Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Novi zakon će ugasiti pozorišta

Zbog novog zakona o budžetskom sistemu, koji ograničava broj honorarnih radnika, pozorišta su u veoma teškoj situaciji.

Zbog takvog stanja, zakazan je sastanak upravnika i direktora svih profesionalnih pozorišta u Srbiji za ponedeljak u 10 sati u Udruženju dramskih umetnika Srbije kako bi zajednički našli rešenje.

Aleksandar Milosavljević, upravnik Srpskog narodnog pozorišta, kaže da je zakon maksimalno restriktivan i da ne uvažava razliku između javnih preduzeća i institucija kulture.

Zavisimo od spoljnih saradnika

I Ljubica Ristovski, upravnica Narodnog pozorišta u Subotici, smatra da je rad pozorišta ugrožen.
- Svako pozorište zavisi od spoljnih saradnika. Prošle godine smo imali 77 angažovanih, a novi zakon nam omogućava samo 10. Mi smo tražili od Ministarstva finansija dodatno tumačenje, ali ga još nismo dobili, a poslali smo i zahtev za saglasnost za zapošljavanje dodatnih ljudi. Ukoliko to ne dobijemo, onda će repertoar stati.

- Možda će nove odredbe dati razultata u javnim preduzećima, ali pozorištima će samo naneti nenadoknadivu štetu. Bićemo prinuđeni da u jednom trenutku stanemo s radom i to neće biti nikakav politički potez ili potez razmaženih ljudi koji žive u kulama od slonovače, već reakcija ljudi koji ne mogu da rade - smatra Milosavljević i dodaje da to nije prvi zakon, ali ni poslednji koji se donosi bez uvažavanja specifičnosti pozorišta.

- Tada smo dobili i pismo od Ministarstva finansija da se taj zakon ne odnosi na angažmane u pozorištima. Kada je stigla inspekcija i kada sam im pokazao papir, inspektori su mi rekli da je to mišljenje ministra, ali da to nije zakon - objašnjava Milosavljević.

On napominje da se godinama sprovodila politika da pozorišta ne zapošljavaju, već da po potrebi angažuju ljude.

- O naručivanju novih dela kao što smo radili za predstavu „Nahod Simeon“ ili operu „Mileva“ više ne smemo ni da razmišljamo - rezigniran je upravnik SNP.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Glumci amateri protestuju zbog "Kursadžija"

BEČEJ - Glumci amateri bečejskog Gradskog pozorišta pozvali su lokalnu samoupravu da ne dozvoli izvođenje predstave "Kursadžije" u toj kulturnoj ustanovi.

Oni u otovorenom pismu upravi Gradskog pozorišta i loklanim vlastima navode da je lokalni odbor Srpske napredne stranke najavio da će u okviru predizborne kampanje u ovoj kulturnoj ustanovi organizovati predstavu "Kursadžije", te ocenjuju da bi to bilo "skrnavljenje centra kulture našeg grada".

"Mi, glumci amateri, volonteri Gradskog pozorišta, bili smo tu za vreme prethodnih vlasti i bićemo tu i u narednom periodu. Poslednja dva festivala na kojima smo učestvovali su Olimpijada kulture u Beogradu i Festival omladinskih scena u Beloj Palanci – na oba festivala smo dobili nagrade za najbolju predstavu, najbolju mušku ulogu i najbolju žensku ulogu. Da bismo mogli da učestvujemo na ovim festivalima, sredstva nam je dodelio Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu AP Vojvodine. Nažalost, nismo uspevali da iskoristimo prilike i odazovemo na brojne pozive koje smo imali, ali jedini problem je bio u tome što nismo imali sredstva ni za putovanje, a kamoli za nešto više", stoji u otvorenom pismu.

Glumci amateri ističu da se, pored njihovog truda da promovišu kulturu, dešava da su "lokalne vlasti odlučile da se dodvore širokim narodnim masama dovođenjem grupacije pod nazivom 'Kursadžije' u naš grad, a u cilju osvajanja još kojeg jeftinog političkog poena pred izbore".

"To nije kultura, to nije ono za šta smo posvećenički i marljivo radili, nesebično trošeći svoju energiju, vreme i znanje! Nedopustivo je da se troši novac za sat vremena jeftinog smeha, umesto da se taj isti novac uloži u pravljenje kvalitetnih i poučnih predstava koje posle možemo igrati na desetine puta", zaključuje se u otvorenom pismu, uz poziv da se sredstva namenjena za ovaj vid promocije usmere Bečejskoj omladinskoj drami.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Jedan dan iz Nušićevog života

Dušan Kovačević u svom tekstu smešta radnju u kafanu u kojoj Nušić najradije provodi vreme, kaže reditelj Nebojša Bradić

„Rođendan gospodina Nušića” naziv je najnovijeg dramskog teksta Dušana Kovačevića, čije probe će u režiji Nebojše Bradića početi narednih dana na sceni Zvezdara teatra. Beogradska premijera se očekuje 10. aprila, a dan kasnije ovu predstavu premijerno će videti publika u Smederevu.

Kovačević se u komadu „Rođendan gospodina Nušića” bavi samo jednim danom iz Nušićevog života. To, međutim, otkriva reditelj Bradić, nije običan dan, običnog čoveka, već 60. rođendan velikog pisca.

– Kovačević se lakoćom, humorom i setom, kreće između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta ovog velikana, smeštajući radnju u kafanu u kojoj Nušić najradije provodi svoje vreme – kaže Bradić i objašnjava kako je došlo do ove saradnje:

– Dušan Kovačević je želeo da u Zvezdara teatru obeleži jubilej Branislava Nušića, originalno i kreativno, kao praznik srpske kulture, onako kako to ovom velikanu i dolikuje: novim tekstom i predstavom o Nušićevom životu. Razmišljajući o tome, započeo sam pisanje drame „Druga kuća”, u kojoj sam istraživao i spajao setno i aktuelno sa biografskim detaljima koji rade sami za sebe. Kovačević je smatrao da današnjem gledalištu, a i Nušiću, priliči nešto pikantnije i pronicljivije. Tako je nastao „Rođendan gospodina Nušića”, ovoga puta pisan rukom majstora. Zahtevan i uzbudljiv proces saradnje sa Kovačevićem i otkrivanje „enigme Nušić”, nastaviće se narednih dana na prvim probama.

Budući da je Branislav Nušić (1864–1938), srpski književnik, komediograf, novinar i diplomata, bio najbolji svedok svoga vremena, zanimalo nas je, iz vremenske perspektive, kako će biti predstavljen na sceni Zvezdara teatra.

– Perspektiva je kompleksna poput same ličnosti velikog pisca i vremena u kojem je živeo i stvarao. To je period kada su rane posle Prvog svetskog rata još duboke i nezalečene, a novo vreme svojom brzinom nameće nove izazove. Svi su u komadu nepopravljivo obeleženi istorijom, ali niko nije poražen. Komične situacije senči neka vrsta tragične ironije. Publika će u „Rođendanu...” pronaći brojne činjenice za koje do sada nije znala i otkrivati analogiju sa našim vremenom. To je vreme u kome se jasno vide posledice mnogih pogrešnih odluka – kaže Bradić.

Branislav Nušić je ličnost koja je svojim životom i delom ostavila neizbrisiv trag u srpskoj pozorišnoj istoriji. Koliko je delikatno, obavezujuće, baviti se Nušićem na sceni, Bradić objašnjava:

– Čarls Dikens je jednom prilikom rekao: „Život gotovo svakog čoveka koji poseduje velike talente, može da bude tužna knjiga za njega samog.” Mislim da bi to moglo biti polazište za nastanak ove predstave o Branislavu Nušiću. Veoma je teško praviti predstavu koja kao osnovu ima nečiji život, a pogotovu pisati o nekom o kome vlada stereotip da je bio pisac komedija i kozerija. Nušićevo delo, međutim, otvara mnoge dileme i brojna pitanja na koja se nude mogući odgovori. Na primer: Zašto je glas komediografa zaćutao u godinama pre, za vreme i posle rata? Kako se i zašto Nušić penzionisao i kasnije aktivirao? Kakav je bio njegov privatni život? Zašto se Nušić uputio u Sarajevo da tamo pravi „grad opsednut pozorištem”? Kakav je bio odnos Nušića prema glumcima? Poštujući biografske odrednice, valja se upustiti u „bekstvo od biografije”. U ovome je zadatak reditelja lakši od zadatka pisca.

Bilo bi važno i lepo, naglašava Bradić, da 150 godina od rođenja Branislava Nušića srpsko pozorište i srpska kultura obeleži novim čitanjima njegovih dela. Zbog toga Duško Kovačević podstiče, osim pozorišta, i neke druge institucije kao što su SANU, Matica Srpska i Sterijino pozorje da se uključe u ovaj jubilej. Zajedničkim nastupom jubilej će biti vidljiviji, a njegovi rezultati trajniji.

----------------------------------------------

Branislav Lečić tumači Nušića

Naslovni lik u predstavi „Rođendan gospodina Nušića” Bradić je poverio iskusnom Branislavu Lečiću. Evo i zašto:

– Očekujem da će Lečić svojim glumačkim i životnim iskustvom na pravi način oživeti lik velikog pisca. Jer, Branislav Nušić nije samo ličnost iz književne i pozorišne istorije. On je više od toga: stari lav, pomalo posedeo, pomalo razočaran i gažen sudbinom, ali čovek koji ne odustaje. Nušić je, između ostalog, i nacionalni radnik, tribun, govornik, džentlmen, zabavljač. Verujem da će Lečić svom imenjaku podariti deo svog ličnog šarma i harizme – kaže Bradić.

Ulogu starog ratnika i Nušićevog prijatelja tumači Dragan Petrović, mladu glumicu u usponu – Tamara Dragićević, a kelnera koji se priprema za svoj glumački debi – Petar Benčina. Na svoje glumce čekaju još dramski pesnik, tragičar i hor devojaka kafanskih muzičara koje će pripremiti Vlada Marković.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Princip je žrtva

Autor: A. V. M.

Beograd - „Mali mi je ovaj grob“, predstava po istoimenoj drami Biljane Srbljanović, u režiji Dina Mustafića, biće premijerno prikazana na sceni Bitef teatra 12. marta.

Fokus predstave su implikacije sarajevskog atentata na značaj borbe za slobodu, revolucije i mladosti, na ličnom i opštem planu. Autorka Biljana Srbljanović ovom dramom brani političke ideje i akcije Mlade Bosne, prikazujući najpoznatijeg aktera, Gavrila Principa, kao žrtvu.

- Princip je sam bio eksploatisan, on nije ni terorista ni heroj, on je zapravo poslednja žrtva svoje revolucije. U tom smislu je i sama revolucionarna ideja, kao razorna i opasna za političke establišmente, morala biti transformisana, da bi mogla da bude ugušena. Sa početkom ratova devedesetih, najednom smo se setili nacionalnog porekla Principovih roditelja, u predvečerje klanice insistiralo se na samom činu ubistva, a ne na ideji revolucije kojoj je ubistvo, na veliku žalost i samog Principa, bilo sredstvo. Srpski i hrvatski nacionalisti i klerofašisti uvek su se bolje razumevali nego bilo ko drugi na ovim prostorima. Kada su jedni kidnapovali Principa, drugi su to dočekali sa aklamacijom, zadajući poslednji, smrtni udarac jugoslovenskoj ideji. Ideja jugoslovenstva je nekako banalizovana i time prokazana, a u svojoj suštini je bila revolucionarna i veoma napredna. U Mladoj Bosni prepoznajem se, pre svega, u političkim idejama i potrebi za aktivizmom, prepoznajem se i u naivnosti i tom plemenitom mladalačkom duhu. Ne zato šta sam sama mlada, već zato što se osećam neodraslom. I dalje verujem da tajni tamburaški orkestar i školska skrivena udruženja mogu promeniti svet, to je ono šta me spaja sa tim naivnim mladićima i devojkama - izjavila je Srbljanovićeva.

Dino Mustafić objašnjava da je dramski tekst Biljane Srbljanović prilika da se scenski istraži istorijski prelomni trenutak čovečanstva, kroz savremenu perspektivu balkanskog usuda koji nas privezuje za grobove i uspomene, stavlja u poziciju stalnog preispitivanja, situaciju nacionalne dužnosti i nužnosti suprotstavljanja stvarnosti.

- Sve stavljamo u scenski okvir klaonice kao metafore ljudske sudbine, strahova i presuda prema Mladobosancima koji se nisu mirili sa zatečenim svijetom, željeli su da ga mijenjaju, sanjali su slobodu i slogu južnoslovenskih naroda. Ostajemo vjerni epohi u prvom dijelu predstave, osluškujemo ritam njihovog srca koje vjeruje u pravednu utopiju, ali nosi sa sobom i dilemu, sigurnost i sumnju, mir i iskušenje, naposljetku grijeh i kaznu za učinjeno. Ovo nije niti politička, niti istorijska drama, već savremena, angažovana prema našoj stvarnosti koju prepoznajemo. Njen umjetnički jezik mora da postavlja i pitanja etičke prirode koja se pamte i uznemiravaju - smatra Mustafić.

U predstavi igraju: Milan Marić, Svetozar Cvetković, Ermin Bravo, Marko Janketić i Amila Terzimehić. Reprizna igranja su 13, 14. i 15. marta. Predstava nastaje u koprodukciji Hartefakta, Bitef teatra, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva i kazališta Ulysses sa Briona u saradnji sa brojnim partnerima iz regiona. Dramaturzi su Božo Koprivica i Željka Udovičić, scenografiju potpisuje Dragutin Broz, kostim Darinka Mihajlović, scenski pokret Sonja Vukićević, a muziku Draško Adžić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Čudi me da je Srbljanovićka stala u odbranu Principa. No, treba videti tekst.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Skandal u Novom Sadu: Đaci dovikivali glumcima "crkni" i hoćeš li umreti više"

Zbog ponašanja učenika u publici prekinuta predstava u Srpskom narodnom pozorištu

"Antigona" je izvedena za učenike prvih godina srednje ekonomske i tehničke škole u okviru projekta "Školska lektira u pozorištu". Dok se na sceni igrala "Antigona", među srednjoškolcima se paralelno dešavala njihova "predstava". Glumci su se od buke jedva međusobno čuli, a umesto aplauza, iz publike dopirala su dobacivanja poput "crkni", "plači", "hoćeš li umreti više".

- Sa njihovim dovikivanjima, urlanjem i glasnim razgovorima telefonom tokom predstave, ni uz najbolju volju nismo više mogli da se nosimo, remetili su nam koncentraciju - kaže glumica Jovana Belović.

Profesorka Akademije umetnosti i poznata glumica Jasna Đuričić, ocenila je da je ovo pokazatelj "kuda mi svi zajedno idemo".

- To je poprilično razočaravajuće, ne nudi neku nadu u našu budućnost, a ti mladi ljudi jesu naša budućnost, pa je ovo zapravo bio pokazatelj kuda mi svi zajedno idemo - kaže Đuričićeva.

Koordinator projekta Žanko Tomić kaže da deca jesu bila nemirna, ali da bi "Antigonu" možda trebalo igrati za neke starije uzraste. Gradski sekretar za obrazovanje Radomir Dabetić odbio je da prokomentariše ovaj incident.

PREDSTAVA PROVOCIRALA UČENIKE?

PREMA rečima direktora Srednje tehničke škole Stanka Matića, svi profesori su sedeli u prvom redu odakle nisu mogli da vode računa o deci, od kojih je većina u pozorištu bila prvi put. Ali, iako nije pogledao predstavu, on odgovornost prebacuje i na glumce.

-Predstava je na neki način provocirala učenike da i oni iskažu svoje viđenje ili emocije na malo glasniji način nego što bi trebalo - rekao je Matić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
Predstava je na neki način provocirala učenike da i oni iskažu svoje viđenje ili emocije na malo glasniji način nego što bi trebalo - rekao je Matić
Nisu nama problem ti i takvi učenici.

Problem su nam ovakvi direktori škola...

:cry:
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Uvek sam govorio da deca nisu kriva. Krivi su oni ili ono oko dece. Istina je da pozorište nije za svakoga, ali nekad se sa 3-4 godine učilo šta se sme, a šta ne. Ko to njima da kaže, kako da zavole umetnost ili bilo šta što nije "u se, na se i poda se"? Ja sam svedok događaja (pre jedno desetak godina) da profesor dovede đake do pozorišta na predstavu i kidne preko parka kući, a đaci uđu unutra. Ko?
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Apsolutno se ne slažem da su samo direktori škola odgovorni za ovakve skandale. Deo krivice snose i deca, roditelji, društvo, situacija u kojoj se nalazimo. Sistem vrednosti je pomeren. Danas si IN ako radiš ovakve stvari. Više te cene u školi. Ne možemo baš sve gledati kroz našu (mislim na pozorište) sjajnu decu. Sa tom decom se radi na pravi način.
A pre tog rada... Pitao bih Aleksu da li bi bilo koje od njegove dece učestvovalo u ovakvom ili sličnom skandalu? Svi znamo odgovor da ne bi. Zašto? Zato što su imali dobrog direktora škole? Ne brale moj, zato što su vaspitanje poneli iz kuće.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
Pre svega, hvala ti, dobri moj Neshoje, što misliš ono što si napisao.

Drugo, direktor je spomenut ne samo kao jedini krivac, već zato što se samo on i učenici spominju u toj vesti.
Naravno da sam smatrao da deca nisu kriva, već svi oni ostali, kraj i oko njih. Deca, najčešće, predstavljaju samo odraz okoline (i vaspitanja) iz koje dolaze.

Da se malo našalimo, ali ipak ostanemo u okviru teme:
Da li ste ikada čuli za bolest "ludog teleta"?
Naravno da niste.
Ali zato ste o "ludim kravama" čuli već mali milion puta.
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Drugačija promišljanja Velikog rata

Prvo izvođenje pozorišnog projekta “1914/2014 - Bojno polje sećanja” zakazano je za 6. mart, četvrtak, od 20 sati u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Sto godina nakon izbijanja Velikog rata, bosanski, srpski, turski, austrijski i nemački performer pričaju jedan drugome svoje priče iz kofera...

Pozorišni projekat je prva faza istoimenog projekta u koprodukciji Gete - Instituta, pozorišta HAU Hebel am Ufer i Cenrta za kulturnu dekontaminaciju.

Reditelj Hans-Verner Krezinger i reditelj i filmski stvaralac Regine Dura bavili su se skoro godinu dana temom promišljanja Velikog rata, pitanjima kako se on pamti danas, sto godina nakon izbijanja, i koja je njegova uloga u nacionalnim istorijama.

Nakon brojnih razgovora i intervjua, a zahvaljujući saradnji sa lokalnim partnerima, počeli su se i nazirati obrisi eksperimenta pod nazivom „1914-2014 - Bojno polje sećanja“.

Za njegove učesnike odabrano je nekoliko glumaca, po jedan iz Bosne, Srbije, Turske, Austrije i Nemačke. U Beogradu u projektu učestvuju glumci Damjan Kecojević i Lajoš Talamonti.

Oni će, poput trgovačkih putnika, jedni drugima pričati svoje „istorije iz kofera“, i tako doprineti sveobuhvatnom poimanju istorije. Na osnovu raznovrsnih predmeta, fotografija, slajdova, tekstova, filmskih inserata, letaka, porodičnih albuma, razglednica, pisama.. svaki će od njih oblikovati sopstvenu priču, protivurečeći ostalima ili dopunjujući njihove priče.

U okviru projekta „1914-2014 - Bojno polje sećanja“ perspektive će se više puta menjati, a neka od pitanja su: Gde se ko čega seća i kako, u Jugoslaviji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Turskoj, Nemačkoj i Austriji? Čemu se pridaje najveća pažnja, a o čemu se, što je još bitnije, uopšte ne govori? Da li je političko ubistvo legitimno, da li je Princip terorista ili heroj, da li je Austrougarska bila okupatorska sila ili multinacionalna država na čelu s dobronamernim, patrijarhalnim monarhom? Koje su bile posledice nemačko-turskog saveza? Ko se prikazuje kao neprijatelj, a ko kao uzor? Koju su ulogu isti ti neprijatelji i isti ti uzori igrali u Drugom svetskom ratu, a možda je igraju i sve do današnjeg dana?

Iste radionice kao u Beogradu biće održane na proleće u Sarajevu, gde će biti i javno izvođenje predstave. Sredinom aprila u Istanbulu trebalo bi da bude održan specijalni performans, a u junu se očekuje berlinska premijera predstave u pozorištu „Hebel am Ufer“ koja će objediniti izvođače iz pomenuta tri grada, kao i rezultate njihovog dotadašnjeg rada. Tom će se prilikom suočiti i različita shvatanja i različiti pogledi na istoriju.

Početak projekta pod nazivom „Rat i mir na Balkanu“ zakazan je za jesen, a reč je o medijskom projektu koji obuhvata dokumentarni film, internet-platformu i nastavni materijal.

Na portalu http://www.goethe.de/erinnerungen dostupna je građa - dvominutni video-klipovi, fotografije, snimljeni intervjui i dokumentarni materijal koji su Regine Dura i Hans-Verner Krezinger prikupili na studijskim putovanjima.

U intervjuima prolaznici, turisti i stručnjaci govore o tome kakav je značaj Prvog svetskog rata u današnje vreme, kao i o tome koju ulogu u ovom kontekstu igraju mesta memorijalnog karaktera u Srbiji, Bosni i Turskoj.

Tu su stare i nove fotografije poprišta odlučujućih događaja, propagandni materijal iz onog vremena, sličice koje su se tada skupljale i druga bogata dokumentacija. Na taj način posetilac iz različitih perspektiva stiče uvid u to kakav je bio odnos savremenika prema Prvom svetskom ratu, kao i u to kakav odnos prema njemu danas.

Ova internet stranica dopunjava pozorišni projekat, ali bi, s druge strane, trebalo da posluži i kao orijentir pri samostalnim istraživanjima i kao osnova za školske projekte.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
Pošto je jedan od koproducenata i Centar za kulturnu dekontaminaciju, u čijem radu zadnjih par godina mnogo više dominira politika i "soljenje pameti svima i u vezi svega", a kultura tek "tu i tamo", plašim se da će odgovori postavljeni u prethodnom postu biti debeeeelo dnevno-politikantski.

:evil:
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Sto godina Mikija Manojlovića u Prištini

Nije sporno što je gospodin Manojlović u Prištini i što radi predstavu s Albancima, to je za podršku. Sporno je što je srpski deo pozorišta proteran i počišćen bez ostatka

Slika

Predstava glumaca Srpske drame u srušenom Domu kulture kod Prizrena Foto Živojin Rakočević

Proslavljeni srpski glumac Predrag Miki Manojlović boravio je u Prištini, gde je započeo rad na projektu sa svojim kosovskim kolegama. Reč je o komadu Romeo i Julija, javio je ovdašnji portal Info-ks uz objašnjenje da će „tema projekta biti ljubav i mržnja, a ništa bolje se ne može učiniti od priče o Romeu i Juliji”. Miki Manojlović je razočaran što do ovakve saradnje i projekata nije došlo mnogo ranije.

– Ovo se nije desilo već 14 godina, a trebalo je da se dogodi pre 100 godina. Predstava neće imati dodira sa nacionalnim. Porodice Kapuleto i Montegi su porodice koje govore dva jezika, koje se ne razumeju i koje se mrze do smrti – kazao je Manojlović.

Površan čitalac će iz ovoga zaključiti kako je Manojlović prvi srpski glumac koji je došao u Prištinu, i da je uspeo ono što niko nije uradio u proteklih sto godina. Cinik će zaključiti kako nam Miki pokazuje, da smo to mogli i ranije, kao i da je M. M. pogodio u srce „realnost na terenu” i stavio tačku na istoriju nesporazuma. Drugi će se, pak, zapitati: može li glumac zalečiti rane, etnički, kulturološki i jezički očišćene Prištine? Jasno je da on ne može Nisimu Konfortiju, prištinskom Jevrejinu, vratiti otetu i, pre koju godinu, do temelja razrušenu kuću sa čijeg balkona je mogao gledati glumce Albance i Srbe kako pijani odlaze iz pozorišne kafane. Možda je među njima bio Dejan Mijač koji je režirao u Albanskoj drami, jer su se dve trupe istog pozorišta preplitale, pa su srpski glumci koji su znali albanski igrali u Albanskoj drami, i obrnuto albanski glumci na srpskom u Srpskoj drami. I nije bio samo Mijač, bilo ih je mnogo, i nije nikada bilo idealno i skladno... Tu dolazimo do paradoksa trenutne fingirane multietničnosti: kako je moguće da su Srbi i Albanci bili zajedno, kad ih je Miki sada spojio prvi put, radeći Šekspira. A trebalo je to da urade pre 100 godina!

Da je Miki došao u Prištinu pre tačno sto godina, a mogao je, dočekao bi ga Milan Rakić velikosrpski provincijski pesničić, što su ga ovde, u kolonijalnu misiju, poslali zli Karađorđevići. Da je Miki došao, pre 115 godina, sudario bi se u bednoj kasabi sa zalutalim srpsko–cincarskim skribomanom i škrabalom Branislavom Nušićem. Taj zli um je došao da Albancima otme Kosovo. Kako bi istorija drugačije izgledala – da ga je Miki, ovako krupan, pridavio u onom otomanskom blatu! Da je Miki u prištinsku anarhičnu i ruševnu varoš banuo pre sto dvadeset godina sreo bi jednog teškog bolesnika – tuberana Vojislava Ilića. Njega su osvedočeni rusofili i hegemoni Obrenovići poslali da Albancima prenosi bolesti. TBC Vojislav je rodonačelnik većine bolesti iz oblasti grudobolje kod Albanaca, pre njega oni nisu od toga bolovali. Koga danas može sresti Miki M. u Prištini? Srbi su potpuno nestali, a ako slučajno svrati u srpski gračanički geto dočekaće ga starica Vuka Ivanović što je prošle godine pobegla iz tog divnog grada, prebijana i ponižena.

Biće ipak da je pre našeg Mikija ovde stigao Miki Maus, a pre Mausa nije bilo ni Srba, ni Albanaca, ni Nušića ni Rakića, ni mržnje, ni ljubavi – jer je, izgleda, naše pamćenje počelo od jednog miša.

– Fini ljudi iz Beograda imaće duge, fine razgovore sa finim ljudima iz Prištine, ali će nekako u tim razgovorima da zaborave na Srbe s Kosova i srpske institucije kulture s Kosova; fini ljudi iz Beograda uporno će zaboravljati nas koji nismo pozvani da budemo fini, i mi koji nismo pozvani da budemo fini ostaćemo kao neka, da kažem, subcivilizacijska vrednost, odnosno „Srbi s Kosova”. I tako će, kao što se događa u Hrvatskoj, da beogradska pozorišta odlaze u Zagreb a hrvatska u Beograd, zaobilaziti Srpsko narodno pozorište izbeglo u severnu Mitrovicu, kao što sada zaobilaze Knin, jer to naprosto nije politički isplativo i nije „korektno” – izjavio je Nenad Todorović, sada već bivši direktor Srpske drame Narodnog pozorišta iz Prištine.

Nije sporno što je gospodin Manojlović u Prištini i što radi predstavu s Albancima, to je za podršku. Sporno je što je srpski deo pozorišta proteran i počišćen bez ostatka. Sporno je to što ta trupa više nema svoj dom, što nema svoj grad i što joj je scena u blatu. Sa druge strane, važnije je od Mikija i Prištine, što to pozorište sada igra komade apsurda po srušenim domovima kulture, na jednom jedinom trgu u Orahovcu, za jednu staricu kod Uroševca, za poniženu Vuku u jednom sobičku u Prištini, dok je još bila tamo. To pozorište niko nije zvao na projekte, ono ide i traži svoje gledaoce.

Kad neki novi Miki, za sto godina, dođe po drugi put među Albance i Srbe, pod uslovom da ovi poslednji uopšte prežive, neka nikada ne kaže: „Ovo se nije desilo već 14 godina, a trebalo je da se dogodi pre 100 godina.”

Živojin Rakočević
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Premijera predstave „Kod večite slavine“ sutra u Narodnom pozorištu

Nastasijevićeva drama posle 80 godina na sceni


- Drama „Kod večite slavine“ Momčila Nastasijevića, u režiji Milana Neškovića, biće premijerno izvedena sutra u 20.30 na sceni „Raša Plaović“ Narodnog pozorišta, najavljeno je na jučerašnjoj konferenciji za novinare. Iako je Nastasijevićev komad, koji je napisan 1935. godine, igran u Zenici, Somboru, Kragujevcu i Vršcu, nikada nije bio postavljen na sceni u Beogradu. Prema rečima direktora Drame Spasoja Ž. Milovanovića, ovaj komad je nezaobilazna stepenica u razumevanju razvoja srpske drame i pozorišta.
- Nastasijević nije pripadao nijednom pravcu, već se bavio narodnom poezijom i u njoj tražio inspiraciju, istovremeno koristeći iskustva svetske literature. Na početku rada bilo je strepnji, ali je zahvaljujući kreativnosti i strpljenju mladog reditelja i cele ekipe dobijena uzbudljiva i moderna predstava - istakao je Milovanović. Nešković je kazao da je ovo najsvetliji primer srpske dramaturgije između dva svetska rata, ali da se nijedan veliki reditelj nije usudio da ga radi.- Zahteva radikalni pristup, da svi u ansamblu izvrnu svoju kožu naopačke, postave je na doboš i onda sviraju po njoj. To je jedini način da komad bude živ na sceni, savremen i da komunicira - kazao je reditelj i dodao da su se svi u ansamblu jako potrudili da jezik koji je arhaičan ne zvuči tako, te da ništa od teksta nisu izbacili, čak su i dodali neke Nastasijevićeve pesme.U fokusu drame je tragična, incestuozna ljubav brata i sestre, uz sukob dve porodice, dok se u kafani „Kod večite slavine“ objedinjuju životi ljudi iz jednog sela. U predstavi igraju: Aleksandar Srećković, Boris Pingović, Vanja Ejdus, Hana Selimović, Nebojša Dugalić, Nenad Stojmenović i drugi. Adaptaciju Nastasijevićeve drame uradio je Slobodan Obradović, dramaturg je Molina Udovički Fotez, scenograf Vesna Popović, kostimograf Tamara Bušković, a kompozitor Vladimir Pejković.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

„Stilske vježbe“ u izvedbi hrvatskih glumaca Lele Margitić i Pere Kvrgića u Narodnom pozorištu

Mi ćemo to žlabrati dok možemo stojati


Beograd - Gotovo pola veka neprekidnog izvođenja jedne predstave u originalnoj postavi vredno je beleške u Ginisovoj knjizi rekorda, gde je pre sedam godina predstava „Stilske vježbe“ i našla svoje mesto, a koju maestralno i neumorno izvode Lela Margitić i Pero Kvrgić. Beogradska publika imaće jedinstvenu priliku da ih večeras vidi u Narodnom pozorištu.

Slika

- Ovo je stara predstava, a mi smo razmaženi jer smo navikli da nas vole, da imamo lep tretman. Ona je adaptirana zagrebačkim prilikama, ali nadam se da se Beograđani još uvek sjećaju Zagreba. Predstava ne uspjeva bez publike - kazala je na jučerašnjoj konferenciji za medije čuvena glumica Lela Margitić.

Prisutni novinari imali su čast da prisustvuju kratkom delu predstave, iako su glumci od puta i lošeg vremena bili prilično iscrpljeni te su izvodili sedeći. Lela Margitić prisetila se kako je izgledalo prvo izvođenje ovog komada 1968.

- Tada sam, te prve godine bila samo gledateljica u publici, a reakcija je bila fantastična, mislila sam da ću doslovce umrijeti od smijeha - podsetila je Margitić i objasnila da je ona kao sasvim mlada glumica došla u tu predstavu nakon godinu dana. Od tada nisu pravljene ozbiljnije pauze, a Lela Margitić dodaje da su profesionalizam i neka vrsta inata ključni za ovako dugo i uspešno bavljenje ovom predstavom.

- Mi ćemo to žlabrati, tako se u Zagrebu kaže brbljati, sve dok možemo stojati - kazala je.

Gostovanje najdugovečnije predstave na svetu s istom glumačkom ekipom biće realizovano zahvaljujući Sporazumu koji su 19. februara potpisali v.d. upravnika Narodnog pozorišta u Beogradu Dejan Savić i direktor produkcije „Nju koncept“ Džerald Kazaferović.

Radi se o jednoj običnoj zgodi iz svakodnevnog života koja, u tumačenju izvrsnih Pere Kvrgića i Lele Margitić, na dvadesetak različitih načina postaje vrhunska komedija, burleska koja oduševljava, mami salve i salve smeha, te oduševljava glumačkom virtuoznošću.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Predstavljen prvi Šekspir festival

Prvi Šekspir festival, koji će biti održan od 19. do 25. juna u ambijentu Vile Čortanovci, ugostiće čuveni Glob (Globe) teatar iz Londona, koji će predstavom "Hamlet" otvoriti festival u okviru svoje svetske turneje povodom 450 godina od rođenja Vilijama Šekspira.

Program festivala počinje Gloubovim "Hamletom", a gostovaće i Državno dramsko pozorište Kote Marjanišvili iz Gruzije sa predstavom "Kako vam drago", zatim Mestno gledališće ljubljansko sa "Ukroćenom goropadi" i Pozorišna trupa Rajska priča iz Grčke sa projektom "Romeo i Julija za dvoje".

Gostovaće i umetnica Nina Salinen iz Finske koja je osmislila koncept i tekst predstave "Siroti siroti Lir" prema Šekspirovoj drami "Kralj Lir", a glumci četvrte godine glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu pripremili su izvođenje predstave "Muzej Šekspir".

Direktor i selektor festivala Nikita Milivojević nastupiće sa režijom predstave "Henri VI", koja je rađena u koprodukciji Narodnog pozorišta iz Beograda, fonda Laza Kostić i Glob teatra.

Milivojević je na konferenciji za novinare rekao da će festival biti poseban zbog susreta ljudi koji rade Šekspirove drame po celom svetu i onih koji još nikada nisu putovali dalje od svojih mesta u kojima žive.

- Ovaj naš koncept može biti zaista susret nespojivih stvari - rekao je Milivojević i dodao da je ideju dobio upravo u Glob teatru, gde se upoznao sa potpuno različitim konceptom pozorišta "posvećenog publici i njenom nesputanom uživanju".

Pokrajinski sekretar za kulturu Slaviša Grujić rekao je da lokacije kakva je Vila Čortanovci, koja je pod upravom Vlade Vojvodine i zatvorena za širu javnost, treba da nađu svoju primenu u ovakvim projektima.

- Ideja jeste i da se izmaknemo iz Novog Sada. Nije teško naći ovako lepe ambijente po Vojvodini i u budućem periodu vidim sličnu namenu i za tvrđavu u Baču. Na taj način ujedno promovišemo i našu kulturnu baštinu - kazao je Grujić.

Šekspir festival je jedinstven u ovom delu Evrope i osnovan je sa ciljem da neguje dela najvećeg svetskog dramskog stvaraoca, ali i izvođenje pozorišnih predstava pod vedrim nebom, kako je to bilo i u Šekspirovo vreme.

Osim predstava u okviru pratećeg programa biće održane glumačke radionice, razgovori i projekcije filmova rađenih po motivima drama Viljema Šekspira.

Karte za festivasl su u prodaji po cenama od 400 do 1.600 dinara, ali kako su organizatori upozorili, zbog velikog interesovanja su rasprodate za pojedine izvedbe, posebno za nastup Glob teatra.

Festival je podržala Vlada Vojvodine sa 4,9 miliona dinara, opština Inđija sa 3 miliona i Ministarstvo kulture Srbije sa simboličnih 500.000.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

„Потопљен” Фестивал монодраме и пантомиме у Земуну

После „Тврђаве театра” у Смедереву, још један интернационални, у 40. години постојања „Фестивал монодраме и пантомиме у Земуну”, као да је испотиха угашен, одржан је готово у илегали.

Још једна беда и срамота позоришног живота. После „Тврђаве театра” у Смедереву, мучно и испотиха, угледни, дуговечни (39 година) „Фестивал монодраме и пантомиме” у Земуну трајао је само једну ноћ! У петак, 13. јуна. Исте вечери је и отворен и завршен! Да нема у ‚‚Политици” рубрике „Синоћ у граду” не би се ни знало за ту бруку.

Пратила сам фестивал у континуитету, као новинар ‚‚Политике”од 1973, када се дворана Сцене – Земун Народног позоришта (садашњи ‚‚Мадленијанум”) пунила из вечери у вече стотинама гледалаца да виде и чују највећа имена глумишта Југославије, Европе и света. Фестивалском сценом прешли су уметници из више од 40 земаља, са свих континената!

Шта се то догодило, па није ни најављен ове године?

Како сазнајемо, у тој ноћи, 13. јуна – три монодраме и једна пантомима, цео фестивал! У сали тек педесетак гледалаца. То је све што су понудили. Како је известила „Политика” директорка фестивала Лада Мирков, председник Савета Братислав Петковић и глумац Растко Јанковић уручили су овој групици извођача некакве повеље. Срамота!

Где су Златне и Сребрне колајне које су пронеле славу Земуна у позоришном свету и ван граница земље, где је поштовање бардова сцене, оних којих више нема, али и ових живих, који су уградили своју уметност у фестивал, од Љубе Тадића, Бате Стојковића, Шербеџије, Маје Димитријевић чије име носи Златна колајна, Петра Краља, Мише Жутића, Пере Квргића, Реље Башића, Мире Бањац, Ђурђије Цветић, Ружице Сокић, Милене Дравић, Петра Божовића, Предрага Ејдуса...

Фестивал је склепан од три монодраме (једне у уметничко-брачној продукцији породице Ђуровић) и једне пантомиме Американца Нејтана Котама. Увреда је то како за публику, тако ваљда и за цело глумиште.

Истине ради, знам да је још априла месеца ове године, група истакнутих уметника добитника плакете Заслужни грађанин Земуна, међу којима су Љиљана Благојевић (иначе и члан фестивалског Савета) Драгана дел Монако, Оливер Њего, Ненад Јездић, Миодраг Табачки, Калина Ковачевић, Боривоје Балаћ, вишедеценијски директор фестивала, упутили писмо упозорења о могућности гашења фестивала, челном човеку Земуна Дејану Матићу. Међутим, нико да било шта каже и јавно упозори. Сматрам да нису смели да ћуте чланови Савета као ни директор фестивала Лада Мирков и његов селектор Милован Здравковић. Требало је да се огласе и чланови Савета чији је председник Братислав Петковић, а чланови Љиљана Благојевић, Горан Султановић, Јасмина Митровић Марић, иначе и саветница председника Србије Томислава Николића... Разлози су свакако у новцу, можда и недовољном ангажовању организатора, јер случај није исти као код „Тврђаве театра” у Смедереву.

Политички рачуни су у Земуну кад је реч о Фестивалу, намирени и избалансирани још пре три године, када је смењен дугогодишњи селектор Иван Бекјарев, а на његово место постављен Милован Здравковић.

Може ли се без револта поднети слоган ‚‚Хуманитарно вече монодраме и пантомиме” за поплављене и за обележавање почетка Великог рата! Зар „вече” са само три монодраме и једним пантомимичарем, па нека је дошао из Америке? Тако ‚‚хуманитарно” је увреда за све! У малој, рекли бисмо „салици” Позоришта „Пинокио” где се, кажу, једва саставило педесетак гледалаца, све са члановима породице, родбином и пријатељима извођача, све је заличило на лакрдију. Фестивалски организациони корпус, ако је уопште био заинтересован, као да је све препустио стихији. Тако је „потопљен” фестивал. Чињеница је да никад тај фестивал није пливао у парама, „крпило се” све до последњег тренутка, али су његови одани заљубљеници, ентузијасти радили преко целе године како би фестивал у јуну заблистао пуним сјајем.

Огорчена сам и тужна, знам да је ово плакање над просутим млеком. Ипак, јавности су дужни одговора, пре свега селектор, директорка Фестивала, председник Савета… Зашто се до сада ћутало, када се, не само у позоришним круговима, знало за онај писмени протест заслужних Земунаца?

Мирјана Радошевић

Политика, објављено: 19.06.2014.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Osnovano Varoško pozorište u Prokuplju

Glumci amateri i ljubitelji pozorišta osnovali su prvo Varoško pozorište „Histrion“ u Prokuplju.

Ono već sada ima 80 članova, a cilj mu je da, pored pozorišnih predstava, priprema i ostale kulturne događaje i manifestacije.

Upravnik novog pozorišta Miroljub Mirović kaže da su se na ovaj korak odlučili jer u gradu ima puno glumaca amatera koji godinama nisu igrali u predstavama.

Ovo pozorište je registrovano kao Udruženje građana i u svom sastavu ima školu glume za decu, kao i gimnazijski dramski studio koji već deset godina osvaja nagrade na pozorišnim gimnazijskim festivalima, a koji okuplja veliki broj srednjoškolaca.

- Entuzijazam glumaca i ljubitelja pozorišta nas je motivisao da osnujemo Varoško pozorište koje do kraja ove godine ima u planu premijere tri predstave: Siroti mali hrčki, Kraljevski festival i Ivkovu slavu. Pored predstava, organizovaćemo i književne večeri, a planirano je da naredne godine organizujemo i pozorišni festival, po prvi put u Prokuplju - najavio je Mirović.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Handke o demonstrantima: „Neka idu dođavola. Bog ih blagoslovio!”

Oponenti tražili da vrati nagradu, koju je laureat, međutim, poklonio za izgradnju bazena deci u srpskoj enklavi na Kosovu, i u dobrotvorne svrhe

Oslo – Deo novca iz fonda Ibzenove nagrade, basnoslovnog i najuglednijeg pozorišnog svetskog priznanje, ovogodišnji laureat austrijski književnik Peter Handke izdvojiće, kao što je i najavio u intervjuu „Cajtu”, za izgradnju dečjeg bazena u jednoj srpskoj enklavi u srpskoj pokrajini Kosovo i Metohija, dok će preostalu sumu, takođe, dati u dobrotvorne svrhe.

Handke je na jučerašnjoj svečanoj ceremoniji u gradiću Šijenu, rodnom gradu norveškog dramskog pisca i pesnika Henrika Ibzena, naglasio da ne želi da primi novčani deo nagrade od 300.000 evra „zato što je primljen i dočekan kao neprijatelj, nazivan fašistom i ubicom”.

Ugledni austrijski književnik kazao je da je „pogođen neprijateljskim dočekom, koji mu je priređen u norveškoj prestonici, posebno ističući da je iznenađen što je nazivan fašistom i ubicom”.

Zahvalivši na Ibzenovoj nagradi, koju ipak nije želeo da vrati uprkos neprijateljskom dočeku i osporavanjima u nekim norveškim kulturnim i novinarskim krugovima, Handke nije govorio o svojim kontroverznim političkim stavovima. Najveći deo govora posvetio je svojoj snažnoj povezanosti i privrženosti delima Ibzena istakavši da su Ibzenove drame bile izuzetno važne u njegovom razvoju kao dramskog pisca.

Dan ranije, u nedelju uveče u Oslu, uz burne ovacije na velikoj sceni norveškog Nacionalnog pozorišta, ali i zvižduke i proteste ispred teatra, uglednom austrijskom dramskom piscu Peteru Handkeu uručeno je najprestižnije svetsko pozorišno priznanje – Ibzenova nagrada. Poslednjih dana, pred samu ceremoniju dodele ovogodišnjeg priznanja u nekim norveškim medijima, ali i određenim književnim krugovima, nevladinim organizacijama, komitetima i udruženjima, vođena je snažna kampanja protiv ovogodišnjeg laureata i međunarodnog sedmočlanog žirija Ibzenove nagrade. Njegovi oponenti zameraju Handkeu da je boravkom na Balkanu tokom krvavih ratnih sukoba devedesetih godina „stao na stranu i podržao srpsku agresiju i zločine počinjene u ime stvaranja velike Srbije”. Handke je oštro kritikovan zbog njegovog nastojanja da „omalovaži i umanji srpsku krivicu, srpske zločine u građanskom ratu”. Kroz svoje književne radove, nastale tokom boravka na ratištima bivše Jugoslavije i posle njega, zatim posete, druženja i podršku tvorcima i vođama srpske agresije Slobodanu Miloševiću i Radovanu Karadžiću, kao i u „sramotnom govoru na sahrani bivšeg jugoslovenskog predsednika Miloševića”, Handkeovi protivnici tvrde da je uticajni austrijski pisac stao na stranu srpskog nacionalizma i ekstremizma i tako podržao „sve srpske zločine i razaranja”.

Ispred zgrade norveškog Nacionalnog teatra u nedelju uveče, Handkea je dočekala manja grupa njegovih pristalica sa parolama protiv demonizacije Srba, jednostranog tretiranja žrtava sukoba na Balkanu, ali i desetine protivnika, demonstranata sa pogrdnim pokličima i transparentima.

Čuli su se zvižduci, negodovanje, uvredljivi povici: „Fašisto!”, „Vrati Ibzenovu nagradu!” Protestni skup organizovali su, kako prenose norveški mediji, „udruženja preživelih i izbeglih od Miloševićevog terora i agresije”, bosanski muslimani i kosovski Albanci naseljeni u Norveškoj. Pre nego što je zakoračio na crveni tepih Nacionalnog pozorišta, Peter Handke je mirno prišao demonstrantima pokušavajući da uspostavi kraći dijalog.

„Ne, hteo sam da ih pogledam u oči”, objasnio je kasnije Handke u foajeu Narodnog pozorišta na opasku novinara da im je prišao toliko blizu da je izgledalo kao da ih provocira. Na pitanje – šta je njegov odgovor na demonstracije, lakonski je odgovorio: „Bog ih blagoslovio, Bog će im oprostiti!”

Prema scenariju o ceremoniji dodele „pozorišnog Nobela” za ovu godinu nije bilo predviđeno da se laureat obrati publici u Oslu, gde se njemu u čast igra njegova čuvena četvoročasovna drama „Još uvek oluja”, dok se na drugim scenama izvode još dve drame bazirane po njegovim tekstovima – „Umorno društvo” i „Oni izumiru”. Međutim, očigledno „inspirisan” i iritiran događajima ispred teatra, kao i višemesečnom hajkom koju su protiv njega vodili i vode određeni medijski i politički centri moći ne samo u Norveškoj već širom zapadne Evrope, Peter Handke se izvinio što slabo govori engleski i potom šokirao prisutne, jer je opsovao sočno na srpskom, ali i nerazgovetno na engleskom.

„Neka idu dođavola, tamo gde se i nalaze”, kazao je Handke u svom govoru, gde je uglavnom branio svoje od ranije poznate stavove o konfliktima na prostoru bivše Jugoslavije, da bi potom osuo paljbu po svojim kritičarima.

„Oni misle da oni znaju ko su dobri, a ko zli. Time oni svet prave još gorim. Sa njima diskusija nije moguća. Sram bilo sve one koji zloupotrebljavaju demokratiju i daju prostor neznanju, neupućenosti, nepoznavanju, mržnji, obmanama, lažima, histeriji u takozvanim medijima, sve u ime lažne demokratije.”

Predsednik žirija Per Boje Hansen, režiser i direktor Norveške opere i baleta u Oslu, odbacio je sve kritike na račun Petera Handkea rekavši da je austrijski pisac dao snažan, neuporediv pečat savremenoj klasičnoj drami, da se Handke kroz svoje stvaralaštvo prikazao kao kosmopolita dajući literaturi raznovrsnost i slobodu.

Žiri Ibzenove nagrade jednoglasno smatra da Peter Handke ima pravo da kaže ono što je rekao, da radi ono što je radio. „Mi držimo distancu od optužbi da je on politički ekstremista i da je podržao zločine počinjene tokom ratova devedesetih godina. Takve tvrdnje ne diskvalifikuju ga kao zaslužnog dobitnika prestižne nagrade”, zaključio je predsednik žirija Ibzenove nagrade Per Boje Hansen.

Radovan Pavlović
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost