Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Kažete mi : Idi na odeljak - pričaonice. Kad tamo nema nikoga. Bave se unosnijim poslovima - ne dangube. A fino je imati nekog pa da sa tim nekim budemo, pa da popričamo i pričamo, pričamo priče kojima nema kraja...
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Eh, ta ne budite odmah tako na kraj srca, g. Timke. Znate kako je: egzistencijalne obaveze imaju prednost. No to Vas i nadalje ne sprečava da nam pripovedate. Pokušajte - ako pripovest bude dovoljno intrigantna neko će se već sigurno priključiti diskusiji. Naravno, u slobodnom vremenu, čiji dnevni raspored pak nije isti kod svih onih osoba koje participiraju na ovom forumu. ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od tanja »

Da ti pričam jednu priču... Bila jednoom jedna klupa. I na klupi četka. Da ti pričam ispočetka? @-)
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Ima ljudi koji imaju dva srca. Kao i neki što imaju - Pa ili na levoj, pa na desnoj strani. A ja, naopak kao i uvek, imam neko jako srce, nije ni preveliko ni preširoko. Ali je uvek drmalo krevet kada sam ležao. Nešto, kao mali potresi. Sada preovlađuju potresi - spolja. Gospodin Velja A., naš umnjak, sada predlaže, jer je jako dobro i duboko upoznat sa mišljenjima i radovima počivšeg Nikole T. da je "vreme" po svemu sudeći jedna obična "zavrzlama". Naime ima dva spina. Levi i desni pa razlaže ili i integriše materiju. Kako se uzme, kako kome odgovara. Mislim da se približava vreme umiranja. Očito je jedno, da da se vidi, da se traži izlaz iz kutije, pandorine, u kojoj smo tako dobro skalupljeni. I iz Vaših navoda, dragi Biblio, vidljivo je da smo okovani i u bukagijama koje nam ne daju da hrabro kročimo u novi svet. Imamo idealne, izvanredne, neponovljive uslove za to, ali neće kuma u kuću. Neće pa neće. Izgleda da se zaista iz ove kože nikud ne može. Molimo se nekome, tamo, ne znam kome, da nam, ako ikako može - pomogne. Jer sami sebi nikako ne možemo pomoći. Ili i ne znamo da se dobro ili ikako molimo. Ponosna neka civilizacija. Približava se dan kada će da se otvore nebesa pa će nas progutati. Jedna galaksija i još dva sela više, dve galaksije, će doći u jednu ravan. I mi ćemo tada da budemo na meti, nišanu. Pa kom' opanci, kom' obojci! Jedino će da opstane onaj koji će uzviknuti : ZNAO SAM! I počinjemo priču iz početka. Puj pike - nevaži!
A znam i za onu priču : U popa bila sabaka on jevo ljubil, ona stala kušać mjaso on jevo ubil...Ili priču o crvenom vrapcu...
A što se tiče broja, to je naša uteha. Bolje je meriti nego brojati. Ja mnim. Idem da jurišam i ja na obaveze, koje neće ništa same, čekaju na mene...Uniformnost pre svega. Nikako individualizacija!
Nikako mi nije jasno da je potrebno ponos vaditi iz gaća. I paradirati njime. Čudi me ova halabuka i hajka. Ko je veći vernik ili nevernik? Zar nemamo većih i sudbonosnijih briga i potreba, no da se češemo tamo i gde nas ne svrbi.
Poslednja izmena od Timke u 11 Jun 2016, 18:29, izmenjeno 1 put ukupno.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

E, svaka Vam čast, g. Timke! Otišlo mi je u nepovrat 50 ireverzibilnih minuta minornog mi života dok sam donekle rastumačio Vašu kriptičnu Pripovest. A znate šta je najlepše u svemu? Što mi i nadalje nije baš jasno šta je pisac iste hteo da kaže... :roll:

No krenimo redom. :)

Vidim da ste opčinjeni delima znamenitog profesora teorije i estetike filma, dr Velimira Abramovića. Ako – lepo je to što se bavite ezoterijom, te što Vam je lično, kako na Internetu vidim i sam profesor odgovor na Vaše pitanje (postaviste ga kao Petar!) dao. Ja profesora po iščitavanju znadem još poodavno, negde iz devedesetih godina proteklog veka, kada je uređivao zaista vrsni naučno-filozofski časopis „Tesliana”. Poslednji put me je oduševio kada je onako bez zazora i dlake na jeziku u „Politici” odbrusio Fundamentalnom Pravoslavcu, g. Dušanu Zupanu, koji se zalagao da se Teslin prah iznese iz muzeja i sahrani u dvorištu hrama Svetog Save (jerbo je on mišljenja da je čuvanje Teslinoga pepela u zlatnoj urni u muzeju greh pred Pravoslavno-Svevišnjim!) i da se time ujedini srpska nacija. :roll:

Abramovićev odgovor je svojom neobično inventivnom i retko viđenom, upravo neustrašivom intelektualnom jetkošću pogodio „u sridu” takvom jačinom, da se niko nakon njega više nije ni usudio da slični bezumni predlog iznese! Prepričavati isti bi bilo zaista nemoguće, pa će biti ponajbolje da damo direktni link do njega:

http://dzonson.files.wordpress.com/2011 ... i-hram.gif

No što se pak tiče postavke g. Abramovića o spinu vremena, mora se primetiti da ista pati od dva problema:

- Da bi postojanje spina uopšte moglo da bude moguće, samo vreme mora da ima kvantnu strukturu sa diskretnim spektrom (stara ideja koja potiče još iz 1980.);

- U tom slučaju pak kvantno vreme ne bi imalo svoj specifični spin sve do momenta njegovog merenja.

Ove male teorijske začkoljice mi je sugerisao moj stari i prema meni više no blagonakloni ino-web-korespondent, prof .dr Aleksandar Lvovski. On je pak, zajedno sa svojim kolegama, dostupan ovde:

http://icqt.org/

Vi se sigurno pitate šta to zapravo praktično znači , dragi moj g. Timke? Pa, prevedeno i uprošćeno, to da u ovom - Vašem i mojem Kosmosu - vreme koje merimo može imati samo jedan spin, te da upravo zato Entropija u njemu i nadalje isključivo raste. Finalno ishodište te činjenice pak i predstavlja nužnost smrti i umiranja. :twisted:

I ne brinite – mi uopšte nismo ni u kakvim bukagijama čim možemo ovako lepo i slobodno da raspravljamo. Štaviše, ako se samo malo potrudimo možemo i da skinemo te na većem delu populacije opstojeće, poglavito mentalne okove, koji sprečavaju da svi kreativni i istinski postojeći potencijali nauke pruže maksimum svojih mogućnosti i time preobraze naše realne ovozemaljske živote. No zarad ostvarenja te mogućnosti i sledstvenog poboljšanja životnih prilika svakog individualnog ljudskog bića na planeti (sa potencijalom dostizanja praktične besmrtnosti u perspektivi!) biće potrebno ponajpre izvršiti svojevrsno preumljenje ljudskih bića – menjanje psihičke matrice savremenog čoveka, u kojoj cerebralni ostaci naše krokodilske prošlosti, oličeni u borbi za teritoriju, kopulativno nadmetanje i zgrtanje prizemnih materijalnih dobara, ružno nadglasavaju suvisle poruke našeg evolucijom formiranog neokorteksa.

Zadatak se na prvi pogled čini prilično teškim, ali ja sam u tom pogledu priličan optimista: neminovni ekonomski slom postojećeg bazično idiotskog društvenog ustrojstva i od njega upravo pospešene maloumnosti dovešće do spoznaje o fundamentalnoj neutemeljenosti postojećeg poretka stvari. izvesno je, avaj, da će u tom procesu biti i nemilih gubitaka i žrtava, upropašćenih ljudskih života i mnogih nepotrebnih patnji Čoveka, ali se ipak možemo utešiti da istoija potvrđuje staru izreku da se kroz trnje stiže do zvezda.

Slika

Stoga se Vi uoptše ne uzbuđujete zbog ove nove mode besramnog paradiranja u mudantama i neuzgojenog zazivanja totalno efemerne kopulacione slobode od strane kojekakvih ništaroba, bezočnika i neotesanaca. Svim dovoljno inteligentnim osobama polako ali sigurno postaje jasno da je njihova suštinski distorzirana etička vizura totalno nelogična i apsolutno neodrživa na duge staze:

Slika

Bez brige: sama priroda će se postarati o toj žalosnoj distoriji humaniteta. A ako baš ustreba i nešto malo primenjenog znanja iz virusologije npr. biće dovoljno da se stvari dovedu na svoje pravo mesto. Treba samo premestiti par ketonskih grupa i sve će biti elegantno i tiho rešeno, bez i najmanjeg opterećenja kružnog toka materije u Svemiru. Znate, dugoročno posmatrano ljudski intelekt i misao su zaista uvek superiorniji od kopulativne euforije, budući da predstavljaju samu evolutivnu suštinu Čoveka. Upravo zato je unapred osuđeno na propast svako stupidno nastojanje da se suština Humaniteta svede na pitanje slobode izbora finalne destinacije za nereproduktivno orijentisano spolovilo.

Sve najbolje! :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

- Poštovani Biblio, Gazdarica mi zamera da sam očito vidljivo napredovao u duhovnom razvoju. Dok sam u fizičkom pogledu donekle zanemarljivo u stagnaciji ili u nekom transu ili u nazadovanju, dekadenciji. Otkako se bavim Internetom, posebno. I ovim našim nebulozama. Činjenice su jedno a naše mišljenje nešto sasvim drugo. Ima i onih koji se jednostavno ne slažu ni sa čim. Oponiraju i čangrizaju gde god stignu. I ja sam jedan od njih.
- Da Vam kažem da sve ovo nije danguba - nego i te kako dobra gimnastika za taj korteks. Jeste da, nešto treba otpisati. I onako sve ide u rok službe.
- Pojam vremena je deplasiran. Pričali smo do sada samo o statičkom gledanju na stvari. Suštinski - stvari stoje drugojačije. Vreme je pseudonim Prostora. I naše materijalno bitisanje je podložno, ili sačinjava višedimenzionalan prostor. Ali ne nešto, svet osim sveta, nego taj isti svet koji je višedimenzionalno orijentisan i jedino na taj način ustrojen. Samo to kretanje stvara dojam postojanja. Izučavamo elementarne stvari neiscrpnim ulaganjem energije. A sve je mnogo prostije. Bar ja tako mnim.
- Postoji samo "prošlost", inertni tragovi, koji nam stvaraju iluziju da je nešto bilo. Slika tog stanja je sadašnjost a budućnost bi bila samo transformacija, neminovni sled, oblik tih odnosa. Da pričam o tome da bez praznine i rastojanja i ne bi bilo ove naše prepiske, nije potrebno. Ni sami fontovi i slike, oblici, ne bi bili vidljivi. Bili bi - ili crno ili belo. Niti bi se mi mogli kretati a time ni živeti. Bila bi vladavina singulariteta, kako kažu. Ili ništavila. Pa i što se tiče same materije i energije dolazimo do saznanja da postoji antipodno stanje koje definiše i stvara ovo što "jeste". Polako nadolazimo i do saznanja da pored poznatih agregacija ima još i jedno stanje materije - duhovno, fluidno. Ali to je za sada nepotrebno spominjati. Još je sve u fazi previranja, fermentacije.
- A parada Ponosa nekad je bila definisana kao sramotno stanje. A tako se i nazivala. Govorilo se - Pokri tu sramotu! Sada se misli da je to odlika kulture. Sloboda, demokratija, vladavina samouprave, razuzdanost misli. Otešnjale gaće. A i pimpeku je izgleda svugde bolje nego u gaćama. A i ne boji se i diči se veličinom i svojim sposobnostima. Kada bi im neko mogao da objasni da su svi oni jadni i bedni i sića u odnosu na dete koje se rađa i prolazi kroz rodnicu - svakako bi se postideli. Ono što majka, žena koja se porađa, oseća, nije dostupno za shvatanje mužjacima, očevima. Oportuno shvatanje i ignorisanje suprotnog pola je beda za sebe. Pričati o sladostrašću je iluzija. Kao što je i sam život. Da bi ga osetio i razumeo moraš ga sam živeti, proživeti i iživeti. Srećno!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Ta šta kažete? U Vašem dobu Vi imate gazdaricu? Prilično sumorna činjenica... Ja sam, znate, poklonik istinske interpersonalne ravnopravnosti, pa mi je pomalo nepojmljiv i poprilično stran taj status u kojem ste se zatekli. Nadam se barem da imate još uvek izvesni stepen finansijske samostalnosti, koji će Vam ponajviše omogućiti izvesnu autohtonost pred pošastima nesmiljene i posvemašnje dominacije na uzurpaciju korisničkih prava notorno vazda gotovih stanodavki. Znate, gazdarice – ma kakve inače da su – jednu stvar veoma respektuju: platežnu sposobnost klijenata. Stoga, prištedite na životnim efemeralijama i pribavite si na taj način dostojanstvenu respektabilnost. Vredi. :)

A što se pak te, kako sami kažete, nebulozne Vam čangrizavosti tiče, tu biste trebali samo malčice više da se susprežete u Vašoj prirođenoj i inače dopadljivoj spontanosti i proverite svoje postavke pre no što ih ovako Urbi et Orbi objavite. I sami ćete se iznenaditi kako će uvećana faktička spoznaja uplivisati na Vaš svetonazor. I povrh svega nedvosmisleno predstavljati vrlo korisnu vežbu za Vaš neokorteks. :)

Lep primer za korisnost takvog pristupa bilo bi s moje strane Vama već preporučeno dublje i pomnije proučavanje dostupne naučne literature na temu vremena. Tvrditi, naime, da je pojam vremena deplasiran u epohi u kojoj se najveći deo čovečanstva intenzivno žali na neumitnost njegovog prolaska više je nego neutemeljeno. Ja sam Vam već objasnio da Vreme i Prostor nisu razdvojeni već da čine nedeljivu dimenzionalnu celinu, pri čemu se fizičko polje javlja kao izraz geometrije svemira. Prostor-vreme je u principu planarno, ravno, no u blizini velikih masa se zakrivljuje i utiče ne samo na kretanje materije u prostoru, već i na samo vreme. U jakim gravitacionim poljima časovnici su sporiji, a u crnim jamama čak stoje. Štaviše, eksperimenti koji su pre pedesetak godinica rađeni još na onim lepim elektrostatičkim van de Grafovim akceleratorima u Centru za nuklearne istraživanja u Harvelu, a koji su služili za ubrzavanje subatomskih čestica, definitivno su pokazali da ubrzane čestice imaju duži život od onih koje miruju. Verovali ili ne, ali vreme za njih zaista prolazi sporije, što je u punoj saglasnosti sa Ajnštajnovom koncepcijom prostor-vremena. ;)

Što se pak tiče Vaše (ili moje) egzistencije u više dimenzija, moraću da Vas razočaram: i Vi i ja postojimo samo u našem, četvorodimenzionalnom svetu. Biće da niste čitali jedan čak i danas srazmerno malo poznati rad sovjetskih matematičara Aleksandra Nikolajeviča Korkina i Jegora Ivanoviča Zolotareva, koji je bio posvećen tzv. problemu najgušćeg pakovanja sfera. Da Vas ne bih nepotrebno zamarao opsežnim izlaganjem, reći ću Vam da je njihov rad dokazao da tzv. gustina pakovanja sfera postaje sve manje efikasna sa povećanjem broja sfera. U četvorodimenzionalnom prostoru ona je 0.6168, a u petodimenzionalnom prostoru svega 0.4652. To ukazuje da da je nemoguće prenošenje iskustva trodimenzionalnog prostora na prostore sa više dimenzija, pa tako nije moguća ni Vaša egzistencija u višim sferama. :)

Grešite i po pitanju Vašeg stanovišta da postoji samo prošlost. Jedan američki naučnik po imenu Frenk Tipler je još poodavno u prestižnim stručnim časopisima Physical Review i Annals of Physics dokazao na visokom naučnom nivou da Teorija relativiteta pruža teoretsku mogućnost i za prevladavanje barijere kauzalnosti i time i mogućnosti putovanja u budućnost. Sve što nam je potrebno za dosezanje budućnosti je masivni rotirajući objekat koji zakrivljuje prostor-vreme svojom ultra-jakom gravitacijom. Ako, naime, imate gravitaciono snažan objekat koji još i rotira dolazi do još većeg zakrivljavanja prostor-vremena, jer gravitacija nastoji da za sobom povuče prostor-vreme. To zakrivljeno područje prostor-vremena oko singularnosti zove se „jako polje”. Putnik iz nekog slabog polja, npr. Zemlje, mogao bi preći u jako polje i putovati u negativno vreme, pa se nakon toga vratiti u slabo polje a da ne povredi ni jedan fizički zakon! Bilo bi moguće da se vrati u prošlost još i pre polaska na put, a isto tako i da ode u budućnost. Sve što bi mi trebalo da uradimo kako bismo ostvarili taj cilje jeste to da potražimo pogodan pulsar, izdužimo ga u valjak, povećamo mu brzinu obrtaja i turistička agencija za putovanja u budućnost i nazad mogla bi da počne sa radom! Za putovanja u prošlost trebala bi nam čista singularnost, oličena u jednoj masivnoj Crnoj rupi, koja bi mogla korisno da posluži. Za krajnju nuždu čini se da bi nam bila dovoljna i podesna Neutronska zvezda. :)

I ne, dragi moj gospodine – za dobru komunikaciju nama uopšte nije potrebna nikakva praznina, već konekcijska punoća. Koja je sasvim različita od te danas tako popularne etičke praznine, koja je u svom ekstremnom, tzv. neo-demokratskom ispoljavanju, upravo besramna. Neverovatno je, gospodine, kako smo u doba vajne demokratije dospeli do društvenog stanja u kojem je kopulaciona sloboda uzdignuta na pijedestal obavezne uljudnosti, pošto je etički okvir dekonstruisan kao nedistinktivan i time limitirajući po vrhunski ideal Humaniteta – Metastaziranu Orgazmičnost. U dobu smo u kojem je usled opšteg sloma obrazovanja imperativ modernosti postala smišljenja formatizacija populacije spram prihvatanja faktičke materijalne bede i društvene nemoći zarad imaginarne slave, a koja pak treba da bude stečena valjanjem u blatu sopstvenog otuđenja kao sredstva za postizanje egzistencije! Beskrajno samozadovoljstvo paradiranja obligartornom kopulativnom bedom kao originalnim životnim stilom služi zapravo da bi se od jeftinoće egzistencije napravila kvazi-vrlina, u kojoj jedan efemerni segment evolucije primata biva uzdignut na nivo Kosmičkog Principa. Kopulacija je od ne preterano efikasnog sredstva za reprodukciju uzdignuta na nivo personalne ispovedne liturgije, u kojoj je sposobnost za prekoitalnu libidinoznu uretroreju postala značajnija od intelektualne sposobnosti za rešavanje problema dekompozicije matroidnih latica! Ako se nastavi sa ovakvom praksom nasilnog nametanja kopulativnosti genitalnog primata, inherentno iracionalna, autodestruktivna i autoimpulsivna afektacija će u svojstvu pratećeg efekta neminovno odvesti do neurotičke kompulsivnosti jedinki koje je upražnjavaju. A tada će već biti kasno. :(

U krajnjem slučaju, možda će nam uspeti da nekom vrstom selektivne desenzitivizirajuće elektrokonvulzione terapije putem Teslinog uveličavajućeg odašiljača stvari postavimo na njihovo mesto. No još toliko toga treba da se uradi, a vremena je malo... :roll:

Slika

Sreća je što siroti Tesla nije doživeo ovo doba. Njega bi, onako aseksualnog, ovi Novi Kopulativni Europejci garantovano demokratski linčovali usred Centra za kulturnu dekontaminaciju... :evil:

Do naredne poruke, kao i uvek – sve najbolje.
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

- Gospodine Inspirativni, Prijatelju, Dovoljno je da mi date šlagvort i inspiraciju i ja reagujem odma kao grgeč ili bucov. Bujica misli poteče kao šuplje bure. Zaklapam, pakujem i odlažem sve svoje rečnike, sveznanja, leksikone, enciklopedije, priručnike, dictionare i ostale sveznadare jer mi nisu više potrebni, kad imam Vas. I uključujem se bez rezerve i sumnje u diskusiju o svemu što me interesuje. I to sa punim poverenjem, jer znam da sam na čvrstom i oprobanom, proverenom i sigurnom terenu. A imao sam, nije da nisam, i ja starca, punca, tasta i to sve u jednom čoveku. Imao, kao i svak, ko je bio ženjen, ili se oženio ili bio ženjen. I bio je to čovek od pameti i iskustva. I svaki put kad me vidi, bilo mu je prvo da me upita : Jel' bil' ti volio da si, da budeš pametan? A ja iskren kao i uvek, odgovarao : Što da ne! Pa to bi zaista bilo divno. (Šteta što je imao jako malo od škole. A daleko bi dogurao). Taj društveni status je jedna jako dobra i napredna stvar. Ništa ne radiš a sva su ti vrata širom otvorena. Ne treba da kucaš na njih, sama se otvaraju. Samo list papira, potvrda i ne beri brigu. Propusnica za sva vremena. I priznajem da je jako dobra ta osobina - biti pmetan. Ljudi Vas cene, poštuju i vole, pa Vas tetošu i pitaju za razne savete, svakojaka mišljenja. A ja poučen tim iskustvom pokucao kod doktora za dušu. Da i ja pribavim sebi neku ćitabu, da sam bar normalan. Dalje da ne pričam. Izbacio me, finije je reći - isterao me je iz svoje radionice, ordinacije. Kako se samo izvestan broj snalažljivih snašao u životu, pa radi na opismenjavanju i dograđivanju umnih kvaliteta. Samo ti svi proizvedeni stručnjaci, magistri i doktori nemaju i potvrdu da su normalni. A ja mislio da je prvo bolje da imam nešto napismeno, da sam normalan. Prosvetni kadar je bar dobro naplatio svoje usluge. Neka privreda i ostali narod trljaju glave sa svojim stručno izobraženim kadrovima. Možda je i to neko objašnjenje što nam sve ovako ide....
- Znate, kad se,... ta hajte, ta ite,... moliću Vas fino, kad se ostari, s oproštenjem,... potrebno je imati bar jednu osobu prijatelja, bolje prijateljicu. Nego li ići u onaj gerijatrijski centar, starački dom, gde Vam mnogi nepoznati prave i sole pamet i prave kućni red. A ova je prijateljica meni već dobro poznata, već četrdesetšest godina. Bolje ikakva no nikakva. Bolje je i da se nekad i sporečkamo. Nego da samostalno patimo i stalno sami patimo. Istutnjimo se i opet smo na istom drugarskom i prijateljskom nivou. Imam ja i rezervnu kuću i dvorište i baštu. I komšije. Ali nemam kirajdžija. U kući stanuju duhovi. Lakše je isterati, izvršiti egzorcizam, nego, na današnji dan, otkazati stanarima stan.
- O otrcanom vremenu i praznom prostoru bolje je da ne pričamo. Razlikujem statičko posmatrajnje, sliku, od kinetičkog, dinamičkog viđenja, audiovizuelnog, video snimka. Mnogi prepredeni to kao da ne vide. Ili misle da mi prosti, baš to ne vidimo? Ili smatraju da je to nevažno. Posledice su kardinalne. Zaključci još gori. Gustina, brzina - postoje, ali čega? Kakav je to odnos? Nije valjda samo imaginarnih činjenica, pojmova? Ima tu još nešto opipljivo. A tvrdo. U odnosu prostor - vreme sa još i četvrtom dimenzijom pa još u kretanju nastaje neki bućkuriš. U kretanju nastaju i postoje bezbroj dimenzija i odnosa baš kao što i sam izraz kaže, raste sa kubom! Nije isti odnos površine tela i volumena malog deteta i odraslog, velikog čoveka. Nisu ni svi sportisti iste kategoriije. Zato ih grubo svrstavaju u klase, grupe. Da niko ne kaže da je u pitanju neka muševeda. Pa i na fakultetima zna se ko je rektor a ko profesor-predavač. Na klinici i u bolnici se zna ko je primarijus a ko onaj što operiše, ili pere bolesnike i održava higijenu. Izgleda da onaj ko je nižeg ranga više radi. U klanovima i klapama i među gangsterima poštenije je, svi dele plen na ravne, časti, delove, časno i pošteno. Isti je i onaj ko je kosio i onaj ko je vodu nosio. Da nije jednog ne bi bilo ni onog drugog. Ali ja ne bi bio ja da se mirim sa nekim činjenicama. Ima poslova koje ja nikad ne bi obavlljao - taman kada bi mi davali brda i doline i obećavali kao ovi što nam svašta obećavaju, ovi prepredeni, pretenciozni pretedenti, što preferiraju, sada pred lokalne izbore, na udobne fotelje i miropomazanje.... Želim samo sve najbolje.
Ma sve je uredu. Ali uvuklo mi se kao trn pod kožu ili trun u oko, jedna stvar : Zašto kokoš mora da snese ono jaje, pa se onda svi pitamo šta je starije koka ili jaje?
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Evo stiglo Proleće, evo i mene. Nova etapa, novi život. Ptica Feniks se rađa iz pepela. Vreme sa svojim spinom i dalje radi. I kad ne radi. Iako je naše bitisanje taj spin, nemam ništa protiv da postoje i drugi. Pogledao sam radove i nastojanja da se dokuči Istina, i vidim da ste na dobrom putu. Istrajavanje je taj pravi put! Želim Vam puno uspeha u radu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Sunašce već vedro sija, vetrić zdušno nam ćarlija,
I pčelice vredno zuje, a evo i naš dragi g. Timke tu je!
:!:

Fiat prout, fieri consuerit, nil temere novandum! Dobro nam došli, g. Timke. :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Još bolje Vas našao Prijatelji! Kažu : Svuda pođi - svojoj kući dođi! Kud god udarim, naiđem na patos, pod, plafon, sprat, nadvratnik... Svu sam glavu izudaro, izubijo, same čvoruge. Opanke podero, poparo. Nigde pameti! Svoju, svi kriju i čuvaju kao malo vode na dlanu. A moju fale kao da sam ja jedini pametnjaković. I nikad dovoljno pameti i opreza, sigurnosti. I sa moje strane. Vidim da sam zaluto. Kuda god krenem.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Samo se Vi držite Etike, tog najboljeg i dokazano pouzdanog kompasa na životnom putu čovečijem, dragi moj g. Timke i ne brinite: ma koji put da odaberete, nikada nećete zalutati u hodu prema Uzvišenom Cilju koga je jedino Čovek kadar da dostigne:

Slika

;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Mi smo izgleda oni "obeleženi", "žigosani", "otpisani" u međugalaktičkim prostorima. Pre bih rekao da smo mi jedan Vivarijum, kako mi to običavamo da kažemo. Nikako ne smem više da komentarišem ono o dobru i z... Da ne izazovem opet nekakav Cunami. A opet, ja ne odustajem od svoje ideje i tvrdnje da postoji samo jedna energija, dobra sila, potencijal, neravnoteža, koja pokreće svet. Zlo kao takvo ne postoji. I ta energija je samo "dobra". A "zlo" je nastalo samo zahvaljujući nama, iz naše orijentacije, stava prema toj sili. Sve zavisi - Kako se mi postavimo i suprotstavljamo istoj. U pitanju je samo čista GEOMETRIJA, geometrijski paradox. U čitavoj Vasioni važi to pravilo! I ono nam pravi smutnju! Kako je i zašto je to tako, ja ne mogu da odgovorim. To ulazi u princip i tehniku stvaranja.
Postoje očigledne stvari i tvrdnje, ali u jednom momentu ljudi su skloni da i sebe i njih negiraju. Uzmimo taj moj primer na kome stalno insistiram - da li postoji NIŠTA (Prostor), ili promenljiva brzina svetlosti, ili "minus temperature", ili bilo kakvi negativni brojevi i minusi... To samo stvara zbrku. Znam da ćete mi reći da ste mi to sve već objasnili, ali koliko god da tražim nikako ne mogu da pronađem, jer nema dve stvari na jednom mestu u čitavoj Vasioni! Izgleda mi da sam ja nepopravljiv slučaj. Ali ja i pored svega ovog i onog ostalog volim da polemišem sa pametnim ljudima kao što ste Vi! Pozddrav Timke
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

ŽELIM VAM SREĆAN PRVI MAJA, praznik rada kada se ne radi, nego se svi odmaraju od Nerada. Umesto da počiste kuću i urede svoj život kako treba oni i dalje nastoje da bude kako je bilo i do sada!
Ma mene više ništa i ne čudi. Čudo sam veliko, ja sam sebi. A što je svima jasno da su pravi na pravom mestu i pravilno sede, to je njihov problem. Da je nekako istrpeti i izdržati bar ovih sto godina, posle neka se muči ko hoće ili mora. Sve je potaman. Pa i moja malenkost se slaže da bolje biti ne može!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Budući da kuću počistismo, te, štaviše, još i veliko prolećno spremanje obavismo, evo da Vam se na lepim željama zahvalimo, a u nadi da poetskim nam pozdravom sve pređašnje problematično mi razjasnismo:

Celoga sveta radenici danas
Uz bratstveništva odihaj,
Dahnuvši malo van teška rada
Veselo kliču: „Živeo Maj!”

Jer vreme juri, brzinom nosi
Prosvete luču – napretka svest,
I gladni, goli, bosi i bolni
S nogu će svojih okove strest!

Slobode zraku već uzmiče tama
U kojoj behu trudbenici ti.
Nestaće neznanja, ropstva i poroka –
Ljudi će biti slobodni svi!

I opet ljudi skupljaće s’ tada
Uz bratsku ljubav i zagrljaj,
A gromke reči prepune slada
Klicaće jasno: „Živeo Maj!”


Slika

;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Iz dana u dan, sve se menja, punom parom. Samo kao da mi ostajemo isti. Učaureni i svenuli kao lišće u herbarijumu. Godina prođe. A lišća opet, koliko hoćeš. I ljudi su kao neko lišće. Odnekuda dolaze, bujaju. Traju, zelene se i odjednom otpadnu i nema ih više. Vetar i dalje igra neprestanu igru raznošenja lišća po budžacima. I ostaje samo bleda senka sećanja i ustajao miris koji je nekad značio život. Živimo kao da smo u nekom bunilu. Snoviđenje je na svakom koraku. Ubeđujem sebe da sam ovom ulicom bezbroj puta prolazio. Ali kad pogledam bolje, to više i nije ona ulica. I to nije onaj grad. I to više nisu oni ljudi. Izgleda da sam kao neznanac zalutao u nekom drugom gradu, kojem čak ni ime ne znam. I sve je nekako tuđe. Čak izgleda kao da ni ja nisam svoj. Prijatelji su otišli nekim svojim poslom. A ja još tumaram i tražim nešto što nikad i nisam imao. Sećanja me ubeđuju da ovo i nije neka stvarnost...
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od branko »

Pa, gde si Timke? Bibliotekar svenuo bez tebe kao lišće u herbarijumu. :ymhug:
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Bibliotekar »

Budućnost nas muči, a prošlost nas zadržava, dragi moj g. Timke. Eto zašto nam sadašnjost izmiče...

No ništa zato: ko ne gubi vreme, neće nikada imati priliku da se tuži na njegov nedostatak!

Slika

:)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od Timke »

Lako je nama i snegu kad padne. Padne, pa odmara. Putovao je izdaleka da nas obraduje. Ni on nas nije iznenadio. Samo što pomalo gledamo a ne možemo da raspoznamo gde smo i ko smo. Naglo je sve nekako, pa se nismo svikli. Ali nas ništa ne može i ne sme da iznenadi. Samo po neka smicalica. Ulice zaogrnute belilom, čiste. Nisu takve bile odavno. Pa dok ne stane da pada ne moramo da brinemo. Možemo malo da predahnemo. Ako neko i zglajza sa puta ništa ne mari. Ima ko će da nastavi sa mukama. Ako malo i zgvozdi i neko padne, pa nešto i polomi ima ko je zadužen da brine. Ja sam bio malo inkognito. Da me se uželite. Imali ste dosta posla, vidim. Nisam Vam puno zafalio. Političke prilike su vidim iste. Podgrejavaju se one od juče i prekjuče, i održavaju se tenzije. Biće, sve, ne treba da brinemo ni za to, samo treba sačekati da led krene. A onda ga je teško zaustaviti. Vidim i da ste složni i da se obnašate i održavate u raspoloženju. A to je važno. Ništa važnije od raspoloženja. Neka se sekira ko je lud. Bio sam okupiran brigama sa babama na fejsu. Ne daju na se'. Ali i ja se ne dam. Pa drži baba za dedu, ili deda za babu, i tako, koliko ko može da izdrži. Jedna unuka kaže : Bi li pila čaj od nane ili rakiju od dede? U velikoj je dilemi. Bolje da izmeša - što no reko naš zajednički Njegoš. Bilo je nekad pametnih ljudi. Sada se svi trude da nadmaše prosek. I ja sam jedan od njih. Samo treba birati društvo. Ne toliko radi sebe, koliko radi društva. Ne znaju oni sa kime imaju posla.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Pričam Ti priču, ispričanu, iz početka...

Post od branko »

Ideš putem...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gosta