Zbogom, vernosti!
Svetski istraživači su utvrdili - a nedavna anketa Pressa i potvrdila - da je monogamija mnogo teža nego što ljudi žele da priznaju. Možda je vreme za novu seksualnu etiku koja je utemeljena u realnosti, umesto u mitu o romantičnoj ljubavi i onom „dok nas smrt ne rastavi"
Za brak je potreban poseban talenat. Otprilike nešto kao gluma. Za monogamiju morate biti genije, rekao je Voren Biti, čuveni američki glumac i zavodnik kroz čiji krevet je prošlo, navodno, 12.775 žena. Rekao je, i na kraju se odlučio za monogamiju pošto je već 20 godina u braku sa glumicom Anet Bening.
Monogamija je običaj ili stanje u kome osoba ima samo jednog partnera, muža ili ženu u jednom periodu. Reč monogamija dolazi od grčkog monos (jedan ili sam), i grčkog gamos, što znači brak ili savez. Bukvalno, venčani ste ili ste u vezi samo sa jednom osobom, i samo sa njom imate seksualne odnose. Ali budimo iskreni: ovakvo stanje stvari često nije održivo, a život je demantovao mnoge od njih koji su se zavetovali na monogamiju.
Poligamija, utemeljena u dalekoj prošlosti, danas se ozbiljno preispituje, maske padaju i sve je više onih kojima nije problem da glasno kažu: „Zbogom, vernosti"!
Monogamija, kao i brak, već godinama su u krizi. To potvrđuju i razna istraživanja. Rezultati ankete koju je pre dva meseca radio Press, u kojoj je učestvovalo skoro 4.000 posetilaca našeg sajta, pokazali su da više od polovine muškaraca (60 odsto) u Srbiji priznaje da je prevarilo svoju ženu ili devojku, dok je situacija kod žena malo drugačija - prevaru je priznalo manje od polovine žena (40 odsto). Manje ili više - varaju skoro svi.
Pogledajmo i svetska iskustva. Istraživanje koje je 2001. godine objavljeno u „Žurnalu porodične psihologije" (The Journal of Family Psychology) otkrilo je da će između 20 i 25 odsto svih Amerikanaca u braku imati i seksualnu vezu sa strane. Da je braku, barem onako kako je do sada doživljavan, odzvonilo, pokazalo je i drugo istraživanje Čikaškog univerziteta, koje je pokazalo da je 14 odsto žena i 20 odsto muškaraca koji su bili u braku prevarilo barem jednom svog partnera.
Dakle, sve je manje-više isto: zaklinjemo se na večnu ljubav i vernost, a prevare su na svakom koraku. Upravo je o tom licemerju u pisao Den Sevidž, vodeći američki kolumnista koji se bavi seksom, i koji je izneo potpuno šokantno - za većinu konzervativnih ljudi - viđenje: da monogamija nije ni prirodna, ni laka i da je možda vreme da se nešto promeni.
Možda bi svi trebalo da budemo iskreniji, da se ne zaklinjemo na vernost do kraja života, ako to ne možemo da ispunimo, a mnogi ne mogu.
Ovaj kolumnista već 20 godina tvrdi da je monogamija teška. Mnogo teža nego što ljudi žele da priznaju, pa je možda vreme za novu seksualnu etiku koja je utemeljena u realnosti, umesto što nastavljamo da gradimo mit o romantičnoj ljubavi i monogamnom braku. On piše da veruje da je monogamija ispravna za mnoge parove, ali istovremeno veruje i da je naš stav prema njoj i uopšte prema seksulanosti, neiskren.
- Nekim ljudima potrebno je više od jednog partnera. Ne možemo se boriti protiv naših nagona i zato bi takvim ljudima, ako su u braku, bilo mnogo bolje da priznaju istinu svom partneru: kod nekih će to sprečiti preljubu, kod nekih će odvesti u preljubu, ali dozvoljenu. Fleksibilniji stav o braku je možda upravo ono što treba društvu, jer ako monogamiju, umesto iskrenosti, radosti ili humora uzimamo kao najvažniji faktor uspešnog braka, onda postavljamo nerealna očekivanja. A to porodicu mnogo više uništava nego što gradi ili spasava - piše Sevidž u kolumni.
Brak je sve manje popularan i u Srbiji. Godine 1950. sklopljeno je 76.749 brakova, a prema podacima za prošlu godinu, sudbonosno „da" izgovorilo je više nego duplo manje parova, 35.815. Sa druge strane, opada i broj razvoda brakova u Srbiji. Pre 60 godina registrovano je 9.623 zakonski rastavljenih brakova, a 2010. - 6.644.
Savremeni brak je u krizi jer više nije potreba, smatra naš istaknuti psihoterapeut i stručnjak za muško-ženske odnose Zoran Milivojević. On to objašnjava vremenom narcisoidnosti u kojem živimo, a u kojem se ljudi ne vezuju tako intenzivno za druge kao ranije, kada se živelo teže i kada su morali da prave zajednicu da bi preživeli.
Do krize monogamije došlo je jer je partner dobio promenjenu ulogu - to nije neko ko nam pomaže da preživimo i podignemo decu, već neko ko treba da nam pruži zadovoljstvo i ugodi nam, a kad to izostane, veza postaje nestabilna.
- Ljudi se ponašaju kao u supermarketu. Uđu i izaberu šta im treba, zadovolje svoje potrebe, a kada druga osoba prestane da ih zadovoljava, vrate je na policu. Koristimo ljude kao objekte u funkciji naših osećanja i potreba. Neki čak i neće da uđu u brak jer to znači ući u odrasli period života na koji mnogi gledaju vrlo negativno, jer žele da se igraju, uživaju u životu i ostvare više ciljeve - objašnjava on.
Ipak, moguće je imati dobar brak, ali, objašnjava Milivojević, koji je inače veliki protivnik „romantične ljubavi", da ljudi treba da shvate da je brak vrsta ugovora i tako je pravno i postavljen Zakonom o braku. Međutim, postoji jedan nevidljivi deo, a to je psihološki ugovor, o kojem dvoje takođe treba da se dogovore.
- Pošto su ljudi jako različiti, svako mora da bude jasan u tome šta hoće, kao kada primate nekoga na posao - šta vi nudite, a šta on zapravo traži. Ako je ugovor dobar i obe strane zadovoljavaju potrebe koje su im važne, brak kao zajednički poduhvat ima šanse da jako dugo traje - kaže Milivojević.
Sociolog Džudit Stejsi, koja je deset godina proučavala „alternativne" veze, nedavno je objavila knjigu „Unhitched" (Nevezani) u kojoj dokazuje koliko je, za neke ljude, težak i nestabilan zapadnjački romantični ideal o bračnoj monogamiji. Ipak, ona nije protiv monogamnih brakova, ali ne preporučuju ni „nemonogamiju" kao neki novi vid iskrenosti, već kao opciju koja će biti društveno prihvatljivija.
- Monogamija nije prirodna, ali ni „nemonogamija" nije prirodna. Ono što je prirodno je različitost, Ljudi bi trebali da budu iskreniji u vezi sa tim šta žele i da stupaju u veze sa ljudima koji žele slične stvari i imaju slične ciljeve. Ideja je da se zavetujete samo na ono što možete da održite i da budete spremni na to da vas život može odvesti u smeru u kojem ćete morati ponovo da pregovarate o tome. Ako se ljudima dozvoli da obećaju samo ono što mogu da održe, mislim da će onda na svetu biti mnogo manje varanja - piše Stejsi u knjizi.
Da se stvari već kreću u smeru suprotnom od oltara i matičara pokazuje i činjenica da oko trećina mladih ljudi u zemljama EU živi u vanbračnim zajednicama (od 11odsto u Portugalu do 73 odsto u Švedskoj). A manje od polovine Evropljana reklo je da je doživotni brak među njihovim životnim ciljevima. Rezultati ankete, koju je sprovela Agencija za ispitivanje javnog mnjenja AC Nilsen na 25.000 ljudi iz 46 zemalja, pokazuju da i žene širom Evrope, a posebno u Zapadnoj Evropi, prvi put u istoriji više žele karijeru nego muža, a nezavisnost smatraju vrednijom od braka.
Zanimljivo je, ipak, da se u praksi pokazalo da se zapravo uvek vraćamo monogamiji. Monogamija, je prema antropolozima, nastala pre 10.000 godina kada su se i muškarac i žena, posle iscrpljenosti od lova i prikupljanja hrane, seli, dogovorili se i pronašli lakši način da prežive - brak. Lakše im je bilo da preživljavaju zajedno. Još neka istraživanja pokazuju da je poligamija u „zapadnim" zemljama postala prošlost upravo zato što srednja klasa iz ekonomskih razloga sebi nije mogla da dozvoli više nego jednu ženu i da je to kulturni obrazac ekonomske logike.
Iako brak kao institucija opstaje, ni prevare ne prestaju da se dešavaju, kao ni bračni brodolomi. Zoran Milivojević kaže da se u poslednje vreme sve više čuju razmišljanja da čovek po svojoj prirodi nije monogamno biće. Jer kako drukčije objasniti toliko razvoda, raskida i prevara. Međutim, i oni koji su za monogamiju i oni koji su protiv nje mogu u životinjskom svetu naći određene „dokaze" za svoje teze o nekakvoj urođenoj ljudskoj prirodi.
- Odgovore na ova pitanja ne treba tražiti u biološkom ustrojstvu čoveka, već upravo u društvenim, kulturnim i civilizacijskim promenama. Dok je brak u siromašnom društvu potreba bez koje ni ona ni on ne mogu rađati decu, u bogatom društvu ljudi ulaze u brak jer im je tako prijatnije i ostaju u njemu sve dok im zajedništvo ne dosadi. Savremeni čovek Zapada nalazi onaj kvalitet života koji traći u tome da se dobro oseća. Ulazi u vezu da bi uživao, a izlazi kada to osećanje prestane. Kako je uživanje nešto nestabilno, onda su i odnosi, veze i brakovi zasnovani na njemu nestabilni. Izgleda da potraga za užitkom i monogamija ne idu zajedno - zaključuje Milivojević. (Press -Ana Mitić)