8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Odgovori
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

U ophođenju sa detetom, ma koliko da ste besni i povređeni, suzdržavajte se od teških i uvredljivih reči. Da ne biste povredili ličnost svog mezimca, ovo je 8 rečenica koje nikada ne biste smeli da uputite detetu.

ZAŠTO NISI KAO....
Jedno dete je marljivo, a drugo treba uvek da podsećate na njegove dužnosti. Nemojte međusobno porediti svoju decu, samo ćete povećati prirodno suparništvo, a mogu se čak i zamrzeti. Bolje objasnite jasno što želite.

NE PONAŠAJ SE KAO MALA BEBA
Vaš osmogodišnjak se ponaša kao da ima četiri godine, ali ovakvim rečima osećaćese uvređeno.

ZAŠTO SI SE TAKO OBUKLA
Kad izlazi sa društvom, pustite dete da obuče šta želi, ali kada izlazite zajedno, mora da zna kako da se obuče lepo i pristojno. Decu treba da znaju da se za različite prilike drugačije oblače.

DIVAN SI
Laskanjem nećete pomoći. Ako je vaše dete talentovano ili ima neku drugu pozitivnu osobinu, ohrabritega rečima da nešto dobro radi, nagradite ga.

GLUP SI
Ovo nikada ne treba da kažete detetu, ma kog uzrasta da je. Neće imati samopouzdanje ako vi mislite nešto loše o njemu. Naterajte dete da razmisli o svojim postupcima, pokažite mu kako se stvari rade pravilno.

ŽAO MI JE ŠTO SAM TE RODILA
Neoprostiva izjava koja može da ostavi duboke, ozbiljne i dalekosežne posledice. Dete će misliti da nije dostojno ljubavi.

OSTAVI ME VEĆ JEDNOM NA MIRU
Dete može da se oseti nepoželjno ako mu ovo govorite. Iako priželjukujete da kafu ispijete bez prekida, nemojte ovo da govorite. Sedite sa njim, uz posao koji obavljate, kažite mališi da ga volite ali da ste zauzeti. Dete će to razumeti.

ĆUTI
Ovim rečima dajete mu do znanje kako vam nije stalo do njegovog mišljenja. Bolje recite da treba da se smiri, da bude miran, pošaljite ga u njegovu sobu. Deca uče na primerima i ponašajte se uljudno.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: 8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

Nikad nemaš vremena za mene!

Lara (5) želi se igrati s majkom, a ona nema vremena. Ili posprema, ili kuva, ili radi na računaru, ili telefonira... „Nikad nemaš vremena za mene”, protestuje Lara. To je rečenica koju su čuli gotovo svi očevi i majke, posebno ako su oboje zaposleni, prenatrpani obavezama i problemima.


Slika


No, to je rečenica koju treba shvatiti ozbiljno, kažu dečji psiholozi. Deca bi najviše volela da su im roditelji na raspolaganju 24 sata dnevno. Svakako, to je nemoguće, no ipak morate naći vremena za svoju decu. Predlažemo vam četiri načina, bolje rečeno pravila, koja će vam pomoći:

Počnite dan zajedno
Svako jutro pronađite vremena da doručkujete s detetom. Ili oba roditelja zajedno ili naizmenično. Bolje da ustanete malo ranije nego da ste ceo dan u trci. Takva zajednička jutra daće detetu osećaj da s njim započinjete dan. Isto postupite i uveče – jedan od roditelja neka detetu pomogne da se spremi na spavanje.

Dete je važnije od kućnih poslova
Zapamtite da je dete važnije od nepospremljenog kupatila. Osim toga, zašto ne biste i dete uključili u pospremanje. Ako vam pomaže imaće osećaj da je odraslo i vrednije. I biti izuzetno ponosno. A vi ćete istovremeno provesti vreme sa svojim detetom i obaviti deo kućnih poslova.

Planirajte vreme za igru
Idealno je da se barem sat vremena dnevno intenzivno bavite svojim detetom. Igrajte se s njim, čitajte mu... Razgovore s mužem i sve druge obaveze odgodite za kasnije, kada vaše dete legne.

Budite smireni
Ako je dete nemirno, nemojte vikati na njega. Pokušajte mu mirno objasniti da postoji vreme za igru i vreme kada roditelj mora obaviti neke neizbežne poslove, a za to vreme ono se mora samo nečim zabaviti. Pokušajte mu objasniti da je i vama potrebno vreme samo za sebe, kada ćete, na primer, čitati knjigu ili obaviti nešto na računaru. Vaša smirenost i opuštenost će preći i na dete.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: 8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

Ne mučite decu zahtevima

Nije sporno da svaka mama svom detetu želi najbolje, ali da li se zapitate da li ste jedna od onih koja ga, s ciljem da ga pripremite za preživljavanje u ovom takmičarskom svetu, tera do samih granica izdržljivosti? Da li ste vašeg mališana upisali na karate, fudbal, muzičku školu, ples, kurs slikanja? Da li vaše dete trči s jedne aktivnosti na drugu čak i tokom raspusta? Ako klimate glavom, znači da ste postali opsednuti dečjim vanškolskim aktivnostima.

Slika

Nataša Veselinović, specijalni pedagog i psihoterapeut, nam pomaže da procenimo kada je vreme da podvučemo granicu.

„Da bi dodatne aktivnosti van formalnog obrazovanja bile podsticajne za dečji razvoj, potrebno je da budu u skladu sa stepenom motoričke zrelosti, zrelošću saznajnih struktura i mentalnom zrelošću. Mnogi roditelji misle da uvođenje što više raznovrsnih aktivnosti u svakodnevni životni ritam deteta deluje podsticajno na dečji razvoj, a često se dešava da to mnoštvo aktivnosti zbog preopterećenosti deteta i nespremnosti njegovih saznajnih struktura deluje zbunjujuće, obeshrabrujuće i ometajuće za njegov razvoj. Na primer, dete oko 7. godine sazreva za učenje slova i brojeva i učenje pre tog uzrasta treba da počne samo ukoliko dete pokaže posebno interesovanje. Učenje koji prevazilazi stepen dečje sposobnosti deluje veoma nepovoljno na njegovo mentalno zdravlje ”, kaže Nataša.

Deca koja su preopterećena dodatnim aktivnostima rastu kao zabrinuta, nesigurna, zatvorena i manje samopouzdana. Iako su im aktivnosti teške i ne donose zadovoljstvo, oni poslušno ispunjavaju očekivanja roditelja jer ih vole i ne žele da ih razočaraju. Retko se bune, čak pokazuju zadovoljstvo postignutim uspehom. Kad dete negoduje, odbija da ide na aktivnosti jer želi da se igra, treba se zapitati da li je to previše naporno za njega.

Da bi neko postao vrhunski sportista ili profesionalac, možda ne mora u petoj godini da počne s profesionalnim formiranjem. Roditeljima koji nisu sigurni da li je mnoštvo aktivnosti podsticajno ili sputavajuće za njihovo dete, preporučujem da se posavetuju sa stručnjacima.

Na šta treba obratiti pažnju
- Ne zaboravite, vaše dete ne može uvek biti odraz vaše posebnosti
- Slušajte decu, pitajte ih šta žele da uče i u kakvim aktivnostima da učestvuju
- Proverite da li vaše dete ima sklonost za neku posebnu aktivnost ili hobi. Upišite ga na probni period.
- Nemojte ih stalno nadgledati. Deci je potrebno malo sopstvenog prostora.
- Nemojte od njega očekivati ni tražiti da bude savršen u svemu što radi niti da radi ono što biste vi voleli.
- Obratite pažnju na eventualnu mrzovolju, bes, neposlušnost. Ovakve reakcije mogu biti jasan dokaz da decu pritiskate više nego što mogu da podnesu.

Opustite se
Majke treba da nauče da se opuste i izmaknu. Moraju da shvate da ne postoji unapred određeni recept za vaspitanje deteta. Nemojte upoređivati svoju decu s drugom. U tom pogledu ne postoji zdravo upoređivanje. Svako dete je individualac. Ako ste mama i imate problem sa samopouzdanjem, onda bi trebalo da potražite pomoć stručnjaka. U suprotnom bi i vaše dete uskoro moglo da ima slične probleme kao i vi.

Mame previše nadgledaju decu
Klinički psiholog Sima Hingorani iz Indije tvrdi da je termin „helikopter-majka” napravljen s razlogom jer se trend konstantnog i opsesivnog nadgledanja dece sve više širi među današnjim majkama.

Problem je što majke treba da spuste nivo anksioznosti dece i da im daju prostora, a svojim neprestanim „nadletanjem” čine suprotno. Deca koja su pod pritiskom helikopter-majki pate od anksioznosti, besa, neposlušna su, sklona naglim promenama raspoloženja. Pored toga, često imaju i psihosomatskih problema poput glavobolja, bolova u leđima, stomaku.

Roditelji očekuju da im deca učestvuju u brojnim aktivnostima poput plesa, slikanja, glume, sporta, sviranja instrumenta, pokušavaju da prožive svoje snove kroz decu i često ne shvataju da njihov mališan možda nema nimalo talenta ni volje za određenu aktivnost. (Bebac)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: 8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

Da li se žrtvujete za svoje dete?

Pre nego što ponosno kažete "naravno", uzmite u obzir da je u ljubavi odricanje nužno, a žrtvovanje je nepotrebno.
Kada vitez iz priče ulazi u borbu sa zmajem da bi spasao lepu princezu, on postaje heroj. Motiv da neko, u želji da spase drugog čoveka, svesno i bez prisile ulazi u veoma rizičnu situaciju ima brojne varijacije u svim mitovima o herojima.

Kako nema garancija da će heroj pobediti - može se ispostaviti da je zmaj jači od njega - ideja herojstva je neodvojiva od ideje samožrtvovanja. Ako je vitez ušao u borbu sa zmajem da bi spasao voljenu osobu, on daje prednost ljubavi prema drugom nad ljubavlju prema sebi. Ljubav postaje razlog za samožrtvovanje, piše "Politika“.

Slika

U savremenom zapadnom svetu sve je manje heroja. Sve je više ljudi koji izbegavaju bilo koji rizik, pa čak i onda kada je povezan sa pomaganjem voljenoj osobi. Takođe je sve više onih koji takav izbor odobravaju.

Jedino mesto gde još uvek postoje heroji jeste odnos roditelja prema svojoj deci. Roditelji su uglavnom saglasni da su deca važnija od njih i spremni su da se i odriču i žrtvuju za dobrobit svoje dece. Kada u tome preteruju, roditelji negativno utiču na svoje dete. Ovaj negativan uticaj je odložen, tako da se pojavi tek kasnije kada dete odraste.

Roditelji treba da znaju da je jedan od načina na koje dete izgrađuje svoju buduću ličnost to što u roditeljima nalazi uzore. Kada ono gleda u svoje roditelje koje voli i poštuje, oseća želju da jednog dana, kada odraste, bude isto takvo kao što su oni. Ali, ako je nešto što čini roditelj detetu odbojno i neprihvatljivo, ovaj proces je poremećen ili blokiran. Posledica je da dete ne želi da liči na svoje roditelje. Ovaj proces identifikacije je veoma važan kada je reč o roditelju koji je istog pola kao i dete, jer dete u njemu vidi uzor i model sopstvene polne uloge.

Na primer, ako devojčica ima požrtvovanu majku koja joj se do te mere posvećuje da zanemaruje sebe i svoje druge uloge, devojčica u njoj neće videti pozitivan uzor i verovatno kasnije neće želeti da liči na nju. Kada odraste, ona može smatrati da je biti majka nešto što je previše zahtevno, što traži prevelike žrtve, tako da može odlučiti da nikada ne postane majka. Isto tako, dete koje vidi svoje roditelje koji samo rade i nikada se ne odmaraju i ne zabavljaju odlučuje da nikada neće biti kao oni. Bežeći od tog modela odraslosti, mlada osoba odbija da odraste i preuzme odgovornost.

I zato roditelji treba deci da pokažu da vole druge i da vole same sebe. U ljubavi je odricanje nužno, a žrtvovanje je nepotrebno. Nije dobro da dete ne želi da liči na svoje roditelje, jer tada može krenuti životnom stranputicom.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: 8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

Decu morate pustiti da odrastu

Roditelji koji preterano brinu ne treba na to da budu ponosni. Izjednačavanje ljubavi sa pokazivanjem brige i zabrinutosti veoma je opasno jer na taj način deci psihološki zabranjujete da odrastu.

Slika

Tokom nekoliko godina posle rođenja dete je potpuno bespomoćno, tako da ga majka okružuje svojom brigom i pažnjom. Pretpostavljajući šta je sa detetom koje ne ume da govori - "čitajući mu misli" - ona uspeva da mu zadovolji potrebe i stimuliše razvoj. Majka i malo dete su u psihološkoj simbiozi jer majka funkcioniše kao da je dete deo nje. A kada dete počne da odrasta, da razume svet, ova simbioza polako labavi kako bi došlo do konačnog cilja - odrastanja deteta. Jedan od načina da roditelji nesvesno sabotiraju odrastanje jeste da nastave da brinu za dete ili odraslu osobu onda kada to nije potrebno.

Svakako da roditelji treba da brinu o deci onda kada deca nisu sposobna da brinu sama o sebi. Cilj svakog dobrog roditelja je da pripremi dete za samostalan život u ljudskom društvu, tako da treba da ga postepeno uči da samo brine o sebi. A kada neko postane sposoban da brine sam o sebi on je odrastao jer može da bude samostalan. To neki roditelji doživljavaju kao da više nisu potrebni. I umesto da prestanu da brinu o odraslom detetu koje dobro brine samo o sebi, i da ga vole bez brige i zabrinutosti, oni nastavljaju da izražavaju zabrinutost za svoje odraslo dete. Čak i onda kada je ono u dvadesetim, tridesetim, pa čak i četrdesetim godinama. Majke izgovaraju: dok sam živa ti ćeš biti moje dete. I zato ona, na primer, "ne može" da zaspi sve dok joj se tridesetogodišnja kćerka, koja je subotom izašla u provod, ne javi telefonom da je sigurno stigla kući, pa makar i u tri sata noću.

Ako kćerka nije naučila da brine sama o sebi, nikakva majčina briga je ne može zaštititi od bilo kakve nevolje. Njena briga nema pozitivnu funkciju osim da potvrdi odnos ljubavi. Majka veruje: kada ne bih brinula, bila bih ravnodušna, a to je negacija ljubavi i dokaz da sam loša majka.

Ne samo da nije pozitivno, već je izjednačavanje ljubavi sa pokazivanjem brige i zabrinutosti veoma negativno. Na taj način roditelji psihološki zabranjuju deci da odrastu. Stalno poručuju da su oni ti koji su odgovorni za svoju odraslu decu, a da su deca ta koja su neodgovorna. Nepotrebno zabrinuti roditelji neprestano šalju dve toksične psihološke poruke. Prva je da je njihovo dete nesposobno, a druga je da je ovaj svet veoma opasno mesto. Iako neka "deca" prepoznaju negativnost ovakvih poruka tako da veoma burno protestuju, većina ih u većoj ili manjoj meri prihvata. A kada ih prihvati, dolazi do sindroma prezaštićenog deteta čije su glavne osobine pasivnost zbog ubeđenosti u sopstvenu nesposobnost i strah od spoljašnjeg sveta. I zato roditelji koji preterano brinu ne treba da su na to ponosni.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: 8 rečenica koje ne smete da kažete detetu

Post od Palma »

Da li slušate svoju decu?

Moderno vreme u kakvom živimo, koje je mnogo modernije od onog kada smo mi bili deca, okaraterisano je kao vreme u kome je sve manje prisutna komunikacija. Neprekidno razgovaramo jedni sa drugima ali niko nikoga ne sluša. Opterećeni svakodnevnim problemima, umorni, ponekad želimo samo da nas svi ostave na miru, da nas niko ništa ne pita. Iako delujemo kao da pažljivo slušamo šta nam neko govori, gledamo ga, klimamo glavom, često postanemo svesni toga da uopšte ne znamo o čemu je pričao.

To što ćete biti odsutni dok vam koleginica na poslu priča kako sumnja da je muž vara, ili kako joj nije uspela torta koju je pravila prethodnog dana, i nije tako strašno. Ali šta se dešava kad vaša deca pričaju a vi klimate glavom i izgovarate “da” i “aha” a u stvari ne čujete šta vam govore?

Mala deca koja imaju hiljadu pitanja o svetu koji nas okružuju umeju da budu “dosadna”, stajaće ispred vas, vući će vas za suknju, sve dok ne odgovorite. Problem nastaje sa decom u adolescentnom periodu. Njih muče neke druge stvari, nisu više vezani samo za nas, ne stiču znanja o svetu samo od nas, sve više posmatraju svet oko sebe, postaju polno zreli, u sukobu su sa samima sobom i sa celim svetom, imaju hiljadu dilema. Čine se velikima ali još uvek nisu ni odrasli ni zreli.

Ako zaboravite da slušate svoju decu misleći da je sve u redu ako su dobri u školi, ne prave vam probleme, ne dolaze kasno kući, misleći da ste svoj deo posla obavili, pravite grešku koju možda kasnije nećete moći nikako da ispravite.

Nemojte da budete od onih roditelja koji iz prikrajka “osluškuju” svoje dete vrebajući da li je sve u redu spremni da burno odreaguju ako im se učini da dete iskače iz nekog zacrtanog modela ponašanja. Slušajte svoju decu. Oni su češće spremni da govore o sebi nego što smo mi spremni da ih slušamo.

Pubertetski period je onaj period kada se njihovo telo menja, kada se sami sebi ne dopadaju i misle da su najružniji na svetu, van kuće će se sresti sa nekim stvarima koje su potpuno suprotne onome što ste ih učili, ako ih ne slušate ostavljate njima da procene da li su neke stvari koje nose iz porodice u redu, ili su neke druge stvari, sa kojima se tek sreću, bolje.

Slušajte ih i odgovarajte im na pitanja. Ako ne znate ono što vas pitaju, zajedno potražite odgovor na nekom drugom mestu. Ne odgovarajte da je rano za neke stvari, da će mu biti jasnije kad još malo odrastu, čim vas pita znači da postoji razlog.

Ako vam se dete obrati i saopšti vam da je videlo, probalo, uradilo nešto sa čim se ne slažete, reagujte onako kako mislite da treba, kritikujte ga, time mu svakako pokazujete da brinete o njemu. Nikako ne gubite vezu sa svojim detetom.

Vaš umor, dete može protumačiti kao da niste zainteresovani za njega. Može prestati da vam se obraća, a onda, jednoga dana, vi ćete izgovoriti nešto što mnogo roditelja govori – da ne poznajete sopstveno dete.

Kada su sasvim mali, učimo ih da govore, hodaju, vaspitvamo ih, ali moramo da budemo prisutni u njihovom najkritičnijem periodu, a to je pubertet.

Nit koju tada izgubite nikada više nećete nadoknaditi, deca će “preko noći”, da ne osetite, postati odrasli ljudi a onda oni više neće biti zainteresovani za razgovor.

I, naravno, kad ih slušate ne reagujte burno samo zato što vaša mala devojčica postaje devojka ili vaš mali dečačić postaje momak. Zaustavite se na trenutak i setite se kakvi ste vi bili u njihovim godinama.

Ako uspete toga da se setite, znaćete kako da se ponašate, i šta da odgovorite, kako da reagujete, razumećete ih a to je ono što im je najpotrebnije.

Pažljivo slušajte svoju decu, učimo ih da smo mi oni kojima treba najviše da veruju. Tako treba i da ostane, mi smo oni kojima prvo treba da se obrate u vezi svega što ih interesuje i muči. I budite spremni u svakom trenutku, ne govorite da ste umorni, da možete i kasnije razgovarati.

Potrebni ste im uvek sad i uvek odmah. Ne postoji ništa preče od onoga što dete ima da vam kaže ili da vas pita.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju