In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: In memoriam

Post od Palma »

Slika
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo legendarni Džo Frejzer

Slika

Bokser Džo Frejzer zvani Smoukin Džo, bivši šampion u teškoj kategoriji, koji je naneo prvi poraz Mohamedu Aliju, umro je u 67. godini posle kraće borbe sa rakom jetre, javljaju svetski mediji.

Kako je u utorak saopštila njegova porodica, Frejzer je preminuo prethodnog dana u Filadelfiji, gde je bio na kućnoj nezi nakon što mu je pre nekoliko sedmica dijagnostifikovan rak. Sve dotle, piše Asošijeted pres (AP), bokserski veteran se redovno pojavljivao u javnosti radi davanja autograma. Poslednjih put je to učinio u Las Vegasu u septembru.

Postao je svetski šampion u teškoj kategoriji kada je 1970. godine u Njujorku potukao Džimija Elisa, da bi titulu izgubio 1973. od Džordža Formena. Ali, Smoukin Džo je bio najpoznatiji zbog tri meča sa Mohamedom Alijem uključujući epsku borbu "Trila u Manili" iz 1975. godine.

Bokserski svet i ljubitelji sporta sa velikim poštovanjem opraštaju se od Džoa Frejzera.

"Svet je izgubio velikog šampiona. Uvek ću se sećati Džoa sa poštovanjem i divljenjem", rekao je Muhamed Ali, čije su tri borbe sa Frejzerom "obavezna lektira" za sve ljubitelje boksa i sporta uopšte.

"Počivaj u miru, Džo... Izgubili smo jednog od najvećih svih vremena. Moje saučešće porodici pokojnog velikana. Moj tim će platiti sve troškove sahrane", naveo je na Tviteru Mejveder, uz Menija Pakjaoa trenutno najbolji bokser sveta.

Elektronski mediji, društvene mreže i forumi posvećeni boksu preplavljeni su porukama poštovanja i ljubavi prema "Smoukin" Džou. "Laku noć, Džo. Volim te, moj dragi prijatelju", napisao je na Tviteru Džordž Forman, nekadašnji šampion.

Verovatno najmoćniji i najpoznatiji bokserski promoter Bob Arum imao je samo reči poštovanja prema Frejzeru i legendarnoj "trilogiji" sa Alijem.

"U prvom meču je dokazao da je veliki, veliki čovek i veliki, veliki šampion. Treća borba je najveća borba u istoriji boksa. Ikad. Najveća borba ikad", rekao je Arum.

Frejzer je rođen u Južnoj Karolini, ali je postao šampion u Filadelfiji, gradu boksa. Bio je pravi narodni šampion, sa velikom radnom etikom i poštovanjem prema svom sportu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Петар Краљ преминуо

Slika

Легендарни српски позоришни и филмски глумац Петар Краљ преминуо је данас у Београду, у 71. години.

Петар Краљ је рођен 4. априла 1941. године у Загребу. Дипломирао је на Академији за позориште, филм, радио и телевизију у Београду.

Од 1968. године је био члан „Атељеа 212” да би 1979. постао слободан уметник. Такође је одиграо и бројне представе у Народном позоришту.

Добитник је многих признања између осталог и „Награда Милош Жутић”, „Награда Павле Вуисић”, „Статуета Јоаким Вујић” као и најпрестижније награде „Добричин прстен” (1996. године) која се једном годишње додељује за животно дело, а лауреати ове награде су највећи бардови српског глумишта. (РТС)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Petar Kralj Komentara 6 .12. ..Danas je u Beogradu, nakon duge i teške bolesti, preminuo doajen srpskog glumišta Petar Kralj, potvrđeno je u Ateljeu 212.

Legenda srpskog glumišta: Petar Kralj Kako su za S media portal potvrdile njegove kolege glumci, Kralj je poslednjih mesec dana bio u teškom zdravstvenom stanju i često je hospitalizovan.
Rođen 4. aprila 1941. u Zagrebu, Kralj je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Od kraja šezdesetih godina bio je stalni član Ateljea 212, a zatim je prešao u slobodne umetnike i igrao na scenama raznih pozorišta.
Odigrao je veliki broj uloga u komadima svetske i domaće dramske baštine, među kojima su "Hamlet", "Maksim Crnojević", "Galeb", "Ujka Vanja", "Mefisto", "Svet Georgije ubiva aždahu", "Građanin plemić", "Uspavana lepotica", "Jazavac pred sudom" i drugim.
Igrao je u filmovima "Roj", "Hajka", "Sok od šljiva", "Kako sam sistematski uništen od strane idiota", "Boj na Kosovu", "Underground", "Mali svet", i na televiziji ostvario uloge u serijama "Metla bez drške", "Kraj dinastije Obrenović", "Porodično blago", "Stižu dolari", "Srećni ljudi"...
Velikan srpske glume dobio je i nagradu "Miloš Žutić", statuetu "Joakim Vujić", kao i "Dobričin prsten", nagradu "Pavle Vuisić", "Zlatni ćuran" i priznanje Sterijinog pozorja za životno delo.
Datum i mesto sahrane biće uskoro saopšteni, a Atelje će tražiti da Kralj bude sahranjen sa svim počastima.
"Ovo je veliki šok i tragedija. Tražićemo od grada da se Petar sahrani u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu", rekao je za Mondo upravnik Ateljea 212 Kokan Mladenović.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Ivo Eterović

Jedan od najstarijih i najistaknutijih članova Udruženja likovnih, primenjenih umetnika i dizajnera Srbije Ivo Eterović preminuo je u 76. godini. Mesto i vreme sahrane biće naknadno objavljeni.

Slika

Likovni umetnik fotografije, jedan od najstarijih i najistaknutijih članova Udruženja likovnih, primenjenih umetnika i dizajnera Srbije Ivo Eterović preminuo je u Beogradu.

Istaknuti umetnik fotografije Eterović rođen je 1935. godine u Splitu, od 1956. godine profesionalno se bavio fotografijom. Objavio je 18 autorskih monografija, od toga su sedam knjige o Beogradu, a ostale su o drugim gradovima, predelima i ličnostima.

Član ULUPUDS-a je od 1961. godine sa statusom istaknutog umetnika i Nagradom za životno delo. Orden sa srebrnim vencem predsednika Republike dobio je 1971. godine. Dobitnik je Posebnog priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Srbije.

Nosilac je i drugih najviših zvanja i nagrada u oblasti fotografije: Nagrade za životno delo Nacionalnog centra za fotografiju, Udruženja novinara Srbije, Saveza novinara Jugoslavije, Plakete "Beli anđeo" Umetničke kolonije Mileševo, Vukove nagrade i nagrade Zlatni beočug.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminuo Ante Marković

Kako prenosi Index.hr, agencija IM&C je saopštila da je Marković preminuo nešto oko jedan sat iza ponoći.
Marković je rođen 25. novembra1924. Konjicu, u BiH a bio je poslednji predsednik Saveznog izvršnog veća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954. godine. Godine 1986. imenovan je za Predsednika predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske, zamenivši na toj funkciji Emu Derosi-Bjelajac. Na toj je dužnosti ostao do 1988, kada ga je zamenio Ivo Latin.

Predsednikom Saveznog izvršnog veća imenovan je marta 1989., nakon ostavke Branka Mikulića.
Krajem 1989. godine pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi, dotad neviđenih u SFRJ, koje se uključivale i stabilizaciju dinara, kao i privatizaciju putem dodele akcija radnicima.
Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je uzela maha tokom osamdesetih godina 20. veka, kao i brzo i značajno, premda kratkotrajno, povećanje životnog standarda.
To je Markovića u tom trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslovenskoj istoriji.

Marković je svoju popularnost dugovao svom imidžu novog, modernog političara zapadnog stila. Takođe je održavao popularnost time što je ostajao po strani sve većih sukoba unutar Saveza komunista Jugoslavije i što je pokušavao da posreduje u sukobima između pojedinih jugoslovenskih republika.

Kada se SKJ raspao januara 1990, Marković se mogao osloniti samo na sopstvenu popularnost i uspeh svojih ekonomskih reformi. Jula 1990. osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, političku partiju koja ja podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu celokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ.

Ovaj Markovićev program reformi, međutim, ubrzo je sabotirala vlada Slobodana Miloševića, a savezna vlada je bila dodatno oslabljena separatističkim pokretima u Sloveniji i Hrvatskoj.

Tokom poslednjih meseci svog mandata Marković je pokušavao da pronađe kompromis između ove dve republike s jedne strane, i Srbije i Crne Gore s druge strane, koje su tražile da Jugoslavija opstane kao snažna federacija.

Međutim, njegovi napori nisu urodili plodom, iako su ih podržavale nove demokratske vlasti u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, prvenstveno zato što se Jugoslovenska narodna armija, za koju bi se očekivalo da bude njegov najveći saveznik, svrstala uz Miloševića vođstvo.

Marković je ostao na dužnosti i posle izbijanja rata, premda je već ranije izgubio kontrolu nad JNA i nad svim drugim polugama vlasti u federaciji.

Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za štampu Ante Marković je "vratio mandat" građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podneti ostavka.

Nakon toga nestao je iz javnog života jugoslovenskih država i posvetio se poslovnoj karijeri. Godine 2003. nastupio je kao svedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom, nakon čega je dao intervju zagrebačkom nedeljniku Globus, gde je izjavio kako su mu i Tuđman i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u Karađorđevu dogovorili o podeli Bosne i Hercegovine.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo akademik Mihailo Đurić

Slika

Akademik Mihailo Đurić, jedan od vodećih srpskih filozofa i sociologa, profesor koji je ostavio duboki trag i u pedagoškom radu sa nizom generacija studenata beogradskog Pravnog fakulteta do 1972. godine, takođe i kao gostujući profesor na univerzitetima u Beču, Zapadnom Berlinu i Augsburgu, umro je u 25. novembra u Beogradu u 86. godini.

Profesor Đurić je rođen 1925. u Šapcu, a studirao je pravo, filozofiju i klasičnu filologiju na Beogradskom univerzitetu, da bi 1954. doktorirao s tezom „Ideja prirodnog prava kod grčkih sofista” na Pravnom fakultetu, na kome je iste godine postao asistent.

Do početka sedamdesetih godina prošloga veka profesor Đurić je stekao sva univerzitetska zvanja, kao predavač istorije političkih teorija, sociologije, teorije države i prava i metodologije društvenih nauka.

Sav okrenut svetu filozofske misaonosti i naučne skrupuloznosti, vođen načelom etičke doslednosti i nepotkupljivosti, kao školovani sociolog koji duboko razume kovitlace istorije i političku intervenciju u njene tokove, profesor Đurić je u martu 1971. godine prodorno analizovao i oštro kritikovao amandmane čija će rešenja biti ugrađena u Ustav SFRJ iz 1974. godine.

Upozorio je da se tim promenama „odbacuje sama ideja” „državne zajednice jugoslovenskih naroda”, a takvi i drugi njegovi stavovi, izneti u tekstu koji je objavio u časopisu „Umetnost” 1971. godine, povodom rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu, nisu ostavili ravnodušnom dogmatsku, represivnu i staljinizovanu vlast.

Pokrenut je sudski proces u kome je profesor Mihailo Đurić, zbog svojih teorijskih stavova i „delikta mišljenja” osuđen na devet meseci strogog zatvora, a izložen progonu izbačen je sa Pravnog fakulteta.

Slučaj je hteo da se baš u proteklu subotu, na svom redovnom godišnjem okupljanju nađu predstavnici generacije studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, koja je ovu školu upisala 1972. godine. Preksinoć smo se u razgovoru podsetili i profesora Mihaila Đurića, naime turobnog brucoškog vremena, u kome nismo imali privilegiju da slušamo predavanja uglednog profesora, zato što je bio izbačen sa fakulteta. Nismo znali da je preminuo, što samo svedoči šta su profesor Đurić i njegovo delo značili i onim generacijama studenata Pravnog fakulteta koje nisu imale sreću da ga i neposredno upoznaju kao profesora i pedagoga.

Svoj naučni rad profesor Đurić je kasnije nastavio u Institutu društvenih nauka, kao gostujući profesor na univerzitetima u inostranstvu i plodni pisac, autor petnaestak dalekosežno važnih filozofskih knjiga i na stotine članaka, rasprava i priloga u domaćim i stanim časopisima.

Veliki doprinos filozofskom i pravnom životu profesor Đurić je dao i kao član Saveta redakcije časopisa „Praksis”, član Upravnog odbora Korčulanske letnje škole, pokretač i glavni urednik časopisa „Filozofski godišnjak” i direktor godišnjih kurseva o Ničeovoj filozofiji u Dubrovniku. Bio je i član Upravnog odbora Srpske književne zadruge.

I posle povratka na Pravni fakultet 1990. godine, profesor Đurić je dosledno odbijao da govori o vremenima kada je bio izložen političkom i krivičnom progonu.

Visoki naučni ugled koji je uživao profesor Đurić potvrđen je izborom za člana Srpske akademije nauka i umetnosti i Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu.

Mesto i vreme sahrane profesora Mihaila Đurića biće naknadno saopšteni.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo reditelj Ken Rasel

Legendarni britanski reditelj Ken Rasel (Ken Russell), autor filmova "Zaljubljene žene", "Listomanija", "Tomi" i mnogih drugih, umro je 27. novembra u 84. godini.

Slika

Rođen u Sautemptonu u Engleskoj, Rasel je bio profesionalni pripadnik kraljevskog vazduhoplovstva i trgovačke mornarice, pre nego što se posvetio režiranju televizijskih dokumentaraca. Igranim filmom je počeo da se bavi 1963. godine kada je snimio "French Dressing", a nakon toga je sledio i film "Billion diollar brain" sa Majklom Kejnom u glavnoj ulozi.

Raselov sin Aleks rekao je da je njegov otac umro u nedelju u bolnici u Londonu.

Raselova karijera počela je biografskim filmovima koje je snimio za Bi-Bi-Si (BBC) od 1959. do 1962. Među njima su bile priče o Beli Bartoku, Klodu Debisiju, Isidori Dankan i Danteu Rosetiju.

Od rediteljskih početaka, Rasel je pokazivao nekonvencionalan pristup poslu režisera, kombinujući istorijske činjenice sa posebnim estetskim prikazom i ličnim pečatom.

Nakon uspeha njegovog filma o britanskom kompozitoru Edvardu Elgaru iz 1962, Rasel dobija priliku da snimi prvi igrani film. Godine 1964. snima komediju "French Dressing", a tri godine kasnije i triler "Billion Dollar Brain".

Film "Zaljubljene žene", po istoimenoj knjizi D. H. Lorensa iz 1969, ima ogroman uticaj na Raselovu karijeru, a postigao je uspeh i kod publike i kod kritike.

"Zaljubljene žene" dobile su četiri nomimacije za Oskara, za režiju, adaptirani scenario, kameru i najbolju glumicu. Oskar je pripao Glendi Džekson, što je toj glumici pomoglo da postane jedna od najvećih zvezda 1970-ih godina.

Akcenat na erotici u tom filmu, a posebno čuvena scena u kojoj se Alan Bejts i Oliver Rid rvaju nagi, podstakao je Rasela da se i dalje se bavi sličnim temama, što se vidi u njegovim narednim filmovima, "The Music Lovers" (1971), "The Boy Friend" (1971), "Maler" (1974), i "Listomanija" (1975).

Njegova istorijska drama "Demoni" iz 1971. godine sa Oliverom Ridom i Vanesom Redgrejv izazvala je velike kontroverze zbog svog nasilnog, seksualnog i religijskog sadržaja, a prikazivanja filma bilo je zabranjeno u nekoliko zemalja.

Godine 1975. radi na ekranizaciji opere "Tomi" rok grupe "Hu" (The Who). Pet godina kasnije snima film "Altered States", koji postaje hit. Nakon toga se ponovo okreće niskobudžetnim ostvarenjima, uključujući filmove "Crimes Of Passion", "Gothic" i "Salome's Last Dance". Takva je i kultna horor-komedija "The Liar of the White Worm".

Rasel se D. H. Lorensu vratio 1989. adaptacijom romana "Duga", a nakon kojeg snima i film "Kurva".

Potom je režirao je TV film "Prisoner of Honor" s Ričardom Drajfusom, kao i spot za pesmu "Nikita" Eltona Džona.

Ken Rasel je 1992. objavio autobiografiju "Altered States", a 1994. veliku zbirku filmskih kritika "The Lion Roars".

Smatra se autorom nekih od najboljih i najhrabrijih filmova 20. veka. Najčešće teme njegovih filmova su katoličanstvo i njegovi simboli, i seksualnost koja je često perverzna. Njegovi omiljeni glumci bili su Oliver Rid i Glenda Džekson.

Rasel je 2007. godine bio i učesnik rialiti šou-programa "Veliki brat", ali je emisiju napustio nakon samo 4 dana, zbog svađe sa jednim od učesnika.

Pre dve godine na Paliću je dobio nagradu "Aleksandar Lifka" za ukupni doprinos filsmkoj umetnosti, a 2003. godine je bio i gost beogradskog FEST-a. (Ovde pročitajte intervju sa Kenom Raselom koji je 2009. godine napravila Ana Raca).

Iza sebe Rasel je ostavio suprugu Lizi Tribl i petoro dece iz braka sa Širli Rasel.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: In memoriam

Post od aleksey »

 
RIP, MAESTRO...

OD POSLJEDICA septičkog šoka u bolnici u Sao Paulu umro je Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira, ili skraćeno Socrates - jedan od najgenijalnijih nogometaša koje je Brazil ikad imao.

Bio je Socrates tijekom igračke karijere istinska rock-zvijezda među nogometašima: poseban, karizmatičan i elegantan. Brazilce je predvodio na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine. Iako momčad Telea Santane nije osvojila ništa, pa čak niti Copa Americu, ostat će zauvijek zapamćena kao sastav s vjerojatno najviše genijalnih igrača u povijesti nogometa. Od ukupno 15 golova koliko su Brazilci postigli u Španjolskoj, 11 je bilo genijalnih. Dva od njih, SSSR-u i Italiji, zabio je Socrates.

Bio je majstor dodavanja petom. Odigravao je petu fantastično prirodnim i elegantnim pokretom. Elegancija je i bila njegov osnovni forte: uspravna držanja, visok 193 centimetara i vrlo pokretan za svoju visinu, Socrates je osvajao teren nevjerojatnom lakoćom. Imao je Socrates fantastičan udarac obadvjema nogama i glavom, a posebno je, avangardno i za današnje vrijeme, pucao 11-erce. Činio je to bez zaleta, iz vrlo širokog koraka, praktički neobranjivo.

Slika

Jednako revolucionaran kao na terenu bio je i izvan njega. Tijekom igranja za Corinthians, čiji je član bio od 1978. do 1984. godine, bio je među osnivačima Democracije Corintiane, demokratskoga građanskog pokreta koji je ustanovio unutar kluba. Igrači su samoupravljali nogometnim klubom, te djelovali protiv ondašnjega vojnog režima koristeći nogomet kao platformu za demokraciju i poziv na prve višestranačke izbore od 1964. godine, kada je u Brazilu zavedena vojna diktatura.

Tijekom mladosti Socrates je kao svoje uzore navodio Che Guevaru, Fidela Castra i Johna Lennona.

Novinari su dok je igrao njegovu imenu dodali nadimak Doctor. Simbolički je on odražavao igrački stil veznjaka posebnoga nogometnog talenta, ali se ticao i njegove akademske spreme: u roku je Socrates, naime, završio studij medicine u Sao Paulu, nakon što je akademsku karijeru gurao paralelno s nogometaškom. Zbog studentskih je obveza propustio nastup na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1978. godine, te je na velikoj sceni zaigrao tek četiri godine kasnije u Španjolskoj, s navršenih 28 godina.

Izgledom reinkarniranog Guevare i karakterom vođe bio je Socrates nogometna ikona s početka 80-ih u razmjerima često većim od najvećih igrača onog vremena, pa i samog Diega Maradone.

Obožavali su ga i cijenili čak i engleski novinari kao rijetko kojega stranog sportaša bez ikakve poveznice s Otokom. Majice s njegovim otisnutim licem i danas se reklamiraju i prodaju prekod FourFourTwo-a i World Soccera, najeminentnijih engleskih i svjetskih nogometnih magazina.

Još tijekom igračke karijere pušio je dvije kutije crvenog Marlbora dnevno. Nedavno je tek priznao da još od igračkih dana također previše pije. Problem s alkoholom na vidjelo je izašao tek u kolovozu ove godine, kad je prvi put završio u bolnici s gastrointestinalnim krvarenjem, prouzročenim cirozom jetre. Rekao je tada javno da pije najmanje bocu vina na dan, te da je često pripit već u jutarnjim satima. Odbio je, međutim, preko reda ubaciti se na listu pacijenata koji čekaju transplantaciju jetre.

U nedjelju je za sobom Socrates ostavio suprugu Katiju i šestero djece.
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminuo Vaclav Havel

Vaclav Havel, disident, dramatičar, predsjednik i vodeća figura „baršunaste revolucije“ koja je srušila komunizam u Čehoslovačkoj, umro je u 76. godini.

U vrijeme komunizma njegove drame su bile zabranjene, a on je proveo pet godina u zatvoru .

Godine 1989., stao je na čelo Baršunaste revolucije, postao posljednji predsjednik Čehoslovačke, a tri godine kasnije, i prvi predsjednik nove neovisne Republike Češke.

Vrijeme provedeno u zatvoru, ali i ovisnost o cigaretama, utjecali su na njegovo zdravlje. No, iako bolestan, nakon brojnih operacija, Havel je nastavio svoju borbu za ljudska prava i demokraciju.

Iako već odavno nije predsjednik Češke, mnogi smatraju da je bio savjest nacije.

"Želimo živjeti u slobodnoj, demokratskoj i prosperitetnoj Čehoslovačkoj. Želimo da se vratimo u Europu, i nikada nećemo odustati od naših ideala, bez obzira na sve što se događa u narednim danima",rekao je Vaclav Havel 23. novembra 1989. pred oko 300.000 građana na Vaclavskom trgu u Pragu.

Baršunasta revolucija počela je šest dana ranije, uz miran prosvjed studenata koji je nasilno slomila policija. No, to nije zaustavilo prosvjede protiv sovjetske okupacije i komunistčke represije. U narednim danima, stotine tisuća Čeha i Slovaka su izašli na ulice.

Havel, disident i dramatičar, postaje ključna figura revolucije, i zahvaljajući njegovoj sposobnosti za pregovore, uslijedio je miran kraj komunističke vladavine.

Do kraja te godine, Havel je izabran za predsjednika slobodne Čehoslovačke. Četiri desetljeća komunizma za građane te zemlje bila su prošlost.

U zgradi dražavnog parlamenta koju će 1995. prepustiti Radiju Slobodna Evropa tada je rekao.:

"Jednoglasno sam izabran za predsjednika naše republike od strane Savezne skupštine. Hvala svima, Česima, Slovacima, pripadnicima drugih nacionalnosti za podršku. Obećavam da neću izigrati povjerenje koje ste mi dali. Vodiću ovu zemlju na slobodne izbore“.

Vaclav Havel je rođen 5. oktobra 1936. godine u bogatoj obitelji.

Komunisti, koji su došli na vlast 1948., zaplijenili su većinu obiteljske imovine a Havelu je zabranjeno studiranje.

Nakon vojske, počinje ga privlačiti kazalište, i najprije radi kao kazališni radnik, a zatim, šezdesetim, piše drame koje su se često bavile apsurdnosti života u komunizmu.

Godine 1968., pod vodstvom sovjetskih vojnika i Varšavskog pakta, u Čehoslovačkoj naslino okončava reformističko Praško proljeća.

Zabranjuju se i Havelove predstave, među njima Audicija i Izložba. Pisac je stavljen pod stalni policijski nadzor.

Godine 1976., on je suaotor Povelje 77, peticije kojom se traži poštovanje međunarodnih sporazuma o građanskim pravima. Potpisnici Povelje su bili progonjeni, a Havel je bio zatvoren tri i pol godine.

Trinaset godina kasnije, istočna Europa je na pragu burnih promjena. U septembru te godine, tisuće Istočnih Nijemaca stižu u Prag, u pokušaju da prebjegnu na Zapad. Dva mjeseca kasnije srušen je Berlinski zid.

U novembru se policija sukobljava sa studentima na demonstracijama u Pragu. To je izazvalo masovni gnjev građana i prosvijede.

Rađa se Baršunasta revolucija, a Havel postaje njena vodeća figura, kao jedan od osnivača građanskog opozicijskog foruma.

Uz komunistički režim koji je brzo pucao po šavovima, Havel je lansirao svoju kampanju za predsjednika Čehoslovačke 10. decembra – na Međunarodni dan ljudskih prava, riječima:

"Nemojmo dopustiti da bilo tko, na bilo koji način, prlja lijepo lice naše mirne revolucije. Istina i ljubav moraju pobijediti laži i mržnju."

Havel je izabran za predsjednika 29. decembra 1989, manje od šest tjedana nakon prvih masovnih demonstracija koje su pozvale na promjenu.

Nakon ponovnog izbora 1990., Havel je proveo veći dio svog vremena pokušavajući sačuvati čehoslovačku federaciju od razbijanja.

Nije uspio i podnio je ostavku 1992. godine. No, nakon „razvoda“ Čehoslovačke, bio je izabran za predsjednika nove neovisne Republike Češke dva puta - 1993. i 1998. godine.

Do trenutka kada Havel odlazi u poltičku mirovinu 2003., Češka je članica NATO-a i na pragu ulaska u Europsku uniju.

U svojim kasnijim godinama, pratile su ga bolesti. Godine 1996., prva supruga Olga umrla je od raka pluća, sam je podvrgnut operaciji zboga tumora na plućima. Dvije godine kasnije, skoro je umro nakon operacije zbog puknuća debelog crijeva.

Iako bolestan, nastavlja svoju borbu za ljudska prava i demokraciju. Diže svoj glas zbog stanja na Kubi, u Rusiji, Kini i Bjelorusiji.

U jednom od svojih posljednjih intervjua za Radio Slobodnu Evropu, Havel je, osvrćući se na događaje 1989. kazao da je postalo jasno da će prije ili kasnije doći do promjena, samo je pitanje bilo kada. Studentske demonstracije su bile okidač:

"Oni nisu mogli predvidjeti kako će se sve to ispasti i da će to biti gruda snijega koja će pokrenuti lavinu. Naravno, nismo znali ni.mi. Pod 'mi' mislim na potpisnike Povelje 77, disidente. Ono što je bilo jasno, međutim – o tome sam govorio ili pisao - jeste da će se prije ili kasnije ta gruda snijega pretvoriti u lavinu, no nismo znali kaka će se to dogoditi. No bilo je jasno da će prije ili kasnije moralo dogoditi. "

Tokom života, Havel se borio za "civilno društvo" koje se temelji na poštenju i humanizmu. Kako su godine prolazile često je dolazio u sukob s pragmatičnim političarima u svojoj zemlji.

Havel je nadgledao put svoje zemlje i mirnu tranziciju u demokraciju. Bilo je na tom putu problema, ali danas je Češka dio zapadne demokracije.

U svijetu će biti zapamćen, jednako kao i među svojim sunarodnjacima, zbog svega što je radio i čemu je posvetio svoj život – ustrajnoj borbi za prava čovjeka i demokraciju.

http://www.slobodnaevropa.org/content/u ... 25711.html
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Ma bogati, je l' to onaj što se zdušno zalagao za bombardovanje Srbije 1999. godine? X(
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Kim Džong-Il

SEUL, 19. decembra 2011. (Beta) - Severnokorejski lider Kim Džong-Il umro je u subotu od srčanog udara, ostavljajući svom nasledniku i sinu Kim Džong-Unu jednu od najzatvorenijih zemalja u svetu koja poseduje nuklearno oružje, ali i diplomatsku izolaciju i slabu ekonomiju.
Kim Džong-Il, koji je bio lošeg zdravlja od moždanog udara 2008, imao je 69 godina prema zvaničnoj biografiji.
Od smrti svog oca Kim Il-sunga 1994. gvozdenom rukom upravljao je Narodnom Demokratskom Republikom Korejom, jedinom komunističkom dinastijom u istoriji, u kojoj vladaju kult ličnosti i cenzura.
Za naslednika na mestu prvog čoveka Severne Koreje odredjen je njegov najmladji sin Kim Džong-Un, koji još nema 30 godina, objavila je novinska agencija KCNA.
SAD su na smrt severnokorejskog lidere reagovale saopštenjem da "budno" prate situaciju i istakle da se Vašington zalaže za "stabilnost" na korejskom poluostrvu.
U Južnoj Koreji, vojska je stavljena u stanje pripravnosti, a vlada je najavila hitnu sednicu Saveta za nacionalnu bezbednost. Odnosi izmedju dve Koreje su zategnuti od primirja potpisanog posle Korejskog rata (1950-1953).
O novom severnokorejskom lideru Kim Džong-Unu, koji je poslednjih godina unapredjen kao političar i vojnik, malo se zna.
Kim Džong-Il biće sahranjen 28. decembra u Pjongjangu. Dani žalosti trajaće od 17. do 29. decembra.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Dva borca za ljudska prava u jednom danu. Veliki je to gubitak za ovaj svet.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Sreća da Bibli brzo hoda...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

De mortuis nihil nisi bonum. :!:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: In memoriam

Post od aleksey »

 
Ja jako volim kad nas ti tako "bombarduješ" latinskim mislima i citatima :ymhug: , Ali...

Kako se u sve to uklapa ISTINA? Zar nisi nedavno tvrdio da si nepokolebljiv pobornik iste?
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Savršeno se uklapa, dragi moj g. Aleksey. Ovo je, naime, tematski niz koji se zove In memoriam, a ne Curriculum Vitae ili pak Celeritas de Bibliothecarius Zynthianus. :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Preminuo Miomir Miki Stamenković

20.12.2011.

Miomir - Miki Stamenković, filmski reditelj i jedan od pionira srpskog filma umro je juče u Beogradu, u 84. godini života, saopšteno je iz Udruženja filmskih umetnika Srbije.

Igrani filmovi Mikija Stamenkovića neki su od prvih u našoj kinematografiji utemeljeni na matrici žanra i žanrovskih struktura, u njegovom slučaju radi se o žanru ratnog, partizanskog filma, na jednoj strani, te kriminalističkog filma na drugoj. U ovim filmovima Stamenković se isticao lakoćom i dinamičnošću pripovedanja i izlaganja, kao i delikatnošću tematike. Istaknuti i značajni radovi su mu „Vuk sa Prokletija“, „Opasni trag“, „Klopka za generala“, „Devojački most“, „Lager Niš“. Osim u igranom, Stamenković ostavlja neizbrisiv trag i u domenu dokumentarnog filma, posebno svojom izuzetnom trilogijom o pobedničkom i stradalačkom pohodu srpske vojske u prvom svetskom ratu „Marš smrti“, „Marš pobede“ i „Jugoslavija po volji naroda“.

Jedan je od osnivača Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji i njegov dugogodišnji umetnički direktor.

Miomir Miki Stamenković dobitnik je mnogih filmskih nagrada i priznanja. Nosilac je Ordena rada sa Zlatnim vencem. Za celokupno stvaralaštvo dobio je 2002. godine, od svog rodnog grada Kruševca Nagradu za životno delo. Filmski festival u Sopotu, takođe mu je podario nagradu istog naziva a pored toga, Stamenković je dobio i Plaketu Jugoslovenske Kinoteke za doprinos unapređenju filmske umetnosti. Dobitnik je i Povelje Udruženja filmskih umetnika Srbije za doprinos srpskoj kinematografiji ali i nosilac priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Republike Srbije.
Datum i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.

http://www.danas.rs/danasrs/kultura/mio ... _id=230527
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: In memoriam

Post od Timke »

Umrlice, na sve strane samo umrlice. Opada odnos, omer, proporcija između živućih i onih koji su okajali svoje bitisanje. Sve što je nekad bilo dobro sada je na onoj strani u Adu. Možda je i to pravi smisao postojanja - kada sve pređe na onu stranu biće kreščendo i cilj će sa time biti doslovno, konačno postignut. Znam toliko dobrih i onih drugih, svakakvih ljudi. Ponekad pomislim da ima pravde. Ponekad pomislim da su nekog ispustili iz evidencije. Ponekad pomislim da su neki produžili svoj mandat mučenja iz raznoraznih razloga - da okaju svoje i tuđe grehe. Sve je ipak na kraju - egali. Ostaće samo divna i davna prošlost i neka uspomena na neke koji su se igrali u prašini. Ah, da ostaće putevi, groblja i ruševine neke civilizacije koja je mislila, da je mislila kad je mislila. Mene mi i nije žao. Kapaciteti i nobelovci će oplemeniti i opametiti ovu Zemlju. Nastaće nove generacije koje će hodati, raditi i misliti da su centar sveta. O mrtvima sve najbolje. Ne mogu se braniti a izgleda da se niko ne vraća jer im je tamo bolje. I nije važno koliko život traje, nego kako traje. Važno je da smo mi na "belom hlebu".
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: In memoriam

Post od Palma »

Preminuo Marko Marković

Doajen srpskog sportskog novinarstva Marko Marković preminuo je u Beogradu, u 76. godini posle duge i teške bolesti.

Marković je novinarstvom počeo da se bavi 1957. godine, a najveći deo karijere proveo je u Radio-televiziji Beograd (1962 -1995).
Tokom radnog veka prenosio je veliki broj fudbaskih utakmica i izveštavao sa 40 šampionata Evrope i sveta i Olimpijskih igara.
Bio je autor i voditelj kultne TV emisije „Indirekt”, više radio i TV emisija o sportu, velikog broja intervjua i šest monografija.

Marković je bio i odgovorni urednik Sportskog programa TV Beograd, odgovorni urednik Sportskog programa RTS-a, kao i predsednik Udruženja sportskih novinara SRJ.

Od 1995. godine radio je na Televiziji Pink, gde je bio urednik sportske redakcije, ali se u poslednje vreme retko pojavljivao na poslu zbog bolesti.

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju