In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula holivudska glumica Džoan Fontejn

Oskarovaka Džoan Fontejn, čiju je karijeru obeležilo rivalstvo sa sestrom, takodje glumicom, Olivijom de Hevilend, preminula je u 96. godini u svom domu u Karmelu u Kaliforniji, prenose američki mediji.

Za ulogu u filmu Alfreda Hičkoka "Sumnja" gde je igrala pored Kerija Granta dobila je Oskara 1942. godine.

Iste godine njena sestra Olivija de Hevilend je bila takodje nominovana u istoj kategoriji za ulogu u filmu "Hold Back the Down".

Fontejnova je bila takođe nominovana za ulogu u Hičkokovom filmu "Rebeka" iz 1940. godine i za ulogu u romantičnoj drami "The Constant Nymph".

Fontejnova se na svojim glumačkim počecima pojavljivala u ulogama plašljivih i naivnih žena, da bi kasnije pažljivo birala uloge i igrala sofisticirane žene.

Godine 1978. godine objavila je autobiografiju "No Bed of Roses".

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminula Ružica Sokić
Blic 19. 12. 2013. - 11:17h

Čuvena glumica Ružica Sokić umrla je jutros u 79. godini života posle duge i teške bolesti.

Ružica Sokić rođena je 1934. u Beogradu kao kćerka trgovca i suvlasnika lista „Pravda“ Petra Sokića (1893 — 1964). Još kao devojčica učestvuje u Dečjoj radio-dramskoj grupi Radio-Beograda, a godine 1958. diplomirala je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Kraće vreme bila je članica Savremenog pozorišta, ubrzo prelazi u Atelje 212.

Glumila je u oko 40 filmova; već za prvu ulogu („Gorki deo reke“, 1965, J. Živanovića) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspehe ostvarila je glavnim ulogama pevačice u filmu „Kad budem mrtav i beo“ (Ž. Pavlovića, 1967) i prostodušne uličarke u filmu „Žuta“ (V. Tadej, 1973), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom.

Za svoj filmski i pozorišni rad dobila je brojne nagrade i priznanja, među kojima je i "Dobričin prsten", a tokom 2010. objavila je knjigu sećanja „Strast za letenjem“.

Gorica Popović: Imala je izuzetnu karijeru

- Ružica je iza sebe ostavila izuzetnu karijeru u pozorištu i na filmu. Pre svega, imala je ubedljiv umetnički izraz i želela je uvek da igra više. Drago mi je što je dobila "Dobričin prsten" jer ga je svojim umetničkim angažmanom i zaslužila - kaže Gorica Popović, glumica Ateljea 212
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Slika

Умро Калашњиков, конструктор пушке Калашњиков

МОСКВА - Чувени руски конструктор оружја Михаил Калашњиков (95) преминуо је данас у болници у Москви, где је прошлог месеца примљен због унутрашњег крварења.

Калашњиков ће остати упамћен као изумитељ најпопуларније аутоматске пушке која је названа његовим презименом и од 1947. године када је настала произведена у 70 милиона примерака.

Аутомат „Калашњиков“ у званичној употреби је у више од 100 држава света, а његов конструктор је једина особа која је истовремено одликована признањем „Херој Русије“ и два пута признањем „Херој социјалистичког рада“.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo akademik Ljubomir Tadić

Studirao je pravo u Beogradu i Sarajevu. Karijeru je počeo kao asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1954. Bio je jedan od predvodnika studentskog protesta 1968.

BEOGRAD - Akademik Ljubomir Tadić preminuo je noćas u Beogradu u 88. godini, rečeno je u SANU.

Ljubomir Tadić je rođen 1925. u Smriječnu, danas Crna Gora. Imao je 16 godina kada se priključio partizanskom pokretu. Bio je profesor filozofije i sociologije prava na Univerzitetu u Beogradu i stalni član SANU. Godine 1968. bio je jedan od predvodnika studentskih protesta, pa je 1974. kao nepodoban udaljen sa Univerziteta.

Jedan je od 13 osnivača obnovljene Demokratske stranke decembra 1989. godine, i uz Dragoljuba Mićunovića jedini je iz te probitne ekipe koji je ostao u DS. U više navrata je bio član Glavnog odbora te stranke. Ljubomir Tadić je otac Borisa Tadića, bivšeg predsednika Srbije i lidera DS.

Nakon Drugog svetskog rata studirao je u Sarajevu i Beogradu. U Sarajevu je bio prvi sekretar Univerzitetskog komiteta i urednik dnevnika "Oslobođenje". Filozofiju prava doktorirao je u Ljubljani. Kao naučni saradnik, bio je član Ustavne komisije za pripremu Ustava iz 1963. Prof. dr Mišo Kulić tvrdi za njega da "nije nikada ni težio, a ni od drugih intelektualaca tražio pristajanje na obaveznost svog naučnog, intelektualnog i moralnog uverenja, jer intelektualnu zajednicu nikada, čak i onda kada ga je Brozov režim getoizirao sa njemu po uverenju sličnim intelektualcima u Institut za filozofiju, nije shvatao kao koteriju. (...) Nikada nije tražio ni poslušne učenike, a ni neku intelektualnu ili političku grupu koja bi ga sledila".

Tadićevo delo "Poredak i sloboda" (1967) ostavilo je veliki utisak na tadašnje generacije studenata. I njegovo poznije delo "Tradicija i revolucija" (1972) imalo je sličnu sudbinu.Kritičko pisanje za časopis "Praksis" i odluka da, kao profesor Beogradskog univerziteta, podrži studentski protest 1968. (po sopstvenom priznanju, on je autor naziva "Crveni univerzitet Karl Marks"), razlozi su zbog kojih je svrstan u grupu prvih disidenata tadašnjeg režima i jedan je od osam profesora koji su polovinom sedamdesetih odstranjeni sa Filozofskog fakulteta.

Zajedno sa nekolicinom istomišljenika pokrenuo je u Engleskoj "Praksis International", a u zemlji sa Dobricom Ćosićem pokušao je da pokrene časopis "Javnost".Bio je predsednik Pokreta za zajedničku evropsku državu Srbiju i Crnu Goru, koji je imao za cilj da svi državljani te republike dobiju pravo glasa na referendumu o odvajanju Crne Gore.Pisao je da građanski rat nije započeo 1991. godine, već da se njegove jasne naznake nalaze u periodu ranije socijalističke izgradnje, posebno "ustavne izgradnje", najviše Ustava iz 1974. godine.

Tvrdio je da za razaranje Jugoslavije nije bio odgovoran socijalizam, nego njegov "boljševički privid", pri čemu je "istorijski paradoks da između boljševičkog projekta razbijanja Jugoslavije i zapadnog projekta kojim je to razbijanje ostvareno, postoji puna konvergencija".Dobitnik je Sedmojulske nagrade, najvišeg priznanja Srbije. Dopisni je član SANU od 1985. godine, a redovni od oktobra 1994. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Ariel Šaron

Bivši izraelski premijer Ariel Šaron umro je danas u Medicinskom centru Šeba u Tel Hašomeru, kraj Tel Aviva, nekoliko dana nakon što mu se dramatično pogoršalo zdravstveno stanje

Slika

Šaron, koji bi sledećeg meseca napunoo 86 godina, bio je u komi osam godina.

Njegova porodica je bila kraj njega u poslednjim trenucima.

Šaron je bio u komi od januara 2006. godine kada je pretrpeo moždani udar.

Nekoliko meseci pre nego što se razboleo Šaron je povukao izraelsku vojsku i evakuisao jevrejske naseljenike iz pojas Gaze u leto 2005. godine.

Bio je to šokontan preobražaj za lidera koji je dugo zagovorao naseljavanje okupiranih teritorija.

Osim po političkoj karijeri Izraelci će ga pamtiti i kao velikog vojnog vodju, koji se borio u četiri izrelska rata.

U ratovima 1967. i 1973. godine divizije koje je predvodio imale su ključnu ulogu u izraelskim uspesima. Palestinci, medjutim pamte da je označen delimično odgovornim za masakr stotine njihovih sunarodnika u izbegličkom logorima Sabra i Šatila u Libanu od strane libanske hrišćanske milicije 1983.godine.

Osamnaest godina kasnije izabran je za premijera, obećavši da će postići "bezbednost i istinski mir", podseća Bi- Bi-Si.

U početku je predvodio gušenje drugog palestinskog ustanka, intifade, u kome je poginulo više od 3.000 Palestinaca i 1.000 Izraelaca.

Kao premijer najpre je takodje promovisao izgradnju jevrejskih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama, a podstakao je i izgradnju kontroverzne barijere prema Zapadnoj obali, nakon talasa smrtonosnih napada palestinskih ekstremista, kako bi ih sprečio da udju u Izrael.

Medjutim 2005. uprkos oštrom protivljenju u Izraelu naredio je pomenuto povlačenje.

Ubrzo je napustio konzervativni Likud i osnovao centrističku Kadimu. Bio je na vrhuncu političke moći i na putu da ponovo postane premijer kada je pretrpeo moždani udar i pao u komu iz koje se nikada nije povratio.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Triger iz serije "Mućke"

Britanski glumac Rodžer Lojd Pak, poznat po ulozi Trigera u seriji "Mućke", preminuo u 69. godini, javio je BBC

Slika

Njegov agent potvrdio je da je Lojd Pak preminuo od raka pankreasa u sredu uveče.

Karakterni glumac koji je dobro "plivao" kako u komediji tako i u drami, debitovao je na pozornici u Nortemptonu, posle studija na Kraljevskoj akademiji dramskih umetnosti.

Na televiziji je igrao i u seriji "Osvetnici", kao i u "The Vicar of Dibley", ali je slavu stekao ulogom Kolina "Trigera" Bola u "Mućkama".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro madjarski reditelj Mikloš Jančo

BUDIMPEŠTA, 31. januara 2014. (Beta-AP) - Madjarski reditelj Mikloš Jančo, dobitnik nagrade za režiju u Kanu 1972, umro je u 93. godini, objavilo je u petak Madjarsko udruženje filmskih umetnika.

Jančo je u Kanu dobio nagradu za režiju za film "Crveni psalm" o seljačkoj buni iz 19. veka, a 1990. je dobio Zlatnog lava u Veneciji za celokupno delo. Takodje je dva puta nagradjen "Košutom", najvišim madjarskim priznanjem za umetničku delatonst.

Tokom 1960-ih kritičari su svrstavali Janča u red s velikim rediteljima kao što su Mikelandjelo Antionioni i Ingmar Bergman.

Važi za najistaknutijeg madjarskog reditelja, majstora kompozicije kadra i dugog kadra zbog čega je predstavljen kao vrhunski predstavnik modernističkih tendencija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Filip Simor Hofman

Oskarovac Filip Simor Hofman pronađen je danas mrtav u svom stanu na Menhetnu, piše Volstrit džornal.

Slika

Hofman, koji je umro u 47. godini, Oskara za najbolju mušku ulogu je dobio 2005. i to za glumu u filmu "Capote".

Američki glumac je pronađen mrtav danas popodne a policijski izvori bliski CNN-u, kažu da je u pitanju predoziranje drogom.

Simor Hofman je, navodno, pronađen mrtav na podu kupatila svog stana na 4. spratu sa iglom u ruci.

Simor je u mladosti imao problema sa drogom nakon čega je nije koristio pune 23 godine. Godine 2012. je počeo ponovo da koristi heroin nakon čega je proveo deset dana na rehabilitaciji.

Simor Hofman je rođen 1967. godine i pored glume bavio se i režijom.

U Holivudu je važio za jednog od najpouzdanijih i najprepoznatljivijih karakternih glumaca.

Hofman je svoju reputaciju izgradio kroz filmove devedesetih poput "Boogie Nights", "Zakrpa Adams", "Magnolia" i "Veliki Lebovski" i to pre nego što je dobio Oskara za ulogu američkog pisca Trumana Kapotea.

Tokom karijere igrao je kako u malim nezavisnim filmovima tako i u blokbasterima poput "Nemoguće misije 3".

Poslednju ulogu zabeležio je u "Igrama gladi". Počeo je na Brodveju i osvojio je dve Toni nagrade.

Hofman je bio u vezi sa kostimografkinjom Mimi O Donel, koju je upoznao 1999. godine kada je režirao "In Arabia We'd All Be Kings", sa kojim ima sina i dve ćerke.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo oskarovac Maksimilijan Šel

Veliki glumac, zvezda filma "Nirnberški proces", preminuo nakon kratke i teške bolesti.

Slika

Velikan evropske i svetske glumačke scene, Austrijanac Maksimilijan Šel preminuo je u 84. godini. U istoriju filmske umetnosti ušao je zahvaljujući maestralno odigranoj ulozi u ostvarenju "Nirnberški proces".

Austrijski glumac Maksimilijan Šel, koji je u istoriju filmske umetnosti ušao zahvaljujući maestralno odigranoj ulozi u ostvarenju Nirnberški proces, umro je na klinici u Insbruku, saopštila je njegova menadžerka.

Šel, koji je imao 83 godine, preminuo je "od teške i iznenadne bolesti", izjavila je Patricija Baumbauer, preneo je AFP.

Austrijska agencija APA javlja da se čuveni glumac, reditelj, scenarista i producent razboleo 18. januara u Kicbilu na zapadu zemlje, gde je snimao za nemački kanal ZDF.

Za ulogu u filmu Nirnberški proces, gde je glumio pored Marlene Ditrih, Berta Lankastera i Spensera Trejsija, dobio je i najveće filmsko priznanje - Oskara.

Uloge u ostvarenjima The Man in the Glass Booth (1975) i Julija (1977) donele su mu još dve nominacije za nagradu Američke filmske akademije.

Tokom šezdesetih godina okrenuo se režiji. Dva filma koja je režirao bila su nominovana za Oskara: igrani "The Pedestrian" i dokumentarac "Marlena", prenosi RTS.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umrla legenda Holivuda Širli Templ

Širli Templ je svoju bogatu karijeru započela 1932. godine kao trogodišnjakinja, a međunarodnu slavu stekla je dve godine kasnije ulogom Širli Blejk u filmu "Bright Eyes", koji je i pisan za nju. Nakon tog filma, Širli Templ je 1935. dobila posebni Oskar za doprinos filmu

Američka glumica, pevačica, plesačica, diplomata i jedna od prvih svetskih "dečjih zvezda" Širli Templ, preminula je u 86. godini u svom domu, saopštila je njena porodica.

"Do poslednjeg trenutka je bila okružena porodicom i negovateljima. Odajemo joj počast zbog života punog neverovatnih ostvarenja kao glumice, diplomate, naše voljene majke, bake i prabake", navodi se u saopštenju koje je preneo BBC i u kojem piše da je preminula prirodnom smrću.

Širli Templ je svoju bogatu karijeru započela 1932. godine kao trogodišnjakinja, a međunarodnu slavu stekla je dve godine kasnije ulogom Širli Blejk u filmu "Bright Eyes", koji je i pisan za nju. Nakon tog filma, Širli Templ je 1935. dobila posebni Oskar za doprinos filmu.
Foto: Printscreen

Posle uloga u filmu "Curly Top" i "Hajdi", Širli Templ se našla u centru marketinške mašinerije, pa su širom SAD i sveta prodavale lutke, odeća i drugi artikli sa njenim likom.

Za razliku od današnjih "dečjih zvezda", Templova je delimično napustila industriju u svojim ranim tinejdžerskim danima, na vrhuncu popularnosti, a upisala je još nekoliko uloga da bi 1950. godine, sa 22 godine zauvek napustila film. Kasnije se samo na kratko vratila na scenu, ali na male ekrane.

U međuvremenu se upustila i u poslovne avanture, pa je sedela u upravnim odborima nekoliko velikih kompanija, kada je otpočela i političku i diplomatsku karijeru.

Kao kandidat republikanaca nije uspela da se domogne Kongresa. Ipak, bila je ambasador SAD u Gani (1974) i Čehoslovačkoj (1989).

Takođe, postala je jedna od prvih ženskih javnih ličnosti koja je javno govorila o raku dojke, sa kojim se borila sedamdesetih godina prošlog veka.

Nalazi se na 18. mestu liste ženskih legendi američkog filma Američkog filmskog instituta.

Iza sebe je imala dva braka i troje dece.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro novinar Risto Kubura

Novinar, dugogodišnji sportski komentator, putopisac, pesnik i član Udruženja novinara Srbije Risto Kubura preminuo je danas u Beogradu u 64. godini, saopštio je UNS.

Slika

Risto Kubura rođen je u Užicu 1950. godine. Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Novinarstvom je počeo da se bavi 1970. godine. Radio je u NIP "Politika", Radio Zagrebu, a najduže kao sportski komentator Radio-televizije Srbije.

Godine 2003. godine u RTS-u je proglašen tehnološkim viškom. Kuburu je sud vratio na posao, ali u Centar za istraživanje javnog mnjenja na mesto anketara, gde je takođe ubrzo proglašen tehnološkim viškom. Nakon otkaza na RTS-u, na TV Art emitovan je deo Kuburinog putopisnog serijala "Tajanstva".

Risto Kubura teško se razboleo 2012. godine.

Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Pako de Lusija preminuo na plaži dok se igrao sa decom

Pako de Lusija, španski gitarista i jedan od najvećih španskih muzičara 20. veka, preminuo je danas u 66. godini u Meksiku od posledica srčanog udara, prenose agencije.

Slika

Pako de Lusija

De Lusiju je smrt zatekla dok se igrao sa svojom decom na plaži u letovalištu Kankun.

De Lusija je prvi španski gitarista koji je dobio počasni doktorat čuvenog Berkli koledža za muziku iz Bostona. Bio je sinonim za flamenko gitaru i istovremeno jedan od najoriginalnijih umetnika ovog žanra.

U karijeri koja je trajala decenijama, proneo je slavu flamenko muzike širom sveta. Iako je tokom čitave karijere ostao veran svojim muzičkim korenima, uvek se trudio da bude originalan i drugačiji.

Radoznalost ga je odvela do priznate saradnje sa nekim od najčuvenijih muzičara današnjice kao što su pijanista Čik Korija, gitaristi Džon Meklaflin, Leri Korijel i Al Di Meola, kao i pevač Brajan Adams, s kojim je saradjivao na muzici za film "Don Huan de Marko"
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo reditelj Alen Rene

Francuski reditelj Alen Rene preminuo je sinoć u Parizu u 91. godini, objavio je danas njegov dugogodišnji producent Žan-Luj Livi.

Tokom karijere duge više od šest decenija, Rene, koji je bio ujedno i scenarista u montažer, snimio je 18 dugometražnih filmova od kojih su najpoznatiji "Hirošima ljubavi moja", njegovo debitantsko ostvarenje iz 1959. i "Prošle godine u Marijenbadu" (1961).

Smatran je jedinim od glavnih predstavnika tzv. "novog filma" i ocem evropskog kinematografskog moderniza, rame uz rame sa Robertom Roselinijem, Ingmarom Bergmanom i Mikelanđelom Antonionijem.

Eksperimentalni reditelj, koji je voleo da sebe preispituje svakim novim ostvarenjem, Rene je težio da u filmu objedini razne umetnosti od književnosti, preko pozorišta do muzike i slikarstva, pa čak i stripa.

U svojim delima je obradio razne teme, poput istorije, sećanja, političkog angažmana, umetnosti, intime, društvenih odnosa, melanholoje i smrti.

Scenarija za njegove filmove često su pisali poznata pera, među kojima Margerit Diras i Horhe Semprun.

Njegov poslednji film "Aimer, boire et chanter" (Voleti, piti i pevati) prikazan je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu.

Osvajač je brojnih nagrada, među kojima dva Cezara (francuski Oskar) za najbolju režiju za filmove "Providence" (1978) i "Smoking/No Smoking" (1994), kao i jednog Oskara za najbolji kratkometražni film "VanGogh" (1949).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Dušan Poček

Poznati glumac Dušan Poček preminuo je 18 marta u Beogradu u 82. godini. Jedna od uloga po kojoj ga publika pamti je Jezdimir Uskokovića u popularnoj seriji “Bolji život”

Slika

Dušan Poček

Ali i po onima koje je igrao u serijama i filmovima, šezdesetih u “Putu oko sveta”, “Bokseri idu u raj”, sedamdesetih “Ljubav na seoski način”, “Salaš u malom ritu”, “Više od igre”, osamdesetih “Vruć vetar”, “Kamiondžije”…. I tako dalje, i tako redom. Odmah po završetku Akademije došao je u Beogradsko dramsko pozorište čiji je član bio do penzionisanja.

Njegov pozorišni, višedecenijski kolega Zoran Đorđević kaže da uprkos tuzi koju smrt neminovno donosi Dušana Počeka se, pre svega, sećamo s vedrinom:
- Manje je poznato da je Poček studirao medicinu. Bio je, ako se ne varam, pred sam kraj tih studija kada je došao na Akademiju. I ceo život je bio posvećen i medicini. U pozorištu smo ga zvali ‘doktore’. Zbilja kada god nekome nije bilo dobro uvek smo se prvo obraćali Počeku a on bi ispitivao kakve su tegobe a zatim konstatovao o čemu se radi uz opasku ‘ma nije to ništa’ ili ‘nemoj da se zezaš to može biti opasno, idi kod lekara’ a ispostavljalo se da je gotovo uvek bivao u pravu.

Đorđević ističe da je Poček bio vrstan glumac i sjajan kolega:

- Relativno rano je svrstan u fah komičara pa je pretežno dobijao takve uloge a bio je odličan dramski glumac, oni koji su ga znali sa Akademije očekivali su da će se razvijati u tom pravcu. Na sceni Beogradskog dramskog odigrao je čitav niz uloga. Pomenimo Jovicu Ježa u “Nikoletini Bursaću”, predstavi koja je igrana preko 400 puta.

Jedna od pozorišnih uloga koju je digo igrao a igrao ju je do penzije je u predstavi “Poltron”.
- Obzirom da je nova praksa BDP-a da penzioneri ne igraju dolazio je ponekad u pozorište da poseti prijatelje i kolege. Kada sam ga poslednji put video, pre par meseci, bio je pomalo klonuo, govorio je o svojoj tuzi što više ne igra u svom pozorištu”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Miki Runi

Američki filmski glumac i zabavljač Miki Runi preminuo je juče u 93 godini života, u svom domu u Los Anđelesu, prenose elektronski mediji

Slika

Policija Los Anđelesa saopštila je da je Runi bio sa svojom porodicom kada je umro. Oni navode da u izveštaju o smrti ništa ne ukazuje na bilo šta sumnjivo i da nemaju dodatnih informacija o tom događaju.

Runi je poznat po ulogama pored Džudi Garlend i Elizabet Tejlor. Rođen je u Bruklinu, a na filmu se prvi put pojavio kada je imao 18 meseci, a do 1965. godine snimio je 200 filmova i zaradio više od tri milijarde dolara.

Tokom filmske i muzičke karijere koja je trajala osam decenija, Runi je bio nominovan četiri puta za nagradu Oskar, a dobio ju je dva puta, uključujući nagradu za životno delo 1983. godine.

Ženio se osam puta, a jedna od njegovih supruga bila je filmska legenda Ava Gardner. Veći deo zarađenog bogatstva potrošio je na alimentacije, zbog čega je u jednom trenutku bankrotirao.

Uprkos velikom uspehu, Runi je svojevremno priznao da ga je slava primorala da odraste suviše brzo. Rekao je da se u tridesetoj osećao kao stogodišnjak.

Filmom, televizijom i pozorištem bavio se i nakon što je napunuo osamdesetu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo književnik Čedo Vuković

PODGORICA – Crnogorski književnik i akademik Čedo Vuković preminuo je u ponedjeljak u Budvi, u 94. godini.

Slika

Čedo Vuković (Foto: Arhiva Pobjede)

Rođen je 28. septembra 1920. godine u Đulićima (Andrijevica). Gimnaziju je završio u Peći, književnost studirao u Beogradu. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe.

Od 1945. godine živio je i radio u Beogradu, a od 1953. u Crnoj Gori. Uređivao je časopis „Stvaranje“ do penzionisanja, 1972. godine. Bio je član Savjeta Crne Gore, više puta je biran za predsjednika Udruženja književnika Crne Gore, u dva navrata je bio potpredsjednik CANU i nosilac je povelje – Istaknuti kulturni stvaralac Ministarstva kulture Crne Gore.

Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a za književnost, dvostruki je dobitnik Trinaestojulske nagrade Crne Gore, Zmajeve nagrade (Novi Sad), Nagrade Udruženja književnika Crne Gore, Nagrade Grada teatra „Stefan Mitrov Ljubiša” (2008), kao i drugih nagrada i priznanja. Ima više domaćih odlikovanja, kao i Orden Republike Francuske.

Različiti žanrovi

U biografiji koja je objavljena na sajtu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, navodi se da se Vuković u književnosti istakao kao pripovjedač, romansijer, dramski pisac i esejist. Djela su mu prevođena na više stranih jezika. Najznačajnija djela su: Vitorog (1948); Pripovijetke (1949); Visine (1952); Svemoćno oko (1953, 2005); Bez redenika (1955); Tim Lavlje srce (1956); Mrtvo duboko (1959); Letilica profesora Bistrouma (1961); Halo nebo (1963); Poruke (1963); Razvođe (1968); Sudilište (1971); Sinovi sinova (1979); Na bjelinama vremena (1986); Rijeka (1988); Mitski dekameron (1989); Deveta zora (1990); Harmonija (1992); Snovi mikrokozma (1993); Makarije (1994); Izabrana djela za djecu I–II (1994); Sabrana djela I–II (2000); Crnogorsko proljeće (2006).

Priredio je više izdanja: Petar Prvi Petrović: Freske na kamenu (1966); Nadvremenski glasovi (1971); Izviriječ (1973); Petar Prvi Petrović: Poslanice (1993)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula Svetlana Velmar Janković

Srpska akademija nauka i umetnosti sa žaljenjem obaveštava javnost u Srbiji da je preminula knjževnica Svetlana Velmar Janković.

Slika

Svetlana Velmar Janković

Svetlana Velmar Janković rođena je u Beogradu, 1. februara 1933. godine. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, Francuski jezik i književnost.

Dopisni član Odeljenja jezika i književnosti postala je 2. novembra 2006. godine a redovni član je od 05. novembra 2009. godine.

Oblast rada akademika Svetlane Velmar Janković bila je književnost.

Akademik Velmar Janković bila je u uredništvu časopisa Književnost i član uređivačkog kolegijuma Izdavačkog preduzeća "Prosveta" (1971-1989). Takođe bila je urednik Prosvetinih edicija proze i esejistike domaćih autora, lektire za srednje škole i osnivač Biblioteke "Baština``.

Dobitnica je nagrade: "Isidora Sekulić", "Ivo Andrić", "Meša Selimović", "Đorđe Jovanović", "Bora Stanković", Nagradea Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu u 1992. god, NIN-ove nagrada za roman godine (1995), "Neven", " Politikinog Zabavnika", "6. april" za životno delo o Beogradu i dr.

Akademik Svetlana Velmar Janković dala je izuzetni doprinos srpskoj i svetskoj književnosti i svojim delima obogatila je opus naše savremene književnosti i književne kritike.

Žak Širak joj je lično dodelio Orden viteza Legije časti.

Živela je sa drugim suprugom Žarkom Rošuljem, piscem i književnim istraživačem.

Svetlanin otac Vladimir Velmar Janković, književnik, dramski pisac, kritičar i psiholog, bio je pomoćnik ministra prosvete u vladi Milana Nedića, zbog čega je kasnije živeo kao emigrant u Španiji, a ona je često isticala kako je upravo Vladimir dodao prezime Velmar.

Njena majka se školovala u Parizu i kao mlada beogradska lepotica iz dobre kuće, objavila je nekoliko svojih književnih radova u “Misli” Ranka Mladenovića pod imenom Mimi Vulović.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Otišao je Nepobedivi

Sa trodnevnim zakašnjenjem prispela je tužna vest da je u Moskvi u svojoj 92 godini umro naučnik svetskog glasa, genijalni konstruktor, izvanredan organizator i zadatoj reči vazda veran čovek koji je za 60 godina svog aktivnog stvaralaštva omogućio svojoj zemlji i celom svetu mir, prosperitet i sigurnost – doktor tehničkih nauka, univerzitetski profesor, akademik, viši naučni savetnik i glavni konstruktor Sergej Pavlovič Nepobedimij.

Slika

Сергей Павлович Непобедимый (1921 - 2014)

Njegove konstrukcije – protivoklopne vođene rakete „Šmelj”, „Maljutka” i „Maljutka – P”, „Šturm”, „Šturm – B”, „Šturm – C” i „Ataka”, prenosni raketni sistemi PVO „Strela – 2”, „Strela 2 – M”, „Strela -3”, „Igla – 1” i „Igla”, kao i visokoprecizni taktički raketni kompleksi „Točka”, „Točka – U” i „Oka”, te sistem aktivne zaštite oklopnih vozila „Arena” – ubrajale su se i još uvek se ubrajaju u prava tehnička remek-dela koja su Sovjetski Savez učinila nepobedivim u direktnom vojnom sučeljavanju, a Ruskoj Federaciji pak obezbedila neokupiranost inostranim trupama i mogućnost vođenja nezavisne spoljne politike.

Završivši srednju školu kao dete seoskog kovača-mehaničara 1938. godine, Nepobedimij je kao dete opčinjeno tehnikom odlučio da stupi na legendarni Moskovski državni mehaničko-mašinograditeljski institut N. E. Baumana. Odabiri kandidata za tu visokoškolsku instituciju bili su uvek izuzetno strogi: prijemni ispiti trajali su mesec dana, a kandidati su polagali ispite iz matematike, fizike, hemije, ruskog jezika i literature, stranog jezika i istorije. Od ukupno 36 kandidata koji su se te godine prijavili na institut primljeno je njih četvoro. Među njima i Nepobedimij.

Niko nikada nije znao da objasni kako je Sergej Pavlovič uspevao da prouči sva domaća i svetska dostignuća i otkrića, nove tehnologije i materijale. No činjenica je da su njegove konstrukcije uvek bile zasnovane na najnaprednijim naučnim principima koji su mu obezbeđivali mogućnost realizacije izvanrednih ostvarenja, a koja su redovito za najmanje jednu deceniju bila ispred svih analognih ostvarenja u određenoj tehničkoj branši.

Vazda veran geslu „Bez vojne industrije nema armije, bez armije nema države, bez države nema naroda”, Sergej Pavlovič Nepobedimij je neumorno stvarao tehničke sisteme koji su pored osiguranja bezbednosti svojom fabrikacijom unapređivali i naučno-tehnološki nivo cele države, udivljavajući tehničkom sofisticiranošću svojih rešenja čak i svoje zapadne oponente, koji nisu očekivali odgovor koji je svojom tehničkom sofisticiranošću npr. naprosto deklasirao njihovu uzdanicu koja je bila namerna da obezvredi čitavu bezbednosnu koncepciju uzvratnog nuklearnog udara – operativni duet taktičke nuklearne rakete „Peršing 2” i protivavionsko-protivprojektilskog sistema „Patriot”.

Raketni sitem 9K714 „Oka” (NATO oznaka: SS-23 Spider) držao je u šahu celu Zapadnu Evropu. U njega je bilo inkorporirano 58 patenata koji su sistemu koji su opsluživala svega tri čoveka obezbeđivali prohodnost po svim terenima, mogućnost plovidbe i vazdušnog desantiranja, očuvanje bojeve gotovosti u temperaturnom rasponu od +50 do – 50 stepeni Celzijusa, prelazak iz marševskog u bojevi položaj za 15 minuta, nezavisnost od drugih izvora energije i preusmerljivo gađanje ciljeva na daljini od 400 km bojevom glavom nevidljivom za protivničke radare koja je imala verovatnoću kružnog odstupanja od zadate ciljne tačke od svega 30 m.

Slika

9K714 „Oka” – raketni sitem koji tokom bezmalo dve decenije nije imao ravnopravnog konkurenta

Nakon sticanja porazne spoznaje da bi iole efikasna zaštita zapadne Evrope zahtevala razvijanje protivraketnog sistema čija bi cena iznosila najmanje 200 milijardi ondašnjih dolara, SAD su odlučile da pribegnu posrednom manevru – dogovoru o likvidaciji raketa srednjeg i malog dometa koje dejstvuju u dijapazonu od 500 do 5000 km. „Oka” nije potpadala pod dejstvo ovog sporazuma, ali je na šarmantno i neodoljivo insistiranje rasnog glumca Ronalda Regana potonji reklamni agent kompanije „Loius Vuitton” - Mihail Gorbačev – pristao na to.

Nepobedimij se na svu sreću nije složio sa stanovištem Generalnog sekretara. Iskoristio je „Oku” kao polazište za svoju narednu konstrukciju koju je započeo 1987. Danas je poznata širom sveta kao sistem 9К720 – „Iskander” (NATO oznaka: SS-26 Stone)

To ime danas predstavlja simbol odbrane jedne zemlje. A ime njegovog konstruktora Sergeja Pavloviča Nepobedimog za sve časne ljude ostaje simbol istinskog služenja domovini – bezgraničnog, nekoristoljubivog i predanog.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Gabrijel Garsija Markes

Nobelovac Gabrijel Garsija Markes umro je u 87. godini, piše meksički El Pais.

Markes, pisac "Sto godina samoće", najviše prevođenog i najčitanijeg dela na španskom jeziku, hospitalizovan je 3. aprila u Meksiko Sitiju zbog upale pluća, a stanje mu se posle nekoliko dana popravilo i pušten je iz bolnice.

Garsija Markes bio je jedan od najpopularnijih pisaca i mnogi njegovu popularnost porede sa Markom Tvenom ili Čarlsom Dikensom.

Rodio se 6. marta 1927. godine u kolumbijskom gradu Arakataka, u oblasti Magdalena.

Bio je kolumbijski pisac, novinar, izdavač i politički aktivista.

Smatra se najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije.

Najviše je doprineo tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. veka.

Oslabljen od raka, Markes nije ništa napisao posle svog poslednjeg romana "Sećanja na moje tužne kurve" koji je objavio 2004.

Njegov najpoznatiji roman "Sto godina samoće", koji je prodat u više od 30 miliona primeraka i za koji je dobio brojne nagrade, inspirisan je Markesovim rodnim gradom koji je nazvao Makondo.

U njemu je opisao život izolovanog južnoameričkog mesta u kome se neobični dogadjaji prihvataju kao sasvim obični. Prvo izdanje se pojavilo juna 1967. i prve sedmice je prvi tiraž od 8.000 primeraka bio prodat.

Delo je prevedeno na desetine stranih jezika, osvojilo je više nagrada, a Neruda ga je proglasio da je to "Don Kihot" našeg vremena.

U njegova poznata dela spadaju i "Pukovniku nema ko da piše", "Ljubav u doba kolere", "O ljubavi i drugim demonima", "Zao čas", "Jesen patrijarha"...

Slika

Iza Markesa ostaje impresivna filmografija, pošto je uglavnom lično adaptirao svoje romane za film, osvajajući nagrade na festivalima, ali i priznanja kao što je američki "Zlatni globus" ili "Goja" (španski Oskar).

Na pitanja da li je komunista, Markes je uvek odgovarao da ne pripada ni jednoj partiji, ali nije krio da je po opredeljenju levičar i da smatra da je za Latinsku Ameriku najprimerenije socijalističko društveno uređenje.

Posle pobede Kubanske revolucije otišao je da se upozna sa Fidelom Kastrom, ali nije prihvatio da se nastani na Kubi, već mu je stalni dom bio u Meksiko Sitiju sa suprugom, koju je upoznao još kao 13. godišnju devojčicu, a venčali su se posle desetak goidna. Iz tog jedinog braka ima dva sina.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 10 gostiju