In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula glumica Ana Karić

Legendarna hrvatska filmska, pozorišna i televizijska glumica Ana Karić, preminula je u Zagrebu u 74. godini, piše "Večernji list".

Slika

Glumila je u filmovima poznatih hrvatskih reditelja Ante Babaje, Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića, Krste Papića i drugih.

Poznati filmovi u kojima se pojavila su 'Carevo novo ruho' (1961.), 'Pustolov pred vratima' (1961.), 'Slučajni život'(1969.), 'Bablje ljeto' (1970.), 'Kuća'(1975.),
'Živi bili pa vidjeli' (1979.), 'Tajna Nikole Tesle' (1980.), 'Donator' (1989.), 'Krhotine - Kronika jednog nestajanja' (1991.), 'Pont Neuf' (1997.), 'Infekcija' (2003.), 'Punom parom' (1978.), 'Pseudologija', 'Noćni brodovi' (2012.). 'Putovanje na mjesto nesreće'(1971.).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo čuveni glumac Boris Buzančić

Poznati hrvatski glumac Boris Buzančić preminuo je juče u Zagrebu u 85. godini života, javio je “Jutarnji list”.

Buzančić je u avgustu imao moždani udar, zbog kojeg mu je bila oduzeta leva strana. Početskom septembra je pušten na kućnu negu, ali je prebačen u Dom za stare jer mu je stan na četvrtom spratu.

Buzančić je rođen 13. marta 1929. U Bjelovaru, a glumom se počeo baviti u ranoj mladosti.

Poznat je po oko 500 pozorišnih, te 12 televizijskih i 70 filmskih uloga, uključujući “Velo misto”, “Obećana zemlja”, “Operacija Barbarosa”, “Veliki i mali”, “Maratonci”, “Bella Biondina”, “Maršal”, “Oficir s ružom”, “Mala pljačka vlaka”, “Sustanar”, “Tamburaši”, “Povratak”, “Živi bili, pa vidjeli”…

Kako piše “Jutarnji list”, Buzančić je bio aktivan sve do bolesti, i igrao je u predstavi “My Little Corner of the World” u pozorištu “Gavela”.

Zanimljivo je da je u “Velom mistu” glumio gradonačelnika, da bi 1990. u stvarnosti postao prvi čovek Zagreba.

Buzančić je bio oženjen Katjom, s kojom ima ćerku Anu i sina Ivana, a nakon smrti supruge živeo je sa Evicom Fici, udovicom njegovog kolege Ivice Ficija, navodi “Jutarnji list”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminula glumica Marija Crnobori

IZVOR: TANJUG

Marija Crnobori, jedna od najznačajnijih jugoslovenskih glumica i članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta od njegovog osnivanja, preminula je 21. oktobra u 96. godini u svom stanu u Beogradu.

Rodila se u Istri, u malom mestu Banjole kod Pule, 1. oktobra 1918. godine. Njeni glumački počeci bili su u angažmanima u zagrebačkom HNK i Narodnom pozorištu u Rijeci, u kome je vrlo brzo postala prava zvezda scene.

Godine 1947, na poziv Bojana Stupice, sa rediteljem i suprugom Markom Fotezom je iz Istre je prešla u Beograd u koji donosi svoje glumačke talente, vrhunski profesionalizam i pravu posvećenost radu na izgradnji jednog novog teatra – Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Svoje najvažnije uloge ostvarila je na Velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog: Sofoklovu Antigonu, Rasinovu Fedru, Šekspirovu Ledi Magbet (Magbet) i Reganu (Kralj Lir), Geteovu Ifigeniju (Ifigenija na Tauridi).

Igrala je u prvoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Cankarevom Kralju Betajnove kao Francka; postala je stub-oslonac repertoara te kuće: naslovne uloge u dramama Ljubov Jarovaja K. Trenjova i Kandida B. Šoa, Sofija Aleksandrovna u Čehovljevom Ujka Vanji, Jula u Peri Segedincu Laze Kostića, Katarina Ivanovna u Braći Karamazovi od Dostojevskog, kod Krleže Klara u Ledi, Jadviga Jasenska u Na rubu pameti i Laura Lembahova u U agoniji, Kler u Ženovim Sluškinjama, Jokasta u Hristićevim Čistim rukama...

Sa Markom Fotezom je učestvovala i u etabliranju Dubrovačkih ljetnih igara (Ofelija u Hamletu 1952. i Gertruda 1956, Titanija u Snu letnje noći, Ida u Dubrovačkoj trilogiji i druge uloge).

Nagrađivana je i odlikovana najvećim priznanjima za posebna ostvarenja i životno delo kao što su Sterijina nagrada (1968), Oktobarska nagrada grada Beograda (1960), Sedmojulska nagrada za životno delo (1974), Dobričin prsten (1992). Godine 2009. svečano joj je dodeljena Povelja Sabora čakavskog pjesništva Žminj a 2013. na Dan državnosti Republike Srbije predsednik države Tomislav Nikolić odlikovao ju je Sretenjskim ordenom III reda.

Datum i mesto sahrane i komemoracije u Jugoslovenskom dramskom pozorištu naknadno će biti objavljeni.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminuo Nikola Simić

Blic 09. 11. 2014.

Poznati glumac Nikola Simić preminuo je juče u Beogradu u 80. godini. Srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac, rođen je 18. maja 1934. godine u Beogradu.

U gimnaziji je glumio u dramskoj sekciji, a kasnije diplomirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Prvu ulogu igrao već kao student (1957) u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, čiji je stalni član od 1959. u kome je igrao do januara 2014. godine.

Igrao je u mnogobrojnim filmovima i TV-serijama. Proslavio se ulogom Mite Pantića u filmskom serijalu "Tesna koža" (1982 — 1991). Glumio je u TV-serijama "Srećni ljudi“ (1993, 1995), "Porodično blago“ (1998, 2001), "Agencija za SIS“ (2006, 2007), Ljubav, navika, panika (2006, 2007).

Predstava "Buba u uhu" prvi put je izvedena 7. juna 1971. godine, na repertoaru JDP nalazila se više od 40 godina i imala je blizu 2.000 repriza.

Svaku od njih, sa generacijama glumaca koji su dali svoj doprinos dugom životu i uspehu predstave, predvodio je Nikola Simić u svojoj dvostrukoj, neponovljivoj, životnoj ulozi.

Poznat je i po tome što je sinhronizacijama crtanih filmova na srpski "pozajmljivao“ glas Dušku Dugoušku, Mikelanđelu i Sekaču u Nindža kornjačama, Megatronu, Blustriku i Čipu Čejsu u Transformersima.

Dobitnik je Sterijine nagrade i tri godišnje nagrade JDP-a.

Dobitnik je Srebrne arene u Puli i nagrade za životno delo na filmu, "Pavle Vuisić".

Datum komemoracije i sahrane Nikole Simića biće naknadno objavljeni.Njegov stariji brat Slavko Simić takođe je bio glumac, a preminuo je 2007. godine.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Jovan Ćirilov

Jovan Ćirilov, istaknuti glas srpske kulturne scene, teatrolog, dugogodišnji upravnik JDP-a i umetnički direktor i selektor Bitefa, preminuo je 16. novembra u Beogradu.

Jovan Ćirilov rođen je 30. avgusta 1931. godine u Kikindi, gde je i maturirao u tamošnjoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1955. godine. Iste godine biva angažovan kao asistent režije i mlađi dramaturg u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

Skoro deceniju kasnije, 1967, prelazi u Atelje 212 gde nastavlja da radi kao dramaturg. Godine 1985. u imenovan je za upravnika Jugoslovenskog dramskog pozorišta, i tu ostaje da radi do penzionisanja 1999. godine.

To je ujedno i najduži mandat među upravama JDP-a, a u tom period nastale su kultne predstave “Putujuće pozorište Šopalović”, “Per Gint”, “Rodoljupci”, “Buđenje proleća”, “Ruženje naroda u dva dela”, “Lažni car Šćepan Mali”, “Bure baruta”, “U potpalublju”, “Beogradska trilogija”…

Od osnivanja Bitefa 1967. godine do danas je umetnički direktor i selektor tog međunarodnog festivala. Bio je predsednik Nacionalne komisije pri Unesku (Jugoslavije, a potom Srbije) od 2001. do 2007. godine, a zatim predsednik Komiteta za kulturu iste Komisije.

Francuska ga je nagradila ordenom Viteza umetnosti i književnosti (1992), a Srbija ga je odlikovala Sretenjskim ordenom trećeg stepena (2012).

Dvostruki je dobitnik Sterijine nagrade za novinsku pozorišnu kritiku i za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti. Dobio je Oktobarsku nagradu Grada Begrada za životno delo.

Autor je brojnih teatroloških eseja, romana i zbirki pesama kao i antologija drama (srpske savremene drame na engleskom jeziku, engleske i američke savremene drame, najkraćih drama na svetu) i rečnika.

Aktivno je pisao kolumne u brojnim dnevnicima i nedeljnicima od 1986. godine. Na srpski je preveo drame Fraja, Brehta, Šeparda, Ženea… Predsedavao je nacionalnom komisijom za UNESCO (od 2001).

Mesto i datum komemoracije i sahrane biće naknadno objavljeni, saopštilo je Jugoslovensko dramsko pozorište.

“Jovan je poseban. Nikog ne ostavlja ravnodušnim. Osim nepreglednog znanja i iskustva, ima i neponovljivu harizmu. Voli da Beograd bude svet”, pisala je o njemu Mia David u intervjuu koji je Ćirilov dao 2007, a koji možete pročitati OVDE.

Na pitanje Branka Čečena u intervjuu iz 2010. godine “Da li Vam je bavljenje pozorištem omogućilo da budete slobodniji od trgovine, politike, i pravljenja kompromisa”, Ćirilov je odgovorio:

“Ja se osećam slobodnim. Čak i te materijalne teškoće koje pozorište ima prevazilaze se na razne načine – ako BITEF ima manje para, onda ima manje predstava, ali su one kvalitetne. Čovek nije slobodno biće, uslovljen je svojim fizisom, mestom rođenja, okruženjem, ali ja se osećam do krajnjih mogućnih granica slobodnim, koliko čovek to može da bude. Ako čovek svoja ograničenja priznaje i zna da ih izbegne, kao toreador, to je ostvarenje slobode. Jedino što mi je neprijatno da govorim o tome, jer ne volim gordost: ‘Ko se hvali sam se kvari’. Ali možda nekome mladom to što govorim može da bude od koristi – sopstvena sloboda može da se ostvari, samo mora čovek da bude malo hrabar. Da ni u čemu ne pretera, ni u tome da se hvali, ni da se povlači pred svetom, da ne ističe nepotrebno svoje poglede na svet ili seksualnu orijentaciju, već da živi sa osećanjem mere.”

Kada je u septembru ove godine uoči 48. Bitefa razgovarao sa Borkom Trebješanin, upitan čega se plaši i da li za nečim žali, odgovorio je: “Nemam običaj da za nečim žalim. (…) A plašljiv nisam.”
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Majk Nikols, reditelj "Diplomca"

Američki režiser Majk Nikols, koji je dobio Oskara za film "Diplomac", preminuo je u 83. godini

Slika
Majk Nikols

On je bio jedan od 12 ljudi koji su u karijeri dobili nagrade Emi, Gremi, Oskar i Toni.

Oskara za režiju dobio je za "Diplomca" 1968. godine, 1961. dobio je nagradu Gremi, a od 1964. do 2005. dobio je osam nagrada Toni. Dobitnik je i četiri Emi nagrade.

Među poznatijim filmovima Nikolsa su "Diplomac" (1967), "Ko se boji Virdžinije Vulf?" (1966), "Kvaka 22" (1970), "Zaposlena devojka" (1988) i "Bliskost" (2004).

Njegov poslednji film je "Rat Čarlija Vilsona" iz 2007. godine, sa Džulijom Roberts i Tomom Henksom.

Bio je u braku sa voditeljkom ABC Njuz Dajen Sojer, to je njegove četvrta supruga, sa kojom se venčao 1988. godine.

"U trijumfalnoj karijeri koja je trajala šest decenija, Majk je snimio neka od najčuvenijih dela američkog filma, pozorišta i televizije", rekao je predsednik ABC Njuza Džejms Goldson. "Bio je pravi vizionar".

Nikols je rodjen kao Majkl Igor Peškovski u Berlinu gde su se njegovi roditelji smestili pošto su napustili Rusiju. U SAD je došao kao sedmogodišnjag bežeći pred nacistima 1939.

Odrastao je u Njujorku ali se zbog slabog engleskog i ćelavosti koja je bila posledica vakcine protiv velikog kašlja, osećao kao autsajder a kao student borio se protiv depresije.

U pozorište se zaljubio sa 15 godina kada je video "Tramvaj zvani želja" sa Marlonom Brandom.

Zanimljivo je da se probio kao komičar i imao je dar da meša oštri humor i dramu.
Rediteljski debi imao je 1966. sa filmom "Ko se boji Virdžinije Vulf", uhvativši sjajno otrovni ali duhoviti dijalog komada Edvarda Albija, gde Ričard Barton i Elizabet Tejlor igraju užasni, svadjalački bračni par.

Miniserija "Anđeli u Americi" iz 2003. bila je, pišu agencije, dobitna kombinacija bogatog patosa i smelosti u portretisanju ljudi koji se bore protiv AIDSa i koji od nebesa očekuju saosećanje koje nisu dobili u Reganovoj Americi 1980ih.
Za ovu i seriju "Wit", koja je takođe adaptacija komada o profesorki koja umire od raka jajnika, Nikols je dobio Emije za režiju.

Njegov "Diplomac" napravio je od Dastina Hofmana zvezdu, a sam Nikols govorio je da se identifikovao sa Hofmanovim nezgrapnim, uznemirenim Bendžaminom Bradokom. Za ovaj film Nikols je dobio Oskara.

Godine 2013. je priznao da se mnogi njegovi filmski i pozorišni projekti bave njemu poznatom temom - preljubom.

"To je najinteresantniji problem u pozorištu. Kako bi drugačije dobili Edipa. To je prvo varanje u pozorištu", rekao je on.

Glumci su rado sarađivali sa njim jer je umeo da izvuče najbolje iz njih budući da je i sam učio glumu kod Lija Strasberga. Rado je saradjivao sa Džekom Nikolsonom, Meril Strip i Emom Topmson. Radio je i sa Al Paćinom (Anđeli u Americi), Džinom Hekmanom, Robinom Vilijamsom (Kavez za price), Harisonom Fordom, Melani Grifit i Sigurni Viver (Zaposlena devojka), Džulijom Roberts, Natali Portman, Klajvom Ovenom i Džadom Louom (Bliskost).

Uz lakoću prebacivanja sa pozorišta na film i televiziju, Nikols je rado i menjao žanrove, od komedija preko klasika do mjuzikla.

Na Brodveju je dobio devet Tonija za režiju komada: "Bosonogi u parku", "Luv", "The Odd Couple", "Paza Suite", "The Prisoner of Second Avenue", "The Real Thing" i "Smrt prodavca".

Tonija za mjuzikl dobio je za "Montu Python's Spamalot" i produkciju "Eni" i "The Real Thing".

Iako je bio poznat po filmskim komedijama, Nikols je režirao i triler "Dan delfina", horor "Vuk", dramu "Silkwood" a bio je i producent TV serije iz 1970ih "Porodica".

Povremeno je njegov "zlatni dodir" i zakazao, kao što je bio slučaj sa antiratnom satirom "Kvaka 22" i komedijom "Sa koje si ti planete".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Blagoje Paunović

Legenda Partizana i bivši reprezentativac Jugoslavije Blagoje Paunović preminuo je, preneo je sajt Partizana, a vreme i mesto sahrane još nije poznato.

Slika

Rođen je u selu Pusto Šilovo kod Medveđe 4. juna 1947. godine. Kad mu je bilo četiri godine njegovi roditelji su došli u Beograd i dečak je tu rastao, bio odličan đak i među decom u svemu prvi.

U Partizan je došao “na prevaru”, odnosno lažno se predstavio da ima deset godina (koliko je tada bio uslov da se postane pionir), a zapravo je imao devet. Zapazio ga je Virgilije Popesku i doveo među Partizanove pionire. Sa malim prekidom, kad je igrao u inostranstvu, u voljenom klubu je proveo bezmalo pola veka.

Ponikao u pionirskoj ekipi Partizana, prošao je kroz sve selekcije beogradskih “crno-belih” i kao istaknuti krilni half i centarhalf nastupao za I tim od 1965. do 20. decembra 1975.

Kao dečak i mladić rastao je u senci „beba“, koje su sve pred sobom mlele i on je imao prave uzore. Nije mu dugo trebalo pa da na mestu poslednjeg igrača odbrane nasledi, u svetu cenjenog, Branka Rašovića.

Za Partizan je odigrao 524 utakmice i postigao 5 golova, a za reprezentaciju Jugoslavije uz deset susreta za omladinsku (1964-1965) i dve za mladu reprezentaciju (1967-1969), odigrao je i 39 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije. Bio je jedan od igrača koji je dao veliki doprinos osvajanju drugog mesta u Evropi na prvenstvu kontinenta u Rimu 1968. godine. Na dvadeset utakmica je bio kapiten reprezentacije.

Debitovao je 12. novembra 1967. u susretu protiv Albanije (4:0) u Beogradu, igrao je u timu koji je 1968. u Italiji na finalnom turniru Kupa evropskih nacija zauzeo drugo mesto, a srebrni jubilej proslavio je 16. oktobra 1971. u susretu protiv Nemačke DR (0:0) u Beogradu. Učestvovao je na “Kupu nezavisnosti Brazila” 1972, a od dresa sa državnim grbom oprostio se 4. februara 1973. na prijateljskoj utakmici protiv Tunisa (5:0) u Tunisu.

Nastupao je i za holandski Utreht, a trenersku diplomu je stekao u Beogradu na Fakultetu za fizičko vaspitanje. Kad se vratio iz Holandije, odigrao je nekoliko utakmica za OFK Kikindu, a od januara do avgusta 1978. igrao je u američkoj profesionalnoj ekipi Oackland Stomppers. Karijeru je završio u beogradskom Sinđeliću za koji je igrao u jesenjoj sezoni 1978.

Trenirao je klubove Zaliva i Španije, Vranovo (Proleter), Moštanicu, Lazarevac, Banatski Dvor (uveo ih najviši rang), Logronjes, Smederevo i Teleoptik.
U Partizanu je bio prvi pomoćnik Milutinovića, Osima, Tumbakovića i Vermezovića.

Tokom celog trenerskog staža držao se onog što je izgovorio genijalni Bata Stojković u kultnom filmu Balkanski špijun: “Ako me se drugovi sete, dobro je, a ako ne nikom ništa, ja samo radim svoj posao”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Džo Koker preminuo u 70. godini

Džo Koker, čuveni rok i bluz pevač, preminuo je danas u 70. godini, javio je Bi-Bi-Si.

Koker, koji je duže vreme bio stanovnik Sjedinjenih Američkih Država, umro je u svojoj kući u Koloradu, gde je živeo sa drugom ženom Pem.

Njegov agent Beri Maršal potvrdio je da je pevač umro, ali nije naveo od koje bolesti. "ITV njuz", međutim, navodi da je Koker izgubio bitku od raka pluća.

Maršal je rekao da je Koker bio "prosto jedinstven" i da će biti "nemoguće da se popuni praznina koju je ostavio u našim srcama".

"On je, bez ikakve sumnje, najveći rok/soul glas iz Britanije - i ostao je isti ceo život. Izuzetno talentovan, prava zvezda, ljubazan i skroman čovek koji je voleo da nastupa", kazao je Maršal i dodao da "svi oni koji su ga slušali uživo, nikada ga neće zaboraviti".

Džon Robert Koker rođen je 20. maja 1944. godine u Šefildu, u kojem je živeo do šezdesetih godina. Već 1961. je vodio "dvostruki život" - danju je radio na benzinskoj pumpi, a noću je pevao po klubovima.

Njegov međunarodni uspeh kao bluz-rok pevača počeo je 1964. Džo Koker je snimio 40 albuma i imao niz turneja širom sveta, navode "ITV njuz". Poslednji album, pod nazivom "Fire It Up", snimio je 2012. godine.

Koker se 70-ih godina prošlog veka borio sa alkoholom i drogom, što je usporilo njegovu karijeru koja je ponovo krenula uzlaznom putanjom 1982. godine sa pesmom "Up Where We Belong".

Ostaće upamćen po dubokom, hrapavom glasu i specifičnim pokretima na sceni, posebno desnom rukom.
Pevač i tekstopisac iz Šefilda, u karijeri dugoj više od 40 godina, iznedrio je mnoge hitove, od kojih su najpoznatiji "You Are So Beautiful",“Unchain My Heart" i "Up Where We Belong" - tema iz filma "Oficir i džentlmen" - te interpretacija pesme Bitlsa "With A Little Help From My Friends".

Njegova interpretacija pesme "With a Little Help from My Friends" izbila je na sam vrh top liste u Britaniji 1968. Tu pesmu je otpevao i na Vudstoku 1969. Hit singl iz 1975. "You Are So Beautiful" zauzeo je peto mesto na listi u SAD.

Za pesmu “Up Where We Belong”, koju je uradio u duetu sa Dženifer Vorns, primio je nagradu Gremi 1983, a 2007. mu je uručen OBE za doprinos muzici. Iste godine primljen je u Hol slavnih u Šefildu.

Na listi 100 najvećih pevača magazina "Roling Stuon", Koker je zauzeo 97 mesto.

Koker je živeo u Krofordu u Koloradu, mestu sa manje od 500 stanovnika, gde je sa suprugom Pem osnovao "Kokerovo dečje udruženje" za podršku lokalnoj omladini. Pre par godina u tom mestu je otvorio i "Mad Dog Cafe".

Poslednji koncert održao je u junu prošle godine u Londonu, a u Beogradu je oduševio publiku krajem maja 2011. godine.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umrla glumica Luiza Rajner

Slika

LONDON, 30. decembra 2014. (Beta-AP) - Luiza Rajner, prva glumica koja je dobila Oskare dve godine za redom, umrla je u utorak u 105. godini.

Zvezda zlatne ere filma, 1930-ih godina, umrla je od upale pluća u svom domu u Londonu, izjavila je njena ćerka Frančeska Nitel-Boujer.

Glumica nemačko-austrijskog porekla počela je karijeru kao tinejdžerka kod austrijskog reditelja Maksa Rajnharta i u nekoliko nemačkih filmova.

Sredinom 1930-ih otkrio ju je lovac na talente iz američkog studija Metro-Goldvin-Mejer, koji je tražio nove evropske lepotice koje će parirati Greti Garbo.

Prvi film u SAD "Escapade" snimila je 1935, ali su je uloge u narednim filmovima proslavile.

Svoje mesto u istoriji kinematografije Luiza Rajner je osigurala ulogama u filmovima "Veliki Zigfild" 1936. i "Dobra zemlja" 1937. godine, za koje je osvojila Oskare.

Bila je prva glumica koja je nagradu američke Akademije dobila dve godine uzastopno. To je kasnije uspelo još samo četvoro glumaca - Spenser Trejsi, Džejson Robards, Tom Henks i Ketrin Hepbern.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Za ovom glumicom uzdisao je ceo svet!

Bila je seks simbol pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, a najpoznatija je kao Silvija iz Felinijevog "Slatkog života"

Slika

Legendarna švedska glumica Anita Ekberg, model i seks simbol pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, najpoznatija kao Silvija iz Felinijevog “Slatkog života” preminula je u 83. godini, prenosi AFP.

Rođena je 1931. godine u Malmou kao šesto od osmoro dece. U svojim tinejdžerskim godinama, radila je kao manekenka, a 1950. se prijavila na takmičenje Mis Malmoa, a zatim i za Mis Švedske koji je osvojila. Posle te pobede otišla je u SAD da se takmiči za titulu Mis Universe, uprkos tome što nije govorila engleski.

Tamo je upoznala značajne ljude, a kao starleta u studiju Universal imala je lekcije u drami, dikciji, plesu, jahanju i mačevanju. Nakon što se 50-tih pojavila u nekoliko trač časopisa, konačno joj je uspelo i u filmskoj industriji. Glumila je u filmovima sa Džonom Vejnom, Loren Bekol, Dinom Martinom i Džerijem Luisom.

“Paramount” joj je dao ulogu u filmu “Rat i mir” koji je snimljen u Rimu 1956. godine u kojem je glumila i Odri Hepbern. Glumila je i u filmovima Woman Times Seven, Way… Way Out, The Alphabet Murders, Nel segno di Roma, Paris Holiday, Hollywood or Bust i drugim. Bila je udata za britanskog glumca Entonija Stila od 1956. do 1959. godine, a od 1963. do 1975. sa glumcem Rikom Van Nutterom.

Bila je u ljubavnim vezama sa mnogim poznatim ličnostima svog vremena kao što su Marčelo Mastrojani, Erol Flin, Frenk Sinatra, Geri Kuper i drugi. U Švedskoj nije živela od ranih 50-tih godina i retko ju je posećivala.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro italijanski reditelj Frančesko Rosi

Jedan od najvećih italijanskih reditelja Frančesko Rosi preminuo je u subotu u Rimu u 92. godini, prenose elekronski mediji.

Slika

Frančesko Rosi

Rosi se proslavio filmom "Salvatore Giuliano" iz 1962. godine o sicilijanskom gangsteru za koji je osvojio je Srebrnog medveda za režiju na Filmskom festivalu u Berlinu. Za film "The Mattei Affair" osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu 1972. godine.

Bio je jedna od središnjih figura italijanske kinematografije post-neorealizma, uz Pasolinija i braću Tavijani.

Rosi je i začetnik političkog trilera u evropskoj kinematografiji, a njegovi filmovi često su vrlo kontroverzni i izazivaju jake emocije kod publike.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Sahranjen pisac Mladen Markov

Pisac Mladen Markov, dobitnik NIN-ove i Andrićeve nagrade, preminuo je u Beogradu u 81. godini. Markov je preminuo 9. januara, a sahranjen je u krugu najuže porodice, prenela je danas Radio televizija Srbije.

Markov je dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine "Ukop oca" (2002). Markov je na književnu scenu Srbije stupio poezijom, a potom hroničarsko-reporterskim pripovetkama.

Napisao je knjige "Banatski voz", "Žablji skok", kao i istorijski roman o sudbini srpskog naroda u Ugarskoj na početku 16. veka "Smutno vreme" (I – 1976, II – 1978).

Napisao je roman "Isterivanje boga", zbirke priča "Pseće groblje", "Krčma na plovnom putu", a za knjigu "Starci na selu" dobio je Andrićevu nagradu.

Markov je bio dugogodišnji novinar Radio Beograda. Rodio se 1934. godine u banatskom selu Samoš.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro profesor Predrag Simić

Posle kratke i teške bolesti sinoć je u Beogradu preminuo ugledni spoljno-politički analitičar prof. dr Predrag Simić (61).

Kako je Tanjugu izjavio dekan FPN Ilija Vujačić, Simiću je tokom dana pozlilo, a preminuo je oko 21 sat.

Simić je bio redovni profesor Fakulteta političkih nauka, predsednik Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji i bivši ambasador u Parizu.

Nekada je radio i u Institutu za međunarodnu politiku i privredu i u Diplomatskoj akademiji Ministarstva spoljnih poslova.

Posebne oblasti interesovanja su mu bile spoljna politika Srbije i politički odnosi na Balkanu.

Slika

Predrag Simić rođen je 31. avgusta 1954. godine u Beogradu.

Magistrirao je 1980. na Fakuletu političkih nauka u Beogradu, gde je i doktorirao osam godina kasnije.

Simić je autor više knjiga, među kojima su "Put u Rambuje - Kosovska kriza 1995-2000" i "Tito i NATO - uspon i pad Druge Jugoslavije" iz 2008. godine.

Bio je radovan profesor međunarodnih odnosa i spoljne politike i šef Odeljenja za međunarodne studije na Fakultetu političkih nauka.

Kako je objavljeno na sajtu FPN, bio je i redovni profesor međunarodnih odnosa i spoljne politike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore u Podgorici.

Bio je ambasador u Parizu od 2004. do 2009. godine, a u periodu od 2001. do 2004. godine bio je direktor Diplomatske akademije u Ministarstvu spoljnih poslova.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ZBOGOM, KEMO Preminuo Kemal Monteno

Čuveni pevač Kemal Monteno preminuo je danas u 11 sati.



Vest je za "Dnevni avaz" potvrdio Halid Bešlić nakon razgovora sa Montenovim sinom Đanijem. Monteno je imao 66 godina.

Legendarnom pevaču, tekstopiscu i kompozitoru 16. novembra izvršena je transplantacija bubrega, na koju je čekao tri godine. Kratko vreme se osećao dobro, ali je 21. decembra ponovo primljen u bolnicu, najpre zbog povišene temperature, a potom i zbog postoperativnih komplikacija.

Kako nam je potvrdio njegov menadžer Gane Pezikoza uzrok smrti je virusna infekcija.

- Veoma sam utučen. Kemal mi je bio jedan od najboljih priojatelja. Jutros su mi odmah javili za tužnu vest - rekao je Pecikoza za "Blic".

Ćerka Adrijana kratko je za "Blic" rekla da je toliko utučena i da joj je teško da ne može ni sa kim ni da razgovara trenutno.

Od Kemala Montena počele su da se opraštaju i kolege i prijatelji Zdravko Čolić, Severina, Nina Badrić...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Mala korekcija: smrt najpoznatijeg bosanskohercegovačkog kantautora i najvećeg šansonjera bivše Jugoslavije zapravo je prouzrokovala sepsa. Usred Evrope, u drugoj deceniji XXI veka. :(
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Pavle Minčić

Poznati glumac, muzičar, satiričar, humorista i pijanista, Pavle Minčić, preminuo je danas u 84. godini u Beogradu.

Pavle Minčić je rođen je 16. juna 1931. godine u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu Dramskih Umetnosti u klasi profesora Raše Plaovića, a u penziju je otišao nakon 40 godina provedenih u Narodnom pozorištu. Pored Beograda, nastupao je na raznim pozorišnim scenama van granica naše zemlje i regiona. Na sceni se bavio glumom, pisanjem tekstova, režijom i pisanjem muzike.

U bogatoj glumačkoj karijeri ostvario je zapažene uloge u komadima Jaje, Olovka piše srcem, Tužna je nedelja, Revizor i Sponzor noćas mora pasti. Ostaće upamćen kao Paja iz dečje serije Na slovo, na slovo Duška Radovića, a na filmu po ulozi u filmu "Davitelj protiv davitelja gde je igrao Dobricu Kopicla... U seriji Pozorište u kućibio je Soni Boj, a Živorad u serijalu Ljubav na seoski način. Dobitnik je nagrada "Radoje Domanović", "Zlatni ćuran", "Zlatni Lovor", uključujući i plakete "Branislav Nušić" i "Zlatni beočug za životno delo". prenosi RTS.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Boba Stefanović

Pevač i kompozitor domaće zabavne muzike i jedno od najpoznatijih imena jugoslovenske pop scene, preminuo je u 69. godini, u Beogradu.

Slika

Bogatu muzičku karijeru Boba Stefanović započeo je davne 1962. godine u vokalno-instrumentalnom sastavu "Zlatni dečaci" prvo kao gitarista, a kasnije i pevač.
- Mnogo mi je žao. Često smo sarađivali, Boba je bio veliki umetnik - kaže kompozitor Vojkan Borisavljević.

Prvi put profesionalno je nastupio u tada veoma popularnom klubu
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ODLAZAK SPORTSKE LEGENDE: Preminuo Franjo Mihalić

U 95. godini, u Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, preminuo je Franjo Mihalić, osvajač srebrne olimpijske medalje u maratonu u Melburnu 1956. i jedno od najvećih ne samo atletskih, već sportskih imena sa ovih prostora.

Mihalić je radio kao nastavnik fizičke kulture u Vojnoj gimnaziji u Beogradu, a imao je i dugu i uspešnu karijeru u veteranskoj konkurenciji. Bio je trener u Atletkom klubu “Partizan”, atletski sudija i organizator atletskih takmičenja.

Slika

Ali..

Život Franje Mihalića, najboljeg jugoslovenskog atletičara svih vremena - mora biti uzor. Motiv svima koji kažu da je teško, da ne mogu, da su umorni. Jednostavno, od njega su mladi uvek mogli da nauče kako da se bore, opstanu i na kraju - da pobede.

Mihalić je rođen daleke 1920. godine u Kutini, kao deseti od dvanaestoro dece siromašnog krojača. Prilike u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca primorale su Jurinog oca, kako su ga od milošte prijatelji zvali, da svoju veliku porodicu preseli u Zagreb. Tamo je najpre počeo da igra fudbal, zatim se posvetio biciklizmu, a onda se desio prelomni trnutak kako za njegovu karijeru, tako i za istoriju jugoslovenske atletike.

"Čudna je to priča, nesvakidašnja... Išao sam na glumu, igrao fudbal, vozio bicikl i nisam uopšte razmišljao o trčanju. A onda, pravo niotkuda, služeći vojni rok u Subotici ostavio sam dva kilometra celu kasarnu na nekom takmičenju i od tada se sve promenilo. Počeo sam da treniram u zagrebačkoj Konkordiji, kasnije me je čuveni Artur Takač odveo u Partizan i ostalo je istorija", sećao se svojih početaka Mihalić.

Put do zvezda bio je trnovit. Njegova sportska figura odudarala je od figura slavnih atleta, ali je sve prebrodio svojom legendarnom upornošću.

Učestvovao je na 1.075 trka na zvaničnim takmičenjima, i to pod pet različitih zastava, desetine puta trčao rame uz rame sa velikim atletskim imenima Zatopekom i Mimounom, ali je najveći uspeh ostvario 1956. godine na Olimpijskim igrama u Melburnu, kad je u maratonu (42,195 kilometra) za 2 časa i 26 minuta stigao do srebrne medalje.

"Svakako moj najveći uspeh u karijeri i veliki trenutak. Taj vreli dan i aplauzi prepunog stadiona i danas odzvanjaju u mojoj glavi. Ali neću zaboraviti ni titule na svetskom krosu u Parizu (1953), Atini, zatim Tokiju, Bostonu, Moskvi, Londonu, Đenovi (četiri puta), Sao Paulu (dva puta), Milanu (tri puta)..."

U karijeri je pretrčao preko 165.000 kilometara, postavio 22 rekorda, osvojio preko 100 kilograma medalja. Iako je bio već tridesetak godina zvanično u penziji, do kraja života "nije mirovao" Svakodnevno je vežbao, trenirao mlađe generacije atletičara i kad god mogao - svratio do stadiona Partizana.

Komemoracija povodom smrti atletske legende Franja Mihalića održaće se u sredu 18.februara 2015.godine u svečanoj sali Skupštine grada u 11 sati.

Sahrana će se održati istog dana u 14.30 na Novom groblju u Aleji velikana.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Vlada Divljan

Jedan do istinskih velikana jugoslovenske i srpske muzike Vlada Divljan (57) preminuo je jutros u Beču nakon duge i teške bolesti.

Informacija o njegovoj smrti potvrđena je u izdavačkoj kući Long Play.

Slika

O datum, vremenu i mestu sahrane odlučiće porodica.

Vlada Divljan je jedna od legendi srpske i jugoslovenske scene. Krajem sedamdesetih godina bio je član džez-rok grupa Merlin i Zvuk Ulice, a od 1980. do 1984. godine bio je predvodnik vokalno-instrumentalnog sastava Idoli.

Od 1985. godine krenuo je sa samostalnom karijerom, u okviru koje je nastavio sa pop-rok formom uporedo se baveći filmskom muzikom. Od avgusta 1991. do septembra 1997. godine živeo je u Australiji, nakon čega se vratio u Beograd.

Od juna 1999. godine živi i radi u Beču.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 10 gostiju