Prvi maj je još od početka XX veka najomiljenija radnička manifestacija. Protokom vremena on je od simbola radničke solidarnosti i dana borbe za prava i interese radništva prerastao u svojevrsnu svetkovinu, koja je u svim zemljama u kojima su nakon Drugog svetskog rata ranije postojeći socijalni sistemi zamenjeni socijalističkim društvenim uređenjem postala manifestacija postignutog nivoa društvenog napretka i pouzdanja u kreativnu snagu društvene zajednice. U tom pogledu ni Senta nije predstavljala izuzetak.
Fotografija nam vazda reljefno i nepobitno, dokumentovano i ubedljivo dočarava neponovljive trenutke prošlosti koji su se preselili u večnost. Stoga uprkos tome što se u današnjem svetu, u kojem vladaju nametnuta destrukcija tradicionalnih socijalno-kohezivnih vrednosti Staroga sveta i poplava antikulture, faktografski zasnovane reminiscencije na neka minula vremena čine potpuno deplasiranim, buduća neminovna obnova konstruktivne i kreativne socijalne kohezije u nekoj novoj Renesansi, u vremenu kada se iznova budu otkrivale i obnavljale moći Dela i Tvorbe, biće neophodni faktografski dokazi koji poseduju autentične vrednosne poruke imanentne ljudskoj prirodi, one koje obnavljaju poverenje u Trud i Stvaralaštvo.
Fotografije o senćanskoj Prvomajskoj paradi iz 1946. i 1947. biće stoga dobra prilika da se jedna prolazna slika koju su videle srazmerno malobrojne oči pretvori u trajnu poruku.
Senta, 1. V 1946. - pripadnici senćanske Poljoprivredno-mašinske stanice pred početak prvomajskog defilea
Ova fotografija načinjena je od strane nepoznatog autora na centralnom gradskom trgu, neposredno uz 1932. godine podignuti ogradni zid nikada dovršene petobrodne bazilike sv. Ištvana koja je bila alocirana na području današnjeg Gradskog parka (ispred pravoslavne Crkve sv. Arhangela Mihaila), a koja je pak srušena naredne, 1947. godine. U pozadini, između transparenta i mladog mašiniste koji stoji na prednjem točku polovnog američkog traktora tipa
Oliver 90 koji je Senćanskom srezu darovan od strane Uprave za obnovu i pomoć Ujedinjenih Nacija (UNRRA) tokom prethodne godine, vidi se pročelje tzv. Vujićeve palate (Glavni trg br. 8) sa karakterističnom rizalitnom kolonadom, što znači da je fotograf načinio snimak stojeći nešto malo ispred hotela „Rojal”.
Posebnu zanimljivost predstavlja činjenica da je
jedina definitivno identifikovana osoba na fotografiji zapravo potonji legendarni jugoslovenski foto-reporter „Tanjuga” i urednik fotografije u „Politici” Stevan Kragujević-Štica (osoba odevena u svetlo odelo sa kravatom koja se nalazi na levoj strani fotosa, u segmentu između levog fara traktora i leđima ka kameri okrenute ženske osobe delimično prekrivene ukrasnom granom, a koja pak o vratu nosi remen sa karakterističnim refleksnim foto-aparatom marke „Lajka”).
Naročita dokumentarna vrednost fotografije ogleda se u tome što ona predstavlja prvi nepobitni dokaz o tome da je enormno posleratno unapređenje poljoprivredne proizvodnje izvršeno upravo zahvaljujući intenzivnom i državnim posredstvom omogućenom omasovljenju mašinskog parka u srezu. Prvi traktori se u Senti, naime, pojavljuju tek 1927/28. godine, kada su tri imućna zemljoposednika, Muči Ivan, Barši David i Jožef Šarkanj ponajpre za svoje potrebe nabavili poludizel-traktore peštanske fabrike
Hofer-Šranc, a koji su potom korišćeni i za uslužno oranje i vršidbu na tuđim posedima.
Godine 1945. u celokupnom senćanskom srezu zatečen je samo 91 traktor sa ukupnim kapacitetom od 2.900 KS, kojima je obrađivana površina od 7.300 katastarskih jutara, te sa vrlo malo priključnih mašina i to uglavnom vršalica. Međutim, već u 1951. na nivou sreza bilo je registrovano 192 traktora sa ukupnim kapacitetom od 8.640 KS, pri čemu je tzv. socijalistički poljoprivredni sektor raspolagao sa 107 traktora ukupnog kapaciteta od 6.700 KS uz pomoć kojih je obrađivana obradiva površina od 48.997 katastarskih jutara.
Od kolikog je značaja bila mehanizacija po sveukupnu socijalnu transformaciju senćanskog sreza i unapređenje njegove poljoprivredne proizvodnje možda ponajbolje ilustruje podatak da je na svakih 100 jutara u opštedruštvenom posedu 1954. godine dolazilo 8 radnika, dok je na sitnom individualnom posedu na svakih 100 jutara bilo angažovano 18 radnika. Bruto-produkt po radniku na društvenom posedu iznosio je 548.000 dinara, u zadrugama 427.000 dinara, dok je u privatnom sektoru iznosio svega 231.000 ondašnjih dinara.
Oni koji su bili najzaslužniji za pomenute produkcione rezultate u tom su vremenu uživali status javno priznatih ličnosti:
Senta, 1. maj 1947. - polazak senćanske Poljoprivredno-mašinske stanice na Prvomajsku paradu
U međuvremenu se, kao što znamo, mnogo toga promenilo...
P.S: Sve informacije o identitetu osoba koje su prikazane na fotografiji biće više nego dobrodošle.
