Stand-up komedija

Odgovori
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Stand-up komedija

Post od Palma »

Stand-up komedija

Stand-up komedija je stil izvođenja komedije u kojoj komičar, jednostavno nazvan stendaper (stand-uper), nastupa pred živom publikom, najčešće im se direktno obraćajući.
Stand-up nastupi su uglavnom kratki. Komičar u njima govori viceve, priča kratke priče i često se koristi imitacijom. Takođe, mnogi komičari u svojim nastupima imaju muzičku i drugu tonsku podlogu, a često i sami sviraju neki instrument, izvode mađioničarske trikove i sl.

Mesta gde se stand-up komedije izvode su klubovi, barovi, pozorišta ali i mnoga druga mesta poput ulice, itd. Postoji i takozvani Open mic događaj koji daje mogućnost da bilo ko iz publike izađe na scenu i govori, što biva uvod u glavnu tačku u kojoj nastupa profesionalni komičar.

Što se istorijata stand-up komedije u savremenom smislu tiče, najdužu tradiciju imaju Britanci. U Music Hall-ovima, stand-up komedije počinju da se izvode još u 18. veku. U Britaniji, nakon II svetskog rata, ukus za stand-up komediju, kao i komediju uopšte, se menja posebno kod ljudi koji su učestvovali u ratu i nešto što je bila zabava za vojsku u ratnim vremenima (gde su izvođači bili sami vojnici!) postaje vid profesionalne zabave.

Razvojem radija i televizije komercijalna stand-up komedija biva praktično mrtva. Razvijaju se alternativne scene poput čuvenog Working Mens’ Clubs. Mnogi komičari iz ovog kluba kao što su Bernard Manning, Bobby Thompson, Frank Carson i Stan Boardman kasnije su stekli slavu na televiziji. Pre njih televizijsku slavu stekli su Billy Connolly, Mike Harding i Jasper Carrott. Oni su bili muzičari koji su između izvođenja numera imali kratke komične tačke.

Šezdesetih godina prošlog veka u Londonu se otvara čuveni The Establishment klub u kojem nastupa Lenny Bruce, američki komičar. Britanci su tada po prvi put mogli da vide nešto što se nazivalo ekstremnom američkom stand-up komedijom prepunom satire i socijalne kritike. Prvi klub u kome su se izvodile stand-up komedije u američkom stilu, Comedy Store, London, izrodio je mnoge velike zvezde kao što su Dawn French i Jennifer Saunders, Alexei Sayle, Lee Evans, Rik Mayall i Adrian Edmondson. Mlada predavačica drame, Maria Kempinska 1983. godine osniva Jongleurs, komičarski klub koji je danas najveći lanac stand-up komedije u Evropi.

U Americi, stand-up komedija vuče korene iz različitih tradicionalnih zabavnih izvedbi sa kraja 19. veka uključujući i cirkus, engleski Music Hall, šaljive monologe poznatih umetnika kao što je bio Mark Twain. Očevima savremene američke stand-up komedije smatraju se Jack Benny, Bob Hope, Fred Allen, Milton Berle, i Frank Fay čiji rad počinje u vaudeville-u, pozorišnom žanru koji je trajao između 1880. i 1930. u Americi i Kanadi i sastojao se iz muzičkih, klovnovskih i artističkih tačaka, kratkih drama ili delova drama. Oni su se publici direktno obraćali igrajući sami sebe. Stil stand-up komedije je formiran uvođenjem master of ceremonies, čoveka koji je najavljivao komičare. Frank Fay iz njujorškog Palace Theater-a na Brodadway-u je bio prvi najavljivač i program majstor.

Noćni klubovi postaju mesta na kojima se rađaju nove zvezde stand-up komedije kao što su Alan King, Danny Thomas, Don Rickles i Jack E. Leonard. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka predvođeni Mort Sahl-om, stand-up komičari u svoje tačke dodaju elemete socijalne satire. Mort Sahl je bio poznat po svojim šalama na račun govora predsednika Johnn F. Kennedy-a. U svojim nastupima počinju da se bave političkim i rasnim pitanjima koristeći tzv. crni humor. Lenny Bruce i njegovo hapšenje 1961. predstavlja prekretnicu u stand-up komediji u Americi po pitanju cenzure. U ovom periodu se pojavljuju i Woody Allen, Shelley Berman, i Bob Newhart.

Sedamdesetih godina prošlog veka, prateći Lenny Bruce-ov način izražavanja, Richard Pryor i George Carlin postaju ikone stand-up komedije i kritike društva. Stand-up komedija se iz malih klubova seli u velike koncertne dvorane, sportske stadione i amfiteatre. Pojavljuju se izvođači poput Steve Martin-a i Bill Cosby-a. Stand-up komičari Rodney Dangerfield i Buddy Hackett nastavljaju da neguju stariji stil u kojem nema socijalne satire.
Irska je zemlja iz koje su potekli mnogi uspešni i uticajni stand-up komičari kao što su Dave Allen, Spike Milligan, Dylan Moran, Dara Ó Briain, Ardal O’Hanlon, Sean Hughes i Ed Byrne. Hong Kong, Malezija, Meksiko, Singapur i Filipini takođe imaju bogatu istoriju stand-up komedije.

Postoje četiri velika stand-up festivala: Edinburgh Festival Fringe u Edinburgu, Škotska, Just for Laughs u Montrealu, Kanada, U.S. Comedy Arts Festival u Aspenu, Colorado i Melbourne International Comedy Festivalu Melburnu, Australija i mnogo manjih ali ne i manje značajnih. HK International Comedy Festival u Hong Kongu koji posebno poznat po otkrivanju novih talenata.

Stand-up komedija se pojavljuje i na televiziji počevši od 1975. na HBO sa nastupom Robert Klein-a. Posle toga mnogi stand-up komičari koriste televiziju i film za promovisanje i prikazivanje svojih nastupa širokom auditorijumu. Sredinom prve decenije 21. veka online video-sharing sajtovi poput popularnog YouTube su takođe postali medij kojim se stand-up komičari koriste.

Stand-up komedija koju je tokom većeg dela njene istorije pratila cenzura i danas je jedno od najsnažnijih oružja za izražavanje različitih stavova i kritičkog mišljenja. (Tekst preuzet sa sajta http://www.standup.rs)

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Stand-up komedija

Post od Palma »

Stand-up komedija iza zavese

Perica Jerković je stand-up komičar, Bosanac iz Slovenije koji iza sebe ima četristo nastupa. Osim što je komičar sa “dužim radnim stažom“, je autor dokumentarnog filma ,,Godina“ o životu stand-up komičara. Taj film, iako namenjen uskom krugu ljudi koji taj način života poznaju, široj publici otkriva drugu stranu stand-up komedije - onu manje glamuroznu.

Kako si se zainteresovao za stand-up?
Zavolio sam stand-up još devedesetih iako nisam mnogo znao o tom žanru. To je počelo onda kada sam na hrvatskoj televiziji gledao Sajnfelda i jedva čekao kad će proći onaj sitkom deo, da bi gledao kad on ima onu svoju minutu kad govori. Meni je bilo fascinantno da čovjek stoji s mikrofonom sam na sceni i zabavlja onim što je smislio.

A prvi nastup?
Pošto se kasnije internet razvio, imao sam prilike gledati i druge komičare i tako odlučim napraviti stand-up veče, a pre toga audiciju, pa ko se prijavi-prijavi. Ja sastavim nekoliko svojih točki, proglasim sebe tu nekim žirijem i voditeljem programa. Očekivao sam da će na tu audiciju biti prijavljenih red onaj vijugavi. Prijavi se njih dvojica. Tako ubedim još jednog drugara da nastupi, pa smo nas četvorica nastupali pred dupke punim teatrom, 250 ljudi, i taj nastup je bio veoma uspješan.

Kako si prešao iz amaterskog nastupanja pred sugrađanima u profesionalno nastupanje po Sloveniji?
To je bio problem jer nisam tada znao da li sam ja sposoban nasmijati nekog u Ljubljani. Onda sam dobio šansu i imao nastup u Postojni i Kranju i to je uspjelo.Tada sam shvatio: ,,Ok, znači meni ovo ide”. Scena je tada u Sloveniji bila potpuno nerazvijena, ovo kako je sad u Srbiji je dosta razvijnije nego što je bilo tada u Sloveniji. U Ljubljani sam kasnije okupio jednu grupu komičara koji su se time usput bavili,odlučili smo napravit nešto ozbiljno i tako je nastala grupa “Komikaze“.

Kako može da se razvije stand-up scena, na primer, u Srbiji?
U Srbiji se to sa stand-up komedijom počelo kasno događati. Tek prije 2 godine pojavio se Srđan Jovanović i počeo tu priču. Ja mislim da će stand-up buknuti sa ovim festivalom i očekujem da će kroz dvije, tri godine u Srbiji biti oko stotinak komičara. I mi u Sloveniji smo počeli u jednom klubu koji je pravi anderground, koliko se može biti andergraund. Scena se razvila takođe preko jednog festivala i tada su mediji prvi put čuli za nas. E, onda su nas ljudi počeli zvat na privatne nastupe na vjenčanjima i rođendanima.

Da li je tačno da profesionalni stand-up komičari većinom žive od tih nastupa na svadbama?
Nažalost, da. Mi ne obožavamo te nastupe na vjenčanjima, ali se veliki broj profesionalnih komičara od toga izdržava. Ovo na festivalima je pravi nastup, Standup festival koji je sada bio u Srbiji, to nije posao, to je poslastica. Ljudi tu dolaze i platili su da se nasmiju. Na privatnim nastupima su publika,recimo, ljudi iz neke firme u kravatama, a ti se trudiš i preznojavaš da ih nasmiješ. Ipak, na kraju tog nastupa dobiješ kovertu sa mnogo više novca nego na festivalu. Ako si se odlučio biti stand-up komičar i raditi to profesionalno, moraš raditi komercijalne stvari i ne odbijati ništa. Mogu biti i dobri nastupi na tim vjenčanjima, ali uvjeti su često loši.

Kako to izgleda kada su loši uslovi?
Često kao stand-up komičar si ubačen u neku situaciju da smetaš ljudima. Nekome se učinilo da je dobra ideja da si tamo, ti si pristao, ili zbog novca, ili što si mislio da će bit drukčije. U filmu je baš zabeležen jedan moj katastrofalan nastup. To je na papiru izgledalo super, čak su i na cjenovniku imali moju sliku. Oni su baš želeli komičare u tom lokalu, ali, tamo gde smo imali taj nastup ljudima su “Kursadžije“ vrhunac humora . Kako ću ja takve ljude nasmijat?

Ima li razlike između publike u Srbiji i Sloveniji?
Nisam primjetio. Jedinu razliku u reakcijama vidim kod američke crnačke publike. To se može videti u nastupima Krisa Roka ili Edija Marfija. Oni kada se smiju, ustaju sa stolica i rukama pokazuju da je nešto bilo smješno. Cjelim telom daju nazad tu neku energiju.



Nastupao si i po engleskim klubovima. Šta je karakteristika njihovog humora?
Za engleski humor je karakteristično to što oni imaju jezik pogodan za igru riječima jer jedna riječ ima više značenja. To ne možeš pravit na njemačkom jer je to dosta decidiran jezik. Njemački komičar se, na primjer, mora tražit na nekim drugim poljima: u konceptu, u apsurdu. Njemačka šala je ,na primjer, ,,Romantika je kad dečko curu golica perom po leđima. Uvrnutost je kada dečko curu golica perom po leđima, a pero je nastavak mrtvog pileta”. Njemački komičar je tu samo raširio sliku. To su ti mehanizmi.

Postoji li ta podela na plitak humor i humor koji je kritika društva?
Nisam pristalica toga. Često me novinari u Sloveniji pitaju zašto ne pokrećemo političke teme više. Iako za tim svuda ima potrebe, to je samo jedan dio stand-up komedije i ona može biti na najvišem nivou i bez toga. Ne mora stand-up imati za cilj kritiku društva. Sama genijalnost šale je dovoljna. Jedan od poznatijih komičara na svijetu i Youtube senzacija je Russell Peters koji humor bazira na etničkim stereotipima koji su navodno prevaziđeni. Opet, gledao sam mnogo loših komičara koji se bave društvenom kritikom. Mislim da komičar prvo treba da bude smiješan, pa onda da pokuša nešto s tim. Ovo nije stand-up propovjed, nego komedija.

Znači li to da je dobar komičar samo onaj koga voli publika?
Postoje i oni koji su smiješni drugim komičarima, a publici nisu. To su obično oni hrabri koji su razvili svoj stil i zato ih drugi komičari vole, ali za takve fore morate biti dobar poznavalac žanra i stila. Imali smo u Sloveniji kolegu koji se ne bavi više time. Mi smo ga obožavali jer je bio brutalan, ali publika ga nije volela. Oni su mislili da on samo želi da šokira, a nisu bili spremni pogledati kroz tu brutalnost da li je on dobar ili nije. On je, na primjer, izašao i rekao poimence za jednog političara u Sloveniji da liči na prase. To možda nije baš inteligentan humor , ali je direktan i ne podsjeća na stil većine komičara koji se obično trude da izokola sve to kažu.

Koji su to stilovi u stand-up komediji?
Postoji veliki broj stilova. Jedan je, na primjer, opservacija. To je Sajnfeld stil i on je uglavnom prevaziđen u zemljama u kojima se stand-up dugo razvija. On primjeti neke pojave u svakodnevnici koje smo svi primjetili ,ali nismo se njima bavili i onda on to malo obradi.To je,na primjer, ,,znate ona kolica u prodavnici, jeste primjetili da se jedan točak uvek okreće u drugom smjeru” i onda publika reaguje: ,,A, da,točno“. Opet, jedan od komičara koji je uspeo izgradit neki svoj specifičan stil je Eddie Izzard. Kad gledaš mlade komičare, baš mnogo možeš prepoznati njegov uticaj. On je razvio jedan brbljivi, nepovezan stil sa namerno loše odglumljenim likovima. Takođe, Zack Galifianakis iz filma “Hangover” je sjajan stand-up komičar. Od njega sam naučio da se ne smješ ograničavati na jedan stil. Ako imaš ideju da je iza tebe u toku nastupa projekcija, da se pusti audio snimak, uradi to.

U toku nastupa razgovaraš sa publikom. Uspeva li uvek improvizacija?
U Sloveniji je dosta razvijen taj improvizacijski teatar, postoji improteatar koji u Sloveniji ima tradiciju dužu od stand-upa. Međutim, tu je vrlo malo prave improvizacije. Te prave improvizacije se obično dese slučajno, kao na ovom mom nastupu sad na festivalu. Improvizuje se uvek malo i onda se povučeš u onom smjeru koji poznaješ. To sa publikom često može i da ne uspe, ali moraš imati iskustva iza sebe da te to ne potrese.

Šta se događa sa onima kojima je prvi nastup neuspešan?Postaju li oni ikad stand-up komičari?
Razlog zašto uopšte neko postaje stand-up komičar je što ima potrebu da mu se ljudi smiju. Obično su to ljudi koji su djetinjstvu dobijali ljubav roditelja na taj način. Komičarima jednostavno treba ljubav te publike kako bi se dobro osjećao. Dakle, to nije želja, ni sposobnost, nego potreba. Taj kome prvi nastup nije uspeo, ako ima tu potrebu, pokušaće ponovo.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Stand-up komedija

Post od Bibliotekar »

A nakon ovih teorijskih naputaka i domaćih primera, evo i dva video-zapisa o dvojici možda najvećih umetnika komedije s nogu, koji - za razliku od kontemporarnih pregalaca ovoga žanra sa ovih prostora - nikada nisu bežali od izuzetno britke, ali intelektualno briljantne i dosledne, a opet osobeno humorno transponovane misaone autentičnosti, a koja, u krajnjoj instanci, čini osnovu svakog dobrog humora.

Džordž Denis Patrik Karlin

Čovek koji je od komedije s nogu napravio umetnost angažovane socijalne kritike, satiričar, glumac i pisac koji je bez ograda i bez zazora svojim nastupima secirao politiku, psihologiju, religiju i nebrojene američke tabu-teme. Ono što je on izvodio pred publikom, koja je pri svakom nastupu stojećim ovacijama pozdravljala umetnika koji je imponovao svojom originalnošću i osobenom, humornom i osvešćujućom vizurom, nije uspeo do sada niko da ponovi:



Džordž Karlin o religiji - dokaz da dobar humor itekako može biti društveno angažovan

Dejvid Tajnan O’Mahoni - Dejv Alen

Najoriginalniji britanski komičar XX veka. Čovek na čijem su misaonom i vazda društveno kritički orijentisanom humoru odgajane generacije, a koji i dan-danas ostaje primer inteligentnog, produhovljenog, tipično britanskog humora:



Dejv Alen - Britanski doprinos umetnosti društveno angažovane i elegantno suzdržane komedije s nogu

Apropo: zaista ne treba da iznenađuje činjenica što su oboje Irci. Netrpeljivost spram ma kakvih stega i nesputani i autentični duhovni liberalizam vazda su krasile taj narod sa kojim delimo (ili smo do pre par decenija delili!) tu slobodarsku i danas, avaj, tako retku zaostavštinu.

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Stand-up komedija

Post od Palma »

Možda će vas neki od ovih nastupa stand-up komičara nasmejati ili možda inspirisati.







Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Stand-up komedija

Post od Bibliotekar »

A ako ne uspeju u tome, uvek se možete vratiti klasičnim uzorima:



:)
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta