Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Gran pri 48. BITEFA predstavi "Aleksandra Zec"

Prestižno priznanje Gran pri "Mira Trailović" dodeljeno je predstavi "Aleksandra Zec" hrvatskog reditelja Olivera Frljića, saopštio je žiri 48. BITEF-a.

Takođe, većinom glasova, žiri je specijalnu nagradu BITEF-a dodelio ostvarenju Boruta Šeparovića "A, gde je revolucija stoko?".

Žiri "Politike" jednoglasno je nagradu za režiju dodelio Andrašu Urbanu za predstavu "Neoplanta", rađenu po delu Lasla Vegela, a koja je dobila i najviše glasova publike.

Po oceni publike na drugom mestu je "Poludela lokomotiva", slovenačkog reditelja Jerneja Lorenca, a na trećem mestu je "Grobnica za Borisa Davidoviča" Danila Kiša u režiji Ivice Buljana
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Drama o ljubavi Crnjanskog i Vide Ružić

Kroz pozniji period života ovog para u predstavi „Crnjanski” preplitaće se njihova sećanja na detinjstvo i dane mladosti, ali i vreme kada je ovaj pisac bio saradnik „Politike”

Slika

Mi­loš Cr­njan­ski i Vi­da Ru­žić uoči ven­ča­nja 1921. go­di­ne

– Odavno Miloša Crnjanskog nije bilo među nama, velikog pisca koji je bio čitan i voljen, i bez marketinga. Malo je lakše pisati o ratu, a mi ćemo pričati o ljubavi, što je za nijansu teže. O ljubavi između Vide Ružić i Miloša Crnjanskog i svim iskušenjima kroz koja prolaze njih dvoje zajedno. Želimo da scenski predstavimo ovog najinteresantnijeg, najuzbudljivijeg i večito mladog stvaraoca. Radi se o velikoj ličnosti naše kulture i biću veoma srećna ako posle svake prestave „Crnjanski” bar deset ljudi pročita makar jedno njegovo delo – kaže rediteljka Ivana Vujić, koja uskoro počinje rad na predstavi „Crnjanski”, a koju će raditi u zemunskom „Madlenijanumu”. Koproducent predstave je Bitef teatar, a predstava će premijerno biti izvedena 7. februara 2015. godine na sceni „Madlenijanuma”.

Dramski tekst „Crnjanski” nastao je kao koautorsko delo dramaturga Slavenke Milovanović i Ivane Vujić, a u saradnji sa Milošem Latinovićem. Oni su u proteklih godinu i po dana sakupljali građu za svoje novo pozorišno ostvarenje, neumorno obilazeći arhive, iščitavajući dela Crnjanskog, novinske tekstove i istražujući sve pojedinosti vezane za život i stvaralaštvo ovog umetnika.

Autori su glavno težište stavili na period izgnanstva Miloša Crnjanskog i njegove žene Vide Ružić za vreme Drugog svetskog rata i posle njega, ali i na njihov željeni povratak u Beograd. Kroz pozniji period života Miloša Crnjanskog i Vide Ružić preplitaće se njihova sećanja na detinjstvo i dane mladosti, ali i period kada je bio saradnik „Politike”.

– Iza Miloša Crnjanskog je veoma dug, interesantan život koji obuhvata dva svetska rata, ali ćemo mi kroz život tog velikog čoveka, kroz njegovu privatnost pokušati da ispitamo i našu sopstvenu intimu i mesto u današnjem svetu. Reč je o velikom književniku koji je uvek anticipirao novo. Njegova poezija posle Prvog svetskog rata je antiutopijska, a ako govorimo o njegovoj ljubavnoj poeziji i ona se razlikuje od ostatka naše poezije, jer je eterična i potpuno internacionalna. Poznato je da je pesmu „Mizera” posvetio svojoj ljubavi koja je strankinja. Možemo reći da Crnjanski piše i prvi postdramski srpski roman „Kod Hiperborejaca”, odnosno žanrovski teško odredivo dvotomno delo koje je i roman i putopis i novinski članak i poezija – kaže Ivana Vujić.


Ivana Vujić (Foto . Ž.Jovanović)

– Ono što Crnjanskog razlikuje od Andrića, a on je veliki isto kao Andrić, jeste njegova otvorenost sopstvene intime prema stvarnosti i svetu. Život Crnjanskog biva veoma bolan, ali je zato njegovo delo veličanstveno. On je svojim životom, čitavim svojim delom, bićem, plaćao svaku svoju individualnu slobodu, baš kako je i znao da u stihu kaže:

„Ali: ili nam život nešto novo nosi,
a duša nam znači jedan stepen više,
nebu, što visoko, zvezdano, miriše,
il nek i nas, i pesme, i Itaku i sve,
đavo nosi.”

Dakle, radi se o nepokolebljivoj veličini, velikoj emociji, velikoj ljubavi za svoju zemlju. Itaka Miloša Crnjanskog je Srbija, njegova zemlja. Nažalost, on provodi veliki deo svoga života van zemlje, ali ljubav i poštovanje prema njoj je ogromno. Veoma je interesantan i njegov lični život sa gospođom Vidom Ružić, obrazovanom beogradskom lepoticom, ćerkom dvorskog savetnika, koja mu je u stvari pomogla da izdrži u izgnanstvu.

– Predstavu „Crnjanski” ćemo raditi na način kako je sam Miloš Crnjanski pisao „Hiperborejce”, dakle, biće to nešto savremeno, puno života, kritičko, a pritom eterično. Mi svoje najbolje ljude zaboravljamo, o njima ne govorimo i onda se pitamo gde je ta naša snaga. Ona je u nama samima, ali mi je moramo pronaći, izvući na svetlost i sa svojom snagom krenuti napred. Imamo književnike, pesnike koji spadaju u red najboljih svetskih pesnika i književnika i po iskustvu i po daru, neobičnosti, originalnosti, i po svemu. Imamo ih u nekoj našoj fioci koju samo moramo otvoriti. Posebno ih moramo predstaviti mladim naraštajima da znaju odakle potiču, ko su njihovi preci, šta su dobro radili, čemu su stremili, kakve su živote imali, šta su izdržali i kako i zašto su večito živi – kaže Ivana Vujić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

LUDUS prešao na elektronsko izdanje

Beograd - Pre 22 godine objavljen je prvi broj jedinih pozorišnih novina LUDUS, a sada su ove novine prešle u elektronsko izdanje. Pre tri nedelje krenuo je u rad sajt na adresi http://www.ludus-online.rs Vojislav Brajović, predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije, istakao je da ovaj elektronski list služi odbrani profesije.

- Sajt sadrži obiman intervju vezan za rad Udruženja dramskih umetnika, kao i intervju s Nikolom Đuričkom u vezi s Udruženjem glumaca. Takođe, tu je i zanimljiva priča o pozorištima s Vladanom Vukosavljevićem, gradskim sekretarom za kulturu. Mislim da će ovo online izdanje imati lepši i dugovečniji život od štampanog izdanja - objašnjava Brajović.

On napominje da je za tri nedelje sajt imao preko 3.000 poseta što je dobar start. Prema njegovim rečima, na Fejsbuk stranici LUDUS-a informacije se prenose dnevno, dok će na nedeljnom nivou novina biti dopunjavana vestima i najavama dešavanja, a na mesečnom nivou ozbiljnijim tematskim tekstovima, intervjuima i blogovima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

"Trpele" najbolja predstava pozorišnog festivala u Užicu

UŽICE, 12. novembra 2014. (Beta) - Najbolja predstava 19. Jugoslovenskog pozorišnog festivala (JPF) u Užicu, koji okuplja ostvarenja iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, je predstava "Trpele" Beogradskog dramskog pozorišta u režiji Bobana Skerlića, odlučio je u utorak stručni žiri.

Festivalska nagrada Ardalion za najbolju režiju dodeljena je Egonu Savinu za režiju predstave "Unosno mesto" Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP).

Ardalion za najbolju žensku ulogu pripao je Goranu Jevtiću za ulogu Živke u Nušićevoj "Gospodji ministarki", a za mušku ulogu Branimiru Banetu Popoviću za ulogu Domenika u predstavi "Filomena Marturano" Centra za kulturu Tivat i Gradskog pozorišta Podgorica.

Nagrada JPF u Užicu za scenografiju dodeljena je Dragani Purković-Macan za scenografiju u predstavi "Četrnaesta" Narodnog pozorišta Republike Srpske, a za kostimografiju Lani Cvijović za kostime u predstavi "Unosno mesto" JDP.

Bojan Veljović je nagradjen za epizodnu ulogu Ujka Blagoja u predstavi "Doktor Nušić" somborskog i kruševačkog pozorišta, a Ardalion za najboljeg mladog glumca i nagrada Politike "Avdo Mujčinović" pripala je Momčilu Otaševiću za ulogu Mikelea u predstavi "Filomena Marturano".

Bojan Veljović je nagradjen za epizodnu ulogu Ujka Blagoja u predstavi "Doktor Nušić" somborskog i kruševačkog pozorišta, a Ardalion za najboljeg mladog glumca i nagrada Politike "Avdo Mujčinović" pripala je Momčilu Otaševiću za ulogu Mikelea u predstavi "Filomena Marturano".

Specijalna nagrada žirija JPF dodeljena je Marku Šeliću Marčelu za tekstove songova u predstavi "Doktor Nušić" kruševačkog i somborskog teatra.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Дари Џокић награда "Раша Плаовић"

Овогодишња Награда "Раша Плаовић" за најбоље глумачко остварење припала је Дари Џокић.

Награда која се додељује за најбоље глумачко остварење на свим београдским позоришним сценама у прошлој сезони, припала је Дари Џокић за улогу Вајолет Вестон у представи Трејси Летс "Август у округу Осејџ", у продукцији Атељеа 212, преноси Танјуг.

Жири у саставу Дејан Мијач, Молина Удовички Фотез, Ксенија Радуловић, Славко Милановић и Војин Ћетковић, донео је одлуку већином гласова.

Награда ће бити уручена у суботу, 22. новембра, на свечаности која ће бити одржана на Великој сцени поводом 146. рођендана београдског Народног позоришта.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Voja Brajović: Književnost i pozorišna umetnost čuvaju jezik naroda

Zakon o kulturi sprovodi kulturnu viziju i kulturnu politiku, a "kulturna politika je u prilici da formira celokupni civilizacijski napredak jednog društva do te mere da, možda utopijski mislima, doprinese i privrednom napretku", izjavio je on Tanjugu.
Bitno je da oni koji prave zakon ne mogu da sprovode neke restriktivne poteze, bez obzira da li je reč o ukidanju ili drugačijem formulisanju kada je reč o filmskoj ili pozorišnoj umetnosti, naglasio je on.

U Nacrtu, između ostalog piše, izvođačka umetnost. "Eto, u našem narodu se kaže: nemoj da mi izvodiš besne gliste. Dakle, mora se jasno precizirati šta su to umetnosti u oblasti kulture", istakao je Brajović.

"Mora se definisati i mora se znati da i književnost i pozorišna umetnost čuvaju jezik ovoga naroda. U zakonu to nigde nije bilo, ni očuvanje jezika ni pisma. A mi smo u ovom regionu jedinstveni sa našim jezikom, to je jedno od najvažnijih nacionalnih obeležja", izjavio je on.

Brajović je naglasio da ljudi koji prave zakon moraju da sarađuju i da shvate da sve primedbe, da li iz udruženja dramskih umetnika ili ostalih, jesu u korist i na dobrobit da taj zakon valja.

Posebno je skrenuo pažnju na nameru da se ukine član 14. o posebnim priznanjima (takozvanim nacionalnim penzijama).

"Mislim da je to ponos države da ima posebna priznanja umetnicima za njihov vrhunski doprinos u kulturi. To podiže nivo te države. Ja sam imao čak ideju da to bude jedan od ordena rada, pa neko ko ima to na reveru, da se prepozna da je to narodni umetnik", izjavio je on.

Kako je napomenuo, došlo je do devalviranja priznanja nepoštovanjem određenih kriterijuma. Dobili su ga i oni koji bi "ta sredstva na godišnjem nivou mogli da zarade na nekoj svadbi, slavi, na vašaru".

Međutim, i oni su se borili da dobiju nacionalno priznanje, ne iz materijalnih razloga nego da imaju prestiž, smatra Brajović.

"Ali, vi sada da kažete, recimo, da će neko ko ima to nacionalno priznanje, moći da ga doživotno ima, a neko dok je živ neće moći da ga stekne, potpuna je besmislica. Mislim da je to čak uvreda i onima koji to priznanje imaju", zaključio je Brajović.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kako je "Gernika" naručena za elektrodistribuciju

Umorio sam se od predstava u kojima se skidam i plešem, kaže glumac Slobodan Beštić, koji u predstavi po tekstu Fernanda Arabala tumači Pikasa

Posle Hamleta, Nižinskog, Salome… glumac Slobodan Beštić predstaviće beogradskoj publici svog novog scenskog junaka: Pabla Pikasa. Reč je o premijeri predstave „Dali–Pikaso” rađenoj prema najnovijem komadu španskog dramskog pisca, filmskog reditelja i pesnika Fernanda Arabala koji progovara o misteriji između dva najveća slikara 20. veka: Salvadora Dalija i Pabla Pikasa, piše Politika.

Prvi scenski susret sa beogradskom publikom je u sredu uveče, 10. decembra u 20 časova u režiji Dimitrija Udovičkog na sceni Bitef teatra. Lik Dalija tumači Dobrila Stojnić, a samog Arabala Ferid Karajica. Scenografiju radi Jasmina Holbus, kostime Milanka Udovički, a skulpture u predstavi Ana Đorđević. Arabalovo najnovije dramsko štivo već je imalo premijere u Madridu i Luksemburgu.

Predstava „Dali–Pikaso” priča o umetnicima u vreme građanskog rata. Dali i Pikaso su izbegli od španskog građanskog rata u Francusku i nalaze se u prihvatnom centru za ljude bez papira koji su ostali bez zemlje, domovine, u kojem su umetnici degradirani i poniženi...

– Arabal je nadrealistički pisac. Ne prikazuje likove jezikom psihološkog realizma, već jakim poetskim, ekspresivnim slikama. Ovaj tekst je komplikovana i slojevita struktura koja progovara o Daliju i Pikasu, kao dva velika slikara koji su puni sebe, svojih egoizama i koji se prepiru ko je bolji slika. Arabal, budući da je bio njihov lični prijatelj iskoristio je svoju situaciju kao inspiraciju da prikaže dva slikara iz svog ugla. Ipak, treba naglasiti, da ovde nije reč o istorijskim faktima, već da je to Arabalova projekcija. Možda malo i pakosna priča o tome kakvi su ljudi bili Dali i Pikaso – priča Beštić.

– Arabal iznosi podatak da Pikaso nije svoju čuvenu „Gerniku” naslikao sa temom i idejom da to bude ratna slika, već da je to naručena slika za elektrodistribuciju, ali da nije otkupljena. U isto vreme Pikaso dobija ponudu od španske vlade da za četiri dana naslika veliku sliku sa temom revolucije. Onda Dora Mar i Dali nagovaraju Pikasa da promeni namenu slike i nazove je „Gernika”. Zbog toga je Pikasova porodica zabranila da se uopšte „Gernika” pojavljuje u priči, ali nisu mogli da zabrane ovaj komad – dodaje naš sagovornik.

Iz materijala koje je Arabal ponudio u svom delu, beogradski umetnici, kako saznajemo, izvukli su svoju ličnu priču koja je vezana za građanski rat, za položaj umetnika u društvu koje umetnost odbacuje.

– Umetnik na kraju predstave kaže da hoće da se žrtvuje da bi skrenuo pažnju javnosti na to koliko su umetnost i umetnik danas degradirani. Mogu da povučem ličnu paralelu: sa jedne strane imamo našu priču iz perioda ratova devedesetih godina prošlog veka koja ima dodirnih tačaka sa španskim građanskim ratom, ali postoji i nešto drugo, aktuelnije, što sam doživeo i u Nemačkoj, a to je degradacija umetnosti u neoliberalnom sistemu. Princip u kojem će umetnost biti na prvom mestu, a zarađivanje novca na drugom, uništen je. U tom smislu mi jesmo degradirani. Tamo glumci u jednom periodu rade svoj posao, recimo igraju antičku tragediju, a u sledećem peru sudove u kafićima. Ovakav tretman umetnosti prisutan je na globalnom nivou, a i kod nas sve više postaje norma.

Svaki glumac ima svoje unutrašnje dileme, nedoumice. U tom smislu Slobodan Beštić koji je ostvario i internacionalnu karijeru, kaže, ne razlikuje se od svojih kolega.

– Od kada sam zakoračio u svet pozorišta i glume sa predstavom „Buđenje proleća”, to su bile predstave u kojima sam koristio sredstva fizičkog teatra Grotovskog, Barbe, balet, scenski pokret. To su bile suviše ekspresivne uloge i nekako se podrazumevalo po nekom automatizmu da samo to mogu da igram. Mene je, ipak, to mučilo tokom karijere. Nisam mogao da dokažem da nisam samo baletski igrač, već da umem i da glumim. Kada sam došao u Narodno pozorište u Beogradu posebno sam se trudio da svoj repertoar prilagodim dramskoj priči. Ulazim u godine kada ne mogu da radim ono što sam radio ranije, kada sam istraživao šta znači biti glumac i koristiti svoje telo. Meni je uvek bio ideal da sve to primenim u dramskoj ulozi. Da mogu da pokažem i ono što sam kao čovek doživeo i prošao. Čini mi se da sam sazreo kao glumac i da su se u meni spojila i unutrašnja zrelost i telesna glumačka ekspresivnost, tako da imam potrebu da zagrizem veliko parče i to sada tražim u glumi. Otvorio sam se za to da dobijem kompletnu ulogu, da primenim sve što znam i da je ispričam sredstvima dramskog teatra u kojima će pokret biti samo u funkciji onoga što je dramska situacija. U tom smislu sam se malo zamorio od predstava u kojima se skidam i plešem – priča Beštić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Premijera predstave „Kazimir i Karolina“ u Ateljeu 212

Trula jabuka u korpi zdravih


Beograd - Karnevalskom atmosferom, a to dobro znamo kroz decenije vešte ili manje brižljivo negovane medijske manipulacije, najbolje se pokrivaju opaki i opasni procesi u društvu. Štaviše, atmosfera fešte u pojedincu osnažuje i kuraži ono najniže u njemu... Možda je baš zato autor komada „Kazimir i Karolina“, koji će se premijerno odigrati 18. decembra u Ateljeu 212, Eden fon Horvat i kazao da je svestan da je omražena ličnost:

„Prebacuju mi da sam pregrub, gnusan, neprijatan, ciničan i šta sve ne od onih solidnih i čestitih osobina - a pritom se previđa da nemam nikakvih drugih težnji nego da svet naslikam onakav kakav nažalost jeste. A da princip dobra u svetu daje osnovni ton, jedva se može dokazati - tvrditi još nekako. Zlovolja jednog dela javnosti prema meni počiva na tome što se prepoznaje na pozornici, a naravno ima ljudi koji ne mogu da se smeju na svoj račun, a pogotovu ne na račun svog više ili manje svesnog, u najvećoj meri privatnog nagonskog života“, govorio je Horvat.

Rediteljka Snežana Trišić na jučerašnjoj konferenciji za medije ističe da je ovo pučki komad čija se radnja odigrava između dva svetska rata, odnosno u periodu koji najavljuje najveću katastrofu 20. veka - Drugi svetski rat.

- U središtu je zapravo pitanje o uzrocima i posledicama čovekove egzistencijalne bede i kuda ona vodi, a beda izvlači najgore iz čoveka. Ovo je socijalna drama sa elementima melodrame, ali i groteske. Kada glavni junak Kazimir dobije otkaz, više ne može da na normalan način učestvuje u životu, što će uticati na njegove odnose sa njegovom devojkom Karolinom i prouzrokovati brojne bizarne i mračne odluke koje pokazuju sliku devijantnog društva - kaže Trišićeva.

Glumica Jelena Đokić, kojoj je pripala uloga Karoline, otkriva nam da se njen lik u teškoj socijalnoj situaciji spušta na najniže grane kako bi obezbedio sebi nešto što smatra da je vredno za njega u tom trenutku.

- Karolina je primer šta socijalne krize čine pojedincu. Od jednog se to širi kao zaraza. Kao trula jabuka u korpi zdravih - sve će one ubrzo protruliti - kazala je Đokićeva.

Njenog partnera Kazimira igra Bojan Dimitrijević, Merkla Franca Marinko Madždalj, a njegovu devojku Ernu Katarina Žutić. Tihomiru Staniću pripala je uloga vlasnika tekstilne konfekcije Rauha, Špera igra Nenad Ćirić, a Šircingera Nebojša Ilić. Uloga Eli pripala je Milici Gojković, Marije Jovani Stojiljković, Konferansjea Radomiru Nikoliću, direktora cirkusa Vladanu Matoviću.

Kako je najavljeno, na sceni će biti živa muzika koja će „smetati i pomagati glumcima“.

Scenografiju potpisuje Darko Nedeljković, kostim Maja Mirković, kompoziciju Irena Popović, a dramaturgiju Gordana Goncić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

LUDNICA U CENTRU BEOGRADA Na stotine ljudi čeka u redu za pozorišne karte

Jeftine karte za februarski repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta privukle su ogromn broj ljudi, koji su počeli da prave redove ispred blagajne već u ranim jutarnjim časovima.

Oni najnestrpljiviji su stigli dok ja nepolju još bio mrak, oko šest sati izjutra, a već oko devet nije moglo da se uđe u foaje. Red od oko 200 metara, koji se proteže od ulaza u JDP pa sve do SKC-a iz minuta u minut se povećavao, a većina okupljenih kaže da im ne smeta da čekaju i satima, ako to znači da će moći da posete pozorište za “male pare”.

- Čekam od pola devet, a kako stvari stoje čekaću još par sati. Kada sam došao nije bio ni izbliza ovoliki red. Ali čekaću jer stvarno mislim da se isplati, inače mi za dve karte treba oko 1.500 dinara, a ovako ću za taj novac kupiti desetak karata - rekao nam je jedan mladi Beograđanin, koji se oko 11 sati nalazio 50 metara od ulaza.

Jeftine karte od 100 i 200 dinara privukle su veliki broj kako mladih, tako i onih malo starijih, a samo najuporniji su uspeli da istraju do kraja. Čak i oni koji su došli rano već satima stoje ispred samog ulaza.

- Evo sat i po vremena stojim na samom ulazi, portir ne da da uđemo jer u foajeu ima puno ljudi, koji su već oko šest počeli da dolaze. Nisam sigurna da li će mi se čekanje isplatiti, jer ne znam ni da li ću uspeti da dođem do karata - rekla nam je gospođa koja se nalazi na samim vratima.

Unutra još veća gužva
Iako se spolja vide samo redovi, unutar samog pozorišta situacija nije ništa bolja. Oni koji su stigli na vreme da uđu u foaje, još uvek nisu izašli, jer su redovi predugački.
- Moj tata je došao jutros u pola osam, i već je bilo 30 ljudi ispred njega. Evo 11 sati je skoro, a ja i dalje čekam da on izađe. Unutra su užasne gužve, zato ljude koji čekaju napolje još uvek ni ne puštaju da uđu - kaže jedna žena, koja satima čeka da njen otac izađe na izlaz sa zadnej strane gde izlaze ljudi nakon kupovine karata.
Na portirnici su nam rekli da ljudi neprestano dolaze, a među njima ima trudnica i žena sa malom decom.
- Ljudi koji već satima čekaju neće da ih puste, a ne znam šta više da im kažem. Svi smo premoreni, ali je lepo videti da ljude zanima kultura - kaže portir.

Iako red samo raste, oni koji se nalaze ispred ulaza nisu ni svesni da se kolona proteže maltene do Nemanjine! Srećnici koji su dočekali karte izlaze na službeni ulaz sa osmehom na licu, ali i premoreni.

- Čekali smo od osam jutros, prvo je došao suprug da sam mu se ja pridružila u čekanju. Užasne su gužve, ali vredi sačekati jer su cene jako povoljne - kaže
Vučković: Želimo da privučemo novu publiku
Direktorka JDP-a Tamara Vučković izrazila je zadovoljstvo zbog velikog interesovanja građana i rekla je da je to način kako bi privukli novu publiku u teatar.
nam je zadovoljna gospođa sa kartama u rukama.

Umetnički direktor JDP Gorčin Stojanović kaže da je jako zadovoljan što niže cene karata privlače ljude da dođu u pozorište.

- Sinoć sam bio u pozorištu i gledao “Dnevnik o Čarnojeviću” i bilo mi je veoma prijatno saznanje da je Beograd pun obrazovanog i senzibilnog sveta. Međutim, i neprijatno da taj svet očigledno ne može da dođe na predstavu kad poželi, već kad može sebi to da priušti i odvoji za taj neverovatan luksuz. I neka gužve i haosa ispred pozorišta, bolje nego na nekim drugim mestima. Beograd ima publiku koja precizno zna šta gleda i voli umetnost, ali naprosto nema novca - kaže on.
Prema njegovim rečima, popusti su u ovom pozorištu redovna praksa, pa je prošlog meseca prodato preko 13.000 karata za januarski repertoar za svega šest dana zahvaljujući ovoj promo akciji.

Predsednik Udruženja dramskih umetnika Voja Brajović rekao je da je tako veliko interesovanje zbog toga što su ljudi željni pozorišta i ocenio je da nema boljeg načina protiv borbe od šunda i nekulture od te akcije.
"Umetnost je tu da spasi čovečiji duh", rekao je Brajović vidno zadovoljan i napomenuo da je svakom glumcu puno srce i da nema veće sreće kada igra pred prepunim gledalištem.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kako je Vargas Ljosa postao glumac

Peruanski nobelovac prerušio se u italijanskog plemića i sa sedamdeset osam godina majstorski odigrao ulogu u predstavi „Priče iz vremena kuge”

Slika

Mario Vargas Ljosa sa glumicom Altanom Sančez Gijon

Kako da nastaviš da živiš punim umetničkim životom i kada si pobrao najviše nagrade? Ovo pitanje mučilo je Marija Vargasa Ljosu kada je u sedamdeset četvrtoj godini najzad dobio Nobelovu nagradu, pošto se kolumbijski tvorac magičnog realizma Gabrijel Garsija Markes čitavu večnost (28 godina) pre njega, okitio stokholmskom medaljom. Markes, nažalost, nije više među živima, ali je Vargas Ljosa u punoj snazi. Neki čak kažu da je peruanski pisac kao Dorijan Grej, i da ne stari.

Repertoar Španskog pozorišta u Madridu obogaćen je neobičnom predstavom „Priče u vremenu kuge”, a na pozornicu je stao Mario Vargas Ljosa u svojoj sedamdeset osmoj godini. Već sam podatak da se jedan nobelovac na kratko prerušio u glumca, privlači veliku pažnju pa su sve karte za „Priče u vreme kuge”, koje se prikazuju samo do 1. marta, rasprodate. Ljosa igra italijanskog plemića iz 14. veka i sa još četvoro poznatih španskih glumaca prepričava zanimljive i smešne priče u jednom zamku, dok napolju, u udaljenom gradu vladaju zla vremena. Epidemija kuge kosi sve pred sobom.

Komad je zasnovan na Bokačovom „Dekameronu”, ali kako kaže Vargas Ljosa, ova predstava danas je aktuelna zbog „epidemije terorizma”. Danas je terorizam, kuga koja seje smrt po svetu.

Vargas Ljosa objašnjava i kako je Dekamerona priredio za pozorište. „Neke od priča sam adaptirao vrlo slobodno, i nisam se verno držao originala, neke delove sam skraćivao, a nekima sam dodavao likove”, rekao je za madridski „Pais”.

Sala u Španskom pozorištu je za ovu izvedbu potpuno preuređena: pozornica je u sredini, a okolo je bašta u kojoj sedi publika.

Ali kako se oseća nobelovac kad su sve oči uprte u njega, a on treba da se iskaže uživo u umetnosti u kojoj je ipak početnik?

Vargas Ljosa na ovo pitanje je naširoko odgovarao novinarima u Madridu.

Ni kad je dobijao Nobelovu nagradu i kad se oko njegove ličnosti i dela vrtela svetska pompa, ni kada je učestvovao u predsedničkoj kampanji u Peruu devedesetih, ni kada je napisao svoje prvo delo, nije osećao takvu paniku kao kad je pre desetak dana trebalo premijerno da odglumi svoju ulogu u Madridu.

„Jako sam nervozan, u panici sam”, rekao je novinarima na konferenciji za štampu pred premijeru koja je upriličena krajem januara. „Ali istovremeno, sve me ovo uzbuđuje i podstiče. Osećam se kao mlad čovek.” Njegove reči prenose španski mediji i londonski „Gardijan”.

Neki dan posle premijere, Pilar Režes, na čelu izdavačke kuće koja objavljuje dela Vargasa Ljose u Španiji, podrobnije je ispričala za „Pais” kako je jedan od retkih živih pionira latinoameričkog literarnog buma, savladao tremu.

„Paniku pred nastup imaju i drugi glumci, ne samo ja. Naročito sam se plašio da ne zaboravim tekst, da ne pogrešim. Kakva bi to bruka bila… Na momente sam čak pomišljao da od svega odustanem.”

Na premijeru su došli najviđeniji ljudi Madrida: ministri, gradonačelnica, pisci, glumci…

A Vargas Ljosa? Upućeni kažu da je izgledalo kao da se rodio na daskama. I dodaju da se bukvalno ovaj čovek od sedamdeset osam godina pretvorio u mladića. „Čudo se zaista desilo”, uzvikuje jedan komentator konzervativnog dnevnika „ABC”.

Do sada je peruanski književnik, rođen u Arekipi, objavio 12.000 stranica, 18 romana, 19 knjiga eseja, devet drama, memoare, i nebrojeno nedeljnih kolumni koje je počeo da piše pre svoje 42 godine.

Ni posle Nobelove nagrade, nije prestao da vodi asketski život pisca.

„Literatura nam omogućava da proživimo druge živote, da izađemo iz naše ograničene realnosti, da se poistovetimo sa sudbinama koje razbijaju osrednjost, da postanemo avanturisti”, rekao je Vargas Ljosa kada je prošle godine objavljen njegov roman „Diskretni heroj”. Autor tvrdi da se vežbanjem fantazije sprečava svođenje društva na rezignirane pojedince.

Sada kada je preživeo i ovu premijeru, nada se da će ga smrt „zateći u pisanju”. „Da ću biti dovoljno lucidan, pisati i čitati do samog kraja.”

Kraj još nije blizu, a to je ovaj podmlađeni pisac upravo dokazao na madridskoj pozornici.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Nebojša Dugalić napušta Srbiju

Jedan od najboljih srpskih glumaca srednje generacije na ovaj potez se odlučio zato što od svog rada ne može da izdržava porodicu.

Prvak Narodnog pozorišta Nebojša Dugalić odlučio je da napusti Srbiju i da se sa suprugom i petoro dece iseli u Kanadu. Mnogo loša vest za srpsku kulturu, društvo i budućnost ove zemlje da neko poput Dugalića ko uživa status vrhunskog umetnika odlazi zbog neizdržive materijalne situacije.

Dugalić je već pokrenuo postupak za dobijanje iseljeničke vize, ali u ovom trenutku ne želi da o tome govori. Neke njegove kolege koje smo kontaktirali su nam potvrdile ovu informaciju izrazivši pritom rezigniranost zbog toga što je morao da se odluči na takav korak.

- Ako ljudi kao što je Nebojša Dugalić napuštaju ovu zemlju, ne piše nam se dobro - rekao nam je Boris Pingović, glumac Narodnog pozorišta.
- Sramota je da za naše društvo i našu kulturu da jedan vrhunski umetnik sa svojom divnom ženom i petoro dece napušta Srbiju da bi živeo u Kanadu. To je za nas veća šteta od bilo kakvog materijalnog gubitka - zaključio je Pingović.
Da Dugalićeva odluka ima šire reperkusije i da se radi o društvenom problemu, slaže se i prvak Narodnog pozorišta Tanasije Uzunović. On smatra da za ljude tako čiste biografije zapravo i nema mesta u ovoj zemlji.

- Šokirala me je vest da Nebojša Dugalić sa porodicom zauvek odlazi iz Srbije. To je vrhunski glumac s kojim sam imao sreće da igram na sceni Narodnog pozorišta. Osim što je vrhunski umetnik, on je mnogo dobar čovek koji nije pristao da bude deo političkog poltronstva i klanova. Naravno da za njega nema mesta u Srbiji. Nebojša je pravoslavac i patriota u najsvetlijem značenju te reči. Mora čovek da misli na budućnost svoje petoro dece. Ako zna da će mu u Kanadi biti bolje, i treba da ide, a mi treba da se zapitamo ko smo i gde živimo kada nas napuštaju ljudi kao što je Nebojša Dugalić - zaključio je Uzunović.

Nebojša Dugalić rođen je pre skoro 45 godina u Kraljevu. Stalni je član Narodnog pozorišta u Beogradu i redovni profesor Akademije umetnosti. Ostvario je veliki broj zapežnih uloga na sceni matičnog teatra, u pozorištima širom Srbije, ali i u Moskvi, Beču, Pragu, Kijevu, Budimpešti, Istanbulu, Atini, Cirihu, Elbasanu, Sidneju, Pertu, Kamberi, Melburnu i Adelaidi, navodi se na internet stranici Narodnog pozorišta.

Ko želi da još neki put vidi Dugalića na sceni, neka požuri u Narodono pozorište, JDP, BDP... gde se igraju njegove predstave... Još malo.

Minimalac
Kako saznajemo, plate stalnih članova ansambla Narodnog pozorišta su između 55.000 i 60.000 dinara, dok je na Akademiji, gde Dugalić predaje, nekim profesorima pre godinu dana ponuđeno da potpišu aneks ugovora po kom je trebalo da primaju minimalc od 19.000 dinara.

http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/542244 ... sta-Srbiju
Stvarno smo otišli dođavola. :cry:
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Sramota!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od tanja »

Stvarno smo dotakli dno... :(
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Oh, ta ima još podosta do dna... Dno bi, recimo, moglo da počne da se nazire u času kada pročitamo vest da je radnik u Europskoj Srbiji preminuo od iscrpljenosti nakon Zakonom o radu potpuno legitimnih & dopuštenih kontinuiranih sedmodnevnih smena od po 12 sati dnevno, ostavivši iza sebe nezbrinutu staru majku, nezaposlenu suprugu i dvoje maloletne dece.

U naprednom & modernom svetu takve se stvari inače već dešavaju.

P.S: Ne razumem kakvu to egzistencijalno prosperitetniju perspektivu g. Dugalić vidi u Kanadi. U njegovoj struci tamo garantovano neće raditi, a uz naporan rad i uz značajno više tamošnje troškove života živeće manje – više kao i ovde. Doduše, tamošnji premijer mu neće dodijavati svakodnevnim tiradama kako državi i njenim građanima stvari idu upravo fenomenalno... :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Nebojši Dugaliću nagrada "Miloš Žutić"

Godišnja glumačka nagrada Udruženja dramskih umetnika Srbije, nagrada "Miloš Žutić", za 2014. pripala je istaknutom dramskom umetniku Nebojši Dugaliću, koji je postao 20. laureat tog uglednog priznanja.

Nebojša Dugalić je nagrađen za ulogu Roberta u predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu po tekstu Harolda Pintera Izdaja, u režiji Gorana Šušljika, javlja Beta.

Nagrada "Miloš Žutić" dodeljena je Dugaliću za najbolje glumačko ostvarenje premijerno izvedeno u profesionalnim pozorištima od 30. juna 2013. do 30. juna 2014. godine.

U konkurenciji za nagradu bila su 33 glumca, a odluku o laureatu jednoglasno je doneo u ponedeljak 16. marta žiri u kojem su bili dramaturg Jelena Mijović, glumci Nataša Tapušković i Saša Torlaković (prethodni dobitnik) i reditelji Ljiljana Todorović i Gorčin Stojanović.

Dodelu nagrade "Miloš Žutić" pomažu Ministarstvo kulture i informisanja Srbije i Sekretarijat za kulturu Grada Beograda.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Zbog erotskih scena publika pobegla iz pozorišta

Zbog kontroverznih scena predstave “Veliki Getsbi” publika u Narodnom pozorištu u Sarajevu napustila je dvoranu.

Predstava Ivice Buljana dala je glumcima slobodu interpretacije čuvenog romana koji je napisan 1925. godine, pa je ona više fokusirana na likove, počevši od protagoniste Getsbija gde je više prikazana njegova kriminalna prošlost i gangsterska crta ličnosti.

Predstava sadrži dinamične scene s mnogo muzike, plesa, ali i erotskih scena.

To je ono što se sarajevskoj publici očigledno nije dopalo, budući da se na prvoj pauzi dvorana ispraznila do poslednjeg mesta, piše hrvatski N1.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

SKANDAL U NOVOM PAZARU Kome smeta „Beton mahala“?

Nakon uspešne premijere i reprize, ovu predstavu publika u Novom Pazaru više ne može da vidi. „Zabranjena je bez ijednog obrazloženja“, navodi reditelj Branislav Trifunović za „Blic“.

Predstava „Beton mahala“ nastala je sklapanjem zanimljivih priča osmoro mladih Novopazaraca koji govore o svojim svakodnevnim problemima, a u režiji Baneta Trifunovića i Rifata Rifatovića. Premijerno je izvedena u januaru.

„Beton mahalu“ podržao je UNDP. Igraju: Ema Muratović, Džana Ljajić, Nedim Nezirović, Draga Kostić, Ajtana Dražanin, Amar Ćorović, Petar Kostić i Lejla Bučan

- Nisam očekivao da neko može da zabrani predstavu u kojoj osmoro dece, šest Bošnjaka i dvoje Srba, govori o ljubavi prema svom gradu i problemima koji tamo postoje, pritom ne vređajući nikoga. Ova situacija mi je neverovatna i zbog toga što su premijera i repriza predstave prošle uz ovacije publike glumcima na sceni. Mada, iskreno, ništa me više ne iznenađuje u Srbiji - kaže Trifunović.

On navodi da problem ne prave obični građani, nego političari. Veruje da su se u predstavi pronašli predstavnici lokalnih vlasti.

- U krajnjem slučaju, ti političari kojima ova predstava smeta mogli su da pozovu tu decu u svoje kancelarije i da im kažu zašto im to smeta, a ne ovako, da se preti otkazima, da nema slobodnih termina za predstavu... to nisu čista posla. Razumeo bih i da su ti političari direktno prozvani, da ih nešto lično vređa, mada istina ne može da vređa. Dobijali smo i pretnje, i to od ljudi koji nisu gledali predstavu - ističe Trifunović.

Aktivista za ljudska prava iz Novog Pazara Aida Ćorović ovim povodom kaže:

- Svi pokušavaju da se prave ludi, svi peru ruke, ali niko direktno neće da kaže šta ima protiv predstave konkretno. Evo, trebalo je da se igra i u Prijepolju, ali i tamo je SDP na vlasti pa nema ništa od toga. Što je najgore, predstavu kritikuju oni koji je uopšte nisu gledali, govore kako je antiislamska, a tvrdim vam da ni po čemu nije protiv Novog Pazara ili Islamske zajednice - navodi Aida Ćorović.

Jedan od povoda za napad na „Beton mahalu“ je to što se glumica Bošnjakinja koja igra Srpkinju krsti na sceni.

- To kritikuju ljudi koji nikada nisu bili u pozorištu i ne razumeju šta je to gluma. E, takvi sude o predstavi i kroje javno mnjenje o njoj. Veliki je poraz građanskog Novog Pazara ako polusvet odlučuje o tome šta je umetnost. Pazarci treba da se ponose predstavom. Ne pamtim da je bilo toliko ovacija i suza na nekoj predstavi. „Beton mahala“ je pogodila u srž, a neke ljude je to ražestilo jer su se osetili prozvanima - zaključuje Ćorovićeva.

AIDA ĆOROVIĆ: Govore kako je predstava antiislamska, a tvrdim vam da ni po čemu nije protiv Islamske zajednice

KC: Nisu nam tražili salu
- Kod nas su odigrane te dve predstave, dali smo im prostor besplatno, samo je plaćeno grejanje. Posle toga meni niko nije podneo zahtev da se ustupi sala. Trenutno se kod nas održava Festival stvaralaštva mladih, tako da nemamo slobodnih termina - kaže Husein Memić, direktor Kulturnog centra Novog Pazara.

Ljajić: Ne sviđa mi se predstava
Na premijeri je bio i ministar Rasim Ljajić (u predstavi igra dvoje njegovih rođaka), ali je užurbano izašao malo pre kraja predstave. Neki su taj njegov izlazak iz sale protumačili kao znak protesta.
- Kada je predstava završena, istrčao sam jer sam imao goste iz Sarajeva. Koliko znam, nikakve zabrane nema, a kritike sam trpeo i ja jer su Pazarci prikazani u lošem svetlu - kaže Ljajić, istakavši da su glumci odlični, ali da mu se predstava nije naročito svidela.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Premijera "Malih tajni" Gorana Markovića 29. marta na sceni Madlenianuma

Tajne koje su glumci odnosili sa sobom u grob


- Prva premijera u 2015. u Operi i teatru Madlenianum održaće se u nedelju, 29. marta, kada će svoj život na sceni započeti komad sa glumom, pevanjem i plesom "Male tajne" po tekstu i u režiji Gorana Markovića, najavljeno je juče na konferenciji za novinare u ovoj pozorišnoj kući.

"Male tajne" su priča o amaterskoj pozorišnoj trupi od njenog nastanka uoči Drugog svetskog rata, kao umetničkog "hira" uglednog i tajnovitog beogradskog industrijalca Petra Radovanovića, preko ratne pozorišne "ilegale" u centru Beograda i neuspelog pokušaja kulturnog rada u partizanskim redovima, do posleratnih ideoloških provera, rađanja Beogradskog dramskog pozorišta, raspada grupe zbog zabrane predstave "Čekajući Godoa". Reč je o periodu od 1939. do 1958, a originalna muzika Zorana Simjanovića ima zadatak da muzički premosti predratne, ratne i posleratne godine u Beogradu. Predstava je bazirana na knjizi Gorana Markovića "Male tajne - jedna hronika", objavljene 2008. u izdavačkoj kući Clio, čije se drugo izdanje očekuje do kraja nedelje.
Goran Marković je objasnio da je u knjizi nastaloj pre sedam godina "želeo da zabeleži tajne koje su glumci ranijih generacija odnosili sa sobom u grob". Posebno ga je, kako je rekao, zanimao fenomen koji se u pozorišnom životu stalno ponavlja - sticanje uslova da se neki ljudi okupe, naprave dobro pozorište, koje se potom raspadne.
- Nikad do sada nisam radio komad sa pevanjem, a taj žanr kod nas i nema neku tradiciju. Zajedno sa Zoranom Simjanovićem rešio sam da skočim u tu vodu i da plivamo. Napravili smo hroniku o muzici od tridesetih do pedesetih godina prošlog veka - naglasio je Marković.
Simjanović je dodao da je njemu ova pozorišna priča ličila na nastajanje prve rok grupe u Beogradu - Silueta, u čemu je i sam učestvovao. On je pohvalio tekstopisca songova Branka Stevanovića i bend Hot klub Belgrejd, koji u predstavi svira uživo.
Prema rečima Gorana Markovića, svi dramski likovi su fiktivni. U "Malim tajnama" glume, pevaju i plešu: Predrag Ejdus, Marinko Madžgalj, Tihomir Stanić, Srđan Timarov, Petar Benčina, Andrijana Oliverić, Branislava Podrumac, Miodrag Radonjić, Miloš Anđelković, Rade Ćosić i Andrija Kuzmanović.
Reditelj Nebojša Bradić, koji je u "Malim tajnama" uradio scenografiju, ocenio je "ovaj projekat kao značajan jer povezuje životno iskustvo i umetničko delo, što je važan korak u očuvanju pozorišnog nasleđa u formi pozorišne predstave". Kostimografiju i koreografiju za "Male tajne" potpisuju Dragana Ognjenović i Marko Knežević. Reprize su najavljene za 4. i 26. april.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Pozorište bez er-bega

"Noć bogova", tragikomična farsa i politička slika i (ne)prilika naše stvarnosti, biće premijerno prikazana 27. aprila u 20 sati u Domu omladine. Komad Mira Gavrana uz brojne obrte govori o ljubavi, prijateljstvu, vlasti, poverenju... Kaže se da je glumačka podela pola dobrog posla, ali ovde su stvari išle pomalo neortodoksno - glumci su odabrali komad, a potom i reditelja, kostimografa... Za Danas, Nebojša Cile Ilić govori kako je sa dvojicom kolega, Dejanom Lutkićem i Vojinom Ćetkovićem, odlučio da se poigra sa uobičajenim procesom geneze pozorišne predstave i zaista se bavi onim što ga kao glumca intrigira i na način za koji smatra da je ispravan.

Kada se govori o glumačkoj inicijativi, obično se ne podrazumeva da odaberu komad, reditelja i sve ostalo. Kako je nastala ova predstava?
- Nekada, kao sada, desi se i to da sve krene od glumaca. To je onda neopisivo uzbudljivo. Mi glumci, što bi rekao Zoran Radmilović, "izvođači glumačkih radova", obično smo pozvani na kraju kada se već sve zna, reditelj, muzika, čak postoje i skice kostima. Onda neko bira nas i koristi nas za tu i tu ulogu. Loše zvuči ta reč, ali suštinski je tako. Ovo je unutrašnja potreba da se bavimo ovom temom, pozvali smo Marka Manojlovića da režira i to je od tada postala njegova opsesija...

Vaše kolege i vi istakli ste nedavno da vas ovaj komad nosi van "sigurne zone". Šta to znači?
- Ukinuti su vam svi er-begovi, u privatnom i profesionalnom životu, okruženje poznatog prostora. Ovde ulazite u prostor koji je autentičan na jedan autentičan način koji je nepoznat. Koliko je to zastrašujuće toliko je i primamljivo jer upoznajete nešto novo. Predstava u kojoj su likovi Molijer, Luj XIV i Luda u situacijama potpuno privatnim, kada su opušteni, bez maske za javnost. Postaje potpuno zanimljivo imati priliku da zavirite šta se događa kada moćnici ostanu sami i pričaju sasvim opušteno. To je ta vrsta gubljenja udobnosti i ulaska u dobru avanturu.
Da li u tome ima dela Molijerove hrabrosti budući da je Luj bio prvi pod čijom vladavinom glumci nisu bili tretirani kao niža bića?
- Da, ali svejedno je Luj tretirao pozorište kao vid sopstvene zabave i taj strah koji glumci osećaju pred onima koji su na vlasti je nešto uzbudljivo i primamljivo. Uopšte, koliko umetnici služe onima koji su na vlasti i daju im legitimitet. Tu postoji mnogo pitanja na koja treba dati odgovore. Moja prva asocijacija je Radmilovićevo "Pismo jačem", kao neki lajtmotiv ove naše predstave. Odnos pozicija umetnika i vlasti, ko je tu kome važan i kako? To je veoma isprepletano i događa se na mnogo nivoa i meni je drago što u ovom komadu uspevamo da ne idealizujemo umetnike kao neko bezgrešno, osetljivo biće naspram ovih na vlasti koji su samo surovi i moćni. Sve je to pomešano, ni mi umetnici nismo hrabri koliko bi trebalo, niti su svi ovi na vlasti baš toliko moćni koliko bi voleli. To tekst čini kompleksnim i komplikovanim.
Da li je umetnik ikada bio slobodan i postoji li tako nešto?
- Ne, i mislim da to nije loše jer te to tera da se dovijaš, tera te da shvatiš da su kompromisi neophodni. Beskompromisnost je često sumnjiva i govori o nekoj lažnoj hrabrosti. Nekada ta isključivost vodi u vrstu fašizma. To me vodi na još jednu referencu: "Na čijoj strani" Ronalda Hervuda, predstava koja se bavila odnosom između Vilhelma Furtvenglera i američkog oficira koji je izvršavao denacifikaciju. Taj naslov sugeriše da mi ne znamo na čijoj smo strani, na strani umetnika ili na strani onih koji osuđuju sve ono što je on radio. Kao i sve velike priče, ova nema jednostavnog odgovora, nema odgovora koji se završavaju tačkom, već uvek sa tri. Ljudi nisu funkcije i ono što mi se najviše sviđa u ovom tekstu je 3D momenat gde se sve vidi, sve je jasno, nije uprošćena slika, sve je ljudski i svakome ima šta da se zameri, a svakoga bi mogao i da zagrliš.
Koliko je vama hrabrosti bilo potrebno za ovu ili bilo koju ulogu koja preispituje i "proziva" političku elitu?
- Hrabrost je potrebna, ona lična i intimna. Hrabrost koja je društvena je, izvinite na izboru reči - sprdačina. Hrabri ljudi, umetnici danas, oni "hrabri" koji nikada nisu izgubili stan zbog svoje hrabrosti, posao, bili izbačeni sa fakulteta ili zaglavili u zatvoru... Ta vrsta hrabrosti, proglasa je smešna. Potrebno je da ti kao čovek prevaziđeš neke stvari, da se usudiš da nešto uradiš na način kako nikada nisi radio, da se suočiš sa nekim svojim demonima, hrabrost o kojoj se danas tako mnogo govori, naročito u političkom teatru i kada se setimo ozbiljno hrabrih ljudi koji su ozbiljno postradali za svoje stavove. Koliko je žrtva toliko je i vajda jer je suočiš sa sobom, izlaziš kao čovek koji je nešto prošao, a ne kao čovek pored koga je prošao život. Ne bih ni od glumaca pravio žrtve. To su ljudi koji rade ono što vole, bez obzira na sve...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Snežana Trišić: Pozorište je stradalo, a kultura se urušava

Predstava kikindskog Narodnog pozorišta „Nosorog“ Ežena Jonseka, koju je režirala Snežana Trišić, proglašena je za najbolju na 65. Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine, koji se večeras ( nedelja) završava u Kikindi.

Ova predstava je dobila još dve nagrade, Trišićevoj je pripala i nagrada za najbolju režiju, a glumačku nagradu za ulogu Beranžea dobio je Marko Gvero.

- U protekloj godini nastale su tri, verovatno, najzrelije i najsloženije predstave u mom dosadašnjem radu. To su „Nosorog“ , „Mister dolar“ i „Kazmir i Karolina“. Važno je da kroz režije postižem lični i profesionalni razvoj i napredak, a veoma mi znači kada i drugi to prepoznaju. To je velika podrška i znak da treba istrajati, raditi i boriti se – kaže Snežana Trišić, koja je prošle godine prvi put radila u kikindskom pozorištu.

Predstave „Mister dolar“, koju je režirala u Narodnom pozorištu u Subotici i „Kazmir i Karolina“, koju je radila u Ateljeu 212, selektorka Marina Milivojev-Mađarev odabrala je za ovogodišnje, jubilarno, 60. “Sterijinog pozorja”, a “Nosoroga” je preporučila i kritici i publici. Kada je počela da radi „Nosoroga“ u kikindskom pozorištu rediteljka Trišić rekli je da se nada da će ta predstava preporučiti Joneska i drugim rediteljima.

- Volela bih da se to dogodi, jer je Jonesko nepravedno zapostavljen pisac na našim scenama poslednjih godina. Jedan je od rodonačelnika drame apsurda i potpuno autentična pojava u istoriji drame i pozorišta. Izučavam njegovo neiscrpno delo i rad već duže vreme na doktorskim studijama na Fakultetu dramskih umetnosti, i rado ga preporučujem mlađim i starijim kolegam rediteljima – kaže Snežana Trišić, kojoj je ovo druga nagrada za režiju „Nosoroga“.

Prvu je dobila jesenas na festivalu “Joakim interfest” u Kragujevcu. Rediteljka kaže da predstava preispituje fanatizam masovnih ideoloških zaslepljenosti tokom krupnih društvenih promena i položaj pojedinca nasuprot psihologiji mase ili stada.

- Pozorište je kao što vidimo stradalo, jer se kultura svakodnevno urušava. Kvalitetni i dobri projekti se i dalje događaju na nivou incidenta. Trudim se da kroz moje predstave što otvorenije govorim o uzocima i posledicama koje do ovoga dovode. A estetikom i poetikom da prevaziđem njihovu banalnost, jad i prostotu. U Srbiji se sve stiče teškom mukom ako ste pošteni i dostojanstveni. Mnogo je školovanih ljudi koji ne mogu da dobiju svoje mesto ili šansu, tako da je sve više onih koji odlaze iz ove zemlje – kaže Snežana Trišić.

Ostale nagrade Festivala
Glumačke nagrade na 65. festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine, osim marka Gvere, dobili su Silvija Križan, za ulogu Gertrude, Andrijine žene, Meranke, Nemice i Aron Balaž, za ulogu Bibera, putujućeg viteza, Nemca u predstavi „Bán Bánk,“ Novosadskog pozorišta (Újvidéki Szinház), Milica Janevski, za ulogu Slavke u predstavi „Doktor Nušić“. Najbolju scenografiju, po ocnei žirija, uradila je Marija Kalabić u predstavi „Doktor Nušić“, a najbolje kostime Dragica Laušević u istoj predstavi somborskog i kruševačkog pozoršta. Specijalna nagrada pripala je ansamblu Srpskog narodnog pozorišta i Saveza dramskih umetnika Vojvodine iz predstave „Nebeski odred“. Najbolja predstav za decu na ovom festivalu je „Snežna kraljica“ u izvođenju Dečjeg pozorišta Subotica. Neda Grubiša sa rumunske scene vršačkog pozorišta „Sterija“ proglašena je za najboljeg mladog glumca. Žiri su činili Igor Burić, predsednik žirija, Teofil Pančić i Uglješa Šajtinac.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost