Zanimljivosti

Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Zanimljivosti

Post od Palma »

Sedam filmova posle kojih morate da imate seks ...Filmovi koji se ne gledaju u kinoteci, već u krevetu

Svi mi volimo dobre filmove, a najbolji su oni koji spajaju nesvakidašnje filmsko umeće i vruće scene - samo je problem te filmove odgledati do kraja, a ne naskočiti na prvu osobu do sebe. Dok traje leto, predlažemo vam sedam fimova koji će vas definitivno zagrejati - ali i inspiriasati na "nečasne radnje".

Una
Film Miloša Radivojevića iz 1984. godine sa Sonjom Savić u glavnoj ulozi je suptilna mešavina filozofskih i ideoloških stavova profesora Mišela i njegove avanture sa studentkinjom Unom. Intrigantni razgovori pomešani su sa možda najvrelijim scenama srpske kinematografije, a iza svega stoji jedna tragična ljubavna priča. Ceo film se može odgledati na You Tube-u, u prilično dobrom kvalitetu.



Devet i po nedelja
Erotska drama Ejdrijena Lajna sa Miki Rurkom (davno, kada je bio opasan frajer) i Kim Bejsindžer je gotovo sinonim za seks. Film koji je snimljen pre 26 godina do dana današnjeg nije dobio konkureciju u kategoriji "najseksi film".



Sanjari
Film Bernarda Bertolučija možda je jedini film za koji su vam i u srpskim bioskopima gledali ličnu kartu na ulazu u biokop. Priča koja je smeštena u Parizu 1968. vrvi od scena seksa - ali one nisu tu bez smisla i ukusa.



Monela
Priča koja je smeštena u Italiji 1958. se vrti oko para čiji se pogledi oko predbračnog seksa ne susreću. Za odličnu režiju je zaslužan Tinto Bras.



Ljubavnik
Ne postoje reči kojima može da se opiše koliko je ovaj seksi. Ljubvna priča jedne sajgonske Lolite i jednog bogatog gospodina. Erotska avantura zbog koje će vam termin "držanje za ruke" od sada dobiti novi kontekst.



Poslednji tango u Parizu
Film iz 1972. ne mora da dobije mnogo reči. Dovoljno je reći da je to ljubavna priča u kojoj su zvezde jedne erotske avanture Marija Šnajder i Marlon Brando. Još jedan Bertolučijev film, davno pre Sanjara. Marija Šnajder je rekla da se za vreme filma osećala malo silovano i poniženo (u vreme snimanja seks scena), a da su je Brando i Bartoluči tešili govoreći "Marija, to je samo film".



Gorki Mesec (Bitter Moon)
Rekli bismo vam ponešto o filmu, ali se stidimo. Nabrojaćemo samo ključne reči: Polanski, medeni mesec na brodu, dva bračna para, s&m.

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Zanimljivosti

Post od Palma »

10 filmskih poljubaca koji su vredni pamćenja

U ovom mesecu ljubavi sve se vrti oko ljubljenja i poljubaca. Svi ljudi na planeti se ljube, u svakoj prilici i na svakom mestu, u mnogim umetničkim i književnim delima, na filmskom platnu… Primećujemo da je veoma mali broj filmova koji su uskraćeni za najlepši susret na svetu. A i kakav bi to film bio bez njega? Izdvojili smo za vas 10 filmskih poljubaca koji su vredni pamćenja.

1. Prvi poljubac na filmu zabeležen je u ostvarenju “Poljubac” (The Kiss) iz 1896. godine, a glavni akteri su bili Mej Irvin (May Irwin) i Džon Rajs (John Rice). Film je u to vreme okarakterisan kao skandalozan i mnogi su tražili zabranu prikazivanja.

Slika
Film “The Kiss” traje 20 sekundi i deo je brodvejske predstave “The Widow Jones”

2. Najviše poljubaca zabeleženo je u filmu “Don Žuan” (Don Juan) iz 1926. godine, u kome je glavni lik, koga je igrao Džon Berimor (John Barrymore), svoje partnerke, dve glavne glumice, poljubio 127 puta. Ako tome dodamo i ljubakanje sa nekim statistkinjama, dolazimo do ukupnog broja od 191 poljupca.

Slika
Jedan od nezaboravnih poljubaca Don Žuana

3. Čuveni francuski poljubac prvi se put odigrao na velikom platnu u ostvarenju “Put i đavo” (Flesh and the Devil) iz 1926. godine, između Grete Garbo (Greta Garbo) i Džona Gilberta (John Gilbert). U tom filmu zabeležen je i prvi poljubac u horizontalnom položaju, a glavni glumci su strast sa ekrana preneli i u privatni život.

Slika
Filmskoj čaroliji je doprinela i prelepa fotografija

4. U filmu “Maroko” (Morocco) iz 1930. godine Marlen Ditrih (Marlene Dietrich) peva pesmu “Quand L’amour Meurt”, uzima cvet iz kose neke nepoznate devojke, pomiriše ga i poljubi je u usta. Tako je izveden prvi lezbijski poljubac na filmu.

Slika
Prvi lezbijski poljubac na filmu

5. Prvi poljubac prave ljubavi dogodio se u Diznijevom crtanom filmu “Snežana i sedam patuljaka” (Snow White and the Seven Dwarfs) iz 1937. godine.

Slika
Prava ljubav između Snežane i princa

6. Postoje i oni neuspešni poljupci vredni pamćenja, koji u nama umesto razneženosti izazivaju smeh. A jedan od njih jeste i pokušaj Toma Evela (Tom Ewell) da poljubi Merilin Monro (Marilyn Monroe) dok zajedno sviraju klavir i padaju sa stolice u filmu “Sedam godina vernosti” (The Seven Year Itch) iz 1955. godine.

Slika
Kad poljubac izmakne kontroli

7. Najromantičniji poljubac na filmu je onaj koji su na kiši izveli Odri Hepbern (Audrey Hepburn) i Džordž Pepard (George Peppard) u ostvarenju “Doručak kod Tifanija” (Breakfast at Tiffany’s) iz 1961. godine.

Slika
Postoji li nešto romantičnije od ove scene?

8. Poljubac koji nikome ne bismo poželeli jeste poljubac smrti u italijanskom stilu. Nakon što ga u poznatom ostvarenju “Kum 2” (Godfather 2) iz 1974. godine Majkl Korleone (Michael Corleone) poljubi u usta, Fredo (Fredo Corleone) može samo da ode na poslednju večeru.

Slika
Al Paćino (Al Pacino) i Džon Kazale (John Cazale) – poljubac smrti

9. Postoji još jedan poljubac koji vam ne bismo poželeli, iako je u poslednje vreme prava pomama za ovim stvorenjima. To je poljubac Klausa Kinskog (Klaus Kinski) u filmu “Vampir Nosferatu” (Nosferatu the Vampyre) iz 1979. godine. Ako je Izabela Ađani (Isabelle Adjani) to morala da trpi, ne morate i vi, osim ako ne uživate u ovakvim “poljupcima”.

Slika
Ko se boji vampira još?

10. Najvredniji filmski poljubac jeste onaj između Majkla Kejna (Michael Caine) i Kristofera Riva (Christopher Reeve) u filmu “Smrtonosna klopka” (Deathtrap). Naime, vredi 10 miliona dolara, ali ne u pozitivnom smislu. To nije novac koji su glumci dobili za ovu scenu, već suma koju su izgubili producenti zbog negativnog publiciteta. Ovakvi poljupci nisu bili baš najpoželjniji davne 1982. godine.



(Autorka teksta: Lola Radosavljević)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »

A zarad uvida da filmska umetnost ni slučajno ne mora isključivo da Vas navede da svoje vreme provodite u efemeralnim i bazično stupidnim krevetskim aktivnostima, evo i

Sedam filmova posle kojih morate da steknete pilotsku dozvolu

The Red Baron (2008)



633 Squadron (1964)


Zeppelin (1971)


Гибель империи (2005)


The Hindenburg (1975)


The Battle of Midway (1976)


Von Ricthofen and Brown (1971)


Memphis Belle (1990)


I zapamtite staru izreku udarne grupe TNT: Tko leti - vrijedi!
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

17 istorijskih grešaka u seriji Ravna gora!

http://www.kurir-info.rs/17-istorijskih ... ak-1181989
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Najkrvaviji partizanski filmovi: Najviše „pobijeno“ u Neretvi

Domaći film u kojem ima najviše ubijenih ljudi je “Bitka na Neretvi” u režiji Veljka Bulajića - u njemu je oko 240 ljudi izgubilo život na filmskom platnu. Nešto manje glumaca i statista, oko 200, „stradalo“ je u “Užičkoj republici”... Ako Bulajiću pripišemo i „poginule“ iz “Kozare”, dobija se njih 400, što je ozbiljan domet i u svetskim razmerama.

- Do sada se niko nije bavio ovom temom, ali nije iznenađenje da najviše mrtvih ima u “Neretvi, “Sutjesci” ili “Užičkoj republici” jer su to filmovi sa najviše statista i najviše glumaca - kaže za "Blic" TV Magazin Aleksandar Erdeljanović, upravnik Arhiva Jugoslovenske kinoteke.

Ako se uzme u obzir da je u snimanju “Neretve” učestvovao kombinovani puk tadašnje JNA sa 10.000 vojnika, te da su uništena četiri posebno konstruisana sela, jedna tvrđava i podatak da je u to vreme “Bitka na Neretvi” u produkcijskom smislu bio najveći evropski film, nije čudo što je bilo moguće snimiti toliko masovnih scena borbi. Ako se govori o domaćem glumcu koji je filmski ubio najviše ljudi, svakako je to Bata Živojinović, jer je on i igrao u najviše filmova, više od dvesta, a ni jedan drugi naš glumac nije ni približno u toliko ostvarenja glumio.
- Mislim da je Pavle Vuisić posle Bate igrao u nešto više od 130 filmova, ali presudno je i to što je Bata učestvovao u većini partizanskih filmova, tako da je on „ubio“ najviše ljudi - ističe Erdeljanović.

Ukoliko pogledamo stranu produkciju, Piter Džekson dominira kada su u pitanju ubistva na filmu. “Gospodar prstenova: Povratak kralja” ima čak 863 poginula, i to je nezvanično film sa najviše ubijenih likova koje je zabeležila filmska kamera, a prema podacima koje je predstavio kompjuterski inženjer Rendal Olson iz Mičigena, sortirajući broj poginulih likova iz stotinu najsmrtonosnijh filmskih kadrova ikada. Pored Džeksona, među režiserima sa najviše ubistava izdvajaju se Džon Vu, koji je najviše takvih scena snimio od 1987. do 1992, te Robert Rodrigez, dok je svojevrsno iznenađenje Kventin Tarantino, koji se ne nalazi pri vrhu spiska, kako bi mnogi očekivali, već je negde na sredini, pored Džejmsa Kamerona, koji zahvaljujući samo jednom filmu („Titanik“) ima 307 smrtnih slučajeva. Inače, na listi se ne nalazi Akira Kurosava, koji je takođe imao impozantan broj mrtvih u svojim ostvarenjima.

Kada su ženski autori u pitanju, izdvaja se nemačka rediteljka Katja von Garnijer, jer u njenim filmovima ima 256 ubistava. Od glumaca najsmrtonosniji je Arnold Švarceneger sa 369 žrtava, dok je najkrvoločnija glumica Uma Turman, kojoj se pripisuje 77 ubistava na filmu. Glumac Tomisaburo Vakajama drži rekord tako što je sam ubio čak 150 ljudi, i to u filmu “Lone Wolf and Cub: White Heaven in Hell”.

Naj, naj

Najviše mrtvih po sceni
“Izgubljeno bratstvo” (2004), južnokorejski film režisera i scenariste Kang Je Gjua, nastao je kao odgovor holivudskoj filmskoj ratnoj mašineriji i u njemu u proseku 50 ljudi umire u sceni, a ukupno u filmu 590 osoba izgubi život.

Najkrvoločniji vilenjak
Kada je reč o trilogiji “Gospodar prstenova”, najkrvoločniji lik je vilenjak Legolas, koji je sa 57 ubijenih ispred Gimlija koji je na drugom mestu sa ubijenih 25 protivnika.

Najviše puta ubijeni na filmu
Džon Hert predvodi listu glumaca koji su najviše puta stradali u filmovima, a on je u karijeri čak 40 puta tragično završio. Od svih njegovih uloga, najpoznatija je ona u filmu “Alien”. Bela Lugoši je 36 puta odigrao smrt na filmu, a Vinsent Prajs 33 puta.

Bilans

„Bitka na Neretvi” - 240
„Užička republika” - 205
„Kozara” - 160
„Sutjeska” - 150
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Može li reditelj da spasi Anu Karenjinu

Koliko i da li film treba da ostane veran knjizi po kojoj se snima

Da li će film biti bolji ukoliko ostaje u potpunosti veran književnom delu koje ekranizuje i kolika je obaveza reditelja prema književnom stvaraocu čije delo adaptira na filmu, samo su neka od pitanja koja je otvorila polemika između Vladimira Kecmanovića, pisca romana „Top je bio vreo”, i reditelja istoimenog filma Slobodana Skerlića.

Profesorka Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu Nevena Daković u ovom slučaju smatra da je reditelj Skerlić dao uverljivo objašnjenje da je besmisleno postavljati problem vernosti filmskog narativa u odnosu na roman po kojem je film nastao. Pozivajući se na savremene teorije, profesorka Daković ukazuje na to da kada je reč o filmskim adaptacijama zapravo govorimo „o adaptaciji našeg sećanja na neki roman, a ne o adaptaciji samog romana”, o psihološki složenom kreativnom procesu gde se u adaptaciju upisuju sva životna iskustva.

– Pitanje je uopšte koliko je vernost kvalitet za kojim treba tragati i koji mora da bude prisutan u ekranizacijama, odnosno, kakva ta vernost treba da bude. Da li treba da bude doslovna, kao što je govorio Andre Bazen – da se u stvari u svakoj rečenici književnog dela nalazi određeni filmski ekvivalent. Ipak, zastupam novija stanovišta prema kojima više nije reč o adaptaciji već o vrsti kreativnog prevođenja u drugi medij, gde je sloboda kreativne adaptacije praktično neograničena – objašnjava dr Nevena Daković, vraćajući se ponovo na film „Top je bio vreo” uz zapažanje da je pucanj u grad s kraja romana, a u filmu pucanj u nebesa, zapravo udarac u sudbinu i nemilosrdno vreme na Balkanu. „To mnogo više odgovara poruci koju jedna priča o odrastanju u ratnom Sarajevu treba da nosi”, smatra dr Nevena Daković.

Dela književnih klasika – Džejn Ostin, sestara Bronte, Hermana Melvila, Tolstoja – i posle mnogo ekranizacija privlačna su filmskim rediteljima.

Tanana je razlika između ekranizacije i filma „rađenog prema motivima” nekog književnog dela. Ako bi neki reditelj odlučio da Anu Karenjinu, na primer, ostavi na kraju u životu, onda to ne bi bila ekranizacija, već „film snimljen prema motivima” istoimenog romana, objašnjava Nevena Daković. Ekranizacija obavezuje reditelja da sve što je u scenariju, odnosno u romanu, prebaci na ekran, a adaptacija ostavlja velike margine slobode učitavanja, dopisivanja.

– Možda bi rešenje dileme oko filma „Top je bio vreo” moglo biti u objašnjenju da je film snimljen na osnovu literarnog predloška, da nije bukvalna ekranizacija. Postavlja se i pitanje obaveze poštovanja ideje da jedan umetnički tekst ima samo jedno čitanje, pa i kada se ide na nivo interpretacija uopšte ne postoji obaveza da se ostane na tom jednom nivou čitanja. Ostao je dakle taj pucanj iz topa, ali reditelju ostaje sloboda da pucanj usmeri u nekom drugom pravcu – ističe naša sagovornica.

Reditelj filma „Ubistvo s predumišljajem” navodi lep primer saradnje sa piscem istoimenog romana Slobodanom Selenićem, scenaristom filma, „ostvarenom, dokazanom i popularnom piscu, znalcu zakona dramaturgije i izrazitog osećaja za medij filma”, koji mu je inače i predavao dramaturgiju na FDU.

– Profesor Selenić, pošto je saslušao moje objašnjenje uz prvu verziju scenarija, kazao je ključnu rečenicu: „Knjiga je knjiga, film je film, radite šta god hoćete”. Zanimljivo je da je on već sam uneo izvesne izmene u scenario, od kojih je ključna razlika u odnosu na roman bilo ubacivanje jedne poduže sekvence u kojoj Bulika prolazi prvom linijom fronta tražeći mrtvog Bogdana, susreće neke potpuno nove likove, doživljava i neke trenutke bliže filmskom spektaklu nego intimističkoj drami. To je i bila moja osnovna primedba, i prof. Selenić se složio, kao i na primedbu u vezi sa savremenim slengom kojim se koristi glavna junakinja. Smatrao je da je jezička stilizacija u romanu dopuštena, ali da načelo uverljivosti i verodostojnosti, baš kao i priroda filmskog medija, nalažu izmene. U naredne dve verzije sarađivali smo, na njegovu inicijativu, u obrnutom odnosu „profesor–student”: on je tražio da mu dam zadatak, uneo bi izmene, s punim poverenjem u rediteljsku eksplikaciju. Kasnije nije imao primedbe na to što su i neki drugi saradnici na scenariju učestvovali u oblikovanju nekoliko ubačenih scena. U krajnjem ishodu, uz dobar sluh producenta, izbacio sam i tu jedinu snimljenu, vrlo spektakularnu, scenu koja nam se činila pukom ilustracijom rata, ali je, po mom sudu, narušavala emocionalni zamah završetka priče. I to je profesor Selenić odobrio, podseća Gorčin Stojanović.

Hrvatski pisac Ante Tomić, po čijem je romanu „Ništa nas ne sme iznenaditi” Rajko Grlić snimio film „Karaula”, kaže da se film

završava drugačije od njegove knjige.

– Taj film vrlo je doslovna ekranizacija knjige, sve do samog kraja. Kada je u trenutku reditelj Rajko Grlić rekao je da će film imati radikalno drugačiji kraj, tri dana sam se tome opirao. I na kraju sam napisao završetak koji je Grlić tražio od mene. Onda sam mu rekao: „Znaš, mislim da si promašio.” I dan-danas mislim da je taj film trebalo da ima drugačiji kraj. Moj stav je da je i reditelj autor i da ga treba pustiti da ostavi svoj pečat na filmu, a da pisac tu ima manje pravo. Film je u prvom redu autorsko delo reditelja – kaže Ante Tomić, dodajući da je i filmu „Što je muškarac bez brkova”, snimljenom po njegovom istoimenom romanu, unekoliko izmenjen kraj. „To sam video tek na premijeri filma”, još je primetio ovaj pisac.

Sve može i treba da bude regulisano ugovorom o autorskim pravima.

----------------------------------------------

Evropa više štiti pisce od Holivuda

Jelena Mitrović, producentkinja filma „Klopka”, koji je po motivima romana Nenada Teofilovića režirao Srdan Golubović, navodi primer da tipski ugovori između pisaca i filmskih stvaralaca postoje, ali da se oni uvek prilagođavaju pojedinom filmu i autoru. Prema njenim rečima, ovaj film se u priličnoj meri razlikuje od romana, ali sve je, od početka bilo regulisano pravima koja su povodom scenarija (čiji su autori Srđan Koljević i Melina Pota Koljević) otkupljena od autora Teofilovića. U Holivudu su slična pitanja između pisaca i reditelja regulisana kopirajt zakonom, gde autori romana daju potpunu slobodu stvaraocu filma, dok su kod nas, kao i u Evropi, pisci zaštićeniji prilikom potpisivanja ugovora o zaštiti autorskih prava.
Marina Vulićević
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Deset stvari koje niste znali o velikom Džonu Vejnu

U novoj biografiji holivudske legende Džona Vejna, pisac Skot Ajman iznosi 10 zanimljivih i do sada nepoznatih činjenica o najpoznatijem filmskom kauboju i oskarovcu.

Nije voleo antilop cipele

Vejn, koji je snimio 162 filma uključujući "Mirnog čoveka", "Rio Bravo", "Nosila je žutu traku", "Čovek koji je ubio Liberti Valasa", bio je jedna od najvećih holivudskih zvezda 20. veka. Ono što se ne zna jeste da je Djuk (Vojvoda), kako su ga zvali, bio sujeveran, da je varao kada je igrao šah, da je imao "ženskasto" ime i da nije voleo da nosi antilop cipele.

Slika

Sjajno varao u šahu

Kako u novoj knjizi piše Ajman, Vejn je bio dobar šahista i na svom brodu je imao uvek spremljenu tablu. O kolegi Roku Hadsonu, za koga se znalo da je homoseksualac, jednom prilikom je rekao: "Koga briga što je peško. Čovek sjajno igra šah".

Medjutim, Vejn je, navodno, varao kada je igrao sa Robertom Mičamom. Imao je velike šake i pomerao je figure a da se to ne primeti. Mičam je na kraju skupio hrabrost da mu kaže da vara, na šta je Vejn odgovorio: "Baš sam se pitao kada ćeš nešto da kažeš. Poređaj ih pa ćemo ponovo igrati".


Voleo knjige Agate Kristi

Vejn je bio veliki ljubitelj književnosti, naročito romana Agate Kristi, Čarlsa Dikensa i Artura Konana Dojla. Zanimljivo je da su mu omiljeni romani bili Dojlovi istorijski "Ser Najdžel" i "Bela četa", oba smeštena u Stogodišnji rat.
Zvezda filmova "Tragači", "Poštanska kočija", "Čovek zvani hrabrost" rođen je 26. maja 1907. kao Marion Robert Morison a nadimak Djuk dobio je po porodičnom psu Big Djuku (Velikom vojvodi), erdel terijeru koji je voleo da trči za vatrogasnim kolima.

"Momak koga vidite na platnu nisam zapravo ja. Ja sam Djuk Morison i nikada nisam bio niti ću biti filmska ličnost poput Džona Vejna. Dobro ga poznajem. Jedan sam od njegovih najboljih učenika. Moram to da budem. Zarađujem na njemu", rekao je Vejn jednom prilikom.


Reditelj kinjio glumca i govorio da je nespretan kao nilski konj

Veliki režiser Džon Ford četiri puta je dobio Oskara za režiju (1935, 1940, 1941 i 1952) ali ne i za "Poštansku kočiju" iz 1939. Njegovo ponašanje na setu razbesnelo je Vejna do te mere da je pretio da će ga ubiti. Ford je tokom snimanja kinjio Vejna vičući na njega da ne ume da hoda i da je nespretan poput nilskog konja.
"Prekini da mumlaš svoj tekst i daj neki izraz lica. Izgledaš kao poširano jaje", vikao mu je Ford. Privatno, navodi se u biografiji, Ford je za Vejna rekao: "Biće jedna od najvećih zvezda ikada".


Radio kao sportski novinar

Vejn je rođen u Ajovi ali je srednju školu pohađao u Kaliforniji gde je igrao za jedan ragbi tim. Iako su ga smatrali sportskim tipom, bio je i dobar u školi. Bio je član debatnog tima u srednjoj školi i predsednik Latinskog društva. Diplomirao je sa prosečnom ocenom 94 od 100 a bio je i član školskog lista gde je pisao o sportu kao "M.M.M."


Izluđivale su ga žene i šeširi

Džon Vejn je bio poznat i po svojim desničarskim pogledima i bio je vatreni pristalica Ričarda Niksona rekavši 1971. da je "Nikson previše veliki čovek da bi bio umešan u nešto poput Votergejta". Vejn je takođe voleo da debatuje o politici sa Polom Njumenom koji mu je slao političke eseje progresivnih liberala.

Jedna od mnogih stvari koje su izluđivale Vejna, pored žena, je kada bi neko ostavio šešir na krevetu. Takođe, niko od članova njegove porodice nije smeo da doda so direktno Vejnu, već je slanik morao da bude ostavljen na stolu tako da on može da ga dohvati.


Pušio je pet pakli cigareta dnevno

Vejn, međutim, nije bio sujeveran kada je reč o pušenju iako je duvanio pet paklica cigareta dnevno, zahvaljujući čemu je razvio hronični kašalj i kasnije rak pluća, piše Ajman.

Kada je prvi put upoznao Majkla Kejna, Vejn ga je prijateljski posavetovao: "Pričaj tiho, pričaj polako i nemoj da kažeš previše". Potom ga je zbunio dodavši: "i nikada nemoj da nosiš antilop cipele". Kada ga je Kejn pitao zašto, Vejn mu je odgovorio: "Zato što me je jednog dana neki tip koji je bio u pisoaru do mene prepoznao, okrenuo se ka meni i rekao "Vi ste moj omiljeni glumac!" i tada mi je popišao antilop cipele. Tako momče, kada postaneš poznat, nemoj da ih nosiš".

Još jedna od zanimljivosti o Džojnu Vejnu je i ta da je glumac izuzetno cenio Vinstona Čerčila i da je imao u svojoj biblioteci sva njegova prozna dela.


Pijančio sa Bartonom

Kada je dobio Oskara za ulogu Rustera Kogburna u filmu "Čovek zvani hrabrost", Vejn je Barbri Strejsend koja mu je uručila Oskara prošaputao na uvo "početnička sreća". Vejn je potom proveo noć pijući sa Ričardom Bartonom koji je bio medju nominovanima te 1969. godine za ulogu Henrija osmog u "Ani od hiljadu dana". Vejn mu je navodno upao u sobu, gurnuo Oskara u ruke i povikao: "Ovo si ti trebao da dobiješ, a ne ja".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Zanimljivosti

Post od Upravnik »

Slika

Ennio Morricone and Sergio Leone, 1985
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Šta to čini jedan film remek-delom

LONDON - Zaboravite na uspeh na blagajnama i Oskare, ono što jedan film čini remek-delom jeste koliko puta su ga, na neki način, pomenule naredne generacije režisera, tvrde naučnici.

Analizom oko 15.500 filmova stručnjaci su otkrili da je moguće predvideti koji film će biti veliki i važan i to na osnovu tema, scena ili poruka koje su usvojile nove generacije režisera, piše Indipendent.

Stručnjaci navode da "automatizovani metod" otkrivanja kulturnog, umetničkog ili istorijskog značaja filmova može da se primeni i na druge sfere umetničke ili naučne kreativnosti, do književnosti do fizike.

"Razlog zašto ga zovemo automatizovanim je zbog toga što dokle god imate informacije u digitalnom obliku, ne morate da odgovarate na nečija pitanja već samo u kompjuteru pronađete odgovor", kaže profesor Luis Armal sa Norvesterna, Ilionoj.

Tipični metodi procene "uticaja" filma, poput prodaje, skidanja ili medijske pažnje, ne predviđaju dobro dugoročni uspeh filma ili njegov uticaj na druge režisere koji dobro procenjuju dugoročni kvalitet filmskog ostvarenja, navodi se u Armalovoj studiji.

"Režiseri se vraćaju filmovima koji su važni. Ako pokažete deo 'Psiha' poput scene pod tušem, ceo taj film biće tako predstavljen gledaocu novog filma", rekao je on.

"Postoji nešto u filmu što je skriveno od nas, ali postoje i stvari koje mogu da se izmere, poput kritike, nagrada i pominjanja od strane drugih filmadžija a to nagoveštava taj skriveni element - značaj filma", dodao je Armal.

Zapravo su režiseri, tvorci filmova ti koji određuju koji su filmovi važni, a ne kritičari. Filmski kritičari su često previše samouvereni u izdvajanju važnih dela i često su pristrasni. Naš metod je najobjektivniji moguć, naveo je on u studiji.

Naučnici navode da što više vremena prođe od prikazivanja filma do njegovog "pominjanja" u drugom, to je viša ocena uspeha.

U studiju su uključena pominjanja filma 25 godina od njegove distribucije a među filmovima sa najviše uticaja su "Čarobnjak iz Oza", "Ratovi zvezda", "Psiho", "Kazablanka" i "Prohujalo sa vihorom".

Studija je analizirala 42794 "citata" u filmovima poput priče o tome kako junak ne želi da bude muškarac koji drži bar u Kazablanki u filmu "Kad je Hari sreo Sali" (1989) što je bila direktna aluzija na "Kazablanku" iz 1942. gde su igrali Hempfri Bogart i Ingrid Bergman.

Studija objavljena u listu Proceedings of the National Academy of Sciences analizirala je 15425 američkih filmova navedenih na sajtu IMDB (Internet Movie Database) kako bi videli postoje li korisni markeri za predviđanje da li će neki film ući u prestižni američki nacionalni filmski registar Kongresne biblioteke.

Registar je poput filmske dvorane slavnih i u njemu se trenutno nalazi 625 filmova od "značaja za američku kulturu" a filmove biraju stručnjaci američkog Nacionalnog odbora za očuvanje filma. Oni procenjuju da li je film "kulturno, istorijski ili estetski značajan".

Naučnici, koji se mahom bave matematikom, inženjerstvom i fizikom, razmotrili su više faktora uključujući uspeh na blagajnama i kritike da bi utvrdili postoji li značajna veza ulaska filma u Registar i drugih faktora koji doprinose njegovom uspehu.

Došli su do zaključka da komercijalni uspeh ne znači da je film i značajan. Drugi faktori, poput pozitivnih kritika ili Oskara, takođe nisu bili dobri pokazatelji dugoročnog uspeha.

Oskari često odražavaju trenutnu popularnost filma, ali i količinu vremena i novca potrošenog na promociju, navode stručnjaci.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

SAVRŠENA PROPAGANDA Film kojeg se plašio i sam Gebels

Vinston Čerčil je za značajan doprinos u pobedi nad Nemcima u 2. svetskom ratu pohvalio - jedan film. - "Gospođa Miniver" je drama koja je imala veliki uticaj na svest Amerikanaca, i promenu njihovog odnosa prema Hitleru i nacistima - rekao je Čerčil nakon rata.

"Mi ćemo doći, i bombardovati vaše gradove. Sravnićemo vas sa zemljom". Ovo su rečenice koje izgovara jedan od glumaca u filmu, koji je tumačio ulogu uhvaćenog nemačkog pilota.

Jednom rečenicom film je uspeo da donese delić užasa u "ušuškane" Sjedinjene Države.

"Gospođa Miniver" na bioskopska platna dospela je 1942. ggodine, kada je svet uveliko bio u ratu protiv nacista. Američka publika je to ovog ostvarenja živela u mraku i izolaciji, što se tiče uvida u stanje na frontovima širom Evrope.

Ovaj film je bitan iz prostog razloga što je označavao zaokret u politici Holivuda, koji je do tada odbijao da svojom propagandom prkosi Nemcima.

- Holivud je tada bio leglo ulizica i kukavica. Igrao je krajnje dvoličnu igru, sve dok nije postalo potpuno jasno da Amerika ne može da presedi rat na klupi za rezervne igrače - izjavio je filmski kritičar Dejvid Tompson.

Prvo propagandno holivudsko ostvarenje: "Gospođica Miniver"
Mnogi scenaristi, mahom Jevreji, još početkom tridesetih godina napisali su nekoliko filmskih priča o Hitlerovim zlodelima prema njihovim sunarodnicima u Nemačkoj. međutim, niko od toga nije želeo da pravi film, jer je Holivud kontrolisala grupa od 5-6 ljudi koji su "demokratski" odlučivali šta će se snimati a šta ne. Igrom slučaja, nijedan antinacistički film nije snimljen sve do te 1942. godine.

"Gospođa Miniver" je zapravo melodrama, ali ju je reditelj VIlijam Viler pretvorio u ratnu dramu.

Viler je rođen u Francuskoj, i veoma dobro je znao šta Hitler radi po Evropi, i odlučio je da "prepravi" scenario.

- Nisam smeo da idem "mekano". Bio sam izuzetno zabrinut zbog kompletne izolacije Amerikanaca, pa sam rešio da napravim čisto propagandni film. Priča je pratila porodicu koja mirnim životom živi u SAD, ali nakon što otac i sin odu u rat, žena ostaje sama. Pritom, nemački padobranac pojavljuje se u njihovom mestu i ona mora sama da se izbori sa njim - izjavio je Viler.

Menjajući prvobitni scenario, reditelj je od simpatičnog i prijateljski nastrojenog nemačkog vojnika napravio agresivnog okupatora.

- On je lik vojnika pretvorio u ono što su pripadnici nemačkih trupa i bili - hladnokrvni nacisti - rekao je Tompson.

Nakon ovog filma, pojavila su se i druga ostvarenja usmerena protiv Hitlera i njegovih zločina, a svakako najpoznatiji jeste Čaplinov "Diktator".

Savezničke snage počele su da prikazuju "Gospođu Miniver" u bioskopima u Evropi, a predsednik Ruzvelt je naredio kompaniji "MGM" da "svaki Amerikanac mora da pogleda ovaj film". Naredba je došla, razume se, tek pošto je Amerika ušla u rat.

Čerčil je za ovaj film rekao da vredi kao "50 brodova razarača".

Film je preveden na nekoliko jezika, takođe po Ruzveltovoj direktivi. Čak su i kopije ovog filma bacane iz aviona na teritoriju koju je okupirala Nemačka, a prestižni magazini poput "Tajma" su na naslovnicama objavili upravo "Gospođu Miniver".

Pohvala je stigla od osobe za koju su pomislili da bi pre oduzela sebi život nego rekla reč hvale za jedno ovakvo ostvarenje - Jozefa Gebelsa. Hitlerov "genije za propagandu" nazvao je ovaj film "perfektno ispunjenim zadatkom".

- U filmu nećete čuti nijednu ružnu reč o Nemačkoj ili njenoj vojsci, ali je antinemačka propaganda savršeno uočljiva. Besprekorno odrađen posao - rekao je Gebels svojevremeno.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Američki oskarovac Ričard Drajfus za Danas

Juče tokom dana počasni gost 43. Međunarodnog filmskog festivala Ričard Drajfus razgovarao je sa novinarima vidno dobro raspoložen. Na pitanje novinara Danasa šta je za njegovu karijeru značilo to što je dobio nagradu Oskar sa samo 30 godina (dugo godina je bio najmlađi dobitnik ovog priznanja za najbolju glavnu ulogu), odgovorio je da je na neki način to priznanje stiglo prerano.

To je jedna od najvažnijih noći u mom životu, ali bilo ih je još. Na neki način, nisam više bio opterećen potrebom da dobijem Oskara. Ali godinu dana kasnije zaradio sam mnogo novca kladeći se sa ljudima da ne znaju ko je prošle godine osvojio Oskara u toj kategoriji, iako sam ja sedeo pred njima. Ljudi te stvari ne pamte - kazao je Drajfus.
On je govorio kako je budućnost filma u prošlosti, jer velikim studijima ponestaje ideja za nove blokbastere, pa će morati da se vrate snimanju malih priča nadajući se da će imati isti uticaj širom sveta i da će zaraditi veliki novac. On je dodao da danas više nije važna dobra priča i gluma, već specijalni efekti, te da on nestrpljivo čeka vreme kada će se snimati bolji filmovi. Do tada se neće sam baviti režijom, jer nema takve ambicije.

- See more at: http://www.danas.rs/danasrs/kultura/vis ... 0NkMb.dpuf
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Najsmešniji scenariji u istoriji filma

Američko udruženje scenarista (WGA) proglasilo je scenario za romatičnu komediju "Eni Hol" (Annie Hall) Vudija Alena najsmešnijim scenariom svih vremena.

Kako prenosi londonski Gardian, WGA je sastavilo listu od 101 najzabavnijeg scenarija i najavio nagrade na nedavno održanom skupu u Holivudu.

Alenova komedija, u kojoj slavni reditelj glumi zajedno sa Dajanom Kiton, našla se čak ispred jednog klasika smeha kao što je film "Neki to vole vruće".
Medju novijim scenarijima najbolje su se plasirala scenarija za filmove "Deveruše" (16. mesto), "Borat" (29), "Mamurluk" (30), "Voditelj" (54) i "Mala Mis Sanšajn" (64).

Najstariji scenario na spisku datira iz 1925. Reč je o scenariju za film "Zlatna groznica" čiji je autor, a ujedno i reditelj i glavni glumac, Čarli Čaplin, koji je zauzeo 94. mesto.

U prvih 20 na listi su: Eni Hol, Neki to vole vruće, Dan mrmota, Ima li pilota u avionu, Tutsi, Mladi Frankenštajn, Dr Strenjdžlov, Vruća sedla, Monti Pajton i Sveti Gral, Državni zverinjak, Ovo je spinal tap, Producenti, Veliki Lebovski, Isterivači duhova, Kada je Hari sreo Sali, Deveruše, Pačja supa, Ima nešto u vezi Meri, Kreten, Riba zvana Vanda.





Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »

Čini se da Američko udruženje scenarista ne poznaje u dovoljnoj meri sva najzabavnija scenarija koja zapravo postoje...

Get Out and Get Under




The Plank




Top Secret




The Black Gestapo




Surf Nazi’s Must Die




A Nymphoid Barbarian in Dinosaur Hell



... inače bi pomenuti spisak malčice drugačije sastavilo. :lol:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

80 najboljih filmova po izboru američkog udruženja režisera

Udruženje režisera Amerike, originalno poznato kao „Directors Guild of America“ proslavlja ove godine mali jubilej – osamdeset godina od svog osnivanja, koje se zbilo davne 1936.

Zvanična svečanost održana je još u februaru, ali režiseri ni sada ne miruju, pa pored klasičnih i dnevnih obaveza, rado vole da pogledaju dobar film svojih kolega, ili da pročešljaju istoriju kinematografije kako bi se uverili da im nešto valjano ipak nije promaklo.

Upravo tako je i nastala ova lista od 80 najbolje režiranih filmova koju je udruženje objavilo. Reklo bi se po jedan dobar film godišnje, za svaku godinu koliko traje i njihova organizacija. Lep je povod, a pogledajte kakav je plasman pojedinih filmova – sigurni smo da ćete se prilično iznenaditi…

Filmofili za većinu ovih naslova imali bi šta da dodaju, međutim nas čudi što su neki slavni naslovi završili na samom dnu lestvice, dosta surovo, ili se eto kada je konkurencija velika teško može pronaći heroj među junacima…

1. Kum Francis Ford Coppola 1972.
2. Građanin Kejn Orson Welles 1941.
3. Lorens od Arabije David Lean 1962.
4. 2001: Odiseja u svemiru Stanley Kubrick 1968.
5. Kazablanka Michael Curtiz 1942.
6. Kum II Francis Ford Coppola 1974.
7. Apokalipsa danas Francis Ford Coppola 1979.
8. Šindlerova lista Steven Spielberg 1993.
9. Prohujalo s vihorom Victor Fleming 1939.
10. Dobri momci Martin Scorsese 1990.
11. Kineska četvrt Roman Polanski (1974)
12. Čarobnjak iz Oza Victor Fleming (1939)
13. Razjareni bik Martin Scorsese 1980
14. Ajkula Steven Spielberg 1975
15. Divan život Frank Capra 1946
16. Dr. Strangelove Stanley Kubrick 1964
17. Bekstvo iz Šošenka Frank Darabont 1994
18. Diplomac Mike Nichols 1967
19. Ratovi zvezda: Epizoda IV – Nova nada George Lucas 1977
20. Blade Runner Ridley Scott 1982
21. Na dokovima Njujorka Elia Kazan 1954
22. Pulp Fiction Quentin Tarantino 1994
23. E.T. vanzemaljac Steven Spielberg 1982
24. Eni Hol Woody Allen 1977
25. Spašavanje redova Rajana Steven Spielberg 1998
26. Sedam samuraja Akira Kurosawa 1954
27. Paklena pomorandža Stanley Kubrick 1971
28. Otimači izgubljenog kovčega Steven Spielberg 1981
29. Vrtoglavica Alfred Hitchcock 1958
30. Sunset bulevar Billy Wilder 1950
31. Ubiti pticu rugalicu Robert Mulligan 1962
32. Psiho Alfred Hitchcock 1960
33. Tragači John Ford 1956
34. Forrest Gump Robert Zemeckis 1994
35. Pevati na kiši Stanley Donen, Gene Kelly 1952
36. 8 ½ Federico Fellini 1963
37. Treći čovek Carol Reed 1949
38. Najbolje godina naših života William Wyler 1946
39. Pogled u dvorište Alfred Hitchcock 1954
40. Most na reci Kvaj David Lean 1957
41. Sever-severozapad Alfred Hitchcock 1959
42. Let iznad kukavičjeg gnezda Miloš Forman 1975
43. Moje pesme, moji snovi Robert Wise 1965
44. Taksista Martin Scorsese 1976
45. Titanik James Cameron 1997
46. Isijavanje Stanley Kubrick 1980
47. Amadeus Miloš Forman 1984
48. Doktor Živago David Lean 1965
49. Priča sa zapadne strane Jerome Robbins, Robert Wise 1961
50. Neki to vole vruće Billy Wilder 1959
51. Ben-Hur William Wyler 1959
52. Fargo Ethan Coen, Joel Coen 1996
53. Kad jaganci utihnu Jonathan Demme 1991
54. Apartman Billy Wilder 1960
55. Avatar James Cameron 2009
56. Katanac za bol Kathryn Bigelow 2008
57. Blago Sijera Madre John Huston 1948
58. Birdman ) Alejandro G. Iñárritu 2014
59. Sve o Evi Joseph L. Mankiewicz 1950
60. Lovac na jelene Michael Cimino 1978
61. Biće krvi Paul Thomas Anderson 2007
62. Žaoka George Roy Hill 1973
63. Divlja horda Sam Peckinpah 1969
64. Tuđin Ridley Scott 1979
65. Roki John G. Avildsen 1976
66. Konformista Bernardo Bertolucci 1970
67. Gandi Richard Attenborough 1982
68. Kradljivci bicikla Vittorio De Sica 1948
69. Cinema Paradiso Giuseppe Tornatore 1988
70. Brazil Terry Gilliam 1985
71. Plodovi gneva John Ford 1940
72. Svi predsednikovi ljudi Alan J. Pakula 1976
73. Beri Lindon Stanley Kubrick 1975
74. Dodir zla Orson Welles 1958
75. Bilo jednom u Americi Sergio Leone 1984
76. Neoprošteno Clint Eastwood 1992
77. Dežurni krivci Bryan Singer 1995
78. Mreža Sidney Lumet 1976
79. Rašomon Akira Kurosawa 1950
80. Bilo jednom na divljem Zapadu Sergio Leone 1968
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Vudi Alen: Sartr je hteo da mi naplati da se upoznam s njim

Nikad nisam uživao u čitanju. Nikad nisam bio knjiški moljac. Čitao sam stripove kad mi je bilo 18. Čitao sam tokom decenija jer čovek mora čitati da bi preživeo život. Ali to nije nešto što radim iz zadovoljstva. Uvek bih radije gledao košarkašku utakmicu ili bejzbol, ili bih otišao u bioskop ili slušao muziku

Vudi Alen je nakon dužeg vremena dao pozamašan intervju. Zbog novog filma "Cafe Society" koji otvara ovogodišnji Kanski festival odlučio je da "otvori dušu" Stivenu Geloveju, novinaru lista "The Hollywood Reporter".

Najviše pažnje svakako privlači pomalo bizarna anegdota o načinu na koji je Vudi Alen svojevremeno želeo da stupi u kontakt sa Žan Pol Sartrom, čiji je rad neizmerno poštovao.

Kako je ispričao u intervjuu, na ideju o upoznavanju sa Sartrom došao je nakon što je u jednom pariskom kafeu naleteo na Semjuela Beketa. Tom prilikom su se upoznali i malo proćaskali.

"Bilo je fino", prisetio se. "Pričali smo oko pet minuta. Ja nikad nisam bio Beketov fan. Ali sam vrlo želeo da upoznam Žan Pol Sartra. Želeo sam to, a onda je neko ko je bio povezan sa njim rekao: To može da se organizuje, po određenoj ceni."

Galovej, vidno zbunjen idejom da jedan filozof marksističkog pogleda na svet naplaćuje svoje društvo, uzvratio je prilično neformalno: "Ma šalite se!?"

Ipak, Alen se nije šalio.

"Ne, ne. Nisam to uradio jer bi cela ta stvar previše uticala na moju psihu."

U intervjuu, osamdesetogodišnji filmadžija rekao je da nikad u životu nije poslao mejl, da malo gleda američke filmove, i da retko koristi mobilni telefon.

"Nemam kompjuter. Ništa od toga nemam", istakao je Vudi Alen. "Nisam dobar s tim stvarima. Ne razumem se u tehnologije. Imam mobilni telefon, ali ga vrlo ograničeno koristim. Znam da telefoniram, a moj asistent ubacuje u njega sav džez za mene."

Njegov život danas izgleda kao "život buržoazije, srednje i radničke klase".

"Ustanem ujutru. Odvedem decu u školu, kao na pokretnoj traci, onda odem u sobu i radim, ručam, vratim se poslu, sviram klarinet, vidim se sa prijateljima ili odem na košarkašku utakmicu", priča i dodaje da mu takav raspored omogućava produktivnost tokom svih ovih godina. Obzirom da ima 80 godina i novi film, a da je u posao ušao sa 16 godina, očigledno je da mu recept za održavanje radnog elana odgovara.

Film "Cafe Society", gotov je bio tačno na vreme da otvori Kanski festival. Priča je smeštena u tridesete godine prošlog veka, i to u Njujorku. Prati mladog čoveka (Džesi Ajzenberg) koji iz Holivuda dolazi u Njujork, gde pronalazi posao kod velikog menadžera (Stiv Karel) i zaljubljuje se u lepu asistentkinju (Kristin Stjuart).

"Kada sam ušao u ovaj posao, imao sam 16 ili 17 godina i obilazio sam agente", prisetio se u odgovoru na pitanje da li je lik agenta kog igra Karel građen po nekome koga je Alen poznavao . "Ti agenti su predstavljali vrlo moćne figure za mene. Sećam se da sam jednom otišao u Kaliforniju, išao sam kod Vilijama Morisa. Tamo je bila prelepa recepcionerka. Pomislio sam tad: 'Bože, lepa je kao neka od filmskih zvezda'."

Iako piše, Vudi Alen je priznao da ne voli da čita knjige. Da nikad nije bio zaljubljenik u čitanje.

"Nikad nisam uživao u čitanju. Nikad nisam bio knjiški moljac. Čitao sam stripove kad mi je bilo 18. Čitao sam tokom decenija jer čovek mora čitati da bi preživeo život. Ali to nije nešto što radim iz zadovoljstva. Uvek bih radije gledao košarkašku utakmicu ili bejzbol, ili bih otišao u bioskop ili slušao muziku."

Od novina, Vudi Alen čita samo "The New York Times".

"To je ritual koji imam još od mladosti", objasnio je. "S vremena na vreme uhvatim i poneki naslov tabloida. Moj vozač ih kupuje pa ih vidim dok sedim u kolima".

Kako je istakao, sve to čita sa jednim velikim izuzetkom.

"Ja nikad, nikad, nikad ne čitam ništa što ima veze sa mnom", podvukao je. "Niti moje intervue, niti priče o meni. Nikad, nikad ne čitam kritike mojih filmova. Skrupulozno izbegavam svako bavljenje sobom na taj način. Nikad ne gledam svoj film nakon što ga napravim. Niti čitam išta o tom filmu. Nijedan svoj film nikada nisam ponovo odgledao."

Tokom devedesetih, ime Vudi Alena posebno se provlačilo kroz tabloide zbog navoda o njegovom privatnom životu, naročito nakon što je ušao u vezu sa mladom Sun Ji. Na svu medijsku halabuku je, kako je rekao, bio potpuno imun i sve vreme je radio.

"Nije me ni najmanje to pogađalo", potvrdio je, a zatim se osvrnuo na taj brak koji je trajao 20 godina. "Moja žena je bila jedno od divnijih iskustava u mom životu. Ona je imala vrlo, vrlo teško odrastanje u Koreji. Bila je siroče na ulici. Živela je od konzervi koje bi pronalazila po kontejnerima i gladovala je kao šestogodišnjakinja. Onda je otišla u sirotište. I tako, ja sam bio u prilici da joj život učinim boljim. Obezbedio sam joj silne mogućnosti, i ona ih je prihvatila. Obrazovala se, ima tone prijatelja, decu i obrazovala se još, sve zahvaljujući meni na neki način. Ona je vrlo sofisticirana, posetila je sve evropske prestonice. Postala je druga osoba. Doprinos koji sam dao njenom životu pružio mi je više zadovoljstava nego svi moji filmovi zajedno."

Danas, Vudi Alen ne zna ni tačno gde je ona.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

KO TO TAMO PEVA: 28 stvari koje niste znali o ovom kultnom filmu

U beogradskom bioskopu Kozara, 3. oktobra 1980. godine, premijeru je imao film uz koji se smejemo i nekoliko decenija kasnije. Verovatno i danas ponavljate brojne replike, ali za neke od ovih događaja garantovano niste znali.

1. Prvobitno je zamišljeno da to bude savremena priča, TV drama od pedesetak minuta. Odigrava se u autobusu GSP-a, a glavni lik bio je starac koji je krenuo da poseti sina koji služi vojsku u Beogradu.

2. U prvoj verziji dramu je trebalo da režira Goran Paskaljević, koji je odustao da bi počeo snimanje filma "Zemaljski dani teku".

3. Tada mladi reditelj i slikar Slobodan Šijan je predložio da se scenario promeni i da se umesto televizijskog snimi bioskopski film, na šta je Dušan Kovačević rado pristao.

4. Direktor filma bio je Nikola Popović, koji je ranije radio ogromne partizanske spektakle, poput "Bitke na Neretvi". On je najviše zaslužan što je "Ko to tamo peva" uprkos početnom odlaganju uopšte i snimljen.

5. Kako se Televizija Beograd nije bavila snimanjem filmova namenjenih bioskopu, morao je da se traži drugi producent. Krenulo je jurcanje okolo po filmskim preduzećima, da bi na kraju iza filma u nastanku stao tada moćni "Centar film".

6. Glavna uloga bila je namenjena Miji Aleksiću, koji je prvog dana snimanja obavestio redakciju Dramskog programa da se ne oseća dobro i da ne može da snima, te je snimanje otkazano.

7. Snimanje je počelo 4. aprila 1980. i što je prava retkost - sve je išlo redom, od početne pesme, pa nadalje. To je bilo bitno za glumce, koji onda mogu prirodno da razvijaju likove, da vide šta je njihov partner uradio u prethodnoj sceni, pa da se onda ravnaju po tome.

8. Dogovoreno je da traje samo 21 (snimajući) dan, zbog čega se radilo i po 20 sati dnevno.

9. Nisu koristili reflektore, pa je ceo film je u smeđim i crnim tonovima. Čak je za noćne scene kao glavno osvetljenje korišćena logorska vatra.

10. Ekipa se za snimanje okupljala svakog jutra oko 5 sati, ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu.

11. Iako je Pavle Vuisić u filmskim krugovima važio kao "težak za saradnju, nezgodan i neko ko voli da popije", ispostavilo se da je Vuisić svakog jutra bio prvi na okupljanju, oran i trezan.

12. Čuveni predeo "negde u Srbiji" glumila je Deliblatska peščara.

13. Ulogu Miška Krstića Šijan je namenio Bogdanu Dikliću, koga iz matičnog pozorišta nisu pustili na snimanje, pa je naknadno odabran Aleksandar Berček.

14. Dragan Nikolić kao šlager-pevač nije bio predviđen u prvim podelama, ali se ispostavilo da mu je uloga šlager-pevača potpuno legla, i da je sjajna posveta Žiki Pavloviću i Džimiju Barki.

15. Čiču Stanojla Milenkovića, limara iz okoline Svilajnca, a ovde u ulozi orača državnog druma, Šijan je pronašao 1978. tokom audicija za naturščike za TV film "Najlepša soba". Kasnije je priznao da mu je bila urnebesno smešna kombinacija kromanjonske face i izuzetne inteligencije.

16. Izrazito visok momak koji buši gume autobusa je Milovan Tasić - Tasa (214 cm), traktorista iz Inđije i član šampionske generacije KK Radnički sa Crvenog krsta (1973.)

17. Umesto Pavla Vuisića čiču (koji dolazi da poseti sina) je na kraju glumio Mića Tomić.

18. U većem delu filma na zadnjem sedištu, odmah pored prasića, pojavljuje se baba obučena u crno. U vezi s njom postojale su razne teorije, od toga da predstavlja smrt, koja ih čeka na kraju, onda da baba u stvari pazi na prasiće, do toga da je u pitanju maskirani Predrag Preža Milinković, najveći srpski epizodista. Gledaoce je zbunjivalo i to što babe čas ima, čas nema. Nije ni potpisana na špici. Šijan je objasnio da je to baba koju su usput našli i stalno je bila u autobusu, ali se zbog lošeg osvetljenja nije uvek videla.

19. Jednog od dvojice muzičara, Miodraga Kostića, Šijan je sreo na vojnoj vežbi na radaru iznad Ralje. Mića je svirao na koncertu priređenom da zabavi vojsku, a kada je pao na kolena, pred Usnijom Redžepovom, sa sve harmonikom, Šijan je to zapamtio. Godinama posle potražio ga je i ponudio mu ulogu.

20. Mlađeg muzičara glumio je tada 11-godišnji Nenad Kostić, Mićin rođak. On nikako nije uspevao da nauči da svira drombulje, pa je snimano na plejbek. Nenad danas vozi autobus na liniji 17.

21. U završnim scenama, kada putnici optuže muzikante da su čiči ukrali novčanik, pa svi krenu da ih biju, Šijan je tražio krupan plan. To će reći da je Bata stvarno morao da ošamari malog glumca. Zveknuo mu je toliko jaku šamarčunu da je Nenadu "zazvonilo" u ušima, a na oči odmah udarile suze. Pobegao je iz autobusa čak do Pančeva. Tamo se negde sakrio, a ekipa ga je ceo dan tražila. Kada su ga konačno našli, uz preklinjanje da se vrati da završe film, Bata mu je doneo najveću bombonjeru koja je mogla da se kupi, i čvrsto obećao da više neće da ga bije.

22. Pre početka snimanja ekipa je dobila modernu kameru, tek nabavljenu za "Filmske novosti", a za pratnju poseta Josipa Broza Tita svetu. Kamera je dobro radila posao, sve negde do 25. aprila. Tog dana snimala se scena u kojoj Bata Stojković juri zeca, takozvana "Pustite mene, ja sam brži i spretniji". Odjednom, na setu su se pojavila trojica ljudi u civilu, pokazala legitimacije i uzela kameru. Niko nije smeo da pita za razlog, samo su nastavili da snimaju starim kamerama, od kojih je jedna bila veličine ormana.

23. Scenograf Veljko Despotović je autobus za snimanje našao u Sloveniji, gde ga je koristio Živojin Pavlović za film "Doviđenja u sledećem ratu". Bio je sivomaslinaste boje, vojnički, sa sicevima, pa su morali da ga prefarbaju i dodaju blato, rđu i prašinu, izvade siceve i postave klupe.

24. Bilo je predviđeno da u završnoj sceni prilikom bombardovanja životinje pobegnu iz zoološkog vrta, međutim odustalo se, jer zbog Titove smrti je u zemlji bila gotovo vanedna situacija.

25. Slobodanu Šijanu su u montaži sugerisali da izbaci ljubavnu scenu Nede Arnerić i Slavka Štimca u šumi, što on nije prihvatio. Danas je ona jedna od kultnih.

26. Pre premijere, film je prikazan Umetničkom veću. Sala u Košutnjaku bila je dupke puna. Prilikom projekcije Šijan je ostao zabezeknut. Tokom celog filma niko se ni jedan jedini put nije nasmejao.

27. Premijera je bila 23. oktobra 1980. u beogradskom bioskopu "Kozara", koji danas više ne postoji. Film je odmah prevazišao sva očekivanja. Sala se tresla od smeha, pa Šijan više nije morao da brine, kao posle veća. Obišao je celu Jugoslaviju, svuda izuzetno gledan.

28. Iako su na setu dali sve od sebe, neki od glumaca su kasnije priznali da su bili ubeđeni da tada snimaju svoj najgori film. Pitali su se čemu to mlataranje po pustari, ko će to da gleda. Jedini je Pavle Vuisić verovao u film i potpuno mu se posvetio.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 8 gostiju