In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminuo nobelovac Ginter Gras

Ginter Gras je rođen 1927. godine u Poljskom gradu Dancigu (danas Gdanjsk).

Kao mladić je volontirao u podmorničkoj službi, 1942. je pristupio Rajsarbajtdinstu, a u novembru 1944. Vafen SS-u. Borio se u desetoj SS tenkovskoj diviziji Frundsberg od februara do aprila 1945, kada je ranjen i prebačen u američki logor za ratne zarobljenike.

Svoju najpoznatiju knjigu „Limeni doboš“ objavio 1959. godine, po kojoj je dve decenije kasnije snimljen film koji je nagrađen Oskarom i Zlatnom palmom u Kanu. Poznat je po delima „Mačka i miš“ (1961) i „Pseće godine“ (1963). Uz „Limeni doboš“, ove tri knjige čine Grasovu Dancig trilogiju koje govore o usponu nacizma.

Dobio je mnogobrojne nagrade, a 1999. je dobio i Nobelovu nagradu za književnost.

Kad je 2006. godine, posle decenija prikrivanja istine, priznao da je kao mladić poslednjih nekoliko meseci Drugog svetskog rata bio u elitnim nacističkim SS jedinicama, bilo je predloga da mu se Nobelova nagrada oduzme. Iako mu je tada bio zabranjen ulazak u Izrael, Nobelova nagrada mu je ostala.

U sam vrh svetske književnosti se vraća 2002. godine knjigom „Hod raka“, a 2006. je napisao autobiografiju „Ljušteći luk“.

Ginter Gras je umro u nemačkom gradu Libeku. Imao je 87 godina.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro američki soul pevač Persi Sledž

Američki soul pevač Persi Sledž, najpoznatiji po svom hitu "When a Man Loves a Woman", umro je danas u 75 godini.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula primabalerina Maja Pliseckaja

Svetski poznata balerina Maja Pliseckaja preminula je danas u 89. godini života u Nemačkoj, od srčanog udara, saopštio je generalni direktor moskovskog Boljšoj teatra Vladimir Urin.

Slika

"Umrla je od srčanog udara. Lekari su sve pokušali da je spasu", rekao je Urin i dodao da je balerina umrla u Nemačkoj.

Maja Plisecka potiče iz stare ruske baletske porodice jevrejskog porekla. Ujak Asaf Meseret bio je legendarni profesor baleta. Tetka uz koju je odrasla, Sulamif Meserer, bila je primabalerina Boljšoj teatra.

Mladost Maje Plisecke obeležile su patnje pod staljinizmom. Otac joj je nestao bez traga 1937. godine a majka deportovana u Kazahstan. Pedeset godina kasnije otkriveno da je njen otac ubijen.

Postala je član Boljšoj baleta 1943. godine ali do 1959, godine nije mogla da nastupa u inostranstvu usled podozrivosti prema njenom poreklu.
Bila je poznata po visokim skokovima, fleksibilnim leđima, dugim rukama, gracioznosti pokreta i harizmi, kojoj su doprinosili upečatljiv izgled i crvena kosa. Njene najčuvenije uloge bile su u baletima "Labudovo jezero" (1947), "Uspavana lepotica" (1947), "Karmen", "Don Kihot" i "Ana Karanjenina".
Maja Plisecka je ulogu "Umirućeg labuda" igrala više od hiljadu puta. Dobila je 1958. godine titulu "Zaslužnog umetnika Sovjetskog saveza".

Kritičari su je videli kao definitivnu naslednicu legendarne Ane Pavlove. Karijera joj je trajala neuobičajeno dugo - 60 godina. Poslednji put je nastupila 1996. godine kada je imala 70 godina, u koreografiji Morisa Bežara "Ave Marija".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Slika

Preminuo glumac i reditelj Ratko Radivojević

Poznati novosadski glumac i reditelj Ratko Radivojević preminuo je u četvrtak, javljaju njegove kolege iz Pozorišta mladih.

Radivojević je bio pozorišni, filmski i televizijski glumac i reditelj, najpoznatiji po osnivanju grupe pozorišnih profesionalaca "Brod teatar" 1990. godine.
Bio je cenjen kako u Novom Sadu, među kolegama, tako i u inostranstvu, kao učesnik brojnih festivala u regionu i šire.
Datum i vreme sahrane biće naknadno saopšteni.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Tužan dan za bluz - preminuo B.B. King

Gitarista B.B. King, čovek koji je uveo bluz u mejnstrim i uticao na generaciju rok gitarista od Erika Kleptona do Stivija Rej Vona, preminuo je u 90. godini.

King, koji će zauvek biti vezan sa Gibsonovom gitarom koju je nazvao Lusil, preminuo je u Las Vegasu, prenosi list pozivajući se na advokata.

Kingu je tokom osamdesetih dijagnostikovan dijabetes tipa 2. U aprilu je hospitalizovan na nekoliko dana pošto je dehidrirao od bolesti. U maju je na svojoj Facebook strani da prima medicinsku negu u svojoj kući.

King je imao duboki glas i, iako je imao kako ih je zvao "glupe prste", momentalno prepoznatljiv gitarski zvuk.

Njegov jedinstveni stil okidanja gitarskih žica sa podrhtavajućim vibratom leve šake koji je nazivao "leptir", oblikovali su rani rok i uticao na niz belih rok gitarista uključujući Džefa Beka i Boni Rejt.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je glumac Vlastimir Đuza Stojiljković

Posle duge i teške bolesti danas je u Beogradu u 85. godini života preminuo slavni filmski, pozorišni i televizijski glumac Vlastimir Đuza Stojiljković.

Slika

Vlastimir Stojiljković je rođen u Ražnju 1929. godine u učiteljskoj porodici. Završio je gimnaziju u Kruševcu, a glumom se bavio amaterski još kao srednjoškolac. Po završetku srednje škole se upisao na Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti.

Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu. U BDP je radio do 1968, nakon čega je prešao u Atelje 212. U BDP se vratio 1978. i ostao tamo do 1985, kada je ponovo prešao u Atelje 212, u kom je igrao do penzionisanja 1995. Igrao je više od 130 uloga.

Godine 1983. dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, a 2001. i Dobričin prsten. Godine 2009. je dobio statuetu „Zlatni ćuran” za životno delo. Dobitnik je i Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture koje dodeljuje Sterijino pozorje.

Na filmu je debitovao 1957. u „Tuđoj zemlji” Jožea Galea. Veliku popularnost je stekao filmom „Ljubav i moda”, za koji je i otpevao čuvenu pesmu „Devojko mala”. Osim te pesme, snimio je još nekoliko koje su objavljene na singl-pločama. Veliku popularnost je stekao ulogom Rodoljuba Petrovića u televizijskoj seriji „Pozorište u kući”, a nakon toga je sa Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu „Lift za peti sprat”.

Sredinom devedesetih godina XX veka odigrao je ulogu simpatičnog italijansko-srpskog plemića varalice Kontea Marija Marka del Tintoreta u seriji „Srećni ljudi”, Siniše Pavića.

Krajem osamdesetih godina vodio je izuzetno popularni radio-program „Zabavnik” na Radio Beogradu, a učestvovao je i u drugim zabavnim emisijama ove radio stanice.

Stojiljković je takođe pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova ali je ostao najviše upamćen kao Patak Dača, Pepe le Tvor, Optimus Prajm, iz Transformersa i Rafaelo i Leonardo iz Nindža kornjača.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: In memoriam

Post od Upravnik »

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Umro je legendarni naučnik, obaveštajac i diplomata Jevgenij Maksimovič Primakov

Danas je u 86. godini života posle duže i teške bolesti preminuo sovjetski i ruski naučnik, ekonomista i novinar, doktor ekonomskih nauka, profesor univerziteta, dopisni člana Akademije nauka SSSR i akademik Ruske akademije nauka, predsednik Saveta Vrhovnog sovjeta SSSR, član Centralnog komiteta KPSS, rukovodilac Centralne obaveštajne službe SSSR, direktor Spoljne obaveštajne službe Ruske Federacije, bivši premijer Ruske Federacije i bivši šef ruske diplomatije, član Predsedništva predsedničkog saveta Ruske Federacije za nauku i obrazovanje, član Naučnog saveta eksperata i podpredsednik Federacije Saveta Savezne skupštine Ruske Federacije, te predsednik Upravnog odbora ruskog Saveta za spoljne poslove Jevgenij Maksimovič Primakov.

Slika

Svojom kontinuiranom naučnom, diplomatskom i državničkom delatnošću Jevgenij Maksimovič Primakov je u poslednjih 40 godina stekao ogroman ugled kako u Rusiji tako i u inostranstvu, predstavljajući renomiranog eksperta u oblasti ekonomije, međunarodnih odnosa i državne uprave. S njegovim imenom povezana je nova etapa u razviću savremene ruske diplomatije zasnovane na ideji multipolarnog sveta.

Osoben i trajan doprinos u izgrađivanju međunarodnih odnosa Jevgenij Primakov je naročito dao u oblasti razvića i produbljivanja uzajamnih odnosa Ruske Federacije i islamskih zemalja.

U svojstvu profesora na katedri za političke procese Moskovskog državnog instituta međunarodnih odnosa Ministarstva inostranih poslova Rusije, Jevgenij Primakov je vaspitavao mnoga pokoljenja savremenih ruskih diplomata i istraživača međunardonih odnosa, davši naročiti naučni doprinos uobličavanjem i razvijanjem originalne metode situacione analize iz 1961. godine, koja je do danas ostala u upotrebi kao jedan od najefektivnijih prognostičkih instrumenata u analizi međunarodnih političko-ekonomskih situacija.

U opštem sećanju je ostao njegov čuveni i osobeni diplomatski demarš iz marta 1999. godine, kada je u znak protesta protiv početka bombardovanja Jugoslavije naložio pilotu službenog aviona da okrene avion iznad Atlantika i vrati se u Moskvu, odbivši tako da poseti SAD.

U maju 1999. godine smenjen je sa mesta premijera RF i postao je jedan od lidera bloka „Otadžbina - cela Rusija” i jedan od oponenata Borisa Jeljcina.

U periodu 2000-2001. godine bio je šef poslaničke grupe tog bloka u Državnoj Dumi Rusije, a od 2001. do 2011. bio je predsednik Trgovinske komore RF.

Jevgenij Primakov bio je nosilac Ordena crvene zastave za rad, Ordena družbe naroda, Ordena za zasluge pred otadžbinom I, II i III stepena, te Medaljom Aleksandra Gorčakova, kao i brojnim inostranim odlikovanjima, među kojima se izdvaja međunarodni Orden „Zlatni Soko” za postignuća u postizanju saglasnosti i prijateljstva među narodima i poboljšanje socijalnih i ekonomskih aspekata života na planeti.

Bio je takođe nagrađen Državnom nagradom SSSR, Naserovom nagradom, Nagradom Avicene, Nagradom Džordža Kenana, Međunarodnom nagradom „Hugo Grocijus” i Nagradom „Aleksandar Nevski”

Predsednik Rusije Vladimir Putin je u svojoj izjavi povodom smrti Jevgenija Primakova istakao da je on „bio veliki državnik, naučnik, političar i ostavio je iza sebe veoma veliko delo i nasleđe”.

Poslanik Državne Dume i bivši ambasador Rusije u EU Vasilij Lihačov u razgovoru s novinarom agencije TASS nazvao je smrt Primakova „apsolutno nenadoknadivim gubitkom”, zato što je „za tog čoveka vezana ne jedna, već nekoliko epoha i u razvoju Sovjetskog Saveza i RF”.

„To je čovek koji je kreirao istoriju”, i danas će, „kada čuju tu vest, praktično sve prestonice na svetu sa tugom govoriti o odlasku Jevgenija Maksimoviča iz života” konstatovao je Lihačov.

Mudrost, dostojanstvo i humanizam - to i jeste istinska veličina. To je povodom smrti Jevgenija Primakova u svom obraćanju javnosti istakla zamenica direktora departmana za informisanje Ministarstva inostranih poslova RF Marija Zaharova. „On nije bio prosto političar, javna ličnost, diplomata, naučnik, novinar - istakla je ona. „On je bio više od toga. On je bio Primakov. Njegova je smrt ogroman gubitak. Ali, ostaje nam njegovo nasleđe. Jer mnogo toga što je on osmislio i primenio u praksi čini osnovu nacionalne spoljne politike Ruske Federacije.”
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Omar Šarif

Junak filmova „Lorens od Arabije“ i „Doktor Živago“, egipatski glumac Omar Šarif, preminuo je u 84. godini.

Njegov agent Stiv Kenis saopštio je medijima da je poznati glumac danas u bolnici u Kairu preminuo od posledica srčanog udara.

Ranije ove godine, njegov agent je potvrdio da je Šarifu dijagnostikovana Alchajmerova bolest.

Rođen je 10. aprila 1932. godine u Aleksandriji, u Egiptu, kao Mihael Demitri Šalhub.

Slika

Pseudonim Omar je uzeo po američkom generalu Omaru Bradliju, dok šarif na arapskom znači „plemstvo“.

Glumu je studirao u Londonu, a Kraljevskoj akademiji dramskih umetnosti.

Karijeru je započeo 1953. godine, a na filmskom platnu debitovao godinu dana kasnije u egipatskom filmu Đavo iz Sahare.

Postao je veoma popularan glumac koji je angažmane nalazio širom Evrope i Holivuda.

Svoju prvu ulogu na engleskom jeziku ostvario je 1962. godine, baš u Lorensu od Arabije.

Maestralno tumačenje Šerifa Alija donelo mu je dva Zlatna globusa i nominaciju za Oskara za najboljeg glumca u sporednoj muškoj ulozi.

Takođe je igrao i u filmskom klasiku Doktor Živago Dejvida Lina. Lik Jurija Živaga mu je doneo treći Zlatni globus.

Bio je poliglota i tečno je govorio engleski, arapski, grčki i francuski, a služio se italijanskim i turskim jezikom.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Milan Komnenić

U Beogradu je jutros u 75. godini preminuo Milan Komnenić, istaknuti književnik i prevodilac, jedan od najistaknutijih članova Srpskog pokreta obnove (SPO) tokom 90-tih godina.

Slika

Komnenić je rođen 8. novembra 1940. godine u Pilatovcima kod Bileće. Završio je Filološki fakultet u Beogradu.

Bio je predavač na univerzitetima u Francuskoj, Italiji i SAD. Bio je savezni sekretar za informacije SR Jugoslavije od 18. januara 1999. godine kada je rekonstruisana vlada i kada je u nju prvi put ušao SPO.

Na tu dužnost podneo je ostavku nakon razrešenja lidera SPO Vuka Draškovića sa mesta potpredsednika savezne vlade. U prelaznoj Vladi nakon 5. oktobra 2000. godine obavljao je dužnost ministra kulture.

Objavio je 21 zbirku pesama, četiri knjige ogleda, dve antologije, više od 200 članaka. Preveo je 50 knjiga.

Od pesama koje je objavio poznatije su "Izgon", "Opela", "Uznesenje", "Gvozdena loza", "Noć pisana noću" i druge.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Umro je Arsen Dedić

U ponedeljak 17. VIII 2015. u Zagrebu je u 78. godini nakon duge i teške bolesti preminuo kompozitor, pesnik, aranžer, tekstopisac, kantautor, začetnik autorske pesme i literarne šansone na prostorima bivše Jugoslavije, dirigent, slikar i prevodilac Arsenije Arsen Dedić.

Slika

Velikan jugoslovenske zabavno-muzičke scene rođen je u Šibeniku 28. jula 1938, kao mlađi sin Jelke i Jovana Dedića. Nakon završetka Gimnazije i srednje muzičke škole on sa starijim bratom Milutinom 1957. napušta rodni grad, da bi nakon dolaska u Zagreb ponajpre upisao Pravni fakultet. Studije prava prekida 1959. godine, kada se upisao na Muzičku akademiju, na kojoj je i diplomirao flautu februara 1964. godine.

Svirao je od svoje osme godine, ponajpre prepisujući note, a potom i kao muzičar-saradnik Radio-televizije Zagreb. Povremeno je objavljivao i stihove, za koje je po prvi put nagrađen u splitskom časopisu „Vidik”. Vrlo brzo ondašnji „Polet”, „Prisutnost”, „Književne novine” i „Književnik” redovito objavljuju njegove tekstove. Pevao je u više vokalnih ansambala (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos) i svirao u instrumentalnim sastavima popularne i džez-muzike. Vodio je i vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).

Na Splitskom festivalu se kao kantautor pojavljuje 1963. godine, da bi samo godinu dana kasnije pesme „Kuća pored mora” i „Moderato Cantabile” odredile njegov stvaralački put. U početku karijere glumio je i u manjim ulogama u filmovima poput „Višnja na Tašmajdanu”, a bio je i član Glumačke družine Histrion.

Ostaće zapamćen po obimnom opusu od tridest zbirki poezije koje su prevedene na deset jezika, a za koji je dobio i prestižnu literarnu nagradu „Goranov venac”. Knjiga stihova „Brod u boci” (1971.) prodata je do danas u preko šezdeset hiljada primeraka, a usledile su zbirke „Zamišljeno pristanište”, „Narodne pjesme”, „Poesia e canto, La sfinge” (Napulj), „Zagreb i ja se volimo tajno”, „Hotel Balkan”, „Pjesnikov bratić”, „101 pjesma”, „Pjesnik opće prakse”, „Kiša – Rain” (dvojezično), „Slatka smrt”, „Stihovi”, „Čagalj”, „Hladni rat”, „Zabranjena knjiga”, „Padova” i „Brzim preko Bosne”.

Njegov autorski rad u oblasti filmske muzike doneo mu je dve „Zlatne arene” na filmskom festivalu u Puli, dok je njegov angažman na televiziji ostao zapamćen po legendarnim melodijama za televizijske serije poput „Mediteranska klima”, „Glembajevi”, „U registraturi”, „Prosjaci i sinovi”, „Jedrima oko svijeta” i „Vlak u snijegu”.

Svojom je muzikom obeležio i mnoge pozorišne predstave, radeći scensku muziku za pozorišna dela Šekspira, Držića, Vajsa, Begovića, Brešana, fon Horvata, Ostrovskog i Turgenjeva.

U svom kompozitorskom opusu iza sebe je ostavio 204 partiture za šansone, pesme za decu, filmska i scenska dela, te pesme za dalmatinske klape.

Uz ostale brojne nagrade koje je za života dobio, treba istaći „Vjesnikovu nagradu”, nagrade „Slavenski”, „Vladimir Nazor”, „Premio Tenco”, „Prix Jaques Brel” i nagradu „Porin” za životno delo.

Arsen Dedić, neponovljiva i originalna te svestrano talentovana legenda eks-jugoslovenskih prostora koja je bila istinski voljena i cenjena na svim područjima bivše zajedničke države i koja je nastupila na svim kontinentima planete, preminuo je u ponedeljak uveče na odeljenju za intenzivnu negu Kliničko-bolničkog centra Rebro u Zagrebu od posledica postoperativne sepse.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula Usnija Redžepova

Pevačica narodne muzike Usnija Redžepova preminula je jutros u 69. godini posle teške bolesti.

Redžepova se tri godine borila sa rakom pluća, ali se u ponedeljak njeno zdravstveno stanje znatno pogoršalo. Slavna pevačica trebalo bi da bude sahranjena u rodnom Skoplju.

Pored brojnih hitova koje je imala tokom karijere, kao što su "Rasule se kose moje", "Živote moj", "Niška banja, topla voda", "O, pesmo moja", "Ja sa juga, ti sa severa", glumila je Koštanu u istoimenoj predstavi 25 godina na Velikoj sceni Narodnog pozorišta.

Redžepova je 2011. postala dobitnica nacionalne penzije.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula glumica Morin O'Hara

Irska glumica, koja je se proslavila u filmskom klasičnom ostvarenju "Miran čovek" preminula je danas u 96. godini, saopštio je njen menadžer.

Slika

Glumica je preminula u snu u svojoj kući u američkoj saveznoj državi Ajdaho, izjavio je menadžer Džoni Nikoleti.

Morin O'Hara glumila je u filmovima reditelja Džona Forda i bila je poznata kao omiljena filmska partnerka glumca Džona Vejna u kaubojskim filmovima.

Njeni najpoznatiji filmovi su "Kako je bila zelena moja dolina" iz 1941. godine, "Rio Grande" (1950), "Miran čovek" (1952) i "Krila orlova" (1957).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je Ranko Žeravica - legenda jugoslovenske košarke

Ranko Žeravica, legenda jugoslovenske i svetske košarke, preminuo je u Beogradu u 86. godini života.

On je sa košarkaškom reprezentacijom Jugoslavije osvojio zlatnu medalju na XXII Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, kao i Svetsko prvenstvo u košarci deset godina ranije.

Slika

Kao selektor državne reprezentacije on je takođe osvojio i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968, „Mundobasketu” godinu dana ranije, kao i na Šampionatu Evrope 1969. i 1971. godine. Imao je i jednu bronzanu medalju, sa Svetskog prvenstva iz 1982. godine.

U klupskoj karijeri Ranko Žeravica je predvodio KK „Partizan” u četiri navrata (1971-1974, 1976-1978, 1986-1987. i 1995-1996.), bio je trener KK „Crvena zvezda” u dva mandata (1980-1986. i 1996-1997.), a vodio je i KK „Barselona”, „Pula”, „Napoli”, „Split” i „Kazerta”. Poslednji trenerski angažman imao je u Saragosi u sezoni 2002/2003.

Pre šest godina Ranko Žeravica je doživeo infarkt, posle čega su mu ugrađena tri baj-pasa, a u februaru ove godine ugrađen mu je i stent posle novog srčanog udara.

Godine 2007. primljen je u Kuću slavnih Svetske košarkaške federacije (FIBA).

Legenda jugoslovenske i srpske košarke, Ranko Žeravica, biće sahranjen u subotu u 14 časova u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Reditelj koji je voleo svet oaza

Reditelj, scenarista i snimatelj Petar Lalović preminuo je u 83. godini, rečeno je juče u Udruženju filmskih umetnika Srbije, saopštio je Tanjug.

Lalović je završio pozorišnu i filmsku akademiju u Zagrebu, a diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Napravio je preko 200 dokumentarnih filmova, a takođe je snimao igrane filmove i tv serije. Lalovićeva vokacija su bila snimanja metaforičnih filmova o prirodi za koje je osvojio preko 150 nagrada kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u inostranstvu. Vreme i mesto komemoracije i sahrane, biće naknadno objavljeni.

Slika

Još se sećam tog uzbuđenja iz 1983. godine ispred blagajne bioskopa „Kozara”, gde se bio otegao zmijoliki red za kupovinu karata za novi filmski hit. Ne, nije bila reč o nekakvom novom holivudskom filmu, sa do nebesa velikim glumačkim zvezdama. Ta gužva pred „Kozarom” danima se stvarala zbog jednog domaćeg filma. Za rubriku „Verovali ili ne”, ali istorijska je činjenica – zbog dugometražnog dokumentarnog filma „Poslednja oaza” scenariste, reditelja i snimatelja Petra Lalovića. Čudo neviđeno i neprevaziđeno!

Bioskopa „Kozare” više nema, odlukama i delanjem nekih gramzivih ljudi otišao je u prošlost. Nema više ni velikog Petra Lalovića – otišao je u večnost. Zbog svojih izuzetnih filmskih dela, i u nezaborav filmske istorije. Pokolenjima je ostavio oko 300 kratkih dokumentarnih filmova – „Priča o šumi”, „Paukova mreža”, „Ukus meda”, „Zulumćari”, „Mravi”, „Balegar” i mnogi drugi, nekoliko dugometražnih i igranih – „Poslednja oaza”, „Svet koji nestaje”, „Beogradska oaza”, „Ptice koje ne polete”... Za njih je osvojio 150 nagrada domaćih i inostranih: petnaestak gran-prija, Sedmojulsku, Avnojevu, Vukovu nagradu, pa sve do japanske nagrade „Najbolji od najboljih” za najbolji film iz divljine...

Japanci su baš kao i mi ostali fascinirani filmom „Balegar”, osmominutnom pričom o sićušnom insektu skarabeju, u kojoj se ogleda neprocenjivo Lalovićevo majstorstvo. Ostale su zabeležene i Petrove reči na vest o osvajanju velike nagrade: „Mnogi su u mom balegaru pogrešno videli imitaciju Sizifa, to je izlizano, puki kliše. Kroz priču o ovom marljivom insektu prikazao sam, zapravo, epizodu iz života ljudi. Jer, on se jadnik muči da tu loptu od balege izgura uz brdo, a gore se nalaze čekači koji neće da prljaju ruke nego samo uzimaju na gotovo. E, sad, ko kako shvati, u filmu nema teksta. Žiri u Japanu je očigledno shvatio.”

Sa shvatanjem i prihvatanjem i nije uvek išlo sasvim glatko u bogatoj Lalovićevoj stvaralačkoj karijeri najviše posvećenoj dokumentarnom filmu i životinjama, a manje ljudima. Prema sopstvenom priznanju, nije on to tako unapred planirao. Slučajno je ispalo. Ovaj Subotičanin rodom prvo je u Beogradu studirao istoriju umetnosti, dogurao čak do četvrte godine, pa se zbog dosade predomislio, otišao u Zagreb, završio tamo odsek kamere na Akademiji za kazalište i film, a posle diplomirao i na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. U početku je radio kao snimatelj na koprodukcijama poput „Marka Pola” i „Stele”, ali nije video budućnost u tome da „bude negde četrdeseti u nizu, onaj što pomera kameru”. U filmu „Mlad i zdrav kao ruža” Jovana Jovanovića, sa Draganom Nikolićem u glavnoj ulozi, bio je direktor fotografije. Bio, pa nadrljao. Zbog nekih političkih i pornografskih sekvenci u stilu neorealizma i još po nečeg – film je bio zabranjen, a Lalović izbačen iz partije. Nije mu tu pomoglo ni što je sa svojim tečom, generalom Milutinom Moračom, kao dečak bio u partizanima.

Međutim, ispostavilo se da to partijsko izbacivanje i nije bilo tako loše. Petar se okrenuo prirodi i životinjama, radeći serije za ondašnje Šumsko gazdinstvo „Jelen” (sada „Srbijašume”), o vevericama, gubarima, jelenima, i to mu se dopalo – postao je kompletan autor. Često sam, ali nezavisan. Pravi fenomen strpljenja što je po tri godine umeo da provede u Kopačkom ritu, snimajući skrivenom kamerom rađanja, borbe, ljubav i smrt stanovnika oaze prirode, dokazujući da se i pored stalnog uništavanja taj čudesni svet divljine, u kome prirodni zakoni podsećaju na ljudske norme i ponašanja, večno obnavlja.

Imala sam tu sreću da sa Petrom Lalovićem i njegovom suprugom Vitkom, putujem u daleku Indiju. Zahvaljujući njemu imam najbolju kolekciju fotografija na kojima me je Petar „hvatao” uz krotitelje zmija u Nju Delhiju, sa dosadnim malim majmunima na glavi ispred Tadž Mahala i čudesnim pticama na ostacima crvenog grada u Agri, u društvu iranskog reditelja Madžida Madžidija i američkog profesora filma Džeralda Džerija Perija...Od sreće smo se grlili i smejali što nam je pošlo za rukom da film „Ptice koje ne polete” prodamo za bioskopsko i televizijsko prikazivanje u Šri Lanki.

Uspomena na Petra je mnogo. Tu je i ona kada mi je tokom jednog beogradskog „Kratkog metra”, a kao moj verni čitalac, veoma ozbiljno rekao da se pazim – „Svaki film duboko proživljavaš, pišeš sa puno emocija”. Ni tada a ni danas ne znam da li je to dobro ili loše, jer drugačije znam, ali ne mogu. I zato se sa Vama Petre danas opraštam sa puno emocija. Tužna što Vas nema. Srećna što ste bili deo mog i ličnog i profesionalnog života. Neka Vam je slava i hvala.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Momčilo Grubač

Univerzitetski profesor, nekadašnji poslanik i ministar pravde Vlade u senci Demokratske stranke Momčilo Grubač umro je u 76. godini, saopštila je danas Demokratska stranka (DS).

Slika

Momčilo Grubač

"Odlazak profesora Grubača osim za njegove najbliže, nenadoknadiv je gubitak za Srbiju, DS i Vladu u senci gde je do poslednjeg časa predano radio, uvek prvi, uvek mudar, uvek spreman da ohrabri i ponudi pomoć i rešenje. Nastavićemo njegov rad i ostvariti njegove programe jer to je najmanje što možemo učini za sve ono što je profesor Momčilo Grubač učinio za nas i Srbiju", navodi se u saopštenju DS-a.

Grubač je rodjen 1940. godine u Novom Sadu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u tom gradu 1963. godine, poslediplomske studije završio je na Pravnom fakultetu u Beogradu pet godina kasnije a 1973. godine je doktorirao u Ljubljani.

Predavao je Krivično procesno pravo a bio je prodekan, dekan i šef Katedre krivično-pravnih nauka na Pravnom fakultetu u Novom Sadu.

Bio je poslanik u Skupštini Srbije i u Skupštini Vojvodine, savezni ministar za ljudska prava, savezni ministar pravde, sudija i predsednik saveznog Ustavnog suda a u više mandata bio je član zakonodavno-pravnih komisija u skupštinama Srbije i Vojvodine.

Pisac je velikog broja knjiga, rasprava, članaka, prikaza, recenzija i novinskih napisa iz oblasti krivičnog procesnog prava, organizacije pravosuđa, psihologije krivičnog postupka, ustavnog prava i organizacije visokog školstva i univerzitetske nastave.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

TUGA: Preminuo Dejan Brđović

Proslavljeni jugoslovenski odbojkaš Dejan Brđović preminuo je u 49. godini u Beogradu.

FOTO: STARSPORT FOTO: STARSPORT
Dejan Brđović je rođen 21. februara 1966. godine u Kraljevu i bio je kapiten reprezentacije Jugoslavije za koju je odigrao preko 300 utakmica. Osvojio je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine.

Prve odbojkaške korake je napravio u odbojkaškom klubu “Žiča” koji je tada bio član Prve srpske lige. Posle matične „Žiče“ karijeru je nastavio u Odbojkaškom klubu Ribnica, u kome je izgradio svoju igračku karijeru i stigao do dresa državnog reprezentativca.

Godine 1984, odlučio se na prelazak u beogradsku Crvenu zvezdu. Na čelu sa Dejanom Brđovićem, Zvezda je slovila za ekipu koja je igrala značajnu ulogu u šampionatu Jugoslavije. U sezoni 1989/90, zauzeli su treće mesto u nacionalnom šampionatu, 1991/92 drugo i pehar pobednika Kupa.

Nastupao je za timove iz Grčke i Italije. Igračku karijeru je završio u dresu Radničkog iz Kragujevca 2006. godine.

Brđović je trenersku karijeru započeo u Radničkom iz Kragujevca sa kojim je u sezoni 2006/07. osvojio prvo mesto u ligaškom delu šampionata i stigao do finala domaćeg plej-ofa i polufinala Kupa Srbije.

Posle Radničkog iz Kragujevca, bio je trener ženskih klubova Asistela iz Novare i Baku Rabite iz Azerbejdžana, a potom trener ženskog odbojkaškog kluba Vizura.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Sportski komentator i novinar RTS-a Duško Korać preminuo je jutros u 61. godini u Beogradu.

Korać je preminuo u Urgentnom centru, gde je bio na lečenju, nakon što mu je nedavno pozlilo posle prenosa odbojkaške utakmice.

Rođen je 1955. godine u Ivangradu (današnje Berane), gde je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Došao je u Beograd gde je studirao ekonomiju, a 1978. godine počeo je da radi u Radio-televiziji Srbije.

Dok je bio mlađi, radio je studijske emisije, a kasnije se fokusirao na specijalizovane emisije o određenim sportovima. U sportskoj redakciji radio je do poslednjeg dana.

Korać je prenosio sportska nadmetanja na velikim takmičenjima, a posebno će ostati upamćen po prenosima atletike, vaterpola, plivanja, odbojke, zimskih sportova...

Izveštavao je sa Olimpijskih igara, gde je pratio najznačajnije discipline i bio je veoma prepoznatljiv po komentarisanju. Bio je pet puta na Letnjim olimpijskim igrama i tri puta na Zimskim.

Posebno oduševljenje iskazivao je komentarišući nastupe na atleskim takmičenjima Jelene Isinbajeve i Juseina Bolta.

Spadao je u novinare koji imaju brojne poštovaoce i bio je cenjen među kolegama i sportistima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro vajar Oto Logo

Poznati srpski vajar Oto Logo, koji je autor više od hiljadu skulptura, bista i spomenika, umro je u Beogradu u 84. godini, javila je večeras Radio-televizija Srbije.

Logo je rođen u Beogradu 1931. godine, gde je završio i Akademiju primenjenih umetnosti, na vajarskom odseku.

Izlagao je na velikom broju kolektivnih i samostalnih izložbi skulptura i grafika u zemlji i inostranstvu.

Oto Logo je bio autor velikog broja skulptura, bista i spomenika a, prema njegovim rečima, napravio je 1.215 skupltura, od čega više od 500 bista, kao i 32 spomenika.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo legendarni Dejvid Bouvi

Muzička ikona Dejvid Bouvi je preminuo u 70. godini života nakon 18 meseci borbe sa rakom, saopštila je njegova porodica.

"Dejvid Bouvi umro je mirno, okružen porodicom, nakon 18 meseci hrabre borbe protiv raka. Iako će mnogi od vas podeliti njihov bol, molimo vas da poštujete njihovo pravo na privatnost dok tuguju", objavio je Bouvijev tim na društvenim mrežama.

Kultni muzičar koji je tokom pola veka obeležio i menjao muzičku scenu pre tri dana je proslavio 69. rođendan objavivši album "Blackstar".Krajem novembra objavio prvi singl i spot s novog albuma, čiji je muzika uvrštena u uvodnu špicu i trejler TV serije "The Last Panthers" koja se od oktobra emituje na odabranim kanalima u Evropi.

Javnost nije bila upoznata sa njegovom bolešću.

Uticajni pevač, tekstopisac i producent eksperimentisao je sa glam rokom, art rokom, soulom, hard rokom, dens muzikom, popom, pankom i elektronikom tokom svoje karijere koja je trajala duže od 40 godina.

Bouvijev umetnički proboj dogodio se 1972. albumom „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars” koji je zvezdu predstavio kao vanzemaljca.

Stapajući britanske i japanske uticaje i rok sa pozorištem, Bouvi je stvorio živopisni androgini alter ego Zigija Stardasta.

Tri godine kasnije postigao je prvi veliki uspeh u Americi singlom “Fame”.

Među njegovim nezaboravnim pesmama bile su “Let’s Dance” iz 1983, “Space Oddity”, “Heroes”, “Changes”, “Under Pressure”, “China Girl”, “Modern Love”, “Rebel, Rebel”, “All the Young Dudes”, “Panic in Detroit”, “Fashion”, “Life on Mars”, “Suffragette City”...



Zbog očiju koje su različito izgledale (posledica školske tuče) i tananog izgleda, Bouvi je bio prirodan izbor za mnoge neobične filmske uloge, a igrao je i vanzemaljca u nadrealnom filmu Nikolasa Rega “The Man Who Fell to Earth” 1976.

Kritičari su bili oduševljeni i njegovom glavnom ulogom u brodvejskom spektaklu iz 1980. “Čovek-slon”.

Bouvi je igrao i u poslednjem filmu Marlen Ditrih “Just a Gigolo” (1978), zatvorenika u Drugom svetskom ratu u “Merry Christmas Mr. Lawrence” 1983 i Pontija Pilata u Skorsezeovom “The Last Temptation of Christ” (1988). U filmu “The Prestige” iz 2006. igrao je Nikolu Teslu.

Rođen je kao Dejvid Džouns 8. januara 1947. ali je promenio ime 1966. nakon što je Dejvid Džouns iz grupe The Monkees stekao slavu.

Svirao je saksofon i to u nekoliko bendova, a kasnije je potpisao ugovor za Mercury Records za koji je 1969. objavio album “Man of Words, Man of Music” na kom je bio hit “Space Oddity”.

Bouvi je 1972. stvorio alter ego - Zigija Stardasta. Tada je ofarbao kosu u narandžasto i nosio žensku odeću. Album je postao prava senzacija.


Promenio je pravac 1975. kada je postao opsednut dens/fank zvukom iz Filadelfije i objavio “Young Americans” sa singlom “Fame” koji je pisao zajedno sa Džonom Lenonom i gitaristom Karlosom Alomarom.

Nakon “hladnijeg” albuma “Station to Station”, ponovo je promenio pristu ppreselivši se u Nemačku i objavivši album “Low” 1977. To je bila prva od njegove “Berlin Trilogy” (trilogije) na kojoj je sarađivao sa klavijaturistom Brajanom Inom.

Bouvi je probudio “Strašna čudovišta” (Scary Monsters) i na tom albumu odao počast liku Majora Toma iz hita “Space Oddity” nastavkom “Ashes to Ashes”. Usledili su “Tonight” 1984. i “Never Let Me Down” 1987. i saradnja sa grupom Queen, Mikom Džegerom, Tinom Tarner, The Pat Matheny Group i drugima.

Formirao je kvartet Tin Machine (njegov brat Toni je svirao bubnjeve), ali bend nije dobio dovoljno pozitivnih kritika, niti značajniju zaradu ni nakon objavljivanja drugog albuma.

Bouvi se vratio solo karijeri 1993. sa “Black Tie White Noise” i saradnji sa gitaristom Mikom Ronsonom sa kojim je sarađivao još u Spider From Mars, a onda 1995. snimio “Outside” sa Inom i bio na turneji sa bendom Nine Inch Nails.

Vratio se u studio 1996. i objavio “Earthling” pod uticajem elektro-zvuka. Usledila su još dva albuma: “Hours” 1999, i “Heathen” 2002.

Bouvi je bio i producent, između ostalih, za Lua Rida, The Stooges i Moot the Hoople, za koje je napisao i pesmu “All the Young Dudes”.

Gremi nagradu za životno delo dobio je 2006.

Oženio se Meri Anđelom Barnet (poznatom i kao Endži Bouvi) 19. marta 1970. a kasnije su dobili sina Zouvija Bouvija (danas reditelja Dankana Džounsa). Razveo se 8. februara 1980.

“Ako je Zigi zbunio i svog tvorca i publiku, dobar deo te zbunjenosti je posledica seksualnosti”, rekao je on za magazin “Melody Maker”, zbog čega su mnogi pomislili da je homoseksualnost, iako se uglavnom smatralo da je to učinio kako bi probudio interesovanje za Zigija Stardasta. Tada je ofarbao kosu u narandžasto i nosio žensku odeću. Album je postao prava senzacija.

Međutim, za “Playboy” je 1976. rekao: “Tačno je – ja sam biseksualan. Ipak, ne poričem da sam tu činjenicu vrlo dobro iskoristio. Mislim da je to najbolja stvar koja mi se desila”.

Štaviše, njegova bivša supruga Endži tvrdila je da je imao vezu sa Mikom Džegerom.

Već 1983. on je za “Rolling Stone” porekao sve što je do tada rekao i izjavio da je bio “neizjašnjeni heteroseksualac”.

U aprilu 1992. oženio se manekenkom Iman. Imaju ćerku Aleksandriju Leksi Zahru Džouns, koja je rođena u avgustu 2000.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta