Zlo

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Zlo

Post od branko »

ANTROPOLOŠKI PEZIMIZAM Da li je čovek po prirodi zao?

Da li je čovek po prirodi zao? Da li je nasilje deo našeg prirodnog repertoara ponašanja? Neurobiolozi odavno dokazuju da izopštavanje i diskriminacija deluju na mozak isto kao i fizički bol i da izazivaju agresiju.

Odrubljivanja glave pred uključenim kamerama. Građanski ratovi i teroristički napadi – te zastrašujuće slike su iz noći u noć sastavni deo informativnih emisija. Kada je neko izložen takvim slikama, teško mu je da poveruje u dobro u čoveku. "Čovek je čoveku vuk", čuvena je latinska izreka.

Zver, koja – jednom puštena sa lanca – uživa u krvi drugih ljudi i uvek je spremna na strašna dela.

Oni koji vrše takvu agresiju bivaju osuđeni kao "bolesni". Smatra se da oni nemaju ništa zajedničko sa "normalnim ljudima".

Međutim, sigurno je sledeće: ubistva, silovanja, sakaćenja, koja se u konfliktnim područjima na ovom svetu dešavaju svakodnevno, ne mogu da budu pripisana samo ludim pojedincima. Ubijaju čitavi školski razredi dece-ratnika. Muškarci siluju u grupama ili ubijaju "one koji drugačije veruju" uz odobravanje drugih ratnika. Da li se seme nasilja nalazi u svima nama?

Mit o "agresivnom nagonu"

Sigmund Frojd je verovao da u ljudima postoji nasilje. Verovao je u urođeni "nagon za agresiju". Generacije naučnika su na tome mukotrpno radile. Među njima i neurobiolog, lekar i psihoterapuet Joahim Bauer, koji se pre pet godina u svojoj knjizi "Granice bola" bavio poreklom svakodnevnog i globalnog nasilja: "Naravno da je pitanje da li emitovanje nasilja spada u pra-prirodu čoveka veoma interesantno i za neurobiologe", kaže Bauer u intervjuu za DW.

Naučnici koji se bave istraživanjem mozga sproveli su istraživanje koje je trebalo da pokaže da li sistem sreće reaguje u mozgu kada su ljudi, bez prethodne provokacije, agresivni. Rezultat: za prosečno zdravog čoveka nije vredno da bez razloga emituje agresiju. "Odgovarajući sistemi u mozgu ne reaguju", objašnjava Bauer. "Ono što stvara reakciju sistema jeste dobijanje pažnje, priznanja i poštovanja."

Priznanje kao pokretač zla

Teza zvuči paradoksalno, ali je čini se, ipak naučno dokaziva: Naša želja za priznanjem, za pozitivnim transmiterima u mozgu, ne dovodi nužno do dobrih međuljudskih odnosa. Naprotiv: "Ljudi su spremni da zbog ugleda, poštovanja i osećaja pripadnosti, počine zlo", kažu naučnici.

Možda bi zaista istraživanje mozga moglo da pokaže ono što je u sociologiji i socijalnoj psihologiji tako često opisano: da se mladi priključuju nasilnim grupama jer se tu konačno osećaju uzdignuto – i da tada sistem nagrađivanja u njihovom mozgu konačno reaguje.

Reč je o mehanizmu za koji Joahim Bauer veruje da postoji i kod mladića koji iz Evrope dobrovoljno odlaze u džihad: "Može se s prezirom reći da su oni gubitnici, ali jedno društvo ne bi trebalo da proizvodi gubitnike jer upravo ti ljudi su u opasnosti da se priključe radikalnim grupama u kojima doživljavaju sopstvenu vrednost."

Izopštavanje deluje kao bol

Nije novo otkriće to da počinioci nasilnih dela često kasnije postaju životni gubitnici. Roditelji su ih zapostavljali, u školi su zakazali, a većina u društvu ih je diskriminisala. Prilikom opisivanja počinilaca stalno na površinu isplivava sličan
Činjenica da naš mozak izopštavanje izjednačava sa bolom, i evolucijski je sasvim utemeljena: na kraju krajeva još su naši preci živeli u društvenim grupama, a izbacivanje iz grupe po pravilu je bilo jednako smrtnoj presudi.

- S obzirom na to da je bol najjači stimulans za agresiju, može se razumeti zašto ljudi i grupe stanovništva koje su pogođene izopštavanjem, pokazuju veliku spremnost za agresiju - smatra Bauer.
obrazac, a mediji taj obrazac, u pokušajima da objasne pozadinu događaja, stalno ponavljaju kao mantru.

Ono o čemu se retko govori jeste kako zaista iskustvo izopštavanja i diskriminacije deluje na mozak. Pri tom su naučnici koji se bave istraživanjem mozga tu odavno podastrli konkretne rezultate: "Prilikom izopštavanja i ponižavanja, u mozgu reaguju ista ona područja koja se aktiviraju i prilikom bolova. To je tzv. matriks bola", kaže Bauer.

"To znači iz ugla mozga, bol ne predstavlja samo fizički napad, već i socijalno izopštavanje i poniženje."

Istraživanja mozga pokazuju da je bol najveći pokretač koji dovodi do nasilja, verovatno jer je to evolutivno-biološki tako određeno: sposobnost da budemo agresivni do danas nam je potrebna kako bismo se odbranili od opasnosti.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zlo

Post od Bibliotekar »

Avaj, predložena eksplanacija zla izrazito antropološke provenijencije, a koja pak zlo svodi na kategoriju ljudske agresivnosti, ne pruža odgovor na istinski fenomen zla kao manifestacije intencionalnog nanošenja utilitarno potpuno nepostojeće ili utilitarno nesrazmerne patnje drugim jedinkama, a koja premašuje puku manifestatnu agresivnost kao sredstvo za postizanje izvesnih socijalno ili individualno korisnih ciljeva.

Naime, agresija prema drugoj jedinki/jedinkama koja u svom ekstremnom slučaju može da rezultira i lišavanjem života drugih jedinki – ubistvom, u određenim socio-biološkim prilikama može da predstavlja racionalno utemeljeno ponašanje individue/kolektiva (očuvanje vlastitog života/života zajednice nauštrb drugih kompetitivnih jedinki, a zarad pribavljanje esencijalnih vitalnih dobara poput hrane, vode ili skloništa u slučajevima izrazite nedovoljnosti istih za održanje života svih individua koje pretenduju na dotične, uvek ograničene resurse materijalne egzistencije).

No nanošenje nesrazmernih neutilitarnih patnji drugim jedinkama (npr. prolongirana mutilacija in vivo pre faktičkog čina ubistva, ili pak dehumanizacija post mortem nakon izvršenja istog) ne mogu se podvesti pod kategoriju agresivnosti kao individualne ili kolektivne reakcije na određene socioekonomske uslove u datom okruženju, budući da istu prevazilaze posvemašnjim odsustvom ma kakve utilitarnosti.

Slika

Potpuno neutilitarna mutilacija leša poginulog pripadnika VII konjičkog puka kao manifestantnog fenomena Zla, Litle Big Horn, 1876.

Saobrazno iznetom, psihoanalitička definicija zla kao činidbenog ostvarivanja iracionalne žudnje čini se mnogo utemeljenijom.
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Bing [Bot] i 12 gostiju