
Da je bilo samo malo više sreće i pameti, maestralno čedo Inženjera (da, onih sa velikim „I”) Dantea Đakoze i Aurelija Lampredija, nosilac titule „Automobil godine” koji je u vreme svog pojavljivanja na svetskoj sceni za 20 godina bio tehnički napredniji od svih konkurenata u klasi, moglo je da u kooperaciji „Zavoda Crvena Zastava” i nezasluženo potcenjivanog poljskog auto-giganta „Fabryka Samochodów Osobowych” na radost sportski nastrojenih Jugoslovena i Istočnih Slavjana izgleda ovako:



Bio bi neuporedivo lepši za svako estetski ma i malčice edukovanije oko. A da je DMB iz Beograda smogao snage da se vizionarski otisne u proizvodnju varijante superkvadratnog sportskog četvorocilindričnog srca tipa 128.A1.000 sa radnom zapreminom od 1.290 ccm i 85 KS, naš vremešni lepotan bi uz petobrzinski licencni sportski menjač Alquati – Bacci bio u stanju da čak i danas pokaže ovim modernim prestižno rogobatnim auto-dramoserima kako Dvogrli Weber Starac zna na startu da zada sprint-udarac.

No, šta da se radi kada sreće bilo nije, jerbo su neostvarenio glupi dedaci umesto automobila Nacione voleli štedrije...
