "Pjesme s planine", "Grad", "Noćna ptica" tu je i prvi put objavljena pesma "Trkalište". Mlinarec je u to vreme producirao debi album Azre zbog čega je dobio brojne nega¬tivne kritike, mada je uspeo da uhvati atmo¬sferu grupe iz početne faze. Kasnije pro¬ducira debi album "Na krivom mjestu" (Suzy 1984.) sastava Mali ašov i ploču "Pravovjerni plesači" (Suzy 1986.) grupe Zvijezde. LP "Pomaknuto" snimio je leta 1982 godine u Švedskoj, a ploča se pojavila početkom sledeće godine. Koprodukciju je ponovo radio Tini Varga, na snimanju su učestvovali šved¬ski muzičari i klavijaturista Josip Kras (Aero¬drom), dok je Mlinarec svirao i bas gitaru. Na tom materijalu, prvi put je zazvučao pomalo otuđeno i muzički hladno.
Posle duže pauze, aktivnost je obnovio 1986 godine kada je nastupao sa članovima grupe Le Cinema. Početkom 1987. godine u Vrbiku je održan koncert Grupe 220 povo¬dom dvadeset godina od osnivanja i objav¬ljena je kompilacijska ploča sa njihovim starim snimcima. U to vreme Drago se pre¬selio u dolinu Sutle u Bijelu Goricu i poste¬peno povukao iz javnosti. Godine 1987. dobio je "Vjesnikovu" nagradu Josip Slaven¬ski za kompletan muzički doprinos. Godine 1992. snimio je pesmu "Sjećanja" koja je uvršćena na ploči "Rock za Hrvatsku".
Iz diskografske pasivnosti Mlinarec se na kratko vratio 1994. godine Objavio je kase¬tu "Analog" koju je snimio sa Aldom Ivančićem iz sastava Broghesia Na A-strani se nalazi ambijentalni instrumental, dok B-stranu čine tri akustičarske kompozicije koje kao da su nastale u najranijim danima njegove karijere Dve pesme je uradio na tek¬stove Miroslava Krleže. Polovinom 1996. 9odine objavljen je njegov kompilacijski CD "Krhotine" koji u šesnaest pesama pokriva sve faze njegovog rada. Na kompilaciji se našla i koncertna verzija pesme "Kaj god blues" snimljena u Koprivnici 20. februara 1992 godine Te večeri sa njim su svirali gitarista Saša Radulović, basista Marino Pelajić i bubnjar Ivan Piko Stančić.

Diskografija
Singlovi
"Povratak"/"Prva ljubav" (Jugoton 1971.) "Do viđenja, vještice" / "Sivilo perona" (Jugoton 1971,) "Noćna ptica" / "U njegovom srcu" (Jugoton 1972) "Caracas"/"Kule od riječi" (Jugoton 1977)

Albumi
"A ti se ne daj" (Jugoton 1971,.)
"Pjesme s planine" (Jugoton 1972)
"Rođenje" (Jugoton 1975)
"Negdje postoji netko" (Jugoton 1977)
"Sve je u redu" (Jugoton 1978,)
"Tako lako" (Jugoton 1979)
"Sabrano" (Jugoton 1980,, kompilacija)
"Pomaknuto" (Jugoton 1983)
"Analog" (FVZaložba 1994 kaseta)
"Krhotine" (Croatia Records 1996. kompilacija)

MORE
(Split)

More je leta 1973. godine osnovala gru¬pa poznatih splitskih muzičara. Originalnu postavu činili su basista Slobodan M. Kovačević, (rođen 1947 godine - ex Lutalice, lndexi, Pro arte), pevačica Meri Cetinić (ex Splitski delfini, Che), bubnjar Vjekoslav Benzon, gitarista Dalibor Jurašin, klavijaturista i pevač Oliver Dragojević i pevačica Marija Kuzmić. Tokom 1974. godine grupa dobija novi izgled, tako da je pored Slobe Ko-vačevića, Meri Cetinić i Marije Kuzmić, čine bubnjar Dragoljub Vasić Milo, gitarista Tonči Dellazotta i flautista i klavijaturista Zvonko Boldin, Posle serije singlova, objavljuju 1973. godine Debi LP "More". Ploča donosi uspešne balade "On je moj bol", "More" i nekoliko ambijentalnih instrumentala Sastav često učestvuje na festivalima, posebno na Split¬skom gde 1975. godine sa pesmom "Gdje god da pođeš" osvajaju prvu nagradu žirija i treću publike.
Tokom rada grupa često menja članove (jedno vreme sa njima je pevala Doris Dragović), a krajem 1975. godine se razilazi orginalna postava. Meri Cetinić postaje maj¬ka i ugledna, ali nekomercijalna pevačica. Kovačević pravi novu varijantu grupe, ali razočaran prijemom, ostavlja sve i vraća se u Pro arte. Ostatak muzičara osniva grupu Put, a zatim se posvećuju radu u studiju
U proleće 1978. godine okupljaju se u izmenjenoj postavi, nastupaju na Splitskom festivalu sa pesmom "Simpatija", ali ubrzo opet prestaju sa radom. Meri Cetinić zapo¬činje solo karijeru, pola grupe prelazi u pra¬teći sastav Olivera Dragojevića, a Sloba Ko¬vačević sa novim članovima nastavlja rad i preuzima ulogu pevača Album "Možemo sve" 1979. godine snimaju Sloba Kovačević, Zvonko Boldin, bubnjar Ante Miletić, gitarista Bojan Belapović i prateći vokali Vanja Eterović i Tonkica Katunarić. Sa albuma se izdvajaju pesme "Sami sebi mi smo krivi" i "Ti i ja bi mogli sve"
Krajem 1981. godine Meri Cetinić je ob¬javila album "U prolazu" (Jugoton) na kome se predstavlja kao autor materijala. Ploču je producirao njen brat Ante (ex Delfini) i ona donosi muziku srodnu srednjoj struji ame¬ričkog popa Saradnju sa Kovačevićem zabeležila je i na albumu "Što je ljubav".
Po raspadu grupe. Slobodan Kovačević je nastavio rad kao kompozitor i studijski mu¬zičar. Od početka rata živi u Crnoj Gori a nje¬gove kompozicije često pobeđuju na festi¬valima. Bubnjar Milo Vasić je niz godina radio kao studijski muzičar, bio je član orke¬stra Splitskog narodnog kazališta, a u samo¬stalnu pevačku karijeru upustio se pod ime¬nom Jasmin Stavros

Diskografija
Singlovi
"More" / "Zla djevojka" (Jugoton 1973) "Moj muž" (Jugoton 1974) "Bakalar"/"Jaću plakati sama"(Jugoton 1975) "Ovo vrijeme" (Jugoton 1975) "Gdje god da pođešVZnam da ti nisi moj" (Jugoton 1975) "Tisi moja"(Jugoton 1976) "Simpatija" (Jugoton 1978) "Sami sebi mi smo krivi" / "Ti i ja bi mogli sve" (PGP RTB1978)

Albumi
"More" (Jugoton 1974.) "More" (PGP RTB 1979) "Hajde da se mazimo" (Jugoton 1983)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

NA LEPEM PRIJAZNI • NAPRED U PROŠLOST • NEKI TO VOLE VRUĆE • NOVKOVIĆ BORIS

NA LEPEM PRIJAZNI
(Ljubljana)

Jazz rock sastav Na lepem prijazni (u prevodu Odjednom ljubazni) nastao je u proleće 1979 godine. Grupu je osnovao u to vreme već afirmisani kantautor Andrej Trobentar koji je 1974. godine pevao u grupi Sedam svetlobnih let. Kada je u taj sastav došao Marko Brecelj, Trobentar se povukao i osnovao hipi grupu Šest km na sat od koje je kasnije nastao sastav Begnagrad. Uz Andreja su grupu Na lepem prijazni činili Vojko Aleksić, gitara, Andrija Pušić, klavija¬ture, Polde Poljanšek, saksofon, Al Stoun (Al Stone), bas i Roman Škraba, bubnjevi. An¬drej i Vojko su studirali slikarstvo, a Andrija je u Sloveniju došao iz Herceg Novog gdeje zanat ispekao svirajući na terasama, inače je stariji brat Antonija Pušića, poznatijeg kao Rambo Amadeus. Al Stoun je iz Engleske, a u Jugoslaviju je došao 1977. godine i jedno vreme je svirao sa sastavima Pepel in kri i Jutro.
Debi album "Na lepem prijazni" produci¬rao je Braco Doblekar (svirao saksofon i konge) i na njemu su ponudili svoje viđenje instrumentalno komplikovanije muzike uz uticaj pop i reggae zvuka Zbog naziva pesme "Suck It And See" grupa je bila na udaru slovenačke komisije za šund. Godine 1995 objavljen je CD "What A Time To Make A Fool Of You" na kome je materijal sa debi ploče uz tri bonus pesme.

Diskografija
Singl
"Faeton7 "Crna ovca" (Helidon 1980.)

Albumi
"Na lepem prijazni" (Helidon 1981,)
"What A Time To Make A Fool Of You" (Nika 1995)

NAPRED U PROŠLOST
(Banatsko Novo Selo)

Sredinom 1984 godine tri prijatelja iz malog banatskog mesta su, da bi razbili monotoniju svog okruženja, odlučili da osnuju punk grupu. NUP su počeli da rade u postavi Livius Pavlov Kudža (gitara i vokal), Zoran Jović Đavo (bubnjevi) i Dićke (bas). Godine 1985 pridružio im se autor teksto¬va iz Pančeva Nandor Ljubanović, a krajem iste godine novi basista postaje Savo Andić Mate.
Rukovodeći se devizom "dobra stvar je samo brza stvar" na prvoj kaseti "Majko Jugoslavijo, ne dam da mi seku pupčanu vrp¬cu" koju u svojoj režiji objavljuju 1987, godi¬ne iznose vrlo specifičnu formu alternativ¬nog zvuka. Na kaseti, štampanoj u samo sto pedeset primeraka, našlo se deset pesama koje su predstavljale izbor njihovih demo snimaka. U međuvremenu, snimci grupe se
pojavljuju na kompilacijskim kasetama "Belgrade XO19", objavljenoj u Beogradu, "Pro¬mijenite kazetu-zavija" (koja je naziv dobila po njihovoj pesmi "Promenite ploču-pucketa") izdatoj u Zagrebu i američkoj "Pass The Elixir". Na Paliluskoj olimpijadi kulture 1987. godine osvojili su specijalnu nagradu za muzičke inovacije koju je dodelila radio emisija Ritam srca. Krajem 1987 godine deo grupe odlazi u JNA, a Nandor pokreće NUP-zin, fanzin koji je sadržavao informacije o grupi, crteže, fotografije, pesme i priče. Maja 1989. godine grupa je ponovo na okupu i učestvuje u alternativnom programu Omladinskog festivala u Subotici. Prvi LP "NUP" rade 1989. godine, takođe o sopstvenom trošku, a kao pravno pokriće, kao izda¬vač, potpisuje se Muzička omladina Pančeva. Na sledećoj ploči "Šta je video duh iz zelene boce" preciznije određuju stil, prvenstveno zasnovan na nekomunikativnim tekstovima i muzici zaronjenoj u eksperiment. Zahvalju¬jući fanzinu, uspeli su da ostvare alterna¬tivnu komunikaciju sa istomišljenicima na prostoru tadašnje Jugoslavije, tako da bolji odziv imaju u Hrvatskoj i Sloveniji nego u Srbiji. Januara 1992. godine objavljuju treći vinil "Mesecokret". Sledeće izdanje, kasetu "Carstvo Pulina" objavljuju 1994. godine u saradnji sa kućom Start Today Records. Istu kasetu prvo je objavio Cario Records ali samo u sedam primeraka, nakon čega prekidaju saradnju. U to vreme Nandor prestaje da bude samo čovek iz senke i sa grupom s pojavljuje na koncertima u ulozi ritam gitariste. Zatim za beogradski Jugoton objavlju¬ju kasetu "Isterivanje besnih glista" pocetkom 1997. godine simultano objavljuju dve kasete "Banatski trougao" i "Svaki čovek tre¬ba da" koje su producirali sa Jan Šašom Pored njihovih materijala tu je i nekonvenci¬onalna obrada bosanske narodne "Mujo kuje". Uz glasila grupe, fanzine NUP-izbor "Pančevački tvor" i "Nada", 1997. godine objavljuju kasetu "Zec beli" koja predstavlja neobičan audio fanzin. Nandor je bio jedan od urednika subotičko-pančevačkog fanzi-na "Ples slomljenog dupeta na vetru" (naziv po rečenici iz romana Čarlsa Bukovskog)
Krajem 1997. godine su, kao grupa žite¬lja Banatskog trougla, osnovali izdavačku kuću Fifty Fifty ili Pola pola. Planiraju da objavljuju multimedijalna izadnja, tako da će imati niz podetiketa.

Diskografija
"Majko Jugoslavijo, ne dam da mi seku pupčanu vrpcu" (NUP 1987, kaseta) "NUP" (NUP 1989)
"Šta je video duh iz zelene boce" (NUP 1990) "Mesecokret" (NUP 1991) "Carstvo Pulina" (NUP / Start Today Records / AUT 1994 kaseta)
"Isterivanje besnih glista" (Jugo-ton 1996. kaseta) "Svaki čovek treba da" (Panorama / Mvusic Yuser 1997 kaseta) "Banatski trougao" (Panorama / Mvusic Yuser 1997
kaseta) "Zec beli" (Panorama / Mvusic Yuser 1997)

NEKI TO VOLE VRUĆE
(Zagreb)

Zagrebački disko-pop duet osnovali su 1984. godine Silvester Miso Dragoje i Miro¬slav Džimi Stanić. Njih dvojica su pre toga svirali sa lokalnim grupama, a afirmaciju su postigli tek kroz Neki to vole vruće
Prvi album objavljen 1985 godine pred¬stavio ih je kao momke koji vole da drže gitare i poigravaju se rock rifovima, ali u suštini pevaju zabavnu muziku. Materijal za ploču uradili su Alka Vuica i Stevo Cvikić, a medijski su se probile pesme "California" i "Medu moj i šećeru". Od samog početka produkciju je radio Duško Mandić (ex Srebrna crila). Solidan tiraž postigli su godinu dana kasnije drugom pločom "Jeans generacija" i pesmama pogodnim za diskoteke. Parafrazirajući hit "Vienna Calling" koji je imao austrijski pevač Falko (Falco), pesmom "Teška vremena, prijatelju moj" postaju redovni gosti televizijskih programa i kotiraju se visoko na godišnjim top listama. I na sledećim pločama ponavljaju proverenu formu, okupljajući ekipu pratećih muzičara i igračica sa kojima nastupaju na koncertima po diskotekama
Grupu krajem 1997. godine napušta Dži¬ni koji je počeo pripreme na solo ploči. Pored toga, komponovao je pesme za CD Oli¬vera Dragojevića "Duša mi je more" (Orfej 1997). Pod imenom Neki to vole vruće Silvester Dragoje je 1997. godine objavio CD Boja noći"

Diskografija
Singl
Ti si žena, ti si bog" / "Sto na sat" / "Anđeo požude" (Jugoton 1991.)

Albumi
Neki to vole vruće" (Jugoton 1985) Jeans generacija" (Jugoton 1986) Kakva noć!" (Jugoton 1988) Kad lavina krene" (Jugoton 1989) Ljubavne priče" (Croatia Records 199.3) Boja noći" (Croatia Records 1997)

NOVKOVIĆ BORIS
(Zagreb)

Kao sin čuvenog hitmejkera Đorđa Novkovića, Boris (rođen 1967. u Zagrebu) je na scenu stupio 1986. godine iznenada, odmah snimivši debi album sa udarnim hitom "Kuda du izgubljene djevojke (Tamara)". U tinejdžerskim godinama se lomio između muzike fudbala, igrao je kao stariji pionir u klubu "Dinamo", ali je ipak prevagnula muzika kao porodična tradicija.
Autorski debi imao je na mini LP ploči "Djevuška" (Jugoton 1983.) grupe Srebrna krila za koju je komponovao pesmu "Bongo x>ngo". Zatim su njegove pesme snimili pevači Alen Slavica, Dado Jelavić, grupa Rendez Vous i drugi. Budući da su mnogi u početku sumnjali u njegov talenat, smatrajući da je u pitanju još jedan očev "projekt", bilo mu je potrebno dosta vremena da se dokaže. Opredelivši se za mekši pop on je vrlo brzo stekao mlađu publiku, pogotovu što je pravilno vukao medijske poteze, imao idealnu facu tinejdžerskog idola, a kao autorski tandem za njega su najčešće pisali Nenad Galijašević (muzika), Marina Tucaković, Alka Vuica (tekstovi). Boris se dokazao i kao autor, tako da je lako popunio prazninu na-»talu, prestankom rada ušećerenih pop zvezda kao što su Srebrna kril.a Za debi LP Boris ie radio muziku, dok su tekstove napisale Marina Tucaković, Mladen Popović i Bruno Kovačević. Ploču je producirao Senad Galijašević. Za drugi LP "Jači od sudbine" Boris je još više pojačao ekipu. Ploču su producirali Oliver Mandić i Nikša Bratoš, aranžmane je radio Laza Ristovski, a na ploči se našla obra¬da Kleptonove (Clapton) "Ill Cry Tomorrow" u prepevu "Plakat ću sutra". Za treću ploču "Dok svira radio", objavljenu 1988. godine okupio je grupu Noćna straža u kojoj su bili basista Zvonimir Bučević, gitarista Saša Zalepugin (ex La Fortunjeros), bubnjar Davor Vidiš (ex Drugi način) i gitarista Božidar Koz¬jak, mada su se vremenom muzičari u grupi smenjivali meteorskom brzinom, U to vreme Borisov menadžer bio je Oliver Mandić, a ploču je producirao klavijaturista Krešimir Klemenčić. LP donosi više rock nastrojene kompozicije, a "Sunce na zapadu" pred-stavlja obradu Dilenove pesme "Sara". Po izlasku iz vojske, 1989. godine objavljuje četvrti LP "Obojeni snovi" koji je producirao Nikša Bratoš, a uz Noćnu stražu je svirao klavijaturista Saša Lokner. Kao kompozitor pojavljuje se i Zlatko Arslanagić (Crvena jabuka), a hit je bila folk orijentisana pesma "Ajša". U to vreme Boris se oprobao i na dru¬gom mediju glumeći u filmu "Špijun na štik¬lama".
LP "100 X" objavio je 1991. godine a uz njega, pesme su radili Alka Vuica, Dino Dervišhalidović (Merlin) i Fahrudin Pecikoza Gane. Produkcija i aranžmani bili su povereni Senadu Galijaseviću. Po izlasku te ploče pravi dužu pauzu i tek 1993. godine nastu¬pa na Splitskom festivalu izvodeći pesmu "Više ništa nije kao prije". Iste godine izlazi mu CD "Struji struja", sledeće nastupa na Croviziji, zatim 1995. godine sledi ploča "U dobru i zlu" kao i kompilacijski CD. U pro¬dukciji Mire Buljana 1997 godine objavlju¬je CD "Sve gubi sjaj bez ljubavi". Na koncer¬tima ga prati Energv Band.

Diskografija
"Kuda idu izgubljene djevojke " (Jugoton 1986)
"Jači od sudbine" (Jugoton 1987,)
"Dok svira radio" (Jugoton 1988)
"Obojeni snovi" (Jugoton 1989)
"100 X" (Jugoton 1991)
"Struji struja" (Orfej 1993.)
"U dobru i zlu" (Croatia Records 1995)
"The Best Of Boris" (Croatia Records 1995)
"Sve gubi sjaj bez ljubavi" (Croatia Records 1997)
OBOJENI PROGRAM • OKTOBAR 1864. • OPUS • OSMI PUTNIK

OBOJENI PROGRAM
(Novi Sad)

Jedan od prvih novosadskih novotalasnih sastava osnovao je 1981 godine pevač Branislav Babić Kebra, ali su prvi deo kari¬jere proveli u poluanonimnosti i uz česte promene članstva. Do veće afirmacije grupa dolazi tek posle učestvovanja na YURM-u u Zagrebu i Omladinskom festivalu u Su-botici 1989. godine Tada je njihova pesma "Kad bi malo (7x) mozak stao" objavljena na kompilacijskom albumu subotičkog festi¬vala. U to vreme grupu su činili: Branislav Babić Kebra (vokal), Robert Radić, (bubnje¬vi), Branislav Bukurov (gitara), Miroslav Bedov (bas) i Masa Žilnik (prateći vokal)
Zahvaljujući zalaganju Zagrebačkog novi¬nara Aleksandra Dragaša, za njegovu izda¬vačku kuću Search and Enjoy, 1990 godine objavljuju debi album "Najvažnije je biti zdrav" koji je producirao Koja iz Discpiline kičme, a omot je uradio beogradski slikar Miomir Grujić Fleka. Napravivši izbor materi¬jala iz svoje dugogodišnje karijere, ponudili su ubedljiv zvuk u pesmama "Štipaljka", "Filadelfija", "O, da li" koje su obeležili Kebrin osoben pevački stil i gusta muzička osnova. Upravo zbog tog specifičnog stila, često su ih poredili sa mančesterskim sastavom The Fali Sledeću ploču "Ovaj zid stoji krivo", po¬novo u Kojinoj produkciji, objavljuju krajem 1991. godine. Pesma "Nebo, nebo plavo je" direktno je inspirisana početkom rata i nasil¬nom regrutacijom, a u temama "Čudan glas te poziva", "981", "Pozivamo tople reke", "Umoran i nestvaran", Kebra nastavlja sa nizanjem svojih pomalo klaustrofobičnih sli¬ka Na snimanju su prateće vokale pevale članice grupe Boye, Koja je u nekoliko pesa-ma svirao gitaru, a Zerkman, takođe iz iz Discipline kičme, trubu. Snimak sa njihovog koncerta u KST-u održanog 1. avgusta 1992. godine pojavio se na kaseti "Prijatelju, koč¬nice ti ne rade baš sve" i sem naslovne sve pesme su zabelezene na prethodnim plo¬čama Nešto kasnije na disku "Obojeni pro¬gram" kuća Music Yuser reizdala je njihova prva dva albuma, sa bonus pesmom "Nebo, nebo drugo je".
Godine 1993. Kebra je proveo pola go¬dine u Londonu i tada je ostvario kontakt sa MTV programom pa su se spotovi za pesme "981" i "Reforma u vašoj glavi" pojavili u nji¬hovim emisijama, a sa snimcima su učestovali na britanskim kompilacijama. Treći CD "Verujem ti jer smo isti", Kebra izdaje 1994. godine sa novom postavom muzičara: prateći vokali Jovanka i Daća, gitarista Dra¬gan, basista Ljuba i bubnjar Vladimir Cinkocki Čina (ex Generacija bez budućnosti). Uz efektan omot koji je radio Talent i sopstvenu produkciju, nastavili su dobro utvrđenom linijom. Kao gost u pesmi "Ruža lutanja", svo¬jim rečitativom se pojavio konceptualni umetnik Miroslav Mandić i na taj način se grupa uklopila u njegov projekt višegodiš¬njeg hodanja po Evropi. Sledeći album "Ili 5 minuta ispred tebe" snimaju u zrenjaninskom studiju Tarkus. Kao gosti pojavljuju se
trubač Zerkman i Ivana Vince koja je pevala prateće vokale.
Po objavljivanju ploče grupa prvi put od raspada zemlje nastupa u Sloveniji. Kuća Tarkus na tržištu objavljuje novu seriju diska "Obojeni program" na kome su materijali sa prva dva albuma Na kompilacijskom disku "Radio utopija" (B 92 1994.) uvršćena je nji¬hova pesma "Nebo, nebo plavo je" a na kom¬pilaciji "Ovo je zemlja za nas?!?" (Boom 93/ B 92 1997), učestvuju sa pesmom "Dragon" Svoje pesme Kebra je objavio u zbirkama: "Ko je taj čovek?" (Sorabia 1992.), "Reci pravo" (Prometej 1994), a knjiga "Rey je O.K" (Prometej 1997.) sadrži pesme, roman i Kebrine ilustracije.

Diskografija
"Najvažnije je biti zdrav" (Search and Enjoy 1990) "Ovaj zid stoji krivo" (Tom Tom Music 1991) "Prijatelju, kočnice ti ne rade baš sve" (Sorabia 1992 koncertna kaseta)
"Obojeni program" (Music Yuser 1993) "Verujem ti jer smo isti" (Metropolis 1994) "Ili 5 minuta ispred tebe" (PGP RTS / Tarcus Production 1996)

OKTOBAR 1864.
(Beograd)

Grupa je nastala 1984. godine, ali se vo¬đa i gitarista sastava Goran Tomanović više ne seća ko je bio u prvoj postavi, jer su se okupili preko oglasa, a članovi su se menjali velikom brzinom. U početku su radili kao petočlani sastav klasične rock formacije i za to vreme samo su vežbali, tražeći sopstveni zvuk.
Prvi značajniji nastup imali su u beograd¬skom klubu Taš početkom 1985. godine kada im se priključila pevačica Tanja Jovićević (rođena 1967 u Beogradu). Ona je pre toga pevala u anonimnoj zemunskoj rhythm i blues grupi i izvodila jazz standarde po klu¬bovima. Te godine, u konkurenciji sto tri sas¬tava iz cele zemlje pobeđuju na Paliluskoj rock ligi. Zatim pobeđuju u kategoriji demo grupa na MESAM-u i počinju pripreme za prvi album. Grupa se tada konsoliduje u sas¬tavu: Goran Tomanović (gitara), Tanja Joviće¬vić (vokal), Željko Mitrović (bas), Ivan Zečević (bubnjevi), Dejan Krmpotić (klavijature), Marko Lalić (saksofon), Branko Baćović (tru¬ba) i Nebojša Mrvaljević, (trombon). Debi LP pored njihovih već proverenih pesama "Carte Blanche", "Pomisli" u pop jazz maniru, donosi obradu pesme "Reach Out lll Be There" pod nazivom "Nađi me" iz repertoara Four Tops, 3|j j Nade Knežević. Producent ploče je Saša Habić. Godine 1988. snimaju drugi album Igra bojama" sa novim članovima, klavijaturistom Dejanom Abadićem i trombonistom Vukom Dinićem. Ploču produciraju Rex Ilusivii i Teodor Jani (Theodor Yanni) a prate¬će vokale pored ostalih peva i Milan Mladenović. Ova ploča im donosi epitete zago¬vornika sofisticiranog belog soula, a Tanju Jovićević zasipaju pohvalama zbog vokalnih sposobnosti Tokom 1989. godine inten¬zivno sviraju, često sa Ekatarinom Velikom, a rasprodaju promotivni koncert u beograd¬skom Domu omladine. U grupu dolaze i novi članovi, basista Ljubinko Tomanović i saksofonista Slobodan Andrić. U sklopu mani¬festacije Fotografia svojim nastupom otvara¬ju novu scenu u Bitef teatru.
Iste godine rade muziku za film "Početni udarac" Darka Bajića. Po mišljenju čitalaca časopisa "Pop rock" Tanja Jovićević dve godi¬ne zaredom biva proglašena najboljom pevačicom. Treći LP "Crni ples" snimaju feb¬ruara 1990. godine u Titogradu. Producen¬ti su Teodor Jani i članovi grupe. Kao i pret¬hodni, i ovaj omot radi strip crtač Zoran Janjetov Tokom turneje sa njima su novi čla-novi, basista Milojko Pantić i saksofonista Deže Molnar Grupa 1990. godine nastupa u Berlinu. Iste godine Tanja Jovićević u Ulmu na Festivalu moderne umetnosti sa Milanom Mladenovićem izvodi performans "Anđeoski prah".
lako je tokom čitave karijere grupa dobijala samo odobravanja kritike i revnosne slušaoce u publici, depresivna jesen 1991. godine uzima svoj danak i oni krajem te godine sviraju oproštajni koncert u SKC-u. Goran Tomanović formira sastav Baca Left, a Tanja Jovićević postaje jedan od nezaobi¬laznih studijskih saradnika i čest gost u jazz klubovima. Pevala je u pozorišnoj predstavi "Osvrni se u gnevu" Balše Doga, gostovala na turnejama Ekatarine Velike i Bajage i Instruktora. Željko Mitrović je osnovao radio i TV Pink i izdavačku kuću City sound.

Diskografija
"Oktobar 1864" (Jugodisk 1987) "Igra bojama" (PGPRTB 1988) "Crni ples" (PGPRTB 1990) "Najbolje" (City Sound 1998 kompilacija)

OPUS
(Beograd)

Sastav Opus nastao je 1973. godine, a zamišljen je kao supergrupa. Osnovali su ga klavijaturista Miodrag Mive Okrugić (ex YU 9rupa), gitarista Miodrag Bata Kostić (ex Terusi, YU grupa), ali ubrzo prestaju sa ra¬dom. Mive je stupio na scenu 1965. godine kada je sa Dragijem Jelićem svirao u sastavu Beduini, jedan je od osnivača YU grupe, a sarađivao je i sa Zlatkom Manojlovićem.
Okrugić obnavlja grupu 1975. godine i sa basistom Slobodanom Orlićem (ex Pla¬ćenih 5, Siluete, Bitnici, Moira), bubnjarom Ljubomirom Jerkovićem i pevačem Dušanom Prelevićem (ex Korni grupa) snimaju album "Opus 1" na kome je pevao i Zlatko Manojlović. Ploča predstavlja razočaranje, jer se od grupe dosta očekivalo i oni opet prekidaju rad. Sa grupom Opus je jedno vreme radio gitarista Ljuba Sedlar koji je kasnije objavio solo ploču "Uz pomoć velikih prijatelja" (1979.) na kojoj su pored studijskih muzičara pevali Maja Odžaklijevska i Zlatko Pejaković. U sastavu Opus je svirao i Vidoja Božinović koji po odlasku iz grupe prelazi u Rok ma¬šinu.
Godine 1977. Okrugić i Orlić sa bubnja¬rom Želimirom Vasićem i gitaristom Mila¬nom Matićem obnavljaju aktivnost, ali ubr¬zo prestaju sa radom.

Diskografija
Singlovi
"Veče"/"Sam"(Jugoton1974.) "Dolina bisera" / "Viđenje po Grigu" (Diskoton 1975.) "Ne dam da budeš srećna"/ "Ona je dama" (Diskoton 1977,)

Album
"Opus 1"(Diskos 1975.)

OSMI PUTNIK
(Split)

Hard rock grupa Osmi putnik (ime oda¬brali po filmu Ridlija Skota snimljenom 1979.) nastala je 7. maja 1985. godine, a osnovali su je tinejdžeri: pevač Zlatan Stipišić Džibo (rođen 1968), gitarista Nenad Mitro¬vić, basista Davor Gradinski, gitarista Igor Makić i bubnjar Dražen Krolo. U toj postavi prvi put nastupaju i to kao predgrupa Zabra¬njenom pušenju 1. avgusta 1985. godine u dvorani Gripe. Mesec dana kasnije, osvajaju prvo mesto na Dalmatinskim omladinskim rock susretima. Krajem godine pobeđuju u zagrebačkoj TV emisiji "Stereovizija" sa pesmom "Lutko moja, takav sam ti ja"
Početkom 1986. godine, posle nekoliko personalnih promena, formiraju definitivnu postavu: pevač Džibo, gitarista Nenad Mitro¬vić, gitarista Bojan Antolić, basista Davor Gradinski i bubnjar Miro Marunica. Na debi albumu "Ulična molitva" Džibo se predstavio kao kompletan autor, a ploča ih je brzo izbacila u vrh popularnosti domaćih heavy i hard sastava. Godine 1987. dobijaju novog bubnjara Mirjana Jovanovića, a gitaristu Mitrovića menja Alen Koljanin. Drugi album "Glasno, glasnije" potvrđuje njihovu popu¬larnost, a naslovna pesma u to vreme posta¬je nezvanična himna "Hajdukovih" navijača. U njoj su prateće vokale pevali fudbaleri Andrijašević, Jerolimov, Pralija i Vulić. Na ploču su uvrstili i obradu pesme "Morski pas", splitske grupe Metak. LP je producirao basi¬sta Metka Mirko Krstičević. Po glasanju čita¬laca lista "Rock" bivaju proglašeni za najbolju rock grupu u 1987. godini.
Samo nekoliko meseci po objavljivanju trećeg albuma "Drage sestre moje......nije isto bubanj i harmonika" 1988 godine Džibo na¬pušta grupu i oni prestaju sa radom. Džibo zatim prelazi u Divlje jagode u kojima osta¬je godinu dana, posle čega se posvećuje uspešnoj solo karijeri pod imenom Gibonni. Alen Koljanin se seli u Australiju i postaje član hard rock grupe Rose Tatoo.

Diskografija
"Ulična molitva" (Jugoton 1986) "Glasno, glasnije" (PGPRTB 1987) "Drage sestre moje nije isto bubanj i harmonika" (PGPRTB 1988)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

PANKRTI • PATROLA • PARAF • PARLAMENT • PARNI VAUAK • PARTIBREJKERS • PEKINŠKA PATKA • PENGOV TOMAŽ • PERCL IVICA • PETAR I ZLI VUCI • PETAR PAN • PETROVIĆ MILOŠ • PILOTI • PLAVA TRAVA ZABORAVA • PLAVI ORKESTAR • POINT BLANK • POLSKA MALCA • POP MAŠINA • PORODIČNA MANUFAKTURA CRNOG HLEBA • POSLEDNJA IGRA LEPTIRA • PREDMESTJE • PRELEVIĆ DUŠAN • PRUAVO KAZALIŠTE • PRO ARTE • PROPAGANDA • PRVA LJUBAV • PSIHOMODO POP

PANKRTI
(Ljubljana)

Grupa je nastala septembra 1977. godi¬ne i među prvima su počeli da sviraju punk muziku. Diplomirani politikolog GregaTomc se u to vreme vratio iz Londona sa hrpom novih ploča i na inicijativu pevača Petera Lovšina (rođen 1955.) odlučuju da pokrenu punk grupu. Lovšin je u to vreme već pisao ogoljenu i oštru poeziju, a povremeno je nastupao prateći se na gitari. Okupili su mu¬zičare koji su pre toga svirali blues šablone ili hard rock i zainteresovali ih za punk. Origi¬nalnu postavu su uz Lovšina i Tomca, pisce tekstova, činili basista Jure Kraševec, gita¬rista Mitja Prijatelj, bubnjar Slave Colnarič i gitarista Bogo Pretnar. Naziv grupe (Pankrti na slovenačkom znači kopilad) odredio je Grega Tome.
Prve šokantne nastupe imali su u ljubljan¬skoj gimnaziji Moste, studentskom naselju, na izložbi stripa Mirka Ilica u Zagrebu i beo¬gradskom SKC-u. Uz stvaranje sopstvene muzike počinju prve pretumbacije u sastavu. Kraševec odlazi, zamenjuje ga basista Boris Kramberger, a umesto Pretnara dolazi Dušan Žiberna koji će ubuduće biti ključni kom¬pozitor. Prvi singl sa pesmama "Lepi in prazni" i "Lublana je bulana" objavili su 1978. godine u samo 2000 primeraka, a dobili su povoljnu recenziju u britanskim nedeljnicima "Melody Maker" i "New Musical Express". Dve stotine primeraka ploče odlazi u Ame¬riku i biva rasprodato, a mnogo kasnije Dželo Biafra (Jello Biafra) iz sastava Dead Kennedys im saopštava da je i on vlasnik jednog primerka. Sa pesmama "Anarhist", "Tovarši jest vam ne verjamem" i "Lublana je bulana" učestvuju na kompilaciji "Novi punk val 78-80" (RTV LJ-ŠKUC 1980.). Debi LP "Dolgcajt" (Dosada) snimaju 1980. godine u studiju Akademik uz pomoć Boruta Činča, klavijaturiste grupe Buldožer i Igora Vidmara, sive eminencije slovenačke punk scene. Energija svojstvena punku i oštri, politizovani tekstovi naveli su kritičare da LP proglase najboljim u 1980 godini, a u Zagre¬bu dobijaju nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Ploča donosi niz jasnih generacijskih iskaza u pesmama "Kruha in iger", "Jest sem na lini¬ji", "Totalna revolucija" i "Računite z nami". Aprila 1980 godine Lovšin odlazi u vojsku, a grupa pauzira Uoči odlaska, Lovšin je diplomirao na odseku za novinarstvo i sociologiju fakulteta Političkih nauka sa temom "Pornografija - društveni pojam". Po obnav¬ljanju rada 1981. godine objavljuju dupli singl na čijem snimanju je gostovao saksofonista Polde Poljanšek, a četiri nove pesme donose nešto mekšu muziku. Godinu dana kasnije nastupaju u Ljubljani sa sastavom Siouxie and the Banchees i objavljuju drugi LP "Državni ljubimci" koji su sami produci¬rali. Umesto Mitje Prijatelja koji je u to vreme bio u vojsci, gitaru je svirao Bogo Pretnar, njihov član iz prve faze rada. Neka od negativnih političkih iskustava Lovšin iskazuje u pesmama "Kontrolirani, nadzorovani, svobodni", "Zastave v prvem planu" i "Avtoriteta" Po glasanju novinara "Džuboksa" album je proglašen pločom godine Već tada Lovšin i Tome dobijaju priznanje za svoje tekstove u beogradskoj "Književnoj reci" koja u separatu pod nazivom "U službi njenog veličanstva" objavljuje izbor njihovih radova. Snimci sa koncerta u Šentvidu našli su se na živoj ploči "Svoboda 82". U to vreme sviraju i dva energična koncerta u Varšavi. Jeseni 1983 godine snimaju "Rdeči album" na kome su im kod produkcije asistirali Igor Vidmar i Bra¬co Doblekar. Priklanjajući se standardnijem rock zvuku u pojedinim pesmama uvode duvačke instrumente, a neki tekstovi su na ruskom, nemačkom i italijanskom. Udarna tema "Bandiera Rossa" (Crvena zastava) je obrada italijanske komunističke pesme, a tu su i "Lokalne pizde", "Sarajevo 1984", "Vođa" i druge. Sledeći LP "Pesmi sprave" (Pesme pomirenja) objavljen 1985 godine, dobija naziv po tada aktuelnoj dilemi da li u dru¬štvene tokove uključivati i ljude koji su za vreme Drugog svetskog rata bili na strani okupatora. Gitarista Dušan Žiberna se u to vreme zaposlio na televiziji, a novi član benda postao je Mare Kavaš. Ploču je produci¬rao Brajan Hejs (Brian Hayes), gitarista grupe Angelic Upstairs koji je svirao u pesmi "Sis¬tem svobode". U novim pesmama proširili su svoja muzička interesovanja uvođenjem gitarskih solo deonica, višeglasnim pevanjem i klavijaturama koje su najupečatljivije u pesmi "Osmi dan". U to vreme Lovšin vec radi kao sportski novinar u listu "Deio", tako da grupa nema česte koncertne aktivnosti i sve više se povlače u okvire Slovenije. Poslednji LP "Sexpok" objavljuju 1987 godine, a producirao ga je Tomo In Der Muhlen iz sas¬tava Karlowy Vary i posle njega prestaju sa radom Već sledeće godine Lovšin osniva sastav Sokoli sa kojim deluje do 1993. godine On se kasnije posvećuje solo karijeri
Godine 1992 izlazi dupli kompilacijski 0 "Zbrana dela I", a na disku "Zbrana dela " našao se snimak ljubljanskog koncerta ankrta održanog 5 novembra 1982. godine Uz nekoliko starijih studijskih snimaka objavljuju i novu, trendovsku verziju pesme btalna revolucija" snimljenu 1994. godine,krajem 1996. godine objavljen je trostruki kompilacijski CD koji u šezdeset šest snimaka obuhvata njihovu kompletnu karijeru. Uz CD je priložena iscrpna biografija i diskografija grupe. Tokom karijere Pankrti su često svirali u Italiji, a početkom osamdesetih držali su četiri koncerta u Nemačkoj u kviru akcije "Rock protiv desnice". Leta 996. godine na kratko su se okupili da bi u jubljani svirali na koncertu grupe Sex Pistols

Diskografija
Singlovi
Lublana je bulana"/"Lepi in prazni" (ŠKUC 1978) lamesto tebe" / "Gospodar" / "Jak i glup" / "Še žmeri mislm" (RTV U 1981 dupli singl)
Jovan/ "Adijo Ljubljana" (ZŠD Slovan 1985.)
Albumi
"Dolgcajt" (RTV U 1980)
Iržavni ljubimci" (RTV U 1982.) "Svoboda 82." (Helidon 1983 koncertni) "Rdeči album" (RTV U 1984.) esmi sprave" (RTV U 1985.) iexpok"(RTVU1987)
Zbrana dela I" (RTV S 1992, dupli CD kompilacija) brana dela II" (Nika Distribution 1994, koncertni) :aboj-Antologija 77-87" (RTV Slovenija 1996, trostruki CD kompilacija)

PATROLA
(Zagreb)

Sastav Patrola osnovali su 1980. godine Renato Metessi (vokal), Damir Molnar (gitara), Saša Mićunović (gitara), Staško Adlešić (bas) i Dragan Simonovski (bubnjevi).
Oslanjajući se na power pop i novi talas a elementima ska zvuka, 1981 godine objavili su dobro prihvaćen LP "U sredini" koji je producirao Husein Hasanefendić, a kao gost je učestvovao gitarista Rastko Milošev. Debi sa dobro pogođenom letnjom atmosferom doneo im je hitove "Ne pitaj za mene", U sredini", "Čovjek bez slobode"
Ubrzo po objavljivanju te ploče Metessi odlazi i formira Zvijezde, a grupa prestaje s radom. Molnar pokušava da nastavi u postavi Mladen Bodalec (vokal), Zoran Prekavec (bas) i Goran Markić (bubnjevi). Snimaju drugi LP "Tragovi noći", tada Molnar odlazi u vojsku i grupa prestaje sa radom, a ploča nikada ne izlazi.

Diskografija
Album
U sredini" (Suzy 1981 )

PARAF
(Rijeka)

Uporedo sa pojavom punka u svetu, tri riječka tinejdžera: gitarista i pevač Valter Kocijančić, basista Zdravko Čabrijan i bub¬njar Dušan Ladavac Pjer su krajem 1977 godine osnovali Paraf. Prve nastupe imali su po riječkim srednjim školama zajedno sa sas¬tavima slične orijentacije: Termiti, Protest i Lom. Zatim, krajem 1978. godine kreću u re¬dovnu koncertnu aktivnost. Nastupaju u rije¬čkom klubu Ćirkolo, ljubljanskom Student¬skom naselju, na koncertu zagrebačkog lista "Polet", kao predgrupa sastavu The Ruts u Beogradu i BOOM festivalu u Novom Sadu.
Godine 1979. izlazi im prvi singl a sa pesmom "Narodna pjesma br. 1" uvršćeni su na kompilaciju "Novi punk val 78-80" (RTV LJ 1980). Debi LP "A dan je tako lijepo počeo....." objavljen je posle dužeg čekanja, u proleće 1980 godine. Ploča je zbog tekstova oporezovana kao šund, iako su deo tekstova i omot morali da menjaju. Dosledni punk idiomima, na ploči su zagrebali u sasvim nove teme: uz ironiju su koristili komuni¬stičke slogane, ismevali Bijelo dugme (u pesmi "Pritanga i vaza"), pljuvali policiju ("Naro¬dna pjesma") i bavili se socijalnim temama tipičnim za lučki grad. Ploču je producirao njihov menadžer i bliski saradnik Goran Lisi¬ca Fox, uz asistenciju Igora Vidmara. Po sni¬manju albuma, iz grupe je otišao Valter Koci¬jančić On se nekoliko godina kasnije zapo¬slio kao učitelj, a tim poslom se i danas bavi. Novi članovi postali su pevačica Pavica Mijatović koja se predstavljala kao Vim Cola i gitarista Klaudio Žic (ex Zadnji). Žic ubrzo napušta sastav, a novi članovi su gitarista Mladen Vičić Riči i klavijaturista Raul Varlen. Sa njima menjaju stil i priklanjaju se britan¬skoj novotalasnoj sceni što potvrđuju na ploči "Izleti". Širu afirmaciju dobijaju preko pesama "Pobuna bubuljica", "Nestašni đački izleti", "Javna kupatila" Posle serije promotivnih koncerata, gitarista Mladen Vičić Riči ih napušta, a zamena mu je Robert Tičić (ex Termiti). Između snimanja i miksovanja treće ploče "Zastave", koja je objavljena 1984 godine, Robert Tičić je preminuo. Novi gita¬rista postao je Mladen Ilić (ex Konjak) koji je kasnije osnovao grupu Psi. "Zastave" daju jednu sasvim novu sliku Parafa, baveći se temama koje zadiru u blisku istoriju, ali isto tako ocrtava neke konture budućnosti. Pro¬dukciju ploče su radili sami članovi i Aldo Ivančić (Borghesia), ponudivši zrelo ostva¬renje, posebno u pesmama "U pobjede nove" i "Zlatno doba" Zbog nekomunikativnosti, ploča je prošla gotovo neprimećeno. Paraf su delovali do 1986. godine, a tokom karijere su radili muziku za kratkome¬tražne filmove.
Sastav se u originalnoj postavi ponovo okupio 1994. godine da bi se predstavili nas¬tupima na festivalima Ri-rock i Friju briju 3 i na samostalnim koncertima Na koncertnom disku "Palachs Not Dead" (Dilema 1996.), ad hoc grupa Blagdan Band i Kocijančić izveli su pesmu "Rijeka".

Diskografija
Singlovi
"Rijeka" / "Moj život je novi val" (RTV U 1979) "Fini dečko"/Tužne uši" (RTV U 1981)

Albumi
"A dan je tako lijepo počeo..." (RTV U 1980.) "Izleti" (RTV U 1981.) "Zastave" (RTV U 1984)

PARLAMENT
(Zagreb)

Godine 1979 u Zagrebu je nastala jazz orijentisana grupa Obećanje proljeća u kojoj su ključni članovi bili gitarista Branko Bogunović (ex Drugi način), basista Dubravko Vorih i bubnjar Dražen Šolc. Grupa je na Subotici 1979. godine dobila nagradu stru¬čnog žirija, ali iako su u njih polagane velike nade, već krajem iste godine prestali su sa radom. Po raspadu sastava Dražen Šolc i Nenad Vorih priključili su se grupi Parni va¬ljak. Posle kraćeg vremena, odvojili su se i sa gitaristom Parnog valjka Zoranom Cvetkovićem (ex Prljavo kazalište) formirali grupu Parlament
Jedan od prvih nastupa imali su na YURM-u 1980 godine. Leta iste godine, u Milanu su snimili debi LP "Imena i legende", a grupa vizuelno (sva trojica su se ofarbala u plavo), ali i muzički oponaša stil sastava The Police. Njihove jednostavne power pop strukture nisu zainteresovale publiku i uoči snimanja drugog albuma, grupu napušta Zoran Cvetković Nekoliko koncerata odsvirali su sa Brankom Bogunovićem, a zatim su LP "Sve piše u zvijezdama" 1982. godine sni-mili samo Šolc i Vorih koji je svirao bas, akustičnu i solo gitaru. Cvetković je snimio gitare na dve pesme, a u nekoliko numera orgulje je svirao Tihomir Pop Asanovic (ex Time). Tu ploču su uradili na brzinu, sami je producirali uoči odlaska u vojsku, te je tako nedovršeno i zvučala. Materijal sa ploče vrlu¬dao je od jazz rocka, preko popa do funka.
Grupa je prestala sa radom 1982. godine. Šolc je prešao u Film, pa u Parni valjak, a Vorih se povukao iz muzičkog sveta. Zoran Cvetković objavio je solo LP "Zok" (Suzy 1982.) na kome je ponudio mirniju instru¬mentalnu muziku LP nije pobudio pažnju, a Zok se 1985 godine priključio sastavu Dorian Gray. Po raspadu te grupe, radio je kao studijski muzičar i kraće vreme opet sarađivao sa Parnim valjkom. Krajem osamde¬setih je otišao u London gde radi kao studij¬ski muzičar i producent.

Diskografija
"Imena i legende" (Suzy 1980,,)
"Sve piše u zvijezdama" (Jugoton 1982.)

PARNI VALJAK
(Zagreb)

Kada je 1975. godine prestala sa radom Grupa 220, gitarista Husein Hasanefendić Hus (rođen 1954. u Banja Luci) i gitarista Jura Pađen (rođen 1955.U Zagrebu), u saradnji sa menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, odlučuju da pokrenu Parni va¬ljak U to vreme Bijelo dugme je obeležilo godišnjicu objavljivanja debi albuma i uve¬liko je žarilo Jugoslavijom. Stoga je Miha (koji je upravo prekinuo saradnju sa Bregovićem) planirao da Valjak bude zagre¬bačka varijanta Dugmeta. Priključili su im se basista Zlatko Miksić Fuma (rođen 1946. u Zagrebu), veteran iz šezdesetih godina, utemeljivač grupe Zlatni akordi i član sasta¬va Boomerang, pevač Aki Rahimovski iz makedonske grupe Tor i bubnjar Srećko Antonioli koji je svirao u zagrebačkim Delfi¬nima. Rahimovski je rođen 1954. u Nišu, ali se ubrzo sa porodicom preselio u Skoplje. Kako mu je otac bio profesor muzike, sa sedam godina je krenuo u muzičku školu, odsek klavir i pevanje. U tinejdžerskim godi¬nama radio je kao disk džokej da bi kasnije postao orguljaš grupe Krvna braća. Zatim je prešao u sastav Vakuum, pa u Tor sa kojima je nastupao na BOOM festivalu u Zagrebu 1975. godine. Tada ga je zapazio Mihaljek i predložio za novoformirani Parni valjak. Bend je odmah uskočio u tada moderna svetlucava odela, popeo se na visoke štikle i pristupio kreiranju lakih, trominutnih hitova na osnovama boogie muzike. Na koncertima su bili vrlo atraktivni, ali su njihovi prvi singlovi najviše zbog banalnih tekstova i očig¬lednih krađa gitarskih rifova trpeli ozbiljne napade kritike. Tekstove im je pisao Josip Ivanković koji se zdušno trudio da kopira Bregovićeve folklorne poskočice. Tako je singl sa pesmom "Hoću da se ženim" dobio etiketu šund ploče. Taj manir Ivankoviću je uspeo mnogo kasnije, pa je poslednjih godi¬na kreirao pesme za folk grupu Zlatni dukati. Na debi albumu "Dođite na show", objav¬ljenom 1976. godine, ponudili su koncept, prateći kroz pesme uspon i pad zamišljene grupe Ludi šeširdžija i jahači rumene kadu¬lje. Materijal su komponovali Hus, Aki i Pa¬đen, a medijski život su imale pesme "Preve¬la me mala žednog preko vode" i "Dođite na show". Koncertna verzija pesme "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" našla se na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.) Sledećim albu¬mom "Glavom kroz zid", iz 1977 godine upakovanim u omot strip autora Igora Kordeja, ponavljaju muzičku formulu, bacajući težište na balade "Crni dan" i "Noć" a tu su i brže "Kravata oko vrata" i "Lutka za bal" Na ploči se našla i nova verzija pesme "Predstavi je kraj" sa debi LP-a. Grupa zatim ponovo nastupa na BOOM festivalu i žive verzije pesama "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" i "Prevela me mala žednog preko vode" osta¬ju zabeležene na ploči "BOOM 77" (Suzy 1978.) Godine 1978. Aki i Hus odlaze u JNA što izaziva zastoj u radu grupe. Tokom te pauze, Pađen osniva sastav Aerodrom i napušta ih. Po povratku ključnih članova iz vojske, grupa nastavlja rad sa Džonijem Štulićem. Ta saradnja je kratko trajala, ali ie infekcija Džonijeve energije prešla na Husa tako da sledeća izdanja imaju sasvim dru¬gačiji ukus. Džoni ubrzo po napuštanju Valj¬ka formira Azru, a Hus producira njihov prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A šta da ra¬dim?". U to vreme, za Valjak se zainteresovala američka diskografska kuća CBS i objavljuje im sihgl sa pesmom "Od motela do motela" kao i nekoliko sledećih albuma.
Treći LP "Gradske priče" snimaju godinu dana kasnije u Milanu, u produkciji Valentina Mađonija (Valentino Maggoni) sa novim čla¬novima: bubnjar Ivan Piko Stančić (Grupa 220 i Time) i gitarista Zoran Cvetković (ex Prljavo kazalište). Pod uticajem Stančića, ploča vesto hvata voz sa novim talasom, a ranija saradnja sa Džonijem naznačena je u obradi njegove pesme "Jablan". Ploču obogaćuju pesma "Ulične tuče" i balada "Strani¬ca dnevnika". Pod imenom Steam Roller 7 januara 1980. godine nastupaju u diskote¬ci Odiseja 2001 u Milanu. Krajem 1980 godine objavljuju LP "Vruće igre" koji ih konačno izbacuje u prvi plan. Za strano tržište ploča izlazi pod nazivom "City Kids" i otpevana je na engleskom. Ovim LP-em uspeli su da se prikopčaju na trend plesnim hitovima "Neda" (uz ska preliv), "Javi se" (sa citatom iz starog hita "Needles and Pins) i poletnom "Ona je tako prokleto mlada". Hus se opet odužio Štuliću obradom pesme "Kad Miki kaže da se boji". I ova ploča je snimana u Milanu, ali u produkciji Tini Varge. Valjak je predstavio novi imidž i nove članove. Obučeni u crna odela i uvezani u tanke kra¬vate, sa njima prvi put sviraju gitarista i saksofonista Rastko Milošev, basista Srećko Cukurić i bubnjar Paolo Sfeci (ex Aerodrom). Zoran Cvetković je u međuvremenu formirao grupu Parlament, a Piko se vezao za sastav Film. Fuma se povukao, svirao je po nemačkim klubovima, ali i sa reproduktivnim zagrebačkim grupama, a 1983. godine se pod neutvrđenim okolnostima udavio u Savi.
Dugoočekivani uspeh kod publike i kritičara, Hus i Aki su iskoristili i počeli rafalno da objavljuju ploče. Krajem 1981. godine stigao je LP "Vrijeme je na našoj strani". Snimali su ga u Švedskoj, produkciju je radio Hus, a pomagao mu je Tini Varga. Uigrana ekipa radi po oprobanoj formuli: balade "Kao ti", "Staška", čvrsti pop "Moje dnevne paranoje", ali tu je i boogie obrazac "Djevoj-čice ne......". Povezavši svoja iskustva, ponudili su kombinaciju popa iz šezdesetih godina i rocka s početka osamdesetih. U temi "Kao ti" gađaju još dalje, prizivaju duh pedesetih jodina i Pleterse sa sve pripadajućim doo wap ukrasima. Pored Husa, na ploči se kao autor potpisuje Kukurić u pesmi "Ako želim". Godine 1982. objavljuju dupli živi LP "Koncert", a za njim sledeće godine stiže "Glavnom ulicom" u kojoj se autorski iskazuju Milošev i Kukurić Na toj ploči grupa nastavlja utabanom stazom, a jedinu promenu predstavlja uvođenje duvačkih instrumenata. Ubrzo po objavljivanju ploče, Milošev odlazi u JNA, a na koncertima ga zamenjuje Vedran Božić (ex Time). Milošev se vratio na sledeći LP "Uhvati ritam" na kome je autor pesme "Ponovo sam". Kao gost, klavijature je svirao Zoran Kras, a u naslovnoj pesmi pra¬teće vokale pevali su Momčilo Bajagić, Dejan Cukić i novinar Dražen Vrdoljak. Ovom plo¬čom objavljenom 1984. godine potvrdili su da su se opredelili za zvuk glavne struje. Po objavljivanju kompilacije "Parni valjak", izlazi LP "Pokreni se!". Na toj ploči gostovali su Margita Stefanović, klavijature. Drago Mlinarec je pevao u "Idu dani", Hus je otpevao glavni vokal u "Stojim već satima", a Miroslav Sedak Benčić je svirao saksofon. U toj fazi Rastko Milošev je otišao iz sastava i započeo solo karijeru u okviru koje je objavio LP "Granice: Ras 2va 3ri" (Suzy 1990). Grupa objavljuje još jedan koncertni LP "E = MC2", koji je snimljen u zagrebačkom Domu spor¬tova 24 februara 1986. godine Sa njima su tada nastupali Zok Cvetković i klavijaturista Toni Ostojić (ex Dorian Gray).
Godine 1987. na red je došao LP "Anđeli se dosađuju". Produkciju su radili Hus i Tomo In der Muhlen, a sa bendom je ponovo gitarista Cvetković Na snimanju su gosto¬vali klavijaturisti Neven Frangeš, Stanko Juzbašić, Koki Dimuševski (Leb i sol), a Zoran Predin iz Lačnog Franza pevao je u temi "Anja". Balada "Jesen u meni" sa diskretnim uticajem folka bila je udarni hit ploče.
Početkom maja 1988. godine Hus je objavio pauzu u radu grupe. Nekoliko meseci kasnije vraćaju se na scenu u obnovljenoj postavi. Novi basista je Zorislav Preksavec (ex Patrola, Zvijezde) i bubnjar Dražen Šolc (ex Obećanje proljeća. Parlament, Film, Neki to vole vruće). LP "Sjaj u očima" kao udarnu opet ima baladu "Moja je pjesma lagana", a snimili su obradu Mlinarčeve "Uvijek kad ostanem sam". Po objavljivanju ploče, Cvet¬ković odlazi u London gde i danas radi kao studijski muzičar. Grupa dobija nove čla¬nove: Bruno Kovačić (gitara i saksofon) i Berislav Blažević (klavijature). Naziv LP-a "Lovci snova" inspirisan je knjigom "Hazarski rečnik" Milorada Pavića, a pripreman je 1990. godine uz sponzorsku potporu firme Levis u dvorcu Mokrice. Doneo je pesme "Suzama se vatre ne gase", "Samo san", "Godine prolaze", "Ima dana" Bruno Kovačić je potom otišao na muzičko usavršavanje u Ameriku, a novi član je postao gitarista Mari¬jan Brkić (ex Prljavo kazalište). Petnaestogodišnjicu rada proslavili su krajem 1990 godi¬ne koncertom u zagrebačkom Domu sporto¬va. Godine 1991, objavljuju CD kompilaciju "Pusti nek traje" a godinu dana kasnije, kon¬certni "Svih petnaest godina" Posle duže pauze 1994. godine objavljuju CD "Buđenje" na kome se i Brkić upisuje kao autor. Povo¬dom te ploče u zagrebačkom Domu sporto-va sviraju promotivni koncert pred 15000 posetilaca.
Početkom 1995. godine na dodeli muzič¬kih nagrada Porin, Parni valjak osvaja sedam trofeja. Pored ostalih, za CD "Buđenje", pesmu "Sve još miriše na nju", duet Dade Topića i Akija Rahimovskog u pesmi "Molitva", likovnu opremu i snimak ploče. Juna 1995. godine na koncertu u zagrebačkom Kaza¬lištu mladih uz pratnju gudača i velikog bro¬ja gostujućih muzičara snimaju akustičarski CD "Bez struje". Septembra 1997. godine objavljuju CD "Samo snovi teku uzvodno" na kome u pesmi "Ovo nije politički song" gos¬tuje Vlado Kreslin. Objavljivanje ploče prati ambiciozna promotivna kampanja, tako da u istom danu, avionom posećuju Pulu, Rije¬ku, Split, Osijek i Zagreb.
Hus se tokom duge karijere uspešno ogledao kao producent. Radio je ploče gru¬pama Stidljiva ljubičica. Patrola, Haustor, Animatori, Plavi orkestar, Cacadou Look i drugim. Sa Jankom Mlinarićem je bio suvla¬snik studija Kolekcionar je umetničkih slika, što nije neobično, budući da mu je otac slikar.

Diskografija
Singlovi
"Parni valjak" / "Šizofrenik" (Alta / PGP RTB 1976.) "Tako prođe tko ne pazi kad ga Parni valjak zgazi"/ "Dok si mlad" (PGP RTB 1976) "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" / "Teško je biti
sam" (PGP RTB 1976) "Prevela me mala žednog preko vode" / "0 šumama,
rijekama i pticama" (PGP RTB 1977) "Hoću da se ženim"/"Ljeto" (Jugoton 1977.) "Od motela do motela"/"Predstavi je kraj" (CBS-Suzy 1978) "Stranica dnevnika" /"Ulične tuče" (CBS-Suzy 1979)

Albumi
"Dođite na show" (PGP RTB 1976)
"Glavom kroz zid" (Jugoton 1977)
"Gradske priče" (CBS-Suzy 1979)
"CitvKids" (CBS 1980.)
"Vruće igre" (CBS-Suzy 1980.)
"Vrijeme je na našoj strani" (CBS-Suzy 1981.)
"Koncert" (CBS-Suzy 1982 dupli koncertni)
"Glavnom ulicom" (CBS-Suzy 1983.)
"Uhvati ritam" (Jugoton 1984,)
"Parni valjak" (Suzy 1985, kompilacija)
"Pokreni se!" (Jugoton 1985)
"E=MC" (Jugoton 1986 koncertni)
"Anđeli se dosađuju" (Jugoton 1987.)
"Sjaj u očima" (Jugoton 1988)
"Lovci snova" (Jugoton 1990.)
"Pusti nek traje, kolekcija vol 1" (Croatia Records 1991 kompilacija)
"Svih petnaest godina" (Croatia Records 1992 koncertni)
"Buđenje" (Esnaf/Croatia Records 1994,)
"Bez struje - Live in ZeKaeM" (Croatia Records / SRMG 1995, koncertni)
"Samo snovi teku uzvodno" (Croatia Records 1997)

PARTIBREJKERS
(Beograd)

Zoran Kostić Cane (rođen 17. avgusta 1964. u Beogradu) pevačku karijeru je za¬počeo u sastavu Urbana gerila da bi nastavio kao frontmen Radničke kontrole u kojoj su još bili bubnjar Žika Todorović, basista Srđan Đile Marković i gitarista Darko Milojković. Sa snimcima "Dosada" i "TV u koloru" pojavi¬li su se na kompilacijskom albumu "Artistička radna akcija" (Jugoton 1981,). Na tim snim¬cima gostovali su gitarista Ljuba Sedlar (ali je svirao bubnjeve) i bubnjar Relja Obrenović iz grupe Petar i zli vuci. Radnička kon¬trola je nastupila 1981. godine na smotri ABRS na Tašmajdanu kada je zbog Canetovog provociranja publike koncert prekinut, a njegovo ponašanje je izazvalo i moralno političke rasprave u dnevnim novinama. Na¬stupali su kao predgrupa u Ljubljani na poslednjem nastupu Šarla akrobate oktobra 1981 godine što je ujedno bio i njihov poslednji koncert. Avgusta 1982 Cane, bub¬njar Goran Bulatović Manza (rođen 1959), gitarista Nebojša Antonijević Anton (rođen 20. februara 1961. u Zemunu) i gitarista Ljubiša Kostandinović (rođen 1959) formiraju Partibrejkerse. Manza i Ljuba su svirali zajed¬no u grupi Republika, a Anton je u drugoj polovini sedamdesetih svirao u grupama BG 5 (sa Ivkom Vdovićem, Bojanom Pecarom), Butik i Šine. Ujedno je gostovao na pločama drugih grupa, potpisujući se kao Riki Rif.
Shodno svom prilično razuzdanom po¬našanju u to vreme, po Canetovom doživ¬ljaju samih sebe a u Manzinom prevodu, nazvali su se Partibrejkers (Žurkolomci). Prvi nastup imali su 4 oktobra 1982. godine u Dadovu kao predgrupa sastavu The Fifties. Tokom sledeće godine sviraju sve inten¬zivnije. U Zagrebu su jednom prilikom za tri dana održali pet koncerata. Pošto ih je pažlji¬vo slušao, za peti nastup zvuk je uradio Džoni Štulić i čak se ponudio da im bude producent. Na ploči "Ventilator 202" (PGP RTB 1983 ) bila je objavljena njihova pesma "Radio utopija", a na radio programima često su emitovani demo snimci pesama "Hiljadu godina" i "Večeras". Nove verzije tih pesama ubrzo se pojavljuju na singlu Prvi LP snima¬ju u beogradskom studiju 0, a produkciju rade zajedno sa Kojom. Rhythm i blues u nji¬hovom tumačenju, pojačan punk energijom, donosi im poštovanje publike, a pesme "Ulični hodač", "Ona živi na brdu", "Gubit¬nik", "Ako si..", "Stoj, Džoni", nude šture, ge¬neracijski prepoznatljive iskaze. Na snima¬nju su gostovali Branislav Petrović Banana (usna harmonika) i B. Trivić (saksofon). Omot ploče je radio Anton a u pesmi "Stoj, Džoni" iskoristili su prepev starog hita Caka Berija "Johnny B Good" koji je sredinom šezdesetih godina uradio Tomi Sovilj. Uprkos dobrom prijemu debija, posle preslušavanja demo snimaka za drugi LP, u Jugotonu im zatva¬raju vrata pod izgovorom da u pesmama nema dovoljno bunta. U leto 1985. godine Manza napušta grupu, pa Partibrejkersi jed-no vreme nastupaju sa Keletom (Disciplina kičme), a decembra 1985. godine prestaju sa radom. Posle kraćeg Antonovog izleta sa grupom Plaćenici, ponovo se okupljaju juna 1986. godine. Za bubnjevima je Vlada Fun¬tek (ex Plaćenici), a novi basista je Dime Todorov Mune (ex Radost Evrope) Ubrzo iz grupe odlazi Ljuba. U mestu Bukovac, u stu¬diju Milana Ćirića, snimaju materijal za novu ploču koju ponovo niko ne želi da objavi, a traka mesecima stoji u PGP RTB-u. U beo¬gradskom Lotos baru 1987. godine organizuju dva koncerta i od zarade kupuju šesna¬est Aleksandar torti koje poklanjaju nezbri¬nutoj deci u Zvečanskoj ulici. Maja 1988 godine grupu napušta Vlada Funtek, jedno vreme sa njima svira Marko Milivojević, a 1989 godine dolazi Igor Borojević (ex Po¬top, Banana)
Marta 1988 godine najzad izlazi drugi album koji je trebalo da se zove "Kobila i pastuv preljubnik", ali je dizajner zaboravio da stavi naslov na omot. Ploča donosi nove priloge za ozbiljnu karijeru: "Ja se ne vra¬ćam", "Prsten", "Mesečeva kći", "Pet ispod nule", "Nema cure". Pesmu "Put" su naknad¬no snimili marta 1988. godine ukazujući na novi muzički put U to vreme MTV snima prilog o grupi. Februara 1989. godine rade nove demo snimke. Pomaže im Srđan Gojković Gile iz Električnog orgazma u ulozi ritam gitariste. Novembra 1989 godine objavljuju treću ploču sa takođe lepljivim pesama "Kreni prema meni", "Zemljotres", "Hipnotisana gomila", "Ono što pokušavam sad". Produkcijom se bavio Milan Ćirić a Anton peva glavni vokal u "Nema cure koja ne voli". Kao gost učestvuje Pera Joe sa svo¬jom nezaobilaznom usnom harmonikom. Tokom 1990. godine sviraju prvu veliku jugoslovensku turneju za koju se ubrzo ispostavilo da je bila i poslednja, bar u grani¬cama SFRJ. Nastupaju i kao predgrupa na jugoslovenskim koncertima grupe Motorhead. Krajem 1990. godine iz grupe odlazi Igor, a zamenjuje ga Borko Petrović (ex Baby Kate). U toj postavi objavljuju živu kasetu "Zabava još traje" snimljenu jula 1991 godi¬ne na koncertima u Zrenjaninu i Vršcu. Februara 1992 godine na njihovom koncertu u SKC-u učešće uzimaju Emir Kusturica (ex Zabranjeno pušenje), Džoni Dep (ex Rock City Angels, The Kids) i Džim Džarmuš (ex Del Byzantinees). U to vreme u grupi je ponovo Igor, juna 1992. godine iz grupe odlazi Mune, a na basu je Saša Vlajsović (ex NBG), a vraća im se Ljuba. Članovi Ekatarine
Velike, Električnog orgazma i Partibrejkersa formiraju ad hoc bend Rimtutituki sa kojim snimaju ciničnu antiratnu pesmu "Slušaj vamo". Promovišu je 8. marta 1992. godine svirkom na kamionu koji kruži beogradskim ulicama. Juna 1992 godine Rimtutituki svi¬raju u Beču na otvorenom prostoru u okviru antiratnog i antirasističkog festivala. Sep¬tembra 1992. godine u studiju O snimaju demo za sledeću ploču. Među prvim bendovima iz Srbije, nastupaju u Sloveniji, novembra iste godine. Bivaju odlično prih¬vaćeni, a mediji su tome posvetili posebnu pažnju. Marta 1993 godine sviraju u Solu¬nu, u klubu Miloš, a organizuju i turneju po Makedoniji. Septembra 1993. godine uče¬stvuju na zajedničkim koncertima u Pragu i Berlinu sa Električnim Orgazmom, Ekatarinom Velikom i zagrebačkim Vješticama u okviru akcije "Ko to tamo pjeva". Aprila 1994 godine sviraju dva koncerta u Belgiji na mul¬timedijalnom festivalu. Album "Kiselo i sla¬tko" snimaju uz producentsku pomoć Vlade Negovanovića i brojne goste u studiju: Srđan Todorović (bubnjevi), Zoran Radomirović Švaba (bas), Milan Mladenović (vokal, gitara i usna harmonika). Šaša Lokner (klavijature), Nenad Petrović (saksofon), Pera Joe (usna harmonika). Čavke (bubnjevi), Gile (gitara), Branka K (prateći vokali), Puroni (udaraljke). Pesme kao "Molitva", "Ljudi nisu isti", "Hoću da znam", nose pečat vremena u kome su nastajale.
Posle ploče je usledila duža pauza i bilo je neizvesno da li će nastaviti zajednički rad. Ipak, početkom 1996 godine Cane i Anton obnavljaju Partibrejkerse, ojačani mlađom ekipom iz Zrenjanina: basista Gojko Ševar (ex Gluve kučke), gitarista Srđan Graovac (ex Gluve kučke) i bubnjar Darko Kurjak (ex Oružjem protivu otmičara), Objavljuju kompilacijski CD "Najbolje od najgoreg" na kome su i dve nove pesme "Ludo i brzo" i "Rođen °š", snimljene februara 1996 godine. Na koncertu u Novom Sadu aprila meseca okupljaju 5 000 posetilaca. Rasprodat koncert, održan na Tašmajdanu 29. juna 1996. godi¬ne predstavlja ujedno povratak rocknrolla u glavni grad. U isto vreme izlazi im video kaseta "Poslednji dani slobode" (u izdanju B 92), snimljena juna 1991, godine na kon¬certu u dvorištu KST-a. Decembra 1996. godine sviraju u Frankfurtu u pozorišnom prostoru i doživljavaju odličan prijem, a 14., januara 1997. godine nastupaju na Trgu Republike povodom dočeka Nove Godine pred izuzetno velikim brojem posetilaca. U Londonu, u klubu Zlatni papagaj 17. febru¬ara okupljaju oduševljenu publiku sa pros¬tora bivše Jugoslavije. CD "Ledeno doba" ra¬de u produkciji Koje, a na snimanju gostuju: Pera Joe (usna harmonika), Saša Lokner (kla¬vijature), Purani (udaraljke) i duvačka linija grupe Deca loših muzičara. Ploču promovišu velikim besplatnim koncertom koji su pod nazivom "Ne padaj pobedniče" održali 3. septembra 1997. godine u podnožju Kalemegdana, u blizini Nebojšine kule. Tim nas¬tupom su ujedno obeležili i petnaesti rođen¬dan grupe.
Cane je gostovao na snimanju solo ploče "Eto sad vidiš da može" Srđana Gojkovića, "Zašto da ne" Električnog orgazma, a Instant Karmi je ustupio pesmu "Ne možeš mi ništa" za njihov CD "Roll Over (Godine oktopoda 1987-1996)" (Take It Or Leave It 1996). Pesma "Hoću da znam" upotrebljena je u filmu "Geto-tajni život grada". Anton je svirao na Giletovoj ploči "Eto sad vidiš da može" i "Letim sanjam dišem" Električnog orgazma, Igor Borojević od 1990 godine radi kao pro¬ducent tako da je potpisao ploče Bjesova, Kristala, Pilota, Dža ili bu i drugih. Komponuje za pozorište, muzika za predstavu "Tramvaj zvani želja" objavljena je na isto¬imenoj kaseti u izdanju Metropolis Records 1994. godine. Polovinom 1997. godine otvorio je studio Fabrika.

Diskografija
Singl
"Hiljadu godina"/"Večeras" (Jugoton 1984.)

Albumi
"Partibrejkers" (Jugoton 1985,,) "Partibrejkers II" (Jugodisk 1988)
"Partibrejkers III" (Jugodisk 1989.)
"Zabava još traje" (Sorabia Disc 1992, koncertna kaseta)
"Kiselo i slatko" (PGP RTS/ B 92 1994)
"Najbolje od najgoreg" (Musicland 1996,, kompilacija)
"Ledeno doba" (ZMEX 1997)

PEKINŠKA PATKA
(Novi Sad)

Grupa je nastala pod uticajem engleskog punka u jesen 1978. godine. Osnovali su je pevač Nebojša Čonkić Čonta koji je u to vreme predavao elektrotehniku u srednjoj školi, gitarista Sreten Kovačević Sreta, bub¬njar Laslo Pihler (ex Laboratorija zvuka, Kafe ekspres), basista Borislav Oslovčan i gitarista Boško Prosenica (ex Direktori) Uoči osniva¬nja grupe, Sreta je imao svoj sastav Kafe eks¬pres sa kojim je na Mašincu svirao igranke, a Čonta se povremeno penjao na binu, pevajući strane standardne rock hitove.
Leta 1978. godine Čonta je otišao u Lon¬don i vratio se sa idejom o izgledu i zvuku novog benda. Prvu svirku imali su u novo¬sadskom klubu 24, ali je koncert prekinut jer su organizatori bili zapanjeni njihovim nastupom. Bazirali su svoje pesme na melodioznijem punk zvuku i ortodoksnom imidžu. Budući da su bili jedna od prvih grupa novog zvuka, Čonta je javnost zasipao izjavama tipa: "Mi smo prva značajna poja¬va u jugoslovenskoj rock muzici od Marka Novoselića i Ive Robića" Nastupali su na fes¬tivalu BOOM 78 u Novom Sadu i na Subotičkom festivalu 1979. godine gde su dobili drugu nagradu publike i dobro uzdrmali medije. Njihovi pregovori sa PGP RTB-om završili su neuspehom, a posle nastupa u za¬grebačkom Kulušiću potpisali su ugovor sa Jugotonom. Producent njihovog prvog singla sa pesmom "Bela šljiva" bio je Slobodan Konjović i dobar prijem te ploče omogućio im je snimanje debi albuma "Plitka poezija".
Konjović je pesme miksovao u svom stanu, a ploča je rezana u Frankfurtu. LP je bio završen u jesen 1979 godine, ali je zbog Titove bolesti objavljivanje odloženo. Pojavio se u leto 1980 godine i promovisan je na splitskom festivalu. U to vreme Sreta je po¬čeo da uvežbava saksofon, a na mesto gita¬riste je došao Zoran Bulatović Bale, dok je bas svirao Mare Vukmanović. Singl "Bolje da nosim kratku kosu" predstavlja malu himnu punk pokretu a sledeći, na kome je obrada pesme "Bila je tako lijepa" iz repertoara Dra¬gana Stojnića, donosi klasičnu muzičku diverziju, inspirisanu negiranjem tradicije u maniru Sex Pistolsa. Početkom jeseni Sreta napušta grupu i sa mlađim muzičarima for¬mira ska sastav Kontraritam, sa kojim objav¬ljuje LP "Kontraritam" (Jugoton 1982.) Dru¬gi LP Pekinške patke "Strah od monotonije" ponovo je snimao i producirao Sloba Konjović. Ploča donosi sasvim drugačiji zvuk, inspirisan domaćom i engleskom novotalasnom scenom, ali zbog nekomunikativog materi¬jala, ne pobuđuje veće zanimanje
Po objavljivanju ploče, 1981. godine gru¬pa prestaje sa radom. Čonta se povlači iz muzike, a 1992. godine odlazi u Kanadu gde i danas živi. Sreta se već godinama bavi ozvučavanjem koncerata

Diskografija
Singlovi
"Bela šljiva"/"Biti ružan, pametan i mlad" (Jugoton 1979) "Bolje da nosim kratku kosu" / "Ori ori" (Jugoton 1980) "Bila je tako lijepa" / "Buba-rumba" (Jugoton 1981.)

Albumi
"Plitka poezija" (Jugoton 1980) "Strah od monotonije" (Jugoton 1981.)

PENGOV TOMAŽ
(Ljubljana)

Romantični kantautor Tomaž Pengov pojavio se na sceni sasvim tiho 1974. godi¬ne kada mu je objavljen debi LP "Odpotovanja". Radeći pod uticajima Donovana i Lenarda Koena (Leonard Cohen) pratio se na akustičnoj gitari sa dvanaest žica, a svirao je i lutnju.
Do njegove debi ploče došli su samo retki poznavaoci i ljubitelji akustične muzike, jer je štampana u malom tiražu uz slabu dis¬tribuciju. Tek kada je RTV Ljubljana 1981. i 1982. godine objavila reizdanja, ploča je doživela manju medijsku promociju. Album je plenio nežnom muzikom, suptilnim tek¬stovima, a neobično je trajanje pesama, go¬tovo šezdeset minuta. Svoj senzibilitet je naj¬bolje predstavio u temama "Danaja", "Sarkofagi", "Cesta" i "Lađe prostora". LP je odsvirao sam, a kao gost učestvovala je pevačica Bog¬dana Herman. Sredinom sedamdesetih go¬dina, predvodio je grupu Salamander, ali je njihov rad prekinuo Tomažov odlazak u JNA. Tomaž nije često nastupao, ali je učestvovao na folk festivalima u Evropi. Godine 1980. svirao je na seriji festivala "Winterfolk" u Aus¬triji i Holandiji, na kojima je pevao na en¬gleskom jeziku, ali izvodio i obrade narodnih balada. Početkom devedesetih pokreće se iz pasivnosti, ploča "Odpotovanja" 1991 godi¬ne biva reizdata na CD formatu, a zatim sledeće godine objavljuje diskove "Rimska cesta", "Pripovedi" (na kome su snimci nastali u periodu od 1980 do 1988 godine). CD "Biti tu" izlazi 1995 godine sa novim pesmama. Te materijale objavljuje za nezavisnu izda¬vačku kuću Sraka iz Novog Mesta koju je osnovao bivši rock novinar Drago Vovk. Tokom duge karijere često je pisao muziku za pozorište, televiziju i animirani film a 1993. godine izdao je knjigu "Dih Pu".

Diskografija
"Odpotovanja" (ŠKUC 1974,) "Rimska cesta" (Sraka 1992.) "Pripovedi" (Sraka 1992) "Biti tu" (Sraka 1995)

PERCL IVICA
(Zagreb)

Protesni i folk pevač Ivica Percl (rođen 1945.) karijeru je započeo kao ritam gitarista u zagrebačkoj grupi Roboti. Sastav je napus¬tio septembra 1966. godine "zato što su bili previše bučni". Već sledeće godine objavljuje singl na kome je i akustična tema "Godi¬ne ratne, godine mirne" snimljena za isto¬imenu TV dramu u režiji Ivana Hetriha. Ubr¬zo postaje pionir protesne pesme, a zbog sličnosti sa Donovanom često ga nazivaju Peroan.
Prvi veliki uspeh postiže pesmom Đorđa Novkovića "Stari Pjer" za koju dobija prvu nagradu stručnog žirija na festivalu Zagreb 68. Po glasanju čitalaca lista "Džuboks", Per¬cl je proglašen za pop ličnost 1968. godine. U to vreme izvodio je pesme inspirisane domaćim temama: "Jasenovac 26.11.1942 ", "Maribor" i "Pismo upućeno Magdaleni" (po¬svećena Beograđanki koja je stradala u bioskopu od podmetnute bombe ustaških tero¬rista). Godine 1969 učestvuje na Omladin¬skom festivalu u Subotici sa pesmom "Svaki dan sam" i ona je, sem na singlu, zabeležena na duploj kompilacijskoj ploči "20 godina festivala Omladina" (PGP RTB 1980). Na ploči "Stari Pjer" našle su se orkestarske verzi¬je njegovih ranijih pesama na tekstove Miro¬slava Krleže, Zvonimira Goloba, Dobriše Cesarića, Đorđa Novkovića i drugih.
Godine 1975. Percl, Tomaž Domicelj, Dra¬go Mlinarec i Srđan Marjanović organizuju kraću turneju po Jugoslaviji, pod nazivom "Četvorica za mir". Tokom osamdesetih Per¬cl je radio kao urednik Kulturnog centra u zagrebačkoj Dubravi, kao sekretar u Hrvat¬skom udruženju kompozitora i povremeno je nastupao. Poslednjih godina aktivno se bavi slikarstvom.

Diskografija
Singlovi
"1966" / "Godine ratne, godine mirne" / "Pjesma za prijatelja" (Jugoton 1967) "Stari Pjer" / "Poštovani profesore" / "Uz zvuke valcera starog"/ "Gdje je taj savjet što ste mi ga dali"
(Jugoton 1968)
"Pismo upućeno Magdaleni"(Suzy 1968) "Svaki dan sam" / "Mladi klate stara zvona" (Jugoton 1969;.

Album
"Stari Pjer" (Jugoton 1974)

PETAR I ZLI VUCI
(Beograd)

Krajem 1980. godine, pevač Bojan Banović (ex Hipnotisano pile) sa gitaristom Goranom Sinadinovićem, pokreće grupu Petar i zli vuci. Ideja za ime potekla je od Gorana, a bazirala se na nazivima stranih sastava iz šezdesetih godina Ubrzo su im se priključili pevači Saša Lukić i Milan Popović, gitarista Voja Jovanović, basista Siniša Nojković i bub¬njar Relja Obrenović. Većina njih je drugova¬la još iz XI beogradske gimnazije iz koje je u to vreme poteklo puno sastava.
Već prvim nastupima, pretežno u beo¬gradskim i zagrebačkim klubovima, skrenuli su pažnju na sebe. Atraktivne pesme sa ska podlogom i efektan scenski nastup, omo¬gućili su im učešće na Omladinskom festi¬valu u Subotici maja 1981. godine gde su pobedili sa pesmom "Ogledalo". Krajem leta objavljuju jedini singl. Na kompilacijskoj ploči "Artistička radna akcija" (Jugoton 1981), na kojoj su predstavljeni bendovi druge generacije beogradskog novog talasa, učestvuju sa pesmama "Ogledalo" i "Kozaci. Godine 1982 Saša Lukić i Milan Popović odlaze iz grupe, a novi član postaje Drago¬ljub Ljubičić (kasnije zvezda lndexovog Radio pozorišta).
Učestvovali su na kompilaciji "Ventilator vol 1" (PGP RTB 1983.) sa pesmom "Moroni". Iste godine grupa prestaje sa radom. Bojan posle toga provodi četiri godine u lndexovom Radio pozorištu, završava arhi¬tekturu i magistrira u Americi. Njihova pesma "Ogledalo" uvršćena je na disku "Yu retrockspektiva-Jugoslovenski novi talas" (Komuna 1995.)

Diskografija
Singl
"Ogledalo" / "Ubica" / "Na plaži" (Jugoton 1981)

PETAR PAN
(Beograd)

Grupa je osnovana 1986. godine, a prvih godinu dana su uvežbavali materijal i radili na demo snimcima. Posle serije personalnih pramena tokom 1987. godine, ustalili su se u postavi: gitarista i pevač Dejan Milošević, bubnjar Veroljub Spasić, gitarista Vangeli Dundas i basista Predrag Ivanišević. Na rock večeri Beogradskog proleća 1989 godine pobedili su u kategoriji demo bendova, a nagrada je bila ugovor sa PGP RTB-om za snimanje ploče To obećanje, po običaju, nikada nije ispunjeno.
Debi kasetu "Od mržnje do ljubavi" objavi¬li su za nezavisnu kuću Rockland, a na njoj je veći deo materijala komponovao Dejan Milošević Sledeće izdanje, LP "Petar Pan" donosi njihov pevljivi rock, a izdvajaju se "Ptica" i "Bože pravde", koju je komponovao Dragutin Savić (ex Tvrdo srce i velike uši. Uli¬ca od meseca). Po odlasku Dejana Milo-ševića, 1993 godine u grupu dolazi Dražen Kovačević koji je ranije pevao u zagrebačkim Dum Dum Bovsima. Sa njim 1996. godine
rade kasetu "Bio jednom jedan rnr", u pro¬dukciji Dragoljuba Spasića, a na snimanju je" gostovao Nebojša Simeunović Sabljar, pevač sastava Dža ili bu.

Diskografija
"Od mržnje do ljubavi" (Rockland 1989)
"Petar Pan" (Rockland 1991)
"Bio jednom jedan rnr" (ITMM 1996.)

PETROVIĆ MILOŠ
(Beograd)

Kompozitor, čembalista i pijanista Miloš Petrović rođen je u Zemunu 1952. godine. Na Fakultetu muzičke umetnosti, odsek klavir, diplomirao je 1974 godine, a magi¬strirao 1988. godine. Autor je oko trideset pet dela solističke i kamerne muzike i više multimedijalnih projekata. Objavio je ro-mane "Žitije Mardarija Monaha" (1992.) i "Mihailo iz Peći" (1997.) kao i knjigu priča "Levant nad Levantom" (1996).
Sa jazz grupom Interaction, koju je osno¬vao saksofonista Pol Pinjon (Paul Pignon), svirao je od 1974 do 1980 godine. Sa basis¬tom Radetom Bulatovićem i perkusionistom Nenadom Jelićem, osnovao je 1980 godine jazz sastav Jazzy. Snimili su dve LP ploče: "Jazzy" (PGP RTB 1983.) i "Wake Up and Jazzy" (PGP RTB 1986.). U grupi Jazzyje svi¬ralo dosta beogradskih muzičara, a sa ra¬dom su prestali 1989. godine. Petrović je od 1983 do 1986. godine bio član rock grupe Jakarta, sa kojom je snimio LP ploče: "Maske za dvoje" (PGP RTS 1984 ) i "Bomba u grudi¬ma" (PGP RTB 1986). Pored toga, snimio je dve ploče sa Beogradskim baroknim kvarte¬tom, samostalni LP "Deia Baha i Ramoa" sa kompozicijama za čembalo (PGP RTB 1985.). Godine 1991. objavljuje CD "Istorija Vizantije I" sa deset kompozicija za preparirani klavir, koje predstavljaju autorsko viđenje etno muzike nacija sa prostora Vizantijskog carstva. CD je zapakovan u luksuzan omot, a uz njega su objavljene kratke priče u koji¬ma se Petrović držao atmosfere svoje muzi¬ke CD "Istorija Vizantije II" nastavlja zapo¬četo istraživanje na polju etno jazza Na sni¬manju diska sarađivali su Rade Bulatović (bas), Vladeta Kandić (harmonika). Bata Božanić (bas). Luka Bošković (bubnjevi), Nenad Petrović (saksofon), Veljko Nikolić (Papa Nick), udaraljke i drugi

Diskografija
"Istorija Vizantije I" (Sorabia Disc 1991..) "Istorija Vizantije II" (Vertical Jazz 1994) "Srpska muzika za čembalo" (SKC-PGP RTS 1996, dupli CD)

PILOTI
(Beograd)

Septembra 1980 godine od muzičara koji su činili sastav Kako (najveći uspeh na¬stup na koncertu Bijelog dugmeta na sta¬dionu JNA 1979 godine) nastali su Piloti Prvu postavu činili su Zoran Lesendrić Kiki (gitara i vokal), Dragan Andrić Andra (bas), Goran Bogićević (gitara) i Nenad Atanasijević (ex Butik), bubnjevi. Početkom 1981. godine učestvuju na koncertima u Zagrebu, u okviru manifestacije "Pozdrav iz Beogra¬da". Maja iste godine su na omladinskom festivalu u Subotici, ali ih nema u finalu, jer je Bogićević morao da se vrati u Beograd da bi popravio ocene u školi.
Čestim klupskim nastupima i komunika¬tivnim, mod orijentisanim pesmama upakovanim u tada moderan ska ritam, brzo osva¬jaju publiku tako da im debi LP izlazi već sep¬tembra 1981. godine. Kiki se potpisuje kao kompletan autor materijala (sem tri teksta), a produkciju radi Dragan Jovanović (Gene¬racija 5). Pesme "Ne veruj u idole", "Svi smo mi ponekad anđeli", "Diploma" i "Novo odelo" obezbeđuju im jaku medijsku aktivnost. Zahvaljujući kompenzacionim poslovima PGP RTB-a, ploča se pojavljuje u Sovjetskom Savezu i Čehoslovačkoj. Juna 1982 godine objavljuju drugi LP "Dvadeset godina" koji je producirao Saša Habić, ali ne postižu pret¬hodni uspeh. Budući da je Bogićević otišao u JNA, a Atanasijević napustio grupu i mu¬ziku, na promocione koncerte kreću u promenjenoj postavi. Za novog bubnjara prvo je planiran Dragoljub Đuričić, ali je grupi pris¬tupio bubnjar Zoran Obradović Cera (ex Artisti i modeli). Već u decembru 1982 go¬dine u studiju Enca Lesića pristupaju snima¬ju treće ploče "Zvuči civilizacije" na koji troše više od šesto sati. Poslednje numere Kiki je otpevao pred odlazak u JNA. Odmah za njim, isto novo odelo obukli su Andra i Cera, tako da ta ploča nikada nije objavljena. Novu fazu Piloti su započeli tek u jesen 1984. godine. Sa Kikijem, Goranom i Cerom grupu su obnovili braća Grujić, Dejan za basom i Darko za klavijaturama Njih dvojica su pre toga bili u grupi Braća. Početkom 1985 godine nastupaju na kolektivnim i humani¬tarnim koncertima, a često su svirali u Sloveniji Zanimljivo je da su tokom te godine, iako bez ploče, odsvirali pedeset sedam koncerata, učestvovali na YU rock misiji i zagrebačkoj varijanti Band Aida, dok se demo snimak pesme "Kada sanjamo" često vrteo na radio programima. U leto 1986, godine snimaju LP sa producentom Duša¬nom Petrovićem Šanetom. Međutim, krajem novembra Kiki raspušta grupu, zadržavši samo Ceru. Novi članovi postaju gitarista Safet Petrovac Saja i Miško Plavi (ex Via Talas, D Boys, Fantazija). lako gitarista, Miško je u početku u grupi svirao bas. Ploča "Kao ptica na mom dlanu" izlazi juna 1987. godine i njom formulišu novi pop orijentisan pravac koji im donosi veliku popularnost. Pretežno ljubavne pesme "Kada sanjamo", "Rekla je da u mojoj glavi čuje gitare i bubnjeve", "Iza oblaka", sigurno nisu bile razlog za incident koji se zbio na splitskoj rivi 3 jula 1987 godine. Piloti su nastupili posle grupe Osmi putnik, publika ih je počela da ih gađa i jed¬na boca je pogodila Kikija u glavu. Koncert je prekinut, a Kiki poslat u bolnicu.
U to vreme, Kikijeve pesme snimaju i dru¬gi izvođači. "Kolačići" su se našli na solo ploči Marine Perazić, "Dolazi tiho" hit je za Dejana Cukića, "Barakuda" i "Arija" za Viktoriju, a "Spavaju li oči nebeske" za Zdravka Čolića. Juna 1988, godine Piloti objavljuju LP "Osmeh letnje noći" na kome su gostovali Saša Lokner, a Bane Lesendrić (Kikijev brat) i Viktorija su pevali prateće vokale. Posle te ploče grupu napušta Saja, pa Miško Plavi prelazi na gitaru i klavijature, dok bas svira Bane Lesendrić. LP "Neka te Bog čuva za mene" producirali su sami, a kao gosti pojavljuju se Goran Bregović, Laza Ristovski, Jova Maljoković i Vlada Negovanović. Pra¬teće vokale pevali su Jelena Galonić i Darko Grujić. Godine 1991. objavljuju kompilacijski LP "Najveći hitovi" na kome je većina ma¬terijala iz druge faze karijere. Na retrospektivnoj večeri Beogradskog proleća 91 izvode obradu "Devojko mala" Darka Kraljića i ta snimak je uvršćen na festivalskoj ploči "Beograde" (PGP RTB 1991.).
Od 1993. godine Kiki radi kao kompozitor i producent za grčki ogranak diskografske kuće Polygram. Sa Lazom Ristovskim koji je jedno vreme bio stalni član Pilota, rade pesme za filmove "Zaboravljeni" i "Pun mesec nad Beogradom" koje se pojavljuju na CD-u "Zaboravljeni". Sa Srđanom Šaperom i Nebojšom Krstićem, Kiki je u okviru Dobrovoljnog pevačkog društva snimio CD "Nedelja na duhove" (Eastfield Music 1995), Kiki je komponovao muziku za deo pesama, a bavio se produkcijom i aranžmanima. Apri¬la 1996, godine u Atini Kiki i Miško rade CD "Na putu sa trubama" grčkom pevaču Miciasu Manolisu (Michias Manolis). Materijal su obrade pesama Pilota. Miško je svirao harmoniku, klavir, bas, udaraljke i bavio se produkcijom.
Posle duge pauze, novembra 1996. godi¬ne Piloti objavljuju ploču "Dan koji prolazi zauvek". Autor tekstova je Kiki, a muziku je radio sa bubnjarem Zoranom Babovićem Babonjom (ex Kako, Zana) Ploču su produ¬cirali Igor Borojević i Kiki. Uz stare članove u grupi su još: basista Nenad Stefanović (sa njima od 1993 godine), Nenad Jelić, udara¬ljke, vokal i Ana Popović, slide gitara. Na sni¬manju su gostovali Dejan Cukić (vokal u "Lud za njom"), klavijaturista Slobodan Marković i gudački kvartet Igora Popovića.
Za film "Electra", grčkog reditelja Žorža Kokojanisa, Kiki je krajem 1996. godine ra¬dio deo muzike kao i za film "Balkanska pra¬vila" Darka Bajića. Leta 1997. godine za grčku pevačicu Alkisti Protopsalti kompono¬vao je i producirao pesme za novu ploču. Tekstove je napisala Kikijeva stalna saradnica u Grčkoj, Lina Nikolakopulu. U isto vreme izlazi kompilacijski CD "Ne veruj u idole" na kome je izbor od osamnaest pesama sa prvih pet ploča Pilota
Krajem 1997. godine Piloti su privremeno prestali sa radom.

Diskografija
"Piloti" (PGP RTB 1981)
"Dvadeset godina" (PGP RTB 1982 )
"Kao ptica na mom dlanu" (PGP RTB 1987)
"Osmeh letnje noći" (PGP RTB 1988)
"Neka te Bog čuva za mene" (PGP RTB 1990)
"Najveći hitovi" (PGP RTB 1991 kompilacija)
"Zaboravljeni" (Komuna 1993)
"Dan koji prolazi zauvek" (Komuna 1996)
"Ne veruj u idole" (Bread Ventures Records 1997 kompilacija)

PLAVA TRAVA ZABORAVA
(Zagreb)

Na inicijativu rock kritičara Dražena Vrdoljaka, country grupa Plava trava zaborava počinje sa radom 1982 godine. Naziv grupe je zasnovan na pesmi Arsena Dedića "Plava ruža zaborava", ali je ruža zamenjena tra¬vom, jer asocira na blue grass, podvrstu country muzike. Vođa sastava, gitarista Eduard Matešić (ex Izazov) okupio je ekipu zaljubljenika u country i westem stil, tako da su članovi grupe: pevačica Rajka Sutlović, gitarista Branko Bogunović Pif (ex Drugi na¬čin), violinista Vatroslav Markušić (ex Anima¬tori), Davor Rodik, pedal stil gitara, basista Vladimir Georgiev, bubnjar Hrvoje Galeković, a tada je za klavijaturama sa njima nastupao i Vrdoljak. U početku su redovno svirali u klubovima Country, Lapidarij i Kulušić
Debi LP "Live!" snimaju na koncertu u Kulušiću 9 maja 1984. godine i na njemu su se našle obrade standarda. Sledeće godi¬ne na ploči "Country" pored obrada snima¬ju i Matešićevu "Yugo Goes To Nashville". Treći LP "Hat Trick", rade 1987. godine u pro¬dukciji Brajana Hodžsona (Brian Hodgson) i Geri Hogana (Gerry Hogan), a Matešić pot¬pisuje tri nove kompozicije, Na sledećoj ploči "Dance Ali Night" objavljuju snimke sa nas¬tupa u Portorožu, održanih 12 i 13 avgusta 1988. godine. Taj koncertni LP otvara efektna najava Dražena Vrdoljaka. Petu plo¬ču ispunjavaju isključivo autorske kompozici¬je u country maniru, a potpisali su ih Matešić, Zrinko Tutić, Rajko Dujmić, Đorđe Novović i Rajka Sutlović. Na ploči se našla i obrada pesme "Julie" sa kojom je Danijel Popović svojevremeno trijumfovao na takmičenju Pesma Evrovizije. Tokom karijere vrlo su česti gosti na countrz festivalima u inostranstvu gde su takođe objavljivali ploče, tokom prve polovine devedesetih godina, češće sviraju u Nemačkoj, Austriji i Holandiji, nego u Hrvatskoj, a dugu diskografsku pauzu prekidaju leta 1997. godine kada započinju snimanje nove ploče pod radnim lazivom "Alive And Well" na kojoj pola naterijala zauzimaju autorske pesme.
Grupa je pretrpela i personalne promene, Branko Bogunović je prešao u Bebek band, i sa njima svira bubnjar Srećko Antonioli (ex Parni valjak)

Diskografija
"Live!" (Jugoton 1984 koncertni)
"Country" (Jugoton 1985)
"Hat Trick" (Jugoton 1987.)
"Dance All Night" (RTV U 1988 koncertni)
"Plava trava zaborava 5" (Jugoton 1990)

PLAVI ORKESTAR
(Sarajevo)

Sredinom osamdesetih godina Plavi orkestar se nametnuo kao najveća tinejdžerska atrakcija u SFRJ. Udarnu postavu grupe činili u Saša Lošić Loša, pevač i autor većine materijala, gitarista Mladen Pavičić Pava i braća blizanci basista Samir Ćeramida Cera i bubnjar Admir Ćeramida Cera II.
Saša Lošić (rođen 1964) je kao gimnazijalac 1981. godine osnovao sastav Ševin orkestar u kome su još bili gitarista Srđan Crošnjar, basista Gordan Džamonja i bubnjar Admir Ćeramida Cera II. Sledeće godine grupa menja ime u Plavi orkestar, Loša prelazi u sarajevsku gimnaziju i u novom razredu ipoznaje gitaristu Mladena Pavičića koji je u to vreme već imao određenu afirmaciju jer
je sa grupom Rok apoteka nastupao 1979. godine na koncertu Bijelog dugmeta na beogradskom stadionu JNA. Sa popularnošću ska muzike Pavina Rok apoteka je promenila žanr i ime u Super 98. Sa njima se Pava lojavio na Omladinskom festivalu u Subotici 1981 godine, ali nisu ušli ni u finale. Pava je zatim prešao u pop grupu Mali princ, a iz nje u sastav Pauk iz Zavidovića. Sa njima je snimio LP "Mumije lažu" (Suzy 1982.). Budući da je zbog proba svakog vikenda putovao u Zavidoviće, to je smetalo njegovim roditeljima i na njihov nagovor napušta grupu. Kraće vreme je sa basistom Samirom Ćeramidom svirao u grupi Elvis J Kurtovich, pa u Bonton Baji i grupi Kazablanka, da bi 1983. godine prešao u Plavi orkestar. Do dogovora je došlo na koncertu grupe Siluete u Sarajevu, ali su se i pre toga on i Loša intenzivno družili, tako da su nešto ranije, u četvrtom gimnazije, zajednički napisali pesmu "Suada" koja je predstavljala pop varijantu novog primitivizma. Dosta iskusniji, Pava je izdejstvovao da iz grupe odu basista i gitarista, jer mu je bilo jasno da su oni samo prolaznici kroz muziku.
Pred leto 1983. godine postava se dolaskom basiste Samira Ćeramide konačno ustaljuje. On je pre toga bio u Zabranjenom pušenju, a kako su braća blizanci želeli da budu zajed¬no, bilo ga je lako nagovoriti da pređe u grupu. U toj postavi su počeli da sviraju na nešto većim koncertima, bili su predgrupa Ribljoj čorbi i sastavu Leb i sol, što ih je dovelo pred oči recenzenata. Osvrti vezani za njihove nastupe najčešće su bili porazni, što je još više demoralisalo malodušnog Lošu. Resio je da se povuče sa scene i da svo¬je pesme svira na žurkama, opsenareći devojčice. Entuzijazam ostalih nije dozvolio da na tome ostane, tako da su iznova krenuli sa svirkama. Loša se u to vreme smrtno za¬ljubio u devojku Bucu, pa su mu nove pesme inspirisane jakom emocijom, vratile veru u bavljenje pop muzikom. Na koncertu u sara¬jevskom klubu Trasa čuo ih je Bata Vranješević iz Laboratorije zvuka, shvatio je kakav diskografski potencijal u njima leži i pozvao ih je u Beograd na probno snimanje. U studi¬ju Enca Lesića za tri dana su snimili pesme "Soldatski bal", "Goodbye Teens" i "Suada". Planirali su ih za maksi singl ili eventualno debi album. Međutim, kako su već septem¬bra 1983. godine sva četvorica otišli u JNA, od toga nije bilo ništa. Samo su u Skenderiji, sa grupama Bonton Baja i Kongres održali oproštajni koncert. Iz vojske su se prvo vratili Loša i Pava, septembra 1984 godine. Poma¬lo su nastupali, čekajući dolazak braće. Međutim, zbog traljavih koncerata, dolazi do svađe i Pava napušta grupu.
U to vreme Loša počinje saradnju sa Goranom Marićem, alias Malkolm Muharem, (rođen 1960 u Visokom) koji je pre toga bio menadžer sastavu Elvis J Kurtovich. lako je Plavi orkestar u tom trenutku stopirao rad, Loša i Malkolm odlaze u Zagreb i uz pomoć Huseina Hasanefendića i Rastka Miloševa iz Parnog valjka rade demo snimke za pesme koje su se kasnije pojavile na njihovom debi albumu. U čitavu aktivnost bio je umešan i Ivan Fece Firči, bubnjar iz Novog Sada koji je u to vreme bio u grupi EKV. Loša je tada pot¬pisao preliminarni ugovor sa Jugotonom, taj papir je pokazao Pavi i nagovorio ga da se vrati u grupu. Sa producentom Hasanefendićem, početkom 1985. godine krenuli su u snimanje albuma "Soldatski bal". Kao gosti pojavili su se dramaturg Jovan Ćirilov i slikar i publicista Dragoš Kalajić (pevali prateće vokale u pesmi "Bolje biti pijan nego star"), interpretatorka narodne muzike Nada Obrić (duet u pesmi "Šta će nama šoferima kuća"), Aki Rahimovski, Jura Stublić, Peđa D Boy (u pesmi "Stambol, Pešta, Bečlija"). Firči je svirao bubnjeve i takođe pevao prateće vokale, a glasovno su učestvovali Marina Perazić i Hamdija Demirović. Posebna pažnja posve¬ćena je omotu koji je urađen kao rekon¬strukcija čuvenog albuma Beatlesa "Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band". Dizajnom omota bavio se Bojan Hadžihalilović u okviru studija Trio. Članovi Plavog orkestra odeveni su u kitnjaste uniforme, na ploči su petokra¬ka, jugoslovenska zastava, četiri devojke u narodnim nošnjama, sedam sekretara SKOJ-a i likovi četrdeset devet poznatih ličnosti iz jugoslovenske istorije i javnog života među kojima su: Miroslav Krleža, Petar Petrović Njegoš, Ivo Lola Ribar, Željko Bebek, Goran Bregović, Bata Živojinović, Džimi Stanić, Slavko Štimac, Lepa Brena, Zuko Džumhur, Ivo Robić, Vuk Karadžić, Vladimir Nazor, Oliver Mandić, Mirza Delibašić i drugi. Neke ličnosti nisu dale odobrenje da se nađu na omotu, pa su umesto njihovih slika samo siluete. Pojava debi albuma u proleće 1985. godine izazvala je pravu tinejdžersku histeri¬ju, nezapamćenu u dotadašnjoj pop muzici. Već u septembru Jugoton je objavio da je prodato 300 000 primeraka ploče. "Soldatski bal" je postao najtiražnija debi ploča u domaćoj diskografiji. Svoje tinejdžerske pesme pod uticajem folka, očigledno su dobro adresirali na tadašnje adolescente, a pažlji¬vo su razradili i imidž: Loša nije skidao svoj kačket, slikali su se u patikama sa razvezanim pertlama sto je kod publike podsvesno izazivalo potrebu za zaštitom. Zimi su nosili vojničke čizme i pletene vunene čarape "partizanke". U spotu za pesmu "Kad mi kažeš, paša" zagrebačkog režisera Gorana Gajića, učestvovale su Sonja Savić, Suzana Mančić, Tanja Bošković i Mirjana Bobić. Neke od njih su se i ljubile sa Lošom pred kame¬rama. Plavi orkestar je održao čitavu seriju rasprodatih nastupa na jugoslovenskoj tur¬neji pod nazivom "Bolje biti pijan nego star". Koncerti su im počinjali "Internacionalom", sa ekrana su emitovani dokumentarni snim¬ci izgradnje zemlje, a emitovano je i završno kolo iz dela "Ero s onog svijeta". Na Tašmajdanu su 14 septembra imali rasprodat koncert na kome je gostovala Nada Obrić. Neko¬liko dana kasnije svirali su na alternativnom festivalu Novi Rock u Ljubljani, gde im se desio prvi incident. Dok su gostovali na Radio Studentu, javili su se slušaoci koji su rekli kako neće dozvoliti Orkestru da u Slo¬veniji svojom muzikom urade isto što i u ostalim delovima Jugoslavije i da će ih kame¬novati na koncertu. U napetoj atmosferi izašli su da sviraju pred oko 6000 posetilaca. Koncert je prošao bez incidenata, sem što je jedna grupa bacala neidentifikovane predmete u pravcu bine i što su mahali transparentom "Bolje biti živ nego mrtav". Konzervativnije strukture bile su provocirane pesmom "Bolje biti pijan nego star", tako da se u medijima vodila duža polemika za i pro¬tiv same grupe. Ubrzo, kao priznanje za uspeh, dobijaju plaketu XI kongresa SSO BIH. Učestvuju i na festivalima u inostranstvu, maja 1986 godine sviraju u Švedskoj, zatim nastupaju u Alžiru u gradu Anaba, na festivalu Mediteranskih zemalja. Za njihovo tržište licencno je objavljena kaseta sa debi albumom. Održali su tri koncerta: na sta¬dionu, gradskom trgu i na večeri povodom zatvaranja festivala.
Drugi album "Smrt fašizmu" snimaju opet u Zagrebu. Producenti su Loša i Pava, a kao gosti učestvuju violinista Jovan Kolundžija, Alfi Kabiljo, Usnija Redžepova, italijanski pevač Paolo Marcolini Gazebo, Izolda i Eleonora Barudžija, klapa Šibenik, KUD Linđo iz Dubrovnika, zbor crkve Sveti Josip iz Zagreba, a udaraljke je svirao Điđi Jankelić. Pro¬ducent je trebalo da bude Oliver Mandić, ali to nije realizovano, kao ni gostovanje Ive Pogorelića i Bajage koji su odbili poziv. Na novoj ploči Plavi orkestar promoviše takoz¬vani nju partizans pravac (termin izmislio Goran Bregović) i koncepciju jugoslovenstva. Glavni inspirator takve ploče bio je Malkolm Muharem, koji se u to vreme družio sa ljub¬ljanskim alternativnim krugovima, pa je novu fazu Orkestra nazvao "bosanskim umetničkim eksperimentom". Grupa učestvuje na večeri rodoljubivih pesama Zagreb fešta, koje je održano pod naslovom "Živi sretna u slobodi" gde su svirali pesmu "U Jevrema sli¬ka ta". Zbog nekih, prilično rogobatnih sti¬hova u pesmama "Fa fa fašista nemoj biti ti (jerbo ću te ja, draga ubiti)" i "Puteru puteru" na grupu se svalila čitava lavina napada od strane rock kritičara i kolega. Oštar tekst povodom te ploče napisao je i Emir Kusturica. Udaljivši se od stila debi ploče, doživeli su i kod publike drastičan pad popularnosti i tek su u pesmama "Sava tiho teče" i "Kad si sam druže moj" zadržali fokus na tinejdžere.
Situacije je bila preglednija kada su kre¬nuli na teren. Polovinom marta 1987 godi¬ne nastupili su pred polupraznim beograd¬skim Sajmištem. Posle Beograda, odsvirali su sedam dobrotvornih koncerata za postra¬dale od zemljotresa u Bosanskom Grahovu i Kninu, a standardno dobro prošli su na nastupima u Bosni. Još jednu potvrdu svoje narodnjačke orijentacije Plavi orkestar je dobio od mađarske svadbarske grupe 2+3, koja je na maternjem jeziku snimila obradu "Bolje biti pijan nego star" i uvrstila je u svoj prigodni repertoar.
Po završetku druge jugoslovenske turne¬je, Malkolm Muharem prestaje da radi sa grupom, a članovi grupe se povlače iz javno¬sti. Početkom 1988. godine odlaze na turne¬ju po SSSR, u Moskvi sviraju osam koncera¬ta, u Volgogradu isto toliko. Pojavljuju se u televizijskom šou programu Ale Pugačove koji je režirao cenjeni filmski autor Nikita Mihalkov. Godine 1989. odlaze u Tursku na festival Česme 89 gde su svirali i kao predgrupa američkoj pevačici Caki Kan. Zatim su učestvovali na festivalu u poljskom gradu Sopotu.
LP "Sunce na prozoru" objavljuju juna 1989. godine i njime pokušavaju da vrate smirenije emocije. Svoj put do publike pro¬bila je pesma "Kaja", napravili su i obradu pesme "Let The Sunshine In" iz hipi rock opere "Kosa" U prepevu, pesma se zove "Daj nam sunca", a upotrebljen je tekst iz pozorišne postavke "Kose" Ateljea 212. Producent ploče bio je Saša Lošić uz pomoć Krešimira Klemenčića, a gostujući muzičari bili su gitarista Marjan Brkić (ex Prljavo kazalište i Parni valjak) i klavijaturista Duško Mandić (ex Novi fosili). Tokom jeseni 1989 godine odradili su jugoslovensku turneju, ali je reak¬cija publika bila za nekoliko stepeni niža nego ranije.
U proleće 1991. objavljuju poslednji al¬bum "Simpatija" i to za sarajevski Diskoton. Loša je opet bio autor svih pesama, sem što je "Rješih da se ženim" komponovao sa Marjanom Brkićem. Produkciju su uradili zajed¬no sa Brkićem koji je svirao i klavijature. Na ploči je još gostovao Sedak Benčić koji je svi¬rao klarinet. Na albumu se našla obrada starog hita grupe The Mamas and Papas "California Dreamin" koja u naslovu nosi citat partizanske "Ljubi se istok i zapad, ljubi se sjever i jug". U pesmi "Ritam kiše" korišćen je muzički citat stare "Rhythm Of The Rain" iz šezdesetih godina, dok se "Sačuvaj zadnji ples za mene", samo u naslovu referiše na taj stari hit. Omot je opet radio tim Trio, a umesto slike grupe, na naslovnoj strani našla se reprodukcija slike "Ljubavni san" Viljema Martensa. Avgusta 1991. godine, u vreme kada su sukobi u Jugoslaviji već počeli, Plavi orkestar kreće na turneju u okviru koje su planirali da odsviraju sto dvadeset koncera¬ta. Od toga su ostvarili samo nastupe u Srbi¬ji, Makedoniji i Bosni. Svirke u Hrvatskoj i Sloveniji otkazane su zbog rata. U to vreme često nastupaju na mirovnim koncertima u Sarajevu, Konjicu, Mostaru, Banja Luci, Trebinju.
Rat u Bosni razvejao ih je na razne strane. Loša se preselio u Ljubljanu, gde se bavi dizajnom i marketingom. Paralelno je nas¬tavio da komponuje, tako da se na kompaktu obnovljene Crvene jabuke "U tvojim očima" (Croatia Records 1995) nalaze i nje¬gove pesme. Sa Jabukom je nastupao na nji¬hovim promotivnim koncertima po Hrvat¬skoj. Pored toga, napisao je songove za CD Radeta Šerbedžije "Zaboravi", muziku za pozorišnu predstavu "Elvis De Luxe" trupe Grapefruit, pesme za hrvatsku pevačicu Severinu, muziku za film "Outsider" reditelja Andreja Košaka i pesmu koja je predstavlja¬la Sloveniju na izboru za Pesmu Evrovizije 97 u izvođenju glumice Tanje Ribič. Cera I ostao je u Sarajevu, 1996. godine je otvorio kafić "Čitluk han". Cera II živi u Parizu gde je sa grupom Ovedream (koju čine članovi bivših sarajevskih demo grupa) objavio CD "Overdream" (Initial 1996.), a snimili su i CD "Fildžan viška" zagrebačke verzije Zabranje¬nog pušenja. Cera II je učestvovao na sni¬manju CD-a "Ruže u asfaltu" grupe Teška industrija, a radio je i kao koproducent i aranžer sa CD francuske pevačice Aleksandre Ros. Po izbijanju rata Pava je došao u Srbi¬ju, nekoliko puta je nastupao sa beograd¬skim Zabranjenim pušenjem, a zatim je oti¬šao u Kanadu gde radi kao studijski muzi¬čar. Na Lošinu inicijativu Croatia Records je objavila dva kompilacijska CD-a "Everblue", na kojima se pored starih hitova nalaze i četiri ranije neobjavljena snimka: demo za "Suadu", "Zarazi me", "0 la la" i "Mladene".
U jesen 1997 godine Lošić i braća Ćeramida su pristupili realizaciji povratničke ploče pod radnim naslovom "Rapsodija u plavom" Na ploči će se naći jedanaest Lošićevih pesama i jedna basiste Ćeramide.
Diskografija
"Soidatski bal" (Jugoton 1985)
"Smrt fašizmu" (Jugoton 1986)
"Sunce na prozoru" (Jugoton 1989)
"Simpatija" (Jugoton 1991)
"Everblue 1" (Croatia Records 1996, kompilacija)
"Everblue 2" (Croatia Records 1996, kompilacija)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

POINT BLANK
(Beograd)

Blues gitarista i pevač Dragoljub Crnčević (rođen 1956 u Beogradu) obreo se 1977 godine u Parizu Izdržavao se svirajući na uli¬ci i u metrou. Po povratku u Beograd osni¬va grupu Dragoljubov taxi sa kojom je objavio LP "Dragoljubov taxi" (PGP RTB 1979). Početkom osamdesetih opet luta po Evropi i svira blues po klubovima. U Milanu upoznaje Amerikanca Timoti Aleksandra Dejvisa (Timothy Alexander Daviš) i bub¬njara, Australijanca češkog porekla Majkla Šulca (Michael Sulc) i svira sa njima. Počet¬kom 1983. godine sva trojica dolaze u Beo¬grad i sa gitaristom Draganom Markovićem (ex Blues Kvintet) osnivaju blues grupu Point Blank.
U početku nastupaju pretežno po klu¬bovima, a prvi veći uspeh postižu kada leta 1983. godine rasprodaju baštu SKC-a. Na debi albumu "The Blues" 1984. godine pred¬stavljaju se Crnkovićevim pesmama na engle¬skom i u tom periodu grupa stiče reputaciju koncertne atrakcije. Početkom 1984. godine Majki prelazi u hard rock grupu Ognjeni vuk, ali ubrzo on i Timoti odlaze u Australiju. Novi članovi postaju basista Saša Labudović i bub¬njar Miroljub Vilotijević (ex Blues Kvintet). Na drugom albumu "Dr Project - Point Blank", gostuje trubač Stjepko Gut, a grupa nudi teme koje su žanrovski šire. To im omogućuje veliku koncertnu aktivnost, tako da tokom 1985. godine drže oko sto pedeset nastupa širom Jugoslavije. Te godine uz Luizijana Reda (Louisiana Red) učestvuju na Drugom Međunarodnom blues festivalu u poljskom gradu Olšćinu, sviraju u varšavskim klubovi¬ma, a pred 25 000 posetilaca nastupaju na rock festivalu u blizini Poznanja
Po povratku iz Poljske Dragoljub Marković napušta grupu i osniva Di Luna Blues Band, a menja ga Aleksandar Kozakijevič. Godine 1986. grupa prestaje sa radom, Crnčević jedno vreme nastupa sam, a zatim odlazi u Italiju. Po povratku 1987 godine koristeći nadimak Baki, objavljuje solo LP "Into The Heart" na kome snima obrade stan¬darda kao što su "Everybodys Talking" i "Cocaine" Fred Neila (Fred Neil), ali i svoje kompozicije pod uticajem country zvuka i Džej Džej Kejla (J J. Cale). Godine 1991. sa studijskim muzičarima snima LP "Južnjačka uteha", ali taj materijal ne izvodi uživo.
U proleće 1993. godine sa Draganom Markovićem na kratko pokreće cover grupu Blue Taxi. Od 1994. godine predvodi novu postavu Point Blanka u kojoj su Darko Grujić (klavijature), Darko Petrović (bas) i Branko Baloš (bubnjevi) mada je i ta postava pod¬ložna čestim promenama, Za kompilacijsku ploču "Belgrade The Blues Today" (PGP RTS 1994.) snimili su temu "Baby Blues". Povrat¬nički CD "Sunny Sky", donosi nove Dragoljubove pesme na tragu zvuka američke zapadne obale sedamdesetih godina.

Diskografija
The Blues" (PGP RTB 1984.) "Dr Project - Point Blank" (PGP RTB 1985) "Južnjačka uteha" (PGP RTB 1991) "SunnySky" (Ideja 1997)

Dragoljub Crnčević solo
"Into The Heart" (PGP RTB 1987)

POLSKA MALCA
(Krško)

Grupa je nastala 1982. godine i veći deo karijere su proveli negujući status alterna¬tivnog sastava. U početku su delovali kao trio, a najuporniji članovi su basista Dani Kovač, gitarista Bojan Rabzelj i bubnjar Uroš Srpčić. Tokom karijere su vršili česte perso¬nalne promene i stilske zaokrete, od hard core punka, eksperimentalne i instrumen¬talne muzike, do standardnog rock zvuka.
Prva diskografska pojavljivanja zabeležili su na kompilacijama "Čudeža ne bo" (1985 ,) i "Provinca vrača udarac" (1986.), a debi LP "Mojster s Snežinko" objavljuju 1990. godi¬ne. Sledeće godine u Nemačkoj objavljuju LP "Polska maka", a dve godine kasnije po¬javljuju se na slovenačkoj kompilaciji "No Border Jam". Paralelno sa Polskom malcom, Uroš Srpčić je svirao sa Markom Breceljem, Demolition group i sastavom Žoambo Žoet Workestrao. Od 1993 godine stalni članovi grupe su gitaristi Tomaž Urh, Bojan Stopar i pevač Miloš Radosavljević (ex Its Not For Sale). U toj postavi 1995. godine snimaju kasetu "Children game" na kojoj se prepoz¬naju njihovi punkkoreni obogaćeni melodi¬oznim refrenima.
U isto vreme Miloš, Dani, bubnjar Ivč Rime i gitarista Frenk Les oformljuju sastav Spiritual Pyrotechnics i objavljuju CD "The material empire is dying" (Malca Records 1996.) Pored svojih kompozicija, na tom disku su snimili obrade pesama "Plastika" grupe Idoli i "Krug" Ekatarine Velike

Diskografija
"Mojster s Snežinko" (Front Rock 1990.)
"Polska malca" (1991)
"Children Game" (Malca Records 1995.)

POP MAŠINA
(Beograd)

Grupu su u zimu 1972. godine osnovali Robert Nemeček (rođen 1949. u Beogradu) bas i vokal (ex Dogovor iz 1804, Džentlmeni, Intro), Zoran Božinović (rođen 1952.) gitara i vokal (ex Exelent, Rokeri, Džentlmeni, Intro), Raša Đelmaš, bubnjevi i Sava Bojić, gitara i vokal. Bojić je ubrzo napustio grupu, a u jesen 1972. godine Raša Đelmaš je pre¬šao u YU grupu. Zamenio ga je Mihajlo Bata Popović (ex Intro, Siluete). Svojim hard rock zvukom, koji se u to vreme zvao i progre¬sivna muzika, učinili su neke od pionirskih koraka na sceni. Po uzoru na sastav Grateful Dead, često su držali besplatne nastupe, pa su juna 1972. godine napravili dnevni koncert na Hajdučkoj česmi, na kome su još svirali S vremena na vreme, Porodična ma¬nufaktura crnog hleba i drugi. Sledeći put su kod Hajdučke česme svirali za Dan mla¬dosti, maja 1973. godine, a te večeri su na¬stupile i grupe Jutro (buduće Bijelo dugme), Grupa 220, Med, Vlada i Bajka i drugi.
Debi LP "Kiselina", pored neobične teme kojom se bavi i teškometalnog krljanja, do¬nosi i nekoliko akustičnih kompozicija koje je osmislio Robert Nemeček. Bio je to jedan od prvih domaćih albuma, a sasvim aktuelno se bavio temama vezanim za acid rock i psihodelična putovanja. Na ploči prateće voka¬le pevaju Ljuba Ninković, Vojislav Đukić (S vremena na vreme), Drago Mlinarec i Trio DAG. Gost na klavijaturama bio je Slobodan Marković, a u tri pesme bas je svirao Miša Aleksić, tada u grupi SOS, a kasnije u Ribljoj čorbi. Sa ploče se izdvajaju pesme "Mir" i "Povratak zvezdama" u kojima se smenjuju akustični i električni delovi. Uzvratnu posetu Nemeček je učinio kada je 1975. godine svirao bas na debi albumu S vremena na vreme, sa kojima je inače često sarađivao u studiju i na koncertima. Svoj status grupe za posvećene Pop mašina potvrđuje čestim koncertima. Domaće mesto postaje im Hala sportova gde sa Aleksandrom Tijanićem organizuju redovne koncerte na koje pozi¬vaju grupe sličnog opredeljenja iz cele zem¬lje. Sve vreme neguju atraktivan nastup, tako da Božinović pored dugih solo deonica nudi raznovrstan arsenal vrištanja, pirotehniku sviranja gudalom, sa gitarom iza le¬đa, uz redovna bacanja na kolena, a Neme¬ček povremeno u žaru svirke lomi bas gita¬ru. Početkom 1975. godine u ljubljanskom studiju Akademik snimaju drugi LP "Na izvo¬ru svetlosti", sa gostima Ljubom Ninkovićem i Slobom Markovićem. Produkciju su radili Ivo Umek i Robert Nemeček. Na ploči je i blues "Negde daleko" snimljen na koncertu u Hali sportova 2. januara 1974. godine

Ključna pesma "Rekvijem za prijatelja" (tekst Ljuba Ninković, osnovnu temu čini Bahov koral, a na snimku gostuje gudački orkestar), posvećena je Predragu Jovičiću, pevaču grupe San koji je poginuo od strujnog udara na koncertu u niskoj hali Čair. Na ploči se našao i novi snimak pesme "Zemlja svetlosti", koja je već bila objavljena na njihovom trećem singlu.
U Pop mašini je jedno kraće vreme klavi¬jature svirao Oliver Mandić, ali je posle neko¬liko nastupa odustao. Živi album "Put ka suncu" ujedno je prvi koncertni neke naše grupe, ali ih iz tehničkih razloga ne pred¬stavlja u pravom svetlu.
Krajem 1976. godine Robert odlazi u JNA, a u grupu stižu basista Dušan Petrović, bubnjar Dušan Đukić (ex Innamorata) i gitarista Vidoja Džindžer Božinović Po izlasku iz vojske Robert odlazi u London gde je radio u firmi Toma & Co. koja se bavila prodajom instrumenata, a bio je dopisnik listova "RTV revija" i "YU video". Nova posta¬va krenula je sa jazz rock koncepcijom. Snimili su singl "Moja pesma", najavljivali album, a krajem 1977. godine su prestali sa radom.
Džindžer se priključio grupi Opus u kojoj se zadržao samo pola godine. Po povratku iz Engleske, Nemeček je počeo da radi kao urednik rock programa u Dadovu, a zatim je sa bendom pod imenom Rok mašina početkom 1981. nenadano nastupio na kon¬certu u Zagrebu, u okviru manifestacije Poz¬drav iz Beograda. Pored Nemečeka, grupu su činila braća Božinović i bubnjar Vladan Dokić (ex Pop šou). Ubrzo su objavili album "Rok mašina" na kome prateće vokale pevaju Ljuba Ninković i Dragan Popović (ex DAG). Zanimljivo je da su po jedan tekst pisale Dra¬gana Stanaćev i Koviljka Milić, u to vreme glumice popularnog amaterskog Teatra Levo. Ploča donosi ponovo snimljene pesme "Vatra" i "Bilo mi je bolje" koje su već bile objavljene na singlu, a tu su "Zakon ulice", "Neću ti dati", "Želim" i druge. Kasnije im je pristupio bubnjar Boban Đorđević (Gene¬racija 5), ali klima za grupu nije bila povolj¬na u vreme novog talasa i oni 1983. godine
prekidaju sa radom, dok su snimali novi LP. Deo tog snimljenog materijala pojavio se dve godine kasnije na mini LP-u "Izrod na granici". Na ploči je i koncertna verzija pesme "Bilo mi je bolje" snimljena na Beo¬gradskom rock festivalu septembra 1982. godine u hali Pionir.
Bio je to njihov poslednji nastup i poslednja pesma koju su te večeri odsvirali. Zoran Božinović se posle toga povukao iz muzike, Džindžer se posvetio studijama na Arhitek¬tonskom fakultetu i povremeno je svirao po blues klubovima ili sa jazz grupom Interaction, sve dok nije prešao u Riblju čorbu. Robert Nemeček je postao urednik filmskog i zabavnog programa TV Politika, a zatim je prešao na TV Pink gde radi kao urednik za¬bavnog programa. Nemeček se uz interesovanje za film, bavi izučavanjem okultne nauke i istorijom okultnih redova.

Diskografija
Singlovi
"Put ka suncu"/"Sjaj u očima" (PGP RTB 1972) "Promenićemo svet" / "Svemirska priča" (PGP RTB 1973,,) "Zemlja svetlosti"/"Dugo lutanje kroz noć" (PGPRTB 1974) "Sećanja7 "Rekvijem za prijatelja" (RTV U 1975,,) "Moja pesma"/"Uspomena" (PGP RTB 1977,) "Vatra" / "Bilo mi je bolje" (PGP RTB 1980) kao Rok mašina

Albumi
"Kiselina" (PGP RTB 1973)
"Na izvoru svetlosti" (RTV U 1975,)
"Put ka suncu" (RTV U 1976,, koncertni)
"Rok mašina" (Jugodisk 1981)
"Izrod na granici" (Jugodisk 1983 mini LP)

PORODIČNA MANUFAKTURA CRNOG HLEBA
(Beograd)

Jednu od prvih domaćih akustičarskih grupa osnovali su 1968 godine Maja de Ra¬do, vokal i gitara sa dvanaest žica, Jugoslav Vlahović (rođen 1949 ), prim i akustična gitara i Slobodan Kuzmanović, akustična gitara. Budući da su njih troje bliski rođaci sastav su nazvali Porodična manufaktura crnog hleba. Početkom 1969 godine pridru¬žio im se Petar Pavišić, kontrabas, a flautisti su se menjali, tako da su sa grupom radili Vlada Bogosavljević, Sreten Tasić i Branko Malkoč Maja de Rado, u to vreme petnaestogodišnjakinja, predstavljala je pravo osveženje na sceni svojim zrelim tekstovima i maštovitom muzikom.
Grupa je u podrumu Ateljea 212 prire¬đivala hepeninge, tako da su u sezoni 1972 i 1973. godine izvodili alternativnu pred¬stavu "Porodična manufaktura crnog hleba - balade Maje de Rado", tokom koje su re¬dovno koncentrirali. Grupa je često nastu¬pala na Pop rock koncertima u beogradskoj Hali sportova, a uz druge domaće sastave svirali su na Hajdučkoj česmi juna 1972 godine. Uz izdavanje debi ploče "Stvaranje" 1974. godine u Ateljeu 212 su postavili isto¬imenu predstavu. Sa njima je nastupao slikar Dobrivoje Petrović koji je imao resital na sitaru, a projektovali su slajdove i filmove Na debi albumu autor pesama bila je Maja de Rado, a Jugoslav je radio aranžmane i produkciju.
U vreme kada su počeli da snimaju dru¬gi LP, muški deo grupe odlazi u vojsku i 1975 godine prestaju sa radom. Maja se posvetila klasičnoj muzici i meditativnoj poeziji i prozi koju nije predstavila široj pub¬lici. Vlahović je od 1969 do 1974 godine igrao u mjuziklu "Kosa" Ateljea 212, radio je kao slobodni umetnik, a od 1978. godine je u listu NIN gde postaje urednik ilustracija. Autor je velikog broja omota ploča (za grupe Tako, Riblja čorba, Pop mašina, S vremena na vreme, Bulevar i druge), kao ilustrator i karikaturista osvojio je brojna priznanja kod nas i u svetu: "Pjer", nagrada UNESCO-a, godišnja nagrada ULUPUDS-a i druge Autor je knjiga karikatura "Rasvetljen slučaj" (1986) i "Jugoslav" (1991.).
Diskografija
Singlovi
"Mudra Mande" / "Pitaš me" (PGP RTB 1973 )
"Nešto"/"Čovjek i pas" (PGP RTB 1973)
"Imam li što od tog" / "Nisam smio" (PGP RTB 1974)

Album
"Stvaranje" (PGP RTB 1974)

POSLEDNJA IGRA LEPTIRA
(Beograd)

Grupa je osnovana 1979. godine. U početku su nastupali kao akustičarski country sastav Zahvaljujući scenskoj komunikativnosti pevača Nenada Radulovića (rođen 1959) bili su česti gosti u jazz klubu Doma omladine, Dadovu, KST-u i SKC-u. Pored Radulovića ključni članovi grupe tokom go¬dina bili su klavijaturista Dragomir Stanojević, gitarista Draško Janković, basista Sašo Bogojevski, bubnjar Dragan Todorović, pevačice Zorica Đermanov i Lidija Asanović.
Pobedom na Paliluskoj olimpijadi kulture 1981 godine, obezbeđuju sebi veću medij¬sku podršku i sledeće godine objavljuju debi LP "Napokon ploča" na kome su imali prih¬vaćene pesme "Vrati se" i "Nataša". Mešavinom različitih muzičkih formi, te pričama i imitacijama između pesama, postižu veliku popularnost, pa te 1982. godine drže pet¬naest rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Godine 1983. izlazi im dru¬gi LP "Ponovo ploča & druge priče", a na nje¬mu su i pesme "Sličuge", "Hvala ti za muziku". U proleće 1984. godine članovi grupe kolek¬tivno odlaze u Pirot na odsluženje vojnog roka i po povratku objavljuju LP "Srce od meda" sa novom pevačicom Zagrepčankom Lidijom Asanović i producentom Rajkom Dujmićem. Hit "Dečko ajde oladi" obezbeđuje im još veći uspeh i dobijaju Oskar popularnosti kao pop grupa godine. Posle te ploče, grupu napušta Lidija Asanović i prelazi u zagrebačka Srebrna krila. Četvrti LP "Grudi moje balkanske" objavljen 1986. godine na kome gostuje Nataša Gaćeša, donosi im nove hitove "Umiru jeleni" i "Tak¬si", a tu je i improvizacija "Trodupli čovek" na muzičku temu iz filma "Treći čovek" Ploču su producirali Rajko Dujmić (ujedno i aranžer većine pesama) i Duško Mandić. Na petoj Ploči koja je naziv dobila po pesmi Bore Đorđevića "Zajedno smo piškili u pesku", u produkciji Kornelija Kovača, gostuje glumica Jelica Sretenović, a izdvajaju se pesme "Ruska čokolada" i "Tibet".
Krajem 1989 godine, po raspadu grupe, Nenad Radulović objavljuje solo ploču "Niko nema što piton imade" koja je predstavljala parodiju na novokomponovanu narodnu muziku. Paralelno je pripremao još jednu ploču, ali uspeo je samo da snimi pesmu "Modra bajka", jer mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo. Umro je od tumora, 12 februara 1990 godine.
Na kompilacijskom disku "Modra bajka", koji je izašao januara 1997 godine prvi put je uz stare hitove objavljena i ova njegova poslednja pesma. Na kompaktu su se našli i živi snimci na kojima je zabeležena kabaretska forma Poslednje igre leptira. Povodom objavljivanja diska, aprila 1997 godine u Sava centru je održan koncert na kome su beogradski muzičari izvodili pesme Posled¬nje igre leptira. Nenad Radulović je bio glav¬ni kompozitor u grupi, a sa njima je sarađivao Dragomir Bulić, novinar Radio Beogra¬da. Nenad Radulović je bio jedan od prvih autora lndexovog radio pozorišta.

Diskografija
"Napokon ploča" (RTV U 1982) "Ponovo ploča & druge priče" (RTV U 1983.) "Opet ploča - Srce od meda" (PGP RTB 1985.) "Grudi moje balkanske" (PGP RTB 1986) "Zajedno smo piškili u pesku" (PGP RTB 1987) "Modra bajka - Best of" (ITMM 1997.)

Nenad Radulović solo
"Niko nema što piton imade" (Ćao sound 1989)

PREDMESTJE
(Ljubljana)

Grupa je nastala 1977. godine, a osno¬vali su je gitarista i pevač Peter Gruden, klavi¬jaturista Andrej Pompe, saksofonista Aleksander Malahovsky, bubnjar Janez Hvale i basista Gabriel Lah.
Iste godine debitovali su albumom "Brez naslov" koji je nosio njihovo viđenje jazz rocka u produkciji Deče Zgura. Dve godine kasnije, objavljuju drugi LP "Danes, včeraj in......", a novi članovi su saksofonista Lađo Jakša (ex Sončna pot) i bubnjar Toni Dimnik. Materijal za ploču komponuju Gruden i Pompe a na snimanju gostuje perkusionista iz Novog Sada Uroš Šećerov, Treći LP "Ha¬zard" snima samo klavijaturista Andrej Pom¬pe sa sasvim novom ekipom koja je radila u okviru grupe Izvir, a čine je pevač i perku¬sionista Marko Bitenc, basista Marjan Lebar, gitarista Slavko Lebar, bubnjar Andrej Petković, a saksofonista Jernej Podboj gostuje na ploči, Ponovo su ponudili standardan jazz rock zvuk, a LP su producirali Čarli Novak i Braco Doblekar.
U to vreme Hazard su često pratili pevačicu Necu Falk na koncertima i snimanji¬ma. Ploču "Kama sutra" objavljuju 1982. godine i posle toga prestaju sa radom.

Diskografija
"Brez naslov" (PGP RTB 1977) "Danes, včeraj in ,," (PGP RTB 1979) "Hazard" (PGP RTB 1980.) "Kama sutra" (PGP RTB 1982)

PRELEVIC DUŠAN
(Beograd)

Pevač, kompozitor i pisac Dušan Prelević Prele rođen je u Beogradu 11 novembra 1948. godine. Uz muziku se zanimao za sport, igrao je fudbal u "Bulburdercu" i "Crve¬noj zvezdi" i bio golman u hokej timu "Par¬tizana". Muzikom je profesionalno počeo da se bavi 1965 godine pevajući soul i rhvthm i blues standarde. Bio je član grupa Orkani, Juniori, Siluete Tomija Sovilja i Vizije. Godi-ne 1968. postaje član Korni grupe, ali sa nji¬ma ostaje nekoliko meseci, jer mu Kornelije Kovač daje otkaz zbog neodgovornosti pre¬ma profesionalnim obavezama. S njima je snimio pesmu "Čovek i pas" Na Beograd¬skom proleću 1970, godine izvodi pesmu "Da l postoji ona koju sanjam" Iste godine na Omladinskom festivalu u Subotici, za pes¬mu "Kažu" dobija nagradu, ali na binu izlazi pijan i pravi prvi u nizu svojih scenskih skan¬dala. Budući da su ga zbog toga odmah zabranili na programima RTB odlazi na godi¬nu dana da peva u američkim klubovima u austrijskom zimskom centru Garmišpartenkirhenu
Početkom sedamdesetih glumi u rock mjuziklu "Kosa" Ateljea 212, Godine 1974. postaje pevač kratkovečne grupe Oliver u kojoj je bio i tadašnje čudo od deteta, Oliver Mandić. Iste godine, pod imenom Prele i pri¬jatelji, sa članovima Korni grupe snima singl "Vrati mi snove za dvoje" Sa gupom Opus snima LP "Opus 1" (Diskos 1975.) za koji je napisao i tekstove. Sa pesmom Olivera Mandića "Bela soba" za koju je napisao tekst, učestvuje na Opatijskom festivalu 1980. godine. Početkom osamdesetih peva u klu¬bovima po Holandiji.
Za prvi LP "Na oštrici brijača" 1982 godi¬ne pored njega pesme pišu Kire Mitrev i Bora Đorđević. Od obrada je snimio "Jutro će promeniti sve", iz repertoara lndexa i "Majko, na šta liči tvoj sin" (tekst Prele, muzika A. Toussaint). U pesmi "Na oštrici brijača", tekst je govorio glumac Slobodan Aligrudić. Na snimanju ploče su učestvovali Laza Ristovski (klavijature), Enes Mekić (gitara), Nenad Stefanović (bas), Vladimir Furduj (bubnjevi), Stjepko Gut i Georgi Dimitrovski (trube), Ivan Švager (saksofon) i Kire Mitrov (trom¬bon). CD "U redu, pobedio sam" donosi 1991. godine pesme sa debi albuma i Preletove obrade jazz standarda koje su snimili trubač Duško Gojković, pijanista Miša Krstić, kontrabasista Miša Blam i bubnjar Lala Kova¬čev LP "Ja, Prele" snima 1996. godine sa velikom ekipom muzičara: gitaristi Radomir Mihajlović Točak, Dušan Bezuha i Dragan Jovanović, orguljaš Šaša Lokner, sintisajzer Đorđe Petrović, kontrabas Nebojša Ignjatović, bubnjevi Čeda Macura, vokali Vlada i Bajka, Nikola Hadži Nikolić i drugi Na ploči se našla verzija starog hita Borka Kada "Čovek i pas" i repertoara Korni grupe, "O, mladosti" Arsena Dedića, "Kada budem na nebu" ("Tears in Heaven" Eric Clapton), "Tre¬ba imat dušu" Atomskog skloništa, "In My Life" Beatlesa i druge Solističke koncerte je održao septembra 1991 u Filmskom gradu i marta 1992 godine u Domu sindikata, kada se kao gost pojavio Davorin Popović, pevač lndexa
Prele je objavio knjige priča "Kako je umro Baš Čelik" (1987.), "Voz za jednu bitangu" (1991.), koautor je zbirke "Beogradske priče" (1991,) sa Milanom Oklopčićem i Bogdanom Tirnanićem, napisao je scenario za film "Poslednji krug u Monci", a 1995, godine je pri¬redio monografiju "Njim samim" u kojoj su priče, pesme, dnevnici i beleške glumca Zo-rana Radmilovića, Prele je glumio u TV seri¬ji "Kako" Branka Baletića i filmu "Paket aran¬žman". Za CD sa muzikom iz filma "Kraljica Margo" (Komuna 1994) Gorana Bregovića, Prele je otpevao temu "La Nuit" izmislivši za
tu priliku reci koje podsećaju na jezik Roma.
Na ploči "Ja nisam ja......" (PGP RTS 1994.) Vlade i Bajke, Prele gostuje u pesmi "Beo¬grad" Bio je politički aktivan (član DEPOS-a i DSS-a) Hapšen je na demonstracijama 9. marta 1991 godine. Polovinom osamde¬setih je počeo da piše komentare u novina¬ma "Duga", "NIN", "RTV Revija", "Književne novine" Član je udruženja književnika i udruženja jazz muzičara. Bio je na ratištu u SAO Krajina.

Diskografija
Singlovi
"Kažu"/"Da I postoji ona koju sanjam" (PGP RTB 1970) "Hej, hej, okreni se"/ "Jesenja pesma" (PGP RTB 1973) "Nisam više tvoj" /"U noćima bez sna" (PGP RTB 1973) "Tajna" / "Prošlo je sve" sa grupom Oliver (PGP RTB 1974) "Vrati mi snove za dvoje" / "Ne traži ljubav" (PGP RTB 1974,) "Mojih pet minuta"/"Povedi me" (PGPRTB 1978) "Hoću da pamtiš/"Hoću da pamtiš - instrumental" (PGP RTB 1980)

Albumi
"Na oštrici brijača" (PGP RTB 1982) "U redu, pobedio sam" (PGP RTB 1991) "Ja, Prele" (PGP RTS 1996)

PRLJAVO KAZALIŠTE
(Zagreb)

Pod snažnim uticajem punka, grupa nas¬taje 1977. godine u zagrebačkom pred¬građu Dubrava. Inspiraciju za ime potiče iz epizode stripa "Alan Ford", kada članovi dru¬žine T.N.T. dolaze u pozorište nazvano Pr¬ljavo kazalište. Prvu postavu grupe činili su Jasenko Houra (gitara, rođen 1960), Zoran Cvetković (gitara), Davorin Bogović (vokal), Niko Hrastek (bas) i Tihomir Fileš (bubnjevi). U početku su planirali da za pevača uzmu Davora Gobca koji je u to vreme bio u grupu Klinska pomora. Kazalište u startu nije ima¬lo jasnu predstavu o muzici koju bi svirali, a pesma "Moj otac je bio u ratu" bila je prva koju su komponovali. Prvi ozbiljniji nastup imali su na Poletovom koncertu 1978. go¬dine i već tad su provocirali publiku, trudeći se da detaljno razrade punk imidž. Prvim singlovima "Televizori" i "Moj tata je bio u ratu" skrenuli su pažnju medija na sebe, a 1979. godine su svirali na koncertu Bijelog dug¬meta na stadionu JNA, kada su promovisali debi album. Tokom snimanja te ploče grupu je napustio Zoran Cvetković, a zamenio ga je gitarista Marijan Brkić. Komisija za šund nije oslobodila ploču poreza, verovatno zbog teksta pesme "Some boys" koja tretira homo¬seksualnost, ali to publici nimalo nije smet¬alo. Hourine pesme su se bavile traumama odrastanja, zabeleživši precizno senzibilitet tadašnjih mladih generacija. Njegovi iskazi najdirektniji su u pesmama "Sretno dijete", "Ja sam mladić u najboljim godinama", "Su¬botom uveče". lako nevešto odsvirana, ploča je zbog originalnih pesama u to vreme pro¬glašena jednim od najboljih debi ostvarenja u domaćoj muzici. Svoju posvetu Rolling Stonesima dali su na omotu koji je realizovao Piko Stančić, odlučivši se za crtež na kome je iseckan jezik Mika Džegera (Mick Jagger) proboden zihernadlom. Drugi LP "Crno bijeli svijet", snimaju 1980, godine u Milanu u produkciji Pika Stančića, a on je napisao i deo aranžmana. Iskazujujući se kao bolji svi¬rači, odustaju od punka i nude pop ploču prelivenu tada popularnim ska zvukom, dok se gitare oslanjaju na tradiciju Shadowsa i Crvenih koralja. Houra opet postiže pun pogodak hitovima "Mi plešemo" (u originalu je trebalo da se zove "Mi pijemo"), "Crno bijeli svijet", "Neki moji prijatelji", "Nove cipele" i obradom "Sedamnaest ti je godina tek" iz repertoara Ive Robića. Praveći urbanu ploču, oni Zagrebu dodeljuju ulogu glavnog junaka svojih pesama.
U to vreme Houra već pokazuje interesovanja za hrvatsku narodnu muziku, pa im se na promotivnom koncertu u Maloj dvorani Doma sportova, u jesen 1980 godine u pes¬mi "Mi plešemo" priključuje tamburaški orke¬star. Januara 1981. godine u beogradskom Domu omladine u okviru manifestacije Poz¬drav iz Zagreba, Prljavo kazalište trijumfuje pred publikom, mada je malo nedostajalo da im predgrupa Haustor ukrade šou. Pod pritiskom sve intenzivnijih angažmana, Davorin Bogović se povlači, tako da na trećoj ploči, "Heroj ulice", ulogu pevača preuzima Houra. LP su snimali u Švedskoj, u produk¬ciji Tini Varge a udaraljke su svirali Šune Ferger (Sjunne Ferger) i Miroslav Budanko, dok je saksofonista bio Jan Gustafson (Janne Gustafsson) Novim pesmama Kazalište se opredelilo za bazičnu varijantu rocka, poseb¬no u temama "Djevojke bi", "Sve gradske bitange" i "Lupam glavom u radio". Posvetu Brusu Springstinu (Bruce Springsteen), što je navedeno i na omotu ploče, Houra je dao u pesmama "Heroj ulice" i "Široke ulice", a Filu Kolinsu (Phil Collins) u baladi "Noćas sam izašao na kišu".
Po objavljivanju ploče u vojsku odlaze Fileš i Hrastek, tako da su nastupali uz po¬moć bubnjara Dražena Šoka i Zorana Cvetkovića koji je svirao bas. Dve godine kasni¬je, u grupu se vraća Davorin Bogović i sa njim snimaju album "Korak od sna" U saradnji sa Rajkom Dujmićem prave mirniju ploču sa koje se izdvaja pesma "Sve je lako kad si mlad", a tu je i obrada pesme "Milioner" iz repertoara Zvonka Špišića Prateće vokale pevao je tada malo poznati Mladen Bodalec, jedno vreme član grupe Patrola. Posle pauze izazvane Brkićevim odlaskom u vojsku, poče¬tkom 1986 godine objavljuju "Zlatne godi¬ne". Umesto Bogovića pevačje Mladen Bo¬dalec Na njoj se Houra priklanja pisanju standardnih pop rock pesama srednje stru¬je, što postaje karakteristika grupe tokom daljeg rada. Ploču je producirao Stančić, a poznatije postaju pesme "Ne zovi mama doktora", "Sladoled" i "Ma kog me boga za tebe pitaju". Istu formulu ponavljaju na albu¬mu "Zaustavite Zemlju" 1988 godine. Na njemu je pesma "Mojoj majci" koju je Houra napisao povodom smrti majke. Zbog stiha "Zadnja ruža Hrvatska", pesma postiže ogromnu popularnost u Hrvatskoj, ali ih mediji u jednom delu zemlje kritikuju zbog nacionalizma. Po objavljivanju ploče grupu napušta Marijan Brkić i prelazi u Parni valjak. Sa novim gitaristom Damirom Lipošekom sviraju 17. oktobra 1989. godine na zagre¬bačkom Trgu republike gde se po nekim procenama okupilo 200 000 ljudi. Sledeće godi¬ne objavljuju dupli živi LP "Sve je lako kad si mlad", snimljen na koncertima u zagre¬bačkom Domu sportova, novembra 1988. godine i na nastupu ZG Rock Forces. Na četvrtoj strani našli su se studijski snimci sa debi singla i prva dva albuma. Za omot je upotrebljeno idejno rešenje sa prvog albu¬ma. Nudeći standardan izbor materijala, sni¬maju LP "Devedeseta", u produkciji Mate Došena, a prateće vokale pevaju Davorin Bogović i Vesna Došen. Novi član grupe postaje klavijaturista Mladen Roško.
Početkom devedesetih Kazalište često svi¬ra u inostranstvu, po hrvatskim klubovima. Tokom rata grupa pauzira, a 1993 godine sa novim klavijaturistom Fedorom Boićem (ex ITD bend) objavljuju CD "Lupi petama" sa pesmama "Reci sve za Hrvatsku", "Pet dana ratujem, subotom se zaljubljujem" i sličnim. U pesmi "Uzalud vam trud svirači" gostuje tamburaški orkestar iz Vinkovaca, Tada objavljuju i kompilacijski CD "Najveći hitovi". Godine 1994, dobijaju nagrade Porin za CD "Lupi petama", za najbolje komponovanu pesmu pod uticajem folklora i za video "Kon¬cert u HNK". Objavljuju i živu ploču, snim¬ljenu na Božičnom koncertu na Dolcu i ploču "Dođi sada, Gospode", Krajem 1996. godi¬ne izlazi im CD "S vremena na vrijeme" u luk¬suznom omotu, ali sa predvidivim pesma¬ma "Sretan Božić", "Dođi sada, Gospode", "Laku noć tebi, Zagrebe" i drugim. Materijal za ploču miksovan je i premasterizovan u Londonu uz pomoć Zok group koju predvo¬di Zoran Cvetković, a kao gost svirao je Mel Gejnor (Meli Gavnor) bivši bubnjar sastava Simple Minds.
Krajem 1997. godine Kazalište je objavilo živi CD snimljen na nastupu u Lisinskom, Jasenko Houra je osnovao izdavačku kuću CBS (Crno bijeli svijet). O grupi su objavljene knjige "Lupi petama" (1993 ) i "Prljavo kaza¬lište" (1996) koja za temu ima njihove nas¬tupe u Kanadi, Americi i Australiji Objavili su video kasete "Voljenom gradu" (1989.), "Kon¬cert u HNK" (1993 ) i "Božični koncert" (1995..).
E-mail adresa Prljavog kazališta je: Prljavo_kazaliste@public srce.hr a dodatne infor¬macije se mogu naći na: www.srce.hr/ Prljavo_Kazaliste

Diskografija
Singlovi
"Televizori" / "Majka" / "Moje djetinjstvo" (Suzy 1978) "Moj je otac bio u ratu"/ "Noć" (Suzy 1978) "Modernadjevojka"/"Crno bijeli svijet" (Suzy 1980) ".Mojoj majci" / "Topoteka House mix"/ "Marina" (Suzy 1989.)

Albumi
"Prljavo kazalište" (Suzy 1979)
"Crno bijeli svijet" (Suzy 1980)
"Heroj ulice" (Suzy 1981.)
"Korak od sna" (Suzy 1983.)
"Zlatne godine" (Jugoton 1985)
"Zaustavite Zemlju" (Suzy 1988)
"Sve je lako kad si mlad" (Suzy 1989, dupli koncertni)
"Devedeseta" (Suzy 1990.)
"Lupi petama" (CBS 1993.)
"Zabranjeni koncert" (CBS 1994, koncertna kaseta)
"Najveći hitovi" (Suzy 1994. kompilacija)
"Božični koncert" (CBS 1995, koncertni)
"Dođi sada Gospode" (CBS 1996, promo singl i CD)
"S vremena na vrijeme" (Croatia Records 1996,)

PRO ARTE
(Sarajevo)

Pevač sastava Pro Arte Vladimir Savčić Čobi, rođen je 1948. godine u Nišu gde je njegov otac, oficir, bio u službi. Ubrzo su se preselili u Sarajevo u kome Savčić čini prve muzičke korake 1966. godine kao bubnjar u sastavu Vokinsi Tada uzima nadimak Čobi po popularnoj američkoj zvezdi Čabi Čekeru. Godine 1969. ogleda se kao pevač, a na nekom takmičenju, član žirija Esad Amautalić dao mu je čistu nulu. I pored nepro¬lazne ocene dobija ponudu da peva u split¬skim Starim batalima. Sa njima je proveo ne¬koliko nedelja, sve dok ga Đorđe Novković (rođen 1943.) nije pozvao da zapeva u Pro artama. Na mestu pevača ove grupe već su se, bez nekog uspeha, oprobali Hamdija Ćustović, Aljo Hafizović, Zoran Vidović i Miroslav Banovšek
Pro arte su nastale jeseni 1967. godine. Uz klavijaturistu Đorđa Novkovića, grupu su činili gitarista Slobodan M. Kovačević, basista Slobodan Misaljević (ex lndexi) i bub¬njar Saša Žulj. Uz kompozicije sastava Bee Gees i Procol Harum, od prvih dana su Vladimir Savčić Čobi |XWi<_! _ioavljač grupe Pro Arte izvodili autorski materijal Novkovića i Kovačevića. Već prvim singlom, na kome se našla pesma "Takav je život", postigli su jugoslovensku popularnost. Karijeru su u početku gradili na festivalima, a serijom lakih i pevljivih Novkovićevih hitova, postali su sigurni kandidati za pobednike. Po objavljivanju prve ploče Pro arte su se preselile u Zagreb i odatle krenule u napad na gramofone. Definitivno su se proslavili hitom "Lola". Po¬pularnost realizuju i u inostranstvu, pa 1971 godine sviraju seriju koncerata našim iselje¬nicima u Americi. U to vreme iz grupe se povlači Slobodan Kovačević koji osniva sas¬tav More. Na sarajevskom Šlageru sezone 1972 godine pobedili su Novkovićevom pesmom "Nemoj draga plakati", u zagre¬bačkom listu "Studio" proglašeni su najpo¬pularnijom grupom te godine. Do ujedi¬njenja grupa lndexi i Pro arte došlo je 1973 godine, ali je ta veštačka tvorevina zamrla posle nekoliko meseci i zajedničke turneje Album "Rekla si da zimu ne voliš" objavljuju 1974. godine. Autori pesama su Đorđe Novković i Rajmond Ruić (ex Roboti). Na sni¬manju su učestvovali orguljaš Tihomir Pop Asanović (ex Time) i trubač Pero Ugrin (ex Septembar). Godine 1975, odlaze na turne¬ju po SSSR koja je obuhvatala sto dvanaest koncerata, a sa njima nastupaju Tihomir Pop Asanović, saksofonista Braco Doblekar (ex Septembar) i gitarista Vedran Božić (ex Time). Cesto sviraju u Nemačkoj, Kanadi i Americi. Vremenom se iz grupe povukao i Đorđe Novković koji je zatim pravio zvezde od drugih pevača, ali je i dalje komponovao za Pro arte. Tokom godina, članovi su se često menjali tako da je kroz grupu prošlo preko sto muzičara.
Sastav je prestao da postoji 1980. godi¬ne, a Čobi je nastavio solo karijeru u Beo¬gradu snimajući pesme Đorđa Novkovića, Arsena Dedića, Kemala Montena, Slobodana A Kovačevića i drugih. Krajem osamdesetih, karijeru je sve više vezivao za nastupe u Americi. Tokom devedesetih povremeno nas¬tupa, a 1996. godine je imao zapaženu ulo¬gu u TV seriji "Složna braća" na RTS.

Izabrana diskografija
Singlovi
"Takav je život"/ "Liza" (Jugoton 1969) "Dat ću sve"/"Ukrašću te Mare"(Jugoton 1970) "Ti srca nemaš" / "Kako da ti kažem" (Jugoton 1970) "Pruži mi ruku ljubavi"/"Kuće su ostale prazne" (Juao ton 1970)
"Lola"/"Plačem" (Jugoton 1970) "Život mi je prazan" / "Kako da ti srce poklonim"
(Jugoton 1970)
"ElenaVSam na svijetu" (Jugoton 1971) "Tike-tike tačke" / Niko, niko" (Jugoton 1971,) "Tko te ljubi dok sam ja na straži" / "Toplo ljeto" (Juqoton1972.)
"Dolina našeg djetinjstva"/"Ne plači, Mari" (Jugoton 1972) "Nemoj draga plakati" / "Strankinja" (Jugoton 1972,) "Da I1 bi ti" / "Sa mnom pleše djevojka" (Jugoton 1972) "Kad u vojsku pođem" / "Sin plavog pingvina" (Juqoton1972.) "Pusti neka suze teku" / "Život je hrpa meda i žita"
(Jugoton 1972.)
“Čokolino"/"Karolina" (Jugoton 1972) "Marina" / "Ćin ćin" (Jugoton 1973,) Crvene jabuke"/ "Moj pradjed je pucao iz topa" (Jugo¬ton 1973)
"Suzana"/ "Tužna su zelena polja" (Jugoton 1973) "Da li znaš kako tvoja majka plače"/»Nikad nikad" (Suzy 1974.)
"Krokodilska ljubav"/ "Život je tombola" (Suzy 1975 ) "Tužno plačem, kuću ostavljam"/"Samo jednom" (Suzy1975.)
"Jedna mala plava"/"Stavi ruke oko struka mog" (Suzy 1975) "Vratija se barba iz Amerike" / "Rekla si da zimu ne voliš" (Suzy 1975.)
"Šjor Bepo kapitan"/"Gdje je pjesma koju znaš" (Suzy 1976) "Djevojčica sa tužnim očima"/"Ne mogu nikog voljeti poslije tebe" (Suzy 1976.) "Dođi mala da ti nešto kažem" / "Ti si moje čudo"
(Jugoton 1976)
^Nema ništa među nama"/"Ne plači, amigo" (Jugoton 1977) "Jasmina"/"Snivaj" (Jugoton 1977)
"Janje moje crnog oka" / "Bicikl poni" (Jugoton 197s, "Haga waga" / "Reci tati rođena" (Jugoton 1978) "Sada ljubim iz inata"/ "Ludo je al još te volim" (Jugoton 1980)

Albumi
"Pruži mi ruku ljubavi" (Jugoton 1970)
"Toplo ljeto" (Jugoton 1972.)
"Pro arte" (Jugoton 1973)
"Rekla si da zimu ne voliš" (Suzy 1974.)
"Takav je život" (Jugoton 1974)
"Tužna su zelena polja" (Jugoton 1975)
"Kiseli bomboni" (Suzy 1975.)
"Zlatne pjesme" (Suzy 1976.)
"10" (Jugoton 1977.)
"Pola pola" (RTV U 1986.)
"Samo hitovi" (Komuna 1996, CD kompilacija)

Vladimir Savčić solo Albumi
"Ti si moje malo mače" (Jugoton 1979.) "Cobi" (Jugoton 1981) Mali i veliki" (Diskoton 1982.) "Pijan od ljubavi" (Suzy 1990.)

PROPAGANDA
(Beograd)

Grupu je 1981 godine pokrenuo bubnjar Kokan Popović (Idoli), klavijaturista Dragan Mitnć (ex Bulevar) i Nenad Morgenštajn udaraljke. Popović i Mitrić su krajem sedam¬desetih bili zajedno u grupi Zvuk ulice pa je deo materijala iz tog perioda snimljen u kućnoj radinosti objavljen na debi ploči Pro¬pagande "Apatija javnosti". Nudeći pop strukture, prelivene različitim žanrovskim uticajima, ploču su bez nekih koncertnih ambicija ponudili medijima a zatim se po¬svetili drugim muzičkim aktivnostima.

Diskografija
"Apatija javnosti" (PGP RTB1982.)

PRVA LJUBAV
(Zagreb)

Po uzoru na strane tinejdžerske projekt grupe, kompozitor i producent Josip Ivankovic je 1978. godine okupio grupu trinaestogodišnjaka i od njih napravio sastav Prva ljubav. Originalnu postavu činili su Mate Matišić (gitara), Tomislav Šojat (gitara), Mario Lekić (bas) i Galib Čaušević (bubnjevi) Jednostavnim rock pesmicama koje su objavljivali na prvim singlovima, veću gužvu podigli su oko toga što su im sve svirali studijski muzičari, nego samim kvalitetom materijala. Debi pločom "Prva ljubav" objav¬ljenom 1979 godine, za koju je pesme takođe pisao Ivanković, nastavili su sa temama vezanim za tinejdžersku problematiku i simplifikovan rock, ali su na turneji dokazali da umeju i da sviraju. Kao predgrupu na turne¬ji, Ivanković je odabrao svoje prijatelje iz sas¬tava Drugi način. Grupa je nastupala na sta¬dionu JNA na koncertu Bijelog dugmeta 1979. godine i na beogradskom Hipodro¬mu septembra 1981 godine kada je gosto¬vao sastav Iron Maiden Drugi LP "Naši vršnjaci" u dlaku prati prethodnu ploču, a 1981 godine u sastav dolazi debitantkinja Sanja Doležal sa kojom snimaju ploče "Pri¬vatno" i "Kad ostanemo sami" na kojima se okreću zrelijim pop strukturama.
Grupa zatim snima himnu kluba Dinamo i 1982 godine prestaje sa radom. Josip Ivanković je novo interesovanje našao u okviru folk grupe Zlatni dukati. Sanja Doležal je prešla u vode zabavne muzike, Šojat radi sa različitim sastavima i kao studijski muzičar, a Lekić i Čaušević su se povukli sa scene. Mate Matišić se posvetio jazz muzici, ostva¬rivši visok gitaristički kvalitet, a bavi se i pisa¬njem drama i scenarija za filmove ("Život sa stricem", "Priča iz Hrvatske").

Diskografija
Singlovi
"Dosta mi je mode" / "Hej, mala cakana" (Jugoton 1978) "Hej, mala, ne pravi se luda"/"Prva ljubav i rock and roll" (Jugoton 1978.) "Poljubit ću te drugi put" / "Kuži Mile što je rock and
roll" (Jugoton 1979)
"Nisam kriv"/"Ma, nema veze" (Jugoton 1979) "Zagrli me"/"Čekamo limun"(Jugoton 1980)

Albumi
"Prva ljubav" (Jugoton 1979) "Naši vršnjaci" (Jugoton 1980) "Privatno" (Jugoton 1981.) "Kad ostanemo sami" (Jugoton 1982)

PSIHOMODO POP
(Zagreb)

Muzičari koji su činili sastave Neron, Rokfeler bend i Klinska pomora, krajem 1982 godine formiraju Psihomodo pop. Naziv grupe odabran je po ploči "Psychomodo" sas¬tava Cocney Rebel. Originalnu postavu činili su pevač Davor Gobac, gitarista Neven Kepeski (u to vreme novinar lista "Polet"), ba¬sista Smiljan Paradiš Šparka, bubnjar Tigran Kalebota i saksofonista Branko Banjeglav. Sredinom osamdesetih dostižu status klupske atrakcije, ulaze u finale YURM-a, ali pau¬ziraju zbog odlazaka članova u vojsku.
Njihov demo snimak "Nema nje (Zauvi¬jek)" objavljen je na kompilacijskoj ploči "Demo top Vol 3" (PGP RTB 1985.). Na tom snimku prati ih duvačka sekcija, prateće glasove pevale su glumice Mira Furlan, Dubravka Ostojić i Stjepka Kavurić, a gitaru je svirao Mladen Juričić iz grupe Film. Duge godine proboja uticale su na personalne promene u grupi: otišli su Banjeglav i Kepes¬ki koji se posvetio novinarstvu Jedno kraće vreme grupa snima sa gitaristom i književ¬nikom Davorom Slamnigom (ex Buldožer), a 1985 godine novi članovi postaju gitaristi Saša Radulović i Vlatko Čavar Brada (ex Ritam sa ovog svijeta) i grupa se okreće radu na tragu muzike sastava Ramones. U to vreme, Gobac postiže solidnu medijsku popularnost kroz ulogu Milana Blentona u muzičkoj TV emisiji "Stereovizija". Debi album "Godina zmaja" realizuju 1988. godine sa producen¬tom Pikom Stančićem. Serija hitova "Kad sam imao 16", "Frida", "Nema nje (Zauvijek)", "Ja volim samo sebe", "Ramona" najzad im do¬nose reputaciju koju su dugo čekali. Na ploči su i obrade sastava T Rex i Ramones, a kao autor se pojavljuje Davor Slamnig.
Posle serije koncerata po Jugoslaviji, uče¬stvuju na takmičenju Velika nagrada Holandije i u dva navrata sviraju po tamnošnjim klubovima, što beleži MTV program. Snimci sa koncerata u klubovima Paradiso, održanih 30 novembra 1988. godine i Milky Way, 5. februara 1989. godine objavljeni su na albu¬mu "Live in Amsterdam", a nastupe najavlju¬je voditelj MTV-a Marsel Van Tilt Na ploči su i nove obrade "No Fun!", Igi Popa, "Sundav Morning" ("Rano jutro") Lu Rida i "Ja volim samo sebe" prepravljena u Trn In Love with Gorbac" Krajem osamdesetih, odlaze na tur¬neju po Sovjetskom Savezu koja traje dva i po meseca, a sa njima nastupa ruska grupa Electro dub.
Po povratku, 1990. godine objavljuju album "Sexy Magazin" ponovo u produkciji Stančića koji je u nekim numerama svirao bubnjeve, a potpisan je kao Sime Kopola. Pesma "Polako polako" sa žive ploče dobija svo¬ju studijsku verziju, a hitovi su "Sve je propalo" i "Ona odlazi". Na omotu ploče Gobac se slika u ženskom donjem vešu demonstrira¬jući svoju uobičajenu scensku travestiju. Iste godine sarađuju sa grupom Bombaj štampa na njihovoj ploči "Ja mnogo bolje letim sam" (Diskoton 1990). Novembra 1990. godine sviraju kao predgrupa sastavu Ramones na koncertima u Ljubljani i Zagrebu. LP sa pesmama za decu "Tko je ubio Mickey Mousea" snimaju početkom 1991. godine, ali ploča zbog rata izlazi godinu dana kasnije.
Tokom rata, Gobac komponuje pesmu "Hrvatska mora pobijediti" i ona se pojavljuje na ploči "Rock za Hrvatsku". Za istu ploču Saša Radulović i Piko Stančić su pod nazivom Novak & Copola snimili pesmu "Hrvatine". Album "Srebrne svinje" objavljuju 1993 godi¬ne i na njemu je obrada Rolling Stonesa "Starfucker", ali i njihove pesme "Osjećam se haj, mozak baj baj", "Ako umrem mlad" i druge. U pesmi "Srebrne svinje" uvodni tekst čita Dubravko Merlić, voditelj TV emisije "Slikom na sliku". U novim pesmama grupa se okrenu¬la zvuku sastava Pink Floyd pod uticajem psihodelije. Krajem 1993 godine bili su na kraćoj turneji po Francuskoj. U to vreme basista Šparka i gitarista Brada radili su sa sastavom Matchless Gift. Polovinom 1994. godine Gobac je tužio magazin Globus zato što su objavili njegove obnažene fotografije tražeći odštetu od 50 000 DEM. Snimak unplugged koncerta su objavili na CD-u "Unpljugd" i tu su se, pored njihovih pesama, našle "You gotta move" i "VVaiting For My Man".
Krajem 1997. godine objavili su CD "Sextasy" koji poseduje CD-Rom sa informacija¬ma i intervjuima.

Diskografija
"Godina zmaja" (Jugoton 1988)
"Live In Amsterdam" (Jugoton 1989, koncertni)
"Sexy magazin" (Jugoton 1990)
"Tko je ubio Mickev Mousea" (Croatia Records 1992)
"Srebrne svinje" (Croatia Records 1993)
"Unpljugd" (Croatia Records 1995 koncertni)
"Sextasy" (Croatia Records 1997,)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

RAMBO AMADEUS • REGATA • REVOLVERI • REX ILUSIVII • REZONANSA • RIBLJA ČORBA RISTOVSKI LAZAR • RITAM NEREDA • ROBOTI
• ROZE POZE • RUŽ

RAMBO AMADEUS
(Beograd)

lako je rođenjem (1963. u porodilištu u Kotoru) dobio idealno estradno ime Antonije Pušić, on se ipak odlučio da u javnosti nas¬tupa pod duhovitom firmom Rambo Ama¬deus. Tokom osnovne škole završio je i šest razreda niže muzičke za klavir, koju je napus¬tio, Kasnije je taj svoj postupak obrazložio izjavom da muzička škola "zaglupljuje i dosa¬đuje svojim učmalim komsomolskim programom". Sebe predstavlja kao muzičara, pesnika i medijskog manipulanta. Diplomi¬rao je na PMFu, odsek turizam. Od 1972. do 1984. godine uspešno se bavio jedriličarstvom. Bio je reprezentativac i omladinski prvak Jugoslavije, osam puta je bio prvak južnog Jadrana, više puta prvak Crne Gore, osvojio je Međunarodni kup Đerdapa 1980. godine. Počeo je da peva i komponuje u prvom razredu gimnazije. Godine 1979. svi¬rao je u jazz punk grupi Radioaktivni otpad, a dve godine kasnije osnovao je grupu Tri Brus Lija u Titogradu Godine 1982 u hotelu Plaža svira mandolinu sa lokalnim orke¬strom. Sledeće sezone svira gitaru sa hotel¬skom grupom Egzodus. U Beograd na studi¬je dolazi 1985. godine, a prvi javni nastup imao je na Biciklijadi na Adi Ciganliji, U beogradskom SKCu je sa kompozitorom Miroslavom Savicom osmislio performans "Uspavanka za revoluciju", pasiju za dvade¬set osam usisivača. Sledeće godine Rambo, Goran Vukčević, Miša Savić, Pera Talent i Miloš Obrenović pokreću alter rock sastav Otov Protokol. Septembra 1987 godine sa Sašom Markovićem Mladoženjom, Njegošem Serbezovskim i Jugoslovenskim nindžom, osniva tajnu organizaciju KPGS sa ko¬jom poduzima raznovrsne medijske zahvate. U rock svetu se pojavljuje pravo niotkuda 1988 godine debi albumom "O, tugo jese¬nja" na kome je dao osnovne naznake svog zvuka: mešavina narodnjačkog zavijanja uz rap, klasiku, funk, plus originalni i duhoviti tekstovi i klasični rock rifovi (na primer "Smoke On The Water" grupe Deep Purple). Svo¬ju muziku je nazvao turbo folk, pre no što se značenje te krilatice ispunilo zastrašujućim sadržajem u prvoj polovini devedesetih godi¬na. Javnost je zbunjivao pričom da mu je ime Nagib Fazlić Nagon i da je rudar koji je snimio ploču. Ključnu podršku pružio mu je producent Saša Habić, zahvaljujući kome je i snimio debi sa serijom neobičnih pesama: "Vanzemaljac", "Fala ti majko", "Video", "Pilot babo", "Amadeus kolo". Rambo je na ploči svirao gitaru, Saša Habić klavijature. Miša Savić elektronski "Mirage", Vladimir Perić bas, a Šaša Marković harmoniku. Sledećom pločom "Hoćemo gusle" 1989. godine Ram¬bo Amadeus postupno počinje da se bavi aktuelnim političkim događajima u temi "Amerika i Engeska". Svoj farsičan pristup muzici produbljuje u pesmama "Balkan boj", "Glupi hit", "Samit u burekdžinici Laibach", "Čovek sam, ženo". Na ploči koristi najraz¬novrsnije muzičke inspiracije, od Džimija Hendriksa (Jimi Hendrix), Jana Djurija (lan Dury), do klasičnih hotelskih ljigara kao što je pesma "Sokolov greben" koja je ujedno na omotu naznačena kao rebus za rock kritičara Dragana Kremera. U pesmi "Plomba za Zele¬nog zuba", kao i kroz dizajn omota, poseb¬nu posvetu daje Koji i njegovoj grupi Disci¬plina kičme. Na ploči gostuju pevačica na¬rodne muzike Milica Ostojić, poznatija kao Mica Trofrtaljka, Bora Đorđević, Dino Dvor¬nik, Stefan i Filip Milenković. Rambo je pored gitare svirao gusle, Aleksandar Vasiljević (ex U škripcu), takođe gitaru, Dejan Škopelja (ex U škripcu) bas. Saša Lokner klavijature, a Relja Obrenović bubnjeve. Album "M91" ob¬javljuje krajem 1991. godine i oblači ga adekvatno ratnoj situaciji: kao vojničku sivo maslinastu kutiju "psihološko propagandni komplet". Sa ploče se izdvajaju pesme "Smrt Popa Mila Jovovića" (na tridesetak godina staru poemu Boza Đuranovića), "Inspektor Nagib", "Jemo voli jem", "Zdravo damo" Godine 1992 svira dva koncerta u Sava cen¬tru. Nešto kasnije, na jednom zajedničkom koncertu prekida nastup Bebi Dol, demon¬strira sebi svojstven izliv stava i kritikuje pu¬bliku što se zabavlja dok bombarduju gradove. A sve to prenosi televizija. Koncertni CD "KPGS" snima u Skoplju 29. decembra 1992 godine i na njemu su se našle pesme "Karamba karambita", "Prijatelju prijatelju (marš u pizdu materinu)", "Kataklizma komu¬nizma" i čitava serija improvizacija na poz¬nate teme. Početkom 1995. godine objav¬ljen je kompilacijski CD "Izabrana dela", na kome se našlo petnaest pesama sa prethod¬nih ploča. CD "Mikroorganizmi" snima jula 1995. godine u Parizu sa Goranom Vejvodom. Reč je o eksperimentalnom materijalu zasnovanom na semplovima koji Ramba predstavlja u drugačijem, nekomunikativnijem svetlu Za CD su korišćen arhivski materijali sa ploče "Sremski front", muzika iz filma "Užička republika" i čitav niz drugih snimaka U isto vreme objavljuje CD sa muzikom za decu na tekstove Ljubivoja Ršumovića koja je nastala za TV seriju "Fore i fazoni" Za pesme "Sex" i "ABVGD" Rambo sam piše tekst. Svom starom zvuku vratio se krajem 1996. godine na kompaktu "Titanik". Sa uigranom ekipom koju čine bubnjar Goran Ljuboja Trut, basista Dragan Martovski Šickp, klavijaturista Og-njen Radivojević i Marija Mihajlović koja je pevala prateće vokale u produkciji Olivera Jovanovića snimili su i pesme "Šakom u glavu", "Sadomazo (idemo dalje)", "Zreo za penziju", "Otišo je svak ko valja" (posvećena članovima grupe Šarlo akrobata i Tomi Zdravkoviću). Krajem 1997. godine u Slove¬niji je objavljen koncertni CD "Rambo Ama¬deus u KUD France Prešeren".
Rambo je radio je 1989 godine na OK ka¬nalu kviz "Znanje imanje", muziku za pozo¬rišne predstave "Đetić u parlament" (pozorište u Podgorici) i "Oksimoron" (Kult teatar), "Lažni car Šćepan Mali" za koju je 1994. godine dobio Sterijinu nagradu. Napisao je muziku za film "Slatko od snova", tekstove za ploču Lepe Brene, pesme za Viktoriju, Vesnu Zmijanac i produkciju za grupu Garavi sokak i Sandru Godine 1994. radio je naknadnu muzičku podlogu za film "Metropolis" koji je 1927 godine režirao Fric Lang. Na projekciji tog filma u Sava centru, muziku je izvela beogradska Filharmonija, a planirano je da se materijal pojavi na CDu "Remek djelo". Za koncert za klavir i orkestar u Cduru "K467" V A. Mocarta, Rambo je uradio kadencu koju je na Kolarcu 1995. godine izveo solista na klaviru Ivan Tasovac, a dirigent je bio Oskar Danon. Na "Domanovićevim danima satire" 1996. godine dobio je nagradu za literarni doprinos u oblasti estrade. Dobio je Godišnju nagradu Saatchi & Saatchi za najbolju radio reklamu i Zlatnu ružu
Montrea za najbolji Copyright Rambo se može naći i na Interne¬tu: megabrain.org.yu

Diskografija
"O, tugo jesenja" (PGP RTB1988.) "Hoćemo gusle" (PGPRTB 1989) "Psihološkopropagandni komplet M91" (PGP RTB 1991..) "KPGS" (DE ftoduction / Master Records 1994 koncertni) "Lažni car Šćepan Mali" (DE Production 1994 kaseta) "Izabrana dela 19891994" (PGP RTS1995 kompilacija) "Muzika za decu"(B 92 1995.) "Mikroorganizmi" (Komuna 1996.) "Titanik" (Komuna 1996.) "Rambo Amadeus u KUD France Prešeren" (Vinil Mania1997, koncertni)

REGATA
(Zagreb)

Po odlasku iz sastava Drugi način, gita¬rista Nikola Gečević Koce formira 1980. godine heavy rock grupu Žuta minuta u kojoj su još bili gitarista Branko Bogunović (ex Drugi način. Obećanje proljeća), basista Hrvoje Grčević i bubnjar Ante Gečević. Po objavljivanju albuma "Hey vi!!!" (Suzy 1981.) grupa prestaje sa radom, a Koce 1983. godi¬ne formira sastav Regata u kome su još bub¬njar Željko Turčinović i basista Dario Kumerle Na debi albumu 1984. godine beleže pevljivi hit "Andrea" dok ostatak materijala čine hard rock teme sa maco tekstovima.
Tom linijom nastavljaju i na sledećoj ploči "Spavaj mi, vještice" iz 1986. godine, a zatim se o njima malo čuje. Posle brojnih perso¬nalnih promena Koce 1990. godine objav¬ljuje LP "Obuzdaj nagone!" koji prolazi goto¬vo neprimetno, Koce 1992. godine snima album "Beatles Relax Party", posvećen čuve¬noj četvorki. Iste godine izlazi kompilacije grupe Regata.

Diskografija
"Regata" (Jugoton 1984)
"Spavaj mi vještice" (PGP RTB 1986.)
"Obuzdaj nagone!" (Jugoton 1990.)
"Odabrano 19811992" (Croatia Records 1992. komp)

REVOLVERI
(Beograd)

Sastav su u Aleksandrovcu 1991. godine osnovali pevač Musa i gitarista Dejan Radisavljević Role, orijentišući se na klasični rock. Pobedili su na Gitarijadi u Zaječaru 1991. godine. Potom su objavili singl sa pesmama "24 sata" i "Nema povlačenja" na kome je gostovao i glumac Slavko Štimac. Na debi ploči "Nema povlačenja, nema predaje" objavljenoj 1993. godine gostovali su Gile i Čavke iz Električnog orgazma, a sa njima su na koncertima često nastupali basista Zoran Radomirović Švaba, gitarista Branislav Petrović Banana i bubnjar Čeda Macura.
Po objavljivanju ploče, grupa je prestala sa radom, Musa se vratio u Aleksandrovac, a potom odselio u Nemačku. Polovinom 1997. godine Musa je obnovio rad grupe i objavio ploču "Brain Storm" na kojoj kao pevač nastupa glumac Igor Pervić (ex Duh Nibor).

Diskografija
Albumi
"Nema povlačenja, nema predaje" (Diskos 1993 ) "Brain Storm" (Gosel 1997)

REX ILUSIVII
(Novi Sad)

Mitar Subotić Suba je svoj muzički rad predstavio pod pseudonimom Rex Ilusivii. Rođen je 1961 godine. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na odseku za kompoziciju i orkestraciju. Svoje zanimanje za alternativnu muziku pokazuje još tokom studija i odlazi u Radio Beograd na kurs elektronske muzike kod saksofoniste Pola Pinjona, Engleza na privremenom radu u Beogradu. Tada radi svoje prve snimke bazirane na sintisajzerima i elektronici. Nje¬govi sledeći radovi mogli su da se čuju u emisiji "Novi vidicijedna druga jugoslovenska pop scena" Radio Novog Sada koju je vodio Dragan Gojković. Rex Ilusivii je za svaku emisiju pravio novu muzičku temu i tek je posle godinu dana otkrio svoj identitet Zatim se predstavio na nastupima u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Saraje¬vu i Subotici.
Njegov snimak "Zla kob" objavljen je na kompilacijskoj ploči "Ventilator Vol. 1" (PGP RTB 1983), a pesma "Arabia" sa Igorom Popovićem iz grupe Jakarta na ploči "Venti¬lator Vol 3" (PGP RTB 1985). Paralelno poči¬nje da sarađuje sa Milanom Mladenovićem, Margitom Stefanović, Marinom Perazić, Massimom Savićem i sa njima snima pesme koji postaju pravi radijski hitovi Sa Milanom radi efektnu obradu "Sex Machine", za Mari¬nu je komponovao pesmu "Plava jutra", sni-ma obradu jazz balade "Jedan smer" Ale¬ksandra Dujina, ali ti materijali nikada nisu objavljeni. Svoj debi LP "Disillusioned" dobija zahvaljujući angažovanju Vitomira Simurdića iz Radio Novog Sada. Ploča izlazi 1987 godine povodom trideset godina emitovanja emisije "Randevu s muzikom". Na snimanju učestvuju Milan Mladenović, Uroš Šećerov, Massimo Savić, Zoran Radomirović Švaba i pijanistkinja Branka Parlić. Muziku je radio Subotić, a tekstove Milan Mladenović. Na ploči se nalazi tema "Thanx Mr Rorschachambijenti na muziku Erika Satija", posvećena radu ovog čuvenog francuskog kompozito¬ra Satijeve klavirske kompozicije koristio je po principu Roršahovog testa u psihologiji. Naslonjen na Satijev rad, komponovao je sopstvene muzičke asocijacije Paralelno, Subotić radi muziku za pozorišne predstave i koreodrame. Sa Harisom Pašovićem ("Jelka kod Ivanovih", "Mara SAD"), sa Nadom Kokotović ("Nojeva barka", "U potrazi za izgublje¬nim vremenom", "Plavobradi") i sa Amerikan¬kom Suki Džon ("Šma"). Godine 1988. za delo "The Dreambird, In The Mooncage" dobija nagradu UNESCO fonda za promociju kul¬ture Tu ambijentalnu instalaciju snimio je u Parizu sa Goranom Vejvodom. Cvrkut ptica snimljen na Madagaskaru bio je osnova na koju su dodavali svoje instrumente, trudeći se da naprave ambijentalnu muziku za grad. Taj snimak su u više navrata od 1986. do 1992. godine puštali na razglasu u jugoslovenskim, italijanskim i brazilskim gradovi¬ma. Deo materijala objavljen je 1992. godi¬ne u Brazilu na kompaktu "The Dreambird". Sledeće delo "In The Mooncage" kao polaznu tačku ima stare domaće uspavanke za decu Po završetku tog rada, prestaje da koristi pseudonim Rex Ilusivii.
Sredinom osamdesetih godina Suba se preselio u Pariz, a zatim u Brazil (Sao Paolo) gde i danas živi Tamo se brzo uklopio u mu¬zički život, radi muziku za pozorište, modne revije, reklame, ali i kao studijski muzičar i producent U proleće 1994. godine Milan Mladenović i brazilski muzičari perkusionista Joao Parahvba, gitarista Fabio Golfeti, pevačice Mariza i Madalena i on snimaju CD "Angel s Breath" na kome se pored alterna¬tivnog zvuka, prepliću brazilski i balkanski folklorni motivi Materijal su radili puna tri meseca u opuštenim uslovima, sklapajući zanimljive teme "Cry", "Assassino", "Praia do ventu eternu". Tokom rada u Jugoslaviji Mitar je producirao LP "Bolero" grupe Haustor kao i ploče grupa Heroina i La Strada

Diskografija
"Disillusioned" (M 1987.)
"Angels Breath" (Imago 1994.)

REZONANSA
(Sarajevo)

Duhovit naziv grupe može da se čita i kao Raison an Sa (Razlog iz Sarajeva), a sastav su 1975 godine osnovali basista Branko Likić (rođen 1954. ex Formula 4) i njegova sestra Branka, pevačica. Tokom godina kroz grupu je prošlo puno muzičara, a najza¬služniji za ukupni zvuk grupe bili su klavijaturisti Darko Arkus (kasnije u grupama COD, Teška industrija) i Tonči Mališ (ex Iver), vio¬linisti Bobo Arkus i Mario Barišić, bubnjari Ljubo Pavlović i Điđi Jankelić, gitarista i flautista Josip Mijač, gitaristi Džemo Novaković, (ex COD) i Ševćet Hodža (kasnije u Va¬trenom poljupcu). Stil su bazirali na pevljivim pop pesmama sa primetnim uticajem folk zvuka. Specifična instrumentalna postava sa dvojicom violinista i upotreba starih instru¬menata dali su im osoben zvuk, tako da su u startu dobili etiketu "akustičarsko Bijelo dugme".
Po objavljivanju dobro prihvaćenog singla "Nemoj meni,..!" snimili su ambiciozan isto¬imeni album koji je koncepcijski bio podeljen na dve celine. Astrana nosi naziv "Alaj bi se zabavljala" i na njoj su pesme inspirisane narodnim melosom ili su obrade starih narodnih. Bstrana je naslovljena "Putevi i šetnje" i bavi se urbanim temama. Luksuzan omot za ploču uradio je Dragan S. Stefanović. Grupa je imala seriju koncerata, tako da su tokom 1977. godine odradili oko sto nas-tupa, svirali su na radnim akcijama, učestvo¬vali na festivalima Vaš šlager sezone, Festi¬val revolucionarne pjesme u Mostaru (sa pesmom "Neretva"), na proslavi Kongresa USAOJa i na Internacionalnom festivalu re¬volucionarnih pesama u Istočnom Berlinu. Rad na zadatu temu zaokružili su sledeće godine albumom "Procvjetala ljubičica plava" na kome su pesme o revoluciji, slobodi i socijalističkoj izgradnji. Brane Likić je radio muziku za pozorišnu predstavu "Naš Tito" u zeničkom pozorištu, a izdao je solo singl "Ne luduj" 1978. godine. Jedno vreme Likić je nastupao sa Darkom Arkusom izvodeći pre¬težno svoje balade. LP "Prolaz molim" iz 1979. godine donosi zaokret ka čvršćem rocku i postupno odustajanje od folk moti¬va. Ploču je producirao Nikola Borota, ali je ona prošla nezapaženo. Ni sledeće ploče ne dobijaju veliku medijsku pažnju i grupa 1985. godine prestaje sa radom
Brane nastavlja da se bavi muzikom, objavljuje ploče sa Baglama bendom i dve ploče pod nazivom "Pjesme za djecu". Od 1979 godine Brane Likić je u svom studiju Blap snimao i producirao veliki broj ploča domaće rock i folk muzike, kao i muziku za filmove. Branka Likić je objavila solo LP "Seka" (Jugoton) Poslednjih godina živi u Švedskoj, doktor je ekonomskih nauka i pre¬davač na Upsala univerzitetu. Brane Likić radi za Radio Free Europe, živi na relaciji MinhenPrag gde ima studije za snimanje. I u Nemačkoj i Češkoj je objavio albume instrumentalne muzike "Tempus Fugit" (Art Records) i "Wand" (Arta) U toku je rad na matricama za novi album Rezonanse na kome će se uz obrade starih pesama, naći novi materijali koje Brano sprema sa inter¬nacionalnom ekipom muzičara koju je oku¬pio u Pragu.

Diskografija
Singlovi
"Nemoj meni branit moja nano“ / "Moj tata u 10" (Jugoton 1975)
"Trči čule" / "Gradska tema" (PGP RTB 1975.) "Hajde dušo da igramo malo"/"Slikarica" (PGP RTB 1976) "Eno aviona" / "Ne znam gdje ću sad" (PGP RTB 1976,) "Neka svijet bude orkestar" / "Šaraj poljem" (PGP RTB 1977)
"Jedno veće u hotelu konobari i kuhari"/"Kad ću te vidjeti opet" (Diskoton 1979)

Albumi
"Nemoj meni,!" (PGP RTB 1975)
"Procvjetala ljubičica plava" (Diskoton 1978)
"Prolaz molim" (Diskoton 1978)
"Profesija muzičar" (Diskoton 1981)
"Rezonansa" (Sarajevo Disk 1985)
"Život u dvije smjene" (Sarajevo disk 1986 kaseta)

RIBLJA ČORBA
(Beograd)

Borislav Đorđević rođen je 1 novembra 1952 godine u Čačku. Muzikom je počeo da se bavi vrlo rano na uobičajen način Roditelji su ga naučili nekoliko pesmica, od kojih su neke spadale u bezobraznije, pa kad se okupi komšiluk, mali Bora se peo na sto i zabavljao okupljene. U nižim razredima osnovne škole pevao je na školskim prired¬bama hitove kao "Zvižduk u osam" Đorđa Marjanovića
U to vreme Bora se lomio između muzike i crtanja Na dečjoj izložbi u Novom Sadu osvojio je nagradu za kolaže. Čak je hteo da se posle osnovne škole upiše u srednju sli¬karsku koja je postojala u Zagrebu, ali mu roditelji to nisu dozvolili, već je upisao gim¬naziju Sa trinaest godina Bora je u Čačku sa tri školska druga oformio svoju prvu grupu Hermelini koja je pravila muziku pod uticajem zagrebačkih Robota Bora je svirao bas, Borko Ilić solo gitaru, Prvoslav Savić, ritam gitaru a Aca Dimitrijević bubnjeve. Boru je prvenstveno zanimalo pevanje, a gitaru je svirao prilično slabo, međutim, kako se bas smatrao nevažnim instrumen¬tom, onda mu je dodeljena uloga basiste. Dve godine kasnije avanzovao je i prešao na ritam gitaru. Već u to vreme je počeo da komponuje, pa mu je druga pesma koju je u životu napravio "Moje tuge" koja se kasni¬je našla na albumu grupe Suncokret. Zatim se Bora seli po grupama: Vesnici ljubavi, Safiri, Dečaci sa Morave, Čačanski plemići U grupi PORS (Poslednji Ostatak Romatičnog Sveta) bio je i R M Točak koji je svirao gitaru i pevao drugi vokal
Burne godine odrastanja donosile su i prve nevolje. Bora je sa društvom u to vreme upadao u tuđe stanove. Od tako stečenog novca u Beogradu su kupovali instrumente Posle tri godine podzemnih aktivnosti, uhva¬ćeni su i proglašeni za maloletne delikvente Bora je sedam dana bio u istražnom zatvoru, zatim je pušten da se brani sa slobode i odmah je izbačen iz gimnazije. Konačna pre¬suda je glasila: oslobođen uz pojačan nad¬zor roditelja i povremenu kontrolu organa starateljstva Za mali Čačak to je bila velika bruka i roditelji odlučuju da se presele u Beo¬grad Bora upisuje prilično strogu Petu beo¬gradsku gimnaziju kod Tašmajdana. U želji da se iskupi za stare grehe, krenuo je ambici¬ozno, naredao petice, ali čim je za njim stigla priča iz Čačka, profesori skloni starinskoj pedagogiji počeli su da mu dele trojke. Do mature je uglavnom bio miran, a onda kao da je stiglo oslobođenje. Tvrdi da mu je tada pukao film, pa je odmah otišao na audiciju za rock operu "Isus Hrist Superstar" koja se u to vreme pripremala u Ateljeu 212. Dobio je ulogu jednog od apostola tako da je imao neke horske pevačke zadatke. Tada upozna¬je Zorana Radmilovića, Dragana Nikolića, Dušana Prelevića, nastavlja da glumi, pojav¬ljuje se u predstavama "Purpurno ostrvo", "Tom Pejn", "Caca u metrou".
Početkom sedamdesetih formira akustičarsku grupu Zajedno u kojoj su pevale ses¬tre bliznakinje Vukica i Gordana Stefanović, Ivana Kačunković, klavijature je svirao Đorđe Petrović, a povremeno je sa njima pevao Nenad Stekić, tadašnji evropski rekorder u skoku udalj. Sa njima radi muziku za pred¬stavu "Bonton" koju su svirali uživo u pozorištu. Bora je pokušao da upiše glumu na Akademiji, ali su ga odbili pa se odlučuje za odsek pozorišne organizacije. Sa grupom Zajedno, Bora je počeo da profiliše nežnu muziku povremeno zasnovanu na stihovima pesnika, tako da su često snimali takozvane primenjene emisije na radiju, uklapajući se u najrazličitije programe. Prvi singl sa pesmama "Vizija", "Goro moja" (PGP RTB 1974.) doneo im je sasvim solidnu popularnost U to vreme Bora je radio kao saradnik emisije "Veče uz radio" I programa Radio Beograda, Pravio je reportaže sa Festivala akustičarske muzike u vojvođanskom mestu Sivac i pisao je za tadašnji "Džuboks" i to pretežno o do¬maćoj akustičarskoj sceni Bora je snimio re¬klamni singl za Ostrvo cveća, Singl je objavio Studio B. Na Astani je bila pesma "Ostrvo cveća", a na B "The Island Of Flowers" ista kompozicija, ali na engleskom Često je ra¬dio špice, džinglove i songove za Beograd 202 i Studio B.
Grupu Zajedno Bora je napustio krajem 1974 godine Već januara 1975 oformio je akustičarsku grupu Suncokret. Pažnju su iza¬zvali pesmama u stilu folk rocka, Borinim duhovitim tekstovima i višeglasnim pevanjem. Sa radijskom zvezdom Zoranom Modlijem, pod firmom Hajduk Stanko i jataci snimali su i objavili singl sa pesmama "Na putu za Stambol" / "Anđelija, čuvaj se Tura¬ka" (PGP RTB 1975.) a i pod firmom Zoran Modli i Suncokret singl "Rock and roll duku duku" i "Gili gili bluz" (Diskos 1976.) Dru¬ženje Bore i Modlija datira još iz vremena grupe Zajedno, kada je popularni disk džo¬kej producirao njihov prvi singl. Za potrebe grupe Hajduk Stanko i jataci, bas je svirao Robert Nemeček (Pop mašina), a gitaru Lju¬ba Sedlar, dok je Modli pevao. U svojoj plod¬noj karijeri Modli je objavio dva LPa "Bugi vugi za disk džokeja" (PGP RTB 1976 ) i "Disco bus" (PGP RTB 1977.).
Do razlaza Bore i Suncokreta dolazi kada je na probu doneo svoju novu pesmu "Lut¬ka sa naslovne strane". Članovi grupe su je odbili smatrajući da ne odgovara senzibili¬tetu koji su izgradili Besan i ljut, Bora odlazi juna 1978 godine rešen da napusti muziku Ipak, prihvata poziv za najčudniju kombi¬naciju u svojoj karijeri Sa Biljom Krstić posta¬je član akustičarske grupe Rani mraz u kojoj su već bili Verica Todorovic i Đorđe Balašević sveže posvađani sa sastavom Žetva. Njih dvojica udružuju snage izjavljujući kako Rani mraz može lako da uništi svaku žetvu i sun-cokrete, lako je bilo jasno da Bora sve više naginje oštrijem rock senzibilitetu, još uvek nije bio spreman da se oslobodi akustičarskih repova. Leta 1978. godine Rani mraz je održao desetak pretponoćnih nastupa u Do¬mu omladine u okviru Beogradskog leta. Bo¬ra je tada svirao svoj novi materijal "Lutku", "Mirno spavaj", "Zvezda potkrovlja i sutere¬na", dakle ono što će biti okosnica prve faze Riblje čorbe, a Balašević je publiku zabavljao petnaestominutnim verzijama o snašama i salašima. Njih četvoro zatim snimaju ta¬dašnju generacijsku himnu "Računajte na nas". Na Bstrani se našla pesma "Strašan žulj" posvećena radnim akcijama. Pored toga, snimili su i singl sa pesmama "Oprosti mi Katrin" i "Život je more". Svestan kompro¬misa koje čini, posle nastupa na festivalu u Splitu jula 1978. godine i četrdeset pet dana provedenih u grupi. Bora odlučuje da napu¬sti Rani mraz.
Po povratku u Beograd Bora za nove saradnike bira dugogodišnje trkače u mestu, članove grupe SOS. Oni su godinama figuri¬rali na sceni ne uspevajući da se maknu od statusa uvežbane ekipe koja dobro svira standarde. SOS su 1972. godine osnovali basista Miša Aleksić (ex Rojali), gitarista Dra¬gan Štulić Štuks i bubnjar Steva Stevanović. Godinama su redovno svirali tako da je Miša u to vreme komotno mogao da bude pro¬fesor domaće geografije budući da je svirao u mestima koja postoje samo na vojnim kar¬tama. SOS su temeljno ispekli zanat, objavi¬li singlove "Nestvaran san" / "Stari sat" (PGP RTB 1973.), "Tražim" / "Magnovenje" (PGP RTB 1974 ) "Čovek i pčela" / "Znam kako je" (PGP RTB 1975.) i snimili debi LP "Prvi poziv" (na kome je kao gost pevao Bora Đorđević) koji niko nije želeo da im objavi Jedno vreme su pratili Srđana Marjanovića i poma¬gali mnogima Miša Aleksić je takođe bio često u Radio Beogradu, sarađivao je u emi¬siji "Veče uz radio" i pisao za "Džuboks" Budući da je Miša rođen 16 avgusta 1953. on i Bora su i generacijski bili bliski. Vreme¬nom je Štuks odustao od muzike, kombijem je počeo da vozi bendove, a Steva je menjao sastave da bi se skrasio u grupi Tunel. Leta 1978 godine SOS su pored Mise činili gita¬rista Rajko Kojić (rođen 12 aprila 1956., selo Jarkovac) i bubnjar Miroslav Milatović Vicko (rođen 9 maja 1959.). Riblja čorba je zvanično nastala u beogradskom restoranu Šumatovac 15. avgusta 1978. godine i u njoj je Bora bio šef, glavni autor, pevač, a svirao je i akustičnu gitaru. Oko imena su se premi¬šljali. Grupa je prvo trebalo da se zove Bora i Ratnici, a onda su se odlučili za Riblja čor¬ba. Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio direktnu liričnost grupe. Njihova saradnja bila je logičan nas¬tavak svih godina provedenih na sceni. Ono što nije imao Bora, čvrst i energičan sastav, doneo je SOS. Ono što nisu imali oni, besnog autora koji ume da usmeri i ima dovolj¬no pesama, predstavljao je Bora. Naizgled preko noći, Bora je prekinuo sve veze koje su ga držale za umivenu akustičarsku pro-šlost, isprljao se i progovorio sasvim druga¬čijim rečnikom. Prvi koncert Čorba je održala u vojvođanskom mestu Elemir 8. septembra 1978. godine. Zatim su usledile veće svirke. Novembra iste godine emisija "Veče uz radio" slavila je rođendan koncertom u subotičkoj sportskoj hali Riblja čorba je odsvirala samo dve pesme i zapalila okupljene. Nove poklonike regrutovali su na dobrotvornom koncertu u Sarajevu i novosadskom BOOM festivalu održanom početkom decembra Prvi potez učinjen je kada su 22. decembra objavili singl sa pesmama "Lutka sa naslovne strane" i "On i njegov BMW". U "Lutki" klavir je svirao poznati jazz trubač Stjepko Gut a pesma, iako tanko snimljena, odmah je po¬stala omiljena na radio programima. Već u to vreme Bora je planirao da se oslobodi akustične gitare i posveti se pevanju. Prvo¬bitno je imao plan da dovede klavijaturistu, ali se ipak odlučio za još jednog gitaristu Posle nekoliko muzičara koje su imali na umu, odlučuju se da prihvate predlog Rajka Kojića i kao ritam gitaristu dovode matu-ranta Momčila Bajagića Bajagu, koji je sa Rajkom ranije svirao u sastavu Glogov kolac. Prvi koncert u novoj postavi održali su 7 ja¬nuara 1979. godine u Jarkovcu Svirka je tra¬jala tri sata. Rajko, Miša i Vicko prvo su svi¬rali strane hitove, zatim je na binu stupio Bora. Bajaga je svirao samo u trećem delu kada su išle Čorbine pesme. U Domu omla¬dine održali su 28. februara prvi beogradski koncert gromoglasno najavljivan u medijima. Tokom izvođenja "Lutke" Bora je polo-mio jednu od onih plastičnih lutki iz izloga, a koreografiju su dopunile balerine Minke Kamberović. Te večeri su odsvirali veći deo materijala za prvu ploču što je publika top¬lo primila. Već početkom marta odlaze da odsviraju dvadesetak koncerata po Makedoniji. Klinci su ih naprečac zavoleli, ali je turneja bila fijasko što se tiče zarade Te svirke su mogle da budu prilično nezgodne i za Bajagu. On je u školi slagao da ide na operaciju slepog creva i dok su ga nastavni¬ci sažaljevali, on se zezao po Makedoniji, Frka je nastala kada se na Hit strani "Politikinog Zabavnika" pojavila slika benda i tekst o turneji. Ipak, sve su mu oprostili, tako da je odsustvovanje iz škole prošlo bez pro¬blema. Na koncertu u Dolovu, Miša je u zanosu svirke promašio binu, pao je i slomio nogu, pa ga je na svirkama po Sandžaku menjao Miroslav Cvetković (kasnije u Bajaginim Instruktorima) koji je imao dodatni zadatak da peva u bloku stranih standarda. Drugi singl sa pesmama "Rocknroll za kućni savet" i "Valentino iz restorana" objav¬ljuju 19. marta 1979. godine. "Valentina" je komponovao Rajko, a koautor teksta bila je Marina Tucaković To je bio jedini put da su za tekstove tražili nekog sa strane. Pesmu su izveli i na večeri slobodnih formi festivala zabavne muzike u Opatiji. Leto su proveli u kampu Goran Savinja u Makarskoj gde su se na redovnim svirkama uvežbavali za pro¬mociju debi ploče zakazanu za 1. septem¬bar na Tašmajdanu. Želeći da napravi naro¬dsku zabavu, Bora je taj koncert najavljivao pod parolom "Riblja čorba neće da vam oti¬ma lovuulaz dva soma" što je u to vreme zaista bila popularna cena lako je ploča objavljena tek desetak dana posle koncerta, termin za nastup bio je odlično tempiran. Početak školske godine, još uvek lepo vreme, niska cena ulaznica i velika fama koja je oko grupe stvorena, uslovili su da Tašmajdan bude rasprodat, a dosta zainteresovanih je ostalo napolju Kao predgrupe nastupile su grupe Bulevar u kome je tada pevao Dejan Cukić, a gitaru svirao Nele Stamatović i Formula 4 iz Sarajeva. Najveće iznenađenje za Čorbu predstavljala je publika koja je, iako LP još nije izašao, znala sve tekstove novih pesama. Verni svojoj novoj ljubavi, pedant¬no su sa radija snimali pesme koje je Bora povremeno puštao uz intervjue i odmah su ih prisvajali Da bi rock cirkus bio još veći Bora je pozvao antibaletsku grupu Ribetine koju je predvodila komična osoba iz Šumatovca Meri Cakić. Za nju su mnogi u to vre¬me tvrdili da je inspirisala Boru za "Lutku sa naslovne strane" U erotskom donjem vešu sa podvezicama, ona se muvala po bini opravdavajući prefiks antibaletska. Bora je već tada između pesama imao serijal svojih priča koje su dobro došle da smiruju egzalti¬ranu publiku. Za kuliranje su bili zaduženi redari i milicija, koji su s mukom držali klince na kakvomtakvom odstojanju od bine Srećom, čitava svirka je završena bez inci¬denata, a Bora je svoj autoritet dokazao umirujući publiku u momentima kada je izgledalo da će oduševljenje prerasti u eksploziju. Tada je zaradio koncertni nadi¬mak Bora Majstor. Te večeri Čorba je odsvi¬rala sve pesme sa singlova i LPa uz "The Letter" iz repertoara Džoa Kokera (Joe Cocker, inače omiljeni Borin pevač) i "Jumpin Jack Flash" The Rolling Stonesa. Kako su u to vreme imali malo svojih pesama, na bis su izveli "Rocknroll za kućni savet" i "Ostani đubre do kraja" koja je ubrzo postala hit Desetak dana kasnije, Bora je otišao na odsluženje vojnog roka u Doboj, a Rajko Kojić se po istom zadatku preselio u Saraje¬vo. Grupa nije odmah pogasila pojačala, tako da su 28, novembra 1979 godine svi¬rali na maratonskom koncertu u Sarajevu. Nastupali su bez Bore, Rajko je svirao u uni¬formi, a Miša je, budući da nije znao sve tek¬stove, inicijativu prepuštao publici. Ubrzo je i on otišao vojsku u Koprivnicu, pa su reak¬cije na LP "Kost u grlu" pratili iz daljine
Riblja čorba je debi LP snimala tokom juna i jula 1979. godine u Beogradu i tada je Bajaga prvi put sa njima radio u studiju. Doduše, zbog efikasnog korišćenja vreme¬na, njegove deonice je odsvirao Rajko Kojić Ploču je producirao Enco Lesić, a pored Bore kao autori se potpisuju Miša, Rajko i Nenad Božić iz Suncokreta koji je bio koautor muzike za pesmu "Mirno spavaj". Muzika za tu pesmu nastala je još u vreme Suncokreta, pa je čak bila snimljena na zlosrećnom albu¬mu grupe SOS. Mnogo kasnije Bora se setio te pesme, napisao nov tekst i ona se, značajno izmenjena, sasvim uklopila u stil Čorbe. Sve pesme na ploči nastale su kao plod Borinog novog interesovanja za teme koje obrađuju svakodnevicu, a neuvijen jezik je u startu izazvao probleme. Tako je u pesmi "Mirno spavaj" sporan bio stih "popij svo¬je sedative" jer asocira na drogu i zbog nje¬ga je izlazak ploče kasnio. Prvi deo tiraža štampan je sa originalnom verzijom pesme, ali je onda sve povučeno iz prodaje. Prvih stotinak prodatih primeraka ploče sa origi¬nalnim tekstom danas imaju status rariteta. Pesmu "Još jedan usran dan" Bora je pre¬ventivno sam prekrstio u "Još jedan šugav dan". U pesmama "Ostani đubre do kraja", "Zvezda potkrovlja i suterena", "Egoista", "Ja sam još ona ista budala", "Pozajmila je pare, poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz", Bora se bavi analizom različitih ženskih oblika života. Od onih u koje je bio (nesrećno) zaljubljen do onih o koje se usput oče¬šao.
Po očekivanju, ploča je dočekana sa odu¬ševljenjem. Postoje informacije da je već pr¬vog dana prodato 12 000 primeraka, a ko¬načni tiraž se zaustavio na oko 120 000 pro¬datih kopija. U muzičkim novinama Boru su proglašavali za rock ličnost godine, a njihov hard rock zvuk sa blues elementima nije smetao iako su na vrata uveliko kucali punk i novi talas Krajem jula 1980. godine Bora se, zahvaljujući primernom ponašanju u vojsci, pojavio u Beogradu na nagradnom odsustvu koje je radno iskoristio. Uz Rajka Kojića koji je kidnuo iz sarajevske kasarne Bajagu i Vicka za jednu noć su snimili pesmu "Nazad u veliki prljavi grad" Kako Miša nije dobio dozvolu vojnih vlasti da dođe, Bajaga je snimio i bas deonice. Po povratku u kasarnu i Rajko je doživeo iznenađenje Nje¬gov pretpostavljeni je u novinama video sliku Rajka kako sedi u Šumatovcu, i uprkos tradicionalno lenjim vojničkim mozgovima shvatio je da mu je vojnik malo skitao, pa ga je strpao u zatvor na petnaest dana. Singl sa pesmom "Nazad u veliki prljavi grad" poja¬vio se 1. septembra 1980. godine. Na Bstrani se našla necenzurisana verzija pešme "Mirno spavaj" koja najednom više nikome nije smetala. Po Borinom povratku iz vojske, pesmu su promovisali bez Rajka i Mise, poja¬vom na play back u emisiji "Znanje imanje" koja je snimana u selu Skupljen kraj Šapca. Mišu je glumio Štuks, stari gitarista grupe SOS sakriven iza šešira, naočara i ciganskog kontrabasa Po Mišinom povratku organizovali su neobaveznu svirku 24 novembra u Dadovu pod imenom Zlatni valovi Dunava, Predstavili su se kao bend koji već sedam godina bezuspešno pokušava da snimi plo¬ču, pa tom prilikom traže tezgu na nekoj morskoj terasi Na tom koncertu su isproba¬vali reakcije publike na nove pesme koje je Bora pretežno napisao tokom boravka u JNA. Uoči Nove godine iz vojske je stigao i Rajko, pa kompletirani sviraju 31. decembra i 1 januara nove 1981 godine sa Atomskim skloništem u hali Pionir na koncertima pod nazivom "Atomska čorba". Do polovine feb¬ruara 1981 godine u studiju Druga maca uz produkciju Enca Lesića snimaju album "Pokvarena mašta i prljave strasti" za koji su pesme tokom prethodne godine sklapali muzičari razbacani na relaciji SarajevoDobojKoprivnicaZemun. Mladi Bajaga je najviše iznenadio svog šefa. Bora je iz vojske poslao tekstove za pesme "Nemoj srećo, nemoj danas", "Dva dinara druže" i "Evo ti za taksi", a po povratku su ga čekale gotove kompozicije. Muziku za pesmu "Rekla si" napisao je Enco Lesić koji je, kao i na prvoj plo¬či, svirao klavijature. Zanimljivo je da je Bora nudio Encu da umesto honorara u kesu za snimanje i produciranje ploče, dobije procenat od prodaje. Međutim, on se, nesiguran u prođu ploče i mogućnost sigurne naplate, odlučio za gotov novac Kada je LP krajem 1981. godine dostigao tiraž od 200 000 primeraka, Bora je kupio flašu viskija, pok¬lonio je Encu i zahvalio se što mu je uštedeo gomilu para
Zvanično, ploča je u prodavnice stigla 23. februara, a nedelju dana pre toga Čorba je trijumfovala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije Pozdrav iz Beograda. Na omo¬tu je trebalo da se pojavi osamdesetogodišnja gospođa Adela, model na Likovnoj akademiji. Planirali su da je slikaju golu, ali otprilike u to vreme se pojavio album Bijelog dugmeta "Doživjeti stotu", a na omotu su bile slike starije gole žene, pa je Bora od tog plana odustao. Na kraju, na omotu se našao književnik naivac Miloš Jovančević koji je po Beogradu prodavao svoje samizdat knjige "Nevini muškarac", "Sve zbog fudbala", "Ko¬šarkašica" i druge. Kao model on je čitao porno časopis. Uz pomenute pesme za koje je muziku radio Bajaga, drugi LP je doneo čitav niz hitova: "Ostaću slobodan", "Lak mu¬škarac", "Nemoj srećo, nemoj danas", "Neke su žene pratile vojnike" Veliko interesovanje za ploču Čorba je odmah stavila u pogon tokom dva koncerta u novobeogradskoj Hali
sportova u kojoj se okupilo blizu 5 000 posetilaca po večeri. Doduše, svirka nije mogla da prođe bez incidenata. Direktor Hale se plašio da će "drogirani huligani da demoli¬raju parket" pa nije dozvolio gašenje svetla, tako da je predgrupa Papatra (u kojoj je basista bio Miroslav Cvetković) svirala pod osvetljenjem zgodnim za košarkašku utak¬micu. Bora je odbio da izađe na binu dok se svetio ne ugasi, pa je mučno pregovaranje potrajalo gotovo čitav sat dok je nervozna publika zviždala, lupala nogama o pod i skandirala "Gasi svetlo!" Kada je dogovor najzad postignut, Halom se prolomilo odu¬ševljenje, tako da su klinci tokom nastupa većinu hitova otpevali zajedno sa Borom Sledeće večeri nisu imali sličnih problema pa je "svirka za pet soma" ponovo podigla publiku na noge Taj trijumf je bio samo uvod u uspehe koje je grupa postigla tokom tur¬neje po Jugoslaviji kada su obišli pedeset devet gradova. Krajem juna bili su zvezde večeri na "Vjesnikovom" koncertu u Zagre¬bu na kome su se okupile vodeće domaće grupe, a Bregović je tom prilikom svirao sa sešn sastavom Hipodrom. Miša zbog ženid¬be nije mogao da svira pa ga je opet menjao Miroslav Cvetković. Čorba se u Beograd koncertno vratila 10. septembra nastupom na kalemegdanskoj Rockoteci. Taj prostor je jedva primio oko 10 000 omladinaca. Tokom svirke je došlo do velike gužve pa su neki kućama otišli razbijenih glava, a bilo je i težih oštećenja i pogubljenih cipela. Uprkos povredama, koncert je u novinama dobio dobre kritike, a te večeri su odsvirali i deo novih pesama sa gostom iz Engleske, basis¬tom Džonom Mek Kojem (John McCoy). Naime, ne gubeći vreme, oni su se već tog leta zatvorili u studio i snimili treći LP "Mrt-va priroda" koji je upravo producirao Mek Koj, basista Gillan benda. Tokom prve tri nedelje po objavljivanju "Mrtve prirode" proda¬to je čak 100 000 primeraka ploče Za to vre¬me bila je to najbrže prodavana ploča u istoriji domaće muzike. Njen konačni tiraž zaustavio se na 450 000. primeraka
Na toj ploči Bajaga prvi put nastupa sa svojom pesmom "Ja sam se ložio na tebe", a radio je i muziku za "Ne veruj ženi koja puši Drinu bez filtera" i sa Misom je komponovao "Odlazak u grad" Udarni autor je i dalje Bora sa pesmama "Na Zapadu ništa novo" (prva Borina direktno politička pesma), "Neću da ispadnem životinja", "Pekar, lekar, apotekar", "Volim, volim žene" i drugim. Jan¬uara 1982. godine koncertom u Čačku Čorba je započela jugoslovensku turneju koja je, kako se kasnije ispostavilo, prilično nezgodno nazvana "Ko preživi pričaće". Gde god su se pojavili, vladalo je veliko interesovanje za karte, što su organizatori nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za nji¬hov nastup u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8 februara u prodaju pušteno 10 500 kara¬ta koje su brzo rasprodate. U sali se, na ne¬sreću, uoči svirke našlo oko 15 000 mladih. Kako su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi na ulazu izgažena je četrnaestogodi¬šnja Zagrepčanka Željka Marković koja je preminula od povreda. Revijalnim novina¬ma ta tragedija je poslužila kao dobar povod za obračun sa rock muzikom uopšte i napa¬de na Boru Đorđevića koji sa javašlukorganizacijom nije imao nikakve veze. Posle Za¬greba organizatori su na njihovim koncerti¬ma drastično smanjili broj karata koje su pu¬štali u prodaju, a nije bila retkost ni da im ot-kazuju gostoprimstvo, plašeći se novih frka. U tom periodu Čorba je definitivno po¬stala najveća rnr grupa u Jugoslaviji, a to je, uz sve prijatne pojave, povlačilo i upotrebu krupne političke lupe kroz koju su posmatrani. Početkom februara u "Ilustrovanoj politici" objavljeno je pismo izvesnog tinejdžera u kome je razglabao na temu političke podobnosti Bore i drugova. To je bilo dovo¬ljno da SUBNOR skopske opštine Karpoš podnese zahtev da se ploča zabrani zbog stihova "Za ideale ginu budale" i "Kreteni dižu bune i ginu" iz pesme "Na Zapadu ništa no¬vo". Odmah posle njih, tom zahtevu se pri¬družuju SUBNOR Sarajeva i malog mesta Bezdan, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine Afera poprima velike razmere po medijima, svaka šuša se tu osetila pozvana da pljune Boru zbog "vređanja tekovina narodnooslobodilačke borbe". Re¬zultati svega toga bili su vidljivi na terenu Čorba je bila prisiljena da u Celju prvi put u karijeri prekine svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je da bude održan tek kada je Bora napisao obrazlo¬ženje za tekstove svih pesama koje će izvodi¬ti i potpisao da će "Na Zapadu ništa novo" otpevati na sopstvenu odgovornost. U Tuzli nisu mogli da sviraju jer, kako je bilo izjav¬ljeno, "organizator ne može da obezbedi red i mir tokom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom". Čitava stvar se smirila kada je grupu odbranio tadašnji predsednik boračke organizaci¬je. Bio je to samo uvod u političke zabrane na koje je Bora u nastavku karijere naletao.
Promotivnu turneju povodom ploče "Mrt¬va priroda", Riblja čorba je završila svirajući četiri večeri uzastopno, polovinom aprila 1982, godine u beogradskoj hali Pionir Svir¬ke su održane sa mesec dana zakašnjenja, jer su organizatori otezali zbog slučaja u Zagrebu, plašeći se da li će moći da ponude adekvatno obezbeđenje. Razloga za strah nije bilo jer su prve večeri svirali u polupraznom Pioniru, sto je bilo veliko iznenađenje. Ipak, druge dve večeri su bile popunjene na pravi način a na nastupu od 11. aprila snim¬ljen je njihov koncertni LP "U ime naroda" Ploča je dobila naziv po uzoru na početnu repliku kojom se izriče presuda u sudu i time se jasno aludiralo na Borine političke prob¬leme. Tokom četiri dana Čorbu je "gledalo 21 000 ljudi zajedno sa mnogobrojnim reda¬rima i milicionerima".
Političko smirivanje oko Čorbe rezultiralo je neobičnom odlukom. Na Dan mladosti i na rođendan druga Tita, 25. maja 1982 godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza Socijalističke omladine uz obrazloženje da "grupa peva o životu i prob¬lemima mladih i daje postala unekoliko simbol velikog dela omladine". Početkom jula pojavila se živa ploča "U ime naroda" u kojoj je publika odigrala značajnu ulogu. LP je odrađen sirovo, bez studijskog peglanja, postigao je tiraž od 120 000 i postao najprodavaniji koncertni LP u dotadašnjoj domaćoj rock istorijt, Čorba je na ploči uvrstila samo proverene koncertne favorite, te prodati tiraž nije predstavljao iznenađenje. Nekoliko dana kasnije uz druge domaće grupe sviraju na Trgu Marksa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. Zatim se povlače iz javnosti i pripremaju sledeću ploču "Buvlja pijaca" koja se pojavila krajem 1982. godine. Ploču je opet produci¬rao Džon Mek Koj, a miks je urađen u Lon¬donu Uz Čorbu je na snimanju učestvovao Kornelije Kovač koji je svirao klavijature, dok su se u nekim pesmama pojavili gudači i duvačka linija, tako da je ploča u sebi nosila i neke od elemenata akustičnog zvuka Bora je uradio tekstove za sve pesme, sem za "Baby, baby I dont Wanna Cry" koja je kom¬pletno Bajagina. Tu pesmu je prvobitno tre¬balo da peva Slađana Milošević na svojoj ploči, ali je Bora insistirao da ostane Čorbi Kao autori muzike na ostatku materijala pot¬pisali su se Miša, Rajko i Vicko. I ova ploča je Čorbi donela čitav niz uspešnih pesama i to podeljenih u dve celine. Jednu su činile Ijubavnoironične kao "Draga, ne budi peder", "U dva će čistači i odneti đubre" i "Dobro jutro". Drugu celinu činile su politički direk¬tne pesme "Slušaj, sine, obrisi sline", "Kako je lepo biti glup" (inspirisana boravkom u neinspirativnoj vojsci), "Pravila, pravila", "Kad ti se na glavu sruši čitav svet" i "Ja ratujem sam". Jedan od krajnje urbanih pokliča nudila je pesma "Neću da živim u bloku 65" u kojoj se Bora smisleno gadio Novog Beograda. Ploča je ponovo postigla veliki tiraž, mada je 250 000 primeraka bilo mnogo manje od prethodne cifre. Neke pesme sa ploče su korišćene u populističkom filmu "Laf u srcu" Miće Miloševića. Na osnovu glasova čitateljki lista "Bazar" Bora je izabran za idealnog muškarca. Doduše, redakcija je odbila da štampa Borinu pesmicuzahvalnicu: "Doma¬ćice skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice". Na turneju su krenuli dve nedelje po objavljivanju ploče i suočili se sa oslablje¬nim interesovanjem publike. Zanimljivo je da im je koncerte po Hrvatskoj organizovala estradna ispostava Saveza boraca Scena re¬volucije. Turneju su završili početkom aprila 1983 godine ambicioznim koncertom na Sajmištu za koji je Bora želeo da postane nje¬gova Hajdučka česma. Ideja za Sajmište je bila Borina, budući da je sentimentalno vezan za taj prostor. Na Sajmište ga je kao klinca na jednu od čuvenih Gitarijada odveo Petar Popović. Posle šesnaest godina pauze, tu je ponovo ušao rock. U želji da obnovi taj prostor, Bora je maltene sam sa Misom Aleksićem organizovao svirku Potrudili su se da naprave najveću binu koja je do tada viđena u Jugoslaviji, a nju je pratilo adekvatno kvali¬tetno svetio i ozvučenje Bora je sa Markom Jankovićem i Zoranom Modlijem snimio radijske reklame. U zalaganju za svirku išao je tako daleko da je sa Modlijem iz aviona bacao letke iznad Novog Sada, Zrenjanina, Šapca, Pančeva i Beograda. Koncert je išao pod imenom "Hleba i igara" a kao predgrupe nastupali su D Boys i Siluete u kojima je tada gitaru svirao mladi Nikola Čuturilo. Za odr¬žavanje reda bilo je angažovano 170 milicionera i 340 redara. Bora je očekivao veliku gužvu pa se čak sa prijateljima opkladio da će se, ako ne proda 10 000 karata, ošišati do glave Kako je prodato samo 8 000, Bora se zaista posle svirke obrijao do glave. A tome je prethodilo još jedno ritualno šišanje. Te večeri grupa se oprostila od Vicka Milatovića koji je odlazio u vojsku, pa su ga odmah na bini ošišali i upristojili za armiju Umesto nje¬ga, na bubnjarsku stolicu seo je Vlajko Golubović, čovek koji je pre toga bio u sastavi¬ma Tilt i Suncokret, a kasnije i u Bajaginim Instruktorima. Pauzu u radu grupe prvi je iskoristio Rajko Kojić i objavio mini LP "Ne budi me bez razloga" (PGP RTB 1983.). Na ploči su svirali klavijaturista Lazar Ristovski, basista Neša Japanac i Vlajko Golubović, a Bora je otpevao tri svoja i jedan Bajagin tekst. Tokom 1982. godine i Vicko je poradio na drugom planu Okupio je heavy metal grupu Ratnici, a po njegovom odlasku u vojsku oni su sa kanadskim muzičarima snimili album "Warriors" i potonuli u zaborav.
Krajem oktobra 1983 godine u organi¬zaciji Saveza socijalističke omladine, Riblja čorba je održala četiri koncerta u Bugarskoj, u okviru manifestacije Balkan, zona bez nuk¬learnog naoružanja. Prvi nastup u Plovdivu svirali su pred omladinskim aktivistima koji su dobili specijalne pozivnice, ali redari su imali muke da ih zadrže zalepljene za sto¬lice Na završnoj svečanosti Čorba je svirala posle grčkog folklornog ansambla, bugar¬skih ritmičnih plesača i rumunskog omladin¬skog pozorišta koje je izvelo simboličnu pre¬dstavu "Bauk kapitalizma napada omladinu Istoka". Grupu su upozorili da ne sviraju pesmu "Kako je lepo biti glup", a nisu bili odu¬ševljeni ni kada su izveli "Ostani đubre do kraja".
U to vreme Bajaga priprema svoju ploču "Pozitivna geografija", ali paralelno piše pesme i za sledeći Čorbin album "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju". Kako u PGP RTBu nisu želeli da Čorbi finansiraju sni¬manje u Londonu, prešli su u zagrebački Jugoton. Ploču je sa članovima grupe pro¬ducirao Kornelije Kovač u Ljubljani, a miks je urađen u Londonu. Odmah po objavljiva-nju, 1984. godine, republička cenzura je tri pesme proglasila moralno nepodobnim pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cenu u prodaji. Probleme su zbog tekstova stvorile "Magupi vam kvare dete" i "Besni psi" u kojoj, pored ostalog, Bora peva "Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi" što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i afričke države Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i besne pse. Onda je Republičko ministarstvo kul¬ture naručilo stručnu analizu pesme, a pred Čorbin beogradski koncert stigao je zahtev iz SIPa da se pesma ne izvodi
lako je grupa i dalje delovala kao celina, po izboru pesama na ploči već tada je bilo jasno da se rad ne odvija kao ranije. Bora je nanizao seriju gorkih, depresivnih tekstova u kojima su dominirale konstrukcije "obo¬žavam ilovaču", "oko mene su u stvari licemeri i govnari", termini: "dželati, streljanje, giljotina, vešala, krastave žabe i otrovne zmi¬je". U pesmama "Ravnodušan prema plaču", "Džukele će me dokosuriti", "Gluposti" i "Bes¬ni psi" Bora je prolio litre žuči i jeda, baveći se najcrnjom stranom života Na suprotnom kraju bio je Bajaga sa opuštenim, zezadžijskim pesmama "Kazablanka", "Muzičari koji piju" i nežnom baladom "Kad hodaš"
U proleće 1984. pojavila se Bajagina ploča "Pozitivna geografija" koju je publika odmah prihvatila lako Bajaga nije imao solističke ambicije, pozitivan efekat njego¬vog koncerta u Domu sindikata, održanog 21 aprila 1984 godine, rezultirao je pozivi¬ma za nove svirke Ali pre toga su ga čekale obaveze prema matičnoj grupi. Prolećna turneja Riblje čorbe prolazila je prilično loše. Osam koncerata je otkazano zbog slabog interesovanja publike, a na ostalim nastupi¬ma, pa i u Pioniru, bilo je poluprazno. Uz to Bora i Miša su odlučili da zamene Rajka Kojića, jer se nije ponašao profesionalno, u skladu za zahtevima grupe. Zamerali su mu što dva puta nije došao na televizijska sni¬manja, nije se pojavio na jednoj konferenci¬ji za štampu, napuštao je turneje i odlazio do Beograda i što je loše svirao. Rajko je smatrao da je tačna samo prva stavka, a Bajaga ga je uzeo u zaštitu izjavljujući da je samo jednom loše svirao Na osnovu Bajaginog zalaganja, Rajko je ostao u grupi, ali je upozoren da se od septembra profesional¬nije ponaša. Naime, grupa je proglasila letnju pauzu Samo nekoliko dana pred put na ostrvo Mljet, Bora je pozvao Bajagu i rekao kako im jedan hotel u Solunu nudi deset hiljada dolara po čoveku za mesec dana letnje svirke. Bajaga mu je objasnio da se sprema na more a posle ima ugovorene svirke sa Instruktorima po radnim akcijama i da je glupo da Riblja čorba svira po hotelima. Ponudu za Grčku odbio je i Rajko i to je bilo dovoljno da njih dvojica postanu bivši čla¬novi Čorbe. Ceo slučaj je tih dana podigao veliku prašinu. Bajaga je iz novina saznao da više nije u grupi, kad je sa Mljeta došao u Dubrovnik, a ni Rajko Kojić nije bio na vreme obavešten.
Novi gitaristički par u Čorbi postali su Vidoja Božinović (ex Opus, Rok mašina) i Zo¬ran Dašić (ex Šamar) Vicko se vratio u gru¬pu, a Vlajko je postao član Instruktora. Dašić je sa grupom održao samo pet proba, pa je zbog porodičnih obaveza odustao od anga¬žmana. Kasnije je oformio grupu Legende za čiju je ploču "Dođi druže do Srbije uže" Bora napisao sedam tekstova i komponovao muziku za dve numere. Umesto Dašića u grupu je stigao Nikola Čuturilo koji je tih sezona važio za rent a gitaristu. Pre toga je svirao u grupama Kredit (od koje su kasnije nastali Laki pingvini). Bicikl, Zamba, Siluete, a proleće 1984 godine proveo je kao član Električnog orgazma. Vidoja Božinović, zvan Džindžer, je kao mlađi brat Zorana Božinovića, gitariste Rok mašine, odrastao na hard rocku i gitarskim herojima, što je sasvim odgovaralo koncepciji Riblje čorbe. Tih godi¬na nije bio previše aktivan a povremeno je svirao blues po klubovima. Nove članove Bora je uigravao na gotovo anonimnim na¬stupima Tako su na poslednjoj večeri Beo¬gradskog leta u Domu omladine 20. septe¬mbra nastupili pod imenom Debeli Bogoljub i ljuti tezgaroši. Uoči svirke su samo prijatelji grupe znali da se iza tog blesavog imena kri¬je Riblja čorba. Tokom čitave jeseni grupa je svirala po manjim salama učvršćujući veze novih članova i starosedelaca. U tom perio¬du došlo je do saradnje Bregovića i Đorđevića koji su tada bili rivali Na ploči "Bijelo dugme" (KamaradDiskoton 1984 ) Bora je napisao polovinu teksta i pevao je sa Goranom i Tifom u pesmi "Pedikulis Pubis". Samit na vrhu ponudio je zanimljivo sarajevskobeogradsko viđenje ženskog sveta i pomoglo poljuljanom statusu Čorbe u tom mo¬mentu A tokom zime i Čorba se povukla u studio Novu ploču "Istina" snimali su Ratko Ostojić i Goran Vejvoda, a producent je opet bio Džon Mek Koj. Goran Bregović je uzvra¬tio posetu pevajući u pesmi "Disko mišić", a Džindžer i Čutura su se potpisali kao autori po jedne pesme. Pre no što je ploča izašla 1985 godine, grupa je novi materijal pred¬stavila na koncertu u klubu Kulušić u okviru akcije Bolje vas našli kada su beogradski bendovi gostovali u Zagrebu lako su mno¬gi u to vreme smatrali Čorbu za stvar koja pripada prošlosti, na koncertu su trijumfal¬no ispraćeni uz dva bisa. Bio je to prvi, pravi povratak u istoriji jugoslovenskog rocka i to najviše zahvaljujući pesmi "Pogledaj dom svoj, anđele" Kao i pesme, i omot je bio oštar: lica članova grupe su fotomontažom ugrađena u nisku Ćelekulu. Naravno, ni rad na ovoj ploči nije prošao bez problema U Jugotonu su odbili da štampaju pesme "Sna¬ge opozicije", "Pogledaj dom svoj, anđele", "Alo" i "Dvorska budala", pa se Čorba bez mnogo premišljanja vratila u PGP RTB. Nji¬hova merila u tom trenutku bila su manje stroga, odbili su samo "Snage opozicije", a u pesmi "Alo", stih "sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija", zamenjen je u "ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela". Od prvobitne ideje da se "Snage opozicije" objave kao samizdat singl se odustalo, jer su sve novine koje drže do sebe štampale tekst inkriminisane pesme.
U tom periodu "Anđeo" je postao ključna pesma Čorbe kojom su završavali koncerte. Slušaoci Hita nedelje 202 izabrali su je za hit 1985. godine, a februara 1990. godine za hit decenije. Spot je emitovan na MTV pro¬gramu Na turneji po Rusiji čak je pevao i Đorđe Marjanović i to kao molitvu. Na kon¬certima se potvrdilo da obnavljaju popu¬larnost. Na suludoj bosanskoj turneji na 20 stepeni koja je obuhvatala mesta Pećnik, Donja Mahala, Matuzići i Tišina, Miša Aleksić nije mogao da im se priključi zbog bolesti, pa je bas svirao Žika Jelić iz YU grupe. Po godištima, ta situacija je bila sledeća: Žika četrdeset dve godine, Bora trideset dve a Čutura dvadeset dve. Maja 1985 godine ponovo su trijumfovali u beogradskoj Hali sportova, a Bora je sa pet godina zakašnje¬nja objavio prvu zbirku poezije "Ravnodušan prema plaču". Za mesec dana je planulo 10 000 primeraka.
Februara 1986 godine grupa je objavila LP "Osmi nervni slom" ponovo u produkciji Kornelija Kovača i sa novim gostima: glumi¬ca Ana Kostovska pevala je u pesmi "Prokle¬to sam", Jova Maljoković je odsvirao sakso¬fon u "Jedan čovek", a Edi Grant je otpevao dve strofe u pesmi "Amsterdam" i to tako što su ga bukvalno posle njegovog nastupa u Pioniru odveli u studio. Pored pesme "Am¬sterdam", udarni hit na ploči bila je "Nemoj da ideš mojom ulicom", dok su ostale pesme zbog autocenzure muzičkih urednika bile na ledu. lako nisu bile ništa oštrije od onih štampanih na prethodnim albumima, pesme kao "Južna Afrika 85 (ja ću da pevam)", "Tu nema Boga, nema pravde", "Crno je dole" i druge teško su se putem medija probijale do slušalaca. Početkom 1986. godine na sednici Komisije Predsedništva CK SKJ za informativnopropagandno delovanje čak se raspravljalo o tekstovima Riblje čorbe. Poli¬tičke dileme nisu mnogo uticale na publiku pa je Čorba 8. marta 1986 pred deset hilja¬da okupljenih na sarajevskom Rock uranku u Skenderiji započela svoju najuspešniju tur¬neju od vremena ploče "Mrtva priroda" Kra¬jem marta su posle četvorogodišnje pauze ponovo napunili Pionir i time potvrdili povra¬tak na scenu
Zamah koji je grupa hvatala, iskoristio je Vicko pa je solistički diskografski prvenac objavio juna 1986. godine za PGP RTB LP "U ritmu srca malog dobošara" producirao je Komelije Kovač, Vicko je pevao, a svirali su gitaristi Miodrag Živadinović i Dragan Deletić Delta, basista Dragan Gajić i bubnjar Zoran Radovanović Baki. Sve pesmeje napi¬sao Vicko uz pomoć Miodraga Živadinovića. Veći deo tog materijala Vicko je pisao u vreme ploče "Mrtva priroda" i tokom rada sa grupom Ratnici. Muzički izlet Vicko je upražnjavao tokom pauze Riblje čorbe, a ni Bora nije mirovao. Na ploči grupe Kerber "Seobe" (PGP RTB 1986 ) gostovao je u pesmi "Čovek od meda", a on i Čutura su im napisali tri teksta. U to vreme Bora je bio primoran da se oprosti od svoje karijere u malom fudbalu. Braneći gol ekipe "Delirijum tremens" povredio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su plani¬rali da provere nove pesme pred publikom. Umesto toga, prvi put u karijeri snimali su demo verzije pesama za sledeći LP. Krajem godine na MESAMu su dobili nagrade kao rock grupa godine, Bora je proglašen za najboljeg kompozitora, dok je Miša autor hita godine, pesme "Amsterdam". Februara 1987 godine objavljuju devetu ploču "Ujed za dušu" na kojoj je Bora komponovao samo tri i po pesme, a kao autori se potpisuju Džindžer, Čutura i Miša Tada rade i prvu obradu, što će kasnije biti česta pojava na njihovim pločama Pesma "Zadnji voz za Čačak" je obrada "Last Train To Clarksville" Nila Dajmonda (Neil Diamond) koju je svo¬jevremeno izvodila grupa Monkees. Sem duhovite "Član mafije", u kojoj je na matricu karipske muzike Bora opisao Savez komuni¬sta. Na ostatku ploče gotovo da nema poli¬tičkih tema. Dve Borine pesme "Nesrećnice, nije te sramota" i "Zašto kuče arlauče" koje nisu ušle u konkurenciju za ploču, objavlje¬ne su na poklonsinglu koji je deljen uz prvih hiljadu albuma.
Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga "Ravnodušan prema plaču" rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao večeri poezije, a ostvari¬la mu se davnašnja želja. Godine 1988. pri¬maju ga u Udruženje književnika Srbije, što neki akademici doživljavaju kao uvredu. Oko njegovih pesama se i dalje dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na pro¬slavi povodom godišnjice Studija B, govorio svoje stihove, javni tužilac je zaključio da je
"uznemirio javnost". Ali, kako je govorio pesme koje su već objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtev javnog tužioca za pokretanja postupka Jula 1988. godine dok je Bora u Baru govorio svoje stihove, prisutni milicioner je otkrio da je "verbalno vrijeđao patriotsko socijalistička osjećanja građana" Odmah je presavio ta¬bak, napisao prijavu koja je dovela do suđe-nja na kome je Bora posle razvučenog proce¬sa oslobođen optužbe
Desetogodišnjicu postojanja obeležili su izdavanjem desetog albuma "Priča o ljubavi obično ugnjavi" i kompilacijom "Riblja čorba 10" koja je objavljena u ograničenom tiražu i nije se našla u prodaji, već je bila pred¬viđena za prijatelje grupe i radio stanice. Povodom jubileja odsvirali su koncert na Saj¬mištu na kome se okupilo 15 000 mladih Ali pre toga SUP im nije dozvolio da održe besplatan koncert na platou ispred hrama Svetog Save na kome je još trebalo da sviraju Piloti i EKV. lako se situacija u zemlji sve više intenzivirala, na novoj ploči gotovo da nije bilo političkih tekstova Benigne teme "Avio¬nu slomiću ti krila", "Kaži ko te ljubi dok sam ja na straži", "Oko mene" i druge govorile su o Borinom sve većem interesovanju za vannastavne aktivnosti kao što su književne večeri. A personalni potresi u grupi su se i dalje nastavljali. Radeći u Čorbi, Čutura je počeo da piše i za druge. Tako su se njegovi tekstovi našli na pločama Dejana Cukića, YU grupe, Kerbera, a 1988 godine je snimio i prvu solo ploču "Devet lakih komada". Po objavljivanju druge ploče Čutura 1. novem¬bra 1989 odlazi iz grupe i upušta se u solo vode U trenutku kada su svi prognozirali prestanak rada Čorbe, u grupu dolazi gita¬rista Zoran Ilić (rođen 8 septembra 1959 ) koji je pre toga bio član sastava Bezobrazno zeleno. Sa njim 1990. godine snimaju LP "Koza nostra" koji je producirao Saša Habić Nove pesme su prvo proveravali na udalje¬nim terenima. Svirali su po našim klubovi¬ma u Švedskoj, zatim Temišvaru, a potom u dalekoj Australiji Na snimanju su se opet obreli raznovrsni gosti. Džoni Štulić i članovi Azre pevali su prateće vokale u pesmi "Al Kapone" u "Gde si u ovom glupom hotelu", pevale su Gorica Popović, Snežana Jandrlić i Biljana Krstić, nekadašnje članice Sun¬cokreta, a klavijature na ploči je svirao Saša Lokner. Bora je u pesmi "Tito je vaš" načeo sezonu pljuvanja po tada još uvek nedodir¬ljivom mrtvom predsedniku, a erotsku zezalicu je opravio u pesmi "Crna Gora Bar" koja predstavlja obradu starog hita "Memphis Tennesy" Caka Berija. Temu "Baby" Bora je otpevao na lošem engleskom i za nju je tvr¬dio da je komponovao kada je imao trinaest godina. Nove pesme Čorba je proverila na starom terenu. Septembra 1990 godine opet su uspešno nastupili na Tašmajdanu.
Tokom ratnih godina Čorba je povre¬meno svirala u inostranstvu i oglašavala se pločama koje nisu ostavljale dublji trag. LP "Labudova pesma" prvobitno je bio zamišljen kao oproštajni, ali su odlučili da rade i dalje, Ploča je snimana krajem 1991. godine u Beču i sem pesme "Kad sam bio mlad" obra¬da "When I Was Young" Erika Bardona nije¬dna druga se nije zadržala u medijima. Do¬duše, sa ploče su izbačene tri predviđene pesme Olivera Mandića. Ni sa sledećom pločom "Zbogom, Srbijo" nisu bolje prošli. Uz obrade "Zelena trava doma mog" iz reper¬toara Toma Džonsa (Tom Jones), "Danas nema mleka" grupe JHermans Hermits i "Tam¬na je noć" Marka Bernsa (Mark Bernes) iz istoimene pozorišne predstave, većina osta¬lih pesama je odmah potonula u zaborav. Jedinu novinu u grupi predstavljao je klavijaturista i koproducent te ploče, Vlada Barjaktarević (ex Van Gogh)
U solo vodama Vicko se opet ogledao 1996. godine kada je u okviru grupe Indi¬janci za ITMM objavio CD sa porno orijentisanim pesmama On je u ulozi pevača i auto¬ra pesama, a grupu još čine gitarista Goran Repinc, basista Slavko Radosavljević i bub¬njar sastava Block Out Miljko Radonjić. Na snimanju je gostovao Rajko Kojić, a ploča je naišla na nepodeljeno zgražanje kritike. Kra¬jem 1990. godine Indijanci su objavili ploču "Ne može biti veselije" (HiFi Centar)
Leta 1996. godine kada je Čorba svirala u Republici Srpskoj na mitinzima stranke SDS, sa njima nije nastupio Zoran Ilić i tada je objavljeno da više nije član grupe. Na disku "Ostalo je ćutanje" koji je Čorba tada objavila, našla se "Ljubomorko", obrada "Jelaous Guy" Džona Lenona i narkopesma "Gnjilane", obrada pesme švajcarskog muzi¬čara Pola Hofera. Tema "Odlazi od mene, ubico, idi" je iz pozorišne predstave "MoskvaPetuški" i u njoj uz Boru pevaju bivše člani¬ce Suncokreta Snežana, Bilja i Gorica. U temi "Gastarbajterska" iskorišćen je citat "Užičkog kola" koji je na harmonici odsvirao Dušan Suvajac iz grupe Legende. Paralelno sa tom pločom, Bora je u Republici Srpskoj za Radio Bijeljinu objavio solo CD "Njihovi dani" sa političkim pesmama od kojih je najviše od¬skočila "Baba Jula". Povodom nove ploče Riblja čorba je odsvirala seriju nastupa u Kanadi, Australiji i Evropi. Početkom 1997. godine objavili su kompilaciju "Treći srpski ustanak" na kojoj je izbor političkih pesama nastalih tokom čitave karijere. Od ranije ne¬objavljenih materijala tu su "Snage opozicije", snimljena još 1985. godine i "Volim i ja vas", nastala tokom građanskog protesta u zimu 1996/1997 Početkom 1997. godine Čorba je održala turneju pod nazivom "Po slobodnim gradovima Srbije" koju su završili sa dva prepuna koncerta na Tašmajdanu
Tokom karijere Bora je pisao pesme za mnogo drugih grupa i pevača, a autor je tekstova za narodnjak "Neka me ne zabo¬rave devojke sa Morave" i nove starogradske "Stani malo kafanski sviraču". Zanimljivo je da je jedan od najvećih hitova Bebekove solo karijere "Sinoć sam pola kafane popio", upra¬vo izašao iz Borine kuhinje Pored toga, po¬mogao je afirmaciji beogradskih novotalasnih grupa zalažući se sa Encom Lesićem za snimanje ploče "Paket aranžman". Minuli rad Čorbe odrazio se na kaseti "Nešto kao Džimi Hendriks" (Shelter Records 1996 ), mlade slovenačke grupe Zaklonišče prepeva, koja je obradila pesmu "Zvezda potkrovlja i sutere¬na" sa samog početka Čorbine karijere
Tokom plodne karijere Bora je objavio pet zbirki pesama "Ravnodušan prema plaču" (1985.), "Hej Sloveni" (1987), "Prvih deset godina je najteže" (1988.), "Neću" (1989.) i "Psihopata i lopata" (1997.) koje su prodate u preko 150 000 primeraka stoje tiraž kojim se retko koji ovdašnji pesnik može pohvali¬ti Nosilac je priznanja Branko Čopić za sa¬tiru, nagrade Brankovo kolo zbog "očuvanja srpskohrvatskog jezika i svežeg pesničkog izraza" Dobio je četiri Oskara popularnosti, proglašavan je za kompozitora, pevača, lajavca godine. Radio je muziku za pozorišne predstave "Bonton", "Siroti mali hrčki", "Tam¬na je noć" i film "Atoski vrtovi" Stojana Stojčića U pozorištu Radović izvodio je mono¬dramu "Ja ratujem sam", a objavio je i kase¬tu "Bora priča gluposti" koju je slovenački Helidon prodao u tiražu većem od 80 000 primeraka Borini hobiji su pecanje i fudbal (rezervni golman je FK Pekar) a piše i za sati¬rični list "Naša krmača" Godine 1990 osno¬vao je šeretsku Partiju običnih pijanaca (POP) Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUPom (Savez uživalaca piva) i Flašističkom strankom. Za stra¬načke simbole odabrali su srk i čepić i povuk¬li se u mir svojih omiljenih kafana. Tokom prve polovine devedesetih, Bora je inten¬zivno pomagao mladoj grupi Minđušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Čorbi. Snimao je i sa Bajom, malim Knindžom. Filmski reditelji su mu u više navrata nudili uloge, ali ih je sve redom odbio, zbog loših scenarija.
Rajko Kojić je posle duge bolesti umro 11. aprila 1997. godine u rodnom selu Jarkovac. Čutura živi u Londonu od novem¬bra 1991. godine. Miša je vlasnik prodavnice instrumenata u tržnom centru Skadarlija. Džindžer je i dalje student arhitekture i stal¬no najavljuje solo ploču, like radi sa grupom Babe, a Vicko je muzički urednik u Hi fi cen¬tru.

Diskografija
Singlovi
"Lutka sa naslovne strane" / "On i njegov BMW" (PGP RTB 1978) "Rnr za kućni savet" / "Valentino iz restorana" (PGP RTB 1979)
"Nazad u veliki prljavi grad"/"Mirno spavaj" (PGPRTB 1980) "Nesrećnice, nije te sramota" / "Zašto kuče arlauče" (PGP RTB 1987, promo singl)

Albumi
"Kost u grlu" (PGP RTB 1979)
"Pokvarena mašta i prljave strasti" (PGP RTB 1981 )
"Mrtva priroda" (PGP RTB 1981)
U ime naroda" (PGP RTB 1982, koncertni)
"Buvlja pijaca" (PGP RTB 1982.)
"Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju" (Jugoton 1984)
¦Istina" (PGP RTB 1985,)
"Osmi nervni slom" (PGP RTB 1986)
"Ujed za dušu" (PGP RTB 1987)
"Riblja čorba 10" (PGP RTB 1988, kompilacija, promo LP)
"Priča o ljubavi obično ugnjavi" (PGP RTB 1988)
"Koza nostra" (PGP RTB 1990.)
"Labudova pesma" (Samy 1992 )
"Zbogom, Srbijo" (WIT 1993.)
"Ostalo je ćutanje" (WIT 1996.)
"Treći srpski ustanak" (Čorba Rekords 1997 kompilacija) "Beograd, uživo 97 1 i 2" (Hi Fi Centar 1997, koncertni)
Bora Đorđević solo
"Njihovi dani"(SIM Radio Bijeljina 1996)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

RISTOVSKI LAZAR
(Beograd)

Lazar Ristovski je rođen u Novom Pazaru 1956 godine, a tri godine kasnije njegova porodica se preselila u Kraljevo. Sa četrnaest godina formirao je grupu Bezimeni, koja je tokom rada ostala zabeležena samo po instrumentalu "Maštarije" na kompilacijskoj ploči emisije Veče uz radio I programa Radio Beograda.
Leta 1974. godine sa Bezimenima je nas¬tupao u Bečićima, tamo ga je čuo Boki Milošević i poveo u Beograd da svira u nje¬govom orkestru Te jeseni počeo je da nas¬tupa sa grupom Smak, a njihov zvanični član postaje januara 1975. godine Sa njima sni¬ma debi album grupe, Točkovu solo ploču i nekoliko singlova, a onda vrši efektan trans¬fer i oktobra 1976 godine prelazi u Bijelo dugme. Polovinom 1978. napušta Dugme i sa Ipetom Ivandićem snima album "Stižemo" (RTV U 1978). Početkom 1979 godine sarađuje sa kragujevačkom grupom Vatra, ali se nakon nekoliko meseci vraća u Smak i sa nji¬ma snima albume "Rok cirkus" (PGP RTB 1980.) i "Zašto ne volim sneg" (PGP RTB 1981). U to vreme je objavio solo singl na kome su pesme kompozitora Tugomira Vidanovića. Pesmu "Tražiš oproštaj" je po¬četkom sedamdesetih na Beogradskom proleću pevala Senka Velentanlić, a pesmu "Anželika" Dragan Antić Na snimanju su mu pomogli članovi grupa Mama Co Co i Vatra. Po raspadu Smaka, učestvuje na snimanju solo ploče Borisa Aranđelovića "Iz profila" (Diskoton 1982.) i posvećuje se studijskom radu Početkom osamdesetih godina bio je član Alvin Lee Banda sa kojim je obišao Jugoslaviju i Mađarsku. U Bijelo dugme se vratio 1985. godine i sa njima je ostao sve do prestanka rada 1991. godine. Sarađivao je sa Džez orkestrom RTB, paralelno vodio solo karijeru i izdavao instrumentalne albu¬me. Za prvi solo LP "Merge" dobio je priz¬nanje najprodavanije ploče instrumentalne muzike u 1983 godini Pored svojih kom-pozicija, zabeležio je i obradu narodne "Kaleš bre Anđo" Sledeća ploča "2/3" trebalo je da bude koncertna. Međutim, snimci sa nje¬govog nastupa u Domu omladine nisu teh¬nički bili dovoljno kvalitetni, pa su na ploči samo dve live kompozicije, a ostatak je nas¬tao u studiju Tokom boravka u vojsci 1984 godine snimio je LP "Vojnički dani" na kome su instrumentalne verzije revolucionarnih tema "Komandant Sava", "Titovo ime", "Bilećanka" i druge. Po povratku iz JNA u pro¬dukciji Šaše Habića uradio je ploču "Roses For A General" Sa perkusionistom Nenadom Jelićem (koji je autor materijala) snimio je 1986. godine album "Opera" Jelić je pevao, svirao citru, klavir i udaraljke, a Ristovski je bio zadužen za PPG kompjuter Sa klavijaturistom Sašom Loknerom 1994. godine je objavio CD "Naos" na kome gostuju Bebi Dol i gitarista Vlada Negovanović Deo materijala za tu ploču inspirisan je sakralnom muzi¬kom, a promovisali su je koncertom na Kolarcu. Na solo kaseti "Quit" objavio je 1993 godine materijale sa diska koji je snim¬ljen za englesko tržište,. Tu su zabeležene instrumentalne obrade hitova Sajmona i Garfankla (Simon and Garfunkel), "Simfoni¬ja No. 40" Mocarta, pesma "Zaboravljeni" i druge teme. Na snimanju su učestvovali gitarista Vlada Negovanović, saksofonista Jova Maljoković, flautista Žorž Gruić i članovi Beogradske filharmonije, Ristovski je sarađivao sa austrijskim muzičarem Falkom (Falco), gitaristom grupe Supertramp, Ričardom Džemsom Palmerom (Richard James Palmer), Kris De Burgom (Chris De Boorgh), sastavom Piloti i grupom Osvajači sa kojima je uživo nastupao. Jedno vreme je u Frank¬furtu radio kao demonstrator instrumenata sa klavijaturama Vlasnik je jednog od najbo¬lje opremljenih tonskih studija u Beogradu. Pored toga, spada među najbliže saradnike Gorana Bregovića u projektima filmske muzike. Na tom polju se ogledao i sam Za muziku u filmu "Lazar" dobio je prvu nagra¬du na filmskom festivalu u Sopotu 1984 godine i Zlatnu medalju Beograda na 36 i 39 festivalu animiranog filma. Radio je muziku za filmove "Zaboravljeni", "Sveto mesto" i "Nečista krv". Tokom ovih godina snimio je drugim izvođačima preko hiljadu ploča rock, zabavne, klasične i narodne muzike S njima povremeno odlazi na turne¬je U anketama muzičkih časopisa jedanaest godina uzastopno je proglašavan za klavijaturistu godine, a 1986. godine dobio je Estradnu nagradu Srbije Tokom karijere održao je preko dvesta samostalnih i oko hi¬ljadu koncerata sa grupama.
Diskografija
Singl
"Tražiš oproštaj"/ "Anželika" (Beograd Disk 1980)
Albumi
"Merge"(PGPRTB1982.) "2/3" (PGPRTB 1983,) "Vojnički dani" (PGPRTB 1984) "Roses For A General" (PGP RTB 1984) "Opera" (PGP 1985.) "Quit" (ITMM 1993) "Naos" (Komuna/PGP RTS 1994) "Nečista krv" (A Records 1997,) "Svetlost u Aduru (Antologija)" (HiFi Centar 1997. kompilacija)

RITAM NEREDA
(Novi Sad)
Ol punk sastav Ritam nereda nastao je 1989. godine Posle brojnih personalnih izmena ustalili su se u postavi: pevač Boban (ex Vrisak generacije), gitaristi Četa i Ćomi, basista Barbun i bubnjar Stavra.
Ozbiljnije počinju da rade od 1989 godi¬ne. Privatna beogradska izdavačka kuća Predskazanje Records objavljuje im te godi¬ne kasetu "Oi! Aint Dead" na kojoj su nji¬hovi studijski i koncertni snimci Kasetu "Nikog nema" objavljuju godinu dana kasni¬je samostalno, ali ona kod nas prolazi neza¬paženo. Budući da su kasetu poslali brojnim izdavačima u Evropi, u Nemačkoj je taj mate¬rijal u formatu CDa objavila privatna firma
Dim Records godinu dana kasnije Na CDu se nisu našle koncertne verzije pesama "Skinheads" i "Sama" Ploča se prodavala putem kataloga širom sveta, tako da je grupa stekla popularnost kod 01 poštovalata. Zahvalju¬jući tom disku, o njima su pisali brojni strani fanzini i učestvovali su na kompilacijskim kasetama Sledeći CD "Breaking" objavili su 1993 godine za nemačku izdavačku kuću Walzwerk Records, a zarada od prvog tiraža poslata je kao pomoć deci ugroženoj ratom na prostoru bivše Jugoslavije. Na toj ploči, šest pesama je otpevano na engleskom jezi¬ku, a ostatak na srpskom. Na kaseti "Razbi¬janje", objavljenoj za jugoslovensko tržište, nalaze se iste pesme, ali na srpskom jeziku. Kasetu "Pogo live" snimaju na koncertima u KSTu i novosadskom SPENSu krajem 1994. godine. Ploču "Zvuči bola" objavljuju krajem 1996 godine
Tokom devedesetih često nastupaju po Evropi. Početkom novembra 1997. godine, u vreme sukoba Roma i skinhedsa u Beo¬gradu, bivaju primorani da otkazu nastup u SKCu jer su brzopleto prozvani kao izazi¬vači mržnje i rasizma
Diskografija
"Ol Aint Dead" (Predskazanje Records 1989, kaseta)
"Nikog nema" (Dim Records 1991.)
"Breaking" (Walzwerk Records 1993)
"Pogo live" (Complete 1995. koncertna kaseta)
"Zvuči bola" (Nered Source 1996)

ROBOTI
(Zagreb)
Grupa je nastala 1963. godine a udarnu postavu činili su Ivica Percl, ritam gitara. Ivi¬ca Čokalj, solo gitara, Mario Anžek, bas. Toni Studeni, vokal i Viktor Hromin, bubnjevi
Prvu veću afirmaciju dobili su 1965. godi¬ne posle serije nastupa u Austriji. Tamo su svirali u Fijaker baru pa su u repertoar uvrstili obradu pesme "Bosno moja" i dalmatinske narodne pesme. Polovinom 1965. godine učestvovali su na beat festivalu u Beču i u konkurenciji sto pedeset dva sastava jedini su od stranaca ušli u finale dvanaest najboljih i dobili nagradu Zlatne činele. Po povratku su u Zagrebu pobedili na Festivalu VISova 1966. godine, a dobili su i pehar publike na Prvom internacionalnom beat susretu Italija Jugoslavija U grupi su se od samog početka primećivale dve muzičke struje. Jedna orijentisana na rhvthm i blues i druga, zainteresovana za pop muziku Zato su paralel¬no nastupali na zabavnjačkim festivalima, ali i obaveznim igrankama, Prve velike uspehe imali su sa obradama malo poznate pesme nemačkog muzičara Drafi Dojčera "Mramor, kamen i željezo" (njihovu verziju kasnije je obradilo Bijelo dugme) i "Dolazak robota" koje je Jugoton 1965 godine objavio u okviru serije ploča "Uspjesi sezone"
Septembra 1966. godine, grupu napušta Ivica Percl i posvećuje se karijeri protestnog i folk pevača. Budući da je ritam gitara u to vreme već bila prevaziđen instrument, kao pojačanje uzimaju orguljaša i trubača Ivu Balića (ex Bijele strijele) i potpuno se orijentišu na rhythm i blues U toj postavi odlaze u Italiju septembra 1966 godine i najčešće nastupaju u rimskom Piper klubu Kako su u Italiji već postojala dva sastava Roboti, oni menjaju ime u Five Up Mada su iz zemlje odsustvovali više od pola godine, publika ih nije zaboravila i u godišnjem glasanju lista "Džuboks" osvajaju prvo mesto za 1966. godinu
Po povratku u Jugoslaviju, snimaju prvu ploču na kojoj su obrade svetskih hitova, Avgusta 1967. godine iz grupe odlazi Ivo Balić, a zamenjuje ga gitarista, pevač i orgu¬ljaš Vedran Petar Božić (ex Grešnici) Posle turneje po Jugoslaviji u grupu dolazi saksofonista Aljoša Gojanović (ex Mi), a umesto basiste Marija Anžeka novi član postaje Rejmond Ruić (ex Delfini). Januara 1968. godi¬ne napušta ih Gojanović pa na sledeću seri¬ju nastupa u Italiji odlaze sa saksofonistom Josipom Komeričkim. Veći uspeh postižu 5. maja 1968. godine na Međunarodnom pop festivalu u Rimu. Pored njih su učestvovali Pink Floyd, Ten Years After, Traffic i drugi.
Po povratku iz Italije napušta ih Čokalj, a sa njima ponovo radi Ivo Balić Neposredno posle toga sele se u Nemačku i sviraju na¬porne tezge po klubovima u Dizeldorfu i Kelnu. Razočarani, u Zagreb se početkom 1969. godine vraćaju pevač Toni Studeni (zbog ošetećenja glasnih žica), orguljaš Ivo Balić i saksofonista Jože Komerički Studeni se povlači sa scene, a jedno vreme radi kao disk džokej i saradnik u emisiji "Crvena jabuka" Radio Zagreba Komerički i Balić prelaze u sastav Strijelci, a Balić paralelno gradi kari¬jeru modnog fotografa Ostatak grupe nastavlja kao trio u postavi: gitarista Vedran Božić, basista Rejmond Ruić i bubnjar Vik¬tor Hromin, a nastupaju pod imenom The VVheels Of Fire (po nazivu tada aktuelne plo¬če grupe Cream) Maja 1969 godine posle nekoliko nastupa u Zagrebu i na moru, pre¬staju sa radom Od svirke u Nemačkoj osta¬la je jedino priča kako je jedne večeri u klubu u kome su svirali bio Džimi Hendriks (Jimmy Hendrix) pa su se sa njim upoznali i slikali. Jednom prilikom nastupali su i sa Liti Ričardom (Little Richard)
Vedran je kraće vreme boravio u Italiji. Po povratku 1970. godine sa Rejmondom Ruićem, Branetom Živkovićem i Ratkom Divjakom osnovao je grupu Nautilus. Dolaskom Alberta Krasnićija, koji je zamenio Ruića, pre¬rastaju u Super grupu Početkom 1971 godine Vedran se obreo u poslednjoj postavi grupe Mi, a zatim prelazi u grupu Time. Po¬sle rada sa grupom Nautilus, Ruić je postao urednik i producent u izdavačkoj kući Suzy, a komponovao je za pevača Darka Domijana. Viktor Hromin se povukao iz muzike. Prvo je otvorio disko klub, a zatim prodajnu galeriju jugoslovenskih slikara naivaca u Milanu Početkom sedamdesetih godina Ivi¬ca Cokalj je sa novim muzičarima obnovio Robote Bez većeg uspeha objavili su singl sa pesmama "Djevojko mala" i "Svud oko nas" posle koga su prestali sa radom
Diskografija
Singlovi
"Treat her right (ha ha ha, )" / "Hold On, lm Corning" / "I aint gonna eat out my heart any more (oh, jeee)"/"Taste Of Honey" (Jugoton 1967)
"Djevojko mala"/ Svud oko nas" (Jugoton 1972)

ROZE POZE
(Beograd)
Grupu su 1986. godine osnovali gitarista i pevač Željko Nikolić (ex Zebra), basista Vladimir Milačić, gitarista Sava Đustibek bubnjar Dušan Živanović i tekstopisac Vla¬da Ćalić Prve radove objavljuju 1987 godi¬ne na promo singlu sa pesmama "Poskok rock" i "Bordžija" Tokom rada kroz grupu prolazi veliki broj muzičara, jer Željko svo¬jim saradnicima postavlja visoke profesio¬nalne zahteve.
Oktobra 1989 godine kao samostalno izdanje objavljuju EP sa četiri pesme od kojih su udarne "Daj gol" (obrada "Youll Never Walk Alone" iz repertoara grupe Slade) i "Novine za sedenje" Na debi albumu "Rože poze" u produkciji Dušana Bezuhe 199rj godine objavljuju ponovo snimljene sve četiri pesme sa EP ploče, ali i "Napadaj, ne propadaj", "Mali zeleni" i druge. Sledeći LP "Besindžer i Dilindžer" izlazi 1992 godine, ponovo u produkciji Dušana Bezuhe, donosi i pesmu "Moj grad" koja je posvećena Filu Lajnotu (Phil Lynot) iz sastava Thin Lizzy, kao i obradu tradicionala "Amazing Grace" pod nazivom "Šesnajst metara". Treći LP "Rokenrol dendi" izlazi u najgore vreme, 1993. godi¬ne, tako da ga grupa koncertno slabije promoviše. Ploča nastavlja liniju tvrdog pub rocka, a Bstrana donosi njihovo viđenje keltske muzike Kao gosti, na snimanju su učestvovali članovi sastava Orthodox Celts: Ana Đokić (violina), Dejan Lalić (bendžo) i Dušan Živanović (harmonika). Pesmu "Mali zeleni" (NLO UFO)" snimili su u novom aran¬žmanu uživo u studiju Oxygene Četvrti LP trebalo je da se zove "Do jaja je" a na omo¬tu da bude crtež muških genitalija, ali su na incijativu iz PGP RTSa omot i naziv ploče promenili i ona izlazi 1995. godine pod imenom "Da li si to ti?". Produkciju ploče ura¬dio je Vlada Negovanović, a na njoj je unplugged verzija pesme "Samo poželi" sa prethodnog albuma, snimljena na koncertu u Sava centru. Sa njima je te večeri svirao violinista Aleksandar Štukelja. Na kompilacijskoj kaseti "Daj gol" našao se izbor nji¬hovih pesama sa težištem na materijalu sa debi ploče
Željko Nikolić je krajem osamdesetih neformalno svirao sa Kojom, a kao gost je odsvirao gitaru u jednoj od verzija "Dečije pesme" na ploči koju je Disciplina kičme objavila 1987. godine
Diskografija
Singlovi
"Poskok rock" / "Bordžija" (PGP RTB 1987.)
Daj gol" / "Novine za sedenje" / "Pogodi broj" / "Najlepša" (samostalno izdanje 1989)
Albumi
"Roze poze" (PGP RTB 1990) "Besindžer i Dilindžer" (PGP RTB 1992) "Rokenrol dendi" (Carlo records & Migos Co 1993) "Da li si to ti?" (PGP RTS 1995) Daj gol najveći hitovi 19901995" (Rockland Production 1996 kompilacija)

RUŽ
(Beograd)
Tinejdžerska grupa Ruž nastala je 1982 godine i kroz nju su u početku prolazili broj¬ni članovi Tek kada su se ustalili u postavi: pevač Vuk Rosandić (rođen 1969,), braća blizanci, gitarista Miloš i basista Marko Kozić i bubnjar Zoran Tomašević Toma, za njih je pokazao interesovanje zagrebački Jugoton U momentu kada je Plavi orkestar tiražno posustajao, Ruž se pojavio na sceni sa oči¬glednom namerom da preuzme njihovu pub¬liku, pa je 1988 godine debi LP "Još jedan ples" odmah štampan u zlatnom tiražu. LP je producirao bubnjar Ivan Fece Firči, prateće vokale pevala je Marina Perazić, a učestvo¬vali su Jovan Maljoković, saksofon, Aleksan¬dar Dujin, klavijature i Zoran Bulatović Bale, bas. Sve pesme na ploči komponovao je Miloš Kozić, a kao hit se izdvojila "Zubarka", Ploča postiže solidnu popularnost, a grupa pravi dvogodišnju pauzu zbog odlaska člano¬va u vojsku. Drugi LP "Noćno kupanje" (pro¬dukcija Đorđe Petrović) takođe je trebalo da objavi Jugoton, ali su zbog zategnute poli¬tičke situacije prešli u PGP RTB. Ploču rade po sličnom principu, fabrikujući instant pesme "Nemica" i "Amerikanka" i gotovo preko noći postaju miljenici najmlađe pub¬like. Na snimanju su gostovali Dragan Jovanović (gitara), Feldi Jen (saksofon), Szabo Robert (bendžo i usna harmonika) i Kristina i Aleksandra Kovač (prateći vokali). Polovinom 1990. godine koncertom na beogradskom Sajmištu izazivaju masovnu histeriju među devojčicama. Ploča postiže visok tiraž i gru¬pa odlazi na turneju po Makedoniji, Bosni i Srbiji u okviru koje sviraju oko sto dvadeset koncerata. Na Beogradskom proleću 1991. godine izveli su obradu stare pobednicke pesme "Jedna mala plava" Đorđa Novkovića Taj snimak je objavljen na festivalskoj ploči "Beograde" (PGP RTB 1991). Početkom rata Vuk odlazi u London, a zatim i u Ameriku Ploču "Čuvari ljubavi" objavljuju krajem 1992. godine samo njih trojica i sa nje se
izdvaja pesma "Ima nešto u tvojim očima". LP je producirao Šaša Habić a gostovali su Šaša Lokner (klavijature), Dragan Jovanović (gita¬ra), Nikola Vranjković (gitara) i Jelena Galonić (prateći vokal). Godine 1993 Marko i Miloš napuštaju Ruž i sa pevačem Danijelom Vuletićem u okviru grupe Čuvari ljubavi sni¬maju istoimeni LP koji 1993. godine objav¬ljuje PGP RTS. U isto vreme u zemlju se vraća
Vuk On i Toma nastavljaju sa basistom Dejanom Grujićem (ex Oblaci) i u produkciji Zlatka Manojlovića objavljuju LP "No 4" Manojlović je komponovao većinu materijala, a obradili su stari hit grupe Dah, pesmu "Šošana" Na koncertima je sa njima nastupao gitarista Šaša Ranđelović (ex Point Blank, Oblaci). Godine 1995. objavljuju CD "Kao
nekada......" u produkciji Đorđa Petrovića na
kojoj je obrada pesme "Šizika" Lakih pingvi¬na. Autori pesama su braća Kozić, Dejan Grujić, Radovan i Kikamac iz Zane Na sni¬manju su gostovali Šaša Ranđelović, Đorđe Petrović, Darko Grujić (klavijature) i pevač Dole Dragojlović (ex Laki pingvini)
Ubrzo posle te ploče Vuk odlazi u Ame¬riku i grupa prestaje sa radom Od 1996. godine Toma Na TV Pink vodi muzičku emisi¬ju "Yu top 10". Miloš Kozić je za solo ploču Marine Perazić napisao pesmu "Maline i kupine", a radio je i pesme za Maju Odžaklijevsku.
Diskografija
"Još jedan ples" (Jugoton 1988)
"Noćno kupanje" (PGP RTB 1990)
"Čuvari ljubavi" (PGP RTB 1992.)
"No4"(ZAM1993.)
"Kao nekada "(PGP RTS 1995)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

SATAN PANONSKI • SAN • SAVIC MASSIMO • SEDMINA • SEPTEMBER • SEXA • SILUETE
• SIMJANOVIĆ ZORAN • SIROVA KOŽA • SMAK• SOKOLI • THE SPOONS • STANČIĆ IVAN PIKO STIDLJIVA LJUBIČICA • STOJAKOVIĆ JADRANKA
• S VREMENA NA VREME • SUNCOKRET

SATAN PANONSKI
(Vinkovci)
Ivica Čuljak, poznatiji kao Satan Panonski, rođen je 1960. godine u selu Cerić pored Vinkovaca. Pre nego stoje počeo da se bavi krajnje morbidnom stranom rocknrolla, bio je odličan i primeran učenik. Po završetku prvog razreda gimnazije kod njega dolazi do radikalne promene pod uticajem najsurovijih elemenata punk pokreta. Na vinkovačkoj sceni se pojavio 1977. godine pod imenom Kečer II. On je čak govorio kako je 1978, godine u Nemačkoj primio "punk pričest" i tako postao jedan od vodećih čudaka alternativne scene. Godine 1980 postaje pevač alternativne grupe Pogreb X koju je predvodio Vlado Soldo. Čuljak počinje da piše nove tekstove i tada nastaje i pesma "Trpi kurvo" koja je kasnije bila u redovnom repertoaru Satana Panonskog U to vreme, Čuljak je iza sebe već imao sukoba sa sistemom, tri meseca je proveo u kaznenopopravnom domu Lipovica zbog izbegavanja vojne obaveze, a 1977. godine je bio u vinkovačkoj ludnici. Međutim, nesreća koja se zbila 29 novembra 1981. godine iz osnova je promenila njegov život. Te večeri je u vinkovačkom hotelu koncert imala Meri Cetinić. Čuljak se tu muvao u svojoj punk uniformi, koja je očigledno izazivala lokalne kabadahije. Došlo je do sukoba u kome je on nožem isekao protivnika. Osuđen je na dvanaest godina zatvora, jer nije dokazano da li je to učinio u samoodbrani. Predviđeno je bilo da ode na Goli otok, ali zahvaljujući vezama njegovog oca koji je bio upravnik vinkovačkog Doma zdravlja, smeštaju ga u neuropsihijatrijsku bolnicu u kojoj je trebalo da izdrži kaznu. Tokom boravka u bolnici, bilo mu je omogućeno da izlazi, drži koncerte i večeri poezije. Njegov rad prate mnogi, posebno kroz živu fanzinsku delatnost kako u Jugoslaviji tako i po underground krugovima širom sveta. U to vreme on se sve više bavi pisanjem poezije, slikarstvom i mail artom, a povremeno nastupa i sa grupom Pogreb X. Po prestanku njihovog rada 1985. godine, Čuljak pokreće sastav Satan Panonski kroz koji u potpunosti formira svoju muzičkoscensku predstavu.
Za njih se zainteresovao zagrebački nezavisni izdavač Zdenko Franjić koji ih na svojoj etiketi Slušaj najglasnije 1989 godine uvršćuje na kompilaciji "Bombardiranje New
Yorka" sa pesmama "Oči u magli", "Iza zida", "Lepi Mario" i "Kliktaj" Godine 1990. objavljuje mu kasetu "Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj" i ploču "Nuklearne olimpijske igre" koju je snimio sa Danijelom Brdarom (bas, ritam i solo gitara) i Mariom Anušićem (bubnjevi). Medijski, ta izdanja su pokrivena i po niskobužetskoj rock štampi u svetu Polovinom juna 1990. godine Čuljak je amnestiran, puštaju ga na slobodu i on se vraća u svoje selo Cerić, ali scensku aktivnost sve više vezuje za Beograd.
Članovi grupe Satan Panonski neprekidno su se menjali, a jedno vreme sa njima je nastupao i Nikola Vranjković, danas gitarista beogradske grupe Block Out. Beogradska nezavisna izdavačka kuća Nova Aleksandrija objavila je 1990 godine Čuljakovu zbirku poezije, proze, crteža i fotografija "Mentalni ranjenik", a SKUC iz Osijeka koncertnu kasetu.
Čuljakovi nastupi su u to vreme bili u tradiciji njujorške underground scene: na bini je najpre recitovao, potom se izvodila njegova muzika tokom koje se sekao žiletom, razbijao bocu o glavu ili pribegavao ritualu samospaljivanja Kako su Vinkovci pre rata bili važno železničko čvorište, imao je običaj da uoči koncerta opere kosu u WC šolji, a onda je suši na prozoru ekspres voza. Svoj životni kredo iskazao je sintagmom: "Hard blood shock = život, punker = nacija, prijatelj = profesija, istina = zakletva". Tekstovi njegovih pesama su grubi, surovi, perverzni, sa sadomazohističkim temama
Početak rata ga dovodi u sasvim novu situaciju Pristupa hrvatskoj vojsci i bori se na frontu u blizini svog sela O onome što je tokom rata činio, postoje brojne kontradiktorne priče, kao stoje i njegova smrt obavijena misterijom Poginuo je polovinom januara 1992 godine tokom jednog od brojnih primirja. Zvanična verzija je da se okliznuo i puška je sama opalila. Međutim, postoji sumnja da je ubijen od svojih saboraca, zbog izmirenja nekih starih računa. Ubrzo posle njegove smrti, Franić objavljuje kasetu "Kako je punker branio Hrvatsku" Pesme je snimao tokom rata u podrumu sa Kilmisterom iz grupe Majke i Lepim Mariom iz sastava Nepopravljivi
Diskografija
"Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti I 1989, kaseta)
" Slušaj najglasnije
"Nuklearne olimpijske igre" (Slušaj najglasnije 19gn) "Kako je punker branio Hrvatsku" (Slušaj najglasnije 1992)

SAN
(Beograd)
Grupu San osnovao je početkom 1971 godine klavijaturista i kompozitor Aleksandar Sanja Ilić (rođen 1951. u Beogradu) Okupio je bivše članove grupa Smeli, Samonikli, Bele višnje i Vragolani, tako da su grupu činili pevač Predrag Jovičić, gitarista Aleksandar Slaviković, basista Dragoslav Jovanović i bubnjar Branislav Grujić,
Sanja Ilić je uz rad sa grupom komponovao muziku za film "ITD", kao i muzičko delo "Arhanđeli i automati".
Na koncertu u niskoj hali Čair 2. februara 1975 godine Predrag Jovičić je poginuo od strujnog udara i posle toga grupa prestaje sa radom. U spomen na Jovičića objavljen je zajednički LP "San"
Diskografija
Singlovi
"Helena" (PGPRTB 1971)
"Neka ovaj dan bude praznik" (PGP RTB 1972 )
"Papirni brodovi"/"Hej malena" (PGP RTB 1973)
"Anabela" (Studio B 1974,)
"Jedan svet za sve"/"Srce na dlanu" (PGP RTB 1974)
"Legenda" (PGP RTB 1974)

SAVIĆ MASSIMO
(Zagreb)
Veći deo rane mladosti Massimo Savić (rođen 1962 u Puli) je živeo u Italiji, a jedno vreme i u Australiji. Karijeru započinje 1982. godine u Zagrebu kao pevač i gitarista sastava Dorian Gray. Po raspadu grupe, 1986 godine postaje solista, orijentišući se na pesme bliže zabavnoj nego rock muzici Na MESAMu je izvodio pesmu "Zadnja noć" i dobio nagradu za najbolju interpretaciju, a na izboru za Pesmu Evrovizije predstavio se pesmom "Samo jedan dan" Zrinka Tutića Tokom 1986. godine boravio je u Švedskoj gdeje radio sa producentom Tinijem Vargom, ali ništa od snimljenog materijala nije objavljeno. Prvi LP "Stranac u noći" radi 1987 godine sa Zrinkom Tutićem i Matom Došenom. Na albumu se nalazi opuštena verzija pesme "Zamisli život u ritmu muzike za ples" iz repertoara Filma, koju je otpevao zajedno sa autorom Jurom Stublićem. Tu je i "Mavros tin Afriki", obrada pesme buzuki svirača Gregorisa koju je Massimo otpevao na grčkom jeziku, zatim "Pruži mi ruku", obrada "Stav With Me, Baby", grupe VValker Brothers. Massimo nije komponovao nijednu pesmu na ploči, predstavlja se samo kao pevač, a jedino u pesmi "Zadnja noć" svira gitaru. Godine 1987 osvaja prvu nagradu na Internacionalnom festivalu u Drezdenu pesmom "Samo jedan dan" i biva proglašen pevačem godine na festivalu MESAM gde i sledećih godina redovno dobija nagrade. Drugim albumom "Riječi čarobne" 1988 godine pot-puno se posvećuje estradnoj misli Snima obradu hita Bobi Sola "Jedna suza na tvom licu", obradu španskog tradicionala "Malaguena Salerosa", sa Bebi Dol u duetu peva countrv "Sunce sja, trava miriše" a u toj pesmi gostuje i grupa Plava trava zaborava. Saradnici na ploči su Zrinko Tutić, Mato Došen, Alka Vuica, grupa Magazin (pevali prateće vokale), a sa Stublićem je napisao tekst za pesmu "La lu la le". Treći LP "Muzika za tebe", radi sa Tutićem i Marinom Tucaković i te iste 1989 godine za pesmu "Ponovo zajedno" dobija specijalnu nagradu na festivalu Golden Kite u Kuala Lumpuru. Sledeći LP "Zemlja plesa" objavljuje 1990 godine i on donosi veći broj njegovih kompozicija, a kao autori učestvuju Zrinko Tutić, Alka Vuica i Zoran Vrač. Produkciju je radio sam sa Jankom Mlinarićem, a u pesmi "Mislim, mislim (nek živi ljubav)" pojavljuje se u duetu sa Dinom Dvornikom. Od obrada, na ploči su se našle "Budi sa mnom" ("Lets Just Kiss And Say Goodbve") i "Otrovna" ("Poison Eye").
Sa početkom rata preseljava se u Labin i 1992. godine u studiju Jadrana Ogrinca u Kopru snima album "Elements" na engleskom jeziku. Ploča donosi njegove ambijentalne materijale, sasvim drugačije od pesama koje je snimao na prethodnim solo pločama. Godine 1995. objavljuje CD "Benzina" ponovo u saradnji sa Zrinkom Tutićem. Na ploči se nalaze obrade "Da li znaš da te volim" Dade Topića i grupe Time i "Dilajla" iz repertoara Toma Džonsa (Tom Jones).
Tokom karijere Massimo je sarađivao sa grupom Ekatarina Velika, pevao je na njihovom drugom albumu iz 1985. godine, učestvovao je na pločama grupe Film, Denis & Denis i Geto, a povremeno je nastupao sa grupom Le Cinema. Svoj muzički doprinos dao je u TV rock opereti "Kreatori i kreature"
Vladimira Milačića. Taj muzički materijal objavljen je na ploči "Kreatori i kreature" (PGP RTB 1988) Sarađivao je sa pozorišnom trupom Kugla glumište u predstavi "Neprigušeni titraji" i član je pozorišne trupe Labin Art Express. Promo CD "Body+Energy+Emotions" snimio je 1995. godine sa članovima multimedijalne grupe, Deanom Zahtilom i Krešimirom Farkašem u okviru projekta Metal Guru
Diskografija
"Stranac u noći" (Jugoton 1987) "Riječi čarobne" (Jugoton 1988) "Muzika za tebe" (Jugoton 1989) "Zemlja plesa" (Jugoton 1990) "Elements" (Helidon 1992) "Benzina" (Croatia records 1995)

SEDMINA
(Ljubljana)
Kantautor Veno Dolenc je početkom sedamdesetih sa svojom suprugom Melitom nastupao u duetu, a onda su 1977 godine osnovali sastav Sedmina. U grupi su još bili Lađo Jakša (klarinet, klavir i flauta), Edi Stefančić (klasična gitara, tambura), Božidar Ogorevc, (violina, viola) Sedmina je pomen večera koja se sprema sedam dana posle sahrane i naziv ukazuje na interesovanja muzičara na temu izvorne narodne muzike Balkana.
Na debi albumu koristili su izvorne etnoinstrumente, dajući drugačije viđenje folk zvuka Grupa je učestvovala na Omladinskom festivalu u Subotici 1978. godine, svirali su po Sloveniji, u Zagrebu, Beogradu i Valjevu, a poslednji koncert imaii su na Internacionalnom folk festivalu u Beču. Godine 1982 objavili su ploču "Drugo dejanje" Budući da je Veno i slikar, radio je omote za njihove albume Obe ploče je početkom 1996. godine objavila italijanska diskografska kuća Mellotron
Po prestanku rada grupe, Veno Dolenc je osnovao sastav Duma. Melita Avsenak Osojnik započela je solo karijeru Ona i saksofonista Lađo Jakša učestvovali su 1988. godine u pozorišnoj predstavi "Agnus Dei" za Gledališče u Novoj Gorici. Godine 1992 započela je autorski muzički projekat zasnovan na savremenoj poeziji slovenačkih pesnikinja koji je rezultirao kompaktom "On
je bil veter". Novembra 1994. godine u klubu Cankarjevog doma održala je promotovini koncert sa pesnikinjom Nežom Maurer i igračicom Jasnom Knez Kasetu "Zeleni škrat Ariel" objavila je 1995 godine. Na njoj su pesme za decu na tekstove slovenačkih pesnika i muziku Blaža Jurjeviča. U pripremi je novi CD "On je bil veter" kao nastavak prethodnog
Diskografija
"Sedmina" (Helidon 1980) "Drugo dejanje" (Helidon 1982)

SEPTEMBER
(Ljubljana)
Grupu su septembra 1975. godine osnovali tadašnji veterani jugoslovenske scene orguljaš Tihomir Pop Asanović i pevač Janez Bončina Pop Asan&vić je krajem šezdesetih godina svirao u sastavu Generals, koji je pretežno tezgario u inostranstvu. Generalsi su prestali da rade u jesen 1971. godine i Asanović je pristupio sastavu Time, da bi jedno vreme sa grupom Pro arte nastupao na turnejama po SSSRu. Objavio je dve solo ploče i oformio Jugoslovensku pop selekciju koja je bila uvertira za September.
Bončina se kao klinac lomio između sporta i muzike. Igrao je u omladinskoj fudbalskoj reprezentaciji, a prvu grupu imao je sa Tomažom Domiceljem. Završio je likovnu akademiju, a pisao je za novine o rock muzici. Početkom 1968 godine Bončina kao gitarista stupa u sastav Mladi levi. Kada ih je napustio pevač, on preuzima njegovu ulogu i zapostavlja gitaru. Bončina je pevao u poslednjoj fazi Generalsa, posle kojih je osnovao grupu Srce Oni su objavili samo jedan singl sa pesmama "Gvendolina, kdo je bil?" i "Zlatna obala" (Helidon 1972).
Po raspadu grupe Srce, sarađuje u Jugoslovenskoj pop selekciji, sve do nastanka Septembra. Uz Asanovića i Bončinu u grupi su bili i drugi cenjeni instrumentalisti. Trubač i violinista Petar Ugrin je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Nastupao je na inostranim jazz festivalima, svirao u grupama Mladi levi, Jugoslovenska pop selekcija, sa Korni grupom je 1972 godine bio na jazz festivalu u Montreju, radio je kao profesor na jazz školi u Gracu. Bubnjar Ratko Divjak (ex Dinamiti, BP Convention, Time)
Početkom 1978 godine odlaze u Ameriku. Nastupali su po koledžima i snimili album "Domovina moja" za koji su pesme napisali Asanović i Bončina Ploča je donela nešto jednostavniju i komunikativniju muziku koja je uvođenjem gitare dobila rock orijentisan zvuk, a pažnju su posvetili i višeglasnom pevanju U momentu kada su planirali studirao je na Muzičkoj akademiji u Gracu Basista Čarli Novak (Generals, Srce) je pouz dan studijski muzičar. Saksofonista i perku sionista Braco Doblekar (ex Generals, Srce Pro arte, Jugoslovenska pop selekcija) tako đe se ogledao u jazz vodama svirajući si ljubljanskim Big bendom
Prvi LP "Zadnja avantura" objavili su već početkom 1976 godine i na njemu je sve kompozicije potpisao Janez Bončina, sem pesme "Ostavi trag" koju je zajednički uradio sa Dadom Topićem. Svojim visokim instrumentalističkim kvalitetima i jazz rock obojenom muzikom brzo su izbili u prvi plan, tako da su na festivalima omladinske kulture u SSSRu, Istočnoj Nemačkoj i Kubi predstavljali Jugoslaviju. Pesme "Gvendolina" i "Zadnja avantura" snimljene na koncertu u novosadskom Studiju M 7 maja 1976 godine objavljene su na ploči "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977 ) Zbog obaveza prema Plesnom orkestru Radio Ljubljane krajem 1977. godine iz grupe su otišli Petar Ugrin, Carli Novak i Ratko Divjak, pa su u novom sastavu bili gitarista Marjan Maliković (ex Kameleoni, Srce), basista Jadran Ogrin (ex Kameleoni) i bubnjar Nelfi Depanger (ex Kameleoni) Na koncertima je povremeno sa njima nastupao i gitarista Vedran Božić. Grupa svira i na BOOM festivalu, a živa verzija pesme "Noč kradljivaca" izlazi na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976..).
ponovni odlazak u Ameriku, sasvim iznenada su doneli odluku da prestanu sa radom.
Poslednji koncert održali su u Zenici 5 novembra 1979. godine a nastupali su u postavi Asanović, Bončina, Doblekar, Ante Mažuran (gitara), Dani Gančev (bas) i Tone Dimnik (bubnjevi).
Janez Bončina je objavio solo ploče "Ob šanku" (RTV U 1985.), "Junaki nočne kronike" (Helidon 1988.), kompilacijsku "Najlepši neuspehi" (RTV S 1992 ) i "Staro vino" (RTV S 1994.),,
Petar Ugrin je uradio jazz album "Samo muzika" (RTV U 1979.)
Braco Doblekar je snimio jazz orijentisan solo CD "Mir, prijateljstvo, Ijubezen" (Helidon 1996), a bavi se i produkcijskim radom.
Diskografija
Singlovi
Mala vještica" / "Luduj s nama" (Jugoton 1976,,) "Prle upecao ribu" / "Ljubav je prava stvar" (PGP RTB
1977) "Domovina moja" / "Za tvoj rođendan" (RTV U 1978)
Albumi
"Zadnja avantura" (PGP RTB 1976) "Domovina moja" (RTV U 1979 )

SEXA
(Zagreb)
Medijski slabo pokriven, ali veoma sDer fičan sastav SexA nastao je marta ig8i godine. Osnovali su ga muzičari koji su došl na studije u Zagreb: pevač Nikica Valentin gitarista Ivan Bilosnić, klavijaturista Saš Last, basista Nino PriŠuta i bubnjar Danilović Povremeno je sa njima gitarista Darko Kordovan Puni naziv gruZ glasio je Sedativ ex Apoteka, ali su se oni odlučili za atraktivniju skraćenicu. Sastav je u početku radio u okviru avangardne pozo rišne grupe Kugla glumište, tako da su se tokom čitave karijere držali u drugom planu brižno negujući gotovo kultstatus.
U prvoj fazi, grupa je bila naklonjena tamnijem zvuku novog talasa, a krajem osamdesetih primaju sve više uticaja američkog gitarskog rock zvuka Godine 1986 grupa proglašava privremeni prestanak rada i na oproštajnom koncertu snimaju kasetu "SexA uživo" koja je ujedno bila njihovo prvo izdanje
Godine 1989. Valentić i Bilosnić obnavlja ju grupu. U početku je bubnjeve svirao stari član Danilović, a bas Aleks Červar. Konačnu postavu formiraju kada im se priključe Šaša Last i bubnjar France. Pramenom zvuka ne seku veze sa sopstvenim korenima, tako da se kroz guste gitarske efekte i dalje probijaju grubi i direktni Valentićevi tekstovi, što prezentuju na samizdat kaseti "Veprovi u gradu" Do prve ploče "No Sleep Tili Pussy" stižu 1990 godine a tada samostalno objavljuju reizdanja i kasete "Tidamja", sa demo snimcima iz 1985, godine i koncertnu "Sexa u Galeriji SC" snimljenu 20. juna 1990
godine Na omotima tih kaseta su inserti iz stripa Kanađanke Kazel Mojsijević "How Superman Died". Snimak koncerta objavljen na video kaseti "The Jeane Jone Story" 1991 godine.
Diskografija
Singl
"Pussy In The Sky With Diamonds" / "Tidamja" (Iz sve snage 1991.)
Albumi
"SexA uživo" (DID Koper 1986. kaseta) "Veprovi u gradu" (samostalno izdanje 1989 kaseta) »No Sleep Tili Pussy"/"Fuck Piction" (FVZaložba 1990) "Tidamja" 85" (samostalno izdanje 1990, kaseta) "SexA u galeriji SC" (samostalno izdanje 1990 kaseta)

SILUETE
(Beograd)
Pevač Zoran Miščević, lider Silueta i jedan od pionira domaće rock muzike rođen je 17 septembra 1945 godine u Beogradu Za svoj dugogodišnji rad dobio je brojna priznanja: Spomenica solidarnosti, Sedmojulska nagrada SR Srbije, Estradna nagrada Srbije (1985.) i Prvomajska nagrada Miščević je muzikom počeo da se bavi svirajući bongo bubnjeve u školskoj grupi U to vreme Branko Gluščević (rođen 1943. u Beogradu) je predvodio kombo orkestar Black Cats, pa su on i Miščević odlučili da osnuju beat grupu.
Za osnivanje Silueta, 20 oktobra 1961. godine presudan je bio film "Veseli klub mladih" u kome su nastupali Klif Ričard i sastav Shadovvs. Upravo zbog ove grupe su po Gluščevićevoj ideji odabrali ime Siluete Originalnu postavu Silueta činili su Zoran Miščević koji je pevao i svirao bas, ritam gitarista Branko Gluščević, solo gitarista Ilija Stanić klavijaturista Zoran Simjanović i bubnjar Miroslav Minić Mine. Prvi veći nastup Siluete su imale krajem 1961. godine u Domu sin-dikata na koncertu Đorđa Marjanovića.
Posle svirki u Makarskoj, tokom leta 1963 godine dolazi do razlaza. Simjanović prelazi u Elipse, a Ilija Stanić nastavlja Siluete sa novim članovima. Gluščević prelazi na bas pa on, Miščević, solo gitarista Božidar Plesničar Lari (rođen 1940. u Mariboru) i ritam gitarista Slobodan Mihajlović osnivaju Lutalice. U to vreme Miščević peva i sa sastavom Safiri Lutalice (posle pobede na Gitarijadi na Sajmištu održanoj 30, marta 1964. godine) odlučuju da prestanu sa radom. Miščević se zatim vraća u Siluete koje vrlo brzo postižu uspeh u postavi klavijaturista Ljuba Đorđević, basista Dejan Dunjić, gitarista Slobodan Todorović, bubnjar Jovan Mišević i ritam gitarista Miomir Petrović Kraka (kasnije predvodio grupu Daniluške), Tada je sa njima nastupao pevač Tomislav Tomi Sovilj (rođen 1941. u Beogradu) koji im je pristupio pošto je napustio Zlatne dečake
Prvi veći nastup imali su u Domu kulture Vuk Karadžić pod nazivom "Koncert za karikaturu i tvist" (u organizaciji humorističkog lista "Jež") Zatim su redovno svirali u Taš kafeu, Euridici, dansingu Gradskog podruma i Domu omladine Krajem 1964. godine Siluete se cepaju na dva dela, jer se Tomi Sovilj odvaja i formira svoje Siluete sa kojima snima singl: "Vulebule7 "Hej, o Slupi7 "Džini Džini" / "Za jedan časak radosti" (Diskoton 1966.). lako ne postižu neku veću popularnost, rade do 1970 godine. Po raspuštanju grupe, Tomi Sovilj odlazi u inostranstvo i peva po američkim klubovima.
Tokom 1965. godine Miščevićeve Siluete svojim nastupima šokiraju tadašnju puritansku publiku što im obezbeđuje instant popularnost kakva pre toga na našim prostorima nije bila viđena Beograd u to vreme ima oko dvesta trideset grupa, članovi su uredno podšišani i odeveni, ali Siluete muzikom i scenskim nastupom razaraju te standarde. Na Gitarijadi Parada ritma na Saj-mištu učestvuju 9. januara 1966. godine uz najpopularnije tadašnje grupe Sa njima prvi put nastupa gitarista Dragi Jelić koji je napravio spektakularan transfer iz sastava Beduini. Već sledeće godine pobeđuju na Gitarijadi koju su organizovale "Večernje novosti" Prvi singl na kome su se našli prepevi stranih hitova, prodali su u iznenađujućem tiražu od 45 000 primeraka Na ploču su uvrstili tadašnje hitove "Tvoj rođendan" (obrada "Sha la la la Ne" iz repertoara Small Faces), "Keti" u prepevu Branka Marušića Čuture, "Najdraži san" ("Walk in the Room" sastava Searchers) i "Uhvati vetar" (Donovanova "Catch The Wind", a obradu sa tekstom Silueta mnogo kasnije je snimio Jura Stublić na svojoj ploči
Srđan Karanović, u to vreme student režije, snima za televiziju portret o njima pod nazivom "Učio sam dve godine kontrabas". Siluete u Zagrebu i Beogradu 1966 godine nastupaju na hepeninzima slikarke Olje Ivanjicki. Grupa dospeva na naslovne stranice, a Miščevićeva duga, plavo obojena kosa izaziva skandal Na ulici često pokušavaju da ga ošišaju, pa on pribavlja medijsku pažnju time što želi da osigura kosu. Novu 1968. godinu dočekuju u Domu omladine svirajući koncert u trajanju od dvadeset tri časa. Januara 1968 godine na koncertu u Sarajevu izazvaju pravu histeriju sa lomljenjem stolica. Miščeviću su u gužvi iscepali košulju, pokidali zlaini lanac, menadžeru ukrali novčanik, a Ljubi Đorđeviću razbili bocu o glavu U Novom Sadu su se potukli sa publikom, polomili gitare, a besna publika im je oštetila kombi.
Miščević je primao na stotine pisama obožavalaca, ustanovivši prvi put na domaćoj sceni status mega zvezde Grupa je pokušala da se probije i na stranom tržištu. Mesecima su svirali u Austriji i Nemačkoj, međutim, tada ih napušta Dragi Jelić koji se vraća u Jugoslaviju i posle vojske prelazi u grupu Džentlmeni Tokom odsustva, novine se i dalje hrane njihovom slavom, pa je objavljena izmišljena vest da su svirali na groblju u Nirnbergu, što se doduše uklapalo u njihov incidentni imidž.
Po povratku 1967. godine, objavljuju singlove sa pesmom "Dona" i "Voleti nekog" U Domu omladine 5. septembra 1967. godine organizuju povratnički koncert i kreću na turneju koja je obuhvatila sto dvadeset koncerata. Godine 1969. napušta ih Dejan Dunjić koji odlazi u London, a menja ga basista i slikar Aleksandar Cvetković Po objavljivanju četvrtog singla "Dosadan dan" odlaze na tezge po Evropi i to pretežno po noćnim klubovima. U želji da u inostranstvu objave ploču, uporno su svirali, ali kada je postalo jasno da tu ambiciju neće ostvariti, grupa prestaje sa radom. Svi članovi se vraćaju u Jugoslaviju Cvetković osniva grupu CD, a zatim se posvećuje slikarstvu. Miščević ostaje još godinu dana u Nemačkoj nastupajući sa jednom italijanskom grupom. Po povratku u Jugoslaviju 1973. godine nastupa jedno vreme Tada je kao pevač gostovao na singlu "Banane" / "Reka suza" (PGP RTB 1973.), grupe Formula ljubavi iz Indije. Zatim se povlači sa scene Posle dvogodišnje pauze, rešava da realizuje staru ideju o rocknroll cirkusu. Obnavlja Siluete u postavi: klavijature Ljuba Đorđević, bas Boba Orlić (ex Bitnici), električni klavir Dragan Vukelić i bubnjevi Radomir Dramičanin (ex Dah). Za potrebe scenskih nastupa kupuje zmiju i polazi na turneju, ali dani stare slave su odavno prošli. Tokom 1975. godine nastupa po hotelima, a 1976. godine ponovo formira Siluete sa mladim muzičarima, ali i vernim saradnikom Ljubom Đorđevićem. Snimaju singl "Ponoćni voz" i redovno nastupaju po manjim mestima. U to vreme sa Lidijom Velkovskom, bivšom mis, snimaju singl "Makedonsko devojče" Tokom sledećih godina Miščević uz neverovatnu upornost i gotovo nikakvu medijsku reakciju, vodi grupu kroz koju prolazi ogroman broj muzičara tako da je jedno vreme funkcionisao kao prava mala rocknroll škola. Nove muzičke tendencije su njegov zvuk svele na marginu, a muzičari su, čim bi nešto naučili, odlazili dalje. Tih godina Siluete se povremeno pojavljuju na velikim koncertima, a Zoran obavezno peva temu u kojoj je udarni refren "Dok su bile Siluete Dugmići su bili malo dete" što predstavlja varijaciju na pesmu "Kad bih bio bijelo dugme" Gorana Bregovića. Tako su se Siluete pojavile i na koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA septembra 1979. godine
U jesen 1986 godine, posle duge bolesti umro je Ljuba Đorđević Zoran je nastavio dalje, ali sa manje žara. Na CDu "Sjaj izgubljene ljubavi" u okviru edicije YU retrockspektiva (Komuna 1994.), pored ostalih junaka šezdesetih godina, objavljena je njihova obrada Linčove pesme "Tvoj rođendan" Zoran Miščević je umro 4. aprila 1995. godine
Diskografija
Singlovi
"Tvoj rođendan" / "Najdraži san" / "Uhvati vetar" / "Keti"
(Diskos 1966) "Dona" / "Noć za ljubav" / "Moj srećan dom" / "Uzmi ili
ostavi" (Diskos 1967) "Kiša" / "Raskid" / "Voleti nekog" / "I Cry Tomorrow" (Diskos 1967,,)
"Sećanje na Keti"/"Dosadan dan" (PGP RTB 1969) "Makedonsko devojče" / "The Girls from Macedonia"
(Diskos 1976) "Ponoćni voz" / "Plačem" (Diskos 1977)

SIMJANOVIĆ ZORAN
(Beograd)
Kompozitor i klavijaturista Zoran Simjanović (rođen 1946 godine u Beogradu) je posle kraćeg rada sa grupom Siluete 1963. godine prešao u sastav Elipse sa kojima je svirao do prestanka rada grupe 1968. godine. U prvoj polovini sedamdesetih godina, njegove pesme su snimali Seka Kojadinović, Dušan Prelević, Nenad Stekić i drugi Pošto je diplomirao je na Muzičkoj akademiji, od 1975. godine radi kao scenski kompozitor za pozorište i televiziju i posvećuje se komponovanju filmske muzike. Prva igrana struktura bila mu je muzika za kult TV seriju "Grlom u jagode" reditelja Srđana Karanovića, na čijim je filmovima kasnije redovno radio
Do 1997. godine uradio je muziku za pedeset i četiri igrana filma, od kojih su najpoznatiji: "Specijalno vaspitanje" (1977„), "Miris poljskog cveća" (1978), "Nacionalna klasa" (1979.), "Petrijin venac" (1980.), "Maratonci trče počasni krug" (1982„), "Sjećaš li se Doli Bel" (1982), "Variola Vera" (1982.), "Balkan ekspres" (1983..), "Nešto između" (1983..), "Otac na službenom putu" (1985.), "Tajvanska kanasta" (1985), "Jagode u grlu" (1985), "Deja vu" (1987), "Sabirni centar" (1989), "Virdžina" (1991.), "Tango Argentino" (1992,), "Tito i ja" (1992), "Urnebesna tragedija" (1995.) Uradio je muziku za preko dvadeset pozorišnih predstava, trideset animiranih filmova, dvadeset pozorišnih predstava, četrdeset crtanih i kratkih filmova i preko pet stotina reklama. Sa Kornelijem Kovačem je uradio sistem špica za Studio B Snimio je brojne ploče filmske muzike, od toga dve u Parizu Dobio je Zlatne arene u Puli za muziku u filmovima "Miris poljskog cveća" i "Balkan ekspres", nagradu na Smotri filmske muzike u Mladenovcu za muziku za film "Otac na službenom putu". Kristalnu prizmu Jugoslovenske akademije ("Tango Argentino") i Nagradu za filmsku muziku u Herceg Novom ("Tito i ja") Simjanović je uradio mjuzikle "Beogradosti" i "Ribe u moru" kao i kabare predstave u Beogradu i Somboru. Sa rediteljem Paolom Mađelijem je u Parizu radio predstavu "Mandragola" i "Luđačka košulja".
Profesor je na Fakultetu dramskih umetnosti (za primenjenu muziku), član je Evropske akademije za film i počasni građanin Valensije. Polovinom 1997. godine uradio je muziku za dokumentarni film "Poludeli ljudi"
reditelja Gorana Markovića koji se bavi građanskim protestom u Srbiji.
Diskografija
Singlovi
"Specijalno vaspitanje" (Diskos 1977) "Miris poljskog cveća" (PGP RTB 1978)
Albumi
"Nacionalna klasa" (PGP RTB 1979) "Beogradosti" (PGP RTB 1980) "Sokod šljiva" (PGP RTB 1981) "Jedna tema, jedan film" (PGP RTB 1982 ) "Koračamo slobodom" (PGP RTB 1982,) "Balkan ekspres" (Jugoton 1983) "Otac na službenom putu" (Milan 1985 ) "Jagode u grlu" (PGP RTB 1985) "Anđeo čuvar" (Milan 1985) "Zagonetka odgonetka" (Simke Music 1997 dečja kaseta)

SIROVA KOŽA
(Beograd)
Jedan od najpostojanijih domaćih rhvthm i blues sastava osnovan je 1982 godine Lider grupe Jovan Ilić je godinama nastupao sa brojnim grupama u rodnom Šapcu kao i u Beogradu, a osnivanjem sastava Sirova koža (ili Raw Hide kako su zbog čestih nastupa u inostranstvu takođe poznati) krenuo je da istražuje tradicionalne i savremene aspekte blues muzike. Posle čestih perso-nalnih promena, grupa se 1989 godine ustalila u postavi Jovan Ilić (vokal, usna harmonika), Vladan Stanošević (gitara), Milan Ivković (bas) i Miša Jovanović (bubnjevi) Svoj repertoar su u početku zasnivali na obradama, ali se vremenom sve više oslanjaju na sopstveni materijal
Diskografski su debitovali 1987 godine objavljivanjem singla "Ali Night Long" na kome su četiri njihove kompozicije U to vreme grupa često svira na prostoru bivše Jugoslavije, a to iskustvo im obezbeđuje uigran živi nastup.
Juna 1988 godine nastupali su na Belgrade Blues Days festivalu, na kome su pratili Todora Todorovića i Luizijana Reda (Louisiana Red). Avgusta iste godine nastupaju na blues festivalu u italijanskom mestu Gorizza, a novembra sviraju sa Džoni Marsom (Johnnv Mars) i Majkom Valerom (Mick VValler) na devetnaestom Beogradskom jazz festivalu. Septembra 1989 godine učestvuju na Lehrte Blues Festivalu u Nemačkoj Juna 1991 godine u okviru Summertime Jazz & Blues Festivala u Beogradu nastupaju sa Luzijana Redom. U to vreme objavljuju drugi singl "No Place To Go" sa obradama četiri rhvthm i blues standarda. Januara 1992 godine prate Dejv Kelija (Dave Kelly) na njegovoj jugoslovenskoj turneji. Avgusta te godine učestvuju na dva blues festivala u Mađarskoj i to u Budimpešti i Tatabanji Krajem godine su na prvom blues festivalu u Solunu, a zatim prate Rolanda Abramsa (Roland Abrams) na njegovoj jugoslovenskoj turneji Maja 1993. godine su na Blues Napok Festivalu u Segedinu.
Početkom 1994. sa obradom "Cuttin Out" učestvuju na kompilaciji "BelgradeThe Blues Today Vol. 1" (PGP RTS). Iste godine objavljuju prvi CD "Hugger Mugger" koji sami produciraju, a kao gosti pojavljuju se pijanista Vlada Maričić, te ivana Pavlović i Neda Marković koje pevaju prateće vokale. Pored obrada, na disku su i autorske kompozicije Jovana Ilica. Jula 1994. godine sviraju na dvodnevnom open air festivalu u
vojvođanskom mestu Ada, a novembra na Prvom jazz festivalu u Šapcu. Februara 1995. godine su na Blues festivalu u Solunu, a jula sa Medžikom Slimom (Magic Slim) nastupaju na Summertime Jazz & Blues Festivalu u Beogradu. Novembra 1996. godine na beogradskom Marsoni Blues Festivalu nastupaju sa Gerijem Slounom (Gary Sloan). Tokom njegovog boravka u Beogradu snimaju drugi CD "Gypsy Moon" koji se pojavljuje početkom 1997. godine. Geri Sloun peva prateće vokale, svira usnu harmoniku i producira čitav materijal. U temi "Doin My Thing" Jovana Ilica, Sloun ima ulogu vodećeg pevača u kojoj ispreda priču o boravku u Beogradu i radu sa Sirovom kožom Na snimanju ploče je gostovao gitarista Ivan Stanošević
Tokom karijere, Sirova koža je izgradila imidž prevashodno klupske grupe tako da pored učešća na festivalima redovno sviraju po klubovima. Uz to, stalni su učesnici Jazz i blues festivala u Valjevu i Mojo fešta u Senti.
Diskografija
Singlovi
"AH Night Long: Goin To USA" / "AH Night Long" / "Under My Blanket" / "Hard Drive Lover" (Blues House Production 1987)
"No Place To Go" / "Just So Cool" / "Early I n The Morning" /"VValkin Blues" (Blues House Production 1991)
Albumi
"Hugger Mugger" (Ideja 1994) "Gypsy Moon" (Ideja 1997)

SMAK
(Kragujevac)
Radomir Mihajlović Točak, (rodjen 1950. u Čačku) od pete godine svira razne žičane instrumente, a od devete se usredsređuje na gitaru U leto 1959. godine nastradao je na đačkom izletu i iščašio nogu u kuku Pet godina je proveo po bolnicama, vezan za krevet, ali je sve vreme vežbao gitaru. Po izlasku iz bolnice, završio je osnovnu školu i sasvim se posvetio muzici. Jedno vreme je bio član grupe Dečaci sa Morave, a 1970. godine je svirao po klubovima u Belgiji. Kra-jem 1971. godine vraća se u Čačak i svira po parkovima i kafanama. Tada se upoznaje sa basistom Zoranom Milanovićem (rođen 1951.) iz Kragujevca i bubnjarom Slobodanom Stojanovićem Kepom (rodjen 1951.) iz Kraljeva Oni su u to vreme svirali u grupi Džentri.
Decembra 1971. godine na relaciji ČačakKraljevoKragujevac oni formiraju grupu Smak. Sa njima su nastupali pevač Slobodan Kominac i orguljaš Miša Nikolić. U to vreme u Kragujevcu je bio postavljen dramski kolaž pod nazivom "Smak", posvećen streljanju đaka u Drugom svetskom ratu, pa su odabrali to ime. Doduše, za naziv su govorili i da je skraćenica za "Samostalni muzički ansambl Kragujevac". Kroz prvu fazu razvoja grupe, u njihovim redovima često su se smenjivali pevači. Najčešće su nastupali po Šumadiji, svirajući svetske rock hitove na igrankama, ali su često rasterivali publiku svojim dugim improvizacijama.
Period od nastanka do 1973. godine proveli su u aktivnom komponovanju Tada Točak pravi serijal od dvadeset dva instrumentala, od "Biska 2" do "Biska 23", a pesme
su posvećene njegovom prijatelju iz Čačka, Biski. U tim pesmama postavljaju osnovu svog zvuka, sviraju progresivni rock sa jazz elementima, ali često zalaze u blues.
Leto 1972 godine Smak provodi na svirkama u Herceg Novom, a po povratku nastavljaju da nastupaju po Srbiji. Aprila 1973 godine na Gitarijadi u Požarevcu dele prvo mesto sa lokalnom grupom Dijamanti, koja je ujedno i organizovala to takmičenje U leto iste godine pobeđuju na Festivalu pop muzike u banatskom selu Sanad. Oktobra meseca, posle serije izmenjenih pevača, u grupu dolazi Boris Aranđelović (rođen 1948). On se pre toga nije aktivno bavio muzikom, a jedno vreme je živeo u Australiji Boris je prošao na audiciji zahvaljujući svom visokom tenoru, jer je uspešno otpevao pesmu "Child In Time" sastava Deep Purple.
Početkom 1974 godine rade snimke za prvi singl i razmišljaju o orguljašu Mesto nude Tihomiru Asanoviću (ex Generals, Time), ali ih on odbija jer planira osnivanje Jugoslovenske pop selekcije. Prvi singl sa pesmama "Živim ja" (ranije se zvala "Biska 13") i "Biska 16" objavljuju marta 1974. godine. U pesmi "Živim ja" gostuje flautista Tasa koji je u to vreme svirao u sastavu Oliver. Prvi put dobijaju priliku da se na pravi način predstave u Beogradu 10. novembra 1974. godine na rođendanu emisije "Veče uz radio" Nastupaju u Domu sindikata sa Bijelim dugmetom, Pop mašinom i drugim grupama Nekoliko dana kasnije trijumfuju na samostalnom koncertu na Filološkom fakultetu. Tada prvi put sa njima kao gost nastupa orguljaš Lazar Ristovski iz Kraljeva, a redovan član postaje januara 1975. godine. Ristovski (rođen 1956.) je pre toga svirao u grupi Bezimeni, zatim je bio u orkestru Bokija Miloševića i pratio Lepu Lukić na koncertima. Krajem januara 1975. godine Smak svira sa mađarskom grupom Omega u Domu sindikata. Februara nastupaju na rock večeri Opatijskog festivala, pa u Zagrebu na smotri najboljih gitarista Kongres rock majstora, ali uzdigao kult status grupe i gitariste Točka, što potvrđuje njihova uspešna turneja i tronedeljni nastupi po Istočnoj Nemačkoj Aprila 1976. godine objavljuju maksi singl sa udarnim hitom "Satelit". Omot ploče je bio na otvaranje, a iz unutrašnjosti omota je iskakao mali satelit, tako da je bila jasna intencija izdavačke kuće da napravi što komercijalniji proizvod. Juna meseca odlično prolaze na BOOM festivalu u Beogradu. Promociju maksi singla "Satelit" organizuju na viskom nivou. RTV Ljubljana je jula 1976. godine pozvala dvadesetak novinara na let od Beograda do Njujorka, pa je ploča improvizovanom svirkom predstavljena u avionu. Smak se u Njujorku zadržao nedelju. Točak uprkos čuđenju mnogih ne biva izabran među četvoricu najboljih, samo zbog toga što nije bio ekskluzivac Jugotona. Polovinom marta sviraju kao predgrupa na koncertu sastava Deep Purple u Beogradu.
Aprila 1975. godine dogodilo se nešto nesvakidašnje na diskografskom tržištu. U isto vreme su izašla dva ista singla, ali objavljena u različitim kućama Suzy i RTV Ljubljana su imali ugovore sa Smakom, pa su požurili da objave singl sa tadašnjim apsolutnim hitom, instrumentalom "Ulazak u harem", a samo su Bstrane bile različite Skandal se brzo smirio, a Smak je maja meseca krenuo sa Bijelim dugmetom i istočnonemačkom grupom Phadvs na svirke po Hrvatskoj i Bosni. Imali su i kraće turneje sa mađarskim sastavom Sirius i austrijskom grupom Gipsy Love Krajem maja nastupaju na festivalu BOOM u Zagrebu
Ubrzo su pristupili snimanju debi albuma "Smak" na kome se našlo pet kompozicija. A stranu su činile jednostavnije "Perle", "Mračni mol", "Blues u parku" i skraćena "Biska 2", dok je Bstranu popunio dvadesetominutni instrumental "Put od balona" koji se u originalu zvao "Biska 20" U početku je tekstove za Smak pisao isključivo Točak, a onda su potražili usluge Mirka Glišića iz Kragujevca koji će sa njima često sarađivati i na sledećim pločama.
Po povratku iz Amerike, Točak snima instrumentalni solo album. Oktobra, objavljuju singl sa pesmama "Ljudi nije fer" i "El dumo" povodom koga se na televiziji emituje jednočasovni dokumentarni film snimljen u Njujorku. U to vreme Laza Ristovski vrši senzacionalni transfer prelaskom u Bijelo dugme, a novembra 1976. godine novi član Smaka postaje klavijaturista Miki Petkovski iz Skoplja (rodjen 1951.), bivši član grupe Breg. Petkovski je diplomirao na Muzičkoj akademiji, odsek violončelo u klasi profesora Andrea Navare U godišnjoj anketi čitalaca "Džuboksa", grupa osvaja visoke pozicije.
U proleće 1977 godine u Londonu snimaju ambiciozan album "Crna dama". Ploču otvara naslovna pesma u hard rock maniru, za njom sledi balada "Stvar ljubavi" Na nju se nastavlja komplikovani instrumental "Domaći zadatak" u kome je solo na bubnjevima i basu. Pesma se sastoji iz nekoliko delova, koristi se neparnim ritmovima posebno pogodnim Mikiju Petkovskom koji je demonstrirao znanje na orguljama, električnom klaviru i sintiju. Bstranu započinje tema "Halo" u kojoj je glas Borisa Arandjelovića tretiran kao instrument, dakle kao sket, i nadmeće se u dijaloškoj formi sa gitarom Kao autor u pesmi "Tegoba" pojavljuje se
Miki Petkovski iznoseći svoje simpatije ka jazz rocku, dok je sve ostale pesme komponovao Točak, a tekstove je pisao Mirko Glišić. Ploču zatvaraju pomalo etno orijentisana "Daire" i "Plava pesma" u kojima gostuju gudači Harmonium Quartet iz Londona Album je opremljen luksuznim omotom Dragana S. Stefanovića, dok je produkciju uradio Martin Levan Tema "Domaći zadatak" bila je upućena tada konkurentskoj grupi Bijelo dugme, u stilu "kada nauče tako da sviraju, neka se jave". Ploča je dobila pozitivne kritike, jedino su primedbe upućivane tankim i banalnim tekstovima. Zatim polaze na veliku turneju, sviraju u prepunom Pioniru, nastupaju na novosadskom BOOM festivalu, a album dostiže zlatan tiraž Na osnovu te ploče, potpisali su ugovor sa nemačkom izdavačkom kućom Bellaphon, koja je za evropsko tržište objavila album "Black Lady" sa tekstovima na engleskom U engleskom časopisu "Melody Maker" izlazi kritika u kojoj tvde da su Smak loša kopija grupa Taste i Deep Purple, dok američki list "Giutar Player" pozitivno piše o ploči. U godišnjoj anketi "Džuboksa" dobijaju priznanja kao grupa godine, za najbolji album, singl, omot ploče, a i muzičari su pojedinačno na prvim mestima Januara 1978 godine na festivalu MIDEM u Kanu, album "Crna dama" otkupljuju američka firma Fantasy i španski ogranak kuće RCA Ipak, serija koncerata koje otaljavaju utiče da im popularnost opadne u Srbiji, pa u proleće 1978 godine drže koncert pred polupraznim Pionirom U maju gostuju na Internacionalnom festivalu rock muzike u poljskom gradu Poznanju Zatim sa engleskim toncima u beogradskom Studiju V snimaju maksi singl sa pesmama "Nevidljive terazije" i "Hitopadeza". Godine 1978 Miki Petkovski odlazi u JNA i više se ne vraća u grupu On objavljuje solo album "Ko zna" (PGP RTB 1979 ) na kome su učestvovali članovi grupa Smak, Leb i sol, Lazar Ris-tovski, Gordana Ivandić (vokal) i perkusionista Dejvid Mos (David Moss). Producent njegove ploče bio je Josip Boček, a na albumu su pored jazz rock instrumentala (tema "Katarza" je još iz vremena grupe Breg) i rock numere neujednačenog kvaliteta.
Novi klavijaturista Smaka postaje Tibor Levai koji je pre toga svirao u Orkestru RTV Novi Sad. U to vreme, problem postaju Točkovi tekstovi kojima ostatak članova nije zadovoljan U lošoj atmosferi ujesen 1978 godine snimaju LP "Stranice našeg vremena" koji podseća na progresivnu fazu Korni grupe. Album je sniman u selu u blizini Oksforda, englesku verziju "Pages Of Our Time Dub In The Middle" objavljuje Bellaphon, a PGP RTB domaću verziju izdaje licencno. Ploču su producirali članovi grupe, sa snimateljem Berijem Hemondom (Barry Hammond), a kao gost na snimanju učestvuje Dejvid Mos Muziku i deo tekstova uradio je Točak, a kao gostujući tekstopisac pojavljuje se pesnik iz Kragujevca Zoran Petrović čije je radove kritika sasekla. Pored premijernih: "Ponoćni lovac (Biska 18)", "Tendži tandži", "Nebo je samo drum bez dna", na ploči je obnovljena verzija starog instrumentalnog hita "Ulazak u harem" Posle te ploče grupu napušta Tibor Levai, ali iz grupe krajem 1978 godine odlazi i Točak Povod za razlaz bilojeTočkovo insistiranje na njegovim tekstovima i to da se na engleskoj verziji albuma "Stranice našeg vremena" nađu tekstovi Dejvida Mosa sa čime se ostali članovi nisu složili Grupa je imala nekoliko nastupa sa Dadom Topićem i klavijaturistom Krisom Nikolsom (exTime), a u kombinaciji je bio gitarista Srđan Miodragović (ex Mirni ljudi). Ipak, početkom 1979 godine Točak se vraća u grupu, a sa njim i Laza Ristovski, razočaran stanjem u Bijelom dugmetu i lošom prođom ploče koju je snimio sa Ipetom Ivandićem Sa Dadom Topićem Smak 1979. godine snima maksi singl sa pesmama "Na Balkanu" i "Gore dole", na tekstove Marine Tucaković. U to vreme, sporazumno prekidaju ugovor sa firmom Bellaphon Nemci su očekivali da će Smak postići veći uspeh i prihvatiti planirane turneje, a grupa je bila nezadovoljna njihovim propagandnim radom za evropska izdanja. Dodatni problem je izbio kada je Dejvid Mos tužio Bellaphon jer su po njegovoj ideji album "Stranice našeg vremena" za strano tržište nazvali "Dub In The Middle" Proces je dobio, kao i odšetu od 10 000 dolara, što se nemačkim urednicima nikako nije dopalo. Početkom 1980. godine grupa priprema ploču "Rock cirkus", na kojoj je trebalo da se ostvari kompromisno viđenje muzike svih članova U produkciji Dade Topića napravili su hard rock orijentisano delo, sa očiglednim komercijalnim pretenzijama koje je najviše bilo kritikovano zbog tekstova Marine Tucaković i Mirka Glišića, naročito u njegovoj prilično besmislenoj pesmi "La kukarača". Sećanje na raniju fazu demonstriraju u "Instrumental Baby", "Hirošima" i "Ogledalo". Ploča izlazi u vreme smrti druga J.B Tita, tako da koncertne promocije gotovo i da nema Doduše, u to vreme punka i novog talasa Smak je ipak delovao sasvim anahrono i oni juna 1981 godine odlučuju da prestanu sa radom. Na Kalemegdanu u Rockoteci drže oproštajni koncert kome je prisustvovalo oko 6 000 vernih obožavalaca Na koncertu su izveli deo materijala sa tada tek snimljenog albuma "Zašto ne volim sneg", a u pesmi "Na Balkanu" pridružio im se Dado Topić. "Zašto ne volim sneg" je u startu bila zamišljena kao Točkova solo ploča, ali je na insistiranje PGP RTBa, objavljena pod firmom Smak. Stoga na njoj nije pevao Boris Aranđelović, već se vokalno pojavljuje Dado Topić. Album donosi prilično turobnu atmosferu jer ga je Točak posvetio preminulom bratu. Na ploči se nalazi i obrada narodne pesme "Zajdi zajdi" Po završenoj oproštajnoj turneji, grupa prestaje sa radom septembra 1981 godine, a članovi se posvećuju solo projektima Točak osniva školu za gitariste i 1982. godine objavljuje singl sa temama "Mantilia", "Specijalka" Njegova sledeća ploča, mini LP nudi instrumentalnu obradu pesme "Marš na Drinu", koju se snimio sa basistom Lolom Andrejevićem i Dejvidom Mosom, jer je sa njima često na-stupao u to vreme Boris Aranđelović snima album "Iz profila" (Diskoton 1982 ) na kome su pored kolega iz Smaka svirali gitarista Bata Kostić (YU grupa) i saksofonista Jova Maljoković. Po objavljivanju te ploče, Boris odlazi u London gde se najmanje bavi muzikom. Kepa Stojanović oktobra 1982 godine osniva grupu Cveće, u kojoj su klavijaturista Kris Nikols, pevač Miodrag Babalj, gitarista Srećko Maksimović (ex Vatra) i basista Branko Pavlović Stenli. Sa njima objavljuje LP "Polenov prah" (PGP RTB 1983.) Polovinom oktobra 1986. godine Smak ponovo radi u staroj postavi i sa novim klavijaturistom Milanom Đurđevićem Zatim snimaju loše bcenjen LP "Smak 86." i posle kraće turneje, opet prestaju sa radom, mada povremeno održavaju tradiciju da maja meseca zasviraju na ponoćnom koncertu u Kragujevcu U okviru zajedničkog koncerta Legende YU rocka, održanog u Zagrebu 25. maja 1987. godine nastupaju Točak, Lola Andrejević i Dejvid Mos, pod imenom R.M. Točak Band. Na duplom koncertnom albumu "Le-gende YU rocka" (Jugoton 1987.) zabeležena je njihova kompozicija "Because". Smak se treći put okuplja maja 1992. godine posle kragujevačkog ponoćnog koncerta Klavijature opet svira Laza Ristovski. Bez preteranih ambicija sviraju tri koncerta u Beogradu i nekoliko po Srbiji U to vreme izlazi im kompilacija "Retrospektiva", kasetno izdanje ploče na engleskom "The Pages Of Our Time" i koncertna kaseta "odLIVEno", sa junskih nastupa u Sava centru Na njoj su, pored nji-hovih pesama, obrade "Crossroads", "Tobacco Road" i narodna "Ukor". Posle toga, grupa opet prestaje sa radom.
Godine 1993 Točak snima muziku za film "Vizantijsko plavo", reditelja Dragana Marinkovića Materijal je uradio sa svojom grupom TEK, koju čine Kepa Stojanović, njegov sin bubnjar Dejan i basista Milan Milosavljević Kao gosti nastupili su Marija Mihajlović, Laza Ristovski, Zoran Milanović, klavijaturista Miroslav Savić i saksofonista Nenad Petrović. Uz svoje kompozicije, Točak je snimio i nekoliko narodnih motiva (među kojima i "Zajdi, zajdi"), kao i teme Miroslava Savića i Dragana Stefanovića.
Godine 1994. Točak i Kepa opet obnavljaju grupu sa mladim snagama: drugi komplet bubnjeva svira Dejan Stojanović, pevač je Dejan Najdanović Najda (ex Kramer), basista Vlada Samardžić (svirao jazz sa Vasilom Hadžimanovim) i gitarista Milan Milosavljević (ex Alhambra). Ova postava snima CD "Bioskop Fox" koji je producirao Točak. On je autor muzike za svih četrnaest pesama, a napisao je deo tekstova Ostale tekstove su napisali Zoran Amar, Predrag Drčelić, Jovan Nikolić i Nikola Mihailović. Po objavljivanju ploče grupa svira seriju koncerata, ali bez očekivanog uspeha. Točak je sredinom devedesetih još radio muziku za TV film "Božična pesma" u režiji Nikole Lorencina. Godine 1996. RTV Slovenija objavljuje kompilacijski CD "The Best Of Smak".
U proleće 1997 Smak sviraju seriju koncerata u Sloveniji Maja iste godine u kragujevačkom bioskopu Šumadija odlučuju se za neobičan eksperiment Sviraju koncert bez prisustva publike i taj materijal objavljuju na duplom kompakt disku "Live VVithout Audience". Ploča nudi dvadeset dve teme iz svih faza karijere grupe, a novi basista je Sale Marković.
Diskografija
Singlovi
"Živim ja" / "Biska 16" (PGP RTB 1974)
"Ulazak u harem"/"Sto ptica" (Suzy 1975.) "Ulazak u harem"/"Epitaf" (RTV U 1975) "Ljudi nije fer" / "EI dumo" (RTV U 1976) "Satelit" / "Šumadijski bluz"/ "Čoveče ti si mlad" /
"Slikar sa Pikadilija" (RTV U 1976, maksi singl) "Crna dama" / "Plava pesma" (PGP RTB 1977) "Alo" / "Daire" (PGP RTB 1977 ) "Nevidljive terazije" / "Hitopadeza" (PGP RTB 1978,
maksi singl)
"Na Balkanu"/"Gore dole" (PGP RTB 1979) "Rock cirkus" / "Hirošima11 (PGP RTB 1980,)
Albumi
"Smak" (RTV U 1975.) "Crna dama" (PGPRTB 1977) "Plava pesma Best of" (RTV U 1977, kompilacija) ¦Black Lady" (Bellaphon 1978.) "Stranice našeg vremena" (PGP RTB 1978) "Rok cirkus" {PGPRTB 1980.) "Zašto ne volim sneg" (PGP RTB 1981) "Smak86" (PGP RTB 1986) "Smak: retrospektiva" {PGP RTB 1992 kompilacija) "odLIVEno" (Sorabia disk 1992, koncertna kaseta) "The Pages Of Our Time" {Sorabia disk 1992, kaseta) "Bioskop Fox"(Vans/Komuna/PGPRTS 1995) "The Best Of Smak" (RTV S 1996,, kompilacija) "Live vvithout audience" (A Records 1997,, dupli koncertni CD)
R.M.Točak solo
Singlovi
"Mantilija"/ "Specijalka" (Jugodisk 1982) "Marš..."/"... na Drinu" (PGP RTB 1984, maksi singl)
Albumi
"R.M. Točak" (RTV U 1976.) "Vizantijsko plavo" (Vans 1993)

SOKOLI
(Ljubljana)
Po raspadu grupe Pankrti, Peter Lovšin je odlučio da 1988, godine, realizuje svoje muzičke ideje koje se nisu uklapale u profil Pankrta Bas gitarista Dare Hočevar i on se odlučuju da naprave grupu. Pozajmljuju ime od predratne sportske organizacije Sokoli.
Dare poziva gitaristu Ota Rimelea (ex Lačni Franz) i bubnjara Romana Dečmana sa kojima je inače svirao honorarno na svetskim nastupima grupe Laibach Tonski snimatelj Iztok Černe im se pridružuje kao gitarista i u toj postavi 1989. godine snimaju prvi LP "Bitka za ranjence". Sami se bave produkcijom, a kao gosti se pojavljuju Alenka Godec, Lađo Jakša i Šeki Gavton, bivši bub-njar Zabranjenog pušenja. Veći deo Lovšinovih pesama sa te ploče iskorišćen je za predstavu "Komedija zabune" V Šekspira, na sceni Drame SNGa. Po objavljivanju ploče ne nastupaju često pa se članovi grupe postepeno povlače iz muzike.
Oto Rimele odlučuje da se potpuno posveti slikarstvu. Roman Dečrhan kupuje novi kombi koji mu postaje radno mesto, a Iztok Černe nastavlja kao studijski snimatelj U grupu dolaze novi, mlađi, rock nastrojeni gitaristi Ivan Bekčić i Zvone Kukec, a za bubnjeve seda Šeki Gavton. Album "Marija pomagaj" snimaju 1990. godine za Helidon, a producent je Boris Bele Kao gost u studiju prisutan je još jedan muzičar iz porodice Buldožer, Borut Činč. Kompletan materijal je ponovo potpisao Lovšin, a kao jedina obrada pojavljuje se pesma "Prišel je čas" iz repertoara Lu Rida (Lou Reed) u prepevu Gregora Tomca Zahvaljujući muzički čvršće orijentisanoj ploči i uz nesebičnu pomoć medija, postižu veliku popularnost tako da, kako kaže Lovšin, uz Lačni Franz postaju jedini slovenački bend koji je nastupao i na standardnim igrankama, izvodeći samo svoj materijal.
Tokom 1991. i 1992. godine često nastupaju U predahu između koncerata snimaju album "Satan je blazn zmatran". Novi član grupe je bubnjar Marko Bertoncelj. Novi materijal nudi donekle apokaliptičnu atmosferu i manje optimizma, sem u obradi pesme "Ne spavaj mala moja" Bijelog dugmeta u kojoj kao pevači gostuju Boris Bele i Bajaga. Lepši gostujući deo čine Anja Rupel i Nina Sever (ex Videosex). Produkcijom ploče bavio se Janez Križaj, takođe bivši član grupe Videosex. lako njihova popularnost ne jenjava, postepeno se pojavljuje zamor materijala, a dolaze i u opasnost da se prepuste tezgarenju Stoga grupa prestaje sa radom, a poslednji koncert drže krajem juna 1993. godine Deo materijala snimljen uživo u jesen 1993 godine na Radiju Student, u okviru emisije "Izštekani", biva objavljen na ploči Sokola "88 93" koja donosi poluakustične verzije njihovih pesama sa prethodna tri albuma.
Po raspadu Sokola, Lovšin se odlučuje za solo karijeru, pa 1993. godine objavljuje CD "Hiša nasprot sonca", pod firmom Peter Lovšin & Vitezov Obložene miže. Ploču je snimio sa članovima grupe Buldožer, a za koncerte je pripremio sasvim novu ekipu pratećih muzičara: gitarista Mark Čuček (ex Martin Krpan) i članovi grupe Bigfoot mama, basista Alen Steržaj, bubnjar Jože Habula i ritam gitarista Miha Guštin. Pod uticajem akustičnog, folk rocka i garažnog zvuka sa istim muzičarima 1995. godine snima CD "Dolina kraljić" Solo CD "Zadnji križarski pohod" Lovšin je snimio 1997 godine sa muzičarima: Jani Hace (bas, vokal), Sergej Radželovič (bubnjevi), Robert Magnifico (gitare, orgulje, vokal) i Dušan Žiberna (gitara). Na toj ploči se predstavio sa deset rock i boogie orijentisanih pesama, a samoironičan je u temi "Še pomnite pankerji" koju je napisao zajedno sa Gregom Tomcem. Pesma se u citatu oslanja na staru partizansku "Še pomnite tovariši". Peter Lovšin je završio fakultet za sociologiju, politikologiju i novinarstvo Dugo je radio kao sportski novinar i urednik erotske revije "Privat", a poslednjih godina je u reviji "Stop"
Diskografija
"Bitka za ranjence" (Triglav Drama SNG 1989 ) "Marija pomagaj" (Helidon 1990) "Satan je blazn zmatran" (Helidon 1992 ) "8893" (Helidon 1993.)
Peter Lovšin solo
"Hiša nasprot sonca" (Helidon 1994) "Dolina kraljić" (Helidon 1995) "Zadnji križarski pohod" (Helidon 1997)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

THE SPOONS
(Pula)
Sastav je osnovan januara 1988 godine u postavi Brunetto Subiotto (pevač), Romeo Đomlija (gitara, orgulje), Dorianno Lizzul (bas) i Ivica Kovačević (bubnjevi) Inspirisani zvukom psihodeličnih sastava šezdesetih godina i garažnih punk grupa, na debi kaseti "Take the vvorld as it comes" ponudili su obrade stranih grupa, uz jednu svoju pesmu "The Looker". Tri obrade sa te kasete su se našle na kompilaciji pulskih sastava "PulaLondonTeheran (Ovo je Pula a ne Rijeka)"
Album "Voxin" snimaju 1990 godine u produkciji Elvisa Stanica i na njoj su autorske kompozicije tandema Subiotto Đomlija otpevane na engleskom jeziku Sa početkom rata svoju aktivnost okreću ka Italiji, Nemačkoj i Francuskoj Kada je njihov pevač Subiotto 1992, godine prešao u sastav Borghesia, zamenio ga Jim Lalock (ex Headbengers), a pridružuje im se i Super Suzie koja svira klavijature i bas. Koncertni snimak objavljuju na kaseti "Live At Pvramid", a zatim 1994, godine sledi CD "Web Of Fuzz" koji je producirao Sale Veruda gitarista KUD Idijota. Najveći deo materijala komponovao je Đomlija, a neke pesme je uradio zajedno sa Subiottom. Kako i sam naslov ploče sugeriše, ponudili su svoje viđenje nove američke psihodelije, začinjeno gitarskim efektima i specifičnim zvukom Vox organe. Godine 1994, godine dobijaju novog pevača, Belog (ex Antiotpad). CD "Supervoxin" objavljuju 1996. godine dosledno prateći zvuk sa prethodnih izdanja. Diskografija
"Take The World As it Comes" (Slušaj najglasnije kaseta) "Voxin" (Idle Vailey 1991 )
"Live At Pvramid" (Idie Valley 1993 kaseta) "Web Of Fuzz" (Slušaj najglasnije 1994) "Supervoxin" (Nika 1996)
(Zagreb)
Produkciju je radio Romeo Đomlija, a kao gostujući pevač pojavljuje se Željko Vukićević Zhel, bivši gitarista sastava Messerschmitt
Svojim raznovrsnim aktivnostima Ivan Piko Stančić (rođen 1954) ostavio je značajan uticaj na rock scenu prvenstveno kao bubnjar, producent i dizajner. Karijeru je započeo vrlo mlad, krajem šezdesetih godina, u grupama Heart Of Biues, Atlantic iz Splita, Ab ovo, Trojica koji žive od muzike i sendviča u deset sati ujutro i drugim. Ozbiljnije počinje da se bavi muzikom u Grupi 220, u kojoj su bili Drago Mlinarec, Husein Hasanefendić, Nenad Zubak i Jura Pađen, Zatim postaje član jedne od mnogobrojnih
postava grupe Time, jedno vreme svira sa Zlatnim akordima, a 1979. godine je u Parnom valjku da bi 1981. godine prešao u grupu Film, U vreme novog talasa, Piko postaje vrlo tražen producent, pa potpisuje ploče grupa Prljavo kazalište, Idoli, Film, Električni orgazam, Xenia, Stidljiva ljubičica, Zvijezde, Aerodrom, Đavoli, Psihomodo Pop, Trauma, Za dobar deo tih ploča Piko je radio i omote budući da se aktivno bavi slikarstvom, a njegov otac je čuveni slikar Miljenko Stančić, Godine 1983. godine odlazi iz Filma i svira sa grupom Kowalsky i reprodu-ktivnim sastavima Call 66, Telephone Blues
Band i Le Cinema Godine 1990. sa Srđanom Gojkovićem, Vladom Divljanom i Zoranom Radomirovićem snima LP "Lutka koja kaže ne" (PGP RTB 1991,.), a potpisuju je kao Vlada, Gile, Piko & Švaba
Sa početkom rata Piko se aktivno angažovao oko takozvanog domoljubnog rocka. Sa Sašom Radulovićem, gitaristom grupe Psihomodo Pop, formirao je duet Novak & Copola i snimili su obradu pesme "Hrvatine" Duke Čajića, kao i pesmu "Bang Bang" Igi Popa (lggy Pop) pod imenom "Vukovar" Ti snimci su objavljeni na dve kompilacijske ploče "Rock za Hrvatsku" (Croatia Records 1991,.), čiji je inicijator i producent bio Piko. Producirao je maksi singl grupe Psihomodo Pop "Za gardiste" na kome je autor pesme "Pobjeda". Piko, Šaša Radulović, basista Marino Pelajić i glumica Mirta Zečević (koja je pevala) nastupaju u okviru grupe La Video Svoju autorsku muziku Piko je objavio na kaseti "Bubnjevi na Suncu". Na snimanju su gostovali gitaristi Jura Pađen, Šaša Radulović i Neven Mijač,
Početkom 1994 godine na CDu "Power pop 7993" napravio je pregled svog minulog muzičkoproducentskog rada Piko je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu, završio je Majstorsku radionicu Jugoslovenske akademije, a diplomirao je i na Academie de Beaux Arts u Parizu.
Diskografija
"Bubnjevi na Suncu" (Orfej 1991, kaseta) "Power pop 7993" (Croatia Records 1994)

STIDLJIVA LJUBIČICA
(Vrbovec)
Šarmantna tinejdžerska grupa iz malog mesta Vrbovec, udaljenog četrdesetak kilometara od Zagreba, nastala je krajem 1979. godine i odmah je skrenula na sebe pažnju lakim povver pop pesmama i neobičnom postavom. Gitaru je svirao Zlatko Đurašina, pevao je Renato Hap, bubnjeve svirala njegova sestra Renata Hap, a bas Tvrtko Zdunić. Do neobičnog imena grupe došli su sasvim slučajno. Zlatko je sanjao da je član supergrupe u kojoj su još svirali Erik Klepton i Beatlesi. U tom snu na bubnjevima je kao simbol grupe bila nacrtana nežna ljubičica. I kada je osnovao sastav, Zlatko je za naziv upotrebio simbol iz svoje noćne vizije. Posle prvih nastupa po Hrvatskoj, na Omladinskom festivalu u Subotici i uspešnih demo snimaka, grupu pod svoje uzima Husein Hasanefendić koji je producirao njihova prva dva singla.
Debi album "Osvrni se na mene" producirao je Nenad Zubak jer je Hus bio zauzet Na debi ploči autor je Zlatko Đurašina ponudio pesme o svakodnevnim temama iz ugla pomalo buntovno nastrojenog devetnaestogodišnjaka. Jednostavne ljubavne pesme sa blagim ska prelivom, bile su zahvalne za radijsko emitovanje, pa su se tako izdvojile naslovna, "Ti", "Jučer" i "Dok svjetla iznad nas se pale i gase". Kako je prva ploča izašla decembra 1981. godine oni su odmah počeli pripremu nove koja se pojavila šest meseci kasnije Taj album je trebalo da se zove "Poklon s neba", ali su se u Jugotonu odlučili za naziv "Jesenje frke", po pesmi sa prethodne ploče Naime, tih dana se iznad Vrbovca dogodila teška avionska nesreća, tako da je naziv zvučao sasvim neumesno. Sa novim pesmama, koje je producirao Piko Stančić, ponovili su prethodnu formulu. Kao gosti pojavili su se gudači i Mato Došen za klavijaturama
Po objavljivanju ploče, svi muški članovi su otišli na odsluženje vojnog roka i grupa se ugasila. Elvira Hap je završila Muzičku akademiju, odsek udaraljke i svira u zagrebačkom ansamblu udaraljki Igora Lešnika sa kojima je 1990. godine snimila CD "5 Quartets &......Supercussion".
Diskografija
Singlovi
"Volim te" / "Moj prijatelj ide u vojsku" (Jugoton
1981)
"Osvrni se na mene"/"Ostajem sam" (Jugoton 1981) "Ne idi"/"Vrijeme leti normalno" (Jugoton 1982.)
Albumi
"Osvrni se na mene" (Jugoton 1981) "Jesenje frke" (Jugoton 1982)

STOJAKOVIĆ JADRANKA
(Sarajevo)
Jadranka Stojaković (rođena 24 jula 1950. u Sarajevu) je karijeru započela u grupi Kombo 6 sa kojom je izvodila žanrovski raznovrstan materijal Prvi put je samostalno nastupila 1968. godine na festivalu Mladi pjevaju proljeću Svirala je akustičnu gitaru i usnu harmoniku izvodeći pesme bliske zabavnoj muzici. Posle nekoliko meseci je njen ujak, trombonista Vukašin Radulović, poveo sa svojom grupom na koncerte po Nemačkoj i Norveškoj Svirajući materijal zasnovan na blues, jazz i country muzici u inostranstvu je ostala pune tri godine, najčešće nastupajući po klubovima. Po povratku u Sarajevo, započela je karijeru izvodeći pretežno svoje akustičarske kompozicije, ali joj je prvi snimak za TV emisiju "Na ti", bila obrada narodne "Čaj šukarije"
Jadranka je učestvovala na jugoslovenskom izboru za Pesmu Evrovizije 1972 godine sa pesmom "Tik, tika, taka", a sledeće godine je na Šlageru sezone izvodila pesmu "Pajaco" Te 1973 godine na Omladinskom festivalu u Subotici osvaja prvu nagradu publike izvodeći pesmu Vlade Miloša "Ti ne znaš dom gdje živi on" Zatim odlazi na dvomesečnu turneju po SSSRu, ponovo nastupa na domaćim festivalima, a 1974 godine na Omladini beleži još jedan uspeh sa pesmom "Muzika je svirala" Vlade Miloša, Ubrzo sa Bijelim dugmetom snima Bregovićevu pesmu "Čekala sam", ogledajući se prvi put u izvođenju jedne čisto rock kompozicije. U to vreme često je izvodila i Bregovićevu pesmu "Ima neka tajna veza" u akustičnoj verziji. Godine 1975 odlazi na četvoromesečnu turneju po SSSRu sa grupom Šaše Subote Jadranka Stojaković od 1988 godine živi i radi u Japanu,
U drugoj polovini sedamdesetih godina objavljuje čitavu seriju singlova koje često snima sa članovima sastava S vremena na vreme ili grupom 071 Paralelno se bavila slikarstvom, imala je nekoliko samostalnih izložbi, pretežno ulja i serigrafija. Na otvaranjima izložbi, često je držala koncerte pod nazivom Pjevam pjesnike, na kojima je izvodila kompozicije na tekstove Desanke Maksimović, Antuna Branka Šimića, Duška Trifunovića i drugih
Diplomirala je na Likovnoj akademiji u Sarajevu Za emisije TV Sarajevo komponovala je muziku za dečje serije "Kaži mi, kaži" i "Putovanja". U listu "Oslobođenje" pisala je o novim grupama u rubrici "Mladi koji dolaze".
Godine 1981 objavljuje LP "Svitanje" na kojoj je autor muzike urađene po tekstovima Desanke Maksimović, Duška Trifunovića,
Marine Tucaković. Najveći uspeh postiže pesma "Što te nema", obrada stare bosanske sevdalinke, na tekst Alekse Šantića Aranžmane za pesme je radio Rajko Dujmić iz Novih fosila. Sledeće godine izlazi joj LP "Da odmoriš malo dušu" na kome su radijski hitovi "Svijet se dijeli na dvoje" i "Sve smo mogli mi" Za Zimsku olimpijadu u Sarajevu koja je održana 1 984 godine Jadranka je komponovala i izvela glavnu muzičku temu Iste godine nastupa na tradicionalnom festivalu Šakahateš u Japanu. Naime, tokijski novinar Niši Gući koji je radio kao dopisnik u Beogradu, poneo je u Japan njene ploče i na osnovu tih snimaka je dobila poziv da učestvuje na petodnevnom festivalu Komunističke partije Japana koji se održava za prvomajske praznike Ona je nastupala na napuštenom američkom aerodromu pred oko trista hiljada posetilaca izvodeći svoje, ali i jugoslovenske narodne i revolucionarne pesme koje je publika dobro prihvatila. Na istu manifestaciju odlazi i sledeće godine Krajem te godine objavljuje četvrti album "Sve te više volim" koji je snimila sa članovima jazz grupe Birdland Godine 1987. ponovo nastupa u Japanu i tada izvodi na japanskom pesmu "Što te nema". Krajem iste godine u Tokiju, pod imenom Ranka San, snima prvu ploču za njihovo tržište. Na domaćoj ploči "Vjerujem" zabeležila je pesme "Što te nema" i "Tokyo" na japanskom jeziku. Ploču je uradila sa Rajkom Dujmićem (produkcija, aranžmani, klavijature) i Duškom Mandićem (gitara, bas, PPG programi)
Od 1988 godine Jadranka živi u Japanu Redovno nastupa i za firmu Toshiba snima svoje i kompozicije japanskih autora, ali i verzije pesama "Đelem, đelem", "Kaleš bre, Anđo" i "Jovano, Jovanke" na japanskom Novi CD "Baby Universe" snimila je u Nemačkoj pevajući na engleskom, japanskom i više nepostojećem srpskohrvatskom jeziku. Na ploči su korišćeni etno elementi i instrumenti violina, saz, šamizen. Jadranka često nastupa sa pratećom grupom muzičara koji svira-ju gitaru, violinu, mandolinu i instrument bivva (japanska vrsta leuta, skraćenog vrata)
Diskografija
Singlovi
"Putovanja"/"Postoji neko"/"Priča o nama"/"Ti ne
znaš dom gdje živi on" (PGP RTB 1973) "Muzika je svirala"/"Na licu tvom" (PGP RTB 1974.) "Čekala sam" / "Ko zna reći" (PGP RTB 1974,) "Sve smo mogli mi" / "Život je jednosmjerna cesta"
(PGP RTB 1974)
"Nova nada" / "Sve smo mogli mi" (PGP RTB 1975 ) "Gledaš me tako čudno" / "Na buri" (PGP RTB 1976,) "Ti si tu" / "Predosjećanje" (PGP RTB 1977 ) "Ne idi tamo" / "Tjesno doba" (PGP RTB 1977) "Tamo gdje sam ja" / "Ponedjeljak i ti" (PGP RTB 1978) "Ti i ja" / "U ime svega" (PGP RTB 1979) "0 tom potom" / "Obična tema" (Diskoton 1981.)
Albumi
"Putovanja" (PGP RTB 1976 kompilacija)
"Svitanje" (Diskoton 1981)
"Da odmoriš malo dušu" (Diskoton 1982)
"Sve te više volim" (1985)
"Vjerujem" (PGP RTB 1987)

S VREMENA NA VREME
(Beograd)
Članovi grupe S vremena na vreme su jedni od utemeljivača i predvodnika beogradske akustičarske scene. Osnovali su je 1972 godine Miomir Đukić Miki (rođen 1949 ), prim, gitara, vokal, Vojislav Đukić Koki (rođen 1952), gitara, vokal, Asim Sarvan (rođen 1949 ), vokal, gitara i Ljubomir Ninković (rođen 1950.), gitara, vokal
Kada je Miki za Novu 1964 godinu od roditelja dobio akustičnu gitaru, uz klavir i harmoniku je proširio svoja prva muzička interesovanja Sa bratom Kokijem i flautistom Banetom Zarinom osnovao je gimnazijski bend Pupoljci, pa su izvodili obrade tadašnjih hitova. Miki je napisao pesmu "Sunčana strana ulice" koja je postigla lokalnu popularnost, posebno na ekskurzijama Koki je za to vreme učio klasičnu gitaru, sa Korni grupom je snimio obradu pesme "Obladi oblada" The Beatles, pravio je songove na stihove Miljenka Žuborskog i muziku za pozorišne predstave
Krajem šezdesetih, Asim Sarvan je iz Mladenovca stigao na studije Opšte književnosti i na fakultetu je upoznao mladog kantautora iz Smedereva Ljubu Ninkovića (ex Spooks), čiju će pesmu "Slika" Korni grupa staviti na jedan od svojih singlova Istu temu, pod nazivom "Kao vreme ispred nas", grupa će kasnije uvrstiti u svoj repertoar. Njih četvorica su se okupili u Radio Beogradu, snimajući songove za tada popularnu emisiju "Tip top kabare". Povremeno su radili zajedno i tako je došlo do imena grupe koja se okupljala s vremena na vreme.
U početku karijere najviše su bili angažovani na takozvanoj primenjenoj muzici za radio, TV, film i pozorište. Radili su muziku za predstave "Lukrecija Bordžija" i "Mandragola" u Narodnom pozorištu, "Beleške jedne Ane" u RU "Đuro Salaj", kao i "Nesumnjivo lice" Zorana Radmilovića u Ateljeu 212 U arhivu Radio Beograda ostalo je preko stotinu njihovih snimaka. Među prvima su koristili folklorne motive, obogaćivali zvuk zaboravljenim instrumentima, poigravali se žanrovima koje su oblačili u pedantno razrađene aranžmane Vezani za rad u studiju, prvu polovinu karijere su retko gradili na koncertima, nadoknađujući to nesvakidašnjom produktivnošću Ipak, redovno su svirali na BOOM festivalima. Živa verzija pesme "Odisej" objavljena je na duploj živoj ploči Nastupali sa Pop mašinom na Hajdučkoj česmi 1972. i 1973. godine, a bili su i česti gosti na festivalima Godine 1973. i 1974 dobili su nagradu za originalnu muziku na Festivalu jugoslovenskog radija u Ohridu Neusklađeni odlasci članova u JNA uslovili su isprekidanu diskografsku liniju, ali je ta rastrzanost uslovila da rade sa brojnim muzičarima Od prvog albuma, pridruženi član im je postao subotički bubnjar Nikola Jager, bas na toj ploči je svirao Robert Nemeček iz Pop mašine Sa njima su nastupali i bubnjar Raša Đelmaš (YU grupa), Bane Zarin, Dejan Petković (svirao je bas), klavijaturista Slobodan Ivlarković, flautista Dragoslav Vokić Džib i kontrabasista Nebojša Ignjatović U vreme kada su Asim i Miki bili u vojsci, u grupi su pevale i tadašnje studentkinje glume Tanja Bošković, Gorica Popović i Ljiljana Dragutinović Učestvovali su na snimanjima ploča jadranke Stojaković, Vlade i Bajke, Tamare i Nenada Pavlovića i Srđana Marjanovića Često su snimali muziku za pesme Kornelija Kovača koje su izvodili popularni pevači tog doba
Njihov debi album 1975 godine iznenadio je zrelošću, posebno u pesmama "Tema classica", "Traži mene" (koju je kasnije obradio Džoni Štulić), "Utočište", "Biblijska tema" (u kojoj je korišćen psalm Davidov iz "Biblije") Kvalitetan materijal, aranžmani urađeni u maniru The Beatles i nadahnuti tekstovi rezultirali su jednom od najboljih domaćih akustičarskih ploča. Zanimljivo je da su više od pola tekstova napisali pod presingom u ljubljanskom hotelu "Turist" poslednje noći snimanja. Sledeći LP "Moj svet" objavljen 19.78. godine bio je svojevrsna kompilacija pretežno pesama sa singlova. Tokom 1978. i 1979. godine u Domu omladine uz pred-stavu "Rastibuđilizovane klejbezable" amaterskog pozorišta Teatar Levo, redovno drže nastupe pod nazivom "Bistro kod plave sove". Marta 1979 godine su sa beogradskim amaterskim pozorištima bili na uspešnoj turneji po Poljskoj. Iste godine sa grupom Tako organizuju prvi kvadro ozvučen koncert kod nas. Albumom "Paviljon G" krenuli su u električnu fazu okarakterisanu u pesmi "Rock kritičar" Po izlasku ploče u JNA je tog leta 1979. godine otišao Vojislav Đukić, a grupa je sporazumno prestala sa radom.
Asim Sarvan je osnovao grupu Muzej Sarvan i jedno vreme je pisao pesme za ploče narodne muzike Pored nekoliko singlova, snimio je solo ploču "Asime, spasi me" (Jugodisk 1984.) uz prateću grupu Baklava band i Lazu Ristovskog, Većinu pesama i produkciju uradio je Ljuba Ninković, a snimljena je i obrada narodne "Kaleš, bre Anđo", Ljuba Ninković se zaposlio na Radio Beogradu i sa Vladom Jankovićem Jetom (ex Crni biseri), osnovao grupu Tunel. Koki je sa Robertom Nemečekom pokrenuo mini rock scenu u Dadovu na kojoj su predstavljene brojne nove grupe. Radio je muziku za pozorišne predstave od kojih se izdvojila "Džon Piplfoks u pozorištu "Radović". Godine 1983 grupa se okupila za potrebe snimanja filma "Nešto između" Srđana Karanovića, gde su kao kafanski bend napravili fuziju countrv zvuka i izvorne narodne muzike. Ljuba i Asim su 1990. godine ponovo snimili neke od najuspešnijih pesama koje su se pojavile na ploči "Najveći hitovi grupe S vremena na vreme" Početkom devedesetih Ljuba Ninković je sa glumcem Miloradom Mandićem na Trećem kanalu RTS radio dečiju emisiju "S one strane duge" u okviru koje su uz pomoć beogradskih muzičara snimili istoimenu ploču. Na Asimovu inicijativu, maja 1993 godine u beogradskom Domu omladine okupili su se beogradski akustičari na dobrotvornom koncertu.
Dobar prijem publike naveo je članove S vremena na vreme da obnove rad Povratnički koncert su održali u Sava centru 5. novembra 1993 godine Sa njima su nastupili: basista Bata Božanić, klavijaturista Šaša Lokner, bubnjar Ratko Ljubičić i perkusionista Nenad Januzović Snimak tog koncerta objavljen je na video kaseti "S vremena na vreme uživo Sava centar novembar 1993 " CD "Posle kraja" sa novim pesmama, koje su sva četvorica napisali, izašao je početkom 1996 godine Na snimanju su im pomagali Bata Božanić, Šaša Lokner, bubnjar Čeda Macura, Pera Džo Miladinović, majstor za usnu harmoniku i Marija Mihajlović koja je pevala u temi "Spavaj" Snimak koncerta S vremena na vreme, koji je održan 30 januara 1996. godine u novosadskom Studiju M u okviru unplugged serijala za TV NS Plus, objavljen je na disku "Unplugged" leta 1997. godine Sem ključnih pesama iz njihove karijere, tu je i obrada "Knockin On Heavens Door" Boba Dilena
Ljuba Ninković i Marija Mihajlović su objavili ploču "Zvuk tišine" (PGP RTS 1995 ) na kojoj su se našle njihove obrade hitova Pink Floyd, Simon & Garfunkel, Rolling Stones, The Beatles i drugih. Ljuba Ninković je tokom karijere komponovao muziku za pozorišne predstave "Uspavana lepotica", "Čarobnjak iz Oza", "Mačak u čizmama", "Mandragola", "Lukrecija ili Ždero" (Sterijina nagrada za muziku), "Peg, srce moje" i druge
Diskografija
Singlovi
"Sunčana strana ulice" / "Ponekad" (Pobeda / Radio
Kruševac 1973.)
"Čudno drvo"/ "Odisej" (Jugoton 1973) "Povratna karta"/"Đački rastanak" (PGP RTB 1974) "JanaVTavna noć" (PGP RTB 1974,) "Kao vreme ispred nas"/ "Kad budem stariji" (Studio B
1974)
"Dixieband"/"Tema za šargiju" (RTVU 1975) "Put putuje karavan" / "Priča sa istočne strane" (PGP
RTB 1977,)
"Moj svet" / "Saveti dobroj kuci" (PGP RTB 1977) "Učinila je pravu stvar" / "Spavaj" (PGP RTB 1978,,)
Albumi
"S vremena na vreme" (RTV U 1975)
"Moj svet" (PGP RTB 1978,, kompilacija)
"Paviljon G" (PGPRTB 1979)
"Najveći hitovi grupe S vremena na vreme" Ljuba i
Asim (PGP RTB 1990, kompilacija) "Vreme ispred nas" (PGP RTS 1993. kompilacija) "Posle kraja" (ITMM 1995,) "Unplugged" (Komuna 1997, koncertni)

SUNCOKRET
(Beograd)
Grupu su januara 1975 godine osnovali Bora Đorđević, akustična gitara i vokal (ex Zajedno), Nenad Božić, (ex U cvetu mladosti) akustična gitara, vokal i pevačice Snežana Jandrlić i Vesna Rakočević Snežana Jandrlić je pre Suncokreta imala pevačko iskustvo u rock operi "Isus Hrist Superstar" u Ateljeu 212. Po objavljivanju singla sa pesmom "Kara Mustafa", Vesna Rakočević prelazi u grupu Zdravo, a pevačku liniju upotpunjuju Biljana Krstić i Gorica Popović koja je u to vreme diplomirala glumu Pored brojnih televizijskih nastupa, manjih koncerata i zajedničkih svirki, nastupaju na festivalu Omladina 76. u Subotici i na Beogradskom proleću 76 godine. Polovinom 1976 godine priključio im se basista Bata Sokić. Sa njim nastupaju na BOOM festivalu u Beogradu, a deo nastupa zabeležen je na istoimenoj koncertnoj ploči.
U stilu tada popularne akustičarske muzike, komponuju materijal koji je često inspirisan starim narodnim pesmama, neguju višeglasno pevanje i serijom prvih singlova postaju miljenici medija. Godine 1976. učestvuju u snimanju omladinskog filma "Nije nego" Miće Miloševića, a neke od njihovih pesama upotrebljene su u samom filmu. Pesma "Moj đerdane" objavljena je na koncertnoj ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976.) snimljenoj na tom beogradskom festivalu Suncokret je sa radijskim disk džokejem Zoranom Modlijem snimao otkačene pesme pod firmom Hajduk Stanko i jataci. Debi album "Moje bube" snimaju u Ljubljani i na njemu se pored ranije objavljenih "Kara Mustafa", "Moje tuge", nalaze i štos pesme "Vuk i krava", "Oglas", zatim balade "Uspavanka, "Ni sam ne znam kada" i pesma "Prvi sneg" Dušana Mihajlovića Spire Producent ploče bio je Ivo Umek koji je svirao i klavijature. Po objavljivanju te ploče stalni članovi
postaju klavijaturista Duško Nikodijević i bubnjar Ljubinko Milošević. Živa verzija pesme "Prvi sneg" objavljena je na ploči "BOOM 77" (Suzy 1978). Unutrašnje trzavice dovode do personalnih promena 1978. godine Naime, grupa nije želela da izvodi Borinu novu pesmu "Lutka sa naslovne strane", on odlazi sa Biljanom Krstić, kratko vreme je u Ranom mrazu, a zatim formira Riblju čorbu, grupu sasvim drugačije muzičke orijentacije Snežana Jandrlić nastavlja sa grupom u novoj elektrifikovanoj postavi: Bata Sokić, Duško Nikodijević, gitarista Dušan Bezuha (exTilt) i bubnjar Vladimir Golubović (ex Tilt). Jedno vreme bubnjeve je u grupi svirao Ivica Vdović VD
Posle dva objavljena singla i uoči priprema za drugi album, grupa zbog unutrašnjih nezadovoljstava prestaje sa radom u proleće 1980 godine. Bata Sokić je sa Nenadom Božićem, gitaristom Zoranom Tutićem, pevačem Draganom Miljanovićem i bubnjarom Rašom Zivkovićem oformio grupu Vruć vetar koja je objavila dva singla i jedan LP. Snežana Jandrlić je pevala u TV rock opereti Vladimira Milačića "Kreatori i kreature" (PGP RTB 1988.), ali se povukla sa scene Bilja Krstić je prešla u Rani mraz, a solo karijeru je započela pločom "Prevari večeras svoje društvo sa mnom" (PGP RTB 1983.) za koju su pesme radili Đorđe Balašević i Josip Boček. Zatim je objavila ploče "Iz unutrašnjeg džepa" (PGP RTB 1985), "Bilja" (PGP RTB 1994.) a autori pesama bili su Kornelije Kovač, Srđan Šaper, Nebojša Krstić, Bajaga, Žika Milenković, Dr Spira, Radoman Kanjevac, Bata Zlatković, Nikola Čuturilo i drugi. Uz to je objavila i Sneška Jandrlić glas i energija Suncokreta dečiju ploču "Loptom do zvezda" (PGP RTB 1990.) iz TV serije "Srećan put u XXI vek". Na snimanju je gostovao Bora Đorđević, a muziku je na tekstove M. Antića, S. Stanišića i V, Andrića napisao Bane Zarin, Duda Bezuha je postao traženi studijski muzičar i producent Objavio je kasetu "Tamo gde spava sreća" (Time Records 1996,,) na kojoj su njegove instrumentalne kompozicije Poslednjih godina radi sa Đorđem Balaševićem i predvodi blues grupu Zona B
Godine 1995. grupa Suncokret je sa nekoliko akustičarskih nastupa nakratko obnovila rad.
Diskografija
Singlovi
"Kara Mustafa"/"Moje tuge" (RTV U 1975 )
"Gde ćeš biti lepa Kejo" / "Pusto more, pusti vali" (RTV
U 1976)
"Rocknroll duku duku" / "Gili gili blues" (Diskos 1976) "Oj, nevene"/ "Tekla voda" (RTV U 1976) "Imam pesmu za sve ljude" / "Čovek koga znam" (RTV
U 1978)
"Dlakavo čudo"/"Noćna ptica" (PGP RTB 1979.) "Sviće novi dan" / "Tvoja mama gunđa protiv mene"
(PGP RTB 1979)
Album
"Moje bube" (RTV U 1977)

ŠARLO AKROBATA • ŠIFRER ANDREJ

ŠARLO AKROBATA
(Beograd)
Od udarne trojke koja je činila beograd¬ski novi talas, grupa Šarlo akrobata se prva pojavila na sceni aprila 1980. godine i to kao predgrupa Pankrtima na koncertu u SKCu Taj nastup je predstavio grupu na raskrsnici Gitarista i pevač Milan Mladenović i gitarista Dragomir Mihajlović Gagi su prethodne dve godine predvodili melodičnu hard rock gru¬pu Limunovo drvo i vremenom su zapali u muzički ćorsokak. Dolaskom basiste Dušana Kojića Koje i bubnjara Ivana Vdovića VDa, krenuli su u svežem pravcu inspirisani punkom i novim talasom. Koja je pre toga bio u raznim manje poznatim beogradskim sas¬tavima i kretao se u punk krugovima koji su se okupljali oko SKCa. Ivan Vdović je odras¬tao slušajući jazz, svirao je u brojnim beo¬gradskim sastavima, a uoči dolaska u Limu¬novo drvo bio je u grupi Suncokret Sa nji¬ma je u svojstvu neslužbenog menadžera bio i Kojin prijatelj Nenad Krasavac Kele. Te večeri, nastupajući ispred Pankrta, promenili su ime u Šarlo akrobata, svirali su nove pesme, ali i neke stare u osavremenjenom obliku Ubrzo posle tog nastupa grupu na¬pušta Gagi Mihajlović.
Prve snimke uradili su u studiju Druga maca Enca Lesića i to pesme "Ona se budi", "Oko moje glave", "Niko kao ja" i "Mali čovek" Pesme su se pojavile na albumu "Paket aranžman" (Jugoton 1981 ,) zajedno sa snim¬cima Idola i Električnog orgazma. U proleće 1980 godine nastupaju uz druge domaće bendove na zagrebačkom Bijenalu sagrupama Gang Of Four i Classix Nouveaux, Kra¬jem godine pojavili su se na Omladinskom festivalu u Subotici i dobili drugu nagradu žirija za pesmu "Ona se budi" Sa Goranom Vejvodom radili su muziku za film "Dečko koji obećava" Mise Radivojevića Autor mu¬zike bio je Koja, a tekstove je pisao Nebojša Pajkić, ujedno i scenarista filma Kao članovi VIS Dobri dečaci u filmu se pojavljuju Koja i VD, a pevač grupe je Aleksandar Berček u ulozi buntovnog dečka po imenu Slobodan Milošević. Za potrebe filma snimljene su tri pesme "Slobodan", "Balada o tvrdim sisama" i "Depresija", ali one nikada nisu objavljene.
Debi LP "Bistriji ili tuplji čovek biva kad " objavljuju za PGP RTB 1981. godine ali ured¬nici, zbunjeni učinjenim, taj materijal pro
daju Jugotonu. Kao gosti na snimanju se pojavljuju Goran Vejvoda, Gagi Mihajlović, Jurij Novoselić (Film) i Dejan Kostić (Grupa I). Ako su na početku bili bazirani na punk i beloj reggae muzici, ovom pločom se pot¬puno okreću eksperimentu Milan i Koja su
donosili inicijalne ideje, dok se VD bavio nji¬hovom razradom i razgradnjom. Raspored uloga bio je određen njihovim različitim sen¬zibilitetima Milan je bio zadužen za osno¬vnu melodičnost, Koja za destabilizaciju i inovativno sviranje bas gitare na tragu Džimija Hendriksa, ali lično iz punk vizure, dok je VD svemu tome dodavao osobeno vezivno tkivo. Njihove različitosti su se ogle-dale i u tekstovima Kojini su bili minimali¬stički, na nivou besnih grafita, dok je Milan negovao fabulu i višeslojnost, pokazujući afi¬nitet ka poetskim slikama. Ali obojica iznose jasne i beskompromisne stavove. U leto 1981. godine kada se ploča pojavila, pred¬stavljala je iznenađujuće hrabar eksperiment u kome su sjedinjena iskustva britanske novotalasne scene, reggae uticaji i produ¬centski dub efekti, Spojiviši različite žanrove, napravili se nešto svoje, sasvim novo. Sami su se bavili produkcijom i uspeli su da zabeleže koncertnu eksplozivnost Ploča je dobila naziv po tekstu iz stare knjige prosvetiteIja Vaše Pelagića "Narodni učitelj", a u pesmi "Pazite na decu I" korišćeni su delovi iz nje. U pesmi "Pazite na decu" postupili su po neobičnom principu: Milan je svirao bubnje¬ve, VD gitaru, Dejan Kostić bas, Goran Vejvoda je pevao, a Koja je puštao krike i udarao timpane.
U jesen 1981. godine dobijaju nagradu Smeli cvet za muzičko stvaralaštvo koje im je dodelio Savez socijalističke omladine Srbije. Posle toga su otišli na kraću turneju po Poljskoj Krajem iste godine, sasvim iznena¬da, grupa prestaje sa radom. Milan sa Gagijem osniva grupu Katarina II, Koja sa Keletom za bubnjevima pokreće Disciplinu ki¬čme, a VD uči bas gitaru i planira osnivanje grupe Da li volite džez? Međutim, on to nikada ne ostvaruje Jedno vreme svira u Katarini II, zatim radi sa brojnim beograd¬skim sastavima, a poslednja grupa u kojoj je aktivno svirao su Heroji Umro je 23. sep¬tembra 1992. godine
Diskografija
Singl
"Ona se budi"/"Mali čovek" (Jugoton 1981)
Albumi
učešće na ploči "Paket aranžman" (Jugoton 1981) "Bistriji ili tuplji čovek biva kad ,," (Jugoton 1981)

ŠIFRER ANDREJ
(Kranj)
Slovenački kantautor Andrej Šifrer rođen je 1952. godine u Kranju. Uz muziku je stu¬dirao, tako da je diplomirao prava, jedno vreme je u novinama pisao o rock muzici, a niz godina je radio kao urednik u RTV Ljub¬ljana
Već prvim singiom "Zuboblues" skrenuo je pažnju na sebe upečatljivim autorskim sti¬lom, tako da je krenuo utabanom stazom i učestvuje na Zagrebačkom (pesma "Vonj željezničkih postaj"), Beogradskom festivalu i Slovenskoj popevki (pesma "Lepi ludje")
Debi LP "Moj žulj" snima 1978 godine u Londonu sa tamnošnjim studijskim muzičari¬ma i u produkciji klavijaturista i aranžera Dejva Kuka (Dave Cook) koga je upoznao preko Aleksandra Mežeka U temama "Stoj, Marija", "Grenko vino" predstavio je svoj baladerski talenat, a jedina tuđa pesma je "Vasovalec" Josipa Verbiča. Bazirajući muziku na autorskim tekstovima, obrađuje razno¬vrsne teme, tako da "Moji miševi" govore o alkoholičarima, a "Uspomena na tebe" govo¬ri o mladiću koji je iz ljubavne veze profiti¬rao samo polnu bolest. Tu ploču je otpevao na slovenačkom, ali već na sledećoj, "Od šanka do šanka", koja izlazi 1979 godine tekstovi su na srpskohrvatskom jeziku i sa njom postiže širu afirmaciju. U radu na tek¬stovima pomogao mu je Arsen Dedić čija se pesma "Svete krave" našla na ploči. Kao i prethodna i ova ploča je snimana u Londonu u produkciji Dejva Kuka i Entonija Dejvida (Antonv David). U pesmama "Košava", "Mari¬ja", "A ti želiš pričati", Šifrer realizuje emotivne balade, dok su "Moj šef", "Ljubav iz trafike", "Brat" i "15" duhovite analize svakodnevice u kojima poseže za različitim stilovi¬ma, od popa do countrv zvuka. Sledeća, dupla ploča "Ideje izpod odeje" donosi opet tekstove na slovenačkom Ploču snima 1982 godine ponovo u saradnji sa Dejvom Kukom i Bimbo bandom, sastavljenim za ovu priliku od engleskih muzičara. Od Slovenaca tu su Čarli Novak (bas) i Martin Žvelc (harmoni¬ka). Ovog puta album je urađen u ljubljan¬skom studiju Tivoli Svaka strana ploče naz¬vana je po stranama sveta, pa se tako na severnoj nalaze koncertni snimci sa nastu¬pa u Kamnici i Ljubljani Tu su se našle pesme "Vse manj je dobrih gostiln" sa starogradskim štimungom i "Oče" uz harmoniku u maniru slovenačke narodne muzike Istra¬živanje etno zvuka proteže se i u pesmama "Ena bouha me grize", "Prepelica", "Šimen in Agata". Pesma "Gorska ruža" obrada je "Yankee Lady" Džesa Vinčestera (Jesse VVinchester) a "Rdeči cvet" obrada "La Colpa Fu" Saopilija I na ovoj ploči Šifrer nudi žanrov¬sku mešavinu reggae, ska, bluesa, countrv i pop forme. Album "Nove pravljice" nastaje u Londonu 1983. godine, a kao gosti pojavlju¬ju se Džona Lui (Jona Levvie) koji svira har¬moniku i Aleksandar Mežek. Pored Šifrerovih pesama, tu su "Fronček", obrada kafanske narodne i "Ostani z nami", prepev pesme "Stav" Vilijamsa (VVilliams)
Godine 1990 objavljuje countrv ploču "Hiti počasi" koju je snimio u Nešvilu sa ta¬mošnjim muzičarima i na njoj su pored au¬torskih pesama i obrade. Godinu dana kasni¬je, ponovo u Nešvilu, na engleskom snima verzije svojih starih pesama koje izlaze na kaseti "Underground Cowboy" Godine 1993 u Argentini drži pet koncerata slovenačkim iseljenicima i snimak sa tih nastupa
izlazi na kaseti "Ole, ole, ole.....Iz Buenos Aire
sa". Tokom 1994 godine sa slovenačkim padobrancima putuje po Kini i Tibetu, zatim odlazi u Dablin i sa sastavom The Dubliners
snima ploču "Sedem irskih noči" nazvanu po obradi standarda "Seven drunken nights". Na toj ploči su se našle nove Šifrerove pesme i još jedna obrada "Malo gdaj se srečeval" stare pesme Mojmira Sepea Sa irskom grupom Stocktons Wing 1995 godine drži četrnaest koncerata po Sloveniji Zatim u Kaliforniji sa producentom Štivom Vudom (Steve Wood) snima gitarsku ploču "Življe¬nje je drag sport". Na snimanju su ga pratili kalifornijski studijski muzičari i kako su se međusobno raspravljali da li ta muzika zvuči kao radovi sastava Beatles ili Eagles, nazvali su se Beagles
Budući da poslednjih godina seta kroz različite žanrove, planira da snimi jednu blues ploču i jednu na kojoj bi koristio gu¬dačke instrumente.
Diskografija
Singlovi
"Zuboblues" / "Bio sam mlad" / "Grenko vino" (RTV U
1977)
"Moje miške"/ "Stoj, Marija" (RTV U 1978 ) "Košava"/"Ljubav jz trafike" (RTV U 1979) "Vse manj je dobrih gostiln" / "Oče"/ "Debeluhi" /
"Moja dama" (RTV U 1980. dvostruki singl) "Majhni psi"/"Ko zvonovi zapojo" (RTV U 1981)
Albumi
"Moj žulj" (RTV U 1978)
"Od šanka do šanka" (RTV U 1979)
"Ideje izpod odeje" (RTV II 1982 dupli)
"Nove pravljice za otroke in upokojence" (RTV II
1983)
"Hiti počasi" (RTV Slovenija 1990) "Underground Cowboy" (RTV S Gooby Music 1992 kaseta) "Bil sem mlad. Ostani z nami (Najveći uspehi 1976 1983 )" (RTV S 1990 kompilacija) "Ole, ole, ole...Iz Buenos Airesa" (RTV S Šifco Music 1993, koncertna kaseta) "Sedem irskih noči" (RTV S Šifco Music 1994) "Življenje je drag sport" (Šifco Music Corona 1995 )
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: ILUSTROVANA YU ROCK ENCIKLOPEDIJA

Post od branko »

TAKO • TERMITI • TEŠKA INDUSTRIJA • TILLY ROBERT • TIME I DADO TOPIĆ • TONY MONTANO • TUNEL • TUTTI FRUTTI BAND • TVRDO SRCE I VELIKE UŠI

TAKO
(Beograd)
Simfo rock orijentisan sastav Tako osno¬vali su 1975. godine basista Dušan Ćućuz, klavijaturista Đorđe Ilijin, gitarista i pevač Sava Bojić i bubnjar Milan Lolić. U to vreme Dušan Ćućuz je već bio veteran na sceni, tokom šezdesetih je svirao u Džentlmenima i Plamenih 6, a početkom sedamdesetih je bio pridruženi član YU grupe zadužen za ton, svetio i zvučne efekte. Pored toga, bio je u originalnoj postavi grupe Opus. Sava Bojić je takođe imao kilometarsku karijeru na sceni Jedan je od osnivača Pop mašine a bio je cenjen po svojim preciznim svirkama Hendriksovog repertoara. Đorđe Ilijin je radio kao profesor muzike, a sem instrume¬nata sa klavijaturama svirao je blok flautu i usnu harmoniku i često gostovao na sni¬manjima drugih sastava. Grupa se u početku zbog svoje nekomercijalnosti teško probi¬jala na sceni
Tokom 1975. godine u studijima Radio Beograda uradili su prve snimke "Čujem svo¬je misli", "Daždevnjak", "Lena" i "Čudan grad". Ozbiljniju afirmaciju doživeli su tokom 1977. godine kada su se ustalili u postavi sa gitaris¬tom Miroslavom Dukićem i bubnjarom Slobodanom Felekatovićem. Te godine, 28. avgusta, nastupaju kao predgrupa na koncer¬tu Bijelog dugmeta kod Hajdučke česme. Novembra iste godine sa grupom $ vreme¬na na vreme organizuju kvadro ozvučen koncert u Domu omladine. Uspešni su bili i na festivalu BOOM 78 u Novom Sadu. Pošto su ih zbog nekomercijalnosti odbili u goto¬vo svim Somaćim diskografskim kućama, uhleblje nalaze 1978. godine u produkciji RTV Ljubljana i to posle nastupa na Omla¬dinskom festivalu u Subotici.
Na debi albumu "Tako" kao autori pot¬pisuju se Ilijin, Ćućuz i Dukić u pesmama hipi naslova "Sinteza", "Utapanje sunca u peščanu memoriju", "Druga strana mene" U dugim, pretežno instrumentalnim kompozicijama nude svoju viziju simfo rocka sa jazz ele¬mentima U temi "Lena" kao vokal gostuje Asim Sarvan iz sastava S vremena na vreme, dok u pesmi "Minijatura" čine muzičku po¬svetu sastavu Jethro Tuli Album su promovisali besplatnim koncertom na Kalemegdanu Početkom 1979 godine sa grupom S vremena na vreme u Domu omladine pono¬vo organizuju kvadro ozvučen koncert Za
tim pauziraju jer je Ilijin oboleo od artritisa, a Dukić se odvojio i osnovao svoju grupu
Godinu dana kasnije, grupa u staroj po¬stavi nastavlja sa radom. Drugi album "U vre¬ći za spavanje" objavljuju septembra 1980. godine Ploča je ozbiljnije zamišljena, a sva¬ki član je producirao svoju pesmu Po objav
Tako 1975. godine, originalna postava.
ljivanju ploče kreću na seriju promotivnih koncerata a nastupaju i u Zagrebu u okviru manifestacije Pozdrav iz Beograda. Odlazak bubnjara u vojsku, ali i opšta promena klime izazvana dolaskom novog talasa, razlog su što je grupa prestala sa radom.
Oproštajni koncert održali su na beograd¬skom Filozofskom fakultetu početkom 1981 godine. Miroslav Dukić je postao studijski muzičar, snimio je veliki broj ploča drugim autorima, dok Ćućuz radi na ozvučavanju koncerata. Ilijin se posvetio arheologiji, radio je kao nastavnik muzičkog, ali je paralelno bio i producent drugim grupama. Objavio je solo ploču "Zabranjeno prisluškivanje" (Suzy 1983.) na kojoj je svirao sve instru¬mente sem bubnjeva Taj deo rada obavio je Vladimir Furduj (ex Korni grupa) Ilijin poslednjih godina živi u Americi i bavi se produkcijom. Godine 1993 nemački izda¬vač Tomas Verner (Thomas VVerner) je za svoju diskografsku kuću Kalemegdan Disk objavio na vinilu reizdanja oba albuma
grupe Tako Odevene u nov, luksuzan omot (rad Mome Rajina), ploče su dobile i muzički dodatak. Prvi album ima bonus pesmu "Put na jug", a drugi "Izgubljeno ništa" i "Horde mira" i to su originalni materijali snimljeni u vreme dok su aktivno radili zajedno
Diskografija
"Tako" (RTV U 1978)
"U vreći za spavanje" (PGP RTB 1980)

TERMITI
(Rijeka)
Jedna od prvih domaćih punk grupa nastala je 1978. godine u riječkom pred¬građu Turnić. Originalnu postavu činili su pevač Predrag Kraljević Kralj, gitarista Robert Tičić Tica, basista Damir Plečić, bubnjar Davor Horvat i klavijaturista Krešo Kaštelan Prvi koncert imali su 23 oktobra 1978. godi¬ne u riječkom klubu Modra. Međutim, posle jednog nastupa na kome se Kralj sekao žile¬tom, deo članova napušta grupu. Novi članovi postaju basista Damir Martinović Mrle (ex Beta Centaurv), bubnjar Berislav Dumenčić i klavijaturista Josip Krošnjak (ex Beta Centaurv). U različitim kombinacijama u grupi su klavijature svirali Emil Žauhar, kas¬nije u grupi Kaos i Davor Tolja (ex Vrijeme i zemlja a kasnije osnivač Denis & Denis).
Tokom rada Termiti nisu snimili nijednu ploču, ali su pesme "Vjeran pas", "Mama, s razlogom se brineš" i "Vremenska prognoza" uvršćene na kompilaciji "Novi punk val 7880" (ZKP RTV 1980). Svoj beskompromisni punk izraz prvi put su ozbiljnije medijski po¬tvrdili nastupom u Kristalnoj dvorani opatij¬skog hotela Kvarner kada su se skidali, bacali perje i na binu iznosili WC solju Posle tog prilično šokantnog koncerta, bili su predgru¬pa sastavu Buldožer na njihovim nastupima u Sloveniji tokom 1980. i 1981 godine,
Poslednju svirku održali su u Plavoj sali Dvorane mladosti 1982. godine. Damir Mar¬tinović je oformio sastav Strukturne ptice, potom Let 2 u kojem je bubnjeve svirao Beri¬slav Dumenčić, a zatim je grupa prerasla u Let 3 Na svoj drugi album "El Desperado" uvrstili su obradu pesme "Vjeran pas" koja je i inače njihov koncertni favorit, kao što su i atraktivnim scenskim nastupima nastavili liniju Termita. Josip Krošnjak je svirao sa grupom Fit (koja je takođe u jednom perio¬du izvodila obradu "Vjeran pas"), a potom u obnovljenoj grupi Beta Centaurv koja je radi¬la pod imenom Beta Robert Tičić je postao član grupe Paraf, a dve godine po raspadu Termita je preminuo Predrag Kraljević je u više navrata pokušavao da se vrati na scenu, učestvovao je u projektima "Zvuk za zrak" i Ri Band Aid
Polovinom 1996 godine objavljenje CD "LP ploča Vjeran pas" na kome se nalazi sedamnaest njihovih originalnih studijskih snimaka iz prve faze, uz žive snimke sa nas¬tupa u Puli avgusta 1979 godine i Rijeci novembra 1981, godine. Posvetu Termitima uradila je 1992 godine grupa Zvoncekova bilježnica iz Aranđelovca, obradivši na svojoj kaseti "Inženjeri ljudskih duša" pesmu "Vjeran pas".
Diskografija
"LP ploča Vjeran pas" (Dallas 1996)

TEŠKA INDUSTRIJA
(Sarajevo)
Klavijaturista Gabor Lenđel rođen je u Subotici 1951. godine, a 1964. godine je osnovao tinejdžersku grupu Suze mladog krokodila u kojoj je svirao gitaru. Godine 1970 Mihajlo Kovač (Kornelijev brat) na Omladinskom festivalu u Subotici izvodi nje¬govu pesmu "Padao je sneg" i osvajaju prvu
Teška industrija tada ima temeljne kad¬rovske promene Novi pevač postaje Goran Kovačević, basista Aleksandar Kostić, bub¬njar Munib Zoranić, a klavijaturista Darko Arkus. Drugi LP "Teška industrija" producirao je Nikola Borota, muziku je radio Lenđel a većinu tekstova Duško Trifunović. Tekst za pesmu "Ala imam ružnu curu" napisao je Ranko Boban, a ispostavilo se da je muzika uzeta od mađarskog sastava Škorpion, ali nije potpisana, stoje izazvalo solidan skan¬dal. U pesmi "Štefanija", Lenđel se ogleda kao pevač (pola teksta je na mađarskom), "Položio sam ruke u travu" potiče iz perioda rada sa grupom Rok, a na albumu je i ep¬ska balada "Nikola Tesla" Oktobra 1977. godine Lenđel odlazi u JNA i napušta grupu. Jedno vreme Lenđel svira orgulje u grupi Rok. Početkom sedamdesetih aktivno se bavi atletikom, a u vreme dok je bio reprezentativac, radi kao muzički pro¬ducent u emisiji "Veče uz radio" I programa Radio Beograda. Zatim prelazi u Sarajevo i 1974. godine osniva grupu Teška industrija. Pored njega, originalnu postavu čine: Vedad Hadžiabdić, gitara (ex COD), Ivica Propada¬lo, bas gitara (ex COD), Senad Begović, bub¬njevi (ex Formula 4), Fadil Toskić, vokal Tek¬stove im je pretežno pisao Duško Trifunović Pravu afirmaciju dobijaju tek dolaskom pevača Seida Memića Vajte (ex Veziri). Sep¬tembra 1975 godine u grupu dofazi basista Sanin Karić (ex Formula 4).
Prvim singlovima "Karavan" i "Kolika je Jahorina planina" (obrada narodne), nude pevljivi hard rock kome je težište na Lenđelovim orguljama. Na debi albumu "Ho ruk", objavljenom 1976. godine predstavljaju se pesmama "Od Olova do Trnova", "Koncert tročinski" i drugim za koje su tekstove pisali Duško Trifunović, Ranko Boban u Dušanka Haleta. Leta 1976 godine grupa učestvuje na Splitskom festivalu sa tipičnom zabavnjačkom pesmom "Život je maskenbal" ko¬jom postižu uspeh. Krajem godine iz benda odlazi Vajta, osniva grupu Zmaj od Bosne, sa kojom učestvuje na BOOM festivalu 78. a potom započinje solo karijeru, dok Sanin Karić prelazi u Bijelo dugme.
Ostatak članova pokušava da nastavi pod istim imenom, ali bez većeg uspeha. Godi¬ne 1978 objavljuju LP "Zasviraj i za pojas zadjeni", a jula meseca sviraju po Poljskoj. Goran Kovačević sa Ipetom Ivandićem i Lazom Ristovskim snima solo ploču "Prvak svijeta" (Diskoton 1982), a Teška industrija 1984. godine objavljuje LP "Ponovo sa vama" u postavi Vedad Hadžiabdić (gitara, autor muzike). Narcis Lalić, vokal, Munib Zoranić, bubnjevi, Sead Trnka, bas i Zoran Krga, klavi-jature. Tekstove na toj ploči pisali su Duško Trifunović, Vedad Hadžiabdić, Husein Vladović i Mladen Vojičić Tifa. Po odlasku iz grupe, Lenđel se preselio u Novi Sad, zapo¬slio u produkciji Radio Novog Sada, gdeje radio kao producent i aranžer. Jedno vreme je sarađivao sa Ljubišom Ristićem u Suboti¬ci u okviru KPGTa.
Godine 1995. švajcarski izdavač Krin music objavio je kompilacijski CD Teške indus¬trije na kome su se našle pesme sa njihovih albuma, a gitarista Vedad Hadžiabdić, kao jedini stari član, za istu kuću snima CD "Ruže u asfaltu" kojim pokušava da nastavi život grupe
Diskografija
Singlovi
"KaravanVUFO" (Jugoton 1975)
"Kolika je Jahorina planina" / "Kovači sreće" (Jugoton 1975]
"Kadija"/ "Šta je rekla Ana" (Jugoton 1975)
"Životje maskenbal"/"Našem putu kraja nema" (Jugoton 1976)
"Štap" / "Nepoznata pjesma" (Jugoton 1976)
"Alaj mi je večeras po volji" / "Ja i ti i ljubav naša" (Jugoton 1977)
"Igraj mala opa, opa" / "Otišla je ljubav moja" (Jugo¬ton 1977)
Albumi
"Ho ruk" (Jugoton 1976) "Teška industrija" (Jugoton 1976) "Zasviraj i za pojas zadjeni" (Jugoton 1978) "Teška industrija i S, M. Vajta" (Jugoton 1981) "Ponovo sa vama" (Sarajevo disk 1984) "Ruže u asfaltu" (Art Of Voice Megaton 1996.)

TILLY ROBERT
(Subotica)
Robert Tilly, poznatiji pod imenom Lonesome Bob Tilly rođen je 1954. godine u Su¬botici Peva, svira akustičnu gitaru, bas, mandolinu, instrumente sa klavijaturama i flautu. Piše poeziju, slika i bavi se publici¬stikom vezanom za muziku
Početkom osamdesetih sa Draganom Ružićem je oformio akustičarski duet After Midnight Band. Od 1985. godine profesio¬nalno se bavi muzikom izvodeći folk, blues, reggae i jazz muziku. Živeo je i nastupao Mađarskoj, Švedskoj, Holandiji, Americi, Nemačkoj i Maleziji Objavio je knjige svojih pesama, ali i prevode blues pesama: "La Poesie Sonc But" (1976.), "Etthell VVolfs Sideturns" (1982), "Troubadour" (1982,), knjigu eseja "The Great Blues Stvlists" (1994.), "The Liverpool Poetic Circle" (1995.), "Irish Fairy Tales" (1996.) i "Great Blues Stvlists 2" (1997.). Tokom karijere snimao je sa različi¬tim muzičarima, pa su tako nastale ploče "Rather Go Blind", EP sa Robertom Hekeom (Robert Hoekke) objavljen 1984 godine u Holandiji Sa mađarskim Hobo Blues Ban¬dom snimio je 1986. godine LP "Esztrad", a sa grupom Exit istoimeni album objavljen 1988. godine u Jugoslaviji Na kaseti "Feel So Lonesome" koja je izašla krajem 1994 godine snimio je obrade blues i countrv standarda. Na kompilaciji "Belgrade The Blues Today" (PGP RTS 1994 ) snimio je tradicional "John, the Revelator". Na kaseti "Tributes" snimio je posvete omiljenim blues veli¬kanima Kaseta "Root Vegetable With Wild Mushrooms And Vegetable" predstavlja zbir osamnaest pesama koje je Bob snimao od 1983. do 1994. godine.
Na kaseti "Radio sessions" našli su se snimci njegovog akustičarskog nastupa na radiju urađeni 18 juna 1996. godine Te večeri je takođe izvodio obrade standarda Na kaseti "Soleil des Loups" snimio je svoje kompozicije, kao i obrade standarda a sve instrumente je, po običaju, odsvirao sam
Diskografija
"Rather Go Blind" (Attic 1984.. EP) "Exit" (PGP RTB 1987. LP)
"Esztrad" (Hungaroton 1987, LP)
"Kilometerkovek" (Jugoton 1988, LP)
"Music Unity" (RTV Novi Sad 1988, EP)
"Diarea Dont Have No Mercy (In This Land)" (ITMM
1994, kaseta)
"Feel So Lonesome" (Music Yuser 1994, kaseta) "Root Vegetable With Wild Mushrooms And Veg
etable" (Music Yuser 1995, kaseta) "Tributes" (Mario Records 1995 kaseta) "Lonesome Bob & the Cold Shit" (Good Taste Records
1996, kaseta) "More Tributes per Yeare (Good Taste Records 1996,
. kaseta)
"Raw & Lonesomelive" (LP Production 1996,, kaseta) "Alive and Well at St, James" (LB Production 1996,
kaseta) "Lonesome Bob Radio Sessions" (Gorilla Memories
1996, kaseta) "Soleil des Loups" (Big City Dream 1997, kaseta)

TIME
(Zagreb)
Adolf Dado Topić rođen je 4 septembra 1949. godine u selu kraj Nove Gradiške u Slavoniji Muzičku karijeru Dado je započeo kao srednjoškolac u grupi Đavolji eliksiri u kojoj je gitaru svirao Josip Boček, Dado je svirao bas i pevao
Kasnije su obojica svirali u grupi Lavine, da bi se 1967 godine priključili najuspešnijoj postavi osječkih Dinamita Prve Dinamite činili su pevač Kićo Slabinac, gitarista Antun Nikolić, basista Alberto Krasnici, klavijaturista Vlada Lazić i bubnjar Ratko Divjak. Kada su Slabinac i Nikolić otišli u JNA, nove Dina¬mite nastavljaju Dado koji prelazi na ritam gitaru i prvi put peva, Boček, Divjak i Alber¬to Krasnici. Dado vrlo brzo izgrađuje repu¬taciju odličnog pevača soul i blues muzike "Genijalci iz Osijeka", kako su ih tada naz¬vali, svirali su samo tuđe stvari, ali za njima ne ostaje nijedan studijski snimak. Prethod¬ni Dinamiti ostali su zabeleženi sa snimcima iz 1967. godine sa numerama "Čađava mehana" i "Čačak kolo" na kompilacijskim kompakt diskovima "Yu retrockspektiva" (Ko¬muna 1994 ) U leto 1969. godine iz Nemačke se vraća gitarista Vedran Božić (rođen 1946. u Zadru) koji je po klubovima svirao sa zagrebačkom grupom Roboti. Po raspadu Robota osnovao je Wheels Of Fire koji su jednom prilikom u klubu svirali sa Džimijem Hendriksom. Pod utiskom njegove priče Dado je nagovarao ostale iz Dinamita da se oprobaju u inostranstvu, ali bez uspeha.
Razočaran, resio je da ide sam, ali krajem 1969 godine stiže mu poziv da se priključi Korni grupi i zameni pevača Dalibora Bruna
Po njegovom prelasku u Beograd, Dina¬miti prestaju sa radom. Ubrzo Dado u Korni grupu dovodi i Josipa Bočeka. U Korni grupi je počeo da komponuje i tako su nastale nje¬gove prve pesme "Remember", "Žena je luka a čovek brod" i "Prvo svetio u kući broj 4" u kojoj je autorstvo podelio sa Kornelijem Ko¬vačem lako su te pesme bile u maniru pro¬gresivne muzike koju je Kornelije u to vreme zastupao, nijedna se nije našla na pločama Korni grupe
Septembra 1971 godine napušta Korni grupu i odlazi u Zagreb gde uz pomoć me¬nadžera Vladimira Mihaljeka formira Time. Grupa zvanično nastaje novembra 1971, godine u postavi: Dado Topić, vokal, Tihomir Pop Asanović, klavijature (ex Generals), Vedran Božić, gitara (ex Grešnici, Roboti, VVheels Of Fire, Mi, BP Convention), Mario Mavrin, bas (ex BP Convention), Ratko Div
jak, bubnjevi (ex Dinamiti, BP Convention) i Brane Lambert Živković, klavir i flauta (ex Grupa 220) Debi LP, za koji je većinu pesama Dado napisao još dok je bio u Korni gru¬pi, izlazi polovinom 1972. godine Prvi tiraž štampan je u pet stotina primeraka, jer se u to vreme nije verovalo da domaći album ima komercijalni potencijal. Kako je prodaja kre¬nula iznenađujuće dobro, ploča je godinama kasnije redovno doštampavana (CD reizdanje iz 1990 ima kao bonus pesme "Makedo¬nija" i "Da li znaš da te volim"). Na debiju se našla epski široka "Za koji život treba da se rodim", jazz orijentisana "Kralj alkohol" (mu¬zika Alberto Krasnici), udarna "Istina mašina" (koju je 1994 obradila EKV), neobavezna "Hegedupa upa" i balada "Pjesma No 3", Originalna postava dala je nekoliko vrlo ubedljivih koncerata, a onda je počelo osipa¬nje muzičara što će biti karakteristika grupe tokom čitave njene karijere Prvo je otišao Mario Mavrin, pa su bas na smenu svirali Dado, Nenad Zubak (ex grupa 220) i Čarli Novak (ex Generals, Srce, Septembar). Zatim se iz redovnog angažmana povukao Ratko Divjak koga su zamenili Pečo Petej a uskakao je i Piko Stančić. Pečo Petej, je u to vreme već imao izgrađenu reputaciju Krajem šez-desetih bio je član splitskih Delfina zajedno sa klavijaturistom Encom Lesićem. On i Enco su 1970. godine prešli u lndexe, ali se Pečo u grupi zadržao samo dva meseca. Po zavr¬šetku Muzičke akademije u Gracu 1973 godine pristupio je grupi Time i ostao joj veran tokom svih uspona i padova Ipak, veli¬ki promet muzičara kroz grupu rezultovao je i vrlo neobičnim postavama Jednom prili¬kom u Osijeku su nastupili samo bubnjar Pe¬čo Petej i Topić. A u Splitu se Time pojavio u kombinaciji: Asanović, Petej i basista Baraković
Do prestanka rada originalne postave dolazi januara 1973. godine. Dadoje neko¬liko meseci proveo u Nemačkoj gde je sa Vedranom Božićem svirao po klubovima, a Asanović je otišao na turneju u SSSR kao član Novih fosila Po povratku u zemlju, Dado nastupa sa Jugoslovenskom pop selek¬cijom koju je osnovao Pop Asanović. Time i Pop selekcija učestvuju na Svetskom festi-valu omladine u Berlinu, u tadašnjoj Istočnoj Nemačkoj gde dobijaju nagradu za Asanovićevu kompoziciju "Berlin" Sviraju i u Austriji kao predgrupa na turneji engleskog sastava East Of Eden, kao i na festivalu BOOM 73 i njihova pesma "Reci mi ciganko
Dado Topić 1979 godine u vreme albuma "Neosedlani" što u mome dlanu piše" objavljena je na živoj ploči "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton 1973). Početkom 1974. godine Dado učestvuje na snimanju albuma "Majko zemljo" Tihomira Asanovića na kome peva, ali je i autor muzi¬ke i tekstova Članovi Pop selekcije osnovali su kasnije sastav September sa kojima je Topić povremeno nastupao U dva navrata, tokom 1974 godine, Dadoje bio u zatvoru zbog izbegavanja vojne obaveze. Tokom boravka u vaspitnoj ustanovi napisao je pesme za album "Time II" koji je snimio sa Asanovićem, Divjakom i Dragim Jelićem iz YU grupe koji je u to vreme u Ljubljani boravio u JNA Dadoje svirao bas, a na ploči su se našli trominutni hitovi "Alfa Romeo GTA", "Dok ja i moj miš sviramo jazz", zato¬čeništvom inspirisana "Živjeti slobodno" i balade "Da li znaš da te volim", "Divlje guske" (na tekst Desanke Maksimović) i "Balada o 2000" za koju je muziku napisao Alberto Krasnici.
Završivši snimanje, novembra 1974 go¬dine odlazi na odsluženje vojnog roka u Ce¬lje. Po izlasku iz vojske, oktobra 1975. godi¬ne malo promoviše drugi album, a zatim odlazi u London gde kao basista počinje da svira sa grupom Foundations. Sa njim u gru¬pi bio je i Pečo Petej i oni su odsvirali četrde¬set tri koncerta po Engleskoj Januara 1976. godine Foundations sviraju po Jugoslaviji Posle te turneje Topić i Petej ostaju u Jugo¬slaviji i nastavljaju Time. Ubrzo im se pridru¬žuje klavijaturista Kris Nikols (Chris Nicholls) sa kojim su svirali u sastavu Foundations. Kris je rodom iz Prestona (u blizini Liverpula), u početku je svirao u jazz triju, a zatim pristupa grupi Foundations gde upoznaje Topića i Peteja. Kada se posvađao sa članovi¬ma Foundations, dolazi na nekoliko meseci u Jugoslaviju, ali ostaje preko tri godine. Time sviraju na festivalu BOOM 76 i koncertna verzija pesme "Da li znaš da te volim" ostaje zabeležena na ploči "BOOM 76" (PGP RTB 1976). LP "Život u čizmama sa visokom petom", Topić snima u Minhenu sa muzičari¬ma: Vedran Božić (gitara), Kris Nikols (klavi¬jature), Ratko Divjak (bubnjevi). Karei Čarli Novak (bas), Piko Stančić (bubnjevi) i Zdenka Kovačiček (prateći vokali). Ovom pločom Topić nudi koncepcijski album koji za temu ima život rock zvezde. LP donosi hit "Rock nroll u Beogradu". Sledeće dve godine Topić redovno svira oproštajne turneje grupe Time Tako je snimak njihovog nastupa odr¬žanog 6. novembra 1976. godine u novo¬sadskom Studiju M zabeležen na duploj ploči "Randevu s muzikom" (Jugoton 1977). Uz druge sastave, Time su zastupljeni pesmama "Život u čizmama sa viskom petom" i "Divlje guske" Krajem 1977 godine propala je kombinacija sa supergrupom K2 u kojoj je trebalo da budu Kornelije Kovač, Dado Topić, Ratko Divjak, Čarli Novak, Sloba Marković i Josip Boček. Kada su se krajem 1977 godine Petej i Vedran zaposlili kao studijski muzičari, grupa Time zvanično prestaje sa radom. Topić i Nikols dolaze u Beograd, pristu¬paju grupi Ribeli koja menja ime u Mama Co Co. Svirali su redovne igranke u Domu omladine Beograda i pratili Zdravka Čolića na turneji "Putujući zemljotres". Brojni verni obožavaoci teško su mu oprostili što je kao basista bio u pratećoj grupi tipične pop zvezde,, Dado u duetu sa Borisom Aranđelovićem peva na singlu grupe Smak "Na Balka¬nu" 1979. godine. Iste godine postiže hit sa pesmom "Floyd" Zorana Simjanovića, napi-sanom za film "Nacionalna klasa" reditelja Gorana Markovića. Zatim na duplom solo albumu "Neosedlani" donosi novi autorski koncept. U jedanaest pesama, prateći prin¬cip filmskog scenarija, obrađuje životnu priču zamišljenog junaka Jovana koji na¬pušta Jugoslaviju u želji za udobnim živo¬tom. U vremenskom periodu od deset godi¬na Jovan postaje žigolo, kockar, polako propada i sve intenzivnije otkriva vrednost svoje zemlje,, U poslednjoj pesmi, "Hej, Jugosloveni" iskorišćeni su stihovi "Ostajte ovdje" Alekse Šantića, a tu su i stihovi Egziperija i Jure Kaštelana. Na snimanju su učestovali Josip Boček, Ratko Divjak, Čarli Novak, Kris Nikols, gitarista Srdan Miodragović i Slađana Milošević. Produkciju su radili Dado Topić i Enco Lesić, a ploča je snimana u beograd¬skom studiju V od decembra 1978 do juna 1979. godine
Sledeći LP "Šaputanje na jastuku", snima¬ju 1980 godine Topić, Kris Nikols, Dragan Gajić, bubnjevi i Tomislav Šuh, bas Hitovi kao "Elizabet", koji se nalaze na Astrani uspevaju na radiju, dok ambicioznije "Zvijezdana prašina", "Mojim prijateljima" sa Bstrane prolaze gotovo nezapaženo. Sa Slađanom Milošević je za Pesmu Evrovizije snimio pop pesmu "Princeza" koja se pojavi¬la na maksi singlu Uspeh te saradnje dovo¬di do objavljivanja zajedničkog CDa na ko¬me se nalazi izbor pesama iz karijere Slađane i Dade Krajem osamdesetih on se seli u Aus¬triju gde 1993. godine objavljuje mini CD "Call it love". Na njemu su četiri mainstream orijentisane pesme, urađene sa saradnikom Zvvertnigom, suvlasnikom izdavačke kuće i studija Montana U tom periodu nastupa sa grupom The Spise
Od pre nekoliko godina živi u malom istarskom mestu Brtonilja, a otvorio je vrlo dobro opremljen studio. Često se pojavljuje kao gost na koncertima grupe Parni valjak i nastupa sa reproduktivnim Telephone Blues Bandom. Godine 1996. PGP RTS je na kompakt disku objavio albume "Time II" i "Život u čizmama sa visokom petom" uz dodatu singl kompoziciju "Tin i Tina"
Diskografija
Singlovi
Život moj"/"Pjesma br 3" (Jugoton 1973) "Makedonija" / "Reci ciganko, što mi u dlanu piše"
(Jugoton 1973) "Kad jednom otkrijem čovjeka u sebi" / "Da li znaš da
te volim" (PGPRTB 1975) "Tin i Tina" / "Dok sjedim ovako u tvojoj blizini" (PGP
RTB1976) "Kad smo ja i moj miš bili bokseri" / "Dok ja i moj miš
sviramo jazz" (PGPRTB 1976) »Poželi nešto"/"Superstar" (PGP RTB 1976) "Princeza" (PGP RTB 1984, maksi singl)
Albumi
"Time" (Jugoton 1972,)
"Time II" (AltaPGP RTB 1975,)
"Život u čizmama sa visokom petom" (PGP RTB 1976)
Solo albumi
"Neosedlani" (PGP RTB 1979, dupli) "Šaputanje na jastuku" (PGP RTB 1980,) "Slađana i Dado" (PGP RTB 1989, kompilacija) "Call it Love" (Montana 1993, mini CD)

TONY MONTANO
(Beograd)
Od 1979, do 1985, godine Velibor Miljković Bora (rođen 1962. godine u Beogra¬du) pevao je u mnogoljudnoj punk grupi Radost Evrope koja nije uspela da se izdigne dalje od nivoa agresivne i neorganizovane ekipe vezane za scenu SKCa.
i "Boli me zub" iz perioda grupe Radost Evrope. Montano je obradio pesmu "Balada o Boni i Klajd" referišući se na verziju Dra¬gana Stojnića, zatim "Do You VVanna Dance" iz repertoara Bobi Frimena (Boby Freeman), a "Perač prozora" nastala je na osnovu hita "Dajana" Sa Montanom su u prvoj fazi bili muzičari koji su se takođe skrivali iza mafijaških pseudonima: gitarista Edi Salvatore (ex Radost Evrope), bubnjar Manzanera (ex Paribrejkers), basista Pjetro Manolo i gita¬rista Serđo Manini članovi grupe Rock Street Na sledećoj ploči "Talični Tom je mrtav" Mon¬tano ponavlja muzičku formulu na zadatu temu, a zatim 1988 godine objavljuje živi LP "LiveMi smo iz Beograda (Mutant party)" koji ih predstavlja u slabom koncertnom izdanju. U to vreme Tony Montano i sastav Đavoli organizuju zajedničku jugoslovensku turneju Album "Lovac na novac" objavljuje 1991. godine Na njemu je obrada "Zvižuk u osam" Darka Kraljića, iz repertoara Đorđa Marjanovića, navijačka "Mi smo šampioni", dok je pesma "Odlaziš 19841990" posve¬ćena Prljavom kazalištu. Autor većine mate¬rijala je Z. Adamović Prateće vokale pevali su članovi grupe Vampiri. Godine 1993. je autor i glumac u pozorišnoj predstavi "Bilo jednom u Beogradu" povodom koje objavlju¬je istoimenu ploču. Na CDu "Najbolje od najboljeg 1991.1995." u pesmi "Mi smo srećna porodica" sa njim u duetu peva Nele Karajlić. CD "Moja žena fudbal ne voli! (Zašto?)" donosi ponovljene pesme "Mi smo šampioni" i "Mi smo iz Beograda". Pesma "Goli na Adi Ciganliji" inspirisana je radom
Po uzoru na glavnog junaka iz filma "Scarface" Bora odlučuje da uzme pseudo¬nim Tony Montano i započinje samostalnu karijeru
Rockabilly orijentisan debi LP u produkciji Boruta Činča iz grupe Buldožer (svirao i kla¬vijature na ploči) objavljuje 1986 godine, Povezujući zvuk pedesetih i punka, Tonyje svoju muziku okarakterisao kao frkabili Na debi ploči su se u novim obradama našle pesme "Vreme je da skinem mrak", "Frigidna"
grupe Bow Wow Wow, dok su nove teme koje Montana zanimaju sažete u pesmi "Obilić" napisanoj za istoimeni fudbalski klub.
Montano je tokom karijere gostovao u Nemačkoj, Austriji, Švedskoj i Švajcarskoj, glumio je u filmovima "Davitelj protiv davitelja" (1985.) i "Brod plovi za Šangaj" (1993,), a osvojio je tri nagrade na festivalu MESAM Od 1991 godine Tony Montano retko nas¬tupa uživo.
Diskografija
"Tony Montano" (Helidon 1986)
"Talični Tom je mrtav" (PGP RTB 1987)
"Live Mi smo iz Beograda (Mutant party)" (PGP RTB
1988, koncertni)
"Lovac na novac" (PGP RTB 1991) "Bilo jednom u Beogradu" (PGP RTS 1994) "Najboljeod najboljeg"(PGP RTS 1995) "Moja žena fudbal ne voli! (Zašto?)" (PGP RTS 1997)

TUNEL
(Beograd)
Grupu su krajem 1980. godine osnovali gitarista Ljuba Ninković (ex S vremena na vreme), basista Vlada Janković Jet (ex Crni biseri) i bubnjar Steva Stevanović (ex SOS). Predstavivši se melodioznim rock zvukom starinskog tipa, prvih godina su često svi¬rali, najčešće na zajedničkim nastupima sa drugim grupama.
Debi LP "Noćni prolaz" objavili su 1982. godine i na njemu su Janković i Ninković ravnopravno podelili autorstvo. Produkciju su uradili sa Robertom Nemečekom, Na plo¬či se uz lake hitove "Natali", "Radio", "Svako je zna" nalazi obrada hipi himne "Born To Be Wild" i duhovita Džetova "Volim sax" u kojoj peva na adekvatno šmekerski način. Sledeći LP "Niz tri tamne ulice" uz Ljubine i Džetove pesme donosi obradu "A sad je svemu kraj" Bobija Vomaka (Boby VVomack) Ploču je producirao Robert Nemeček U grupu je 1984. godine došao gitarista Vlada Negovanović (rođen 1962. godine ex Butik, Dr Spira i ljudska bića i grupa Ljudi Slađane Milošević) Sa njim snimaju LP "Električna iluzija" u produkciji Bobana Petrovića LP "Do poslednje kapi......" donosi još jednu Džetovu du¬hovitu numeru "Kleka", a snimili su Vili Diksonovu (VVillie Dixon) "Little Red Rooster" u adekvatno erotizovanom Džetovom prepevu pod nazivom "Crveni petao". Na ploči su gostovali Asim Sarvan (vokal) i Bata Kostić (gitara) koji je bio i koproducent. Negovanović 1987. godine prelazi u Spori ritam bend Dejana Cukića, a 1995. godine u Bajagine Instruktore Novi gitarista Tunela postao je Predrag Guculj koji je pre toga svirao sa Rambom Amadeusom. Na ploči "Bubnjevi preko reke" u pesmi "Bela lađa" pevao je Branko Marušić Čutura, a za pesmu "Ulica ljubavi" Ninković je uradio prepev starog hita grupe Doors "Love Street". Džet se pozvao na sopstvenu tradiciju u temama "Katarina (tenis nije sport za svakoga)" i "(Još uvek) volim sax" u kojoj je gostovao gitarista Borko Mitić Prateće vokale su pevali Biljana Krstić, Asim Sarvan i Željko Marinković, a Šaša Lokner je svirao klavijature. Tunel je prestao sa radom 1992. godine kada se Ljuba Ninković angažovao oko obnovljene grupe S vreme¬na na vreme.
Vlada Janković već dugi niz godina radi kao muzički urednik na Radio Beogradu, program 202. Godine 1987. dobio je Majsku nagradu za organizaciju rock konceVata i Hit 202 uživo. Pasionirani je diskofil i do sada je sakupio preko 11 000 ploča i diskova Od 1994. godine predvodi Vlada Jet Band.
Godine 1992 Ivo Amulić napušta grupu i započinje solo karijeru. Novi pevač posta je Alen Nižetić i sa njim snimaju ploču "č i vino"
Tunel: Ninković, Stojanović, Janković i Guculj
kome su bubnjar Steva Stevanović i gitarista Boban Birtašević (ex Siluete),
Diskografija
Singlovi
"Radio" / "Svako je zna" (PGP RTB 1980) "Natali" / "Svako je zna" (Jugodisk 1981,) "Srećna Nova godina" / "A ti me samo gledaš"
(Jugodisk 1981 ) "Ne plaši se" / "Jo Jo" (PGP RTB 1987.)
Albumi
"Noćni prolaz" (Jugodisk 1982) "Niz tri tamne ulice" (Jugodisk 1983) "Električna iluzija" (PGP RTB 1984,) "Do poslednje kapi,." (PGP RTB 1987) "Bubnjevi preko reke" (PGP RTB 1991)

TUTTI FRUTTI BAND
(Split)
Grupu Tutti Frutti Balkan Band osnovao je kompozitor i gitarista Nenad Ninčević koji
je dugo godina bio autor hitova za grupe Magazin i Novi fosili Tutti Frutti su tokom godina često menjali članove, a najvemiji saradnici Ninčeviću bili su pevač Ivo Amulić, gitarista Tomislav Mrduljaš, basista Nenad Bego i bubnjar Vojo Stojanović (ex Stijene). Cesto je kao muzičar i producent u studiju sa njima radio Mirko Krstičević (ex Metak).
Na debi ploči, pored svojih pesama u pop stilu sa blagim festivalskim štimungom, obrađuju stari hit "Tutti Frutti" Liti Ričarda (Little Richard) Uoči druge ploče "Gore iznad oblaka" na kojoj su sarađivali pevačica Meri Trošelj i klavijaturista Đorđe Petrović, skra¬ćuju ime u Tutti Frutti Band Sledećim plo¬čama patentiraju komunikativnu muziku u kojoj dominiraju balade, a svoju karijeru sve više održavaju na festivalima, orijentišuće se na dalmatinski pop zvuk Njihov dugogo¬dišnji gitarista Tomislav Mrduljaš ih napušta 1988. godine i uz klavijaturistu Remi Kazinotija i basistu Željka Petreša osniva sastav Tu Tu sa kojim objavljuje LP "Mala beba" (PGP RTB 1989.).
i vino".
Diskografija
"Brzi vlak u nogama" (Suzy 1986) "Gore iznad oblaka" (PGP RTB 1987) "Stvari lagane"(Jugoton 1988) "Krila leptira" (Jugoton 1989) "Opusti se i uživaj" (Jugoton 1990.) "Ruže i vino" (Mandarina 1996)

TVRDO SRCE I VELIKE UŠI
(Beograd)
Grupu 1981 godine pokreću pevač Dra¬gutin Savić, basista Bane Savić, gitarista Nebojša Jovanović i bubnjar Ivan Ranković
Debi LP "Kaži ovom bati pa pa" nudi čvršći pop zvuk, ali ne postižu uspeh i ubrzo pres¬taju sa radom Ranković jedno vreme svira u grupi EKV, a zatim sva četvorica i bubnjar Điđi Spasić 1986. godine pokreću grupu Uli¬ca od meseca. Ranković je u toj grupi prešao na gitaru. LP "Ulica od meseca" (KomunaPGP RTB 1987.) snimaju u produkciji Kornelija Kovača, autor pesama je Dragutin Savić, a u temi "Odakle meni devojčica" upotrebljen je stih iz pesme "Možda spava" Vladislava Petkovića Disa. "Ruže su crvene" se referiše na stari hit Crvenih koralja iz šezdesetih godina.
Po izlasku ploče, bez adekvatne koncertne promocije, grupa prestaje sa radom, a Ranković se seli u London.
Diskografija
Singl
"Pucanj u prazno"/"Kalemegdanski tango" (Jugodisk 1981)
Album
"Kaži ovom bati pa pa" (Jugodisk 1983)

U ŠKRIPCU
(Beograd)
Nukleus grupe činili su klavijaturista Zoran Vulović Vule, pevač Milan Delčić Delča i gitarista Aleksandar Vasiljević Vaša. Delčić je na početku svirao gitaru, ali je vremenom odustao od te uzaludne aktivnosti. Njih tro¬jica su kao srednjoškolci pripremali ama¬terske pozorišne predstave, a 1979. godine počeli su da sviraju u postavi sa dve gitare i klavijaturama. U početku su se zvali Prolog za veliki haos i Furije furiozno furaju. Kra¬jem sedamdesetih počinju da rade kao novinarisaradnici u emisiji "Mladi novi svet" na Studiju B. Ta emisija je 1981 godine prerasla u "Ritam srca". Delčić je bio kum emisije i njegov glas je snimljen na špici.
Godine 1980. menjaju ime i postaju U škripcu, jer su se tako osećali Stalno su ku¬burili sa instrumentima i finansijama. Pridru¬žuje im se bubnjar Miloš Obrenović, a nešto kasnije dolazi gitarista Aleksandar Lukić Luka koji je dobio ulogu basiste Prvi snimci, pesme "Proleće" i "Pamflex dom" objavljeni su na albumu "ARA" (Jugoton 1981.) koji je okupio sastave druge generacije beograd¬skog novog talasa Na samom početku za¬govarali su Pamflex koncept koji je osmislio Delčić. Pamflex je predstavljao njihovu fik¬tivnu firmu, tako da su putem koncerata reklamirali različite izmišljene proizvode. Tvrdeći da je reklama vrhunac umetnosti, u okviru te propagandne akcije na nastupima su čitali govore obojene humorom i ironi¬jom. Na sceni su se pojavljivali sa Pamflex zastavama, koristili su harmoniku i elemente teatarskog jezika.
Tokom 1981. godine intenzivno sviraju, pretežno u beogradskim i zagrebačkim klu¬bovima i brzo stiču naklonost publike. Debi LP "Godine ljubavi" snimaju bez Lukića koji je u JNA, a njega u studiju zamenjuje Zdenko Kolar basista Idola. Na koncertima bas gitaru svira Dejan Grujić (ex Braća). Tokom rada na ploči formiraju tim saradnika koji će se pojavljivati i na njihovim kasnijim izdanjima: Šaša Habić, producent, te Slobodan Šajin i Moma Rajin, autori omota. Ploča donosi skup tematski različitih pesama "Hamuamule", "Samuraj", "Kao u boji", "Proleće". Po objavljivanju debija, sa njima kao menadžer počinje da radi Šaša Dragić i čitavu karijeru vode organizovanije Prelaze u Jugoton i
1983 godine objavljuju album "0 je" koji biva oporezovan kao šund, ali kod publike i kritike odlično prolazi Ploča biva proglašena najboljom te godine po izboru kritike časo¬pisa "Rock" Na snimanju ploče kao basista i jedan od aranžera učestvuje Slobodan Svrd¬lan (ex Gordi), a kao gosti Đorđe Petrović (sintisajzeri), Nenad Jelić (udaraljke) i Jovan Maljoković (saksofon). Sa ploče se izdvajaju pesme "Beograd spava", "Kockar" i "Siđi do reke" Decembra 1983. za novogodišnje praznike, tempiraju mini LP "Nove godine" za koji je omot uradio Mirko Ilić. U grupu se vraća Aleksandar Lukić i tokom 1984 godi¬ne redovno sviraju, najčešće u Hrvatskoj, a tokom leta nastupaju na radnim akcijama širom Jugoslavije. Sledećim albumom "Budi¬mo zajedno" 1985. godine prave zaokret prema žanru koji je u to vreme nazivan "nova zabavna muzika". Pored novih pesa¬ma, na ploči se našao ponovni snimak pes¬me "Hamuamule". Tim albumom nisu pono¬vili prethodne uspehe i grupa se razilazi.
Delčić je 1984. godine diplomirao drama¬turgiju i posvećuje se pisanju za pozorište. Luka i Vaša u studiju rade kao snimatelji i producenti. Njih dvojica sa Milošem Obrenovićem i klavijaturistom Aleksandrom Ralevim 1986. godine formiraju grupu Košava i objavljuju album "Crveno vino" (Jugoton 1986). Luka i Vaša su autori materijala, a deo tekstova su napisali Milan Delčić i Vida Crnčević Po povratku iz vojske, Vule plani¬ra da osnuje grupu Bang Bang u kojoj je tre¬balo i da peva. Ipak, u kombinaciju ulazi i Delčić i odlučuju se da 1986. godine opet krenu pod imenom U škripcu. Prve snimke rade sa beogradskozagrebačkom muzič¬kom postavom: Davor Vidiš, bubnjevi, Dario Kumerle, bas i Zdravko Jurković, gitara. Me¬đutim, Delča odlazi u JNA, a Vule novu pos¬tavu sastavlja od ovdašnjih muzičara: Aco Tabaš vokal, Dejan Škopelja Škopi, bas (ex Kanibal Fru Fru, Belo belo). Zoran Veljković, gitara i Marko Milivojević, bubnjevi (ex Morbidi i mnoći).
LP "U škripcu" objavljuju 1987 godine i on ostaje zapamćen po pesmi "Vreme je za nas" Obnovljena grupa ne postiže uspeh i postupno se gasi
U to vreme, Delčić pristupa realizaciji solo ploče koju je trebalo da producira Mato Došen Ipak, ploču nikada nije uradio, a U škripcu se ponovo okupljaju 1989 godine u postavi Delča, Vule, Luka, Vaša, Škopi i
bubnjar Ratko Ljubičić (ex Disciplina kičme). LP "Izgleda da mi smo sami" objavljuju 1990. a sledeće godine učestvuju na retrospektivnoj večeri Beogradskog proleća izvodeći obradu pesme "Stjuardesa" Radoslava Grajića Pesma se našla na festivalskoj ploči "Beograde" (PGP RTB 1991.) Sa početkom rata prekidaju redovan rad. Povremeno su se okupljali za veće nastupe (Studentski protest, Gitarijada u Zaječaru) i pripremali novu ploču do čije realizacije nije došlo. Deo tih pesama kasnije je iskorišćen za album grupe Familija koji su Vaša i Luka formirali sa članovima Vampira i za album "Delča i Sklekovi" (PGP RTS 1994). Tu ploču Delča je snimio sa članovima Sklekova u postavi Jožef Pilasanović (gitara), Nebojša Zulfikarpašić (gitara), Predrag Milanović (bas) i Ratko Lju¬bičić (bubnjevi) Pored Delčinih, na ploči su i Vuletove pesme, kao i verzija "Da da dirlada da" po staroj obradi Đorđa Marjanovića. Na sledećoj ploči "S jezikom u usta" (ITMM 1997.) Delča je poduzeo putovanje u različite žanrove od tehno, funk zvuka do klasičnih pop pesama. Tu je obrada "Nove godine", starog hita U škripcu koja je dobi¬la naziv "Volksvvagen Blau" i tekst na nečemu što liči na nemački jezik
Elegantna faza grupe U škripcu u vreme sniniuiip ploče "0 je"
Uz muzičku karijeru Delčić se bavio i pisanjem za pozorište. Autor je predstava "Hari ne putuje vozom" (SKC, 1984 „), "Kralje¬vo blago" (Atelje 212,1986), "Transex hardcore one man show" (Bitef teatar 1992), "Radmilo Gnusni i Radmila Pogana" (Bitef teatar 1992). Napisao je i režirao storiju "Lepe, čiste, dobre" u omnibusu "Beogradske priče", a radio je kao dramaturg za TV seri¬ju "Dome, slatki dome". Sa Vladimirom Đurićem na Art kanalu vodio je emisiju "Kult detektivi", a samostalno noćni program "Ka¬binet doktora Mrmora"
Diskografija
"Godine ljubavi" (PGP RTB 1982.)
"O je" (Jugoton 1983)
"Nove godine" (Jugoton 1983 mini LP)
"Budimozajedno" (Jugoton 1985)
"U škripcu" (Jugodisk 1987,)
"Izgleda da mi smo sami" (PGP RTB 1990)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju