In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo slavni reditelj Miloš Forman

Slika

Američki reditelj češkog porekla Miloš Forman umro je u 87. godini, javili su jutros češki mediji.

- Umro je mirno, okružen porodicom i bližnjima - rekla je njegova supruga Martina, navela je češka agencije CTK.

Miloš Forman je dva puta osvojio Oskara, za ostvarenja "Let iznad kukavičjeg gnezda" i "Amadeus".

Među najznačajnijim Formanovim ostvarenjima su i filmovi "Kosa", "Svlačenje", "Narod protiv Larija Flinta", a 2006. godine režirao je film "Gojini duhovi".

Forman je jedan od najcenjenijih svetskih filmskih reditelja, rođen je 18. februara 1932. godine u Časlavu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Otac mu je bio Jevrejin, a majka protestantkinja. Vrlo rano ostao je siroče pošto su mu roditelji stradali u koncentracionom logoru u Aušvicu.

Posle rata se upisao na Koledž kralja Džordža u banjskom mestu Podebradi. Studirao je zajedno sa Vaclavom Havelom i braćom Mašin. Docnije će studirati filmsku režiju na Akademiji scenskih umetnosti u Pragu. Režirao je više komedija, a 1968. godine, kada je SSSR izvršio invaziju na Čehoslovačku, Forman se zatekao u Parizu, gde je upravo pregovarao o produkcijskim uslovima za prvi svoj film koji će realizovati u Americi.

Zbog toga je izgubio posao u otadžbini, pa se preselio u Njujork, gde će kasnije postati profesor na Univerzitetu Kolumbija. Uprkos nemalim teškoćama sa kojima se suočavao u novoj sredini, ponovo se okrenuo svojoj najvećoj ljubavi – režiji, da bi 1975. postigao veliki uspeh filmskom adaptacijom kontraverznog romana Kena Kizija "Let iznad kukavičjeg gnezda". Ovaj film, upamćen i po bravuroznoj glumi Džeka Nikolsona, pobrao je pet Oskara, uključujući i priznanje Formanu za najbolju režiju. Veliki uspeh postigao je i filmom "Amadeus", u kojem se bavi usudom znamenitog kompozitora Volfganga Amadeusa Mocarta (1756–1791). Za Amadeusa je 1984. ponovo ovenčan Oskarom za najbolju režiju. Kasnije je snimio filmovima "Volmont" (1989), "Narod protiv Larija Flinta" (1996), "Čovek na Mesecu" (1999), "Gojini duhovi" (2006).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo američki književnik Filip Rot

Američki književnik Filip Rot preminuo je noćas u 85. godini od srčane slabosti, saopštio je njegov agent Endrju Vejli.

Proslavljeni I sporni autor "Portnojeve boljke", "Zbogom, Kolumbo" i drugih romana osvojio je skoro svaku književnu nagradu, uključujući Pulicerovu nagradu za "Američku pastoralu" 1997. godine, Nacionalnu nagradu za književnost, Međunarodnu nagradu Man Buker.

Crpeo je inspiraciju iz života jevrejske porodice, seksa i američkih ideala.

Među njegovim delima su i "Udala sam se za komunistu", "Ljudska ljaga", "Ogorčenost".

Rot je prvo postao poznat po objavljivanju zbirke kratkih priča "Zbogom, Kolumbo" 1959. godine. Deset godina kasnije njegov seksualno eksplicitan roma "Portnojeva boljka" doneo mu je veliku slavu i učinio ga poznatim širom SAD.

Autor više od 25 knjiga, Rot je bio oštri satiričar i beskrompomisni realista, predstavljajući se čitaocima u smelom direktnom stilu u kome se preziru lažna osećanja ili nade za nebesku nagradu, prenosi agencija AP.

Bio je ateista koji je bio privržen zemaljskoj mašti. Fikciju je prestao da piše 2009. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo profesor glume Predrag Bajčetić

U Beogradu je sinoć, u 85. godini, preminuo ugledni srpski reditelj, producent i profesor glume Predrag Bajčetić.

Iza sebe je ostavio mnoga stvaralaštva, a iškolovao je i izveo na pozornicu pregršt srpskih glumaca, prenosi Blic.

Tokom karijere bio je pomoćni režiser u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a zatim glavnim režiser do 1965. godine.

Od 1964. redovni bio je profesor glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde su u njegovoj klasi studije glume završili Katarina Radivojević, Sloboda Mićalović, Elizabeta Đorevska, Katarina Žutić, Bojana Maljević i mnogi drugi.

Radio je i u Norveškoj, gde je u Oslu je povremeno držao seminare za studente glume i režirao u Pozorištu Vort u Moldeu.

Kao reditelj i adaptator tekstova radio je za televiziju Beograd i Radio Beograd.

Vreme i mesto sahrane Predraga Bajčetića biće naknadno objavljeni. (Tanjug)

Saučešće ministra Vukosavljevića

Ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević danas je izrazio saučešće porodici preminulog reditelja i čuvenog profesora Fakulteta dramskih umetnosti Predraga Bajčetića.

„Bajčetić je kao reditelj stasavao uz legendarna imena posleratne teatarske režije, svoj trag ostavio je i kao filmski reditelj, ali je glavninu svog životnog veka proveo svestrano formirajući generacije naših najboljih glumaca”, naveo je Vukosavljević.

„Bio je uvažen kao znalac umetnosti kojoj je posvetio život. Kroz glumačka ostvarenja i sećanja njegovih studenata profesor Bajčetić ostaće i dalje, dugo prisutan”, naveo je ministar u telegramu saučešća. (Tanjug)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Umro je Oliver Dragojević

Jutros je u 5 časova na Onkološkom odeljenju KBC Zagreb u svojoj 71. godini preminuo velikan jugoslovenske i hrvatske muzičke scene Oliver Dragojević.

Slika

Oliver Dragojević, čija je grandiozna karijera kontinuirano trajala pedestetak godina, umro je nepunih godinu dana nakon što mu je dijagnostifikovan rak pluća.

Oliver Dragojević rođen je u Splitu 7. decembra 1947. kao peto dete Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli. Po njegovom vlastitom kazivanju, majka mu je dala ime po Oliveru Tvistu, jer je porodica predstavljala pravu posleratnu sirotinju. Pre njega rođene su tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle pre nego što se rodio Oliver - dve u Veloj Luci odmah nakon porođaja, a jedna u partizanskome zbegu u El Šatu.

Detinjstvo je proveo u Vela Luci na Korčuli, a u muziku se zaljubio još kao dete kada mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku. Prvi nastup imao je na Splitskom festivalu sa 14 godina sa pesmicom „Baloni”, a dve godine kasnije počeo je i profesionalno da se bavi muzikom kao pevač i klavijaturista splitske grupe „Batali”.

Prvi uspeh doživeo je na Splitskom festivalu 1974. kada je osvojio prvu nagradu publike sa pesmom „Ča će mi Kopakabana”, koja je nagovestila retko nadarenog muzičara čije pesme predstavljaju vrhunski komponovane i aranžirane napeve kod kojih je autorska kreativnost u podjednakoj meri bila zastupljena i u tekstu i u muzici.

Naredne je godine neupadljivi momak s naočarima „teglenkama” i upečatljivim, izrašpanim glasom, na Splitskom festivalu nastupio sa šansonom „Galeb i ja” koju je komponovao Zdenko Runjić, a koja postaje njegov zaštitni znak i početak višegodišnje plodonosne saradnje najproduktivnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca na jugoslovenskoj muzičkoj sceni.

Tokom svoje duge i plodotvorne karijere ostvario je niz uspeha, osvojivši više generacija svojim jedinstvenim izvođačkim stilom i pesmama kojima je u podjednakoj meri osvajao festivalske nagrade i srca publike, poput kompozicija: „Galeb i ja”, „Malinkonija”, „Oprosti mi, pape”, „Vjeruj u ljubav”, „Nadalina” (u duetu s Borisom Dvornikom), „Piva klapa ispo' volta”, „Karoca gre” i mnogi drugih.

Oliver Dragojević jedan je od retkih muzičara sa ovih prostora koji je imao izuzetno uspešne koncerte u najprestižnijim svetskim koncertnim dvoranama - njujorškom Karnegi holu, londonskom Rojal Albert holu, pariskoj „Olimpiji”, te u Sidnejskoj operi.

Iza njega su ostala 23 studijska albuma, brojne kompilacije, nagrade struke i publike, supruga Vesna, te sinovi Dino, Damir i Davor.

Počivaj u miru, Meštre!
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ODLAZAK KRALJICE SOULA Umrla Areta Frenklin

Slika

Čuvena pevačica Areta Frenklin umrla je u 76-oj godini u svom domu u Detroitu nakon duge bolesti.

Vest o njenoj smrti je potvrdio njen publicista.

U ponedeljak su mediji preneli da je Frenklinova teško bolesna. Ona je zbog bolesti morala ove godine da otkaže veliki broj nastupa.

- Ona je bolesna već duže vreme, ali nije želela da ljudi to znaju - rekao je neimenovani pevačicin prijatelj za magazin "Pipl".

Poznata američka muzička legenda je imala i nadimak "Kraljica soula" koji je dobila krajem 60-ih godina.

Njeni najpoznatiji hitovi su "Respect", "(You Make Me Feel Like) A Natural Woman", "Spanish Harlem", "Think", "Freeway Of Love" i "Who's Zooming Who". Glumila je u čuvenom filmu "Braća Bluz".

Karijeru je počela kao tinejdžerka pevanjem u gospel horu. Prema nekim izvorima, glas joj ima raspon od četiri oktave, a osim pevanjem, bavila se i pisanjem pesama kao i sviranjem klavira.

Njeni hitovi su godinama bili na vrhu lista najslušanijih pesama i dobitnica je mnogih nagrada, među kojima i 18 Gremija. Prva je žena muzičar koji je dobio mesto u Rokenrol holu slavnih.

Dva puta se udavala i razvela i za sobom je ostavila četvoro dece.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro američki pozorišni pisac Nil Sajmon

Poznati američki pozorišni pisac Nil Sajmon, čije su komedije decenijama dominirale na Brodveju, preminuo je danas u 92. godini.

Među najpoznatijim Sajmonovim pozorišnim komadima su "Neobičan par" (The odd couple), "Bosonoga u parku" (Barefoot in the park) i "Uspomene iz Brajton Biča" (Brighton beach memoirs), navodi Asošiejted pres.

Sajmon je umro u bolnici na Menhetnu od komplikacija usled upale pluća.

U drugoj polovini 20. veka bio je najuspešniji američki pozorišni pisac, a u komadima se često bavio temama povezanim sa srednjom klasom.

Mnoga njegova dela su doživela filmske adaptacije, a "Neobičan par" je postala popularna televizijska serija.

Dobitnik je četiri Toni nagrade, Pulicerove nagrade i brojnih drugih.

Jedno od pozorišta na njujorškom Brodveju nazvano je po njemu 1983. godine kada je dotadašnji Alvin preimenovan u Pozorište Nila Sajmona.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Vladeta Jerotić

Slika

Akademik Vladeta Jerotić preminuo je jutros u Beogradu u 95. godini.

To je na svom Fejsbuk nalogu objavila Zadužbina Vladete Jerotića, čiji je on bio osnivač.

Vladeta Jerotić bio je istaknuti srpski lekar, neuropsihijatar, psihoterapeut i književnik, svestrani erudita i akademik SANU.

Rođen je 1924. godine u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a zatim je specijalizovao neuropsihijatriju, dok je psihoterapiju specijalizovao u Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj.

Radio je više decenija kao šef Psihoterapeutskog odeljenja beogradske bolnice "Dr Dragiša Mišović". Od 1985. do penzionisanja, kao profesor po pozivu, predavao je pastirsku psihologiju i medicinu na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu.

Akademik prof. dr Vladeta Jerotić razvio je obimnu i plodnu publicističku delatnost iz graničnih oblasti psihoanalize, psihoterapije, religije i filozofije. Takođe je održao brojna predavanja na teme iz pomenutih oblasti u gotovo svim većim gradovima Jugoslavije, a povremeno je držao predavanja u Beogradu i širom Srbije.

Bio je član Udruženja književnika Srbije, Medicinske akademije i SANU. Napisao je 32 knjige.

Mnogo puta je nagrađivan. Tako je prošle godine postao dobitnik počasne diplome "Narodni učitelj", Fakulteta pedagoških nauka u Jagodini, koja se dodeljuje "za poseban doprinos razvoju obrazovanja i afirmaciji fakulteta". Iste godine, zajedno sa Milanom Pletelom, dobio je Veliku povelju "Brankovog kola" za "neprekinutu i uzvišenu saradnju" tokom protekle tri decenije, kako je tada navedeno u saopštenju "Brankovog kola". Nagrada za životno delo "Dositej Obradović" uručena je Jerotiću 2014. hodine u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Bokserski šampion Marijan Beneš preminuo u Banjoj Luci

Marijan Beneš, jedan od najboljih evropskih boksera svih vremena, preminuo je u utorak u bosanskohercegovačkom gradu Banja Luka u 67. godini, javljaju lokalni mediji.

Rođen je 1951. godine u Beogradu, a roditelju su mu bili prosvjetni radnici.

Djetinjstvo je proveo u Tuzli, a u Bokserskom klubu Sloboda napravio prve sportske korake.

U banjalučku Slaviju je došao sa 16 godina i tu proveo cijelu amatersku karijeru.

U karijeri je imao 299 mečeva, 272 završio je pobjedom, izgubio 16, a 11 je završeno bez odluke.

Nije imao pravog rivala
Bio je evropski šampion, a tu titulu je odbranio u četiri navrata.

Na domaćoj sceni, kako u republičkim rangovima Bosne i Hercegovine, tako i na državnom nivou nekadašnje Jugoslavije, nije imao pravog rivala.

Kada se odlučio iz amaterskog boksa preći u profesionalni, pomogao mu je menadžer Willy Zeller, s kojim ga je spojila sestra, koja je tada živjela u Njemačkoj.

U profi ringu je vidio svu težinu "plemenite vještine".

Od 15 profesionalnih mečeva, na početku saradnje sa Zellerom, Beneš je ostvario 14 trijumfa i stekao reputaciju nepobjedivog borca, koji ne može izgubiti.

Potom je 1979. godine došao dan borbe za titulu profesionalnog prvaka Evrope te je u banjalučkoj dvorani Borik nokautirao Francuza Gilberta Cohena.

Borba za svjetskog prvaka
Nastavio je s pobjedama i izborio borbu za profesionalnog prvaka svijeta protiv Elisha Obeda, koji 11 godina nije doživio poraz do tog dana - Beneš ga je savladao.

Postao je šampion svijeta, sve dok mu Zeller nije došao i rekao kako je neposredno pred ovaj duel povukao potrebnu kotizaciju koju je morao uplatiti, priznavši kako nije vjerovao u njega, tako da meč nije priznat kao duel za profesionalnog prvaka svijeta.

Beneš je nastavio s borbama, ali je veoma brzo zaradio tešku povredu oka, kasnije je i obnovio, zbog čega je i ostao bez jednog oka.

Kako navode iz Gradske uprave Banje Luke, Beneš će biti sahranjen u Aleji velikana.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Predrag Ejdus

Poznati srpski glumac Predrag Ejdus preminuo je večeras posle duže bolesti.

Slika

Predrag Ejdus je rođen 24. jula 1947. godine u Beogradu. Završio je 14. beogradsku gimnaziju, a glumu diplomirao 1972. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju.

Bio je i predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije od 1985. do 1989.

U pozorištima širom nekadašnje Jugoslavije – u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Zagrebu, u Nemačkoj, Francuskoj, Kanadi, SAD, Mađarskoj, Švajcarskoj – odigrao je 150 dramskih uloga.

Snimio je više od 50 filmova, televizijskih drama i serija. U njegove antologijske pozorišne uloge ubrajaju se likovi: Osipa Mandeljštama, Joakima Vujića, kneza Miškina, Franca Kafke, Napoleona, Borisa Godunova, Isaka Babelja, Porfirija Petroviča, Kir Janje, Laze Dunđerskog…
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Šarl Aznavur

Preminuo Šarl Aznavur

Slika

Francuski šansonjer Šarl Aznavur, poslednji od velikana francuske šansone, preminuo je u 95. godini.

Pevač jermenskog porekla, rođen kao Šanur Varinag Aznavurijan, tokom karijere duge sedam decenija snimio je više od 1.200 pesama na osam jezika.

Istinski ambasador francuske kulture i najpoznatiji francuski pevač u inostranstvu, Aznavur je bio primoran da otkaže brojne koncerte ove godine zbog loma ruke.

"Nisam star, nego imam mnogo godina", voleo je da se šali pevač.

Poznat po pesmama poput "La Bohème", "La Mamma" i "Emmenez-moi", takođe je pisao pesme za Žilijet Greko, Žilbera Bekoa i Edit Pjaf, koja ga je uvek podržavala i bila, prema njegovim rečima, "jedna od četiri stuba".

Imao je i filmsku karijeru, glumeći u osamdesetak filmova.

Mnogo se angažovao i za Jermeniju. Ta zemlja ga je 2009. godine imenovala za ambasadora u Švajcarskoj i člana stalne misije te zemlje pri UN u Ženevi.

Prošle godine je dobio zvezdu na holivudskom Bulevaru slavnih.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Одлазак оперске диве: Преминула Монсерат Кабаље

Легендарна шпанска оперска певачица Монсерат Кабаље преминула је данас у 85. години животау својој кући у Барселони.

Монсерат Кабаље је позната по интерпретацијама Росинијевих, Белинијевих, Доницетијевих и Вердијевих опера. Током каријере изводила је преко 90 различитих улога и снимила више од 80 албума. Сарађивала је и са покојним певачем групе “Квин” Фредијем Меркјуријем, с којим је снимила песму "Барселона", која је касније постала химна летњих олимпијских игара 1992. у Барселони.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula Milena Dravić

Glumica Milena Dravić preminula je noćas posle teške bolesti u 79. godini u Beogradu.

U Uruženju dramskih umetnika Srbije potvrdili su za portal B92 vest o smrti velike srpske glumice, a vreme i mesto sahrane, kako je rečeno, neće biti poznato pre ponedeljka.

Milena Dravić je pre dve i po godine ostala bez supruga, legendarnog glumca, Dragana Nikolića , a u to vreme je i obolela.

Bila je jedna od najpoznatijih srpskih i jugoslovenskih glumica, rođena je 5. oktobra 1940. u Beogradu.

Pohađala je osnovnu školu "Janko Veselinović" u Dušanovoj ulici, a potom upisala Prvu mušku gimnaziju.

Glumila je u preko sto filmskih ostvarenja. Popularnost joj je donela saradnja sa Ljubišom Samardžicem.

Najpoznatije uloge ostvarila je u filmovima "Prekobrojna", "Jutro", "Kozara", "Bitka na Neretvi", "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Rad na određeno vreme", "Moj tata na određeno vreme", "Sekula se opet ženi", "Nije lako sa muškarcima" i "Zona Zamfirova".

Poznata je i kao učiteljica iz kultne serije "Priče iz Nepričave", Vera iz "Policajca sa Petlovog brda", zatim kao Vukosava Petrović i Spomenka iz TV–komedija "Pozorište u kući" i "Lud, zbunjen, normalan".

Sa svojim trećim suprugom i kolegom Draganom Nikolićem je od 1972. do 1974. vodila popularni šou program Obraz uz obraz.

Milena je često igrala samohrane majke, seljanke, žene iz radničke klase, bila je i pionir i ekscentrična junakinja filmova Crnog talasa, a velikim delom na uspehu u karijeri duguje i romantičnim komedijama u kojima je glumila uz Ljubišu Samardžica.

Dravićeva je dobitnica Nagrade za najbolju sporednu glumicu na Kanskom filmskom festivalu, specijalne nagrade Zlatna ruža na Filmskom festivalu u Veneciji, najprestižnijih srpskih nagrada Dobričin prsten i „Žanka Stokic“ za celokupan doprinos jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji, nagrade „Joakim Vujic”, nagrade Pavle Vuisić na Filmskim susretima u Nišu, četiri Zlatna ćurana na Danima komedije u Jagodini i čak rekordnih deset Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ODLAZAK LEGENDE KINEMATOGRAFIJE: Preminuo Bernardo Bertoluči

Slavni italijanski reditelj Bernardo Bertoluči preminuo je u 78. godini od raka, preneli su mediji.


Reditelj "Poslednjeg tanga u Parizu" i "Poslednjeg kineskog cara" i "Dvadesetog veka" poslednje godine života je proveo u kolicima, posle neuspele operacije diskus hernije 2003. godine.

Bertoluči je bio jedna od ključnih figura italijanskog filma od šezdesetih godina, a za razliku od kolega poput Federika Felinija i Mikelanđela Antonionija uspeo je da se probije u Holivudu, a "Poslednji kineski car" je dobio devet Oskara, uključujući za najbolji film i najbolju režiju. Dotad neviđeno, ekipa je dobila dozvolu da snima u pekinškom Zabranjenom gradu.

Filmsku karijeru je počeo 1961, kao asistent na debitantskom filmu Pjer-Paola Pazolinija. Prvi sopstveni film je režirao godinu dana kasnije.

Sarađivao je i na scenariju za klasik Serđa Leonea "Bilo jednom na Divljem zapadu".

Među drugim poznatim filmovima su mu "Pre revolucije", "Konformista", "Sanjari" i "Ukradena lepota", a poslednji film koji je završio je "Ja i ti".

Bertoluči se skoro celog života zalagao za radikalno levičarske ideje.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Goran Stefanovski u petak trebalo da govori u Puli

Goran Stefanovski, veliki makedonski dramski pisac, cenjen i izvođen u Evropi i u svetu, iznenada je preminuo juče. On je trebalo da bude jedan od gostiju Sajma knjiga u Puli, koji počinje sutra.

"Sa Goranom smo planirali da promovišemo knjigu 'Odisej i druge drame', prvu knjigu te vrste na hrvatskom jeziku, priređenu i štamšanu ekskluzivno za Sajam, čiji je regionalni partner Makedonija.
Pripremali smo je s obostranim veseljem i zajedno s Goranom jedva čekali trenutak susreta i druženja. Mi zahvaljujući njegovom iznimnom znanju i raskošnom šarmu, a on, nadali smo se, zbog našeg gostoprimstva i spremnosti da na pulski i festivalski način iskažemo poštovanje piscu čija se knjiga napokon premijerno predstavlja hrvatskoj javnosti. Nažalost, kratka i teška bolest uskratila nam je priliku i radost zamenila tugom zbog preranog odlaska znamenitog autora čije su drame još od kraja sedamdesetih godina prošlog veka pokazivale razliku između dobrog i izvrsnog pozorišta. Ovaj tragični događaj razlog je više da u petak u 19h govorimo o Goranu Stefanovskom i njegovoj knjizi, onako kako zaslužuju i on i njegovi tekstovi dostojni trajanja.

O tome ko je i kakav je bio Goran Stefanovski, šta je značio za makedonski, južnoslovenski i evropski teatar, govoriće njegov bliski saradnik, režiser Dino Mustafić, glumica Mirjana Karanović, koordinator za kulturu u kabinetu makedonskog premijera Robert Alagjozovski i drugi. Knjiga 'Odisej i druge drame' nije kruna jedne blistave karijere, jer je ta karijera do sada višestruko okrunjena. Ova knjiga trebalo je, uz ostalo, da bude centralni događaj programa 'Makedonija čita', kojeg ćemo sada, jer je to najmanje što možemo učiniti, posvetiti Goranu Stefanovskom. Sa(n)jam knjige u Istri izražava duboko saučešće porodici i prijateljima, ali i svim kulturama, počevši od makedonske, u kojima je Stefanovski – jer veliki umetnici pripadaju svima, od onih iz kojih potiču do onih koje ih prepoznaju – bio važan, a takvih je nemali broj. Neki su gubici nenadoknadivi. Upravo takav je i odlazak Gorana Stefanovskog" piše u saopštenju pulskog Sajma knjiga.

Goran Stefanovski u petak trebalo da govori u Puli

Slika

Горан Стефановски (Битољ, 27. април 1952— Кентербери, 27. новембар 2018) био је македонски драмски писац.

Рођен је 27. априла 1952. у Битољу. Завршио је Филолошки факултет у Скопљу, на одсеку за енглески језик и књижевност. Студирао је драматургију на Драмској академији у Београду, где је и магистрирао. Једно време радио је у драмској редакцији на телевизији Скопље а затим као асистент на Филолошком факултету у Скопљу. Био је члан македонског ПЕН центра, а од 1986. године професор драматургије на драмској академији у Скопљу.

Преминуо је 27. новембра 2018. године у Кентерберију у Енглеској.

Награде

„Стале Попов“
„11 Октомври“
„Стеријина награда“ (два пута)
„Војдан Чернодрински“ (шест пута)

Дела

Клинч (тв-игра, 1974),
Јане Задрогаз (драма, 1974),
Чиракот Шекспир (радио-драма, 1975),
Сослушувањето на железничарот (тв-драма, 1976),
Томе од бензиската пумпа (тв-филм, 1978),
Наши години (тв-серија, 1979),
Диво месо]] (драма, 1979),
Тумба, тумба, дивина (тв-драма, 1980),
Лет во место (драма, 1981),
ХИ-ФИ (драма, 1982),
Дупло дно (драма, 1983),
Тетовирани души (драма, 1985),
Бушава Азбука (дечји образовни програм, 1985),
Црна дупка (драма, 1987),
Long Play (драма, 1988),
Кула вавилонска (драма, 1989),
Травијата (либрето, 1989),
Зодијак (либрето, 1990),
Чернодрински се враќа дома (драма, 1991), I ¦
Чернодрински (либрето, 1991),
Гоце (1991),
Сараево (књига) (драма, 1993),
Старецот со камен околу вратот (1994),
Оазата на Мира (тв-драма, 1994),
Сега му е мајката (едночинка, 1995),
Баханалии (драма, 1996),
"EX-YU" (1996),
Аирлија транзиција (тв-серија, 1996),
"Casabalkan" (драма, 1997).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je glumački velikan Marko Nikolić

U Beogradu je u KBC „Zvezdara” 2. januara 2019. u svojoj 73. godini preminuo znameniti srpski i jugoslovenski pozorišni, filmski i televizijski glumac Marko Nikolić.

Slika

Rođen u Kraljevu 20. oktobra 1946, glumu je diplomirao u Beogradu na Fakultetu dramskih umetnosti. U ranoj mladosti bavio se košarkom, fudbalom i biciklizmom, ali je osećao da je predodređen za scenu. Od 1970. bio je član ansambla Narodnog pozorišta, a iza sebe je ostavio preko stotinu uloga, pri čemu ga je publika ponajviše pamtila po ulogama ostvarenim u mnogim filmovima i TV serijama kojima je stekao opštu slavu, poput uloge Gige Moravca u TV seriji „Bolji život”, kao i ulogom Karađorđa u nekoliko TV drama i u seriji "Vuk Karadžić", dok je zapažena glumačka ostvarenja imao i u TV serijama „Doktorka na selu”, „Svetozar Marković”, „Šesta brzina” , „Srećni ljudi”, „Kraj dinastije Obrenović”, „Gore-dole”, „Budva na pjenu od mora”, „Senke nad Balkanom” i „Komšije”.

Nikolić je ostvario veoma upečatljive uloge i u filmovima „Devojački most” , „Užička republika”, „Boško Buha”, „Petrijin venac”, „Dnevnik uvreda”, „Kordon” i „Montevideo, bog te video”.

Za izuzetan doprinos umetnosti filmske glume 2012. godine dobio je Nagradu „Pavle Vuisić”, a prošle godine, povodom Dana državnosti, dobio je Zlatnu medalju za zasluge u oblasti kulture i umetnosti.

Iza sebe je ostavio ćerke Senku i Minu i sina Nikolu.

Glumac Marko Nikolić biće sahranjen u subotu, 5. januara 2019. u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo hrvatski glumac Ivo Gregurević



Jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca Ivo Gregurević preminuo je u 67. godini, javlja HRT. Kako prenosi "Jutarnji list", Gregurević je pronađen mratv u sredu u večernjim satima u svom stanu, ali zasad nema informacija o uzrocima smrti.

Ivo Gregurević rođen je u Donjoj Mahali (Orašje), 7. oktobra 1952. godine. Po završetku srednje škole upisuje Akademiju dramskih umetnosti u Zagrebu. Na filmu je debitovao 1977. ("Ne naginji se van", B. Žižića) glavnom ulogom provincijalca na radu u Nemačkoj. Iste godine snima kultni film Antuna Vrdoljaka "Mećava" u kojemu igra lik Ivana.

Odlično je glumio grube i "narodske tipove" poput otmičara u "Osuđenima" (1978.) Z. Tadića, konduktera u "Kraljevoj završnici" (1987.) Ž. Tomića i istražitelja u "Životu sa stricem" (1988.) K. Papića. U "Velom mistu", igranoj seriji snimanoj od 1979.-1981., koju je režirao Joakim Marušić prema scenariju Miljenka Smoje, Gregurević je veliku popularnost stekao igrajući ulogu Netjaka. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu.


Film "Čaruga", koji je zacementirao njegov status u samom glumačkom vrhu, snimio je 1991. godine. U njemu je, uz glavnu ulogu, zaigrao i ženski lik snaše. Tokom 80-ih i 90-ih ostvario je niz izuzetno zapaženih velikih uloga na filmu. U pozorištu je igrao u dramama Šekspira, Čehova, Gogolja, Krleže, Držića, Smoje…


Radio je na filmovima i serijama s Rajkom Grlićem, Brankom Šmitom, Antunom Vrdoljakom, Lukasom Nolom. Nagradu Hrvatskog društva dramskih umetnika osvojio je 1998. za film Šokica i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji Duga mračna noć.

Dobitnik je i najprestižnije nagrade Vladimir Nazor. 1995. godine u Orašju je pokrenuo festival Dani hrvatskog filma. Ivo Gregurević iza sebe ima više od 90 filmova, 19 televizijskih serija te 30-tak pozorišnih predstava.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Napustio nas je Šeki, jedan od najvećih svih vremena

Danas je u Beogradu u 82. godini preminuo legendarni fudbaler i trener Crvene zvezde Dragoslav Šekularac.

Popularni "Šeki" rođen je u Štipu (Makedonija) 8. novembra 1937. Bio druga Zvezdina zvezda posle Rajka Mitića. Šekularac je verovatno jedan od najboljih driblera u istoriji jugoslovenskog fudbala. Igrao u veznom redu.

Kao standardni član reprezentacije Jugoslavije odigrao je 41 utakmicu i postigao šest golova. Posle incidenta na utakmici, zbog koje je bio kažnjen sa dve godine neigranja, karijera mu je naglo prekinuta.

Dragoslav Šekularac je osnovnu školu, četiri razreda gimnazije, kao i metereološku školu učio u Beogradu. Međutim, za obrazovanje nije mario, jer je fudbal postao njegova glavna preokupacija. Kad ga je Dimitrije Milojević, nekadašnji fudbaler BASK-a, trener i štamparski radnik Politike, primetio u dvorištu Druge muške gimnazije, odmah mu je bilo jasno koliki talenat poseduje.

Prvotimac Crvene zvezde postao je 6. marta 1955. i crveno-beli dres nosio do 5. juna 1966. Za Zvezdu je odigrao 375 mečeva, od toga 156 prvenstvenih i postigao je 119 golova. Sa crveno-belima je osvojio pet titula prvaka (1956,1957,1959,1960. i 1964) i jedan trofej u nacionalnom kupu (1959), kada je bio tvorac pobede nad Partizanom u finalu.

Iako se više isticao izvanrednom tehnikom i trikovima u igri, postigao je i značajne golove u crveno-belom dresu. Sa nepunih 18 godina bio je strelac pobedonosnog gola u 17. "večitom derbiju", kada je matirao golmana Partizana u 34. minutu i doneo trijumf ekipi Zvezde od 1:0. U rekordnoj pobedi protiv splitskog Hajduka postigao je poslednji gol za veliki trijumf od 7:0 u prvenstvenom meču odigranom 7. septembra 1958. godine.

Dva puta se upisao u strelce u revanšu četvrtfinala Kupa sajamskih gradova protiv Espanjola (5:0), za plasman crveno-belih u polufinale, gde ih je zaustavila Barselona. Matirao je i čuvara mreže ekipe Ruda Hvezde u revanšu finala Dunavskog kupa 1958. godine, kada je Zvezda pobedom od 3:2, osvojila vredan evropski trofej.

Incident koji je u jesen 1962. imao sa arbitrom Pavlom Tumbasom (ošamario ga usred prepunog Čaira u meču Radnički Niš – Crvena zvezda) udaljio ga je iz fudbala godinu i po dana, zapravo mnogo duže, jer se nalazio na vrhuncu karijere. Govorilo se da je Šekularac bio revoltiran odlukom tadašnjih vlasti da ne puste tada miljenika Zvezdinih navijača da pređe u italijanski Juventus. Juventus je nudio Šekularcu rekordan ugovor od 600.000 dolara.

Godinu dana proveo je u Karlsrueu, ali usled povrede kičme nije pružao adekvatne igre, da bi se potom vratio u Beograd i, zajedno sa Milošem Milutinovićem, igrao jednu sezonu za OFK Beograd. Pred kraj 1969. godine ponovo je prešao granicu, igrao za Santa Fe iz Bogote i Milionarios iz Kalija. Igrao je i za Bele Orlove iz Kanade 1975. godine, gde je bio igrač i trener i francuski Pariz (1975/76).

Radio je kao trener mlađih kategorija u Zvezdi. Jedan je od idejnih kreatora Zvezdine zlatne generacije iz 1991. godine. Želeo je da napravi tim od mladih i perspektivnih, ali neafirmisanih igrača. Predložio je tadašnjem direktoru Draganu Džajiću da se kupuju samo najbolji mladi fudbaleri iz tadašnje Jugoslavije, što je on i prihvatio. Preuzeo je prvi tim Crvene zvezde u drugoj polovini sezone 1988/89. Već u sledećoj sezoni (1989/90), osvojio je duplu krunu sa velikih devet bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Dinamo iz Zagreba (tada su se za pobedu dobijala dva boda).

Zbog fizičkog obračuna sa službenim licem, na terenu, posle meča u Kelnu u Kupu Uefa, kažnjen je sa sedam mečeva zabrane vođenja tima u evropskim kupovima. Uprava kluba je zbog nemogućnosti da Šekularac vodi tim u Kupu šampiona 1990/91, odlučila da ekipu preuzme Ljupko Petrović koji je kasnije odveo tim do titule evropskog prvaka.

Pored Zvezde, Šekularac je u trenerskoj karijeri vodio i OFK Mladenovac, Futskrej Džast iz Melburna (od 1986. do 1987), Al Nasr iz Rijada (1992), radio je i u Gvatemali u periodu od 1984. do 1985. godine, bio trener Amerike iz Meksika (1990/91), Hajdelberg Junajteda iz Australije (1993. godine), Atletiko Marbelje (1994/95), Busana iz Južne Koreje (1996), Obilića (od 1998. do 2000), gde je bio i sportski direktor 2002. godine. Poslednji angažman kao trener je imao u Srpskim Belim Orlovima iz Kanade 2006. godine.

REPREZENTACIJA

Uz dve utakmice za mladu (1955-1956) i osam (uz dva gola) za omladinsku ekipu (1954-1956), odigrao je i 41 utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije, za koju je postigao šest golova. Debitovao je 30. septembra 1956. protiv Čehoslovačke (1:2) u Beogradu, a od nacionalnog dresa oprostio se 1. juna 1966. u prijateljskom susretu protiv Bugarske (0:2) u Beogradu.

Debitujući u državnom timu kao levo krilo, kasnije je igrao na svim mestima u navali. Neposredno posle prve utakmice za reprezentaciju, učestvovao je na Olimpijskom turniru 1956. u Melburnu, a 1958. i 1962. igrao je na Svetskim prvenstvima u Švedskoj i Čileu. Dok je u Švedskoj igrao na prve dve utakmice (protiv Francuske i Paragvaja), četiri godine kasnije u Čileu odigrao je svih šest utakmica i, prema mnogim ocenama, bio medu najboljim igračima celog prvenstva.

U nizu utakmica koje je odigrao za reprezentaciju, posebno je zapamćena ona 11. maja 1958. protiv Engleske (5:0) u Beogradu, na kojoj je u navalnom triju sa Milutinovićem i Veselinovićem, pružio jednu od svojih najboljih utakmica u nacionalnom timu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Ovako je govorio Mrgud: "Vadio bih most iz reke jer je to za opšti spas"

Glumac Miodrag Radovanović Mrgud (90) preminuo je u Beogradu posle kraće, teške bolesti, saopštilo je Udruženje dramskih umetnika Srbije.

Miodrag Radovanović Mrgud je rođen 1929. godine u Čačku. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju 1956. godine u klasi profesora Mate Miloševića.

U Jugoslovenskom dramskom pozorištu, čiji je član od sredine pedesetih godina, odigrao je 106 uloga. Nastupio je u nekim od najznačajnijih predstava poput sledećih: Romeo i Julija u režije Mate Miloševića, Otkriće po deobama Dobrice Ćosića (režija Mata Milošević i Predrag Bajčetić), Sartrove Prljave ruke u režiji Bore Draškovića, Hrvatski Faust režija Slobodan Unkovski, Rodoljupci u režiji Dejana Mijača (1986), Buđenje proleća reditelja Harisa Pašovića.

Za niz uloga u predstavi koja je snažno obeležila pozorišni trenutak u ondašnjoj Jugoslaviji, Veseli dani ili Tarelkinova smrt u režiji Branka Pleše, sa ostalim članovima ansambla trijumfovao je na beogradskom Bitefu, zatim, u to doba prestižnom festivalu, Teatar nacija u Nansiju i na festivalu MESS u Sarajevu na kome je Radovanović nagrađen Zlatnim lovorovim vijencem.

Tri uloge u jednoj od najdugovečnijih predstava JDP-a, Mletački trgovac u režiji Egona Savina, donele su mu nagradu Ardalion na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu "Bez prevoda" u Užicu.

Na malim i velikim ekranima ostvario je 154 uloge, među kojima su Šicer u seriji "Salaš u malom ritu", Komandant Libek u "Balkan ekspresu", Nikola Pašić u "Kolubarskoj bici" i Spiridon u "Boju na Kosovu".

Njegov lik Šicera iz "Salaša u Malom ritu" ostaće jedna od najboljih uloga u istoriji našeg glumišta. Naime, kada gleda neku predstavu, publika se uvek identifikuje sa plemenitim likom, retko kada sa negativcem. Lik Šicera, jednog od najkompleksnijih likova zlikovca, naša publika je prihvatila. Taj fenomen Radovanović je objasnio u jednom intervjuu za Novosti iz 2012. godine.

"Jedan profesor Pravnog fakulteta sreo me u perionici automobila i rekao: "Vi ste, čoveče, meni ušli kroz prozor u kuću." Želeo je, valjda, da kaže da sam ga igrom toliko iznenadio da je očekivao da mu na vrata uđe sve poznato, a ovo mu je bilo sasvim novo i drugačije", rekao je on tada.

Iako mu je Šicer obeležio blistavu karijeru, pozorište mu je uvek bilo na prvom mestu. Kako je govorio, ono je za njega bilo stvarnije od života. Smatrao je da se u njemu može videti i doživeti sve plemenito, sve uzvišeno, sve pokvareno, sve neljudsko, ogorčeno, oduševljeno i sve mnogo istinitije nego što je u životu. Važio je za glumca koji glumi "iz glave".

Bio je mišljenja da se talenat ne uči na Akademiji, već zanat, način glumačkog mišljenja. Fakultet dramskih umetnosti je i zaslužan za toliki broj, kako je govorio, savršenih, sjajnih i belosvetskih mladih glumaca.

Mrgud je i do poznih godina bio tražen. Poslednje role ostvario je u filmu "Montevideo Bog te video", a serijama "Selo gori, a baba se češlja", "Vratiće se rode", "Moj rođak sa sela"... Na sve to, on je rekao: "Šta da radim kad me svi traže."

Nadimak Mrgud nadenuo mu je čuveni kondicioni trener Crvene zvezde Peđa Stanojević. Za vreme Drugog svetskog rata kao dečaci su se gađali kamenicama i ciglama, i ratovali. Radovanović mu se učinio kao mrgudan - klinac. Ispočetka se Mrgud ljutio na taj nadimak, kasnije ga je i prihvatio i do kraja života se tako predstavljao.

Sa suprugom Radmilom Velicki-Radovanović bio je u braku od 1959. godine, a imaju sina Rastka (58).

U pomenutom intervjuu za Novosti on je naglasio da ne može sebe da podeli na dva života, privatni i umetnički.

"Naravno da bi bilo smešno kada bi kao kralj Lir ušao u tramvaj. Osećam se kao normalan građanin, osim što su moja umetnička razmišljanja, šaputanja, specifičnija", kazao je.

Dodao je da voli da pravi biblioteke, ormare od drveta pomoću najprostijih alata.

"Ne mislim da me rad obavezno spasava ovoga što nam se dešava. Ako bi trebalo negde vaditi most iz reke, ja bih i to uradio, jer je to za opšti spas. Ako većina ljudi postane svesna toga, onda ćemo, kao narod, doživeti pravi ljudski doživljaj i preporod", zaključio je glumac tada.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo reditelj Dušan Makavejev

Reditelj Dušan Makavejev preminuo je jutros u Beogradu, u 87. godini, saznaje u Jugoslovenskoj kinoteci.

Slika

Slavni reditelj je rođen je 13. oktobra 1932. u Beogradu. Diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Jedan je od osnivača filmskog crnog talasa, filmova kojima je kritikovao trulo društvo, kako komunističko, tako i kapitalističko: "Parada" (1962), "Čovek nije tica", "Ljubavni slučaj illi tragedija službenice PTT" (1967), "Nevinost bez zaštite" (1968), "Nedostaje mi Sonja Heni" (1972), "Sweet Movie" (1973), "Gorila se kupa u podne" (1993)...

Bio je urednik mnogih listova: Student (časopis), Književne novine i Danas. Bavio se i pisanjem za mnoge časopise. Imao je zapaženu ulogu u studentskim demonstracijama 1968.

Dobitnik je velikog broja domaćih i stranih nagrada: Oktobarska nagrada Beograda, Srebrni medved u Berlinu, Srebrna arena u Puli, Luis Bunjuel u Kanu, Srebrni Hjugo u Čikagu, Zlatno doba Belgijske kraljevske kinoteke, Filmska legenda koju dodeljuje Festival filmova jugoistočne Evrope sa sedištem u Parizu. U septembru prošle godine promovisan je u počasnog doktora na Rektoratu umetnosti u Beogradu, zajedno sa Miodragom Tabačkim.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Albert Fini

Jedan od najvećih britanskih glumaca druge polovine 20. veka, Albert Fini, preminuo je posle karaće bolesti u 83. godini, saopštila je njegova porodica.

Svetsku slavu doneli su mu filmovi "Tom Džons", "Subotom uveče, nedeljom ujutro" i "Noć mora umreti".

Naša publika ga pamti po ulozi Herkula Poaroa u kultnom ostvarenju "Ubistvo u Orijent ekspresu" iz 1974. Među poslednjim filmovima koje je snimio su akcioni "Bornov ultimatum" i "Skajfol" iz serijala o Džejmsu Bondu.

Ovaj sjajni glumac pet puta je nominovan za Oskara, prvi put za "Toma Džonsa" poslednji put za "Erin Brokovič", ali nijednom nije dobio to laskavo priznanje.

Odbio je titulu viteza. Pre osam godina objavio je da ima rak bubrega. Ženio se tri puta, jedna od supruga bila mu je poznata francuska glumica Anuk Eme.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta