Sterijino pozorje

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Politika ponizila umetnost

POLITIKA, cinizam ili bahatost - naslov je saopštenja Predsedništva Udruženja dramskih pisaca Srbije povodom odluke bez presedana kojom je žiri 62. Sterijinog pozorja (“dodelivši” nagradu svim učesnicima, uključujući i publiku - dakle, nikom) uzburkao našu kulturnu scenu i naveo gotovo svakog pozorišnog radnika da se zapita šta se iza pomenute odluke krije.

- Zamislite ovakvu situaciju: odvija se državno prvenstvo u atletici, trka na sto metara. Publiku sačinjava oko 10.000 ljubitelja ovoga sporta. Pobednicima treba, dakako, dodeliti zlatnu, srebrnu i bronzanu medalju. Inače, državni rekord, postignut još 1993, iznosi 10,33 sekunde. Dešava se, međutim, sledeće: prvoplasirani ove trke ne samo što ne postiže navedenu, reprezentativnu cifru, već trči čitave dve i po sekunde sporije; drugoplasirani i trećeplasirani trče, razume se, još bednije. Na to, predstavnici Atletskog saveza Srbije daju sledeću izjavu: Visoki ciljevi srpskog sporta, koji su proklamovani proteklih decenija, bivali su dosegnuti, na opštu radost svih koji fiskulturu smatraju preduslovom.

Danas, u teškim vremenima, koja uzrokuju neuhranjenost i depresiju naših sportista, odlučujemo da zlatnu medalju dodelimo svim učesnicima ove trke, a posebnu zlatnu medalju publici, koja je, ipak, istrajala u praćenju našeg atletičarskog posrnuća - navodi se u pismu koje je predsednik UDPS Miladin Ševarlić uputio “Novostima”, a u kome se dalje kaže:

- Navedena slika, može se, očito, upotrebiti kao paradigma u okviru koje sagledavamo završnicu ovogodišnjeg Sterijinog pozorja. Žiri, sastavljen od časnih dama i gospode, Isidore Žebeljan, Emine Elor, Nikite Milivojevića, Aleksandra Popovskog i Predraga Manojlovića, doneo je odluku bez presedana, koja predstavlja ciničnu zloupotrebu položaja, te sa napuhanih visina ocenjuje umetničku sitnuriju, što se, tamo dole, na trulim daskama, zalud napreže da dosegne kriterijume koje pomenuta gospoda i dame emaniraju. Elem, da li je žiri doveden da proceni najbolje od ponuđenog ili je reč o “pet veličanstvenih”, koji svoje kriterijume projektuju mimo stvarnih životnih okolnosti? Stvarnost u kojoj danas žive i rade naši umetnici nije, po mišljenju žirija, dosegla ciljeve proklamovane od strane Ive Andrića i drugih velikana naše kulture. “Danas, u vremenu nenaklonjenom pozorišnom stvaralaštvu (...) žiri odlučuje da dodeli zasluženu nagradu svim učesnicima.”

Sterijina nagrada dodeljuje se i celokupnoj publici. Ne znamo da li je nagrada apstraktna, ili će, ipak, biti odštampana koja hiljada diploma. Ponižavajuća milostinja nejakim umetnicima i priznanje publici, koja je sve to izdržala. I, najzad, smatramo da je, svojom neozbiljnom, neutemeljenom, nesuvislom, neuljudnom, drskom, bahatom, posprdnom, ciničnom, samoljubivom, neprincipijelnom, licemernom, antikulturnom, arbitrarnom, nepromišljenom (ili, upravo, promišljenom), provokativnom i, dakako, destruktivnom odlukom, žiri kompromitovao samu instituciju Sterijinog pozorja i ponizio umetnike, koji su, sa verom, nadom i ljubavlju, na tome Pozorju učestvovali.

- Pored dramskih pisaca, gotovo da nema pozorišnog umetnika koji nije ostao zatečen svakako nesvakidašnjim, a po mišljenju većine, i nečuvenim potezom žirija 62. Sterijinog pozorja, za koji se mahom svi slažu da je uspeo da ponizi kako samo instituciju Pozorja, tako i svakog pojedinog umetnika koji je u njemu učestvovao.

REVOLT

MNOGI umetnici oglasili su se na društvenim mrežama, gde se, pored otvorenog pisma plodne pozorišne autorke Milene Bogavac žiriju (i široj javnosti), mogla pročitati i reakcija glumca Gorana Šušljika, koji je objavio da vraća svoje dve nagrade dobijene na istom festivalu, takođe u neka “vremena nenaklonjena umetnosti”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

ZVIŽDUCI I PORUKA PUBLIKE 62. STERIJINOG POZORJA ŽIRIJU: SAMO STRAHA TREBA DA SE STIDIMO!

"Ne budi kukavica i preziri kukavice“, uzvikivali su glumci, studenti, publika...

Drzak, prepotentan i nevaspitan bio je odgovor predsednika žirija Mikija Manojlovića, kada je sinoć u Srpskom narodnom pozorištu odgovarao na salve zvižduka, pištaljki, negodovanja, ljutnje, nezadovoljstva i žestokih komentara uvređene publike, dok je obrazlagao odluku o ovogodišnjim „nagradama“ na upravo završenom 62. Sterijinom pozorju u Novom Sadu. “Niste razumeli, niste čitali, niste shvatili” – sasuo je Miki nadmeno pozorištancima, sterijancima, Novosađanima, gostima, kritičarima, kolegama glumcima, studentima, novinarima… Jer je, sumnja se, odlučio po političkom diktatu, a ostali ga članovi, uplašeni, ili ucenjeni, vrag bi ga znao, milom ili silom, poslušali da žiri 62. Sterijinog pozorja ne nagradi ni jednu predstavu na festivalu, a cinično dodeli dve nagrade, i to “svim učesnicima” i Specijalnu Sterijinu nagradu “publici” Pozorja.

Paradoksalno je, čulo se u publici, i licemerno da se ne dodeli ni jedna nagrada, a da se u isto vreme svima dodeli nagrada! Nagraditi sve, znači ne nagraditi nikoga! Doveden je u pitanje sam čin takmičenja i institucija Sterijinog pozorja!

Žiri/Miki to ovako obrazlaže:

“Danas, sagledavajući ambicije, talenat, napore, viđene domete i okolnosti u kojima stvaraju učesnici takmičarskog programa, u vremenu nenaklonjenom pozorišnom stvaralaštvu i institucijama kulture, te posebno u složenim i teškim uslovima u kojima Sterijino pozorje nekako opstojava, kao i primernu odanost novosadske publike Sterijinim igrama, žiri jednoglasno odlučuje da dodeli dve zaslužene Sterijine nagrade… “

“Zaslužene nagrade”, reče Miki, i potom se usudio da doda da su se “do sada, u poslednjih 15 godina često delile i nezaslužene nagrade” i samouvereno se zapitao “treba li da nagrađujemo osrednjost, pa pljunuo u lice kolegama glumcima, scenografima, kostimografima, rediteljima, selektorima, članovima žirija…!

Ovo je prvi put u istoriji Pozorja (ili, kako vođa voli da kaže „u novijoj istoriji Srbije“) da niko nije dobio nagradu za najbolju predstavu, tekst, glumačke bravure… već su sramno, cinično i potcenjivački kolektivno nagrađeni svi učesnici festivala! I publika, ta prezrena, nagrađena publika, koja je dobila priznanje za sedam dana gledanja i aplaudiranja ansamblima, predstavama, glumcima, koji nisu dobili ni jednu nagradu, jer je nisu zaslužili!

„Kako te nije sramota, kakva nagrada, ne treba nam, vrati honorar, nisi zainteresovan ni za srpski jezik, ni za kulturu… ne budi kukavica i preziri kukavice“, uzvikivali su glumci, studenti, publika…. A, Miki (koji je u nekoliko navrata otvoreno izražavao simpatije za lik i delo donedavnog premijera Srbije), odgovarao: „Nemojte vi meni govoriti kako se brani ova zemlja, ja to radim na raznim meridijanima!“.

Nekolicina mladih ljudi u gornjim redovima dupke pune velike sale držala je ogroman beli transparent na kojem je pisalo „Samo straha treba da se bojimo!“.

Na bini, uz Mikija stoje svi članovi žirija, osim Nikite Milivojevića: Aleksandar Popovski, Isidora Žebeljan i Emina Elor. Emina spuštene glave, u jednom momentu, u pola glasa, ali čuje publika u prvim redovima, predlaže Isidori da siđu s bine. Ova ne pristaje. I Emina ostaje na bini. Završilo se, sišli su, Emina ostaje u sali, seda sa strane, plače… U foajeu je pita stariji gospodin: „Eminice, šta vam je ovo trebalo?“.

Potpisniku ovih redova ovo je prva Sterijina nagrada. Upisaće to u svoj CV. I šta sledi? A da mi to naše Sterijino pozorje lepo ukinemo i mirna Bačka, kad nam se već tako lepo sugeriše? I glumce, i pozorišta i reditelje i scenografe i kostimografe i ine? I publiku? Šta će u glavnom gradu Vojvodine pozorište, a i tom Sterijinom nije tu mesto! Verujem da delim oduševljenje svih nas i zahvalnost, dakako, pre svega, članovima ovogodišnjeg cenjenog žirija!

sterijino pozorje snp foto branko lucic

„Dragi žiri, uvek ću vas voleti“

Fejsbuk se pre svečanosti „dodele nagrada“ zapalio od komentara:

„Zahvaljujem se na ovoj prestižnoj nagradi, dragi žiri, uvek ću vas voleti!“ (Željko Stanetić)

„U svoje lično ime, u ime glumačkog ansambla i svih saradnika bez čijeg kreativnog doprinosa ne bi bilo predstave ‘Na Drini ćuprija’, optužujem žiri Sterijinog pozorja u sastavu: Miki Manojlović, Aleksandar Popovski, Nikita Milivojević, Isidora Žebeljan i Emina Elor, da su zarad najvulgarnijih političkih presija, ili neoprostive količine ličnih sujeta, svojim odlukama ponizili sve glumce, reditelje, scenografe, kostimografe, kompozitore, koreografe i samu instituciju Sterijinog pozorja. Ne postoji količina sramote kojom se može anulurati ovaj besmisleni teroristički akt protiv pozorišta i onih koji ga čine“ (Kokan Mladenović)

„Čemu dobrom služi ovakav strašan prezir koji je žiri Sterijinog pozorja pokazao prema svim svojim koleginicama i kolegama u takmičarskom programu? Medju njima ima autora i predstava koje su nastale uprkos životu, ima mladih vrednih umetnika, kojima je potrebna prilika za afirmaciju, ima velikih tekstova i ozbiljnih uloga. Ako je tačno ovo što se piše po mrežama, da je postojao politički sukob u okviru žirija, onda bi to hrabri članovi žirija trebalo otvoreno da kažu. U svakom slučaju, prezir i pogled sa visine, odluka da se ne dodeli niti jedna jedina nagrada, a pod izgovorom da su njima ‘sva deca jednaka’ nije dobar ni po pozorište, ni po kulturu, ni za društvo u celini. Štaviše, nalazim da je to potez nezameranja za koji nije potrebna nikakva hrabrost, naprotiv. Pošto je objašnjenje žirija nemušto, a jedine druge informacije, koje niko ne poriče, dolaze sa mreža, sklona sam da u njih poverujem i u tom slučaju kažem da sam razočarana nedostatkom snage žirija i hrabrosti da odbrane svoje, ma kako politički nepopularne stavove, i donesu odluku da nikome ne dodele nagradu, e da je ne bi dali Kokanu.
P.S. Moja Sterijina nagrada odlazi u ruke Vuka Boškovića za najbolji dramski tekst u sezoni 2016/17, za komad ‘Novo doba’ u režiji Dina Mustafića. Čestitam Vuku, kao i svim ostalim prećutanim dobitnicima“ (Biljana Srbljanović)

„Kao što nikada pre nisam komentarisao odluke Žirija Sterijinog pozorja, tako ću postupiti i sada, u nameri da, koliko je to moguće sačuvam ugled i integritet institucije, ali i svih učesnika 62. Pozorja. Članovi Žirija svojim imenom i prezimenom, umetničkim i moralnim dignitetom stoje iza ovakve odluke i nadam se da će umeti valjano da je obrazlože. Sterijino pozorje će i nadalje nastojati da afirmiše i promoviše domaćeg dramskog autora i pozorišnu umetnost, trudeći se da svim svojim delatnostima ne ugrozi bogatu i hvale vrednu tradiciju, te da prepozna relevantno savremeno teatarsko stvaralaštvo“ (Miki Radonjić, direktor Sterijinog pozorja)

Publika i kritika nagradili predstavu „Na Drini ćuprija“

A, zapravo, Novosađani su osvojili sve nagrade, jer je Udruženje pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije donelo jednoglasnu odluku da nagradu Okruglog stola kritike 62. Sterijinog pozorja dodeli ansamblu Srpskog narodnog pozorišta s predstavom u režiji Kokana Mladenovića „Na Drini ćuprija“. Ista predstava dobila je i nagradu publike za najbolju predstavu, sa prosečnom ocenom 4,76. I list „Dnevnik“ se oteo, ili možda nije imao ko da mu javi, tek, posle mnogo godina je doživeo aplauz na otvorenoj sceni, ovacije čak, pošto je i Dnevnikova nagrada pripala Kokanovoj predstavi.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

62. Sterijino pozorje: Kukavičluk ili spinovanje?

Presedan da se na festivalu u Novom Sadu ne dodele nagrade i dalje izaziva žestoke polemike. Manojlović: Besmislica da je odluka politička. Markovićeva: Ni hrabro ni revolucionarno

TAJ spin da je neko politički ugrožen odlukama žirija Sterijinog pozorja je nešto najodvratnije što sam poslednjih godina čuo. Besmislice su i da sam ja politički, ne znam ni ja šta.

Ovako je u ponedeljak predsednik žirija Sterijinog pozorija, glumac Predrag Miki Manojlović, predstavljajući predstavu "Kos" sa svojim rediteljskim potpisom u Radionici integracije, nerado odgovorio na pitanje o kontroverzi koja prati odluku da se na ovom teatarskom festivalu ne dodele nagrade po kategorijama, već samo dva kolektivna priznanja - svim učesnicima i publici.

- Žiri je bio sastavljen od ozbiljnog sveta, nismo mi bili s koca i konopca - nastavio je Manojlović. - Sterijino pozorje je takvo kakvo jeste i nismo lako doneli odluku, do nje smo došli ozbiljno i sa dosta samopreispitivanja. U ovoj nervoznoj atmosferi, puno je odvratne mržnje i vređanja, koje dolazi iz slobodne tastature svih koji imaju naloge na nekim mrežama. Javna reč je dostupna svima, a ono što nije dobro je da ja za svoje postupke odgovaram, kao i za javnu reč, a ljudi koji su u slobodnom IT sistemu, za to ne odgovaraju. Lako je pisati na osnovu neodgledanog ovogodišnjeg Sterijinog pozorja. Mi smo sve predstave gledali vrlo pažljivo i na osnovu toga doneli odluke. To je sve što imam da kažem. Nas petoro članova žirija, koji smo potpuno različiti svetovi, daćemo još jedno saopštenje i staviti tačku. O tome više nećemo razgovarati.

Na konstataciju da je i mimo političkog konteksta, veliko nezadovoljstvo u esnafu i javnosti izazvao ovaj predsedan, kojim je potpuno ukinuto vrednovanje na festivalu, iako je selekcija ocenjena kao korektna, Manojlović je rekao:

- To su ozbiljna pitanja i za njih je potrebno mnogo vremena, jer su njihovi uzroci složeni. Gde je danas pozorište i zbog čega je tu gde jeste, kada je počeo taj proces? To su složena pitanja. Ovo je SOS signal koji smo mi poslali. Poziv u pomoć, upozorenje da se lestvica digne ukoliko je to ikako moguće. Ko će to uraditi? Oni koji Sterijino pozorje vode i oni koji o tome vode računa.

Žiri o tome nije mogao da govori, a ja sada mogu kao pojedinac. Srbija je posle raspada Jugoslavije dobila mnoge dobitnike Sterijinih nagrada. Neki su ih zaista zaslužili, a neki su lokalni giganti nosioci Sterijinih nagrada. I tako je to počelo, što je šteta. A zašto su stvari takve kakve jesu, ozbiljna su pitanja. Zbog čega? Kakav je to okvir festivala - zapitao se predsednik žirija ovogodišnjeg Sterijinog pozorja, koji nije želeo da komentariše negodovanje i zvižduke u sali SNP, prilikom objavljivanja odluke:

- Moja reakcija se videla. Imate snimak - rekao je Manojlović.

Odluka žirija da se ne dodeli nijedna nagrada na Pozorju, koje od ove godine ponovo postaje festival domaćeg teksta, je za višestruku dobitnicu Sterijine nagrade Milenu Marković - neprimerena, bahata, budalasta, glupa i opasna:

- Kada si u žiriju, nisi izabran za Boga nego od ponuđenog da nagradiš najbolje prema svom ukusu i kriterijumima - kaže, za "Novosti", ugledna dramska spisateljica. - Nije stvar u tome da li bi nagradu dobili Dušan Kovačević, Vuk Bošković ili ja. Igor Vuk Torbica, Kokan Mladenović ili Iva Milošević. Nada Šargin, Jovana Gavrilović ili Bojan Žirović. Možemo mi između sebe da se volimo, mrzimo, mirimo i zavidimo jedni drugima. Ali nikada ne smemo da sečemo granu na kojoj sedimo. Ta odluka nije hrabra ni revolucionarna, niti su oni pokazali svoj ukus i integritet, oni su se prosto posrali u šerpu iz koje jedu. Jer mi svi, nagrađivani i vlasnici budućih nagrada dobro pamtimo i pratimo svoje i njihove pokušaje, promašaje i osrednja ostvarenja. Vatra mora da se održava i kada tinja, ne sme da se ugasi. Izgleda da ovi geniji nisu dostojni čuvari vatre.

PAŠOVIĆ NA ISIDORINOM FEJSBUKU - PROFILU

JEDAN od retkih učesnika Pozorja koji je podržao na društvenim mrežama odluku žirija je sarajevski reditelj Haris Pašović:

- Oni su uključili alarm. Pozvali su nas na buđenje i akciju. Rekli su nam: Nema više obaranja standarda! Nema više spuštanja lestvice! Solidarišimo se. Sačuvajmo dostojanstvo pozorišta, kulture i svoje lično dostojanstvo - zaključio je reditelj u pismu koje je na svom fejsbuk-profilu podelila članica žirija Isidora Žebeljan.

Finale Sterijinog pozorja šokiralo javnost,foto D.Dozet

SRBLjANOVIĆEVA: LOŠE ZA KULTURU

IZGOVOR žirija da su njima "sva deca jednaka" nije dobar ni po pozorište, ni po kulturu, ni za društvo u celini, ističe Biljana Srbljanović, dobitnica najvećeg broja Sterijinih nagrada.

- Pošto je objašnjenje žirija nemušto, a jedine druge informacije, koje niko ne poriče, dolaze sa mreža, sklona sam da u njih poverujem i u tom slučaju kažem da sam razočarana nedostatkom snage žirija i hrabrosti da odbrane svoje, ma kako politički nepopularne stavove, i da donesu odluku da nikome ne dodele nagradu, da je ne bi dali Kokanu - smatra Srbljanovićeva, koja je "svoju Sterijinu nagradu" za najbolji dramski tekst, dodelila Vuku Boškoviću za "Novo doba".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Мирослав Мики Радоњић: Није мисија фестивала да награђује само ремек-дела

Жири 62. Стеријиног позорја, који су чинили Предраг Манојловић, Исидора Жебељан, Никита Миливојевић, Александар Поповски и Емина Елор, навео је у образлажењу одлуке да не додели ниједну награду, да је фестивал кадгод био „светковина културе, памети, креативности која нас је деценијама сврставала у ред стваралаца равних врхунцима европске културе”, али да су представе из виђене селекције показале да је „истински, суштински квалитет уметничког рада у позоришту у великој већини случајева недовољно близу оним уметничким принципима на којима је и ради којих је основано Стеријино позорје”...

– Много се ових дана говори о изворним принципима и мисији Стеријиног позорја – каже у интервјуу „Дневнику” директор Стеријиног позорја др Мирослав Мики Радоњић. – Само ћу да подсетим да је Стеријино позорје основано 1956. са идејом да се унапређује, развија и промовише домаћа драмска књижевност и позоришна уметност, који у то време нису били на респектабилном нивоу. Током 62 године постојања, институција и фестивал су различитим делатностима остваривали овако дефинисане циљеве. Уметнички савети и већа, а у каснијим годинама селектори и жирији, доводили су и награђивали понајбоља остварења наших позоришта у једној сезони. Никада мисија Стеријиног позорја није била да на фестивалу учествују искључиво ремек-дела позоришне уметности, јер би онда уместо близу хиљаду представа и неколико стотина лауреата, у претходних шест деценија на Позорју учествовало двадесетак несумњивих ремек-дела и било награђено десетак драмских уметника.

Шта, по вама, у образложењу жирија значе, да парафразирамо, недосегнути домети Стеријиног позорја? Може ли уопште да се пореди Позорје у време Јосипа Видмара и ово данас – сетимо се, уосталом, само Ћириловљевог појма “оптимизам сећања” којим је “правдао” бројне селекције Битефа након његовог “златног доба”?

– Већ сам раније изјавио да не желим да коментаришем одлуку жирија 62. Позорја, као што то уосталом нисам никада раније чинио. Они имају аутономију и слободу у одлучивању и обавезу да своје одлуке образложе стручној и најширој јавности. Из личног искуства, пошто сам био члан жирија 12 позоришних фестивала у земљи и региону, могу само да кажем да је мој принцип био да све награде на тим фестивалима морају да се доделе, узимајући у обзир прецизно дефинисан референтни систем који сачињавају селектоване представе. Мој мандат као члана жирија није био да дајем дијагнозу опште слике позоришне уметности у нашој земљи и региону, нити да разматрам представе које нису у селекцији или су биле на сцени наших позоришта пре десет или двадесет година и тада представљале несумњива ремек-дела, већ да од понуђених остварења изаберем оно што је најбоље. Понављам, ремек-дела су у позоришној уметности врло ретка појава и ако бисмо само њих награђивали, онда би се изгубио сваки смисао такмичарских театарских фестивала.

Вероватно ће сада први задатак Управног одбора Стеријиног позорја бити преиспитивање Правилника о раду жирија
У потоњем медијском образлагању става жирија, Предраг Мики Манојловић је оценио да је „Србија пуна упитних Стеријиних награда”. Значи ли то да убудуће, рецимо, ниједна глумица која не досегне ниво Милене Зупанчич не може да заслужи признање на Позорју?

– Сами сте одговорили на постављено питање и тиме отклонили сваку дилему. Симпатичну аналогију пласирало је Удружење драмских писаца Србије у њиховом коментару одлуке жирија 62. Позорја. “У трци на 100 метара светски рекорд износи 9,58 секунди. Да ли на сваком светском првенству или олимпијским играма неће бити додељена златна медаља ако победник не буде трчао брже или бар на нивоу светског рекорда?”

Ова година је по много чему требало да буде преломна када је реч о идеји да се поврати стари концепт базиран на домаћем драмском тексту. Да ли је сада тај концепт доведен у питање?

– Одлука о повратку на изворни принцип Стеријиног позорја није донета напречац, као што ни одлука о проширењу концепције фестивала пре десет година није донета без консултација са стручном позоришном јавношћу. Не постоји домаће позориште без домаћег аутора и то је чињеница. Не разумем чему отпор идеји да се у такмичарској селекцији Стеријиног позорја нађу представе настале по делима наших писаца, односно ауторски пројекти наших уметника који су рађени према докуметаристичкој грађи или у постдрамском маниру. Дакле, Позорје је већ уважило да у савременом позоришту не мора све да полази од класичног драмског предлошка. Интересантно је да у нашем најближем окружењу без икаквих проблема функционишу фестивали националних драматургија – Теден словенске драме у Крању, Марулићеви дани у Сплиту или Фестивал босанскохерцеговачке драме у Зеници.

Колико је ваша селекција допринела оцени жирија да нема вредних уметничких остварења, осећате ли у том контексту додатну одговорност?

– Када је реч о селекцији, она по мени представља реалну слику нашег позоришта и продукције настале према домаћем аутору у овој сезони, ни бољу ни лошију, већ реалну слику. Немогуће је да фестивал буде бољи од онога што је понуда у нашим театрима. Интересантно је да од девет представа у селекцији, њих шест је већ учествовало на преко двадесет фестивала у нашој земљи и региону и да су освојиле преко тридесет награда. Да ли је могуће да су баш сви селектори и жирији тих фестивала позоришно неписмени? Да ли заиста мислите да у селекцији 62. Позорја, у којој су, између осталих, за награде конкурисали Милена Марковић, Душан Ковачевић, Вук Бошковић, Игор Вук Торбица, Кокан Младеновић, Дино Мустафић, Ива Милошевић, Снежана Тришић, Милан Нешковић, Ирена Поповић, Владимир Пејковић, Владимир Петричевић, Дарко Недељковић, Весна Поповић, Горчин Стојановић, Марија Калабић, Лана Цвијановић, Борис Чакширан, Маја Мирковић, Јована Гавриловић, Саша Торлаковић, Борис Исаковић, Мирјана Карановић, Нада Шаргин, Душанка Стојановић, Гордана Ђурђевић Димић, Радоје Чупић, Бојан Жировић, Драган Петровић Пеле... није било оних који су више од просечног? У овој селекцији нашло се преко 40 Стеријиних награда са претходних фестивала. Било је, наравно, и одличних представа које нису ушле у селекцију – јер сам негде морао да подвучем црту – али и оне само потврђују то да, упркос тешким околностима, наши драмски уметници стварају естетски релевантна дела у европским оквирима. Ту пре свега милсим на Андраша Урбана, Егона Савина, Небојшу Ромчевића, Златка Паковића, Роберта Ленарда...

Могу ли одлуке жирија утицати на рад институције каква је Стеријино позорје? Хоће ли се о новонасталој ситуацији изјашњавати и управа Позорја?

– Стеријино позорје комплексна је и важна позоришна институција, чији је примарни циљ афирмација и промоција домаће драмске књижевности и театарске уметности, што се манифестује кроз најразличитије делатности. Од издавачке, преко документационо-истраживачке и међународне сарадње до организације најзначајнијег фестивала у нашем региону. Фестивал је дефинитивно најатрактивнији и најприсутнији у јавности. Чланови жирија својим именима и презименима, уметничким и моралним дигнитетом стоје иза одлука и преузимају одговорност за исте. Узимајући у обзир богату и за свако поштовање вредну традицију Стеријиног позорја, као и данашњи положај наше институције, тешко да одлуке једног жирија могу да бесповратно и фатално угрозе углед или све активности и рад Позорја, али свакако могу оставити позитиван или негативан утисак, зависно из ког угла се посматра. Управни одбор Стеријиног позорја у редовној процедури анализира рад наше институције и у складу с тим редовно се предузимају радње у циљу побољшања и унапређења рада, осмишљавању стратегија и модела функционисања, као и креирању нових програма. Вероватно ће сада први задатак бити преиспитивање Правилника о раду жирија.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Pančić: Pozorišna odluka kao politička intriga

Ispalo je da niko na najelitnijem domaćem festivalu nije bio dovoljno dobar za standarde žirija: Miki Manojlović čita odluku pred publikom

Da li odluke žirija jednog pozorišnog festivala mogu da budu prvorazredni kulturni, društveni, pa i politički problem – ili neutralnije: tema – i ako mogu, šta to govori o društvenoj atmosferi?

Prošlog je vikenda u Novom Sadu završeno 62. Sterijino pozorje, najstariji i uz Bitef najugledniji pozorišni festival u Srbiji, a žiri festivala, sastavljen od petoro nesumnjivo uglednih umetnika i umetnica (Predrag Miki Manojlović, predsednik, Aleksandar Popovski, Emina Elor, Nikita Milivojević, Isidora Žebeljan) napravio je presedan, odlučivši da ne dodeli ni jednu jedinu od nagrada o kojima je trebalo da odlučuje – za predstavu, za režiju, dramski tekst, glumu, scenografiju, kostimografiju, muziku...

Ispalo je da niko na najelitnijem domaćem festivalu nije bio dovoljno dobar za standarde žirija čiji je predsednik, naknadno suočen s pitanjem razloga bizarne „presude“, počeo frekventno da upotrebljava reč „osrednjost“. E sad, kako su i sami umetnici, članovi žirija nisu mogli ne znati da je za umetnika najteža uvreda da njega i njegov rad nazovete osrednjim – nazovite ga i lošim, samo ne osrednjim...

Pri tome, obrazloženje žirija za odluku kakva se ne pamti u istoriji ne samo Pozorja nego ni drugih relevantnih festivala, nemušto je i puno uopštenih fraza, iz njega se ne razaznaje bilo kakav utemeljen motiv za tako radikalnu odluku, ne kritikuju se ni viđene predstave ni selektor koji ih je izabrao, nego se ukazuje na opštu kulturno-društvenu atmosferu i njenu nepovoljnost za umetnički rad, na način na koji se mogla obrazložiti bilo koja odluka bilo kojeg žirija bilo koje godine, uključujući i one godine kada su sadašnji članovi žirija uredno dobijali te iste Sterijine nagrade. Istini za volju, oni nipošto nisu „osrednji“ umetnici, ali to nisu ni mnogi koje smo gledali na ovogodišnjem Pozorju.

Kako god bilo, možda bi čitava priča oko (ne)skandalozne (ne)dodele nagrada jednog čuvenog pozorišnog festivala ostala unutar geta kulturnih rubrika i uopšte „kulturne javnosti“, da nije nekih elemenata više nego pogodnih za nastanak svojevrsne političke intrige. Na jednoj strani, predsednik žirija smatra se osobom vrlo naklonjenom sadašnjoj vlasti, tačnije, donedavnom premijeru, a sadašnjem predsedniku Srbije, kojem se javno zahvaljivao na pomoći oko realizacije projekta "Romeo i Julija", ostvarenog u koprodukciji s Prištinom, i za kojeg je inače umeo da nađe lepu reč (a bogme mu je istom merom i uzvraćano); na drugoj strani, gotovo je unisono mišljenje pratilaca Pozorja da je odlukom žirija najviše oštećena predstava "Na Drini ćuprija" koju je - napisavši po motivima Andrićevog romana zapravo sasvim novi dramski tekst – režirao Kokan Mladenović. Ta predstava je, po gotovo nepodeljenom mišljenju kritike i publike, bila apsolutno predominantna na ovogodišnjem Pozorju.

Gde je tu intriga? Najpre, sama je predstava vrlo provokativna sa stanovišta „patriotskih delatnika“ jer andrićevsku priču o koncentričnim krugovima činjenja i trpljenja zla vremenski proširuje sve do današnjih dana, uključujući i brutalne prizore likvidacije Muslimana od srpskih paravojnih snaga u Višegradu devedesetih godina. Pored toga, reditelj Kokan Mladenović jedan je od vrlo prominentnih kritičara vlasti i Aleksandra Vučića, zbog čega je već bivao i tužen sudu. Kada spojite to dvoje, nije dalek put do sledećeg scenarija: ne bi li izbegao da nagradi Mladenovića i njegovu predstavu, a da to ne bude previše očigledno, žiri je, pod uticajem svog predsednika, odlučio da ne nagradi – nikog.

Da li je zaista bilo tako ili je sve to paranoična konstrukcija, teško da je uopšte moguće dokazati, odnosno demantovati; svako će nastaviti da veruje onoj strani koja mu izgleda verodostojnijom. Ali, da i ovde može da važi ona stara dosetka da „to što sam ja paranoičan uopšte ne znači da me niko ne proganja“, to uopšte nije teško potkrepiti.

U poslednjih je pet godina kreirana društvena atmosfera u kojoj je svaki iole glasniji kritičar aktuelne vlasti u najmanju ruku moralno i intelektulno problematična osoba, koju valja što češće propuštati kroz „toplog zeca“ tabloidnih i drugih difamacija, i kojoj, dakako, valja gde god je moguće uskraćivati nagrade i priznanja, kao i javna sredstva za umetničke produkcije.

Osim toga, kulturna politika koju vlast vodi, na državnom nivou (s bar delimičnim izuzetkom vremena ministrovanja Ivana Tasovca), i na nivou pokrajine Vojvodine (otkad su je prošle godine preuzeli naprednjaci) i grada Beograda – a narečene su tri instance glavni finansijeri kulturnih projekata i institucija u Srbiji – uprkos slatkorečivoj „proevropskoj“ retorici s vrha, zapravo je duboko nazadna, ponekad do preispoljnog mračnjaštva. U taj se profil ultrakonzervativna politika aktuelnog ministra kulture Vladana Vukosavljevića (prethodno je istu dužnost obavljao na nivou Beograda) uklapa savršeno, što se vidi i iz raspodele sredstava iz budžeta Ministarstva klture za 2017. godinu. Mnoge vrlo značajne institucije i manifestacije žive, otvorene, savremene, kosmopolitske, kritičke kulture, bilo da je reč o književnosti, filmu, likovnim umetnostima, pozorištu ili muzici, dobile su samo simbolična sredstva ili, još češće, nisu dobile doslovno ništa. Zato je, na drugoj strani, ogromnan novac dobila Srpska pravoslavna crkva kao nevladina organizacija (!), ili recimo nešto što se zove Centar za očuvanje tradicije i kulture „Termoelektrane Nikola Tesla“, ili Centar za zaštitu potrošača, životne sredine i omladinsku politiku Topličkog okruga „Feniks“ iz Kuršumlije, ili Rasta internacional d.o.o. Emira Kusturice, ili Asocijacija za oružje Srbije, ili „Nova srpska desnica – vreme je za akciju“ (sve podatke ovde navodim po dnevniku „Danas“). E da, našlo se nešto novca, tačnije, najviše novca u oblasti pozorišne umetnosti, za inače hvale vrednu Radionicu integracije, čiji se „frontmen“, gle, zove Predrag Miki Manojlović, ponosni „vlasnik“ imena jednog od aviona u floti Air Serbia.

Ima li sve ovo, i toliko toga drugog, bilo kakve veze s neobičnom odlukom žirija jednog pozorišnog festivala? Što bi rekao veliki Luiđi Pirandelo: tako je, ako vam se tako čini. Ali je izvan razumne sumnje da je kulturna politika aktuelne vlasti u osnovi politika segregacije na ideološkom i personalnom nivou, a kriterijum svih kriterijuma je ona stara, dobra: jesi li s nama, ili si protiv nas. I to se sve manje i sve ovlašnije krije, valjda zato što proporcionalno s porastom društvene moći opada udeo stida.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Mijač: Pozorje traži vrhunske rezultate, ne osrednje predstave

BEOGRAD - Sterijino pozorje traži vrhunske rezultate i na taj festival se ne može doći sa osrednjom predstavom, pa se ceo žiri složio da nema mesta za nagradu za najbolju predstavu, izjavio je danas pozorišni reditelj Dejan Mijač.

On je rekao da odluka nije presedan jer je jedne godine tročlani žiri u sastavu Žorž Palo, Relja Bašić i Ljuba Tadić, takođe doneo odluku da ne dodeli glavne nagrade, što je bio mnogo veći skandal u to vreme, nego ovo što se sada dogodilo.

Mijač je, gostujući u emisiji "Klub dva" na Radio Beogradu, izrazio žaljenje što je došlo do nesporazuma, ali i rekao da ne voli da se članovima žirija, posebno pojedinima, koji su potpuno izvan tog konteksta, prebacuje političarenje, pogotovo jer se u žiriju nalazi i jedan stranac.

Ono što je za njega najtužnije jeste to da je došlo do osporavanja žirija i napominjanja stvari, koje nisu iz oblasti estetike, nego politikantske ili političke, pa se, kakao je rekao, politika uvlači u pozorište kao "smrad loše kuhinje".

Mijač podseća na to da se ceo žiri složio da nema mesta za nagradu i ocenio da ova odluka ne šteti pozorištu, ali da način na koji je predstavljeno donošenje odluke žirija ukazuje na nešto što može da bude šteta pozorištu.

Kako je rekao, on je gledao samo dve predstave iz prateće selekcije Krugovi, tokom kojih je osetio dosadu, a kako je čuo, takve su bile i ostale predstave.

Mijač je dodao i da je postojala jedna predstava, koja je bila favorit, i da su svi očekivali da će ta predstava biti proglašena apsolutnim pobednikom, ali da može da shvati da se žiriju nije dopala ni ta predstava.

Prema njegovim rečima, ove godine Sterijino pozorje se vratilo domaćem piscu, što je sa jedne strane dobra populistička odluka, ali sa druge strane vrlo opasna odluka, jer nema mogućnosti da postoji širi izbor predstava.

Pošto su shvatili da je riskantno ogranizovati festival na ovim premisama, oni su obezbedili izvanredan žiri, rekao je Mijač.

Žiri 62. Sterijinog pozorja odlučio je da nijednu od devet takmičarskih predstava ne proglasi najboljom, žiri je dodelio samo dve nagrade - Sterijinu nagradu svim učesnicima 62. Pozorja i specijalnu Sterijinu nagradu festivalskoj publici.

Žiri je inače, posle polemike koja je usledila posle odluke da ne dodeli nagradu nijednoj predstavi, saopštio da je smatrao neophodnim da se napravi presedan, kako bi svojom odlukom ukazao na to da je poslednji trenutak da se o problemu kvaliteta umetničkih ostvarenja, kao i o suštini i smislu bavljenja umetnošću, započne otvoren, iskren i istinit dijalog.

U otvorenom pismu sa naslovom "Umetnik, stavovi, dijalog", dostavljenom Tanjugu, žiri Pozorja primetio je da je na srpskoj kulturnoj sceni uspostavljena forma lažnih uteha - "nagradama se tešimo što nema novca, što nema ideja, što se puno puta viđeni maniri predstavljaju kao nov umetnički senzibilitet, što je prava umetnost prestala da nas zanima".

"Uz takav dvostruki sistem pogrešnih vrednovanja, jednostavno dolazi se do dogovora kako ćemo da raspodeljujemo nagrade: jednom dobijemo mi, pa ćete onda vi, a mogu ponekad i oni, ako su u našem timu. Bitne su nagrade, bitna je lažna slika o slavi, ali ne i kvalitet. U savremenom srpskom društvu odustalo se od snage kreativnog duha, koja vodi u uzvišenost duhovnog postojanja čoveka i dobar deo stvaralaca nije nažalost imao snage da se odupre ovom padu", naveli su članovi žirija u saopštenju.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Prljave ruke Sterijinog pozorja

Nije li došlo do metastaze kulturne politike u Novom Sadu, veoma indikativne za „događanja“ u Beogradu, baš kao što su i protesti Protiv diktature svojim intenzivnošću i samoorganizovanjem pokazali svest o presudnoj nužnosti političke promene u odnosu na stvarnost.

Piše: Borka Pavićević

Prljave ruke Sterijinog pozorja
„Savršeno dosledan“, tako je Andrej Fajgelj imenovao sprovođenje svoga naloga na mestu direktora Kulturnog centra u Novom Sadu i zabranio „kontroverznu izložbu“, jedan rad, naime kojim je „vređan“ religiozni osećaj „biračkog tela“. I upravo je Fajgelj jedan od zagovornika Novog Sada kao kulturne prestolnice Evrope. Kada će „Egzit“ prekriti sve ’snegove i šaš’. I kulturne industrije, jer je najavljeno, još tada kao za svagda, da će u skladu sa politikom Treće Srbije savremeno stvaralaštvo dobiti prostor na „obodima Novog Sada“, dok će manjinska politika biti zadovoljena dodelom sredstava kulturno-umetničkim društvima, dakle predstavnicima manjina, a onda će se već odigrati „istorijski kompromis“. I neće biti uznemiravanja, ni po kojoj osnovi. I biće to „po prvi put u novijoj istoriji“.

Da ne bih ja kao zlopamtilo podsećala na bolju, pre devedesete, istoriju Sterijinog pozorja u Novom Sadu, vreme u kome se predstave nisu prevodile (a pamtim i dan kada je između Andreja Inkreta, Dragana Klaića i Dalibora Foretića postavljen mikrofon za prevodioca), dozvolite da citiram mlađeg, kritičara Igora Ružića: “Za sve postoji prvi put, pa tako i za Sterijino pozorje, nekadašnji najvažniji natjecateljski kazališni festival u bivšoj državi koji je svoj status mejnstrim regionalnog susretišta zadržao i nakon što je Jugoslaviju zamjenio „region“. Po prvi put u bogatoj, turbulentnoj te s obzirom na socijalni kapital kazališta kao umjetnosti i kao medija, nezaobilazno i politikom označene povjesti, novosadski festival je završio bez pobjednika. Žiri 62. Pozorja, održanog od 26. maja do 3. juna, pod predsjedavanjem Predraga Mikija Manojlovića, uz kojeg su sjedeli Isidora Žebeljan, Emina Elor, Nikita Milivojević i Aleksandar Popovski, jednoglasno je odlučio umjesto devet podjeliti samo dvije Sterijine nagrade: glavnu svim sudeonicima festivala i Specijalnu publici.“

Sve su žrtve podjednake, a i svi zločinci. Svi su podjednako krivi i nevini.

Žiri je u svojoj jednoglasnosti bio „savršeno dosledan“.

Svaki moj kolega, dramaturg u institucionalnom pozorištu, zna da kada dođe do krucijalne odluke između suprotstavljenih politika i estetika, dakle, kada se nagađate sa onim što se zvalo javnost, onda se potegne za nečim sasvim trećim, novim, što abolira mogućnost da se uvede rascep i rasprava o programskoj orijentaciji teatra u celini, ili na koju će se stranu, s obzirom na ravnotežu u „čaršijskoj javnosti“, donese se rešenja koje ne boli, a može se i dobro obrazložiti. Prevazilaženjem, rekoncilijacijom, dogovorom u ime opšteg dobra. Zbog kuće. Dobrim namerama.

Sterijina nagrada je dodeljena svim učesnicima, i publici festivala. Sasvim egalitaristički i populistički.

Reći publici – učinilo smo to u vaše ime i za vas, „u vaše ime smo...“

Nije lako donositi odluke, ako ima mere ljudske zrelosti, onda je ona u izboru, ili u kapacitetu da se izbor načini, da se odluči.

Sterijino pozorje ove godine nije imalo selektora, dakle celokupan festival rađen je iz jedne glave i jedne moći - direktora Pozorja Miroslava Mikija Radonjića.

Ne sećam se da je bilo posebnih upita nad činjenicom nedostatka bilo kakvog dijaloga ili problematiziranja ove „savršeno dosledne“ situacije. Žiri festivala prihvatio je da odlučuje u kontekstu neodlučujuće i nekonceptualizirane selekcije, to jeste selekcije nije ni bilo. Uostalom u skladu sa time što se ceh ne odlučuje, što unutar ceha ne postoji rasprava o pitanjima od zajedničkog ili opšteg interesa. Po pitanjima o kojima će odlučiti neko drugi.

Stvorena je, dugim vremenom i radom u dugom vremenu, „kulturna platforma“ sveopšte neodgovornosti. Po cenu slobode. Priklonjenost, zaklonjenost i predatost su osnovni uzroci sloma. I to ne samo na Sterijinom pozorju u Novom Sadu.

Kako bi bilo dobro staviti ponovo na repertoar Jugoslovenskog dramskog pozorišta Sartrove „Prljave ruke“.

Žiri je „oprao ruke“.

I ostavio mogućnost nagađanja šta se zapravo zbilo. U tome i jeste stvar ove apstraktno-humanističke i ’umetničke’ odluke. „Ja sam za mir“. Svakako. To i jeste prazno mesto nečinjenja. Prazno mesto opštosti. Bez izbora i bez odgovornosti. Sve je podjednako, svi su isti.

Nije i nisu.

Kao totalna, ova odluka je u svojoj apstraktnosti i totalitarna. I sasvim u skladu sa našom „najnovijom istorijom“ koja počinje iz početka.

Ostavljen je prostor za nagađanja o prirodi, poreklu i svrsi ovakve odluke Žirija ovogodišnjeg pozorja. I u tome i jeste stvar, pobede čaršije u kojoj su svi podjednako krivi i podjednako nevini. To jeste, Žiri je nevin, „čist“, beo, nov i iz početka, podvukao je crtu. Prekrižio stvarnost. Čiste ruke.

Zato na pitanje N1, koji su dokazi da su „čiste ruke“ žirija oprane po cenu nedodeljivanja nagrade njegovoj predstavi „Na Drini ćuprija“, zbog njegovog javnog zastupanja politike protiv režima u Srbiji, nabraja sve dosadašnje nagrade i prepoznavanja vrednosti predstave. Stavljen je u situaciju da „dokaže“.

Šta da dokaže, nedokazivost je priroda odluke Žirija. Oni otkazuju zato i da bi drugi dokazivali. A svi znamo da dokaza nema, nema činjenica. U nihilizmu vlasti kojem je sasvim komplementarna totalitarna odluka žirija u skladu sa jednoumnom selekcijom i konstitucijom ovogodišnjeg Sterijinog pozorja. Jednoglasna odluka žirija. Nema drugog glasa, nema više čak ni uzdržanih, to je bila prelazna faza.

Predsednik Žirija Predrag Manojlović sigurno govori istinu kada kaže („Politika“) da nije bilo nikakvog pritiska sa strane.

I u tome je stvar, i sa Pozorjem i sa medijima, i sa ministarstvima, i sa kulturnom strategijom, koju Manojlović pozdravlja uprkos proklamaciji o jezičkoj čistoći u vidu ćirilice i kažnjivosti porezima i svakojakom nepodobnošću latinice (o čemu piše, na vreme, Teofil Pančić, „Vreme“), biće kasno kao i sa mnogim zakonima koji su donošeni a da nije bilo razgovora, ni prigovora o njihovoj prirodi, a onda je kasno.

Više nije potrebno da neko interveniše, cenzuriše, zna se šta treba činiti i u tome i jeste svakolika „mudrost“ onih koji donose odluke, koje su već donesene.

Ne zagovaram pozorišnu stvarnost, ali je odbitak od te stvarnosti upravo njen zagovor. A distanciranje nemoć da se u stvarnosti interveniše.

Te sa pravom možemo pretpostaviti da je stvar veoma prosta i korisna, pretpostaviti uz rizik „prljavih ruku“. Žiri nije dodelio nagradu da bi izbegao svaku konfrontaciju sa „politikom“ režima u kome je Kokan Mladenović nepoželjan, u kome zastupa drukčiji stav, opozicioni.

I zato se u Novom Sadu, na Sterijinom pozorju, na mestu pozorišta i takmičenja pozorišta, ogolila i očitovala metastaza razorenog društva, u kome se odlučuje tako da bi se opstalo, po svaku cenu u bescenju.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Renata Ulmanski i Predrag Ejdus dobitnici Sterijine nagrade za naročite zasluge

Glumci Renata Ulmanski i Predrag Ejdus dobitnici su Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture za 2018. godinu, odlučio je danas Upravni odbor Sterijinog pozorja.

Dobitnicima će nagrada biti uručena 3. juna 2018. na zatvaranju 63. Sterijinog pozorja.

Sterijina nagrada za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture ustanovljena je 1965. povodom desetogodišnjice Pozorja i ne dodeljuje se svake godine, podseća se u saopštenju Sterijinog pozorja.

Među pojedincima koji su odlikovani ovim priznanjem su i Josip Vidmar, Dušan Matić, Velibor Gligorić, Hugo Klajn, Eli Finci, Miroslav Krleža, Mata Milošević, Petre Prličko, Rahela Ferari, Mira Stupica, Ranko Marinković, Marija Crnobori, Miroslav Belović, Georgij Paro, Branko Pleša, Pero Kvrgić, Aleksandar Popović, Dejan Mijač, Dušan Jovanović, Petar Marjanović i Mija Aleksić.

Tim priznanjem pored ostalih odlikovani su Ljuba Tadić, Jovan Ćirilov, Jovan Hristić, Mira Banjac, Dušan Kovačević, Milena Zupančič, Goran Stefanovski, Egon Savin, Ljubomir Simović, Vida Ognjenović, Dimitrije Đurković, Feliks Pašić, Mihailo Janketić, Petar Kralj, Buca Mirković, Vlastimir Đuza Stojiljković i Ljubiša Ristić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Бошко Милин саопштио селекцију 63. Стеријиног позорја

Селекција 63. Стеријиног позорја, које ће, по традицији, бити одржано од 26. маја до 3. јуна, и на којем ћемо гледати представе у избору театролога Бошка Милина, саопштена је у Позорју, и већ први утисак о девет наслова у конкуренцији националне драме јесте да су њихови аутори млади и релативно непознати.

Започињући разговор са новинарима о овогодишњој селекцији, Милин је рекао да се изненадио свешћу позоришта у региону, Србији и околини, која се баве домаћим текстом, односно једним рискантним потезом.

– Акценат позоришта није био стављен на оно што је сасвим сигурно, као што је играње Стерије, Нушића и других писаца који су временом постали класика као што су Душан Ковачевић, Синиша Ковачевић, и Вида Огњеновић. Они недостају, баш та три последња имена. Али, Стерија и Нушић су били много мање заступљени на сценама у Војводини и Србији, него иначе. Оно што је било приисутно је низ нових младих писаца, чија су дела, у ствари, гро онога што је била моја селекција. Оно што бих желео да се деси после моје селекције, јесте да Стеријино позорје настави да буде нешто сасвим обрнуто од музеја. Према томе, Стеријино позорје ја не схватам као музеј позоришта, где се играју проверене, традиционалне вредности, него нешто где ће се стварати нове вредности, које ће постати проверене и временом постати традиционалне. У том смислу, срећа моја је била у томе што су позоришта понудила веома много нових писаца и много нових текстова, а мало старих текстова и редитеља и редитељских поступака који су обрађивали управо те традиционалне текстове – напоменуо је Бошко Милин.

На Позорје је Милин позвао само једну представу рађену по Нушићу, и то у иностранству, која се, по његовим речима, показала много маштовитијом од оних постављених код нас. Милин је истакао неке од особености представа које је уврстио у селекцију, као што је, рецимо, чињеница да је “Царство небеско” рађено по епској поезији, али садржи и приче глумаца о томе како су доживљавали ту поезију, или да је представа “Швајцарска” с којом ће бити отворено Позорје, веома инвентивно режирана друштвена сатира.“Јами дистрикт”, представа младе ауторке и одличних глумица је, по речима Милина, “урнебесна и бесна на тему друштвених предубеђења и заблуда”, а комад “Кеплер 452-Б” написала је Тијана Грумић, изванредна студенткиња драматургије коју је завршила као студенткиња генерације. Све су то комади младих образованих писаца, “млади позоришници професионално посвећени писању драмских текстова”, како наводи Бошко Милин.

“Огромне су, небројене разлике међу њима, али једно им је заједничко.... Везује их и чињеница што су оне и они управо показали најбољи успех на пољу драмског стваралаштва те се стога налазе међу одабранима да учествују на Стеријином позорју”, каже у образложењу селекције Бошко Милин. Насупрот њима, Милин је издвојио комад “Утопљена душа” Александра Југовића, као дело афирмисаног позоришног писца, песника и романописца.

– Као што се види из ове селекције, 63. Стеријино позориште ће сасвим сигурно бити место афирмације неких нових имена, до сада неафирмисаних или мање афирмисаних драмских аутора, и биће заиста занимљиво видети шта је будућност наше домаће драматургије. Јако је пуно дебитаната, што се заиста никад није десило на Позорју, и што је, чини ми се, квалитет. С друге стране, има неколико дебитаната и заиста младих редитеља који се, такође први пут, појављују на Стеријином позорју, и то је јако занимљива чињеница – приметио је директор Стеријиног позорја Мики Радоњић. – Оно што се још може видети на први поглед је та, условно речено, децентрализација. Никада није било оволико представа јужно од Саве и Дунава, из такозване централне Србије.

Могуће је да је било оних који су очекивали да буду у селекцији Стеријиног позорја, напоменуо је Радоњић, и подсетио на речи селектора Милина да није лоше да се у уметности, а поготово у позоришту, понекад изневери хоризонт очекивања, публике, гледа- лаца, па можда и самих учесника.

У част награђених биће изведена представа “Улица усамљених аутомобила” Зорана Пешића Сигме, у режији Ђурђе Тешић и извођењу Народног позоришта Ниш. Реч је о победничком тексту с Конкурса Стеријиног позорја 2017. Помињући пратеће програме, који ће, по његовим речима, бити богати, Радоњић је навео да је ту пре свега 16. Међународни симпозијум позоришних критичара и театролога. Ту је и Позорје младих, а обнавља се програм Трибина Стеријиног позорја, коју ће водити Светислав Јованов, и на којој ће бити говора о савременој српској драматургији.

Н. Пејчић

Хрватски и словеначки „Кругови”

Три представе у селекцији “Кругови”, у којој учествују драмска дела изведена на сценама у региону, у избору Бошка Милина су: “Људи од воска” Мате Матишића, режија Јануш Кица, Хрватско народно казалиште Загреб; “Чрна мати земла” Кристијана Новака, режија Дора Ружђак Подолски, Загребачко казалиште младих; и “ Зид, језеро”Душана Јовановића, режија Милош Лолић, Драма Словенског народног гледалишча Љубљана.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

STERIJINO POZORJE Sedam nagrada za Kokanov "Jami distrikt"

Na 63. Sterijinom pozorju, održanom u Novom Sadu od 26. maja do 3. juna, u selekciji od devet predstava u takmičarskoj selekciji najviše priznanja pripalo je ostvarenju "Jami distrikt" Milene Bogavac u režiji Kokana Mladenovića (produkcija Bitef teatar Beograd, Centar za kulturu Tivat, Festival MASZK Segedin, Think Tank studio Novi Sad).

To su Sterijine nagrade za najbolju predstavu, za tekst i režiju, Jelena Graovac i Nina Nešković za glumu, Ivana Nestorović za kostimografiju a Isidori Simjanović – nagrada iz fonda "Dara Čalenić" za najbolju mladu glumicu.

Predstava "Carstvo nebesko" Jernej Lorencija u produkciji Narodnog pozorišta Beograd i Bitef teatra ovenčana je sa pet nagrada.

Carstvo nebesko
Sterijina nagrada za glumu pripala je Bojanu Žiroviću, Karmina Šilec dobila ju je za scensku muziku, Gregor Luštek za scenski pokret, Matic Starina za dramaturgiju.

Ovo ostvarenje osvojilo je i Sterijinu nagradu Okruglog stola kritike, koja se od ove godine zove, "Dejan Penčić Poljanski".

Prestižna, Sterijina nagrada za glumu dodeljena je i Bojani Zečević za ulogu u predstavi "...i ostali" UK Vuk Karadžić a za rolu u tom ostvarenju nagrađen je i Nikola Šurbanović, nagradom iz fonda "Dara Čalenić" za najboljeg mladog glumca.

Sterijina nagrada za scenografiju pripala je Dragani Purković Macan za predstavu "Švajcarska" Narodnog pozorišta Banjaluka.

O nagradama je odlučivao žiri u sastavu Maja Mirković, predsednik, Tanja Šljivar, Branislava Ilić, Ksenija Krnajski, Novak Bilbija.

Po oceni publike najbolja predstava je "Črna mati zemla" Zagrebačkog kazališta mladih, rađena po romanu Kristiana Novaka u režiji Dore Ruždjak Podolski (4,77).

Nagrada lista "Dnevnika" pripala je Jernej Lorenciju za "Carstvo nebesko", a nagrada producentske kuće "Scomediasco" za epizodu Miljki Brđanin (za ulogu komšinice "Švajcarska") i Igoru Borojeviću (Rajko "Svedobro").

Priznanja će svečano biti uručena večeras u Srpskom narodnom pozorištu Novi sad gde će se, u čast nagrađenih, biti odigrana predstava "Ulica usamljenih automobila" Narodnog pozorišta Niš.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

ЗАВРШЕНО 64. СТЕРИЈИНО ПОЗОРЈЕ Најбоља “Хасанагиница” Новосадског позоришта

НОВИ САД: Представа “Хасанагиница” Новосадског позоришта / Ујвидеки синхаз, у режији Андраша Урбана, проглашена је за најбољу, већином гласова жирија, на 64. Стеријином позорју, које је синоћ завршено проглашењем победника на сцени Српског народног позоришта.

За текст савремене драме “Козоцид” награђена је Вида Огњеновић (већином гласова). Представу “Козоцид”, у режији Виде Огњеновић, извело је Градско позориште Подгорица (Црна Гора).

Глумачке награде одлазе у руке Игора Ђорђевића, за улогу Професора у представи “Козоцид” (једногласно), затим Јоване Гавриловић, за улогу Петрије градске, у представи “Петријин венац”, рађеној према роману Драгослава Михаиловића, у режији Бобана Скерлића, и извођењу Атељеа 212 (једногласно), као и Мирјане Карановић, за глумачко остварење у представи “М.И.Р.А.” (већином гласова).

За најбољу је проглашена сценографија Герослава Зарића, у представи “Козоцид” (једногласно), и костими Татјане Радишић у “Петријином венцу” (једногласно).

Новоустановљена је и Стеријина награда за сценски говор, коју је први пут добио др Дејан Средојевић (већином гласова), за представу “Зла жена” Ј.С.Поповића, у режији Иве Милошевић, и извођењу Народног позоришта / Казалишта / Непсинхаз Суботица. У овој представи награђен је и сценски покрет Исте Степанов (једногласно).

Стеријина награда из Фонда „Дара Даринка Чаленић″, за најбољу младу глумицу додељена је Милици Сужњевић, за улогу Султане у представи “Зла жена” (једногласно), а за најбољег младог глумца припала је Ивану Марковићу, за улогу Добривоја у представи “Петријин венац” (једногласно).

Одгледавши осам представа у такмичарској селекцији, ове награде је доделио жири у коме су: књижевник Yевад Карахасан (председник), глумица Андреа Јанковић, драматуршкиња Дора Делбјанко, костимографкиња Драгица Лаушевић, и редитељ Душан Петровић.

- Овогодишње Позорје понудило је два погледа на театар и два типа театарског рада. Један тип је онај који се ослања на класичне драмске и театарске принципе, који дакле рачуна с високо артикулисаним ликом, сижеом који се развија у складу с неком иманентном логиком, са субјектом (а субјект је увек онај који говори) и његовим гласом. Други тип је онај у којем говорећи субјект није особа то јест лик, него група, театар колектива који се одриче артикулације за љубав гласноће. Избор који је овогодишње Позорје понудило, показао је да су ова два типа театра комплементарна а не међусобно супротстављена, да њихов однос није конфликт него драмска напетост. Зато је жири овогодишњег Позорја имао тежак и леп задатак – ваљало је нашим одлукама сачувати драмску напетост, као темељ избора, а истовремено показати комплементарност типова театра заступљених у избору. Чињеница да су одлуке жирија углавном донесене већином гласова, сведочи о томе да смо имали тежак и леп задатак, који смо озбиљно схватили - саопштио је жири.

“Дневникова” награда Марти Береш

Традиционалну награду листа “Дневник” за најбоље уметничко остварење на Стеријином позорију, ове године добила је глумица Марта Береш, за насловну улогу у представи “Хасанагиница”. Ову одлуку једногласно је доделио редакцијски жири у саставу: Игор Бурић (председник), Нина Попов и Наташа Пејчић.

Међу осталим Стеријиним наградама је Стеријина награда за позоришну критику „Миодраг Кујунyић”, која је равноправно додељена Александру Милосављевићу за критику представе ”М.И.Р.А.”, објављену на Трећем програму Радио-Београда, и Андреју Чањију, за критику “Двадесет четири сата до револуције” (за представу “Олимп: у славу култа трагедије”), објављену у оквиру програма “Сумњива лица” Критичарског каравана. Одлуку је једногласно донео жири у саставу: Мирослав Радоњић (председник), Иван Меденица и Мирослав Стајић.

Стеријину награда „Дејан Пенчић Пољански“ Округлог стола критике добила је представа “М.И.Р.А.” (једногласно), по мишљењу жирија у саставу: Александар Милосављевић (председник), Ана Тасић и Игор Бурић.

Награду публике за најбољу представу (просечна оцена 4,66) добио је “Козоцид”.

Глумцу Тихомиру Станићу, Љубиши у “Петријином венцу”, додељена је (једногласно) награда продуцентске куће „Сцомедиасцо“ за епизодну улогу. О овој награди одлучио је жири у коме су: Даринка Николић, председница, Соња Дамјановић и Теофил Панчић.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Sterijino pozorje od 26. avgusta do 3. septembra

65. izdanje Sterijinog pozorišta odloženo je zbog pandemije virusa korona, te će biti održano od 26. avgusta do 3. septembra u Novom Sadu.

"S radošću vas obaveštavamo da će se 65. Sterijino pozorje održati od 26. avgusta do 3. septembra 2020. u Novom Sadu.
O repertoaru, pratećim programima i svim dešavanjima koja naš Festival čine jednom od najznačajnijih kulturnih manifestacija u regionu, bićete obaveštavani u narednom periodu.

S nestrpljenjem vas iščekujemo na 65. Sterijinom pozorju", objavio je na Fejsbuk stranici festivala kolektiv Sterijinog pozorja.

Organizatori Sterijinog pozorja saopštili su bili krajem aprila da su pripreme u toku koliko im situacija dozvoljava, te da čine sve da se vide sa publikom na leto, najverovatnije krajem avgusta.

U međuvremenu je u Srbiji ukinuto vanredno stanje, ali su još na snazi mere zabrane okupljanja većeg broja osoba u zatvorenom prostoru, pa pozorišta i bioskopi, koji su iz istog razloga zatvoreni sredinom aprila, još ne primaju publiku.

Lektor 65. Sterijinog pozorja, dramaturg Svetislav Jovanov, odabrao je sredinom marta za takmičarsku selekciju Nacionalne drame osam predstava objedinjenih sloganom „Stvarnost – čudnija od mašte“, ocenjujući da pozorišta u Srbiji završavaju sezonu 2019/2020. u znaku duboke egzistencijalne krize, ali, isto tako, barem kada se govori o najrelevantnijem što su pozorišta iznedrila, u znaku povišene umetničke i društvene samosvesti.

U netakmičarskom međunarodnom programu Krugovi, prema selekciji Jovanova, našle su se tri predstave iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Rusije, a u čast nagrađenih, selektor je predložio da Kamerni teatar 55 iz Sarajeva odigra predstavu „Sjećaš li se Doli Bel“ prema tekstu Abdulaha Sidrana, u režiji Kokana Mladenovića.

Kao poseban segment selekcije, Jovanov je predložio dve predstave koje je za off program Druga scena odabrala pomoćnica selektora, pozorišna kritičarka Ivona Janjić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Завршено 65. Стеријино позорје: Најбоља представа „Семпер идем”

Извор: Dnevnik.rs

„Семпер идем” сомборског Народног позоришта најбоља је представа овогодишњег 65. Стеријиног позорја.

Већином гласова тако је одлучио жири, који су творили драмски писци Алмир Башовић и Жељко Хубач, драматуршкиња Јелена Мијовић, редитељ Роберт Ленард и позоришни критичар Игор Бурић. Горчин Стојановић, који је адаптирао и на сцену поставио истоимени роман Ђорђа Лебовића, добио је Стеријину награду за режију.

Стеријина награда за текст савремене драме припала је Димитрију Коканову за „Кретање”, комад који је у режији Јоване Томић извео Битеф театар. По оцени Жирија Округлог стола критике (Александра Гловацки, Миливоје Млађеновић и Андреј Чањи), управо је ова представа била најбоља на Позорју, те је завредела признање „Дејан Пенчић Пољански”. „Кретање” је донело и Стеријину награда за костимографско остварење Селени Орб.

Када су у питању глумачка признања, Стеријином наградом убудуће ће моћи да се подиче Марко Марковић за улогу у представи „Семпер идем”, Криста Сорчик за остварење у представи „Густав је крив за све” Кокана Младеновића у извођењу ансамбла Позоришта „Деже Костолањи“, те Јелена Илић и Александар Ђинђић за улоге у представи „Кретање”,

„Радничка хроника” Петра Михајловића у режији Вељка Мићуновић и извођењу Народног позоришта Суботица освојило је најзначајнија признања у домаћем театру за драматургију (Слободан Обрадовић), сценографију (Марија Калабић) и сценски покрет (Игор Грекс). Такође, Вељко Мићуновић добио је Специјалну Стеријину награду за режију.

Бојани Милановић награда „Дневника”
Млада глумица Бојана Милановић добитница је и награде листа „Дневник” за улогу у представи „Ко је убио Џенис Џоплин” Тијане Грумић у режији Соње Петровић и продукцији Српског народног позоришта и ОПЕНС-а Нови Сад. Одлуку је једногласно донео жири који су творили Нина Попов, Наташа Пејчић и Игор Бурић.

Стеријину награда за сценски говор добио је ансамбл представе „Ко је убио Џенис Џоплин” Тијане Грумић у режији Соње Петровић и продукцији Српског народног позоришта и ОПЕНС-а Нови Сад. Драшко Аџић је, пак, постао лауреат Стеријине награде за оригиналну сценску музику, и то за рад на представи „Смедерево 1941” Ане Ђорђевић и извођењу ансамбла Српског народног позоришта.

Стеријина награда из Фонда „Дара Даринка Чаленић″ за најбољу младу глумицу припала је Бојани Милановић”за улогу у представи „Ко је убио Џенис Џоплин”. Награда за најбољег младог глумца одлази пак у руке Павлу Менсуру за улогу у представи „Кретање”. Награду за епизоду продуцентске куће „Сцомадиасцо) жири на челу са позоришном критичарком Даринком Николић, у комеј су били глумица Соња Дамјановић и новинар Теофил Панчић, доделио је Ивани В. Јовановић за улогу Мајке у представи „Семпер идем”.

Стеријина награда за театрологију „Јован Христић” додељена је Светозару Рапајићу за књигу „Музичко позориште као уметничка синтеза” у издању Факултет драмских уметности и београдског Института за позориште, филм, радио и телевизију Београд. Одлуку је доделио жири у саставу: проф. др Љиљана Пешикан Љуштановић, проф. др Небојша Ромчевић и др Александра Кузмић.

Награду публике 65. Стеријиног позорја за најбољу представу – и то са просечном оценом 4,72 – добило је остварење „Ко је убио Џенис Џоплин” Српског народног позоришта. Високо су оцењене и представе „Семпер идем” (4,52), „Кретање” (4,50) и „Ајхман у Јерусалиму” (4,46), док је публика била најнезадовољнија „Повратком” СНП-а (3,22), с тим да је ова представа изведена у оквиру селекције „Друга сцена”.

М. Стајић
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Program Sterijinog pozorja: 9 predstava u trci za nagrade

Autor:Matija Jovandić

Sterijino pozorje u Novom Sadu najavljeno je od 18. do 26. juna, u takmičarskom programu planirano je igranje devet predstava, a u programima "Krugovi" i u off-programu još četiri komada.

Organizatori jedne od najvažnijih pozorišnih smotri u regionu saopštili su ranije da će nastojati da 66. Sterijino pozorje, uprkos okolnostima, bude održano u punom obimu, sa brojnim pratećim programima, a selektor dr Milivoje Mlađenović je za takmičarski program odabrao devet predstava.

U takmičarskom programu publika će moći da vidi predstave „Gospođa ministarka“ Branislava Nušića u režiji Tanje Mandić Rigonata (Hrvatsko narodno kazalište „Ivan Pl. Zajc“, Rijeka), „Deobe“ Dobrice Ćosića u dramatizaciji Spasoja Ž. Milovanovića i režiji Juga Radivojevića (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad), „Kus petlić“ Aleksandra Popovića u režiji Milana Neškovića (Narodno pozorište Subotica), „Šindlerov lift“ po romanu Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića (Kamerni teatar 55, Sarajevo), „Ako dugo gledaš u ponor“ Enesa Halilovića u dramatizaciji Zlatka Pakovića (Regionalno pozorište Novi Pazar / Kulturni centar Novi Pazar), „Velika depresija“ Filipa Grujića u režiji Marka Čelebića (Srpsko narodno pozorište / Centar za razvoj vizuelne kulture, Novi Sad), „Radio Šabac“ Olge Dimitrijević (Šabačko pozorište), „Tiho teče Misisipi“ Vladimira Tabaševića u režiji Ivice Buljana (Beogradsko dramsko pozorište) i „Vitezovi Lake male“ u režiji Andraša Urbana (Pozorište „Deže Kostolanji“, Subotica).

U netakmičarskoj međunarodnoj selekciji „Krugovi“ predviđene su predstave „Hotel Zagorje“, autorski projekat Anice Tomić i Jelene Kovačić po motivima romana Ivane Bodrožić (Gradsko dramsko kazalište Gavela, Zagreb) i „Kreketanja“ Almira Bašovića u režiji Aleša Kurta (Narodno pozorište Tuzla).

Off-program

U okviru off-programa „Druga scena“ publika će moći da vidi „Poetiku gledanja“ po konceptu i u režiji Andraša Urbana (Pozorište „Deže Kostolanji“, Subotica) i „Kao da kraj nije ni sasvim blizu“ Maje Pelević u režiji Nikole Zavišića (Bitef teatar, Beograd).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Светозар Цветковић отвара Стеријино позорје

НОВИ САД: Овогодишње 66. Стеријино позорје у Новом Саду, отвориће 18. јуна свечаном беседом глумац Светозар Цветковић, троструки лауреат Стеријине награде.

О наградама ће одлучивати жири у саставу редитељка Снежана Тришић, глумица Наташа Тапушковић, сценограф Дарко Недељковић, глумац Михајло Несторовић и драмски писац Давор Шпишић.

У конкуренцији за признања ове године је десет представа рађених по домаћем драмском тексту.

На затварању Фестивала 26. јуна, у част награђених, биће изведена представа Битеф театра "Изгубљени пејзажи" у режији и кореографији Дуње Јоцић.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

Još jedan trag našeg duhovnog identiteta: Večeras u Novom Sadu počinje 66. STERIJINO POZORJE

Tatjana Nježić 18.06.2021.

Besedom poznatog glumca Svetozara Cvetkovića i predstavom "Gospođa ministarka" HNK "Ivan pl. Zajec" Rijeka, večeras u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu počinje 66. Sterijino pozorje.

Pod motom "Zlu vremenu, uprkos" do 26. juna publika će u takmičarskoj selekciji imati priliku da gleda deset predstava iz zemlje i inostranstva a Cvetković svoje obraćanje počinje rečima "Ja ne verujem...". I dodaje:

Svetozar Cvetković
- Ne verujem u tu priču, i sadržaj mi je komplikovan i neverovatan. Ne verujem u one koji mi je pričaju, poverenje sam zaturio, a priča je o životu, pa joj ne verujem. A u život lep ili ne, tek ne verujem. U taj život. U ovaj život, bolji, ne, nisam tu i kako bih vam rekao – ne verujem. (...) Sve u svemu, valjda me je vreme proteklo za leđima, što ga ostavljam, upozorilo da nemam baš mnogo razloga – da verujem. U ljude, u oblike, u prirodu, u suze i smeh, u ljubav doživljenu, u prijateljstvo, u svetlost i tamu, u ono što vidim i čujem – izgubio sam poverenje.

Taj mračni prostor
Ali, veli, vreme ga je naučilo, i po koja seda vlas, da život saopštava svoje trajanje, te da je naš trag u tom trajanju iracionalan ali ipak postojeći.

- Trag. U koji verujem. Onaj mali, nevidljivi, koji vetar peskom zametne, a ipak ostaje tu. Od mog je verovanja opstalo ono najvažnije – dodir ruke jedne dugokose devojke sa šiškama u mraku ugašenih reflektora na lokalnoj sceni negde u Jugoslaviji (osamdesete godine prošloga veka), i njene reči dok zurimo u prašnjavu tminu i nevidljivost naše budućnosti: "Taj mračni prostor koji me privlači!!!" Miris dasaka pod nogama, vonj slučajno prosute čašice vinjaka po inspicijentskom pultu, suflerka dok pali svoju lampicu da osvetli reči koje mi nadolaze, kašalj iz sedmog reda što neće stati ni kad nas svetlo obasja, zadah tela onih koji mi se približavaju... Dok skačemo u mrak i ostavljamo trag. U koji verujem!

Režiju hrvatske "Gospođe ministarke" potpisuje Tanja Mandić Rigonat
Ističe, zatim:

- Ovaj grad – Novi Sad i ovaj prostor – Srpsko narodno pozorište, uspeli su da sačuvaju jedini svetao mrak naše prošlosti kao zalog za sadašnjost ali i budućnost, i to ne samo scenske umetnosti već našeg bitisanja i duhovnog identiteta. Mrak u kome svoj trag svetlosti ostavljaju i Stupica i Mira i Bojan, i Šalajić, i Kvrgić, i Polić, Jovanović i Ristić, Mijač i Brajović, Kovačević i Kovačević, Zijah i Dino, Pašović i Nadarević, Gardinovački, i Peca i Petrović i Ejdus, i Stefanovski, pa Unkovski, Ristanovski, Stojanovski, Đorčev, Radmilović, Stojković, Kralj jedan i jedini Petar, ali i Ljuba isto jedini, Tika – i Pleskonjić i Stanić, pa Badža, Rale, Olivera i Rade, Vitez, Inga, Pere Martinović a i njen tata, Pleša, Žigon, Milena, Kavaca, Boris i Jaca, Đuza, Daf i Katica, Tomi, Nelević i Bane Popović, Petrovci i Meljihat, Dragica Tomas i Šova, Relja, Jagoš, Biljana S. i Milena M., Romčević, Mićanović, Bojković, Žutić, Torlaković Sale i Čupe, Petrić, Crnobori, Berček, Manojlović, Karanović, Gaga i Milena, Brik i Rade, Banjac, Ulmanski, Glogi, Marinko, Žuća i Feđa, Mira Furlan... I ko sve nije tu u jedinom svetl - mraku za koji se rađamo i nestajemo, za koji tako iracionalno živimo i kome trag svoj ostavljamo. Taj trag je pozorište, taj trag je Pozorje, koje traje... E, u to verujem, verujte mi i vi - veli Cvetković u besedi.

Ministarka u izvođenju Riječana

Posle uvodne besede Cvetkovića, publika će imati priliku da gleda i prvu predstavu u takmičarskoj selekciji - "Gospođu ministarku" Branislava Nušića u režiji Tanje Mandić Rigonat i izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta "Ivan pl. Zajec Rijeka".

Festival se završava 26. juna svečanom dodelom nagrada i predstavom u čast nagrađenih "Izgubljeni pejzaži". U međuvremenu, uz deset predstava u takmičarskoj selekciji, šest u programima "Krugovi" i "Druga scena" festival obuhvata izložbe, promocije knjiga...

Takmičarska selekcija
1. GOSPOĐA MINISTARKA, pisac Branislav Nušić, režija Tatjana Mandić Rigonat; Hrvatsko narodno kazalište "Ivana pl. Zajca" Rijeka (Hrvatska)

2. DEOBE, pisac Dobrica Ćosić, dramatizacija Spasoje Ž. Milovanović, režija Jug Radivojević; Srpsko narodno pozorište Novi Sad, Narodno pozorište Niš, Narodno pozorište Priština sa sedištem u Gračanici

3. VITEZOVI "LAKE MALE" (autorski projekat), režija Andraš Urban; Pozorište "Deže Kostolanji", Subotica

4. KUS PETLIĆ, pisac Aleksandar Popović, režija Milan Nešković; Narodno pozorište/Narodno kazalište/Nepszínház, Subotica

5. DERVIŠ I SMRT, tekst Meša Selimović, dramatizacija i režija Dejan Projkovski; Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka (BiH-RS)

6. RADIO ŠABAC, tekst i režija Olga Dimitrijević, Šabačko pozorište

7. AKO DUGO GLEDAŠ U PONOR, pozorišna poema po motivima istoimenog romana Enesa Halilovića, autor i reditelj Zlatko Paković, Regionalno pozorište Novi Pazar/Kulturni centar Novi Pazar

8. VELIKA DEPRESIJA, pisac Filip Grujić, režija Marko Čelebić; Srpsko narodno pozorište/Centar za razvoj vizuelne kulture Novi Sad

9. TIHO TEČE MISISIPI, pisac Vladimir Tabašević, dramatizacija Ivica Buljan i Vladimir Tabašević, režija Ivica Buljan; Beogradsko dramsko pozorište

10. ŠINDLEROV LIFT, pisac Darko Cvijetić, dramatizacija i režija Kokan Mladenović; Kamerni teatar 55 Sarajevo (BiH)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Sterijino pozorje

Post od branko »

„Ako dugo gledaš u ponor“ najbolja na Pozorju

Matija Jovandić

"Ako dugo gledaš u ponor" autora i reditelja Zlatka Pakovića najbolja je predstava 66. Sterijinog pozorja po odluci žirija, a nagrada publike pripala je komadu "Kao da kraj nije ni sasvim blizu" u režiji Nikole Zavišića po tekstu Maje Pelević, saznaje portal Nova.rs.

Za najbolju predstavu 66. Sterijinog pozorja izglasana je „Ako dugo gledaš u ponor“ (Regionalno pozorište Novi Pazar / Kulturni centar Novi Pazar) autora i reditelja Zlatka Pakovića, nastala prema istoimenom romanu Enesa Halilovića. Paković je, kako saznajemo, dobitnik i specijalne nagrade za režiju, a za muziku u ovom komadu nagrađen je i Božidar Obradinović.

Prema našim saznanjima, Sterijina nagrade za režiju pripala je Milanu Neškoviću za „Kus petlić“ (Narodno pozorište Subotica), za najbolji tekst savremene drame Olgi Dimitrijević za „Radio Šabac“ (Šabačko pozorište), Kokanu Mladenoviću za dramatizaciju „Šindlerovog lifta“ (Kamerni teatar 55, Sarajevo), a laureati Sterijine nagrade za glumačko ostvarenje su Minja Peković („Kus petlić“), Srđan Sekulić („Kus petlić“), Boris Sučov („Vitezovi Lake male“) i Rifat Rifatoviću („Ako dugo gledaš u ponor“).

Sterijina nagrada za scenografiju je, kako saznajemo, pripala Adisi Vatreš Selimović („Šindlerov lift“), za kostim Biljani Grgur („Kus petlić“), a nagradu okruglog stola kritike podelili su „Kus petlić“ i „Vitezovi Lake male“. Nagradu Fonda „Darinka Dara Čalenić“ za najbolju mladu glumicu dobila je Anđela Marić („Ako dugo gledaš u ponor“).

O nagradama je odlučivao žiri u sastavu: rediteljka Snežana Trišić (predsednica), glumci Nataša Tapušković i Mihajlo Nestorović, dramski pisac Davor Špišić i scenograf Darko Nedeljković.

Sterijino pozorje završava se večeras u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu igranjem predstave „Izgubljeni pejzaži“ u režiji i koreografiji Dunje Jocić (Bitef teatar) u čast nagrađenih.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta