Nova stara istorija

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Nova stara istorija

Post od branko »

Novo tumačenje Austrougarskog perioda

HEROJ ILI TERORISTA?Novo tumačenje Austrougarskog periodaNestali sinoviSrbi su 1914. bili samo – EvropljaniPrincip – sto godina herojstva i kriviceGavrilo Princip - mali grob, veliki ideali Dileme oko godišnjice sarajevskog atentataGavrilo Princip, heroj ili terorista?
Austrijski "Standard" donosi intervju sa Muharemom Bazduljem na temu stogodišnjice sarajevskog atentata. Tema, nezaobilazna u nemačkoj štampi danas je samit EU posvećen istočnom partnerstvu, održan u Viljnusu.

Sažimajući reči Muharema Bazdulja austrijski Standard piše da se u Bosni dešava preobraženje austrougarske vladavine, dok se Srbija plaši gubitka svog međunarodnog imidža i nove interpretacije ratne krivice.
Muharema Bazdulja, bosanskog pisca, rođenog 1977. u Travniku Standard pita: Uoči stogodišnjice atentata, ceo svet je upro oči u Sarajevo. Kako se u Sarajevu gleda na 1914.?

„Pogled nije jedinstven“ kaže Muharem Bazdulj, jedan od vodećih pisaca mlađe generacije u zemljama bivše Jugoslavije. „Dugo vremena, pre Olimpijskih igara 1984., a naročito pre rata početkom 90-ih, atentat u Sarajevu je bila jedina asocijacija na grad. U Bosni, zapravo u socijalističkoj Jugoslaviji, sećanje na atentat je decenijama bilo pozitivno. U istoriografiji, u školskim programima i u percepciji medija "Mlada Bosna" i Gavrilo Princip su viđeni kao avangarda ideje koja je ostvarena u socijalističkoj jugoslovenskoj državi.
U kasnim 80-im, na početku jugoslovenske krize, a naročito za vreme okupacije Sarajeva (1992-1995) percepcija događaja 1914-te se mnogo promenila. Mada članovi Mlade Bosne nisu bili religiozni ni nacionalistički nastrojeni, srpski nacionalisti su ih odjednom počeli da gledaju kao preteču velikosrpske ideje. Bošnjački nacionalisti su ovu reinterpretaciju zahvalno prihvatili kako bi se od njih distancirali.
Ovo tumačenje je u Sarajevu, veoma vidljivo: Prvo, uklonjen je spomenik Gavrilu Principu, zatim, preimenovane su ulice nazvane po njegovim pomagačima i aktivistima i to mada je među njima bilo Muslimana i Hrvata. Ista je stvar i sa mostom pored kojeg je izvršen atentat. Muzej preko puta mosta, koji je prvobitno nazvan Muzej Mlade Bosne, sada je Muzej Sarajeva 1878-1918 i posvećen je periodu austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini.
Policija odvodi Gavrila Principa (desno) nakon izvršenog atentata na princa Ferdinanda
Policija odvodi Gavrila Principa (desno) nakon izvršenog atentata na princa Ferdinanda
Bazdulj kaže i da se promenio pogled na ulogu Austro-Ugarske u Bosni i da podseća na staro tumačenje Austrougarskog perioda. "Kao da je to bila izviđačka misija, a ne okupacija. To bi moglo da se uporedi sa trenutnom misijom SAD u Iraku, koja navodno služi samo demokratizaciji. To nije baš tako, a ni u Bosni u ono vreme nije bilo isključivo tako. Mnogi u Bosni imaju iritirajući "auto - kolonijalni" pogled na ovaj deo sopstvene istorije."
Na pitanje kako se u Srbiji i Beogradu gleda na 1914-tu, Bazdulj navodi da u Srbiji vidi strah - samo delimično iracionalan - od istorijskog revizionizma. "Već posle završetka Prvog svetskog rata bilo je koncepta da se Nemačka oslobodi ratne krivice. Posle Hitlera, a i posle 60-ih postojao je relativno širok konsenzus o tome gde su uzroci. Sada se u Beogradu veruje da će se Srbiji ponovo pripisati lavovski deo krivice. Postoji strah da će se negativna slika Srbije posle poslednjih jugoslovenskih ratova, prebaciti i na početak 20-og veka. Istovremeno, postoji osećanje nemoći da se suprotstave ovom revizionizmu.
Pre 50 godina, na godišnjicu je bila ključna knjiga jugoslovenskog istoričara Vladimira Dedijera, "Tempirana bomba, Sarajevo 1914.", koja je objavljena na engleskom jeziku. Najvažnija knjiga za ovu godišnjicu je „Mesečari: Kako je Evropa krenula u rat 1914” Kristofera Klarka, koja nije čak ni prevedena na srpski. Ova istorijska disonanca ima veliki simbolički značaj" kaže Muharem Bazdulj u intervjuu za Standard.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Pismo skrivano u "crnom kabinetu": Beč planirao Prvi svetski rat godinu pre atentata

Planovi za početak Prvog stvetskog rata postojali su 13 meseci pre sarajevskog atentata i 14 meseci pre austrougarske objave rata Srbiji, proizlazi iz do sada prećutkivanog pisma koje je u Andrićgradu danas predstavio direktor Arhiva Srbije Miroslav Perišić.

To pismo je guverner Bosne i Hercegovine Oskar Poćorek uputio tadašnjem ministru Austrougarske monarhije Bjelinskom, 28. maja 1913. godine, a prepis je danas predstavljen u odeljenju za istoriju Kamengrada.

Perišić je rekao da je to pismo višestruko značajno za sve one koji se bave proučavanjem Prvog svetskog rata, jer otkriva ne samo namere ratnih krugova Beča da ga povedu, već i stavove vladajući krugova prema Srbima, Hrvatima i muslimanima i njihove međusobne odnose, a posebno na politiku Beča prema Srbima u Bosni i Srbiji, kao i prema pobornicima ideje ujedinjenja Južnih Slovena.

- Poćorekovo pismo je dokument koji spada u primarne istorijske izvore, jer je nastalo onog momenta kada se događaj desio i ono je jedan od najznačajnijih istorijskih izvora za izučavanje pitanja krivice i odgovornosti za početak Prvog svetskog rata - rekao je Perišić.

Naveo je da razlozi za prećutkivanje ovog dokumenta nije teško otkriti, jer se njegov sadržaj nije uklapao u željenu, odnosno konstruisanu nenaučnu sliku predistorije i istorije početka Prvog svetskog rata.

- Ovaj izuzetno važan dokument do sada nije bio dostupan istoričarima niti je korišćen u naučnim radovima, iako je prvi put objavljen 1928. u listu "Večernja pošta" u Sarajevu i bio čuvan u takozvanom crnom kabinetu gde se skriva najpoverljivija pošta - istakao je Perišić.

Prepis ovog dragocenog istorijskog dokumenta za rasvetljavanje povoda i uzroka početka Prvog svetskog rata čuva se danas u Ahrivu Srbije dok se za originalom još traga.

Član Odbora Andrićevog instituta za obeležavanje godišnjice Prvog svetskog rata Miroslav Jovanović je rekao da sarajevski atentat nije bio presuda, nego je bio samo povod za izbijanje velikog svetskog krvoprolića u kome je stradalo devet miliona vojnika i pet miliona civila.

- Austroguarska je povod za početak Prvog svetskog rata stavila na teret Srbije i Rusije što su kasnije podržali brojni poznati istoričari kao što su Kris Klark i Sson Mekejn - naveo je Jovanović.

Kusturica: Princip ubio okupatora, rasistu i antisemitu

Proslavljeni reditelj i idejni tvorac Kamengrada Emir Kusturica rekao je da ponovno objavljivanje ovog pisma u "Istorijskim sveskama“ Andrićevog instituta treba da popravi istorijsku i medijsku sliku o početku rata.

- Brojni su antitiranski atentati koji su obeležili istoriju, a u novije vreme oni se dešavaju i pred televijskim kamerama. Sarajevski atentat je istorijski zloupotrebljen i iskorišćen za progon srpskog naroda i za početak velikog rata - rekao je Kusturica.

On kaže je da je Gavrilo Princip ubio okupatora Franca Ferdinanda,
"rasistu i antisemitu, na kućnom pragu, u zemlji Gavrila Principa, a ne u Beču ili nekom Ferdinandovom letnjikovcu u Austrougarskoj monarhiji".

- Kada je Gavrilo Princip ubio austrijskog prestolonaslednika u okupiranom Sarajevu, njegov stric Franjo Josip je, prema navodima memoarske literature, rekao: "Ispunjena je božja pravda". Njegova reakcija nije bila samo izraz netrpeljivosti strica prema bratiću, nego i stanje stvari u jednom od najmoćnijih carstava u istoriji ljudskog roda - smatra Kusturica.

On je rekao da je objavljivanje ovog dokumenta početak nastojanja Andrićevog instituta da javnosti stavi na uvid dokumente koji skreću pažnju javnosti sa koloseka propagande, ali i organizovanog zaborava "u kome danas učestvuju i oni koji su slavili pobedu Prvog svetskog rata".

- U svakom slučaju biće korisno da se pročita šta je Poćorek rekao Bjelinskom godinu dana pre nego što je Austrija objavila rat Srbiji i tako uvukla Evropu i svet u plamen u kome je izgorelo, prema Olegu Ajrapetovu, 9,5 miliona vojnika i pet miliona civila - naveo je Kusturica.

On je potvrdio da će povodom godišnjice Prvog svetskog rata snimiti dokumentarni film, a Andrićev institut će organizovati i brojne manifestacije, promocije dokumenata i knjiga, kao i predstavljanje istine o tom ratu na međunarodnim forumima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Nova stara istorija

Post od Bibliotekar »

Ničeg senzacionalno novog u dokumentu zapravo nema – u pitanju su pogrešan srpski prevod i senzacionalistička interpretacija

Senzacionalistički predstavljeni dokument zapravo ukazuje da planovi za početak Prvog stvetskog rata uopšte nisu postojali 13 meseci pre Sarajevskog atentata i 14 meseci pre austrougarske objave rata Srbiji - glasi porazno jezgroviti odgovor predstavnika Državnog arhiva Austrije dr Manfrida Rauhenštajnera na tvrdnje direktor Arhiva Srbije dr Miroslava Perišića.

http://www.krone.at/Welt/Serbien_beweis ... ory-388770

Dr Rauhenštajner tvrdi da je predočeni i pogrešno prevedeni prepis originalnog pisma zapravo dijametralna suprotnost onome što Srbija namerava njime da dokaže.

Slika

Mašinski prepis rukom pisanog originalnog pisma Oskara Poćoreka

U pismu bečki vojni guverner BiH Oskar Poćorek govori o „neizbežnom ratu za par godina” (...unausweichlichen Krieg in einigen Jahren), kao i o tome da „Srbija nikada ne može biti napravljena pouzdanim prijateljem” (...Serbien niemals zu einem verlässlichen Freund machen kann), zato što će „se zemlja u svakom budućem ratu otvoreno i odlučno boriti na strani preostalih neprijatelja” (...in jedem künftigen Krieg offen und erbittert auf der Seite unserer übrigen Feinde kämpfen wird), navodi list.

Istovremeno, ukazuje dr Rauhenštajner, Poćorek u pismu zapravo predlaže da „se Srbija mora učiniti bezopasnom time što bi Monarhija sa tom zemljom sklopila najmanje jedan trgovinski, carinski i vojni sporazum” (... dadurch ungefährlich machen, dass die Monarchie wenigstens ein Handels-, Zoll- und Militärabkommen).

Ukratko, u pompezno predstavljenom dokumentu zapravo nema ni jedne jedine reči o preventivnom vojnom udaru protiv Srbije, ili o eventualnom planu za započinjanje svetskog rata.

Štaviše, tvrdnju direktora Arhiva Srbije g. Miroslava Perišića o tome da pomenuti dokument do sada uopšte nije bio dostupan istoričarima niti da je u svojstvu direktnog izvornika korišćen u naučnim radovima, juče je demantovao i direktor Istorijskog instituta u Sarajevu, mr Husnija Kamberović, koji je u intervjuu bečkom Kronen Zeitung-u izjavio da pomenuto pismo uopšte nije bilo nepoznato jugoslovenskim istoričarima, budući da ga je u svom stručnom radu posvećenom sedamdesetogodišnjici austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine iz 1978. direktno pomenuo i analizirao istoričar prof. dr Dževad Juzbašić.

http://www.krone.at/Welt/Historiker_Sch ... ory-388895

Naravoučenije: Ko jedared slaže, tom se ne veruje... :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Madertaner: Habzburzi su hteli i dobili rat

Sarajevski atentat nije bio ni uzrok ni razlog za rat, kaže za "Politiku" generalni direktor bečkog Državnog arhiva Volfgang Madertaner. Atentat je bio dobrodošao povod Habzburškoj monarhiji da pokrene ratnu mašineriju u odavno planiranom pravcu, ističe Madertaner.

Generalni direktor bečkog Državnog arhiva Volfgang Madertaner rekao je da sarajevski atentat nije bio ni uzrok ni razlog za Prvi svetski rat, već je bio dobrodošao povod Habzburškoj monarhiji da pokrene ratnu mašineriju u odavno planiranom pravcu.

Sarajevski atentat je, kako je rekao Madertaner rekao za Politiku, paralelno poslužio imperijalističkim velesilama Evrope kao signal za otvaranje frontova širom kontinenta.

Obrazlažući svoju tezu, Madertaner je podsetio da je opšte poznato i potkrepljeno dokumentima da je Konrad fon Hecenrof (šef austrougarskog generalštaba) bezmalo ultimativno zahtevao od cara Vilhelma i nadležnih sokolova u nemačkom generalštabu da podrže Beč u preventivnom ratu ili protiv Italije ili protiv Srbije, ukoliko se za to ukaže prilika.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Austrijski istoričar: Rat započela Austrougarska, ali su krive obe strane

Austrijski istoričar i slavista prof. dr Volfgang Rorbah ističe da je Prvi svetski rat započela Austro-ugarska monarhija, ali da su krive obe strane i savetuje da se ne dozvoli da se godišnjica početka sukoba na starom kontinentu zloupotrebavljava za "kopanje po starim ranama", već za jačanje dobre saradnje koju imaju Austrija i Srbija.

- Moramo razlikovati ko je počeo rat, a ko je kriv. U situaciji kada se svađaju ljudi ne postoji da je jedna strana nevina, a druga isključivo kriva, i to važi za sve ratove. Obe strane su imale krivicu. Ali Austrijanci su počeli rat. Uzroci sukoba izmedju Austrijanaca i Srba, koji nisu večito bili u ratu, mogu se naći u nacionalizmu i imperijalizmu, da je svako želeo da se širi - kazao je Rorbah, koji je pre više godina izdao knjigu o istoriji Srba u Beču i Austriji.

Rorbah, koji je istražio arhive, kako u Beču, tako i Beogradu, potvrđuje i da je Nikola Pašić, a postoji u arhivama takvo pismo, pokušao da upozori austro-ugarsku upravu da se sprema atentat, jer je hteo da spasi Srbiju od velikog sukoba.

- Međutim, formulacija u pismu je bila nejasna i uprava u Beču nije obratila pažnju na tajnu formulaciju. Pašić je pokušao i da zatvori granice prema Bosni i Hercegovini, ali je bilo kasno, te je grupa koja je planirala atentat već ušla u tu zemlju - dodao je on.

Kako je kazao, austrijanci koji su Berlinskim kongresom dobili BiH, koja je ostala formalno otomanska teritorija pod upravom Austro-ugarske monarhije, otkupile su je, što je bila uvreda za slovensko stanovništvo, te je to vodilo ka stvaranju "Mlade Bosne", a s druge strane u Srbiji su rasle tenzije ka povećanju teritorije.

Rorbah je podsetioi da se u Srbiji formirala grupa "Crna ruka", koja je sanjala o Velikoj Srbiji, a koja se morala stvarati oružjem.

Na pitanje da li je Gavrilo Princip bio terorista, kao što to žele neki da prikažu, on je kazao da bi se danas moglo reći da je on bio državni terorista.

„Istoričari sa obe strane zaključili su da ga je Dragutin Dimitrijević Apis zaveo.

- Apis je tražio mlade, koji su željni da se dokazuju, a Princip je sanjao da učini nešto veliko. Princip i njegovi prijatelji bili su fanatici, a u to doba je to bilo "moderno" u više zemalja. Međutim, krivac je onaj koji je stajao iza njih, a to je Apis i ne treba čitavu krivicu svaljivati na jednog momka. Uzroci rata su uvek bili novac i nacionalistički fanatici - naglasio je Rorbah.

Upitan da li je Prvi svetski rat mogao izbiti ranije, Rorbah, čiji je otac bio austrijski oficir, a majka Srpkinja, odgovorio je da je već 1908. mogao da izbije Prvi svetski rat.
„
Tada je Evropa bila pravo bure baruta. U toj situaciji je Apis video svoju šansu. On je, kako pokazuju dokumenta u arhivama u Beču i Beogradu, najpre krajem 19. veka pokušao atentat na kralja Milana, a zatim 1911. pokušao je ubistvo austro-ugarskog ambasadora u Crnoj Gori.

- Tada je načelnik vojske austro-ugarske monarhije Konrad fon Hecendorf zatražio preventivni rat protiv Srbije, ali se car Franjo Josif usprotivio, jer je znao da će u sukob uvući saveznike - navodi istoričar.

Do daljeg zaoštravanja odnosa Beča i Beograda došlo je, podseća Rorbah, 1913. zbog Mađara, koji su negodovali zbog izvoza svinja iz Srbije u monarhiju, nakon čega je povećana carina na svinjsko meso iz Srbije, što je pogodilo ekonomiju te zemlje.

- Zatim je i tajna služba odradila svoje te su austro-ugarskog monarha, koji je bio u dubokoj starosti pred početak Prvog svetskog rata slagali, posle čega je pristao na sukob. Zahvaljujući pukovniku Alfredu Redlu, koji je sve planove izdao Rusima, austro-ugarska vojska, koja je bila daleko brojnija od srpske nailazila je na neočekivani otpor i blokade“ - objasnio je on.

Rorbah ukazuje da je shodno broju stanovništva Srbija imala ogromne gubitke u Prvom svetskom ratu, jer se prema podacima iz arhiva od 707.000 vojnika iz rata nije vratilo 450.000, a poginulo je i oko 650.000 civila, te je Srbija time procentualno imala najveće žrtve.

Upitan da li je Austro-ugarska bila svesna da će uslediti veliki rat on je kazao da je monarhija u atentatu dobila povod, a nije računala da će u sukob ući London.
„
Rat je postao svetski pošto su Francuska i Engleska imale kolonije van starog kontinenta. Prvi svetski rat je bio rat bez smisla, koji nije ništa rešio, i samo je stvorio nove povode za Drugi svetski rat.

- Reakcija Beča nije bila dobra i nosila je sa sobom veliki deo odgovornosti. Ultimatum Beča je postavljen tako da nije bilo moguće da ga prihvati Beograd. Prvi svetski rat ujedno je bio smrt panslavizma - ističe Rorbah.

Upitan da li bi bilo ispravno u Sarajevu podići spomenik ubijenom austro-ugarskom prestolonasledniku Rorbah je podvukao da bi trebalo napraviti spomenik koji bi podvukao da se tako nešto ne sme više dogotiti, a ne dizati spomenik da bi se neko veličao ili okrivio.

Smatram da bi bilo dobro podići spomen obeležje sa porukom da moderna Evropa treba da se trudi da se političke vizije ne rešavaju ratom, rekao je on.
Rorbah je kazao da se 100. godišnjica početka Prvog svetskog rata treba iskoristiti za pomirenje i prevazilaženje problema prošlosti.

Dvadesetprvi vek je vek u kojem globalizacija i internacionalizacija moraju biti u žiži pažnje i ciljevi moraju biti praštanje i razumevanje prošlosti. Predsednici Francuske i Nemačke, inače dve zemlje sa najvećim brojem žrtava, zajedno će posetiti najveće stratište kao znak protivljenja budućim sukobima.

- Ne mogu se kriviti aktuelni predsednici Austrije i Srbije za prošlost, ali oni mogu da pokažu nameru da hoće u modernoj Evropi da vode politiku praštanja i razumevanja. Ne treba dozvolitu da se ova godina zloupotrebi za kopanje po starim ranama, već za jačanje zajedništva i saradnje - zaključio je on.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

„Od Srbije neću ni jednu šljivu“

Nemačka štampa ne prestaje da objavljuje tekstove posvećene Prvom svetskom ratu. U opširnom članku „Zidojče cajtunga“ ponovo je reč o pismu Oskara Poćoreka, Sarajevskom atentatu i ulozi Srbije…

„Miroslav Perišić, direktor Nacionalnog arhiva u Srbiji, imao je osećaj kao da je naišao na zlatnu žicu: pronašao je kopiju pisma Oskara Poćoreka koji je pre sto godina bio guverner Bosne i Hercegovine koja je tada bila pod Austrougarskom. On je to pismo 28. maja 1913. uputio ministru finansija Leonu Bilinskom u Beč. Poćorek je napisao da se u potpunosti slaže sa ministrom nadležnim za upravu Bosne i Hercegovine: glavni zadatak Austrougarske je da se, „u roku od nekoliko godina sistematski priprema za neizbežan […] veliki rat“.

„Zajedno sa (rediteljem) Emirom Kusturicom, direktor arhiva je 5. januara predstavio odlomke pisma u srpskom prevodu. Perišić i Kusturica smatraju da pismo dokazuje da je Austrougarska planirala rat – godinu dana pre izbijanja Prvog svetskog rata, 28. juna 1914“, piše Zidojče cajtung: „Dakle, Beč je kriv za rat, a ne Srbija, koja je u Sarajevo poslala 19-godišnjeg Gavrila Principa i druge ubice. Princip je 28. juna 1914. pucao na prestolonaslednika Franca Ferdinanda i ubio njega i njegovu suprugu Sofiju - i tako stvorio razlog za rat“, piše nemački list.

Ko iskrivljuje istoriju?

„Perišić i Kusturica uspeli su u svojoj nameri – barem u Srbiji. 'Mi nismo krivi za rat', samo je jedan od naslova beogradskih novina. Srpska državna televizija emitovala je emisiju – „Veliki rat je bio planiran pre atentata u Sarajevu“, o navodnoj istorijskoj senzaciji. U stvari, arhivar Perišić i Kusturica, koji je sve češće u nacionalističkim vodama, veoma iskrivljuju istoriju“, piše Zidojče cajtung: „Umesto nemačkog originala, Perišić je predstavio samo srpski prevod – i izostavio jedan važan deo. Naime, uprkos svom opštem pesimizmu zbog neminovnog rata, guverner Poćorek je u pismu predložio da se Srbija, kao potencijalni protivnik u ratu, 'učini bezopasnom tako što bi monarhija sa njom sklopila najmanje jedan trgovinski, carinski i vojni sporazum'. Činjenica je da su Beč i Beograd još u rano leto 1914. pregovarali o podeli jedne važne pruge.“

„Pored toga, navodno senzacionalno pismo samo potvrđuje ono što je odavno poznato, naime, da je u Austrougarskoj – baš kao i u Nemačkoj, Francuskoj, Rusiji i Srbiji – bilo predstavnika elite koji su bili ubeđeni u neophodnost ili neminovnost rata“, piše autor članka u Zidojče cajtungu.

Šta se srpskoj javnosti ne govori?

„U Beču, šef generalštaba Franc Konrad fon Hocendorf, godinama je bezuspešno 'tražio' rat – sve do atentata. Car Franc Jozef, kao i prestolonaslednik Franc Ferdinand, više puta su ga 'smirivali'. Nadvojvoda Franc Ferdinand je ratobornom Konradu, preko svog ađutanta, 1913. poručio da, 'ni u kom slučaju ne želi rat protiv Rusije' i da mu 'ne pada na pamet da od Srbije poželi ni jedno stablo šljive, ni jednu ovcu'.“

„Srpskoj javnosti se takvi detalji ne prenose“, piše nemački list. „Tamošnji istoričari, mediji i političari, sve do predsednika, već mesecima govore o uzrocima Prvog svetskog rata kao o 'brutalnom prekrajanju istorije' o 'kampanji Zapada' ili 'satanizaciji Srbije'. Sve se još više zahuktalo kada je Kristofer Klark objavio knjigu 'Mesečari' i time ponovo podstakao debatu o tamnoj strani srpske istorije. U svojoj knjizi Klark piše da nisu samo Nemci i Austrijanci bili spremni za rat, već da su i Francuzi i Rusi itekako bili spremni za rat za postizanje svojih spoljnopolitičkih ciljeva. Klark opisuje i agresivnu ideologiju mlade Kraljevine Srbije, koja je htela proširenje – Veliku Srbiju, čak i tamo gde su Srbi bili manjina: na Kosovu, u Albaniji i Bosni i Hercegovini, delovima Makedonije, Grčke, Rumunije ili Hrvatske.“

Velika Srbija

„U balkanskim ratovima 1912/13, Srbija je sebi agresivnim ratom obezbedila – kao i tada takođe mlade, susedne zemlje Bugarska, Rumunija i Grčka – lep deo bolesnog Osmanlijskog carstva. Beograd je pokušao da proguta i Albaniju. Srpska vojska i paravojne jedinice, ubijali su i poterivali nesrbe – 20.000 Albanaca izgubilo je živote. Ideologija agresivne ekspanzije neminovno je značila sukob sa takođe ekspandirajućom Austrougarskom.“


„Srpski nacionalisti i delovi uticajne Srpske pravoslavne crkve, do danas se nisu odrekli mentalne mape Velike Srbije, piše Zidojče cajtung u svom članku: „Jedan od najmoćnijih ljudi u Srbiji bio je Dragutin Dimitrijević Apis, šef moćne tajne organizacije 'Ujedinjenje ili smrt', poznate i kao 'Crna ruka' i šef vojne obaveštajne službe“. Govori se ulozi Nikole Pašića, koji je „najverovatnije do detalja bio upoznat sa planovima za atentat na prestolonaslednika.“

Članak se završava rečima da „režiser Emir Kusturica želi da se bori i da svetu, filmom o Principu, pokaže kako je zaista došlo do rata. Festival Kustendorf otvoren je performansom 'Ubistvo tiranina Franca Ferdinanda', uz pratnju valcera, muzike iz sedamdesetih i veselog vatrometa“, piše Zidojče cajtung.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Briše se sećanje srpskog naroda

Kratka istorija Srbije u velikom ratu opisana u knjizi Mire Radojević i Ljubodraga Dimića. Suočavamo se sa revizionističkim udarom koji je motivisan političkim odlukama

SVAKO osvajanje znanja je revizija već postojeće istoriografske slike prošlosti, ali se u slučaju teme i problema Prvog svetskog rata suočavamo sa revizionističkim udarom koji je motivisan političkim odlukama, i koji se uvek pojavljuje u brutalnom obliku kada postoji politička volja da se manipuliše slikom prošlosti - rekao je istoričar Ljubodrag Dimić, na predstavljanju knjige “Srbija u Velikom ratu 1914-1918” (izdavači SKZ i Beogradski forum za svet ravnopravnih; pokrovitelj Fond dijaspora za maticu), u prostorijama Srpske književne zadruge.

Kratka istorija, na oko 300 strana, koju uz Dimića potpisuje i istoričar Mira Radojević, namenjena je običnim čitaocima u Srbiji i dijaspori koji, po rečima autora, žele da saznaju nešto o Velikom ratu u vreme kada se suočavamo sa velikim nacionalnim, političkim i istoriografski izazovima.

- Tako je bilo 1914. i 1915. Može se videti da Nemci pokušavaju da prave “Bele knjige”, da skidaju krivicu sa sebe, da tada zovu istoričare u pomoć, i da im ozbiljni istoričari kažu: “Gospodo to je propaganda, mi vam tu ne možemo pomoći, ni oko početka rata, niti oko utvrđivanja uzroka te velike nesreće”. Tako je bilo i u periodu posle završetka rata, u vreme Vajmarske republike. Vrhunac te revizije istorije je Hitlerova odluka da prestane da isplaćuje reparacije, a tim činom je odbio da prihvati odluke Versajskog mirovnog ugovora. Posle Drugog svetskog rata, Hladni rat je uticao na političku promenu slike epohe, težište pogleda dela istoričara pomeralo se ka SSSR-u, ka Rusiji i to kao onoj koja je kriva za rat. U poslednjoj deceniji, Srbija koja ima veliki dosije iz devedesetih, postala je pogodan medijum da se istoričari opet vrate na temu o njenoj krivici - rekao je Dimić.

Danas su, po njegovim rečima, na udaru, pre svega, istorijski izvori i činjenice, jer se nove analize izvode na suženom broju istorijskih izvora i činjenica, čime se dolazi do dalekosežnih zaključaka koje sugeriše politika. Na delu je i obesmišljavanje činjenica, čime se obesmišljavaju procesi, pojave i događaji.

- Dolazimo u jednu virtuelnu sliku prošlosti, gde su važni ne činjenice već diskursi, tumačenje.

Tumačenje je ideološki oblik mišljenja, za razliku od istraživanja koje nikada nije konačno, i znanja koje je bez granica, koje se uvek može produbljivati, nadograđivati, koje se stiče sa protokom vremena. Na udaru je i istorijski metod, koji se zamenjuje nekim drugim metodom. Jedno vreme to je bio metod marksizma i lenjinizma u praksi ovog prostora. Zato i nema knjiga i ozbiljnih istraživanja posvećenih Prvom svetskom ratu u prvim decenijama posle Drugog svetskog rata.

Danas je na snazi neka druga ideologija, verovatno globalizma, o kojoj mi još ne znamo dovoljno, ali koja formira mišljenje. Oni koji žele da formiraju svest ljudi trude se da formiraju njihovu istorijsku svest, jedan sloj u onome što je opšta društvena svest. Tako je uz činjenice, izvore, metodologiju, na udaru društveno sećanje. Ono nestaje, briše se, i onda se može kreirati neka druga slika prošlosti. Obesmišljava se i funkcija istoričara: njegovu ulogu u društvu preuzima neko drugi, bilo da je to propagandista, bilo da je to skupština, bilo da je to tribunal - rekao je Dimić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Nedovršena slagalica stara 100 godina

U složenom sistemu uzroka i posledica Prvog svetskog rata, nacionalne istorijske perspektive još uvek se bitno razlikuju. Na istoričarima je da ih kombinuju poput slagalice da bi dobili sveobuhvatnu sliku događaja.

„Evo šta mene povezuje...“ - na internet-portalu londonskog Kraljevskog ratnog muzeja, Britanci pišu šta ih povezuje sa Prvim svetskim ratom. Neko piše o svom dedi koji je prvog dana ratovanja morao da sa fronta prenosi leševe do grobnica i sahranjuje ih. Neko o pradedi, vojnom lekaru kojeg su ubili snajperisti. A neko o svojoj majci, čiji je verenik poginuo u ratu. Rođaci boraca iz Prvog svetskog rata opisuju užase događaja koji se duboko utisnuo u porodičnu istoriju. Nemcima nije lako da opišu taj lûk, jer u Nemačkoj je u prvom planu jedno drugo pitanje: da li je deda bio Nacista?

Užas nemačke istorije

Koliko su baba ili deda, majka ili otac, bili umešani u nacionalsocijalizam; da li su bili počinioci, žrtve ili saučesnici – to su pitanja na koja mnoga deca i unuci u Nemačkoj traže odgovor. To poneke ljude može da izbaci iz koloseka normalnog života. Dženifer Tidž, kćerka Nemice i Nigerijca, slučajno je saznala da je njen deda bio sadistički komandant koncentracionog logora Amon Get (poznat iz filma „Šindlerova lista“). Priča ove žene nema mnogo veze sa Prvim svetskim ratom. Ona samo pokazuje zašto je taj rat u Nemačkoj dospeo u drugi plan kolektivnog pamćenja. Sećanje na njega je u senci još većih užasa koje su doneli nacionalsocijalizam, Drugi svetski rat, Holokaust i Hladni rat – svi oni su delo Nemaca.

Opadanje kulture sećanja

Jer, za razliku od Engleske ili Francuske, čiji politički sistemi su u 20. veku bili prilično stabilni, nemačka istorija je puna lomova. Od 1914. je postojalo pet različitih sistema: carevina, Vajmarska republika, nacionalsocijalistička diktatura, i zatim, sa SRN i DDR dve nemačke države koje su se nalazile u neprijateljskim blokovima. Ponovo ujedinjena Nemačka postoji tek 25 godina. To je relativno mlada demokratija.

Tako krupne promene nije doživela nijedna druga zapadnoevropska država. Ali jesu istočni susedi Nemačke poput Poljske ili Rusije, kao i zemlje Balkana. Politolog Herfrid Minkler zato u razgovoru za DW govori o „zapadno-istočnom opadanju kulture sećanja“ u Evropi. Za razliku od Belgijanaca ili Francuza, Nemci nisu doživeli Prvi svetski rat tako neposredno – u sopstvenoj zemlji. Do mnogih ljudi u carstvu rat je dopirao samo u formi šturih obaveštenja o poginulima ili cenzurisanih dopisnica sa ratišta. Užas bombardovanja i evakuacije u Drugom svetskom ratu su potisnuli sećanje na rovove i bojna polja Prvog svetskog rata.

„Fišerova kontroverza“ trenutno nije aktuelna

I pored toga, u Nemačkoj postoji mnogo ratnih spomenika ili udruženja veterana koja neguju sećanja na žrtve prvog velikog rata. Već više od 50 godina, nemački naučnici se intenzivno bave proučavanjem tog rata. Hamburški istoričar Fric Fišer je 60-ih godina izneo tezu prema kojoj je Nemačka bila glavni krivac za izbijanje Prvog svetskog rata i time pokrenuo mnoge diskusije. Početkom komemorativne 2014. godine, izašle su i mnoge nove publikacije. Pitanje krivice za rat je pri tome postalo sporedno. Na njega se već i zbog mnoštva izvora i perspektiva, ne može jednoznačno odgovoriti.

Umesto toga, u prvi plan je izbilo istraživanje uzroka rata. Na primer, u delu „Mesečari“ australijskog istoričara Kristofera Klarksa koji taj rat smatra „rezultatom vrlo zbijenog niza događaja i odluka“. I knjiga „Veliki rat“ Herfrida Minklera detaljno opisuje vremensku panoramu ratnih godina i ukazuje na stvari iz kojih bi političari danas trebalo da izvuku pouke. Na primer, na regionalne sukobe i napore koje treba uložiti da se oni ne bi proširili.

Uzdržanost Nemačke

Sa približavanjem 2014. godine, raslo je i interesovanje javnosti za Prvi svetski rat. Jedna aktuelna anketa pokazala je da mladi ljudi u Nemačkoj žele da o Prvom svetskom ratu saznaju više od onoga što su učili u školi. Na mnogobrojnim manifestacijama rat se osvetljava iz mnogih uglova. Takva je, na primer, izložba Die Avantgarden im Kampf u Federalnoj umetničkoj hali. Novine, časopisi i internet-portali prezentiraju izvore i sudbine. Najzanimljivije inicijative prevazilaze nacionalne okvire: europeana 1914-1918 je internet-platforma na 11 jezika na kojoj su prikupljena privatna sećanja iz čitave Evrope. Postoji i Evropski filmski portal na kojem se mogu videti istorijski filmski materijali iz Prvog svetskog rata. Jasno se, međutim, primećuje da je Nemačka, kada je reč o nacionalnim komemorativnim svečanostima povodom izbijanja rata pre 100 godina – uzdržana. U ovoj zemlji Prvi svetski rat nije podesna podloga za stvaranje nacionalnih mitova – a još manje kao povod za slavlje.

Mnoge publikacije i projekti će doprineti da se iz komadića slagalice koje nude perspektive pojedinih nacija složi međunarodna panorama Prvog svetskog rata. Istoričari postupaju baš kao astronauti, koji Zemlju tek sa određenog rastojanja mogu da vide kao celinu. Tek sa određenog rastojanja, jasnije će moći da se razaznaju i uzročno-posledične veze rata koji je izbio pre 100 godina.

Autorka: Suzane Šprejer / sb
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Nova stara istorija

Post od branko »

Javna kuća

„Ispričavamo se zbog objavljene netočne informacije da je u Jastrebarskom održana prigodna komemoracija u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima i 76. godišnjicu napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, budući da se radilo o 76. godišnjici partizanskog a ne ustaškog napada na tamošnji Dječji dom.“ Saznali smo tako, posredstvom takozvane javne televizije, kakva je nježna oaza bio dječji dom za ratnu siročad u mjestu nedaleko Zagreba, a kojega su partizani „napali“ ’42., nakon što je ustaška država Hrvatska uz pomoć Crkve brižno skrbila o mališanima, nešto slično kao što današnja vlast brine o srpskim povratnicima ili migrantima. Tako je jedan mučni povijesni falsifikat opet pokazao svu profesionalnu i ljudsku bijedu uredničkog kadra Hrvatske televizije, kao propagandne mašinerije vladajućeg, desničarskog HDZ-a. Jer Dječji dom u Jastrebarskom bio je ustaški logor kojega je otvorila ustaška država da bi u suradnji s Crkvom ustaški preodgojila male Srbe i usadila im perverzne dogme ordinarno nacističke države. U logor su dovođena djeca s Kozare čiji su roditelji prethodno zatučeni u konclogoru Jasenovac, pa je kroz to radosno mjesto prošlo više od tri hiljade djevojčica i dječaka u dobi od 6 do 14 godina, njih 450 umrlo je, a da nisu stigli postati preodgojeni Hrvati i katolici. Partizani su pak ’42. osvojili logor i oslobodili zatočenu djecu, iako HTV sugerira da su oni napali dječji vrtić i poremetili idiličnu nakanu ustaško-katoličkog preodgoja mališana s Kozare.

Pa je li to tek incident kakvom HTV inače nije sklona? Je li zbog te odurne revizionističke informacije netko snosio odgovornost? Ne, nitko nije sankcioniran, i ne, nije to incident, nego sastavni dio sistema, uspostavljenog davno u toj ustanovi na budžetu građana i gotovo kolektivno upregnutoj u očuvanje dosegnutih ustaških „vrijednosti“ u hrvatskom društvu. Instituciji koja marno čisti svoje redove od neposlušnih novinara, e da bi na njihovo mjesto dovela mlade partijske snage, odgojene – zahvaljujući obrazovnom sistemu i medijima poput HTV-a – isključivo na revizionizmu i ksenofobiji. Koji se pak sjajno uklapaju u otvoreno gebelsovsku zadaću Hrvatske televizije, kao moćne ispostave klerofašističkih skupina. Bilo elitnih vladajućih ili prostačkih uličnih.

Zato je tužna priča o dječjem logoru u Jastrebarskom samo okrajak tvrde nacionalističke uredničke politike u tom mediju, a negativna kadrovska politika uhodani dio čvrste veze HTV-a s partijom na vlasti. Otuda svako ukazivanje na cenzuru ili „prigovor savjesti“ dovodi do brzih sankcija, ili pak do otkaza kakav je nedavno spakovan novinara HTV-a i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka. Kojemu gubitak posla prijeti upravo zbog ukazivanja na cenzuru, ali i zbog funkcije koju obnaša u krovnoj cehovskoj organizaciji. Ovo potonje besumnje je njegov prijelomni krimen za nadređenu mu urednicu – koja je svoje profesionalne standarde dokazivala slikajući se u zagrljaju bivšeg klero-nacionalističkog premijera Tomislava Karamarka – te je za Zovka zatražila otkaz. S porukom neka izabere između HTV-a i HND-a, kao da jedno isključuje drugo. Pa je tim nasilnim činom gospođa urednica, eto, zadovoljila visoke kriterije struke iz nekakvog HNIP-a, osnovanog kao kontrapunkt HND-u, a ustvari novinarske jazbine i propagandne ispostave ekstremne desnice. I dok je ugledni novinar sankcioniran otkazom zbog verbalnog delikta, dotle se ekran svakodnevno puni novim mladuncima koji uz okorjele mentore brzo uče osnove hateveova novinarstva: izostanak svake etičke samosvjesti i nekritičnu odanost državnoj politici. Što onda podrazumijeva i redovito ukazanje u emisijama Hrvatske televizije autora nadasve popularne knjige o Jasenovcu kao „radnom logoru“, u kojemu da je stradalo tek oko tisuću ljudi, i to mahom od prehlade, pa će historičar-amater, umjesto da u ludari razgovara sam sa sobom, mahnito tumačiti gledateljstvu kako je genocid u Jasenovcu prijesna komunistička laž. I neće se tome ustaši nijedan novinar HTV-a usuditi začepiti gubicu, jer takva vrsta „cenzure“ uglednoga gosta značila bi instantni otkaz.

Ali priča o Hrvatskoj televiziji uistinu je priča o Hrvatskoj samoj, državi u kojoj vijest, tek nasumce izabrana u moru sličnih, glasi kako su na nekoj provincijskoj livadi pokopani ostaci 55 žrtava partizanske egzekucije, i makar su bili mahom ustaše predstavljeni su kao „nevine žrtve partizanskih zločina“. Nad grobom je, uz tamjan i kandilo, cvilio tronuti ministar branitelja, a izaslanica predsjednice Republike ustanovila je da je „njihova jedina krivnja to što su bili Hrvati i domoljubi, što su voljeli svoj narod i katoličku crkvu“! I gdje je onda razlika između nekadašnje ustaške države i današnje Hrvatske? Pa za razliku od NDH, čijem su se legaliziranom zlu snažno opirali antifašisti i partizani, ova Hrvatska na drugoj strani širokog, sistemskog ustaškog spektra nema nikakvog otpora. Ima tek rezigniranu šutnju jednog dijela građana, dok država opasno pleše po rubu fašističke oštrice u okruženju sve jače evropske fašizacije.

Mladina, 28.09.2018.

Peščanik.net, 29.09.2018.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju