In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Alan Rikman

Alan Rikman, velikan britanskog filma i pozorišta umro je u 70. godini života.

Glumac koji je tumačio brojne uloge u filmovima, između ostalih i u “Umri Muški” i u “Hariju Poteru” umro je u Londonu od kancera.

Rikman koji je svojim prepoznatljivim glasom portretisao neponovljive uloge, svetsku slavu stekao je 1988. kada je igrao zlikovca Hansa Grubera u “Umri muški”. Zanimljivo je da je u filmu njegov brat bio Džeremi Ajrons, a da su naučnici (jedan lingvista i jedan inženjer zvuka) otkrili da kombinacija glasova ta dva glumca predstavlja "idealan muški glas". Inače, uloga zlikovca ponuđena mu je samo dva dana nakon što je došao u Los Anđeles u 42. godini života.

Igrao je i šerifa od Notingema u “Robinu Hudu” iz 1991. i zastrašujućeg Raspućina u istoimenom filmu iz 1995.

Rikman je imao i izuzetne glavne uloge. Igrao je čelistu uz Džulijet Stivenson 1991. u romansi “Truly, Madly, Depply”, a četiri godine kasnije bio je časni i skromni pukovnik Brendon u “Razumu i osećajnosti”.

S Emom Tomson je igrao i u “Love, Actually” i televizijskoj drami “The Song of Lunch”.

Svoj rediteljski debi imao je u drami “The Winter Guest” , a prošle godine imao je novu saradnju sa Kejt Vinslet, njegovom koleginicom iz “Razum i osećajnost” u romansi “A Little Chaos”.

Manje je poznato da je Rikman najbolje role imao u pozorištu i da je upravo tu u punom sjaju blistao njegov talenat.

Nakon što je diplomirao na Kraljevskoj akademiji dramskih nauka, glumac je preživljavao kao asistent pozorišnih glumaca, pre nego što je našao posao u Kraljevskom Šekspirovom društvu.

Njegova prva snažna uloga došla je u vidu Valmonta 1986, zavodnika u “Les Liasisons Dangereuses” u postavci Kristofera Hemptona.

Tada je zahvaljujući toj ulozi nominovan za Tony nagradu, a njegova koleginica Lindzi Dankan izjavila je da je njegova gluma toliko očarala publiku, da su “mnogi odlazili iz pozorišta želeći seks, po mogućnosti sa Alanom Rikmanom”.

Njih dvoje ponovo su igrali zajedno i to pod istom rediteljskom palicom 2002. u “Private Lives” koja je imala izvođenja i na Brodveju.

Glumio je i Marka Antonija uz Helen Miren u “Kleopatri” Olivije teatra u Londonu i imao glavnu ulogu u Ibzenovom “Džonu Gabrijelu Borkmanu”.

Bio je politički aktivan tokom celog života. Rekao je da je “rođen s članskom kartom Laburista”, a bio je uključen i u brojne humanitarne aktivnosti.

Često je isticao da funkcija umetnosti treba da bude da obrazuje, a ne samo zabavi. “Talenat je genetska slučajnost, ali i odgovornost”, rekao je jednom.

Sa suprugom Rimom Horton upoznao se dok su bili tinejdžeri. Ona je kasnije postala profesor ekonomije i savetnica u Laburistima. Par se venčao tek 2012. iako je zajedno od 1965. godine.

Rikman je bio glumac koji se nije plašio neočekivanog. Pozajmljivao je glas u crtanim filmovima i čak igrao u jednom muzičkom spotu grupe Texas “In Demand”.



Od nedavnih uloga zapažene su bile u “Gambitu” braće Koen (2012) i “The Butler” Lija Danijelsa gde je igrao Ronalda Regana.

Tek ćemo ga videti u “Eye in the Sky”, trileru o savremenom ratovanju dronovima, koji je prikazan na Filmskom festivalu u Torontu, a pozjamio je glas i gusenici u nastavku “Alise” “Alice Through the Looking Glass” koji će se u bioskopima naći ove godine.

Rikman nikad nije dobio Oskara (osvojio je Zlatni globus, Emi, Baftu i mnoge druge), ali mu to uopšte nije predstavljalo problem.

“Uloge dobijaju nagrade, a ne glumci”, rekao je 2008.

“Glumci su agenti promene. Film, pozorišni komad, muzičko delo ili knjiga su ti koji prave razliku. Oni mogu da promene svet”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Zaharije Trnavčević

Novinar, političar i osnivač stranke Bogata Srbija, Zaharije Trnavčević preminuo je u 90. godini.

Radio je na RTS, gde je vodio i Dnevnik. Bio je autor poljoprivredne emisije "Znanje - imanje", koju je vodio pod imenom "Znanje na poklon" na TV B92.

Bavio se publicistikom i književnošću, ali i politikom. Bio je član DS, koji je napustio 2010. i poslanik DOS. Bio je i savetnik u Ministarstvu poljoprivrede. Tokom 2012. bio je poslanik u Skupštini na listi "Preokret" koju je predvodila LDP.

Trnavčević je dobitnik više novinarskih priznanja među kojima nagrade "Svetozar Marković" (1971), Nagrade za živtno delo Udruženja novinara Srbije (1987) i Nagrade za životno delo TV B92 (2006).

Jedini je dvostruki dobitnik Nagrade za životno delo Saveza novinara Jugoslavije, odnosno Saveza novinara Srbije i Crne Gore "Moša Pijade" - 1988. i 2003. godine.

Novinarsku karijeru započeo je u listu "Zadruga" 1948. godine. Bio je član Udruženja novinara Srbije (UNS), čije predsednik bio od 1974. do 1976. godine, a zatim Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

Rođen je u Šapcu, 2. januara 1926. godine, gde je završio učiteljsku školu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro reditelj Etore Skola

Poznati italijanski reditelj Etore Skola umro je danas u u Rimu u 85. godini, javili su italijanski mediji.

Tokom višegodišnje karijere, snimio je više od 40 igranih i dokumentarnih filmova, od kojih su najviše ostali zapamćeni "Ružni, prljavi, loši" (Brutti, sporći e cattivi), "Poseban dan" (Una Giornata particolare), "Le Bal" i "Viva Italia".

Radio je s najpozantijim italijanskim glumicama i glumcima - Sofijom Loren, Marčelom Mastojanijem, Vitoriom Gasmanom i Ninom Manfredijem.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo bivši potpredsednik vlade Srbije i predsednik Saveza vojvođanskih Mađara Jožef Kasa

Nekadašnji potpredsednik Vlade Republike Srbije, dugogodišnji gradonačelnik Subotice i predsednik Saveza vojvođanskih Mađara Jožef Kasa preminuo je jutros u subotičkoj bolnici u 71. godini života.

Jožef Kasa (1945) je po profesiji bio ekonomista. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Subotici 1969. godine radio je tokom niza godina u svojstvu stručnjaka za finansijska pitanja ili privrednog rukovodioca u više istaknutih subotičkih preduzeća, između ostalih i u Subotičkom vodovodu, Tekstilnom kombinatu „Bačkaprodukt”, Hemijskoj industriji „Zorka” i Građevinskom preduzeću „Novogradnja”.

U svojstvu Predsednika opštine nalazio se na čelu Subotice u periodu od maja 1989. do januara 2001. zbrinuvši tokom poslednjih godina svog mandata više desetina hiljada izbeglica iz ratom zahvaćenih oblasti bivše SFRJ, da bi potom prešao na funkciju potpredsednika republičke vlade, ponajpre u vladi Zorana Đinđića, a potom i u vladi Zorana Živkovića.

Slika

Po odlasku iz politike stupio je na funkciju direktora filijale „Agrobanke” u Subotici. Kasa je počev od 1995. bio i predsednik Saveza vojvođanskih Mađara, a bio je proglašen i za doživotnog Počasnog člana ove stranke, dok se nedavno mogao videti i na političkim skupovima nove mađarske opcije. Iz redova Saveza vojvođanskih Mađara bio je uprkos svojoj funkciji doživotnog počasnog člana isključen februara 2010. nakon okončanja disciplinskog postupka koji je bio pokrenut od strane novog rukovodstva SVM usled njegovog oštrog suprotstavljanja tadašnjoj politici stranke, koja je pak bila oličena u oštrom sukobu sa DS.

Jožef Kasa je bio uhapšen 20. novembra 2012. godine tokom istrage u aferi „Agrobanka”. U pritvoru je zajedno sa Miroslavom Miškovićem bio do 12. februara 2013. godine, ali protiv njega nije podignuta optužnica.

Bio je takođe i dugogodišnji član Upravnog odbora Narodnog pozorišta iz Subotice. U julu 2013. godine postao je glavni i odgovorni urednik "Subotičkih novina", ali zbog lošeg zdravstvenog stanja tu funkciju je napustio pre oko godinu dana.

Vreme i mesto sahrane Jožefa Kase biće saopšteni naknadno.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Umberto Eko

Italijanski književnik, filozof, esejista, lingvista Umberto Eko preminuo je u 85. godini, preneli su italijanski mediji

Italijanski književnik, filozof, esejista, lingvista Umberto Eko preminuo je u 85. godini, preneli su italijanski mediji.

Slika

Umberto Eko je rođen 5. januara 1932. godineu Aleksandriji, u italijanskoj provinciji Pijemont. Radio je kao profesor semiotike na Univerzitetu u Bolonji.

Bio je stručnjak za estetiku i etiku srednjeg veka, ali je njegovo literarni opus sezao od knjiga za decu, književnih kritika, eseja o sdrednjovekovnoj estetici, antropologiji, do eseja i romana.

Svoje sveobuhvatno znanje o Srednjem veku Eko je iskoristio u romanu Ime ruže, objavljenom 1980., koji je kasnije ekranizovan, i koji je njegovo ime proslavio u široj javnosti. Autor je i dela Fukoovo klatno (Il pendolo di Foucault, 1988), Ostrvo dana pređašnjeg (L'isola del giorno prima, 1994). Njegovo najpoznatije delo o srednjem veku je Umetnost i lepo u estetici srednjeg veka.

Umberto Eko bio je počasni doktor više od trideset univerziteta širom sveta i nosilac brojnih odlikovanja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ZBOGOM, LEGENDO: Preminuo glumac Džordž Kenedi!

Američki glumac Džordž Kenedi, poznat po ulogama u serijalu filma "Goli pištolj", umro je u 92. godini, objavio je danas njegov unuk.

Slika

Kori Šenkel je rekao da je njegov deda preminuo u nedelju u Ajdahu, preneo je portal TMZ.
Kenedi je dobio 1968. godine Oskara kao najbolji sporedni glumac u filmu "Cool Hand Luke", podsetio je BBC.

Zapažene uloge je imao i u filmovima "Zemljotres" i "Aerodrom 1975".
Šenkel je naveo da je glumac bio lošeg zdravlja od smrti supruge Džoan, koja je preminula pre nešto više od godine.

U bolnici je bio poslednji mesec dana.

Kenedi je rođen 18. februara 1925. godine u Njujorku, gde je njegov otac radio kao muzičar, majka kao plesačica.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je glumac Dragan Nikolić

Slavni srpski i jugoslovenski glumac Dragan Nikolić preminuo je danas u Beogradu posle duge i teške bolesti u svojoj 73. godini.

Dragan Nikolić rođen je 20. avgusta 1943. godine u Beogradu od oca Dušana i majke Jelene. Detinjstvo je proveo na Crvenom krstu, da bi nakon završene osnovne škole upisao Četrnaestu beogradsku gimnaziju, koju nije završio jer je tokom školovanja bio premešten u Ekonomsku školu. Dve godine nakon toga, 17-godišnji Dragoslav, kako mu je bilo puno ime, kao najmlađi student upisao je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, diplomiravši glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Slika

Svoju prvu ulogu na filmu imao je 1964. godine u filmu „Pravo stanje stvari”, a godinu dana kasnijeje u odjavnoj špici serije „Dovoljno je ćutati” umesto punog imena prvi put istavljeno ime - Dragan Nikolić – koje mu je ostalo za ceo život.

Prvu značajnu ulogu ostvario je u filmu Živojina Pavlovića „Kada budem mrtav i beo” iz 1967. godine, za koju je nagrađen diplomom na festivalu u Puli godinu dana kasnije.

Tokom svoje bogate karijere snimio je više od 30 filmova, među kojima se ističu „Horoskop” (B. Drašković, 1969); „Bube u glavi” (M. Radivojević, 1970), „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji” (B. Čengić, 1971), „Mlad i zdrav kao ruža” (J. Jovanović, 1971), „Bez reči” (M. Radivojević, 1972, nagrada „Car Konstantin” na festivalu u Nišu), „Kičma” (V. Gilić, 1975), „Nacionalna klasa” (G. Marković, 1979, nagrada „Car Konstantin” na Niškom festivalu), „Ko to tamo peva” (S. Šijan, 1980), „Banović Strahinja” (V. Mimica, 1981), gde je za ulogu turskog pljačkaša Alije nagrađen Zlatnom arenom u Puli, „Sezona mira u Parizu” (P. Golubović, 1981), „Nešto između” (S. Karanović, 1983), „Balkan ekspres” (B. Baletić, 1983), „Obećana zemlja” (V. Bulajić, 1986), „Poslednji krug u Monci” (A. Bošković, 1989), „Original falsifikata” (D. Kresoja, 1991).

Nastupao je i u kratkim igranim filmovima, kao i na televiziji. Veliku popularnost kod mlađe publike doneo mu je lik Prleta iz filmova i televizijskih serija „Otpisani” (1974) i „Povratak otpisanih” (1976) režisera Aleksandra Đorđevića, a istakao se i u seriji šou-programa „Obraz uz obraz”, u kojem je nastupio zajedno sa suprugom Milenom Dravić.

Godine 2000. dodeljena mu je Nagrada „Pavle Vuisić”, koja se dodeljuje glumcu za njegovo životno delo.

Vreme i mesto sahrane Dragana Nikolića biće saopšteni naknadno.

Počivaj u miru, Prle, i neka ti je laka zemlja!
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Imre Kertes

Odlazak mađarskog Nobelovca koji je pisao o Holokaustu. Inspiraciju za svoja dela dobijao je uglavnom iz ličnog iskustva - iz logora

MAĐARSKI pisac Imre Kertes, nagrađen 2002. Nobelovom nagradom za "delo koje uzdiže krhko iskustvo pojedinca protiv varvarske samovolje istorije", preminuo je U ČETVRTAK, u 86. godini, posle teške i duge bolesti, u svojoj kući u Budimpešti.

Svojim knjigama Kertes je progovorio o iskustvu o najvećem istorijskom skandalu prošlog veka, o Holokaustu.

- Preživeti Holokaust nije lični problem onih koji su ostali u životu, jer dugačka, tamna senka Holokausta pada na celu civilizaciju u kojoj se on dogodio - govorio je veliki pisac.

Inspiraciju za svoja dela dobijao je uglavnom iz ličnog iskustva - iz logora. Rođen je u Budimpešti 1929. Za vreme Drugog svetskog rata, kao petnaestogodišnjak deportovan je u nacistički logor Aušvic, a zatim u Buhenvald. Po završetku rata, vratio se u Budimpeštu gde je radio kao novinar za "Vilagošag". Kada je 1951. dobio otkaz, posvetio se pisanju, ali i prevođenju dela Ničea, Frojda... Podjednako je bio pod udarom kao Jevrejin i u nacističkoj i komunističkoj Mađarskoj, i zbog toga se iselio u Nemačku.

Njegov prvi i najpoznatiji roman "Besudbinstvo" je govor izuzetne književne vrednosti o toj dugačkoj, tamnoj senci, koja se nadvila nad civilizacijom. Posvetio mu je deset godina pisanja i objavio ga 1975. Tek je sa drugim izdanjem ovog romana u Mađarskoj Kertes postao nešto poznatiji.

Govorio je da ni sam ne zna kako je preživeo logoraške dane. U "Besudbinstvu" je opisao život petnaestogodišnjeg dečaka, koji uspeva da ostane živ zato što se prilagodio.

Novo izdanje "Besudbinstva" je pre desetak dana, kod nas objavila kuća "LOM", u prevodu Aleksandra Tišme. Kertes je isticao da je zahvaljujući romanu dobijao pisma nemačkih čitalaca sa porukama da nisu ni znali šta se dešavalo u logorima smrti i da im je roman otvorio oči.

KRITIKA SPILBERGA

PO "Besudbinstvu" je snimljen i istoimeni film 2005. godine u režiji Lajoša Koltaija, a Kertes je kritikovao Stivena Spilberga za prikaz Holokausta u filmu "Šindlerova lista", kao oličenje kiča:

- Smatram kičem svako predstavljanje Holokausta koje nije u stanju ili ne želi da razume organsku vezu između našeg sopstvenog deformisanog načina života i mogućnosti da se Holokaust uopšte razume.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

ODLAZAK JUGOSLOVENSKE DIVE: Preminula Lola Novaković!

Poznata jugoslovenska i srpska pevačica Zorana Lola Novaković preminula je u 81. godini života.

Lola Novaković rođena je 25. aprila 1935. godine u Beogradu.

Izuzetno popularna bila je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka. Kao predstavnica Jugoslavije, 1962. godine je sa kompozicijom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mesto na takmičenju za "Pesmu Evrovizije".

Lola je zvanično počela svoju karijeru 1957. kada je primljena u Radio Beograd kao stalna vokalna solistkinja i iste godine je sa zapaženim uspehom branila državne boje na sajmu u Lajpcigu.

Tada je snimila prvu ploču za diskografsku kuću DEKA sa pesmama "Alisa u zemlji čuda" i kubanskim hitom "Babalu" na španskom jeziku.

Učestvovala je na Opatijskom festivalu 1958. sa pesmom "Kućica u cveću", a 1959. odlazi na turneju po Bliskom istoku i zadržava se u Bejrutu do leta 1960.

Po povratku u Beograd održava prvi solistički koncert u Domu sindikata, za koji su ulaznice bile rasprodate za dva nepuna časa.

Lola je bila prvi domaći estradni umetnik koji je gostovao u Rusiji 1960. godine.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Umrla je Jadranka Stojaković

Juče je u Banjaluci nakon duge i teške bolesti u svojoj 66 godini preminula legendarna kantautorka, pesnikinja, slikarka i kompozitorka Jadranka Stojaković.

Rođena je 24. jula 1950. godine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini. Studirala je na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu, a muzikom je počela da se bavi obradom sevdalinki i izvođenjem pesama Alekse Šantića i Desanke Maksimović.

Slika

Muzički počeci Jadranke Stojaković zbili su se krajem šezdesetih godina XX veka, kada je počela da svira i peva u grupi „Kombo 6”. Prvi put kao solista nastupila je 1968. na festivalu „Mladi pjevaju proljeću”, da bi potom usledio nastup u TV emisiji „Na ti” (autora Duška Trifunovića), da bi napokon s pesmom „Ti ne znaš dom gdje živi on” Vlade Miloša ona nastupila i na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. osvojivši prvu nagradu.

Potom su usledile legendarne kompozicije „Muzika je svirala” (1974) i „Sve smo mogli mi” (1975), autora Valerijana Žuje i Žarka Šipke, da bi ubrzo počela da snima i prateće vokale na pločama „Index”-a i grupe „Cod”. Ismeta Dervoz i Jadranka Stojaković bile su tada neraskidivi i neizostavni tandem i za prateće vokale u pesmama s popularnog festivala „Vaš šlager sezone”.

U dvaje navrata 1974. išla na turneju po Sovjetskom Savezu - prvi put s Daliborom Brunom, Višnjom Korbar i grupom „One i oni”, a drugi put s Oliverom Dragojevićem, Minjom Subotom i Slađanom Milošević, ostvarivši ogroman uspeh i kod publike i kod kritike.

Prvi zvanični album „Svitanje”, ne računajući kompilaciju „Putovanja”, Jadranka Stojaković je snimila 1981. za sarajevski „Diskoton”. Iako je kasnije snimila i druge albume i dalje je kao svoje najdraže izdvajala pesme „Čarobnjaci” i „Što te nema”. Prva i potonja se našla i na kompilaciji, u svetu hvaljenoj „Bentbaša – Sevdalinka, bosanska ljubavna pesma”, u njenoj novoj izvedbi s japanskim muzičarima.

Te, 1981. godine zajedno sa Nedom Ukraden i Ismetom Dervoz-Krvavac, bila je izabrana da peva prateće vokale u pesmi „Layla” Seida Memića Vajte, koja je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji 1981. godine.

Jadranka Stojaković učestvovala je na brojnim muzičkim festivalima bivše Jugoslavije i bila je velika zvezda jugoslovenske šansone, a komponovala je i muziku za dečje televizijske emisije, napisavši ujedno i uvodnu temu XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Potom kreće prekretnica u njenoj karijeri – odlazak u Japan. Sve je počelo tako što ju je jedan novinar iz Japana slušao na XIV Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine, budući da je pored komponovanja olimpijske teme bila zadužena i time da nakon dodele medalja pesmom zabavlja goste. U to vreme „Diskoton” je objavio kompilacijski album s obradama jugoslovenskih narodnih pesama. Tako je do te ploče došao i japanski novinar, koji ju je čuo i u emisiji Televizije Sarajevo kako peva„"Sarajevo – Vas” (tako se nekada zvalo Sarajevo). Ploču je odneo u Japan i dao prijateljima iz muzičkog biznisa. Oni su je preslušali i za vrlo kratko vreme pozvali Jadranku da gostuje na Internacionalnom festivalu japanske Komunističke partije. Kada su se uverili da ju je publika prihvatila, ponudili su joj ugovor na četiri godine, koji je sklopila 1988. Debi-album za ondašnje tržište objavila je za kompaniju „Toshiba-EMI”.

Od 1988. godine živela je u Japanu sve do 2012. godine, kada se konačno preselila u Banjaluku.

Obolevši od multiple skleroze nakon pada na bini 2009. godine, koji ju je primorao da odustane od koncerata i javnih nastupa, poslednje dve godine svoga života provela je u Domu za starije osobe „Ivan Pavle Drugi” u Banjaluci.

Jadranka Stojaković ostaće upamćena kao „voljena pesnikinja nesrećno zaljubljenih”.

Datum i mesto sahrane biće saopšteni naknadno.

@};-
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Kad se nisu setili potomci titoista, da se seti potomak disidenta.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Ma setili smo se još danas zarana, vremešni naš Titov pioniru maleni, no mišljasmo da bi podsećanje na tužno zbitije od pre 36 leta bilo primerenije za tematski niz „Istorija.”

Ja ću pak svoj lokalno intonirani komemorativni prilog istaviti u tematskom nizu „Varošarije - Lokalne fotke stare i nove”. Nadam se da će Ti se dopasti.

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminula je legenda jugoslovenskog glumišta, Velimir Bata Živojinović

Sinoć je u 22:45 časova u bolnici „Sveti Sava” u Beogradu preminuo najveći glumac sa prostora Balkana i najveći partizan jugoslovenskog filma, Velimir Bata Živojinović.

Živojinović je rođen 5. juna 1933. u Koraćici, seocetu podno Kosmaja. Kao srednjoškolac je radio kao scenski radnik, ponekad i kao statista u Akademskom pozorištu u Beogradu, da bi nakon završene srednje glumačke škole iz trećeg puta upisao Pozorišnu akademiju u Beogradu. U Beogradskom dramskom pozorištu je igrao desetak godina, no velika glumačka zvezda je postao zahvaljujući ulogama koje je ostvario na velikom platnu.

Slika

Svoj filmski debi Bata Živojinović imao je 1955. u filmu „Pesma sa Kumbare” Radoša Novakovića, a prve ozbiljnije uloge u filmovima „Vlak bez voznog reda” (1959) i „Rat” (1960) koje je režirao Veljko Bulajić, sa kojim će često sarađivati i u narednim decenijama. Za uloge u „Kozari” (1962), flmovima „Tri” (1965.), „Skupljači perja” (1967), „Majstor i Margarita” (1972) nagrađen je Zlatnom arenom u Puli, dok je za svoju ulogu u filmu „Tren” (1978) dobio nagradu i na filmskom festivalu u Moskvi. Nagrađivan je i na festivalima u Nišu i na Paliću, a koliko je bio popularan u Kini svedoči i podatak da je dobio i svoje pivo „Valter”.

Bata je u svojoj karijeri snimio više od 340 filmova i TV serija i teško je nabrojati sve njegove uloge. Iako je svojevremeno skromno izjavio da većina njegovih uloga nije vredna spomena, vreme ga je demantovalo. Dovoljno je pomenuti likove koje je tumačio u filmovima „Uzavreli grad”, „Nevesinjska puška”, „Put oko sveta” „Dr.”, „Tri”, „Pogled u zjenicu sunca”, „Breza”, „Diverzanti”, „Uzrok smrti ne pominjati”, „Operacija Beograd”, „Višnja na Tašmajdanu”, „Bitka na Neretvi”, „Tragovi crne devojke”, „Valter brani Sarajevo”, „Bombaši”, „Sutjeska”, „Partizani”, „Tren”, „Partizanska eskadrila”, „U raljama života”, „Šećerna vodica”, „Povrtak otpisanih”, „Balkan ekspres”, „Kako je propao rokenrol”, „Igmanski marš”, „Naivko”, „Most”, „Lepa sela lepo gore”, kao i one iz TV serija „Sivi dom”, „Građani sela Luga”, „Priče iz radionice”, „Bolji život” i „Srećni ljudi” koje će ostati da svedoče o raskošnom glumačkom talentu koji je posedovao.

Velimir Bata živojinović odigrao je više filmskih uloga od bilo kog drugog glumca u istoriji jugoslovenske kinematografije. Izjavio je da ni jednu ponuđenu ulogu nikada nije odbio jer je gluma bila njegov posao od koga je živeo. Nesumnjivo je da je ostvario dovoljno antologijskih uloga, i glavnih i sporednih, za nekoliko bogatih glumačkih karijera.

Bata se aktivno bavio i politikom. Posle prvih višestranačkih izbora u Srbiji 1990. bio je izabran za poslanika u Skupštini Republike Srbije. Od samog početka bio je aktivno angažovan u Socijalističkoj partiji Srbije i bio je predsednik Komisije za predstavke i žalbe Narodne skupštine. Godine 2002. bio je i kandidat za predsednika Srbije.

Iako je za sebe govorio da je običan, normalan čovek koji je samo radio svoj posao, „izvodio glumačke radove, ništa drugo”, glumac Velimir Živojinović prešao je u mit koji je nadrastao i njega samog, budući da se taj mit se prepleo sa sudbinom zemlje, pri čemu su u njemu sadržani slava i razočarenje, bes i kajanje, trajanje i pad i, iznad svega, ponovno podizanje. Bata Živojinović stoga je nesumnjivo najznačajnije ime koje se pojavilo u našoj kinematografiji. Nedosegnuti stvaralac u kojem se jedno vreme iskazivalo kroz njegove likove. Postao je simbol epohe koja će se po njemu pamtiti.

Velimir Bata Živojinović je iza sebe ostavio suprugu Julijanu, sina Miljka, kćerku Jelenu i šestoro unučadi.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

:( Svi odoše.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Još su sa nama Ljubiša Samardžić, Milena Dravić, Miodrag Radovanović, Renata Ulmanski, Relja Bašić, Eva Ras, Miroljub Lešo, Marija Kon, Tonko Lonza, Mustafa Nadarević, Husein Čokić, Miha Baloh, Boris Kavaca...

No žalosna je činjenica da se sve veći broj nama tako dragih i znanih pridružuje Tihujućoj Većini.

Supremum Vale!



Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Eh, da Miha Baloh i Miroljub Lešo. Nije im Bata ni do kolena. ;))
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Osobina je dobrog čoveka da ne zna da čini nepravdu. Pulvis et umbra sumus.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

A tek Eva Ras. Legenda.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

I to živa.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

KRAJ ZLATNE EPOHE Otišli su Gaga, Pera, Bora, Đuza, Tale, Olivera i Rade, ode i Bata

Poslednjih godina izgubili smo niz velikana, genijalnih glumaca od Đuze, Pere Kralja i Radeta Markovića, preko Nikole Simića, Ružice Sokić i Josifa Tatića, do Bore Todorovića i Gage Nikolića, i sve do Bate Živojinovića. A ima ih još: Marija Crnobori, Olivera Marković, Đurđija Cvetić... Govori se o kraju epohe, izdisaju jednog vremena obeleženog čudesnim entuzijazmom, a samim tim i čudesnim ostvarenjima i umetničkim dometima kakvi se ponoviti neće... Dobu u kojem neretko veliki problemi nisu zagasili sjaj talenta i snagu dobre volje.

- Odlazak velikana poslednjih godina, a poslednja dva leta kao da je pogrom, jesu sve nenadoknadivi gubici - kaže Voja Brajović i dodaje:

- Nezamnljive veličine. Ali šta je važno; da ne zaboravimo šta smo s njima dobili. Njihov trag, ono što su stvorili i ostvarili jeste naša kulturna baština, koju treba čuvati i na nju biti ponosan. Oni su parametar vrednosti, uzori mladim ljudima u ovom vrtoglavom vremenu.

- Njegov opus je veličanstven i ogroman. Bio je ne samo sjajan glumac nego i čovek koji je zračio neverovatnom snagom, optimizmom i pozitivnom energijom, koju je prenosio na sve oko sebe. Kad smo snimali „Pas koji je voleo vozove“, nikad nije pristajao da ga zamenjuje kaskader. Imao je niz zahtevnih, opasnih scena i sve je sam radio, a činio je to s neverovatnom lakoćom i radošću, prenoseći dobro raspoloženje na celu ekipu.

- Bata je bio veliki glumac, a prva asocijacija na njega je nekakav sistem vrednosti koji je postojao u kulturi i kinematografiji - ocenio je Hadžihafizbegović podsećajući da su „iz lepeze sjajne generacije srbijanskih glumaca“, u nepunih godinu i po dana otišli Bora Todorović, Dragan Nikolić, Bata Živojinović, pre toga Pera Kralj.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost