Lektira

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Lektira

Post od branko »

ROMEO I JULIJA

Romeo i Julija su zabari iz Verone i oni se smuvaju. Medjutim, matorci su im veoma zajebani i uopste se ne gotive jer rade isti biznis ali su u razlicitim ekipama (kao Verona i Kjevo). Zent im je da ih ne provale i da im ne ukinu kintu, pa se vidjaju tajno. I tako na 50 strana oni kao nesto kriju i kenjaju jedno drugom kako se vole, a ne karaju se. Na kraju, jednom prilikom upadnu u los trip i roknu se.

ZLOCIN I KAZNA

Neki student je stalno bez filera jer mora da placa stan, posto je ispusio za mesto u studenjaku. Jednom prilikom je bio u bedaku, pa je uleteo kod neke babe, pune k'o brod na gajbu i overio je. Posle je uleteo u frku sa samim sobom, jer se usr'o da ce murija da ga provali. U stvari on i nije bio neki krimos vec picketina, pa se na kraju sam prijavio muriji.

ILIJADA

Ta Ilijada traje ko gladna godina. Vodja jedne ekipe mazne ribu od vodje druge ekipe. Onda ovaj prvi, da ne ispadne jajara, skupi ortake i opkoli ih k'o Babo Sarajevo. Ali ovi prvi ga ispuse, onako zestoko, jer su ovi drugi bili do jaja spremni. Onda jedan tip smisli kul foru da zajebu ove druge. Satro, kao boli ih *urac za ribu, vazan im je biznis koji moze da se sjebe zbog nastale frke. Da pokazu da su iskulirali, oni odu i ostave sleper cigara drugoj ekipi u kome su sakrili deo ekipe. Ovi prvi su mislili da su ih sjebali i poceli da slave. Kad su se ponapijali i udrogirali, ovi drugi su izleteli iz slepera i jebaliim kevu k'o u Mortal Combatu.

RAT I MIR

Pre 200 godina Francuzi krenu na Ruje i dodju do Moskve (kao u Pancer Generalu). Onda je dosla zima i Francuzi se posmrzavaju ko picke i onda se napasu muda Rujama ko zec kelerabe. Knjiga ima soma strana, tu ima i neke ribe, zurke, zvacu nesto, njesra sve vreme

PROCES

Tipa u'vate drotovi bez razloga i drkaju ga kroz celu knjigu i na kraju ga sjebu do koske.

SEOBE

Radi se o Srbima, gastosima koji traze autonomiju kao Canak, medjutim Svabe zabole sevac za njih, vec ih samo iskoriscavaju za sitne repa na crno. Ovima dokurci i zapale za rusiju, Tu se medjusobno popickaju na "sud aj stej, sud aj gou" foru. Neki odu, neki ostanu a Rusi ih kao i Svabe ispale za sljaku i papire.

PROKLETA AVLIJA

Turski zatvor, ko u Ponocnom Ekspresu. Upravnik zatvora, zesce zajeban lik, sve ih kara, svima im se najebava keve. Dva tipa, od kojih jedan djankoza a drugi pop, silje patku celu knjigu oko nekog Pekmez-sultana (ili dzem, marmelada, * E B E M li ga...) i posmatraju prolaznost zivota sa bocne strane. Knjiga je tanka i nije bas najpodesnija za potpalu, ali bi bila idealna kao podupirac za frizider ili sporet.

NECISTA KRV

Tipa ozene starijom ribom. On probali da je njegov cale ziguje, sto ga totalno sjebe. Cela knjiga je seks, samo tako.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Lektira

Post od Palma »

Biseri o obaveznoj lektiri:

NJEGOŠ, "GORSKI VIJENAC"

"Gorski vijenac" je spev, jer je sve u stihu i nema zagrada.
"Gorski vijenac" pripada spevu, jer se roman sastoji iz dijaloga.
Njegoš piše posvetu "Gorskog Vijenca" poturicama.

JOVAN STERIJA POPOVIĆ, "KIR JANJA"

Kirjanja je napisana grčkim jezikom zato što se Dositej nije rugao grčkom jeziku na taj način.
Kirjanja je iz Grčke. Pokušavao je da napiše knjigu na srpskom, ali mu nije išlo od ruke, jer nije znao ceo srpske reči.
Kirjanja je bio tvrdica, nije dao ženi da gubi.
Sterija kažnjava Kirjanju tako što mu pokrada sve pare koje ima.
Sterija kažnjava kir Janju time što mu ne daje novac da popravi štalu.

MILOŠ CRNJANSKI, "SEOBE"

Zove se poetski roman, zato što se sastoji od epiteta i poređenja.
Zove se "Seobe", zato što svi oni žele da beže, ali niko to ne radi.
Pisac daje atmosferu u romanu: vazdušnu prirodnu atmosferu.
Pisac u romanu daje atmosferu da bi ga upotpunio.
Atmosfera ratovanja je bila puna vlage i blata. [tačno tako!; up.ur.]
Aranđeo je bio zaljubljen u Vukovu ženu, pa je zato Vuk pobegao i otišao u "Seobe".
Ratovao je za svoj narod, u nadi da će biti bolji, da se neće stalno seliti, a za sebe je hteo samo viši čin. Iz Seoba je došao razočaran.

IVO ANDRIĆ, "NA DRINI ĆUPRIJA"

Poznati roman "Na Drini ćuprija" napisao je naš još poznati pisac Ivo Andrić.
Drina je mutna zelenog predela.
Legenda je posvećena mostu.
Most je nastao tako što je Mehmed paša Sokolović prisećajući se svog detinjstva i danka u krvi kada su ga odvojili od majke na reci. To mu je zadavalo bol pa je sagradio most koji je bio povoljan za trgovce.
Naravno, tu je bilo i žrtava, kao i ljudi koji su svojom zaslugom nabodeni na kolac.
Na mostu je bio natpis kada je sagrađen poetski tekst. Most je veliki, star, jednog proleća se pojavljuje Abidaga.
Posle svih opasnosti koje je most pretrpeo možemo ga nazvati arhitektonskim pobednikom...

DUŠAN VASILJEV, "ČOVEK PEVA POSLE RATA"

Zaratilo se u pesmi.

LORKA, "ROMANSA MESEČARKA"

Ovde je reč o mrtvoj devojci, koja veruje da će joj voljeni doći.
Ona visi nad vodom, što pokazuje da joj je teško.

ALBER KAMI, "STRANAC"

U romanu "Stranac" opisuje se hladnokrvna sudbina jednog čoveka.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Lektira

Post od Palma »

Junaci

Moj sin za lektiru mora da pročita narodne pesme. Izbor iz pretkosovskog, kosovskog i pokosovskog ciklusa, otprilike, dvadesetak pesama. Njegov prvi komentar je bio: „Uh, što mrzim te pesme na crnogorskom jeziku!” To se, valjda, odnosilo na arhaizme i jekavštinu, mada i nije daleko od istine, pošto je Vuk ponajviše arčio hercegovačku i crnogorsku varijantu srpskog jezika.

Istina, detetu njegovog uzrasta nije ni malo lako da čita narodnu poeziju jer, malo-malo, pa mora da posegne za rečnikom. Iz svakog ciklusa po dve pesme bilo bi sasvim dovoljno, za početak. Ali, ovako stvarno je naporno. No, ja odmah da krenem da ga ubeđujem kako su narodne pesme strašno zabavne i da u njima ima podviga velikih junaka. Dete me mrzovoljno pogleda i samo je kratko rekao da ne pada na te fore.
Ja bih pala odmah. Na Banović Strahinju! Eh, pa pomalo je takijeh junaka. „Najveći džentlmen u celokupnoj srpskoj literaturi!” Nemam s kime ladno piti vino, no sam ljubi mojoj poklonio! Frajer koji je smogao snage da oprosti svojoj Anđi, koja je, poput najgore sponzoruše, poklekla pred Vlah Alijinom ponudom u vidu baškarenja po Jedrenu, okićena zlatom i dukatima. Pa, posle se pitate zašto je baš Ulica Strahinjića Bana postala Silikonska dolina! Sponzoruše su pametnije nego što smo mislili. Neće, valjda, da se skupljaju u Jug Bogdanovoj, kad je ovaj bio spreman, po kratkom postupku, rođenoj ćerki da ofikari glavu.

Sad, na Kraljevića Marka se i ne bih nešto ložila, mada je nesporno da je on pravi heroj, na čijem bi mu viteštvu pozavideli i Betmen, i Supermen. A, boga mi, i Čak Noris. Mislim, setite se samo kako je došao na svet: Kralj Vukašin je lagano „ispalio” udatu ženu da izda svog muža, pa kad je Momčilo bio totalno uništen, na samrti je savetovao Vuleta da se okani njegove gospođe jer, „kako je mene izdala, tako će i tebe”. Poslednjim delićima svoje snage, „uvali” mu rođenu sestru, što se ispostavilo kao odličan potez jer, srećom, u to vreme nije bilo feministkinja, pa je tako Marko mogao mirno da se rodi.

Onda se, tokom života, naorao drumova, doakao Musi Kesedžiji šurujući sa Vilom Raviojlom, a o njegovoj velikodušnosti pojenja Šarca ne treba ni govoriti. A, tek o veličini njegovog buzdovana... Na njegovoj dobroti i oslobađanju raje od turskog zuluma pozavideo bi mu i Švejk, od kojeg je Marko bio kudikamo veći šeret i mangup. Pa, ne dobija svaka persona čitav ciklus tek tako.
Najveći flegma među srpskim junacima svakako je knez Lazar. Da je živ, danas bi bio član SANU i doživotni ministar za Kosovo i Metohiju, garantovano. Žene ga nisu preterano zanimale, pa mu se rođena švalerisala sa zmajem. Ni njena priznanja: „Te me ljubi na bijeloj kuli..”, nisu ga pokolebala da se, umesto jurenja ala, posveti ekspozeu za Kosovo.

Ako bi knezu bilo zagarantovano akademsko članstvo, Miloš Obilić bi sigurno danas sedeo u skupštinskoj klupi, među naprednjacima. On je, kao iz topa, znao koga treba da olajava i ko je izdajnik. Jedino se izgledom ne bi uklopio među poslanike. On, i njegovi ortaci Ivan Kosančić i Milan Toplica, bili su pravi mačo tipovi. Toplica je maznuo najbolju ribu, Kosovku devojku, ali ga je ova na samrti kaširala i pojila Orlovića Pavla, što se nikada ne bi ni provalilo da nije bilo onog „paparaca” koji ih je ovekovečio na poznatoj slici.

Braća Jugovići će, pak, za svagda ostati u senci svog oca, matorog Jug Bogdana. Ovom, ipak, treba skinuti kapu, jer nije lako napraviti devet sinova. Da je živ, garant bi bio u Palminoj stranci i živeo u Jagodini.
No, kako istorija ume da bude nemilosrdna, svi junaci su izginuli na Kosovu. Od škarta, koji je ostao, nastali su ovi današnji frajeri. I tako, svi junaci nikom ponikoše. Što bi rekla proročica, Kosovka devojka: „Jao, jadna, hude li sam sreće! Da se, jadna, za zelen bor 'vatim, i on bi se zelen osušio!” (Lepa Jela)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju