Oh, ta je li se to možda naprasno od demokratske spoznaje uneredio liberalno-demokratski Trust Reklamnih Mozgova, a usled činjenice da su ljudi pod uticajem fenomenalno prosperitetnoga života u ovom krasotama mnogim ispunjenom liberalno-kapitalističkom dobu počeli da čitaju konačno dostupnu originalnu istorijsko-arheografsku građu? Ako – i treba!
Matematička spoznaja je jasna –
pod drugom Staljinom tempo rasta ekonomske moći SSSR prevazilazio je višestruko svaku drugu zemlju na planeti, a Vaseljenski Stub Demokratije za 3 puta:
Tempo rasta produktivnosti industrijske proizvodnje u SAD i SSSRDa je tempo rasta ostvaren u Staljinovom SSSR-u tokom pedesetih (pre dolaska prostodušnog Kukuruzara Nikite) bio nastavljen, obim industrijske proizvodnje SSSR-a bi 1970. za 4 puta prevazilazio američki!Taj rezultat socijalističke planske ekonomije države koja je na frontovima, privremeno okupiranim teritorijama i koncentracionim logorima izgubila više od 20 milina ljudi, ostala bez 1.710 totalno devastiranih gradova i 70.000 sela, 32.000 fabrika, 65.000 km železničkih pruga, 98.000 kolhoza, 1.878 sovhoza, 2.890 mašinsko-traktorskih stanica, 7 miliona konja i 17 miliona komada krupne stoke u ukupnom novčanom ekvivalentu od 679 milijardi zlatnih rubalja BEZ IČIJE POMOĆI ne samo ispunila nego i premašila plan IV petoletke (1946 – 1950) za trećinu bi nastavljen, godine 1995. SSSR bi imao prvu koloniju na Marsu.
Faktički pokazatelji društvenog preobražaja jedne zemlje ostvareni tokom epohe socijalizma upravo su neverovatni:
Tempo rasta bruto nacionalnog dohotka u SSSR i drugim kapitalističkim zemljama
Komparativni tempo rasta proizvodnje čelika u SSSR i SAD
Udeo visokoobrazovanih stručnjaka i naučnih radnika u carskoj Rusiji i SSSR
Komparativna stopa smrtnosti u SSSR-u i drugim zemljama sveta
Stratifikacija stanovništva u Carskoj Rusiji i SSSR-uBez ikakvog zazora može se konstatovati da je osnovica savremene Zajednice Nezavisnih Država u potpunosti utemeljena u Staljinovom dobu.
To, uostalom, potvrđuju i sami zapadni izvori koji su uprkos brižljivom skrivanju od strane tzv. „objektivnih demokratskih istraživača” konačno otkriveni:
Proizvodni kapaciteti čovečanstva – League of Nations, Industrialization and Foreign Trade (1945), p. 13
Komparacija godišnje stope rasta BND-a u zemljama članicama SEV i Atlantskog pakta – Woytinski and Woztinski, World Population and Production (1953), p. 391Iz istih je bilo evidentno da stopa rasta industrijske proizvodnje u SSSR-u iznosi po Zapadni Kapitalizam poražavajućih 11 % godišnje, u poređenju sa porastom vodećeg američkog industrijskog kapaciteta od 6 % godišnje.
U prevodu, to je značilo da da se obim industrijske produkcije SSSR-a duplira na svakih 12 godina. Imajući u vidu da je ukupni rast bruto-produkcije združenih zemalja Zapada dostizao vrednost od pukih 3,7 % godišnje, inteligentim analitičarima i državno-ekonomskom establišmentu Zapada je postalo jasno da će – ukoliko ništa energično ne bude preduzeto – SSSR za deceniju ili dve ostvariti apsolutnu nadmoćnost nad Kapitalističkim Zapadom.
A to se ni po koju cenu nije smelo dopustiti. Stoga je avangarda Kapitalističkog Zapada krenula u akciju. Prva je na meti bila
Demokratska Republika Nemačka.
No zahvaljujući sredstvima moderne informatičke tehnologije je konačno, nakon bezmalo dve i po decenije kontinuiranih propagandističkih akcija eksponenata liberalnog kapitalizma, svim spoznaje žudnim osobama postalo jasno da su rezultati planske ekonomije SSSR u vreme J. V. Staljina - prema svim objektivnim numeričkim indikatorima ekonomsko-socijalnih performansi - posedovali neuporedivo veći dinamizam od svih kapitalističkih država zajedno, te da sadašnje stanje evidentne ekonomske i socijalne stagnacije zapravo predstavlja puku posledicu kontinuiranih, tokom četiri decenije preduzimanih akcija brojnih i raznorodnih eksponenata ekonomski istinski neefikasnog sistema iracionalne realokacije materijalnih resursa poznatog kao Kapitalizam.
Odlično plaćene propagandiste Tržišne Demokratije naročito je zabolela izvanredna studija
prof. dr. Roberta C. Alena sa Oksfordskog univerziteta, koja je jednom za svagda raspršila decenijama nakupljena propagandistička naklapanja o faktičkim ekonomskim efektima socijalističke privrede, anonsiravši da rezultat sovjetske industrijalizacije zapravo predstavlja impozantan uspeh:

Što se pak zaostavštine druga Brežnjeva tiče, možda je najbolje prikazati samo jedan grafik funkcije razvoja BDP u SSSR-u:

Za inteligentne je dovoljno.
