Portparol kompanije Tokyo Electric Power Co. Haime Motodžuku je priznao postojanje mogućnosti stupanja u proces lančane nuklearne reakcije odloženih gorivnih elemenata u depozicionom bazenu reaktora br. 4 (spontana fisija bez reaktora, u suvom betonskom bazenu!).
Vrhunac radioaktivne emisije je prema oficijelnom izveštaju u Fukušimi dostigao nivo od 6.400 mikro Siverta na čas – oko 10.000 puta više od nivoa normalnog, prirodnog fona zemljišta. Uzrok ovog drastičnog povećanja radijacije najverovatnije leži u oštećenju kontejmenta (bunkera) nuklearnog reaktora br. 3 – onoga koji je bio u pogonu i koristio MOX gorivo (gorivni elementi sa mešanim oksidima) koje sadrži plutonijum. Ako se zna da je prethodno oficijelno priznato postojanje oštećenja kontejmenta na reaktoru br. 2 (ruptura supresione komore u njegovom podnožju), tada je izvesno da celo nuklearno postrojenje stoji na rubu katastrofe. Ukoliko, naime, preostali tehničari moraju da se evakuišu na sve duže i duže periode zbog enormnog intenziteta zračenja, to znači da reaktori i procesi u njima stoje van kontrole.
Ono što je najbolnije u svemu jeste što nadljudske, upravo herojske napore šačice požrtvovanih tehničara (njih 50 koji se ne predaju ni po cenu života!) pokušavaju da iskoriste oficijelni državni organi, zbog čije je neshvatljive nebrige sve ovo i nastalo. Japansko ministarstvo zdravlja je u utorak upravo besramno PODIGLO LIMIT KOLIČINE ZRAČENJA KOJEM SVAKI RADNIK MOŽE BITI IZLOŽEN sa 100 na 250 mili Siverta, što je PETOSTRUKO VIŠE OD MAKSIMALNO DOPUŠTENE EKSPOZICIONE DOZE U AMERIČKIM NUKLEARNIM POSTROJENJIMA!
Ja se divim tim na cedilu ostavljenim ljudima koji se probijaju trkom kroz obilje krša i pokvarene opreme, uz povremene eksplozije praskavog gasa (mešavina vodonika i kiseonika koji se stalno stvaraju u dodiru vode sa pregrejanim reaktorskim jezgrima). Njihova oprema sastoji se od kabastih respiratora sa teškim bocama kiseonika na njihovim leđima i plastificirane zaštitne odeće bez olovne ekranizacije, koja pruža vrlo malo zaštite pred poplavom radijacije koja prožima njihova tela... Oni se jedini bore protiv Kineskog sindroma koji je upravo u toku u po veličini 25 nuklearnoj elektrani na planeti.
Ah, da: Lufthanza je upravo obustavila svoje letove za Tokio. Siguran sam da Nemci, po običaju, imaju pouzdane naučne informacije.

Metalurzi iz naučnih institucija i najeminentnijih proizvodnih kompanija širom sveta ukazuju na preku potrebu očuvanja strukture kontejmenta, makar i po cenu ispuštanja eksplozivne mešavine pregrejane vodene pare, vodonika i kiseonika u atmosferu. Konstantne sukcesivne izmene faza intenzivnog zagrevanja i hlađenja (ubacivanjem morske vode) čelične obloge dovešće do pojava naprslina u visokolegiranom čeliku (potpuno isto kao i kod loše sprovedenog postupka kaljenja zupčanika!) i sledstvenog kolapsa reaktorske posude. To se pak ne bi smelo nikako dozvoliti!
Ka nuklearnoj elektrani se probija (konačno!) teška inženjerisjka oprema – buldožeri za raščišćavanje ruševina i krša i vatrogasna vozila opremljena snažnim crpkama. Nadam se da će stići na vreme. Australijski spasilački tim je shodno zvanično potvrđenoj vesti već bio izložen povećanoj dozi radijacije prilikom svog helikopterskog iskrcavanja na razdaljini od 120 km od nuklearne elektrane u Fukušimi:
http://www.smh.com.au/world/australian- ... 1bxf9.html
Nastaviće se.