Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Sukob nacionalnog i građanskog koncepta u teatru

Novosadsko pozorište (Újvidéki Színház), jedno od najuspešnijih u Srbiji, našlo se na prekretnici. Tome nisu kumovali umetnički, već formalni, ali kako se čini i politički razlozi upakovani u nacionalne interese.

Pitanje koje se postavlja pred članove ansambla, ali i publiku, jeste da li će ova teatarska kuća prerasti u kuću sa nacionalnim predznakom ili će nastaviti svoj uspešan put savremenog gradskog pozorišta.

Pomenute opcije otelotvorene su u ličnostima kandidata za mesto direktora: Valentinu Vencelu, bivšem glumcu ovog pozorišta koji živi i radi u Egeru (Mađarska), i Kati Đarmati, aktuelnom vršiocu dužnosti direktora i dramaturškinji koja je kreirala repertoarsku politiku poslednjih nekoliko godina.

Slika

Valentin Vencel

Prvu opciju podržao je Upravni odbor, kao i Odbor za kulturu Nacionalnog saveta Mađara, a drugu kulturna i pozorišna javnost Novog Sada i Srbije, ali i Mađarske.

Zoltan Šifliš, predsednik Odbora za kulturu Nacionalnog saveta Mađara, rekao je da je kandidatura Kate Đarmati odbijena iz proceduralnih razloga, te da je jedini kandidat za to mesto Valentin Vencel. On je svojim predlogom rada u naredne četiri godine ponudio da Novosadsko pozorište preraste u narodno.

- Novosadsko pozorište je dugo bilo eksperimentalno, kamerno, ali sada može da preraste u narodno, uz negovanje dosadašnjih tekovina i to ne bi značilo pad kvaliteta - rekao je Vencel za “Blic”.

Program koji je podnela Kata Đarmati nije ni razmatran jer, kako je navedeno, njena diploma stečena u Mađarskoj nije nostrifikovana u Srbiji. Đarmatijeva se nije oglašavala po pitanju izbora i najavila da će svoj stav izreći kada se proces izbora i imenovanja završi.

Slika

Kata Đarmati

Ipak, na adresu Skupštine grada Novog Sada, koja ima konačnu reč u imenovanju direktora Novosadskog pozorišta, stigla su dva otvorena pisma, kao i peticija 17 od 18 glumaca ovog pozorišta koji daju podršku upravo Kati Đarmati.

Ugledni pozorišni radnici iz cele Srbije napisali su u pismu da Vencel samo formalno ispunjava uslove za direktora, te da program Kate Đarmati garantuje usavršavanje strategije koja je u proteklih nekoliko godina pretvorila Novosadsko pozorište u jedan od najznačajnijih teatara u Srbiji.

Pismo su potpisali Darinka Nikolić, Oto Tolnai, Dejan Mijač, Arpad Vicko, Janoš Banjai, Kokan Mladenović, Ivan Medenica i mnogi drugi.

Reakcije

Dejan Mijač:
- Nikada nisam razumeo logiku u kojoj neko po svaku cenu insistira da promeni tim koji dobija.

Ako neko pozorište ima odlične predstave i mnogo publike, onda ne vidim razlog da se menja njegova upravnica zbog nametanja kvazinacionalnog identiteta. Partokratija će nas mnogo koštati, naročito u kulturi, gde se vrednosti ne stvaraju lako.

Kokan Mladenović

- Srpski nacionalizam nema monopol na glupost u našoj kulturi. Mađarski nacionalizam sada želi da jedno uspešno Novosadsko pozorište (Újvidéki Színház) pretvori u nacionalnu instituciju kulture bez ikakvog razloga.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Ipak, na adresu Skupštine grada Novog Sada, koja ima konačnu reč u imenovanju direktora Novosadskog pozorišta...
Nadajmo se da će Skupština grada doneti pravu odluku i istrgnuti iz ruku ljudi zaslepljenih nacionalizmom, jedno odlično pozorište.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Kako Teofil Pančić vidi gornji problem:
Pokušaj ubistva je u toku
Teofil Pančić

Ugledni Ujvideki sinhaz našao se na udaru "palanačke koalicije" srpskih i mađarskih nadripatriota; taj je udar pravo ogledalo ovog društva, a ne fotošopirane slike naših uprepodobljenih glavešina.

Leto je, ko je mogao pobegao je na more, ko nije, trudi se da se drži kao da "nije odavde". Sve u svemu, idealno vreme za savršen zločin: niko neće videti da se nešto dešava, a kada se nečasna stvar obavi, biće već kasno. Tako je to u nekim najslavnijim romanima Agate Kristi, a tako je bogme i u sumornoj srpskoj stvarnosti. I još im je nešto zajedničko: nema ni kod Agate boljeg zločina od onog za koji manje-više svako od mogućih počinilaca ima nekakav motiv. A tamo gde svi mogu da budu krivi, obično niko nije (baš jako) kriv. Naročito ako nema znatiželjnog i pravdoljubivog Belgijanca Poaroa koji svugde zabada nos, ili one pametnice mis Marpl, da razreši misteriju... No, ni Poaro ni Marpl, sve i da su nam na raspolaganju, ne mogu ni sprečiti zločin ni oživeti ubijene, ne?

Dakle, šta smo ovde imali? Za žrtvu odstrela u režiji neprincipijelne koalicije zainteresovanih počinilaca viđeno je Novosadsko pozorište iliti Ujvideki sinhaz, jedan od tri profesionalna teatra u Srbiji koji igraju predstave (za odrasle) na mađarskom jeziku (drugi su Narodno pozorište u Subotici i Urbanov teatar "Kostolanji Deže" u istom gradu), a jedini te vrste u Novom Sadu, i svakako teatar koji je u poslednjih desetak-petnaestak godina u samom vrhu pozorišne scene u celoj Srbiji, što će reći da je iskoračio daleko izvan i iznad rutinskog "manjinskog geta", a pri tome ni na koji način nije zanemario svoju funkciju, upravo utoliko što "proizvodi" relevantno pozorište na mađarskom jeziku. Šta bi drugo jedan teatar, uostalom, trebalo da čini, pa da njegova misija bude označena uspelom?! Da je tome tako, svedoči ne samo izuzetan ugled ovog pozorišta u Vojvodini i Srbiji, nego i činjenica da je Novosadsko pozorište, na bezbrojnim gostovanjima, postiglo veoma visok renome na pozorišnoj mapi matične Mađarske; da se i ne govori o tome da su mnogi glumci (i drugi pozorišni delatnici) ponikli na toj sceni našli prvoklasne angažmane na peštanskim i drugim scenama u Mađarskoj. Ukratko, Novosadsko pozorište (NP) je kao institucija i kao umetnički "pogon" toliko iznad mediokritetskih standarda "sredine" (u svakom smislu reči) da ga treba čuvati kao malo vode na dlanu, gledajući da nešto slučajno ne pokvariš. To je, naime, jedino što bi bilo koja vlast imala da radi kada je ovo pozorište u pitanju.

TETKE I STRIČEVI: Pa dobro, ali gde je tu ubistvo, ili bar pokušaj istog? E, ono je upravo u toku: raspisan je konkurs za novog upravnika, i smatra se već "gotovom stvari" da će na to mesto biti izabran Valentin Vencel, nekada davno glumac istog pozorišta (u vreme kada ono nije uživalo ništa ni približno sadašnjem ugledu), inače odavno nastanjen u Egeru, Mađarska. Vencel je ponudio program koji bi se mogao, bez oštećenja suštine, svesti na svojevrsno "ponarodnjačenje" ove kuće: previše je ovo do sada bilo artistički i elitistički, a kanda i kosmopolitski... Treba nam teatar za široke narodne – dakako mađarske – mase, onaj za lepo isflizirane tetke sa Telepa i brkate stričeve iz Gomboša, nešto u Zdravom Narodnom Mađarskom Duhu, nešto da se grohotom smejemo ho-ho-ho sve pocupkujući i udarajući se ručerdama o koleno, a poslen da đipamo u narodnoj nošnji uz hosu lepeš... Druga kandidatkinja na konkursu, sadašnja v. d. upravnice Kata Đarmati (koja je suvereno nastavila najbolje tradicije svojih prethodnika Karolja Vičeka i Šandora Lasla (utemeljitelja one estetičke i vrednosno-intelektualne orijentacije koja je NP i njegovim umetnicima donela sadašnji prestiž), jedna od "konstitutivnih" umetničkih ličnosti ovog pozorišta, koja svojim dosadašnjim delom koliko i programom za budućnost i simbolizuje i garantuje kontinuitet rada ovog teatra u najlepšem smislu reči, diskvalifikovana je unapred iz trke za upravnički mandat (a drugu šansu joj ne daju!) iz providnih, pomalo uvredljivo trivijalnih proceduralnih razloga: zato što diplomu dramaturga stečenu u Mađarskoj nije nostrifikovala u Srbiji. Pazite: za mađarsko pozorište, o ironije... Ova formalna stvar je, dakako, samo zaklon za ozbiljnije namere. Da nema taj "problem", verovatno bi joj našli neki drugi greh, možda da ne igra čardaš sa dovoljno žara, ili ko zna šta već...

Pa dobro, ali ko to radi Novosadskom pozorištu (ovakvom kakvo je) o glavi? E, to je najvažnije, a bogme i najzanimljivije pitanje. Za početak, treba znati da je osnivač pozorišta grad Novi Sad, i zato gradska uprava ima konačnu reč glede imenovanja upravnika. Gradom, pak, od prošle godine vlada rigidna srpsko-nacionalistička desnica (SNS, DSS, ex-Dveri...) koja je već od Novog Sada napravila sprdnju gde god je mogla, a naročito u "stvarima kulture", od haosa i sramote oko "fajgeljizovanog" Kulturnog centra NS, preko čuda i pokora oko Pozorja pa do bizarnih konkursa za projekte u kulturi gde su pare burazerski pokupila na brzinu poosnivana zavičajna i guslarska udruženja i savezi heteroseksualnih muškaraca, plus razne kohortice zanesenjaka približno ljotićevskih orijentira... E, taj i takav gradski establišment treba da aminuje veselog Vencela za upravnika, pa se sad vi pitajte hoće li? Ako se nije do sada ustručavao da doslovno zagadi sve čega se dotakao, odakle da crpemo iracionalni optimizam da će se ovaj put suzdržati od aktivnog činjenja štete, šta štete – bruke?!

NASILNA PENETRACIJA: Samo, ovde treba imati u vidu ključnu stvar. Nije ovo priča a la devedesete, ona o zlim srpskim nacionalistima koji šikaniraju poštene manjince, u ovom slučaju mađarske. Priča je mnogo složenija, i utoliko odvratnija. Grad jeste osnivač i mora da aminuje odluku, ali "pravu" vlast nad kadrovanjem u Ujvideki sinhazu (i još kojegde u vojvođanskim mađarskim kulturnim, obrazovnim i medijskim institucijama) zapravo je osvojio Mađarski nacionalni savet, i Vencel je zapravo njegov kandidat. Ljudima južno od Dunava i Save obično nije jasno u čemu je kvaka s tim nacionalnim savetima; hajde da pokušamo da to razjasnimo: u pitanju je odlikaški pregrejano sprovođenje ionako krajnje dubiozne multikulturalističke doktrine, njena implementacija (radije bih rekao: nasilna penetracija) u vojvođansku stvarnost. To ide na dušu prevashodno demokratskim vlastima (gradskim ili pokrajinskim), a sadašnji vlastodršci samo na svoj način – poslovično nepodnošljiv, ali šta ste pa očekivali?! – koriste ono što im je servirano na tacni. Ovaj "multikulturalizam" zapravo razara društveno tkivo u Vojvodini, svodeći društvo na nekoliko etničkih geta koja koegzistiraju u paralelnim kosmosima međusobno se ne dodirujući. Pripadnicima manjina, bar onim "svojeglavim", tu je najtešnje: oni su dobili (a nije da su tražili...) svoje "poglavice" koje mogu, samo ako hoće – a većinom hoće – vrlo efikasno da guše svako manjinsko mišljenje i delovanje unutar svake pojedine etničke manjine, svaki glas i svako ospoljenje duha koji dobacuje dalje od folklorno-pasatističkog autoetnocentrizma. Konkretno, to znači ovo: nacionalnim savetima dominiraju predstavnici većih političkih stranaka i drugih "patriotskih udruženja" etničkih manjina, što onda prirodno dovodi do toga da ovi nastoje da modeliraju – a mehanizam za to im je predat u ruke! – ukupni kulturni pejzaž u skladu sa svojim ukusom i uverenjima, a to gotovo neizbežno znači u pravcu desno-konzervativnih, klerikalnih, etnocentričnih, patrijarhalnih i parohijalnih vrednosti. U slučaju Ujvideki sinhaza, nije problem nenostrifikovana diploma Kate Đarmati, nije čak suštinski problem ni "partijsko kadrovanje": suština je u "modernističkoj", neparohijalnoj, istinski internacionalnoj a opet zbog toga u jednom ozbiljnom i kvalitetnom smislu ništa manje "mađarskoj" repertoarskloj politici pozorišta. Sve drugo je kolateralno.

PALANAČKA KOALICIJA: Razume se, u svom ovom kadrovanju oko Ujvideki sinhaza ima i mnogo famoznog "partijašenja", to jest nastojanja nosilaca moći na svim nivoima da svugde postave sebi odane ljude, ali nije to ovde najvažnije. Kad postaviš "svog" direktora recimo u Vodovod, to na koncu samo znači da vodovod nastavlja svoj uobičajeni posao, ali pod tvojom kontrolom; kad, međutim, instaliraš "podobnog" mediokriteta u pozorište (ili medijsku kuću, recimo) onda mu doslovno menjaš program, repertoar, orijentaciju... sve što uopšte nešto znači, sve zarad čega ta kuća uopšte postoji. To je tektonski poremećaj čiji je domet nemoguće preceniti.

Šta onda sve ovo znači, tj. ko zapravo ubija Ujvideki sinhaz? Jedna nedostojna palanačka koalicija, to bi joj bio najtačniji naziv, u kojoj "srpske" nadripatriote lepo terciraju "mađarskim" nadripatriotama (ovi će im već vratiti uslugu), a zajedno čine sve da toksičnim sadržajem zagade ono nešto preostalog zdravog kulturnog pejzaža. Dakako, u odbranu superiornosti i lepote onoga što nam pruža ekipa Kate Đarmati i Ujvideki sinhaza, onoga što nam daje ta čarobna ekipa glumaca i glumica poput Emine Elor, Arona Balaža, Silvije Križan, Atile Mađara, Agote Silađi, Gabora Pongoa etc. (uzgred, 17 od 18 glumaca iz ansambla tvrdo stoji uz Katu Đarmati i uz ono i onakvo pozorište kakvo su plemenitošću svog dara izgradili i sačuvali!), ovih je dana potpisima na peticijama i na druge načine ustala sva iole relevantna teatarska Vojvodina i Srbija, ali takođe i Mađarska, sada već trocifren broj najeminentnijih ljudi bez kojih doslovno nema savremene ni srpske ni mađarske kulture. Samo, hoće li to biti dovoljno, to jest, misli li neko da je potuljene mračnjake, ignorante, intrigante i kukavne šićardžije moguće impresionirati, pa čak i postideti, ili barem "zaplašiti", desetinama imena od kojih je svako pojedino "teže" od svega što bi svi oni đuture mogli da naprave za po deset života? Daj bože da je to moguće, ali... Isfabrikovan slučaj NP, hladnokrvan kulturni zločin koji se nad njim sprema (a samim tim i nad nama, nad našom kulturom) ogledalo je "naših prilika": da, TO vlada ovom zemljom i njenim gradovima, baš TO, a ne zašećerene, fotošopirane slike naših tobože evropejski presaldumljenih glavešina. Istina o njima ne piše se u Briselu i Strazburu, nego u Ujvideki sinhazu i drugim aktuelnim ili budućim poprištima zločina.

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1132980
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Odlazeći ministar kulture prazni kasu: Ajdačiću hitno 1,7 miliona dinara

Odlazeći ministar kulture Bratislav Petković diskrecionim pravom naložio je juče isplatu 1.700.000 dinara Živoradu Ajdačiću, i to kao razliku za brojne projekte Kulturno-prosvetne zajednice za koje je već dobio novac od Ministarstva, saznaje „Blic“

Poslednje dane Petkovićevog kabineta, u očekivanju novog ministra, Živorad Ajdačić, direktor Kulturno-prosvetne zajednice, član sedam komisija Ministarstva kulture, član UO Narodnog pozorišta, i zet Dragana Kolarevića, pomoćnika ministra kulture, čovek koji je preživeo sve režime, ideologije i politike - iskoristio je da uzme siguran novac od resornog ministarstva.

Naime, Ajdačić je sa svojom Kulturno-prosvetnom zajednicom učestvovao na nekoliko konkursa Ministarstva kulture raznim projektima, među kojima su i „Zlatna značka”, „Susreti sela”...

Na pomenutim konkursima komisije su odobravale Ajdačićeve projekte, dodelile mu otprilike polovinu traženog iznosa, a odobrena sredstva Ministarstvo je uredno i uplatilo Ajdačićevopm KPZ-u. Ipak, Živorad Ajdačić je poslednjih dana Petkovićevog kabineta zatražio da mu se uplati i - razlika, odnosno dodatnih 1,7 miliona dinara, koliko mu je Ministarstvo “uskratilo” na konkursima, odnosno nije u prvom trenutku na konkursima odobrilo.

Kulurno-prosvetna zajednica je dopis poslala 26. avgusta koji je u Ministarstvu primljen juče i sa jučerašnjim datumom zaveden u pisarnici. Istog dana, juče, po hitnom postupku, odlazeći ministar kulture iskoristio je diskreciono pravo i odobrio Ajdačičev zahtev. Ministrov šef kabineta Miroslav Janković naredio je resornoj službi da „po hitnom postupku” obradi zahtev za isplatu sredstava.

Živorad Ajdačić juče nije odgovarao na naše pozive, a u Ministarstvu kulture nisu hteli da komentarišu trošenje državnih para „po hitnom postupku”.

Naslutivši da bi smenom Petkovića i mogućim dolaskom nestranačkog kadra na čelo Ministarstva kulture, mogao da izgubi pozicije, Živorad Ajdačić je napisao nedavno peticiju podrške ministru Bratislavu Petkoviću. Potpisala su ga predsednici nekolik
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Ovacije novom čitanju "Gospođe ministarke“

Gromki aplauzi, smeh, komentari, oduševljenje... pratili su večeras, iz scene u scenu, dvočasovno premijerno izvođenje predstave "Gospođa ministarka“ Branislava Nušića u režiji Tanje Mandić Rigonat na sceni pozorišta "Boško Buha“.

Već sam početak, odnosno prva pojava u kojoj čitav ansambl praćen muzikom peva stihove Jovana Jovanovića Zmaja "Gde je srpska politika“ (narod pita… jel’ na nebu il’ na zemlji…) nagovestio je da je reč o izvanrednoj predstavi koja bi se žanrovski, suprotno onome na šta smo navikli kada je o ovom Nušićevom komadu reč, mogla odrediti i kao drama sa sočnim elimentima komedije.

Nizali su se aplauzi na otvorenoj sceni, smeh, uzdasi, a između ostalog posebno ushićenje u publici pobudile su završne scene u kojima se izvrsni Goran Jevtić kao Živka ministarka kad je izgubila zvanje presvlači u muškarca da bi se kao takav iznova vratio u vrh vlasti.

- Jedna od najženstvenijih “ministarki”, fantastična predstava. Zaista. Novo viđenje, čitanje opštepoznatog komada. Jevtić je stvarno izvrstan, i drugi glumci su zaista jako dobri a, moram reći, nikada nisam gledao ovako dobru ćerku Daru - kaže pisac Dragan Velikić.

Uz niz pohvala glumcima i predstavi mogli su se sinoć čuti i komentari koji su se odnosili na činjenicu da se istovremeno, paralelno sa “Ministarkom”, preko puta, u nacionalnom teatru država Srbija na najvišem nivou svečano obeležava kraj jednogodišnje proslave 1.700 godina Milanskog edikta.

U prepunoj sali pozorišta “Boško Buha” bili su Ružica Đinđić, Nenad Šegvić, Branka Petrić, Gorčin Stojanović, Zdravko Šotra, Vjera Mujović i mnogi drugi.

Uloge tumače: Goran Jevtić, Mihajlo Todorović, Miloš Vlalukin, Vlasta Velisavljević, Uroš Jovičić, Katarina Marković, Nemanja Oliverić, Saša Simović, Viktor Savić, Nenad Nenadović i mnogi drugi.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Muška „Ministarka” i ženski „Maratonci”

U Zvezdara teatru u toku su pripreme predstave „Maratonci” u kojoj Topaloviće igraju žene, u režiji Milice Kralj

U najnovijem pozorišnom hitu „Gospođa ministarka” rediteljke Tatjane Mandić Rigonat, u Pozorištu „Boško Buha”, ženske uloge poverene su muškarcima, sa osnovnom idejom da se ukaže na opštu moralnu travestiju. Ideja da muškarci tumače ženske uloge nasleđena je još od antičke Grčke i vremena Šekspira kada su sve uloge tumačili glumci, jer je ženama bilo zabranjeno da glume.

Reditelj Jagoš Marković davne 1996. godine došao je na ideju da na „ženski” način pročita Kovačevićeve „Maratonce” u Novom Sadu. Sa ovim scenskim rukopisom novosadska glumačka ekipa je gostovala na mnogim festivalima i osvojila mnogobrojna priznanja.

Sličan rediteljski princip Marković je nešto kasnije primenio i u predstavi „Skup” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu 2002. godine, u kojoj je Đurđija Cvetić bila deda Skup, Aleksandar Srećković gospođa Dobre, Branka Veselinović Dundo Dživo.

U Pozorišta na Terazijama već 23 godine traži se karta više za mjuzikl „Neki to vole vruće” u kojem glumački par Rade Marković i Svetislav Goncić tumače Džoa i Džerija, neodoljive junake koji muku muče sa štiklama, haljinicama i svilenim čarapama na sceni.

Egon Savin svojom idejom da žensku ulogu Porcije u delu „Mletački trgovac” V. Šekspira poveri Draganu Mićanović, u velikoj meri obezbedio je dugovečnost ovoj predstavi, u produkciji JDP-a.

Muška „Gospođa ministarka” gotovo se poklopila sa rađanjem nove ženske verzije priče o šest generacija familije Topalović koja se bavi proizvodnjom mrtvačkih sanduka, a koju je u svom dramskom prvencu „Maratonci trče počasni krug” ovekovečio dramski pisac Dušan Kovačević još 1972. godine.

Ovoga puta biće predstavljena ženska porodica Topalović koja će prvi susret sa publikom imati u subotu 14. decembra na sceni „Danilo Bata Stojković” Zvezdara teatra u Beogradu, u režiji Milice Kralj.

Najstariju Maksimilijanku Topalović tumačiće Neda Arnerić. Njenu kćerku Aksentiju Ljiljana Dragutinović. U liku Milunke naći će se Minja Filipović, Lakicu igra Elizabeta Đorevska, Mirku Katarina Žutić, Đenku Hristina Popović, a Bilju Pitonku Tijana Dapčević. Poznat je i muški deo ekipe: Kristijana će igrati Miki Damjanović, Olivera Aleksandar Alač. Scenografiju radi Milica Bajić Đurov, a kostime Marija Opačić.

– Možda nije ni pametno raditi muški rimejk „Maratonaca” s obzirom na kultnu istoimenu predstavu u Ateljeu 212, kasnije i film. Ovde je u pitanju ženska porodica Topalović koja nema muške glave. Sve je dodatno neuobičajeno. Zamenom ženskog u muško dobili smo jednakost sa zamenom identiteta, morala, vrednosti, svega onoga što mi danas živimo – objašnjava Milica Kralj i dodaje:

– Ideja da pročitamo „Maratonce” sa ženskom podelom otvorila nam je mogućnost da na duhovit način Kovačevićev tekst dodatno progovori o potpunom užasu u kojem živi porodica danas u Beogradu. Dakle, stvari smo obrnule i dobile utisak sveta u kojem se više ne zna ni ko šta radi, ni kome šta pripada. Svi se bore za svoje parče vlasti. U pitanju je, zapravo, svet bez ljubavi. Suštinski naša priča deluje kao neka vrsta horora i vesterna koja nagoveštava da je nastala izvesna pustoš da li posle ratova, obračuna navijačkih bandi... Ono što je činjenica jeste da više nema muškaraca. Oni izumiru, a i ovi koji su ostali više ne vladaju sobom.

Milica Kralj u isto vreme naslućuje kakva će biti reakcija muškog dela publike na žensku porodicu Topalović.

– Mislim da će naša predstava muškarcima biti najzabavnija. Verovatno će misliti da su žene još čudnije ako njih uopšte nema. Šalim se. Stvar je u poremećenim vrednostima, i jedan i drugi pol je pravio greške, izoštravanjem odnosa, rotacijom došli smo do totalnog besmisla u kojem se više ne zna ni šta ko radi, šta je kome prirodno stanje, šta neprirodno.

Ipak, rediteljka ženskih „Maratonaca” ne beži ni od stava da su žene u svojim prohtevima postale jako agresivne.

– I to je istina. Muškarci i žene su ravnopravni, ali ako zamene neke svoje bazične, genetski predodređene radnje, dolazi do tektonskog poremećaja. To bih nazvala svetom opšte agresije žena prema muškarcima, muškaraca prema muškarcima, dece prema roditeljima, roditelja prema deci. Zato kažem da je to svet bez ljubavi. Suočavamo se sa najezdom ljudi koji pokušavaju da se snađu u vremenu koje nam na svakom ćošku pokazuje da nikome nismo potrebni.
B. G. Trebješanin
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Uh što je Milica Kralj originalna. Nek' pogleda naš sajt. ;)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Uh što je Božina originalan. Nek' pogleda naš sajt. :D
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Je li to ne radi opcija za youtube?
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Dejan Mijač o sebi, politici, pozorištu: Vladaju bezobzirni

- Ovo je vreme opadanja - rekao je Dejan Mijač na večeri posvećenoj njemu u okviru festivala „Vršačka pozorišna jesen“, koji se održava od 25. do 31. oktobra.

Dejan Mijač: Bavio sam se stvarima koje su u meni izazivale strah
Uradio je više od 150 predstava, kako je rekao „ni sam ne zna tačno kolliko“, a već na početku pobudila je i smeh opaska da ima ljudi koji se ceo život predano trude da nešto urade, a onda ih predstavljaju kao „čoveka koga ne treba posebno predstavljati“.

Govoreći o svom odlasku sa rediteljske scene kazao je da „kad čovek više ne može da radi punim kapacitetom treba da se povuče“. Vreme je merio ne po Novim godinama, rođendanima ili praznicima već po pozorišnim sezonama:
- Živeo sam u uverenju da bez pozorišta ne mogu da živim a onda sam shvatio: da bi mogao da živim moram kao reditelj izaći iz pozorišta.

Publika u nevelikoj, ali punoj sali Narodnog pozorišta „Sterija“ u Vršcu s pažnjom je slušala kako je Dejan Mijač - rođen u Bjeljini, u svešteničkoj porodici, odrastao u Valjevu, najveći deo života proveo u Beogradu - kao student gledao Gaveline probe, asistirao Mati Miloševiću...

Manje je poznato da je u početku hteo da bude glumac. „Međutim, uvideo sam da nemam ni stasa ni glasa“, kazao je šaleći se na svoj račun.

Geografska putanja njegove karijere, naravno ne računajući uistinu brojna gostovanja, kretala se od Tuzle preko Novog Sada do Beograda. Njegova impozantna rediteljska i umetnička veličina temelji se i na predstavama kojima je pomerao granice teatarske umetnosti. Jedna od njih je i „Pokondirena tikva“, koju je u Srpskom narodnom pozorištu Novi Sad režirao 1973, a koja je otvorila nova poglavlja u čitanju Jovana Sterije Popovića.

Interesantno, pomenuti komad našeg klasika nije bio primarno njegov izbor, već je sticaj okolnosti doveo do toga da ga režira i da komediju naravi, kako je to Sterijino delo tretirano, pomeri ka egzistencijalnoj drami.

- Mnogo su mi koristili Vojvođanski muzej, biblioteka Matice Srpske. Tamo sam našao obilje podataka koji su nemerljivo koristili da sagledam svu slojevitost onoga o čemu genijalni Sterija piše. Kad radite neki komad, treba pročitati puno toga, pokušati da nađete pravac koji vodi odgovoru na pitanje odakle piscu inicijacija da se bavi datom temom na dati način, a onda to prilagodite vremenu u kome živite - kazao je Mijač.

Puno je reči te večeri bilo o tome šta je klasika, o njenom kvalitetu, nastanku:

- Klasična dela su nastajala u periodima zrelosti neke kulture. Mogli bismo reći da je elizabetanski ciklus postojao da bi se pojavio Šekspir - rekao je, a potom govorio o Vergiliju, kao i o drugim velikanima i vremenima.

- Sretao sam Andrića, družio se s Kišom, razgovarao s Crnjanskim i Pekićem. Ne znam precizno kako stoje stvari na literarnoj sceni, ali mislim da ovo vreme neće iznedriti nekog klasika. Ovo je vreme opadanja - istakao je, dodajući i da se taj proces odvija na svim nivoima i u svim domenima.

Tema je bila i odnos politike prema kulturi nekad i sad:

- Sadašnja ravnodušnost politike prema kulturi proizilazi iz opšteg siledžijstva, društvo nema rafinman ni prema čemu, vlada zakon jačeg i bezobzirnijeg i bezobraznijeg.

Niz Mijačevih predstava imale su, na ovaj ili onaj način političku konotaciju, tumačene su i kao svojevrsna predskazanja nadolazećih društvenih pošasti; među njima „Valjevska bolnica“, „Golubnjača“, „Rodoljupci“...

- Nikada se u svojim predstavama nisam bavio politikom nego egzistencijalnim pitanjima. Ne mislim da je pozorište ikada moglo eksplicitno da menja stvari, zaustavi nadolazeće društvene tragedije. Međutim, imao sam potrebu da kažem ono što sam uviđao, shvatao, što je u meni pobuđivalo i strah u koštanoj srži, pa možda neko i čuje - rekao je Mijač.

Govorio je te večeri i da mu je žao što nije na scenu postavio Strindbergov „Put u Damask“ i Ibzenov komad „Kad se mi mrtvi probudimo“, duhovito prepričavao kako je uskakao u ulogu Ujka Vase dok su mu na probi Peca Ejdus i Branko Cvejić dobacivali strogo „glasnije“ i „jasnije“ vraćajući mu milo za drago, upečatljivo analizirao određene društvene trenutke i situacije...

Ukratko, svojim jednočasovnim kazivanjem (razgovor vodio Slobodan Savić) ostavio je, očigledno, izrazit, snažan utisak, priredio veče za pamćenje uprkos organizacijskim propustima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Snježan i sedam patuljica

Sa­vre­me­nu ver­zi­ju sta­re baj­ke u Do­mu omla­di­ne iz­ve­li de­voj­ke i mom­ci iz Prav­no-bi­ro­teh­nič­ke ško­le „Di­mi­tri­je Da­vi­do­vić”

Po­zo­ri­šna pu­bli­ka od­ne­dav­no mo­že da gle­da po­stav­ku „Go­spo­đe mi­ni­star­ke” u ko­joj je u glav­noj ulo­zi Živ­ke mu­ška­rac, Go­ran Jev­tić. Još jed­no iz­vr­ta­nje rod­nih pret­po­stav­ki od­i­gra­lo se si­noć na sce­ni sa­le „Ame­ri­ka­na” u Do­mu omla­di­ne, gde je po­zo­ri­šna ra­di­o­ni­ca Prav­no-bi­ro­teh­nič­ke ško­le „Di­mi­tri­je Da­vi­do­vić” iz­ve­la svo­ju ver­zi­ju baj­ke „Sne­ža­na i se­dam pa­tu­lja­ka”. Ovog pu­ta, bi­li su to „Snje­žan i se­dam pa­tu­lji­ca”.

Snje­žan je od svog ori­gi­na­la za­dr­žao ukus ko­ji je­dan od li­ko­va iz pred­sta­ve ne­pra­ved­no ka­rak­te­ri­še kao žen­skast: on, na­i­me, vo­li pe­sme i sli­kar­stvo a i obla­či se kao lu­tak. Nje­go­va ma­će­ha, op­te­re­će­na sop­stve­nim iz­gle­dom či­ju ne­u­po­re­di­vost ne­pre­kid­no pro­ve­ra­va u ras­pra­va­ma s ma­gič­nim ogle­da­lom, ima plan za Snje­ža­na. Po nje­noj za­mi­sli, on bi tre­ba­lo da se ven­ča s nje­nom ćer­kom, Ana­sta­si­jom, de­voj­kom slič­nom maj­ci, či­ja gar­de­ro­ba ble­šti go­tov vi­še od zra­ka so­la­ri­ju­ma u ko­ji sva­ki čas tr­či. Ali, Ana­sta­si­ji se Snje­žan ne do­pa­da, ni­ti mi­sli da bi bi­lo ko­ja de­voj­ka po­že­le­la da se uda za nje­ga a ni on ne­ma vo­lje za ta­kvim bra­kom.

U ovu ver­zi­ju sta­re pri­če une­ti su i li­ko­vi iz jed­ne sa­vre­me­ne „baj­ke”, Su­lej­ma­na Ve­li­čan­stve­nog i nje­go­ve lju­blje­ne Hu­rem, oko ko­jih se vr­ti za­plet ma­sov­no omi­lje­ne tur­ske sa­pu­ni­ce. Njih dvo­je iz­la­ze na bi­nu i go­vo­re na tur­skom dok još dvo­je li­ko­va po­di­žu kar­to­ne na ko­ji­ma je, kao u ne­koj kom­bi­na­ci­ji te­a­tra i ne­mog fil­ma, is­pi­san di­ja­log lju­bav­ni­ka, is­pr­va u krat­kim re­če­ni­ca­ma a on­da ba­rok­no ras­ko­šan ka­da kre­ne raz­me­na lju­bav­nih kom­pli­me­na­ta po­što Su­lej­man sa­op­šti svo­joj dra­goj da je naj­zad od­lu­čio da se ven­ča­ju.

Tekst po ko­jem igra­ju de­voj­ke i mom­ci iz Di­mi­tri­ja Da­vi­do­vi­ća na­pi­sa­li su Gor­da­na Vla­o­cić i Ani­ka Leh­ki. Nji­ho­va na­me­ra je bi­la da o pi­ta­nji­ma ko­ja mu­če mla­de lju­de pro­go­vo­re je­zi­kom ti­nej­dže­ra a kri­ti­ka po­vr­šno­sti i smi­sao unu­tra­šnje le­po­te su im bi­li ide­je vo­di­lje. Ali, tekst ni­je na­pra­vljen ta­ko da pred­sta­vlja sve­ti­nju, ne­go je ko­mad ra­đen po prin­ci­pu ra­di­o­ni­ce, ta­ko da je ba­rem po­ma­lo dru­ga­či­ji sva­ki put ka­da se igra.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Predstava „Zločin i kazna“ osvojila sedam nagrada

Užice - Predstava „Zločin i kazna“, po tekstu F. M. Dostojevskog, u režiji Zlatka Svibena, Gradskog dramskog kazališta Gavela Zagreb, osvojila je sedam od ukupno devet nagrada stručnog žirija, kao i nagradu publike.

Zagrebačkom ansamblu pripale su nagrade za najbolju predstavu, režiju (Zlatko Sviben), žensku ulogu (Anja Šovagović Depsot za ulogu Katerine Ivanovne Marmeladove), mušku ulogu ( sjajni Franjo Dijak u ulozi Raskoljnikova), scenografiju (Ana Martina Bakić i Ivana Knez), kostimografiju (Marita Ćopo), kao i za epizodu (Ozren Grabarić za ulogu inspektora Porfirija Petroviča).

Žiru u sastavu Svetozar Rapajić (predsednik), Nebojša Romčević, Tomislav Kurelec, Zoran Ljutkov i Darko Nedeljković, ocenio je da predstava „Zločin i kazna“ predstavlja „jedan od zvezdanih trenutaka u istoriji užičkog festivala“.

- Izuzetno složen projekat, promišljen je i realizovan do najsitnijih detalja koji, opet, grade homogenu umetničku celinu velike umetničke vrednosti, piše u odluci žirija. Za režiju tog komada ističe se da je Zlatko Sviben „vodeći glumački ansambl i kreativni tim, pročitao roman F. M. Dostojevskog u novom filozofskom, ali i stilsko-žanrovskom ključu i tom predstavom postavio nove standarde režije na ovim prostorima“.

Za najboljeg mladog glumca proglašena je Dženana Džanić (Slobodanka u predstavi „Grebanje ili kako se ubila moja baka“(Tanja Šljivar/Selma Spahić, Bosansko narodno pozorište Zenica), kojoj će pripasti i nagrada Politike „Avdo Mujčinović“. Specijalna nagrada dodeljena je predstavi „Kuhinja „(Peter Handke/Mladen Materić, Narodno pozorište RS Banjaluka), jer je, kako je navedeno, taj komad „višestruko značajan kako za publiku, koja je imala prilike da se upozna sa razvojem Materićevog rediteljskog rukopisa, tako i za ansambl koji je bio u prilici da se upusti u istraživački rad i tako obogati svoje iskustvo i potencijale“.

Predsednik žirija Svetozar Rapajić istakao je da su odluke bile jednoglasne, a na pitanje Danasa da li je komad „Čarobnjak“ (FedorŠili/Boris Ljiješević, NP Sombor) bio u konkurenciji za neku od nagrada, odgovorio je da je ta predstava pominjana, ali da „Zločin i kazna“ po svim elementima odskače od ostalih predstava, pa i od „Čarobnjaka“.

Uprkos oceni pojedinih kritičara i dela publike, Rapajić smatra da je upravo neverbalni deo predstave „Kuhinja“ uspešniji.

- Ta vrsta neverbalnog teatra retko se viđa u našim pozorištima, posebno u nacionalnim teatrima. To je od velikog značaja i za sam ansambl, kao nekakva vrsta pedagoškog pristupa, ali i za edukaciju publike u Banjaluci. Mislim da je to prva predstava te vrste u ovom gradu - rekao je Rapajić.

Na užičkom festivalu, koji je održan od 11. do 17. novembra i čiji je slogan bila rečenica Dostojevskog „Šta će sutra s nama biti „, prikazano je, po oceni selektora Bojana Munjina i Zorana Stamatovića, šest najboljih pozorišnih ostvarenja iz BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije u protekloj sezoni. Osim pomenutih, prikazani su i komadi „Očevi su grad(ili)“, (Boris Liješević, CNP Podgorica) i „Revizor“ (N. V. Gogolj/Iva Milošević, Atelje 212).

Sinoć je, poslednje festivalske večeri i to van konkurencije, ansambl Ateljea 212 igrao komad „Sveti Đorđe ubiva aždahu“, a nagrade koje nose naziv „Ardalion“, po hrišćanskom svecu koji je bio glumac, umesto na festivalu u Užicu, biće uručene nagrađenima na njihovim matičnim scenama.

- See more at: http://www.danas.rs/danasrs/kultura/pre ... C5v3j.dpuf
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Montipajtonovci rasprodali predstavu za manje od jednog minuta

Legendarna britanska komičarska trupa "Monti Pajton" odlučila je da održi još četiri nastupa nakon što su karte za njihovu prvu zajedniču predstavu u Londonu u poslednje tri decenije, rasprodate za svega 43,5 sekundi.

Džon Kliz, Erik Ajdl, Teri Gilijan, Majkl Pejlin i Teri Džons, koji se nisu pojavljivali zajedno još od 1980. godine, najavili su prošle nedelje svoj dugoočekivani povratak na scenu, podstakavši ogromno interesovanje među obožavaocima.

Prvobitno su planirali da održe samo jednu predstavu 1. jula 2014. u O2 Areni koja može da primi 20.000 ljudi.

Ajld je tada rekao da žele da vide da li uopšte "mogu da napune salu".

Pokazalo se, međutim, da su promoteri spektakla bili u pravu kada su predvideli da će interesovanje biti ogromno. Karte koje su koštale ispod 100 funti preprodavane su samo 15 minuta kasnije za čak 1.600 funti.

"Prva predstava je rasprodata za 43,5 sekundi. U prodaju su odmah puštene karte za još četiri predstave koje će biti održane od 2. do 5. jula", kazao je za AFP portparol Montipajtonovaca.

Slavni komičari su rekli da će publici ponuditi mešavinu komedije i muzičkog spektakla koji će sadržati kako stare tako i sasvim nove skečeve.

Trupa se proslavila crnim humornom, nadrealističkom serijom "Leteći cirkus Montija Pajtona" koja se emitovala na Bi BI Siju od 1969. do 1974. godine, a priliku da je vide imali su i gleadoci u blizu 100 zemalja.

Jedan od njihovih najpoznatijih skečeva je "Mrtav papagaj", a snimili su i nekoliko filmova od kojih su najpoznatiji "Monti Pajton i Sveti Gral" (1975) i "Žitije Brajanovo" 1979).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

U Poljskoj zabranjena predstava Olivera Frljića

Komad se bavi malo poznatim slučajem masakra u mestu Jedvabne u kojem su poljski stanovnici tog gradića 1941. mučki ubili nekoliko stotina Jevreja

Produkcija predstave Olivera Frljića „Nebožanska komedija”, koja je trebalo da bude premijerno izvedena 5. decembra u Starom teatru u Krakovu, prekinuta je posle gotovo dva meseca proba. Povod je, kako objašnjava Oliver Frljić, objavljivanje uvredljivog članka u jednim desničarskim novinama, nakon čega su počele i pretnje glumcima i ansamblu ove predstave.

„Uprava Starog teatra u Krakovu, umesto da napravi sve što može da zaštiti ansambl i stvori uslove da se predstava izvede, odlučila je da je stopira. To ne mogu tumačiti drugačije nego kao cenzuru i dopuštanje da radikalna desnica odlučuje dokle sežu umetničke i građanske slobode. Uprava Starog teatra očigledno nije svesna dugoročnih posledica svog čina jer i posle osude poljske pozorišne javnosti nije promenila svoju odluku. Umetnost je prostor u kojem se slobode sporo i mukotrpno stiču, a vrlo lako gube. Stari teatar, mesto u kojem su stvarali Varlikovski, Lupa, Vajda i Jarocki, odlučio je da te slobode žrtvuje da bi umirio grupu ekstremnih desničara”, kaže u izjavi za „Politiku” Frljić, koji trenutno boravi u Krakovu.

„Nebožanska komedija“ se bavi problemom antisemitizma u savremenom tamošnjem društvu, kao i ulogom poljskog naroda u holokaustu, to jest temama o kojima se nedovoljno govori u javnosti. Primeri u kojima se Poljaci uzimali aktivno učešće u fizičkom istrebljenju njihovih jevrejskih sugrađana ne predstavlja deo zvanične istorije i o njima se ne zna gotovo ništa. O tome svedoči i podatak da je do 2000. godine gotovo bio nepoznat slučaj masakra u mestu Jedvabne, u kojem su poljski stanovnici tog gradića 1941. godine mučki ubili nekoliko stotina Jevreja.

U saopštenju javnosti koje potpisuje umetnički ansambl koji čine poljski glumci, između ostalog piše da „cenzura koja se dogodila u Starom teatru ima još veću težinu jer postaje izraz društvene nespremnosti za suočavanje sa najmračnijim epizodama vlastite istorije. Činjenica da se ona dogodila u pozorištu u kojem su svoju karijeru započeli i formirali se neki od najznačajnijih poljskih i evropskih reditelja pokazuje jasno odustajanje od one tradicije koja se nije libila da govori o onome što je u društvu službeno bilo prećutkivano”. Oliver Frljić našoj publici je bliže poznat po provokativnim predstavama „Zoran Đinđić”, „Kukavičluk”, „Mrzim istinu”...

Poljska „Gazeta viborča” ističe da je premijera otkazana od strane direktora Starog pozorišta i tako reći celog ansambla glumaca zbog „velike provokacije” koja nema ničeg zajedničkog s tekstom „Nebožanstvene komedije” velikog poljskog pisca Zigmunta Krašinjskog, a koji je u istom pozorištu 1965. režirao čuveni Svinarski.

B. G. T.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Jelena Kajgo: U vestima sam saznala da sam smenjena

Među direktorima javnih ustanova koje je u ponedeljak smenilo Privremeno veće u Beogradu je i Jelena Kajgo, direktorka Bitef teatra. U izjavi za „Blic“, ona kaže da je za vest o svojoj smeni saznala gledajući televiziju.

Slika

Jelena Kajgo

- Veoma sam neprijatno iznenađena načinom na koji je došlo do postavljenja novog direktora Bitef teatra. Saznala sam o tome uveče na vestima, a već sledećeg dana trebalo je da usledi primopredaja - veli Jelena Kajgo i dodaje:

- Ne doživljavam to lično jer znam da je Bitef teatar radio veoma uspešno i, uostalom, meni je, kao i većini direktora u institucijama kulture, istekao mandat, ali ne razumem koji su motivi da se ne raspiše konkurs i na taj način odabere novi direktor, već da se prave ovakvi prevrati preko noći. I to pet dana pred novu premijeru.

Jelena Kajgo napominje da je u medijima naznačeno kako su smenjeni direktori koji su loše poslovali, a Bitef teatar se ne ubraja u takve.

- Ako se neko uopšte bavio procenom rada Bitef teatra, mogao je da konstatuje da nikada nismo imali ni dinara duga, i u ovoj teškoj finansijskoj situaciji imamo uvek na računu nekoliko miliona dinara. U sezoni smo imali po osam premijera, veliki broj gostovanja i veliki broj nagrada. Imamo razvijenu saradnju s nezavisnom scenom i s velikim brojem koproducenata u zemlji i inostranstvu. Razvili smo u Bitef teatru plesnu scenu i Bitef dens kompaniju, i tu leži moja velika zabrinutost, na koji način i da li će uopšte biti očuvan taj rezultat koji smo postigli, vrhunske produkcije, kritike, nagrade... Zaista ne želim da verujem da se toliki trud i rad mogu urušiti preko noći jer to deluje obeshrabrujuće za mnoge ljude koji se bave kulturom i umetnošću - kaže Kajgo.

U gradskom Sekretarijatu za kulturu Skupštine grada Beograda se mogu proveriti podaci o pozitivnom poslovanju Bitef teatra o kojima govori Jelena Kajgo.

Novi upravnik funkcioner SPS

Slika

Novi čelnik Bitef teatra je Miloš Latinović (1963), politikolog iz Kikinde. U rodnom mestu je predsednik odbora SPS, doskora je bio zamenik predsednika opštine.

Prvu zbirku priča objavio je 1993. („Knjiga kamenja i sećanja“), a do danas je izdao desetak knjiga pripovedne proze, romana, eseja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Evo još jedne loše vesti:
Srušio se plafon u pozorištu, povređeno 88 gledalaca!

19.12.2013. 00:29, 20.12.2013. Autor: Telegraph.co.uk

Deo plafona srušio se u četvrtak veče u čuvenom londonskom Apolo teatru, tokom izvođenja predstave, usled čega je povređeno najmanje 88 osoba, dok je sedmoro zadobilo povrede opasne po život.

Predstavu „Čudnovata zgoda psa u gluvo doba“ gledalo je 720 ljudi, a na polovini prvog dela čulo se krckanje.

Ubrzo posle toga deo krova je počeo da se odvaja, a zatim je pao na nesrećne gledaoce u parteru, u blizini scene. Povređeni su u šoku, krvavi i prašnjavi, počeli da napuštaju zgradu, posle čega im je ukazana lekarska pomoć. Oni koji su ostali zarobljeni ispod ruševina ubrzo su izvučeni.
Pa sad ti idi u pozorište.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Priča o našem čemeru: Premijera "Naših sinova" 24. januara

Pitanja koja u komadu postavlja V. J. Marambo su tragično aktuelna i danas - moglo se i zvanično i nezvanično čuti tokom probe predstave u režiji T.M. Rigonat na sceni nacionalnog teatra.

U adaptaciji komada rediteljka je uvela i lik pisca, a igra ga Milutin Milošević. „Trudio sam se da istorijske činjenice o njemu budu deo lika“, kaže glumac.

Scenom kroče Miodrag Krivokapić, Olga Odanović, nedugo zatim Nataša Ninković, Branka Petrić… Nižu se scene jarkih likova i situacija, reskog humora, gotovo dokumentarne slike života… Odvija se pozorišna pripovest o sudbini jedne mnogočlane patrijarhalne porodice kojoj beda diše za vratom, porodice koja se za kakav-takav život bori negde na beogradskoj perfiriji, a kroz nju i njena tamna jutra i gorke večeri prelama se slika vremena.

- Predstava, između ostalog, govori o sudaru svetova tradicionalnog i modernog, o krizi autoriteta oca, o pobuni sina - kaže rediteljka Tanja Mandić Rigonat tokom prve generalne probe.

- Igram pukovnika, oca sa puno dece, koji ima ugled a nema novca, koji gleda kako se prikloniti bogatim skorojevićima - veli Brik Krivokapić.
Igraju: Miodrag Krivokapić, Olga Odanović, Nataša Ninković, Nenad Stojmenović, Bane Vidaković...

I Olga Odanović, koja igra pukovnikovu suprugu, skreće pažnju na činjenicu da je reč o izvrsnom komadu i nepravedno skrajnutom piscu.

- Ovo je priča o nama, našim životima, našem čemeru, našim porodicama, našim mukama... Često govorimo porodica, a zapravo ne znamo kako te porodice žive. U kući su jedno, van kuće drugo. Čovek se zapita - šta je to zapravo s nama. Česti i dugotrajni višak istorije, omča bede i pritisak beznađa deformisali su mutirali čovekovu mentalnu, pa i genetsku strukturu - ističe Olga.

Komad “Naši sinovi” napisan je 1906, a šest decenija kasnije na scenu ga je vratio Miroslav Belović u JDP-u. Branka Petrić igrala je tada, a deo je i ove glumačke postave.

- Predstava je bila vrlo uspešna. Pukovnika je igrao Milivoje Živanović, njegovu ženu Rahela Ferari Miša Janketić je, maestralno, igrao ulogu koju u ovoj postavci igra njegov sin. I tada i sada svaka rečenica je snažna, dragocena i odzvanja - zaključuje Branka Petrić.

Komad iz 1906.

Komad je napisan 1906. Rađen je potom u JDP 1966. (Miroslav Belović), zatim u Zvezdara teatru 1995. Jagoš Marković. U BDP-u Ana Miljanić je radila "Naše očeve" Maramba. Interesantno je da su komadi ovog pisca, postavljani na scenu u periodima kada su se odvijale potresne situacije u zemlji (1908, 1968, 1992. i 1996. godine).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Velika scena "Ateljea 212" dobila ime "Mira Trailović"

Velika scena “Ateljea 212” od sutra će se zvati scena “Mira Trailović” potvrđeno je danas je u tom pozorištu gde je upriličena svečanost povodom 90 godina od rođenja i 25 od smrti Mire Trailović žene koja je svojim ogromnim doprinosom obeležila pozorišni i kulturni život Srbije i negdašnje Jugoslavije.

Inicijativu je pokrenula v.d.upravnik Ivana Dimić, a danas su na scenu stali negdašnji i sadašnji članovi "Ateljea 212" i označili trenutak od kog scena dobija ime Mire Trailović.

Mira Trailović (1924, Kraljevo - 1989, Beograd) je nesumnjivo jedna od ključnih ličnosti ovdašnjeg, i ne samo ovdašnjeg teatra. Kada su Joneska 1971. pitali šta ga je dovelo u Beograd i šta je u njemu video, odgovorio je: “Miru Trailović. Zar to nije sasvim dovoljno?”

Svojom izuzetnom energijom Mira Trailović je od Ateljea 212, čiji je bila dugogodišnji upravnik, stvorila kultno mesto. Naime, to pozorište koje je ona zajedno sa grupom istomišljenika stvorila 1956, bilo je prvi teatar istočne Evrope u kojem se igrala predstava “Čekajući Godoa” Semjuela Beketa, prvi koji je sa predstavom “Ko se boji Viržinije Vulf” Edvarda Olbija, u njenoj režiji, gostovao u SAD, otvorivši „Linkoln centar“ u Njujorku, prvi u kojem su otkrivani i jugoslovenskoj publici predstavljeni avangardni pisci Sartr, Jonesko, Žari, Šizgal, Kopit, Žene...

„Buldožer u bundi“

Ostalo je zabeleženu da su je mnogi u šali i iz milošte zvali „buldožer u bundi“. Njene predstave kada je o režiji reč bile su avangarda u pozorišnom životu Beograda. A oni koji su je poznavali kažu da njoj u spomen treba reći da se grozila reči „avangarda“. Odbijala je da njen rad ima ikakve veze s tom odrednicom i uvek je postavljala pitanje: „A šta je to avangarda?“.

Zajedno sa Jovanom Ćirilovim osnovala je Beogradski internacionalni teatarski festival - Bitef, čiji je umetnički direktor bila od 1967. do smrti. U vreme kada je svetskom političkom scenom dominirao Hladni rat, taj festival je bio jedinstveno mesto na kojem su se sretali umetnici sa obe strane gvozdene zavese. Njeni gosti i gosti Beograda bili su Beket, Piter Bruk, Žan-Pol Sartr, Bob Vilson, Pina Bauš, La Mama, Grotovski...

Dobitnica je najvišeg odlikovanja Francuske za ono što je ostvarila dok je živela i radila u Parizu u Teatru nacija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Biti pošten u nepoštenom vremenu

- Predstava „Anđeli čuvari" prema tekstu Staše Koprivice i u režiji Veljka Mićunovića premijerno će biti izvedena 25. januara u 20 sati na sceni „Rade Marković" u Beogradskom dramskom pozorištu.

Zavodljiva priča o odbeglim robijašima koji čine dobro delo prvobitno je bila francuska komedija „Anđeoska kuhinja" Alberta Husona, da bi zatim poslužila Samjuelu i Beli Spevek kao potka za komad „Moja tri anđela". Takođe, kultna američka komedija „Mi nismo anđeli" bazirana je na tom tekstu. Staša Koprivica, kojoj je ova predstava spisateljski debi, rekla je da je bila inspirisana dramom Sema i Bele Spavek, te scenarijem Ronalda Mek Dugala, ali je komad aktuelizovala i prilagodila sadašnjem trenutku.

„Napravili smo novi komad koji problematizuje pitanja kako biti pošten u nepoštenom vremenu i da li je potreba za golim opstankom jača od ljudske dobrote. Sve je počelo od neke lagane komedije sa elementima vodvilja da bismo kako smo dublje ulazili u proces rada shvatili da pravimo melodramu, koja je na momente veoma duhovita, ali na kraju, nadam se, dovoljno istinita da bi bila isključivo komad koji će da zabavi."Ova dinamična i trilerski napeta priča u kojoj robijaši pomažu jednoj čestitoj porodici u dužničkim nevoljama, inspirisala je Veljka Mićunovića, kako je rekao, na razmišljanje o tome ko su zapravo negativci. Da li su to glavni junaci, robijaši, u startu predstavljeni kao ličnosti od kojih se ne očekuje ništa dobro. „Bilo mi je inspirativno da razmislim o tome sudimo li o ljudima apriori u odnosu na ono što ih je zadesilo u životu i ne postavljajući pitanje da li za situaciju u kojoj se nalaze možda nisu krivi. Pokušao sam da napravim istinitu, aktuelnu i svevremenu priču u kojoj će se, mislim, mnogi prepoznati."„Anđeli čuvari" traju 1 sat i 20 minuta, a u njima igraju: Marko Živić, Andrija Kuzmanović, Milan Čučilović, Ljubinka Klarić, Anja Alač, Milan Prljeta, Vladan Milić, Slobodan Boda Ninković, Milorad Damjanović i Dejan Matić Mata. Scenografija je poverena Vesni Popović, kostim Dragici Laušević, a muziku je birao reditelj. -
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta