Vaistinu, inovativan je i intrigantan sadržaj ovog tematskog niza! Svedoci smo ponajpre opetovanih izliva plemenitog
ljudožderskog humora tzv.
nabeđenog šaljivdžije, koji nikada ništa ne shvata ozbiljno i koji se pretvara da su otrovne žaoke ozbiljnoj raspravi i pravom prijateljstvu potpuno neprimerenog personalno inkliniranog sarkazma oličenje inspirativne ljubaznosti i animirajućeg šarma, a koji iznova zapljuskuju naš forumski niz, preteći da upropaste njegov inače vanredno primeren tematski sadržaj. Odlično. Pa da uzvratimo na iste:
Napao bi on da ima čime. Poznat je po fer-pleju.
Samo Vi nastavite da pričate kako bismo znali da i nadalje ne mislite.
A sada se vratimo na našu ozbiljnu temu.
Sasvim je moguće da sam naivna i zelena...
Izvinite, ali ja uopšte nisam tvrdio da ste mladi i zeleni, gospođo, ali Vam otvoreno i nezlonamerno kazujem da lakoverni evidentno jeste, budući da bez ikakve provere verujete svakome ko bilo šta napiše u nekom javnom glasilu, te usled toga anonsirate da je tzv.
psihološko istraživanje šefa marketinga jedne kompanije, gospodina
Ralfa Vokera, koje ne poseduje ma kakav instrument naučne validifikacije, zapravo rezultat istinski validnog opserviranja objektivno postojećih ljudskih vrednosnih preferencijala. To je sve.
Nizak udarac je tvoje postavljanje linka koji vodi do originala mog gore navedenog posta...
Nije, gospođo. Navedeni link je bio istavljen isključivo zarad toga da bi se svako mogao uveriti u istinistost moje tvrdnje o faktičkom naučno-istraživačkom statusu lica koje je pomenuto istraživanje izvršilo.
Jednostavno, navedeni link je upotrebljen zarad dokazivanja nepostojanja naučnog kredibiliteta pomenutog istraživanja, što je (iz razumljivih razloga!) potpuno prećutano u domicilnim prevodima toga članka koji ste i Vi upotrebili. Jedan od inih je, npr. lociran ovde:
http://www.lepotaizdravlje.rs/tekstovi/ ... e%C4%87nim
Kao što se da videti, faktički status istraživača, g. Vokera je u ovdašnjem prevodu potpuno prećutan. Što je takođe u potpunosti shvatljivo.
Znam da na nekim artiklima u izlogu života iz komercijalnih razloga nije istaknuta cena ali me to ne pogađa jer mene moja sitna svakodnevna zadovoljstva, koja nemaju cenu, čine srećnom osobom.
To je divno, gospođo. Jedino mi nije jasno zbog čega Vaš specifični osećaj sreće smatrate generalno relevantnim i objektivno postojećim kod drugih osoba? Vi sami za sebe kažete da ste npr. „
dobrostojeći”. Uveravam Vas da mnoge druge jedinke uopšte ne poseduju takav status, te stoga Vama oprečna generalna konstatacija – ona da uprkos mnoge hvale u slavu siromaštva i iz njega proističućih varijeteta tzv.
goveđe sreće (pune jasle, miris pokošenog sena & poljskog cveća, stojeće parenje i mamalna laktacija)
ostaje činjenica da nije moguće živeti zaista potpunim ljudskim životom ukoliko određeni materijalni prag egzistencije ne postoji – ona, avaj, i nadalje važi.
Štaviše, i Vi za nju pledirate. Premda podosta kontradiktorno.
Nijedan čovek, gospođo - barem u ovako ustrojenom svetu! – ne može dostići najvišu tačku svog potencijalno mogućeg razvoja ukoliko nema novca. Čovek razvija i održava svoju psihofizičku konstituciju posredstvom korišćenja materijalnih artefakata, a društvo je ustrojeno tako da se bez novca ne može doći do poseda ma kojeg materijalnog objekta koji taj napredak omogućuju. Počev od tako ordinarnih stvari kao što je komad hleba, pa do mnogo kompleksijih kao što su knjige i slobodno vreme.
Čovekovo pravo na život podrazumeva pravo na slobodnu upotrebu svih onih stvari koje su neophodne za njegov potpuni mentalni i fizički razvoj. Gladan čovek, gospođo, ne čita Plotina, ni Platona, ni Aristotela ni Imanuela Kanta niti pak Bertranda Rasela. Štaviše, gubi čak i volju za parenjem. Čovek, naime, ne može da živi potpuno u telu bez dobre hrane, udobne odeće i toplog skloništa, kao ni bez slobode od preteranog i iscrpljujućeg rada. A ya sve to mu je potreban, avaj, novac. Koji jeste faktički generator sreće.
Bogatsvo isto tako, poštovana gospođo, nije neka figurativna, totalno apstraktna kategorija. Biti istinski bogat znači ne zadovoljavati se sa malo. Ni jedan čovek ne bi smo da se zadovoljava sa malo, ukoliko je sposoban da koristi i uživa u više. Namera prirode je napredovanje i kompleksiranje životnih formi i svaki čovek bi trebao da ima sve što doprinosi moći, eleganciji, lepoti i bogatstvu života. Biti zadovoljan sa manje od toga je greh. Upravo ponajviše devastirajući greh po Čoveka kao misaono biće, budući da je Uspon Čoveka bio zasnovan na dijametralnom suprotstavljanju načelima
goveđe sreće, na koju odsustvo novca tera ljudsko biće, faktički ga srozavajući i kočeći mu napredak. Čak i onaj ljubavni, koji Vam je, inače, shodno Vašim rečima – a za razliku od mene! – tako evidentno mio. Čovek koji nema šta da pruži ne može da ispuni svoju ulogu supruga/supruge ili oca/majke, građanina/građanke, pa čak ni muškarca/žene. Jer jedino kroz pribavljanje dobara čovek ostvaruje istinsku punoću svoga življenja.
Upravo zato ni jedno ljudsko biće koje nema novca ne može da ime sve što želi , te stoga nije sposobno da živi onaj život koji je kadro da živi. A tada je sreća ili puka iluzija, ili pak obično pravdavanje postojećega stanja. Koje ni najmanje nije pohvalno.