Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vesti

Post od branko »

Da Vinčijev kod se krije u oku Mona Lize?

Tajna čuvene slike krije se zapravo u njenim očima. Slova i simboli u njenim očima vidljivi su pod lupom i sigurno se radi o poruci, tvrde stručnjaci

LONDON - Enigmatični osmeh Mona Lize, čuvenog portreta Leonarda da Vinčija, već vekovima opčinjava istoričare umetnosti, ali tajna ove slike krije se zapravo u njenim očima, tvrde stručnjaci.
Metodom uvećavanja, oni su, naime, otkrili da se u Đonkondinim očima krije misteriozna poruka, ispisana sićušnim brojevima i slovima koju sada nastoje da dešifruju, prenosi BBC.
Istoričar umetnosti Silvano Vinčenti navodi da se u desnom oku nalaze slova L i V koja upućuju na inicijale slavnog renesansnog majstora.
"U levom oku se takođe kriju simboli. Teško ih je razlučiti, ali se najverovatnije radi o slovima C, E i B. Ovi simboli nisu vidljivi golim okom, ali se jasno razaznaju ispod lupe", kazao je on, piše londonski Telegraf.
"Znamo da je Da Vinči koristio simbole i gotovo smo sigurni da se radi o poruci", dodao je on.
Stručnjaci su našli i broj 72, moguće slovo L i broj 2 naslikane u mostu u pozadini čuvenog portreta koji je nastao pre 500 godina, a sada se čuva u pariskom Luvru.
Stručnjaci Italijanskog nacionalnog komiteta za kulturno nasleđe proučili su portret podstaknuti knjigom, pronađenoj u starinarnici, čiji autor tvrdi da se u Mona Lizinim očima kriju simboli.
Uskoro bi mogla da bude rešena još jedna enigma vezana za ovu sliku. Stručnjaci italijanskog nacionalnog komiteta za kulturno nasleđe traže dozvolu da ekshumiraju Da Vinčijeve posmrtne ostatke kako bi analizom njegove lobanje pokušali da ustanove da li je Mona Liza zapravo umetnikov autoportret, što je jedna od mnogobrojnih teorija u pogledu identiteta osobe na slici.
Pojedini istoričari navode da je Da Vinči bio homoseksualac i da ga je ljubav prema zagonetkama podstakla da se predstavi kao žena.

Večernje novosti
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Mona Liza - Da Vinčijev ljubavnik?

Prema tvrdnjama italijanskih stručnjaka, na čuvenom portretu nije supruga bogatog firentinskog trgovca Liza del Đokondo već mladi ljubavnik Leonarda da Vinčija.

Predsednik italijanskog Nacionalnog odbora za kulturno nasleđe Silvano Vinćeti tvrdi da je na poznatoj slici slavnog umetnika zapravo Salai, pravim imenom Đan Đakjomo Kaproti, mladi umetnik koji je s Da Vinčijem radio 25 godina.

Vinćeti kaže da su dvojica umetnika imali "specijalni odnos" pa je pored toga što je slavnom Da Vinčiju bio model i muza za nekoliko slika, Salai bio i ljubavnik.

On svoje tvrdnje temelji na osnovu dokaza do kojih je došao dešifrovanjem "Da Vinčijevog koda" u Mona Lizinim očima.

"Analizom digitalne kopije slike u visokoj rezoluciji otkrili smo da su u očima Mona Lize upisana slova 'L' kao Leonardo i 'S' kao Salai."

Međutim, stručnjaci iz muzeja "Luvr" gde je slika izložena, kažu da ispitivanjima koja su oni obavili 2004. i 2009. godine nisu pronađeni nikakvi znakovi ili slova skrivena u očima jednog od najpoznatijih portreta na svetu.

"Što je slika starija, to će na njoj biti sve više pukotina koje će nekoga podsećati na slova i brojeve i dovesti do pogrešnih zaključaka. Vićenti svoje tvrdnje zasniva na osnovu digitalne analize iako nikad nije imao pritup slici", saopšteno je iz "Luvra".

Ko god Mona Liza bila ili bio, slika i dalje predstavlja jednu od najvećih zagonetki jer stručnjaci još uvek ne mogu da otkriju način slikanja, a zagonetni osmeh intrigira vekovima.

Izvor: Mondo

Slika
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Nađene slike Fransiska Goje i El Greka

MADRID - Dve slike španskih umetnika Fransiska Goje i El Greka, nestale pre više od 10 godina, nađene su u jednoj kući u Alikanteu, na istoku Španije, saopštila je danas policija.
Vlasnici su prijavili nestanak slika posle izložbe kojoj su krajem 1990-ih bile pozajmljene.
Policija je Gojino i El Grekovo ulje na platnu upisala u registar nestalih i ukradenih umetnina, kako bi sprečila njihovu eventualnu prodaju i iznošenje iz Španije.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Pisma Uroša Predića

Pismo velikog slikara mlađoj koleginici, koje je nedavno otkupio pančevački Arhiv, otkriva lako udvaranje umetnika koji je važio za velikog asketu


Pančevo – Pančevački Arhiv otkupio je od kolekcionara iz Opova četiri pisma slikara Uroša Predića. Za širu javnost, a za one koji se bave istraživanjem njegovog dela posebno, najinteresantnije je ono kojim odgovara na pismo svoje očigledno mnogo mlađe koleginice i obožavateljke Vuke. Predić je pisao na hartiji malih dimenzija, kao da je i na njoj štedeo. Pismo je datirano sa 10. januarom 1928. godine, kada je veliki slikar imao 71 godinu, pisano izuzetno čitko. Milan Jakšić, direktor Arhiva u Pančevu, kaže da je reč o mladoj vajarki koja je između dva svetska rata otišla u Pariz. Po tonu Predićevom vidi se da mu, iako učtivo odbija epitete mlade koleginice, prija što je njen idol. Iako otklanja njene „nabujale osećaje, koji neodoljivo traže oduška“, kako kaže, može se naslutiti da mu prijaju „mile, tople i ekstatične reči, kakve još nisam čitao na moju adresu“, piše Predić, pa nastavlja:

„Da l’ da Vas razuveravam, ili sa zahvalnošću da primim mirise Vaše duše? Da li ja smem (reč „smem“ Predić je podvukao, primedba autora) to da činim, kada sebe pogledam, sebe i svoje skromno delo, pa kad vidim koliko daleko zaostajem iza onih svetlih slika Vaše mašte, iza onog ideala, za čim Vaša ženska priroda, željna dobrote i snage, čestitosti i pouzdanosti, neprekidno žudi? Pa ipak, zar bi lepo bilo da Vas svesno razočaram, Vas koja ste već imali u životu toliko gorkih razočarenja? Ne, draga Vuko, ja to ne smem učiniti. Smatrajte me i dalje za Vašeg iskrenog prijatelja, za dobrog čoveka i velikog maestra – sve to primam iz Vaše ruke, iz Vašeg srca, da Vam ne bih uskratio to zadovoljstvo, da verujete da takvih ljudi zaista ima. To Vam je uteha i ohrabrenje, podstrek i potpora za Vašu dalju borbu za opstanak u životu i napredak u umetnosti. Primam, dakle, ovako neznatan i nedostojan, tople izlive Vaše čežnjive duše, te Vam iz ove moje tihe povučenosti kličem: Ne klon’te srcem, idite hrabro i sa pouzdanjem napred, pa će se pojaviti i onaj srećan dan, kada ćete sebi osigurati polje za Vašu umetničku delatnost, a možda naći u životu čoveka koji će u istini imati sve vrline kojima Vi danas ukrašavate Vašeg iskrenog i predanog prijatelja i kolegu, Vašeg Čika Uroša“.

Arhiv je otkupio i razglednicu, datiranu 15. februara 1926, na kojoj je reprodukcija jedne Predićeve slike, a na poleđini slikarevom rukom napisano kako je slika nastala i šta se potom događalo. Predić se na taj način javio čoveku koji mu je isplatio honorar, čijim je iznosom umetnik očigledno bio zadovoljan.

Na poleđini razglednice piše: „Ovo je nekadašnji orlovatski svinjar čiča Milić, koga su spevali ovako: „U našeg Milića kuća od listića“. Pošto sam njega slikao, dolazile su mi cure orlovatske, nabeljene, nakinđurene – da i njih „slikujem“. Kada sam odgovorio da će to biti suviše skupo za njih, a one meni: „Pa kako ste slikali Milića, i još badava i častili ste ga rakijom i duvanom – šta je on bolji od nas??“
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

AMERIČKI UMETNIK REŠIO MISTERIJU
ŽIVOTINJE SKRIVENE NA MONA LIZI


Leonardo da Vinči na svom remek-delu sakrio glave lava, majmuna i bivola

Slika

Grafički dizajner Ron Pičirilo (37) na remek-delu Leonarda da Vinčija pronašao je skrivene likove - glave lava, majmuna i bivola i nešto nalik krokodilu ili zmiji. Amerikanac italijanskog porekla tvrdi da je Mona Liza zapravo prikaz zavisti, jednog od sedam grehova, i da skriveni detalji to potvrđuju.

Pičirilo je to otkrio pošto je pratio uputstva iz Da Vinčijevih spisa u kojima se sugeriše da se slika okreće pod različitim uglovima, zbog čega na skrivene likove pada više svetlosti nego kada stoji normalno.

- Okrenuo sam sliku na stranu i iz te perspektive, desno od Mona Lizine glave, primetio glavu lava. Nisam mogao da verujem svojim očima. Posle toga sam dva meseca pažljivo čitao Da Vinčijev dnevnik, što mi je pomoglo da dođem do još jednog zaključka: shvatio sam da je Mona Liza zapravo prikaz ljudske zavisti - kaže Pičirilo.

On objašnjava da je u dnevniku pronašao pasus koji govori o tome da umetnik, ako želi da naslika zavist, mora da joj da „leopardovu kožu, jer to stvorenje iz zavisti i na prevaru ubija lava“.

Pičirilo je otkrio još jedan skriveni detalj - pojavu koja liči na krokodila ili zmiju. Ta predstava nalazi se na levoj strani, tik pored Mona Lizinog lika. Do tih zapažanja došao je prateći uputstva iz jednog drugog Da Vinčijevog rukopisa, u kojem se kaže da sliku treba okrenuti za 45 stepeni. Umetnik je u svojim spisima taj ugao nazvao tačkom D.

Da Vinči je Mona Lizu naslikao oko 1503. Slika je poznata i pod nazivom Đokonda, jer se veruje da je portret mlade Italijanke Lize del Đokonde.

Zmija na desnoj dojci

U Da Vinčijevim uputstvima piše i da posmatrač svoj pogled treba da poravna s horizontom na slici.
- Srce joj nagriza velika zmija - napisao je veliki genije, a upravo takvo stvorenje izranja iz Mona Lizine desne dojke.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Dreamer
Postovi: 414
Pridružio se: 12 Dec 2010, 22:17
Lokacija: između jave i sna

Re: Vesti

Post od Dreamer »

Pikasove skulpture uskoro u Beogradu

Oko stotinu keramičkih skulptura i predmeta od srebra i zlata, koje je izradio čuveni umetnik Pablo Pikaso, biće izloženo u Beogradu od 2. februara do 15. aprila.

Na izložbi “Na Azurnoj obali” biće predstavljena dela koje je osnivač kubizma, jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. veka, stvarao u gradiću Valori na jugu Francuske. Prema najavi organizatora, prvi put u Beogradu biće prikazan opus Pikasovih dela koji je dosad najmanje izlagan u kompletnom stvaralaštvu umetnika.

Izložba je nastala prikupljanjem radova za nekoliko privatnih i muzejskih kolekcija, a u regionu će biti predstavljena tokom 2012. godine.
Izložba “Na Azurnoj obali” biće postavljena u zgradi Beko (Bulevar vojvode Bojovića 6-8) kod Kalemegdana, a otvaranje je zakazano za 2. februar u 20 sati.

Za posetioce izložbe dva puta nedeljno biće organizovan stručni vodič, a organizatori najavljuju i prateće programe, radionice, predavanja i projekcije filmova o Pablu Pikasu.

Organizator i domaćin izložbe je Galerija „Deva Puri“ koja je Beogradu predstavila i izložbu “Veliki svetovi” Salvadora Dalija.
‎''Ko nije plovio,ko nije brodio,ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.''-Mika Antić
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Mona Lizina mlađa i lepša sestra: U Španiji otkrivena najstarija kopija Da Vinčijevog remek-dela

Španski muzej Prado saopštio je da poseduje kopiju "Mona Lize" Leonarda da Vinčija koja je naslikana u isto vreme kada i original i u istom studiju, što je čini možda najranijom replikom ovog remek dela. Do ovog senzacionalnog otkrića istoričari umetnosti su došli tokom konzervatorskih radova u Pradu, a svi se slažu da je ovo jedno od najvećih otkrića u umetnosti u poslednje vreme.

Slika
Original (levo) i kopija iz španskog muzeja Prado: Mona Liza kao sredovečna
žena i kao devojka u dvadesetim godinama


Za ovu sliku se dugo verovalo da je samo replika nastala nakon Leonardove smrti, ali sada je potvrđeno da je reč o delu nastalom u isto vreme kada i original.
Pet vekova nakon nastanka jedne od najčuvenijih slika u istoriji umetnosti, stručnjaci kažu da tek sada sa više sigurnosti možemo da govorimo o tome kako je prava Mona Liza zaista izgledala.

Slika

Model naslikan na replici izgleda malo mlađe i ima izraženije obrve. Original iz Luvra čuva se iza stakla i prekriven je ispucalim lakom, zbog čega Mona Liza deluje kao sredovečna žena.
Kopija iz Prada otkriva Mona Lizu onakvom kakva je ona verovatno bila u vreme kada je slika nastala - kao mlada žena u dvadesetim godinama.

Tehnički specijalista muzeja Prado Ana Gonzales Mozo rekla je da je čak moguće da je Da Vinčijev asistent upoznao pravu Mona Lizu i da je bio prisutan dok je ona pozirala velikom majstoru.
- Moguće je i da je ona svraćala do studija kada je Leonardo dodavao poslednje slojeve slike - kaže Mozo.

Ona kaže da su i nacrti prema kojima je rađena slika iz Madrida veoma slična onima na originalu, što je još jedan dokaz da su nastale u isto vreme i jedna pored druge.
Kopija iz Prada godinama je čuvana u muzeju, ali su konzervatori tek nakon nedavne restauracije otkrili šta se krije ispod slojeva boje.

Nevolja je što je slika vekovima bila pre premazana crnom bojom i lakom, a lik Mona Lize otkriven je tek pre dve godine.
Postoji desetak preživelik kopija "Mona Lize" iz 16. i 17. veka.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Vesti

Post od Timke »

Impresije, utisci, dojmovi, osećaji i osećanja. Zabezeknut ostajem. Koliko je materijalnih sretstava, truda i vremena uloženo u stvaranje umetničkog dela. Kako je rekao Fransisko Goja : Kakva bi tek slika i remek delo bilo od tri kilograma boje, kad je od jednog ovako dobro!? Svaka čast umetnicima. Pravu vrednost slike dobijaju tek posthumno. Mecene i muzeji su kao svrake i ptice sojke. Kite se tuđim znanjem i perjem. A mi se divimo kako je nekad bilo i kako je bilo pametnijih od nas.
Korisnikov avatar
Dreamer
Postovi: 414
Pridružio se: 12 Dec 2010, 22:17
Lokacija: između jave i sna

Re: Vesti

Post od Dreamer »

Pikasovi radovi sa Azurne obale

Postavka „Na Azurnoj obali“ predstavlja dela koja je osnivač kubizma, jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. veka, stvarao u gradiću Valori na jugu Francuske.
Prema najavi organizatora i domaćina izložbe - galerije „Deva Puri“ iz Slovenije, koja nam je prošle godine prezentovala „Velike svetove Salvadora Dalija“ u Muzeju 25. maj - prvi put u Beogradu biće prikazan segment Pikasovog opusa koji je dosad najmanje izlagan.
Posetioce izložbe, koja traje do 15. aprila, očekuje stručno vođenje kroz izložbu dva puta sedmično, prateći programi - radionice, predavanja i projekcije filmova o umetniku - kao i suvenirnica. Cena ulaznice je 450 dinara.

Ribe, sove, koze i bikovi
- Postavka „Na Azurnoj obali“ obuhvata sto ekponata prikupljenih iz tri privatne kolekcije, a prate je plakati koje je Pikaso radio za godišnje grnčarske izložbe u Valoriju. Eksponati su razni: od skulptura do vaza, šolja, tanjira, s motivima kao što su ribe, borbe bikova, sove, koze, scene tipične za Mediteran - objašnjava kustoskinja izložbe Jelena Kanački Tanasković. Pikaso je keramiku otkrio kada je imao 65 godina i kada je živeo sa četrdeset godina mlađom Fransoaz Žilo, koja mu je rodila Kloda i Palomu. Frustrirana Pablovim preljubama, Fransoaz ga je napustila 1953. Kasnije je napisala knjigu „Život s Pikasom“, koja je štampana u milion primeraka.
Uoči otvaranja izložbe, radi koje se uveliko adaptira i obezbeđuje zgrada „Beka“ na Bulevaru vojvode Bojovića 6-8, nekoliko reči o gradiću Valori i radionici iz koje potiče oko stotinu keramičkih predmeta i skulptura, kao i desetak u srebru i zlatu.
Valori je od davnina poznat po kvalitetnoj glini i zahvaljujući njoj nadaleko čuvenoj izvanrednoj kuhinjskoj keramici. Krajem 19. veka porodica Masije, uporedo s tradicionalnom produkcijom, uvodi umetničku. Njihova produkcija je bogata i raznovrsna, ali i originalna: čine je vaze, ćupovi, šolje, tanjiri, predmeti oblika životinja. U kreiranju keramike pomažu im slikari i vajari.
U kontekstu epohe, širenje mreže ateljea Masije ide ukorak s promocijom kosmopolitskog turizma na Azurnoj obali. Turisti su nova klijentela porodice Masije. Međutim, porodica se na tome ne zaustavlja. Ona shvata suštinu međunarodnih izložbi, značaj nacionalnih prezentacija i svojih tehnoloških izuma: na Svetskoj izložbi 1889. Kleman Masije je nagrađen zlatnom medaljom. Ratovi će prekinuti razvoj umetničke keramike u Valoriju, ali će ona primenjena opstati i poslužiti kao neka vrsta tradicionalne škole za lokalne umetnike.
Presudan za oživljavanje umetničke keramičke produkcije u Valoriju bio je Pikasov dolazak u taj gradić 1948. godine, a za njim i drugih umetnika u želji da se upute u tajne „umetnosti zemlje i vatre“ (kao što su Rože Kole, Žilber Portanije, Rože Kapron, Žan Derval). Zahvaljujući njima, pedesetih godina 20. veka keramika iz Valorija doživljava zlatno doba.
Ključan za Pikasovu odluku da se nastani u Valoriju bio je susret već slavnog umetnika i Suzan Ramije iz fabrike Madura. Dogodio se 1946. na godišnjoj izložbi grnčarije s juga Francuske, na koju je Pikaso igrom slučaja došao. Umetnik, inače sklon eksperimentima, ne odoleva ni ovome: isporobava rad na grnčarskom točku, fasciniraju ga mogućnosti dekoracije upotrebnih predmeta i dve godine kasnije preseljava se u Valori, gde se posvećuje keramici.
Tada između Pikasa i ateljea Madura počinje saradnja, čiji je rezultat oko 4.000 dela, od tanjira i vaza do pravih skulptura. Njihova saradnja će trajati 20 godina.
Rodom iz Malage, značajnog hispano-mavarskog grnčarskog centra, Pikaso je prema keramici odmalena gajio veliki respekt. Za Pikasa keramika nikako nije bila minorna umetnost. Štaviše, uživao je gledajući kako čuveni grnčar Žil Agar izrađuje posude koje je zamislio i često na njima sam na kraju intervenisao.
Po sopstvenoj želji, Pikaso je fabrici Madura dao ekskluzivno pravo da neke od njih proizvodi u više stotina primeraka.
- Zato su neki eksponati unikati, a neki iz limitirane edicije u kojoj svaki ima drugačiji originalan umetnikov crtež, makar u završnici - objasnila nam je kustoskinja izložbe Jelena Kanački Tanasković pošto smo uočili da na jednom od Pikasovih tanjira s nacrtanom koridom piše da je je petstota kopija.
Da je Pikaso bio kao malo dete ponosan na svoje upotrebne predmete, ostalo je i zapisano. Svom prijatelju Andre Marlou, piscu i ministru kulture, oduševljeno se hvalio: „Pravio sam tanjire iz kojih se može jesti!“ Da je Valori sa svoje strane bio ponosan na Pikasov boravak u njemu - takođe: Pikasovim proglašenjem za počasnog građanina.
‎''Ko nije plovio,ko nije brodio,ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.''-Mika Antić
Korisnikov avatar
Dreamer
Postovi: 414
Pridružio se: 12 Dec 2010, 22:17
Lokacija: između jave i sna

Re: Vesti

Post od Dreamer »

Još jedan članak o Pikasovoj izložbi u Beogradu,ali mi se učinio zanimljiv.Jedva čekam da malo otopli pa da odem i uživam u ovoj postavci. :)
‎''Ko nije plovio,ko nije brodio,ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.''-Mika Antić
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Fotošop dijeta: Italijanska manekenka stanjila lepotice Ticijana i Botičelija

Ideal ženske lepote se kroz vekove menjao, a to je možda najočiglednije u primerima ženskih aktova renesansnih majstora, čije su žene raskošne lepote imale iste takve obline. Ali, gledajući današnje manekenke i žene koje dobijaju titule najlepših na svetu - mršavost je apsolutni ideal 21. veka. Italijanska manekenka i umetnica Ana Utopija Đordano omogućila je da vidimo kako bi Botičelijeve punačke lepotice izgledale kada bi bile popuštene kroz "fotošop".
Botičelijeva originalna "Venera"...Ana Utopija Đordano je osmislila projekat "Venera", kojim je boginju ljubavi i ideal mnogih umetnika iz 15. veka prilagodila današnjim merilima lepote. Ona je čuvene slike Venere autora kao što su Botičeli, Velaskez i Kabanel propustila kroz fotošop i Venerama skinula po koji kilogram viška.

Bože koji idiotluk!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

POTVRĐENO: Da Vinči naslikao dve "Mona Lize"!

"Mona Liza iz Ajzlverta", na kojoj je isti model samo znatno mlađi, verovatno je nastala nekoliko godina pre mnogo poznatije verzije iz "Luvra". Nedavni testovi pokazali su da je taj portret skoro sigurno Da Vinčijevo delo

Slika

Najpoznatiji osmeh na svetu sa najpoznatije slike na svetu možda nije jedinstven − stručnjaci su potvrdili da je ranija verzija “Mona Lize”, otkrivena prošle godine, delo Leonarda da Vinčija

Takozvana “Mona Liza iz Ajzlverta”, na kojoj je isti model samo znatno mlađi, verovatno je nastala nekoliko godina pre mnogo poznatije verzije iz “Luvra”.

Nedavni testovi pokazali su da je taj portret skoro sigurno Da Vinčijevo delo: datiranje ugljenikom smestilo je sliku u prve decenije 16. veka, a analize stručnjaka za geometriju pokazale su da lik ima iste proporcije koje je italijanski maestro primenjivao na svojim drugim modelima.

Ovi rezultati možda će ubediti pojedine istoričare umetnosti koji su bili skeptični kad je slika otkrivena u Ženevi prošle godine, nakon što je decenijama bila zaturena u podrumu jedne švajcarske banke.

Međunarodna grupa eksperata, okupljena u Fondaciji “Mona Liza” i koja tvrdi da nema finansijskog interesa u ovom procesu, potvrdila je autentičnost slike.

Dejvid Feldman, potpredsednik fondacije i diler umetninama, kaže da ga je, nakon prvog otkrivanja slike u javnosti, kontaktirao italijanski geometričar Alfonso Rubino.

- On je detaljno proučio geometriju na Leonardovom “Vitruvijanskom čovek”‘ i uporedio je sa našom slikom – rekao je Feldman.

Ciriški tehnološki institut potom je uradio test datiranja ugljenikom i otkrio da je skoro sigurno nastala između 1501. i 1505, čime su demantovane neke tvrdnje da je reč o kopiji s kraja 16. veka.

Autentičnost slike žustro je osporio Martin Kemp, britanski ugledni poznavalac Da Vinčija, koji je prošle godine rekao da je “na njoj mnogo toga pogrešnog”. Međutim, Feldman otkriva da Kemp nikada nije došao da sliku pogleda uživo, uprkos brojnim pozivima.

Firentinski plemić Frančesko del Đokondo naručio je od Leonarda portret svoje supruge Lize. Pristalice “mlađe” verzije kažu da ju je slikar skoro sigurno isporučio nedovršenu Đokondu pre odlaska iz Italije za Francusku 1506. godine. Verziju iz “Luvra” Leonardo je najverovatnje naslikao oko 1516, u Francuskoj.

Sliku je 1913. kupio Hju Blejker iz Ajzlverta (po čemu je i dobila naziv) iz jedne kolekcije u Somersetu, gde se nalazila vekovima. Nakon smrti Blejkerove naslednice, sestre Džejn, slika je 1947. prodata američkom kolekcionaru Henriju Piliceru, koji ju je ostavio svojoj devojci u nasleđe.

Danas je u vlasništvu švajcarskog konzorcijuma, a poslednjih 40 godina provela je u podrumu švajcarske banke.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Ovo je najskuplji živi slikar

Slika „Trg Duomo u Milanu” Gerharda Rihtera (81) prodata je za 37 miliona dolara, što je rekordna cena za delo jednog živog umetnika.

Slika

„Trg Duomo u Milanu“, ulje na platnu 3x3 metra, iz 1968. godine

Reč je o slici sa prepoznatljivom rihterovskom estetikom mutne crno-bele fotografije koja je donedavno visila u čikaškom hotelu „Hajat”.
Kupio ju je Donald Brajant, vlasnik vinograda iz Kalifornije, koji je rekao da ga pogled na sliku „obara s nogu”. Gerhard Rihter je rođen 1932. u Drezdenu, gde je 1957. završio Likovnu akademiju. Po diplomiranju je uradio nekoliko murala koje su vlasti dobro prihvatile, što mu je omogućilo zaradu i putovanja na Zapad.
Posećivao je izložbe van zemlje i upoznavao je avangardnu umetnost koja je bila tabu tokom Trećeg rajha.
Oprobao se u fotografiji, skulpturi, crtanju, slikanju preko fotografija, ali je na kraju ostao veran slikarstvu.

O tehnici zamućivanja
- Na početku imam prilično jasnu zamisao kako figurativna slika treba da izgleda, ali retko ona na kraju ispadne takva. Uvek želim da naslikam detaljnu, čistu sliku, kao kod Jana Vermera, a nikada ne dobijem tu oštrinu. Zamućivanju pribegavam kao nekom kasapljenju u sličaju nužde. Da bih učinio da neka slika bude privlačnija za gledanje, ja je prosto zamrljam - otkriva Rihter.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Opljačkan legat na Petrovaradinskoj tvrđavi

Od 100 skulptura Jove Soldatovića, koliko se nalazilo u legatu na Petrovaradinskoj tvrđavi, ukradeno je više od polovine - 61. Policija je do sada pronašla 23 skulpture, a intenzivno traga za preostalim delima. U pitanju su radovi u gipsu, vosku, bakru i bronzi, izuzetne umetničke vrednosti, iz različitih perioda stvaralaštva Soldatovića.

Od prošlog novembra niko od članova porodice do prošlog meseca nije dolazio do legata, kada je sin velikog vajara dr Srđan Soldatović našao obijena vrata.

- Legat je i ranije obijan u više navrata, ali nikada nije bilo krađe. Od novembra nismo dolazili i pre par nedelja smo shvatili da je legat opljačkan. Policija je u ekspeditivnoj akciji uspela da pronađe 23 skulpture, a među njima i neke koje nismo odmah znali da su ukradene, tako da se ispostavilo da je konačni broj nestalih dela 61 - priča sin velikog vajara dr Srđan Soldatović.

Umetnički radovi smešteni u objektu na Petrovaradinskoj tvrđavi su u vlasništvu Soldatovića, a namenjeni su za legat Jovana Soldatovića gradu Novom Sadu, koji je vajar počeo da osniva još 1981. godine.

Porodica nema novca da plaća sve troškove vezane za održavanje legata, te je objekat u lošem stanju i u njemu nema struje.

Ukradena dela su distribuirana preprodavcima, galeristima, kolekcionarima ili ljubiteljima kradene umetnosti, a nijedno delo nije imalo sertifikat o autentičnosti.

Neke od pronađenih i vraćenih skulptura su, nažalost, uništene. I dalje nedostaje 38 skulptura i moguće je da se one nalaze na crnom tržištu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Najskuplja dela naših umetnika: „Ukrotitelj zmija“ od 169.580 evra

Slika Fransisa Bejkona, triptih “Tri studije Lusijana Frojda”, prodata je za 142,4 miliona dolara i postala najskuplje delo prodato na aukciji. Najskuplja prodata slika jednog srpskog umetnika je već trinaest godina „Ukrotitelj zmija” iz 1887. Paje Jovanovića koja je prodata za 169.580 evra.

Slika

„Ukrotitelj zmija” (1887) Paje Jovanović vredi 169.580 evra

Jovanovićeva slika je prodata u Londonu na aukciji kod „Kristija”, a drugo najskuplje delo je “Selo” Save Šumanovića - 64.000 evra.

- Naši slikari uglavnom ne učestvuju u tim velikim aukcijama jer, pre svega, te aukcije moramo mi da organizujemo, a mi smo ekonomski previše slabašni za tako nešto. Ipak, ima i onih primera kada smo i preterali u svetskim okvirima sa cenama koje su postigle neke slike naših umetnika. Jedan od primera jeste aukcija u Parizu na kojoj je prodata slika Save Šumanovića - kaže kustos Nikola Kusovac.

Tom prilikom je procenitelj pogledao šta piše o Savi Šumanoviću i procenio je sliku na 1.500 evra, a ona je dostigla cenu od 64.000 evra jer je neko od naših ljudi kupio to umetničko delo. To je bila svetska senzacija. Slično je bilo sa Pajinim “Ukrotiteljem zmija” koji je od početne cene od 15.000 evra, postigao deset puta veću sumu.

- Znate, vi kada izlazite na aukciju recimo s Pikasom, možete da od početne cene oko 80 miliona evra da dostignete cenu od 110 miliona, ali da se desi da slika bude prodata za 40 puta veću cenu od procenjene, kao što je bio primer sa Šumanovićem, to onda unese pometnju u tom svetu - ističe Kusovac.

Slika

Slika „Selo” Save Šumanovića prodata je za 64.000 evra

Među pet najskupljih slika domaćih autora je i “Morska obala” Petra Dobrovića, koja je prodata za 39.000 evra, zatim “Omaž Odiseji 2001” Ljube Popovića koja je dostigla cenu od 33.000 evra i “Kraljica Natalija” Uroša Predića za koju je kupac izdvojio 32.698 evra.

Danas su dvojica naših Parižana, Vladimir Veličković i Ljubomir Popović, na prvom mestu slikara čija se dela najčešće traže na tržištu.

Slika

Uroš Predić: „Kraljica Natalija”, 32.698 evra

- Biti na svetskom tržištu i imati cenu, to smo prvi put sa ovih prostora, od kralja Aleksandra pa naovamo, postigli Dado Đurić, Vlada Veličković i ja kad smo se našli na takozvanoj međunarodnoj koti. Naravno, mi nismo u vrhu gde se nalaze Šagal, Miro, Pikaso i drugi. Mi smo u drugoj ili trećoj ligi. Znači, nas trojica imamo cenu. Takođe, moja slika “Mesečarka” nalazi se u najvećoj svetskoj kolekciji u Njujorku kod Filipakija i ja sam prvi Srbin koji se našao tamo, kao što je Veličković u nekim velikim kolekcijama, i to znači nešto - ispričao nam je nedavno slikar Ljuba Popović.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »



Možete li da verujete da ovo nije fotografija Morgana Frimana?

Britanski umetnik Kajl Lambert umesto četkice i platna koristi svoj novi "ajped er" kako bi "naslikao" neverovatne portrete slavnih ličnosti. Njegova dela su toliko realistična, da je teško poverovati da nije reč o fotografijama.

Za izradu portreta legendarnog holivudskog glumca Morgana Frimana autoru je trebalo mesec dana, a sve vreme je koristio samo jedan prst.

Slika je nastala pomoću aplikacije "Procreate", koja je najsličnija fotošopu. Iako je čitav proces dokumentovan na snimku, pojedini skeptici i dalje tvrde da je reč o prevari.

Lambert je na svom "Jutjub" kanalu objavio još portreta poznatih.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kako su nastali čuveni aktovi Paje Jovanovića

Paja Jovanović i dalje je naš najskuplji slikar, čije je ulje „Ukrotitelj zmija” iz 1887. pre 14 godina u Londonu prodato za 169.580 evra. Priču o umetniku krije jedan stan u centru Beograda.

Paja Jovanović je imao lep život: talenat mu je rano priznat; još u mladosti je bio materijalno obezbeđen; slikao je i za svoju dušu - istorijske kompozicije, i za ugled u društvu - portrete krunisanih glava; žene su ga volele; umro je u 98. godini...

Rođen u Vršcu 1859. godine u porodici fotografa Stevana i Ernestine Jovanović, sa 17 godina upisao se na prestižnu Akademiju likovnih umetnosti. Imao je 23 godine kad je za sliku „Ranjeni Crnogorac”, dobio i carsku stipendiju, a sa 24 zaključuje desetogodišnji ugovor sa galerijom „Frenč” u Londonu i prelazi tamo da živi i radi. Kasnije atelje seli u Beč, ali stalno putuje po svetu. Najpoznatiji je po kompozicijama „Seoba Srba”, „Kićenje neveste”, „Mačevanje”, pomenutom „Ukrotitelju zmija”... a naslikao je i veliki broj portreta poznatih ličnosti: Mihaila Pupina, kralja Aleksandra II Karađorđevića...

Za života je oko 600 ličnih predmeta, među njima i 45 slika, poklonio Beogradu. Te se stvari danas čuvaju u beogradskoj Ulici kralja Milana 21, u stanu od stotinu kvadrata na četvrtom spratu. Tu je Legat Paje Jovanovića, kao odeljenje Muzeja grada Beograda, sa čuvarima i kustosom, i tu su stvari iz njegovog bečkog ateljea: štafelaji, mermerni stočići, ogledala i paravani, lična dokumenta, diplome i medalje, beleške, skice i crteži, i najvažnije - slike.

Tu su i dve priče iz života ovog slikara vezane za jednu izloženu sliku i za jednu - koje nema.

Bečlijka Hermina - Muni Dauber bila je gotovo devojčica kad se u zgradu u kojoj je njen otac bio nastojnik uselio ugledni slikar, tada već u ozbiljnim srednjim godinama. Nije da nije voleo pre toga: nevino, i izdaleka, Vrščanku Milu Mandukić čiji je lik dao carici Jeleni na slici „Krunisanje cara Dušana”; model sa bečke Akademije Soferl; Engleskinju Vinferd Džons; Nemicu Bertu, koju je ovekovečio na slici „Ženski akt pred ogledalom - toaleta”... ali Muni je bila ona prava.

Kad su se 1917. venčali u Budimpešti, ona je imala 25 godina, on 58. Prelepa mlada žena bila je njegovo nadahnuće i muza, koju je ovekovečio na mnogobrojnim portretima, a ona mu je bila potpuno odana i posvećena do kraja života. Dok nije upoznao Muni, Paja Jovanović nije slikao aktove. Poznavaoci njegovog rada kažu da je otpor prema njima stekao na Akademiji, gde su studentima dovodili stare i ružne modele. Muni je, naravno, bila nešto drugo. Pored brojnih slika na kojima je njeno lice, zaljubljeni muž uradio je nekoliko na kojima je ovekovečio njenu lepotu. Tri takve slike, kaže nam Danijela Vanušić, kustos Legata Paje Jovanovića, kojoj dugujemo ovu priču, nigde nisu izlagane, i posle slikareve smrti ostale su kod udovice. Godine 1972. ona ih je, zajedno sa još osam slika i više komada stilskog nameštaja, poklonila Beogradu, uz uslov da postanu dostupne javnosti tek kada ni ona bude živa. Umrla je 1974. godine.

Slika

Portret Tita završio u depou

Jovanović je portretisao bankare, oficire, plemiće, naučnike - među njima i Mihajla Pupina - i krunisane glave: cara Franju Josifa, Aleksandra Karađorđevića... a portret kraljice Marije Karađorđević izložen je u Legatu. Na vrhuncu slave, pozirao mu je i Rudolf Valentino. A u zimu 1947/48. pozvan je da naslika portret Josipa Broza Tita. U zapisanim sećanjima žali se da je svetlo bilo loše i da je model bio loše postavljen, pa je sliku radio na osnovu fotografija, promenivši Titov položaj. Umesto u fotelji, Jovanović ga je naslikao kako stoji, oslanjajući se pesnicom o mapu na stolu. O onaj deo na kojem je bio Trst, oko kojeg smo se tada sporili s Italijanima, da bismo im ga na kraju predali. I baš zbog neprijatnog sećanja na taj čin, Tito je naredio da se portret preda Narodnom muzeju, ali da se - ne izlaže.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju