Oh, ta zar ste ponovo umesto na logičkim osnovama utemeljene i na snazi faktografskih dokaza zasnovane rasprave počeli da pribegavate
eristici, draga gospodo moja? Razočarali ste me. Ali, istini za volju, to me i ne iznenađuje.
Treba nekako da nadoknadite pomanjkanje faktografskih dokaza, a ovo je najednostavniji metod.
No pošto ovaj tematski niz pored Vas posmatraju i neke druge, saobrazno broju poseta za ovu temu izgleda istinski zainteresovane osobe, smatram za svoju etičko-logičku obavezu da ukažem na evidentne logičke kontradiktornosti i nedoslednosti u Vašim pređašnjim izjavama. Elem...
Ne pada mi na pamet bilo šta da dokazujem, a pogotovo ne to da su Jevreji ubijani u konc logorima.
To da Vama nikada ne pada na pamet da bilo šta dokazujete znali smo i znamo već poodavno. Vama je svaki istinski napor prirodno mrzak.
Ali kada već obrazlažete šta Vam ne pada na pamet da dokazujete, red je da ukažemo na istinsku prirodu onoga šta biste – da ste častan i spram istorijske nauke odgovoran čovek – trebali da dokažete: trebali biste da dokažete dve stvari:
- da je pobijeno 5.000.000 Jevreja (a ne npr. 6.000.000)
- da je te Jevreje pobio Adolf Hitler (bilo neposredno ili posredno)
A znate li zašto? Zato što ste prethodno tvrdili ovo:
Šofer mu Jevrejin, a pobio ih 5.000.000.
To da su Jevreji ubijani u logorima niko,naime, ne osporava i to uopšte ne trebate da dokazujete.
No Vaš postupak je, u krajnjoj instanci, potpuno shvatljiv:
niti Vi niti ma ko drugi na ovoj planeti zapravo nema ni jedan jedini faktički dokaz za to da je Adolf Hitler lično ubio, ili da je pak naredio ubistvo ma kojeg Jevrejina.
Dokazi za letalnu naredbodavnu aktivnost Adolfa Hitlera postoje samo u slučaju komunista (apropo: premudrom i na dokazima nezasnovanom rezolucijom EU izjednačenih sa nacistima!) i komandosa-ratnih zarobljenika.
I nizašta više.
Lukavo, samo ja nisam pitao da li čuo za termin nego za zločine u konc-logorima.
Nepošteno. Direktno upotrebiti u svom pitanju termin
holokaust (a koji je u svakodnevnu leksiku pristigao tek u drugoj polovini osamdesetih godina XX veka iz jevrejske mitologije, a koji zapravo ima vrlo specifično, bazično religiozno značenje), te potom pak prebaciti akcenat na navodnu
lukavost onoga koji pokušava da pruži logički i fakticitetno korektne odgovor, ne služi na čast ma kome ko pretenduje na intelektualno doslednu raspravu.
Ali to ne bi trebalo da predstavlja veliko razočarenje. Znano je meni više nego dobro da je ova evazivna reakcija uslovljena frustracijom usled bolnog pomanjkanja dokaza za do zla boga etabliranu & ali dokazima potpuno nepotkrepljenu tezu o Hitleru - naredbodavcu za jevrejski genocid.
Stoga da pojasnimo stvar:
ne, nema apsolutno nikakvih dokaza da je Adolf Hitler ikada čuo za masovna ubistva nad Jevrejima. I ne, ne postoji nikakav dokaz da je on isti naredio ili pak lično izvršio.
Ako imaš MA KAKVE suprotne dokaze - napred, predoči ih. Vascela Istorija biće Ti zahvalna. A i ja kao njen poklonik i mrzitelj ispraznog njakanja pride.
A da ovaj post ne bi ostao potpuno neproduktivan i sveden na totalno isprazno njakanje, ja ću iskoristiti priliku da Vama gospodo, a i celom diljem svetski razapete mreže razapetom gledateljstvu prikažem još jedan izuzetno intrigantan, a od strane do zla boga politički korektne istoriografije prenebregnuti dokument, čiju validnost niko do sada nije doveo u pitanje.
Radi se o oficijelnom izveštaju ambasadora Republike Poljske u Berlinu g.
Jozefa Lipskog koji je 20. septembra 1938. upućen Ministru inostranih poslova Jozefu Beku, a koji se tiče dvoiposatnog razgovora između ambasadora i kancelara
Adolfa Hitlera na Obersalcbergu (u onoj ljupkoj planinskoj rezidenciji koju smo predstavili na prethodnoj stranici).
Faksimil prve stranice Izveštaja poljskog ambasadora
Srpski ćirilični transkript za našu raspravu predmetno relevantnog dokumenta koji je objavljen u knjizi „Dokumeti i materijali uoči II svetskog rata – Tom I – iz arhiva Ministarstva spoljnih poslova Nemačke”. – str. 159.
Možda će neko od Vas, istoriografska gospodo moja, poželeti da prokomentariše izjavu oficijelnog poljskog ambasadora da će
kancelaru Rajha, g. Adolfu Hitleru, ukoliko ostvari njegovu ideju o rešenju jevrejskog problema putem iseljenja Jevreja u kolonije, POLJSKA PODIĆI DIVAN SPOMENIK U VARŠAVI.
Naglašavam – možda. Komentarisanje, kao i mnogo toga drugog u životu, nije obavezno. Premda je poželjno da ukoliko se već preduzme bude i suvislo. Život je, naime, previše kratak da bi se harčio na neproduktivne gluposti.