Mentalitet Srba

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Mentalitet Srba

Post od branko »

10 pojmova srpskog mentaliteta

Jedan monah je rekao da su Srbi cveće sa ivice groba. Nešto lepo, lako lomljivo, što uvek stoji na ivici nečega, smrtnog, tragičnog. Lepa slika.

Ovako Lazar Džamić, marketing konsultant, kolumnista i pisac opisuje Srbe. Autor knjige “Cvjećarnica u Kući cvijeća”, studije o uticaju i značaju kultnog stripa Alana Forda u bivšoj SFRJ, gostovao je u Beogradu povodom dopunjenog izdanja knjige. Dotakao se i srpskog mentaliteta izneo svoja objašnjenja kroz 10 pojmova i to na način na koji o nama govori i svojim prijateljima u Engleskoj gde živi i radi više od 20 godina.
- Pitaju me šta treba da znaju pre nego što dođu u Srbiju, na Balkan. I ja im onda u kratkim crtama objasnim. Kada završim sa pričom, uglavnom dobijem bele poglede. Ono što im ispričam njima je nepojmljivo - kaže Džamić.

NESTALNOST
Najstalnija stvar na ovim prostorima je nestalnost. Okrećemo se kao što di-džej vrti ploču. Velika je mešavina uticaja. Svaka sezona počinje ispočetka, da ne kažem vlast. Mi nismo kao saher torta, lepo naslagani slojevi koje posle možeš da sečeš, nego smo kao činija špageta: sve je umotano i uvaljano u crveni sos, krv. Mi smo kao Vikipedija, svako piše svoje parče. Otud ona izreka, dva Srbina, tri političke partije.

SMRT
Englezima je nepojmljivo da je smrt toliko blisko povezana sa našim životom. Potpuno ih šokira da mi jedemo na grobljima. Ja im pričam o zadušnicama, izađe se na groblje, postave se krpe na grobove i iznesu se svakakve đakonije, i jede se, naravno, u čast preminule osobe. I mi potpuno srećno sedimo na mestu smrti i krkamo! Kako možeš da jedeš na groblju? Mogu, jer je normalno, jer je smrt potpuno normalna. Ili recimo priče iz mog rodnog grada, u Smederevu gde postoji železara. Kaže prijatelj: “Znaš da je Mika postao tenk?” pitam: “Kako je postao tenk.” I onda mi ispriča kako su remontovali traku koja vodi u peć. Mika je zaspao na traci. U međuvremenu oni poprave motor. Nisu videli Miku, uključe traku da vide kako ide i Mika ode u peć.” To sam ja slušao kao dete.

ŽRTVE
S druge strane, imamo mit o žrtvama. Patnja je stalno u našem životu, počevši od detinjstva i govora roditelja: “Ja sam u tvojim godinama išao 10 kilometara peške do škole po ciči zimi i snegu, uzbrdo do tamo i nazad”. To se kod nas prenosi porodično s kolena na koleno, kao neko zlatno posuđe.

MUDROST
Kod nas nema lake rasprave, i kad nikog ne znaš, odmah se uđe u razgovor o životu i smrti. Ali to je sjajno! Uz to ide i priča o vremenu. U Srbiji postoji jedna vrsta atemporalnosti. Vreme ovde sporo protiče na mnoge načine. I dalje je u kafićima ista muzika kao i 70-ih i 80-ih, kao neki zatvoreni sistem. I atemporalnost u smislu da, ako se sa nekim prijateljem ne vidite 10 godina, onda kao da si otišao iza ćoška da kupiš kafu i vratio se na razgovor tamo gde ste stali. Ta atemporalnost ide i u kafane. Ako mi išta nedostaje, to su kafane, vreme da se sedi i da se priča o dubokim stvarima, bez žurbe.

NADREALIZAM
Kad se spoji smrt i nestabilnost, dobija se stanje slično snu - automatski nadrealnost. Zbog toga mislim da princip našeg uređenja nije ni komunizam ni socijalizam, nego nadrealizam. Kao svakodnevna pojava. Uvek se setim vremena inflacije i onog dodatka za usisivač, za vađenje deci slina iz nosa. Neki mađarski uvoz je bio, stavi se na nos i u usisivač, uključi se u struju i izvuku se detetu sline iz nosa. To je Alan Ford u našem životu. Kad ste u tom snu, sve je moguće.

HEROJI
Nismo u stanju da se odredimo da li smo heroji ili žrtve. Mitovi o herojstvu se kod nas prelamaju kroz nekoliko stvari. Prvo, Marko Kraljević, koji je u principu vestern lik, Klint Istvud samo u srednjem veku i sa buzdovanom. Pa onda cela priča oko vođa. Karađorđe na koga mislimo kao na stamenog koji hoće da se bije, a ne razmišljamo o njemu kao o čoveku koji je doneo zakonik kojim se “zabranjuje lov na veštice, da se Srbima beli svet ne smeje”.

KONTROLA IMPULSA
Brecanje je uobičajen način komunikacije. Imamo slabu kontrolu impulsa, uvek prvo uradimo, istresemo se, pa mislimo. I to je deo kulture, obrazovanja, politike. Pre neki dan gledali smo neku TV emisiju i primetili kako se ljudi jedni drugima obraćaju. Dva modela se pojavljaju - totalno ogorčenje životom, niko me ne sluša i onda ja udarim u moju priču, koja nema veze sa pitanjem, koja je prepuna emocija i taj narativ mora da ispuca do kraja inače se oseća nesrećno. S druge strane ja arogancija, zanemaruju pitanje, nego se isporučuje kao partijska linija, često na uvredljiv način.

SUJEVERJE
Najveći neprijatelj u Srba kojeg se plaši i plaćeni ubica je - promaja. Prisustvovao sam tuči u autobusu na putu za Smederevo koja je izbila zato što je neko otvorio prozor, a vreli vazduh je ušao u autobus. Srbi ne vole bilo kakav pomeraj vazduha između dva prozora. Pa sve te magijske akcije, “pu, pu, pu”, “da kucnem u drvo”...

ŽILAVOST
Imamo mnogo kreativnih prilika da primenimo ovakvu našu psihu. Postoji jedan koncept “džugad” inovacija, siromašna inovacija. Od Indije do Kine, postaje i velika stvar na Zapadu. Šta to znači? Da moraš da situaciju jedinstvenog ograničenja i jeftinog resursa iskoristiš kao kreativnu priliku da promeniš način razmišljanja i način na kreiraš stvari. To mi treba da iskoristimo.

HUMOR
Velika posledica nadrealnosti. Ozbiljne satire koje ima ovde, napolju nema. Tu je i naša potpuna zanešenost u proslavljanju. Odete na našu svadbu i ubacite se u sevdah. Mi stvarno jesmo cveće sa ivice groba, samo malo više moramo da se fokusiramo na cveće, a malo manje na grob.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju