Depresija

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Depresija

Post od branko »

Depresija bolest savremenog doba

Šta je depresija?

Svi smo mi tužni s vremena na vreme. Tuga je važan deo naših života. Ona nam pomaže da shvatimo naš unutrašnji svet, da razumemo druge ljude, obogaćuje nas i daje smisao našim životima. 'Normalna' tuga dolazi sa neizbežnim gubicima i frustracijama svakodnevnog života. Nasuprot njoj, oni faktori koji karakterišu depresiju kao bolest su: težina, trajanje i stepen onesposobljenosti koji ta depresija može da prouzrokuje.
Depresija varira od blage do one koja je pretnja životu. Neke blage epizode depresije mogu da se razreše vremenom, menjanjem stila života ili traženjem podrške od bliskih ljudi.
Ipak, depresija je ozbiljna bolest koja parališe i snažno utiče na to kako se osećate, kako mislite i na kraju kako se ponašate. Depresija bez odgovarajućeg tretmana može da traje godinama i može da prouzrokuje permanentan invaliditet. To je bolan i stresan poremecaj i teško se može prevazići bez pomoći spolja. Nikakvo 'prisabiranje', odlučnost, pozitivni razgovori sa sobom, ljubav ili podrška ne mogu tada podići taman veo depresije. Takva depresija je bolest i ona zahteva lečenje.
Svaka osoba depresiju doživljava na sopstveni način. Bez obzira na to, na ovde navedene znake ili simptome se ljudi obično žale, pa se zbog toga oni koriste u dijagnosticiranju depresije.


Uobičajeni znaci i simptomi

Fizičke smetnje
• Promena apetita - koja rezultira gubitkom ili povećanjem telesne težine.
• Smetnje pri spavanju - otežano padanje u san, isprekidan san ili predugo spavanje.
• San, kad ga ima, ne okrepljuje. Lošije se osećate ujutru nego uveče.
• Smanjena energija sa osećanjem slabosti i fizičkog umora.
• Neki ljudi osećaju agitiranost, uznemirenost i osećaju potrebu da se stalno kreću.
• Fantomski bolovi, glavobolje, bolovi u mišićima, bez jasnog fizičkog uzroka.
• Smetnje u varenju - zatvor.
• Promene u mišljenju
• Misli su usporene, razmišljanje, koncentracija i pamćenje su otežani.
• Donošenje odluka je teško i često se izbegava.
• Opsesivne ruminacije, osećaj nadolazeće i neizbežne katastrofe.
• Preobuzetost sopstvenim greškama ili manama.
• Gruba samokritičnost sa preteranim i bezrazložnim samoosuđivanjem.
• U nekim ekstremnim slučajevima može se izgubiti dodir sa realnošću, čuju se glasovi (halucinacije) ili se mogu imati čudne fikcije ili sumanute ideje.
• Stalne misli o smrti, samoubistvu ili namerama o samopovređivanju.
• Promene u osećanjima
• Gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije bile izvor zadovoljstva.
• Smanjeni interes i uživanje u seksu.
• Osećanja bezvrednosti, beznađa i jake krivice.
• Otupljivanje ili odsustvo osećanja.
• Osećaj nadolazeće velike katastrofe.
• Gubitak samopoštovanja.
• Osećanje tuge, osećanje kao "biti na dnu“.
• Neobjašnjivo plakanje bez ikakavog vidljivog razloga.
• Razdražljivost, nestrpljivost, bes i agresivna osećanja.
• Promene u ponašanju
• Povlačenje iz društevnih, radnih i zabavnih aktivnosti.
• Izbegavanje donošenja odluka.
• Zanemarivanje obaveza kao što su kućni poslovi, oko kuće, plaćanje računa.
• Smanjenje fizičkih aktivnosti i vežbi.
• Smanjena briga o sebi što se odražava na jelo i ličnu higijenu.
• Povećana upotreba alokohola, lekova prepisanih od strane lekara ili samoinicijativno uzimanih, kao i uličnih droga.

Ako vi ili neko koga volite oseća simptome depresije svakodnevno i tako duže od dve nedelje odmah kontaktirajte lekara. Važno je ne pokušavati da se dijagnoza uspostavi samostalno ili čekati da depresija prođe sama od sebe. Pažljiv medicinski pregled je izuzetno važan da bi se isključili drugi potencijalni razlozi za to kako se osećate, da bi se postavila tačna dijagnoza i počelo sa programom lečenja koji će vam pomoći da se bolje osećate.
Dobra vest ja da većina ljudi koji se leče od depresije iskuse potpuni oporavak. Što se ranije počne sa lečenjem - to će oporavak biti brži i kompletniji. Bez lečenja simptomi mogu da potraju mesecima ili čak godinama, a rizik od ponovnih epizoda je veći. Nema načina da se predvidi koliko će epizoda trajati.
Ono što se zna je da 15% ljudi koji pate od depresije oduzmu sebi život. Ta činjenica govori da je smrtnost kod depresije veća nego kod raka ili bolesti srca. Depresija je bolest koja bi trebalo da se tretira sa istim stepenom ozbiljnosti i hitnosti sa kojim se tretiraju ostale bolesti opasne po ljudski život.

Šta prouzrokuje depresiju?

Još uvek zasigurno ne znamo šta uzrokuje depresiju. Ipak, istraživanja pokazuju da najverovatnije postoji više od jednog uzročnika bolesti i da je kombinacija raznih faktora ta koja neke osobe čini podložnijima razvoju depresivnog poremećaja. Jedna od teorija kaže da što se više faktora iskombinuje, to rizik od razvijanja depresivnog poremećaja postaje veći.
Neki od poznatih faktora koji doprinose razvoju depresije uključuju:
• Genetski faktor - u nekim porodicama se depresija češće javlja.
• Medicinska istraživanja dokazuju da kod ljudi sa depresijom dolazi do hemijskog disbalansa neurotrans-mitera, važnog 'prenosioca poruka' u mozgu.
• Teško detinjstvo sa preživljenjim fizičkim ili emocionalnim zlostavljanjem, traumama ili gubitkom roditelja vezano je za veću stopu depresije.
• Žene su duplo osetljivije i podložnije depresiji od muškaraca, što se moze povezati sa menstrualnim ciklusom, porođajem ili menopauzom, ukazujući na to da hormoni mogu imati ulogu u razvitku bolesti.
• Ima perioda u životu u kojima su pritisci porodice ili na poslu veći i tokom kojih ljudi bivaju podložniji depresiji.
• Depresija može da sledi velike gubitke kao što su gubici voljenih osoba, iznenadni gubici posla ili odlazak u penziju.
• Depresija ja takođe vezana za somatske bolesti ili hronični invaliditet.
• Osobine ličnosti takođe imaju važnu ulogu kod javljanja depresije. Oni koji su pesimistični i negativni u interpretaciji životnih događaja, manje prilagodljivi na promene, perfekcionisti i kojima nedostaje podrška okoline su pod većim rizikom od razvoja depresije.
• Neki lekovi i ulične droge su takođe poznati kao uzročnici depresije time što remete ravnotežu važnih moždanih neurotransmitera (supstanci koje služe kao 'nosioci poruka' u mozgu).
• Depresija je češća kod onih sa malim prihodima, kod nezaposlenih, neudatih/neoženjenih ili razvedenih.
• Alkohol je poznat kao depresor centralnog nervnog sistema i duža zloupotreba alkohola je vezana za veći rizik od depresije.


Ko oboljeva od depresije?

Depresija je bolest od koje se može razboleti svako. Ljudi svih uzrasta, svih socijalnih, ekonomskih, profesionalnih, kulturnih ili religioznih grupa mogu razviti depresiju. Osobenost depresije je ogromno osećanje izolovanosti koje ona prouzrokuje. Osećanje 'usamljenosti' može da vodi osećanju sramote ili osećanju da ste nekako 'drugačiji' od ostalih.
Učestalost depresije u populaciji
• 3 % muškaraca i 6 % žena jedne zapadne populacije pate od poremećaja raspoloženja svake godine.
• Tokom svog života oko 5-12 % muškaraca i 10-25 % žena će doživeti bar jednu epizodu depresivnog poremećaja.
• Kod žena se dva puta češće javlja ozbiljni depresivni poremećaj nego kod muškaraca.
• 20 % pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju depresivne simptome. Stanje više od polovine ovih pacijenata prođe nezapaženo.
• Anksioznost i depresija čine 79 % svih psihijatrijskih dijagnoza.
• Svetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti druga bolest posle srčanih oboljenja koja prouzrokuje invaliditet.
Poremećaji raspoloženja i samoubistvo
• Osobe koje pate od depresije počine 80 % svih samoubistava.
• 15 % osoba koje imaju izražen depresivni poremećaj počine samoubistvo.
• Misli o samoubistvu su toliko česte kod ljudi sa poremećajem raspoloženja da se smatraju jednim od simptoma bolesti.
• Prema statistikama žene 3-4 puta češće pokušavaju samoubistvo od muškaraca, ali muškarci ga češće izvrše, verovatno zbog toga što biraju smrtonosnije metode pri tim pokušajima.
• Prema statistikama, muškarci pokušavaju samoubistvo ranije tokom depresivne epizode, dok žene to čine u kasnijem toku depresivne epizode.
• Pokazalo se da je 50-80 % starijih pacijenata koji počine samoubistvo imalo ozbiljan depresivni poremećaj.


Depresija i ponavljanje epizoda

Ponovljenja epizoda je uobičajena karakteristika depresije.
Bez odgovarajućeg tretmana 50-60 % osoba koje su imale jednu epizodu depresije mogu da očekuju da se javi i druga epizoda u toku prve godine posle pojave prve epizode.
Za mnoge prvo ponavljanje epizode ukazuje na početak iscrpljujućeg ciklusa epizoda koji dovodi do hendikepa, koji u 25 % slučajeva vodi u hroničnu depresiju.

Genetika depresije

Depresija se unekoliko prenosi nasleđem - 1,5-3 puta je češća kod osoba u direktnom krvnom srodstvu sa osobama koje pate od poremećaja raspoloženja nego kod opšte populacije.
Kod dece osoba sa depresijom, osećanje nedostatka pažnje ili pojava hiperaktivnog poremećaja su češći nego kod opšte populacije.
Poremećaji raspoloženja se veoma uspešno leče, ali često ne bivaju dijagnosticirani.
80-90 % slučajeva depresije se mogu uspešno lečiti. Ipak, zbog sramote vezane za priznavanje emocionalnih teškoća samo jedna trećina ljudi sa ovim poremećajem potraži stručnu pomoć.
29 % pacijenata sa poremećajem raspoloženja je izjavilo da im je trebalo preko 10 godina da dobiju korektnu dijagnozu. 60 % pacijenata je dobilo sasvim pogrešnu dijagnozu pre nego što im je ustanovljena tačna.
Postoji potreba za boljim prepoznavanjem poremećaja raspoloženja čak i kod medicinskog osoblja (lekara). Prema nekim studijama prođe više od sedam godina od kada se pacijenti prvi put obrate lekaru do trenutka kada im se postavi korektna dijagnoza.


Kako se postavlja dijagnoza depresije

Trenutno ne postoje laboratorijski testovi ili rentgenski snimci koji bi mogli da pomognu pri dijagnosti-kovanju depresije. Umesto toga, doktor će postavljati pitanja i posmatrati vaše ponašanje kako bi mogao da postavi dijagnozu bolesti. Mnogo ljudi odlazi kod lekara opšte prakse, koji ih kasnije upućuju na specijaliste psihijatre. Oni će pitati za simptome: kako se osećate, da li ima promena u spavanju, promena što se tiče interesovanja za seks, promena u težini i tome kako funkcionišete kod kuće i na poslu. Doktor će vas pitati od kada osećate simptome bolesti i da li je u skoroj prošlosti bilo događaja koji su mogli doprineti osećaju tuge - kao što su skoriji gubitak bližnjih, stres ili kriza. Doktor će vas takođe propitati o ranijim epizodama bolesti ili će ispitati vašu porodičnu 'istoriju', pitaće o eventualnim traumama, mentalnim bolestima u porodici ili zloupotrebi alkohola ili droga.
Depresija se može pojaviti kao posledica nekih drugih fizičkih (somatskih) bolesti. Ove okolnosti treba ispitati kroz medicinske preglede. U ovakvim slučajevima ukoliko se primarna bolest izleči, depresija koja je prati se obično razreši. Depresija može biti i posledica uzimanja određenih lekova koji leče neke druge simptome i bolesti. Zbog toga je važno da vaš doktor zna za sve lekove koje uzimate. Poznato je da ulične droge (kokain, marihuana) ili steroidi mogu dovesti do poremećaja raspoloženja i da sa prestankom uzimanja ovih supstanci može doći do poboljšanja raspoloženja.
Vaš zadatak je da svom doktoru date sve informacije koje su mu potrebne da bi postavio tačnu dijagnozu bolesti. Razgovor o nedostatku interesovanja za seks može biti neprijatan, ali je važan da bi se utvrdila tačna dijagnoza. Kroz pažljivo praćenje istorije bolesti mogu se identifikovati neki važni faktori rizika, ili se mogu uočiti pravilnosti po kojima se bolest dešava, što onda može pomoći da se odredi šta se dešava i šta treba raditi.
Velika (major) depresija, depresivni poremećaj, unipolarna depresija, afektivni poremećaj su različita imena koja opisuju isti poremećaj. Ona su neki od načina na koji su lekari klasifikovali depresiju, što se vremenom menjalo.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Depresija

Post od branko »

Kako se depresija leči?

Zbog mnogo raznih faktora koji utiču na depresiju bolest se može lečiti mnogim različitim metodama. Istraživanja pokazuju da je kombinovana terapija ona koja bi mogla da da najbolje rezultate.
U terapiji depresije najzastupljenije su sledeće terapijske metode.
Lekovi - Postoje mnoge različite vrste antidepresiva i stabilizatora raspoloženja za koje je utvrđeno da efikasno utiču na tretman bolesti. Doktor će zajedno sa vama raditi na odabiranju leka za koji je najverovatnije da će odstraniti vaše simptome. Ponekad je potrebno više pokušaja da bi se pronašla terapija lekovima koja je najefkasnija za vaš slučaj.
Obično su potrebne dve do šest nedelja da bi se osetile pozitivne promene, kada lek dostigne svoj terapijski nivo. Istraživanja pokazuju da neprestano uzimanje lekova 4-9 meseci pošto se depresija potpuno povukla smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti u budućnosti. Za osobe kod kojih je bilo više epizoda depresije može se preporučiti neprestano uzimanje lekova da bi se preventivno zaštitile od ponovnog izbijanja bolesti.
Terapija podrške - Terapija podrške je važan deo procesa lečenja. Razumevanje i prihvatanje vaše bolesti, osvrtanje na faktore koji su možda doprineli nastajanju bolesti, i razvijanje strategije za borbu sa životnim izazovima mogu da razviju vašu otpornost i pomognu vam da ozdravite.
Kognitivno-bihejvioralna terapija je specifična terapija kroz razgovor, koja vam pomaže da razumete kako vaše misli utiču na vaša osećanja i kako vaša osećanja utiču na vaše ponašanje. Istraživanja pokazuju da ovakva vrsta terapije može da pomogne u prevenciji ponovne depresivne epizode.
Podrška ljudi sa sličnim problemima Potrvđeno je da učenje o vašem poremećaju i dobijanje informacija o tome kako se ostali ljudi bore sa svojom bolešću može da ima pozitivan efekat na izlečenje kao i na prevenciju ponovne epizode.
Bolničko lečenje Ponekad je potrebno otići na lečenje u bolnicu, naročito kad osećanja ili misli o samoubistvu prete da pređu u akciju, kada postoje komplikovani medicinski preduslovi za lečenje ili kad nedostaje podrška kod kuće.


Kako mogu da pomognem sebi da se bolje osećam?

Ima važnih stvari koje možete da učinite da pospešite svoje ozdravljenje.

PODRŽITE SVOJU TERAPIJU

Budite strpljivi sa samim sobom. Treba vremena da bi vam bilo bolje. Ne možete terati sebe da vam bude bolje!
Budite partner sa svojim doktorom. Poverljiv i iskren odnos prema vašem doktoru je veoma važan za dobar oporavak.
Uzimajte svoje lekove onako kako su vam prepisani. Antidepresivima je potrebno nekoliko nedelja da bi potpuno postigli svoj efekat. Ljudi oko vas će videti pozitivne promene u vašem raspoloženju pre nego što ih vi sami osetite.
Stalno obaveštavajte vašeg doktora o tome kako se osećate, o tome da li ima promena u navikama - spavanju, apetitu, raspoloženju... kako bi doktor mogao da proceni kakav efekat ima terapija koju je prepisao i da li je treba menjati.
Uvek prijavite doktoru ukoliko imate problema sa propratnim efektima leka i nikada ne menjajte svoj lek bez prethodnog savetovanja sa lekarom. Mnogi propratni efekti leka s vremenom nestanu, a drugi mogu biti smanjeni dodatnom terapijom. U svakom slučaju, propratni efekti leka iziskuju promenu terapije i zbog toga je neophodno da razgovarate o njima sa svojim lekarom.
Ako se prevremeno prekine lečenje simptomi depresije se neće odmah vratiti. Ako su misli o samoubistvu jedan od vaših simptoma depresije, onda budite vrlo oprezni ako menjate terapiju bez detaljne konsultacije sa vašim doktorom.

PAZITE NA SEBE

"Nikad nemojte da ste suviše sami, suviše gladni, suviše umorni ili suviše ljuti".
Podsećajte sebe svakodnevno: "Ovo nije moja krivica... depresija je bolest... Nisam sam/sama... Biće mi bolje!".
Okružite se ljudima kojima je stalo do vas. Oni će pojačati vaše osećanje sopstvene vrednosti i dobrote. Izbegavajte ljude koji su kritički nastrojeni prema vama, koji vas procenjuju ili koji previše traže. Kada ste u depresiji nedostaje vam 'zaštitni omotač' koji vam pomaže da lako prihvatate kritiku.
Pridružite se nekoj od grupa za samopomoć gde možete dobiti podršku od ljudi koji razumeju kroz šta prolazite; naučite više o svojoj bolesti i strategijama koje drugi primenjuju da bi se bolje osećali. Istraživanja pokazuju da su grupe za samopomoć korisne kao dodatak medicinskoj terapiji.
Pripremite se tako što ćete naučiti što više možete o poremećajima raspoloženja i načinima lečenja. Ohrabrite svoju porodicu da isto to učini. To će vam pomoći da shvatite šta se dešava, da donosite odluke o svom lečenju potkrepljene informacijama, da 'normalizujete' svoje iskustvo, da naučite da prepoznate depresiju u najranijem stadijumu.
Jedite dobro! Kada ste u depresiji ne možete da se oslonite na svoje osećanje gladi. Trudite se da jedete redovne obroke, zdrave, tokom celog dana, čak i kada niste gladni! Učenje o tome kako da se brinete o sebi je značajno i za to da ostanete dobro kad postanete dobro.
Pijte vodu! Voda će vam pomoći da izbegnete sušenje usta, jednu od najčešćih negativnih propratnih posledica leka, a voda ne goji kao što to čine svi zaslađeni napici. Neočekivana i neželjena gojaznost je jedan od najčešćih razloga zašto ljudi prestanu sa uzimanjem antidepresiva.
Vežbajte svakodnevno. Istraživanja ukazuju na vrednost umerene fizičke aktivnosti u procesu ozdravljenja i ostajanja u dobrom stanju posle oporavka. Počnite sa kratkim šetnjama, naročito ujutru kad je depresija obično najizraženija i kasnije nastavite sa dužim šetanjama i intenzivnijim vežbama. Vežba povećava nivo nekih važnih neurotransmitera u mozgu (endorfina), čiji je nivo snižen u depresiji. Odaberite za vežbu prijatnu stazu i obratite pažnju na vizuelne i čulne uticaje lepote oko vas. Pomeranje fokusa sa teških misli na nešto drugačije pomoćiće vam da odmorite svoj um. Povedite sa sobom priatelja ili rođaka. Vežbanje u društvu doprinosi većoj posvećenosti zadatku.
Prestanite ili izbegavajte uzimanje alkohola, uličnih droga i neprepisanih lekova. Alkohol i ulične droge se ponašaju kao depresori za centralni nervni sistem što može uticati na pogoršanje simptoma depresije. Smanjite unošenje kafeina (kafa, čaj, koka-kola, čokolada, itd.) zato što može da izazove nervozu i poremeti spavanje.
Uspostavite red u spavanju. Izbegavajte spavanje preko dana. Uspostavite dobre navike pre spavanja kao što su na primer relaksirajuće kupanje u toploj vodi, slušanje muzike itd. Izbegavajte intenzivno vežbanje pre spavanja. Ostavite svoju spavaću sobu za spavanje i odmaranje. Vesti bolje saslušajte tokom dana nego pred spavanje ako vas njihov sadržaj uznemirava. Trudite se da izbegavate stimulativne aktivnosti ili uznemiravajuće filmove pre odlaska u krevet.
Trudite se da ne donosite važne životne odluke pre nego što izađete iz krize. Depresija utiče na vaš način prosuđivanja i kasnije možete zažaliti zbog donetih odluka. Ako morate da donesete neku važnu odluku
pitajte poverljivog prijatelja, rođaka ili kolegu da vam pomogne.
Ne očekujte previše od sebe na poslu ili kod kuće. Dopustite sebi i nemarnost. Težnja perfekciji ili pokušaj da se dostignu i postignu nemogući ciljevi slabi poverenje u samog sebe. Velike zadatke razbijte u manje koji mogu lakše da se kontrolišu. Napravite listu stvari koje treba da uradite i na kraju dana proverite šta ste postigli. Ako je lista predugačka osećaćete se unapred poraženi. Prema tome, podesite listu prema onome što zaista možete da postignete.
Vodite dnevnik. Mnogo ljudi je našlo da im pisanje pomaže da organizuju svoje misli, 'olabave' neke od svojih negativnih osećanja, i da pisanje predstavnja vredan dokument koji im pomaže da povezu misli, osećanja i akcije.
Pokušajte da ispunjavate dnevne životne obaveze. Nagomilani računi, zapostavljena lična higijena i zapostavljen dom, doprinose osećanju manje vrednosti. Ako svakoga dana uradite po malo, rezultati će biti vidljivi posle nekoliko dana.

Neki drugi oblici depresije

SEZONSKI AFEKTIVNI POREMEĆAJ - SAP

Sezonski afektivni poremećaj je tip depresije koja se javlja u određeno doba godine i prati promenu godišnjih doba. Procenjeno je da 2-4 % stanovništva pati od SAP! Ciklus zimske depresije koja se ponavlja nekoliko godina i tokom najmanje dve uzastopne godine može da pomogne pri dijagnozi SAP.
Važno je da vaš doktor odstrani sumnju u depresiju ili maničnu depresiju, koje takođe mogu da imaju predvidljive cikluse tokom godine. Mnogo ljudi sa SAP imaju unipolarnu depresiju, ali 20 % njih mogu da imaju ili da nastave da razvijaju bipoloarni ili manično depresivni poremećaj. Manične ili hipomanične epizode se takođe mogu javiti u proleće ili leto. Važno je razlikovati dobro raspoloženje koje je posledica oporavka od zimske depresije i maničnu epizodu, zbog toga što postoje bitne razlike u lečnju. Samodijagno-sticiranje se treba izbegavati.
Istraživanja pokazuju da su žene osam puta podložnije SAP od muškaraca. SAP se prvi put obično pojavljuje u 20-tim ili 30-tim godinama života. Procenat bolesnih od SAP raste do 50-tih godina kad počinje da opada, tako da je procenat bolesnih od SAP kod ljudi starijih od 65 godina znatno niži.
Simptomi SAP se razlikuju od simptoma depresije i uključuju: Loše raspoloženje, smanjen interes za aktivnosti koje inače donose prijatnost, smanjena koncentracija; Predugo spavanje (obično produženo za 4 sata ili više svakog dana); Smanjena energija i osećanje umora; Izrazita želja za ugljenim hidratima; Povećanje telestne težine i žudnja za slatkišima; Povlačenje iz socijalnih kontakata; Depresija.
Šta je uzrok SAP? Niko nije sasvim siguran šta prouzrokuje SAP ali istraživanja pokazuju da može da ima veze sa sledećim faktorima: Skraćen dan može da prouzrokuje smanjenje važnih supstanci u mozgu koje utiču na raspoloženje; Hormonalni poremećaj (cortizol, tiroksin); Smanjena osetljivost mreznjače na svetlo; Niske zimske temperature mogu da pobude organizam da se odmara i naruši cirkadijalni ritam; Vazdušni pritisak i promene pritiska; Psihološki mehanizmi i personalne karakteristike mogu da budu faktori koji doprinose ravoju SAP;
SAP koji se ne leči može da predstavlja jak udarac za socijalne, školske i radne aktivnosti. Njegova pojava često koincidira sa periodom kada su očekivanja od pojedinca veća.

POSTPARTALNA (POSTPOROĐAJNA) DEPRESIJA - PPD

Za rođenje deteta se uvek očekuje da bude blagosloven trenutak koji donosi nadu i radost majci i porodici. U stvarnosti, oko 20-40 % žena oseti 'postporođajnu tugu' nekoliko dana neposredno po porođaju, sa nekontro-lisanim plačom i tugom. Takvo raspoloženje obično prođe samo od sebe uz podršku bližnjih i uz nekoliko noći dobrog sna.
Ipak, između 15-20 % žena oseti duži i iscrpljujući period depresije ili 'postporođajne depresije' (PPD), koja im uskraćuje zadovljstvo, ispunjava ih sumnjom u samu sebe i sposobnost da se brinu o svom detetu, izaziva čest plač i provocira kod njih osećanja beznađa i krivice. San i apetit takođe bivaju poremećeni ali se to često meša sa očekivanom promenom života sa prinovom.
PPD se često javlja podmuklo i postepeno, posle inicijalnog perioda ushićenja i javlja se u prve četri nedelje posle porođaja. Žene često ne žele da priznaju da se loše osećaju zbog toga što je to van očekivanja od onog 'kako bi trebalo da bude'. Ovo može da prouzrokuje da se ignorišu ozbiljni simptomi, da se preko njih prelazi dok se depresije dublje ne učvrsti i postane teža za lečenje.
Posleporođajna manija uključuje pojačan i neadekvatan osećaj ushićenosti, uzbuđenja, nervoze ili veličine. Takve majke manje spavaju bez žalbe na umor. Tada majka može da zaboravi na svoje dete i da ima sumanute ideje o njegovoj važnosti ili identitetu (npr. smatra da je beba Božiji sin). Nedostatak svesti da nešto nije u redu može da sprečava da se na vreme potraži pomoć.
Ipak, lečenje je neophodno ne samo zbog zdravlja majke, već i zbog zdravlja samog deteta. Iako retko, kod nekih žena može da se razvije psihotična depresija (sa sumanutim idejama) sa halucinacijama koje mogu da dovedu do toga da majka pokuša da sebi oduzme život ili da odzume život svom detetu, da ima fikcije, sumanuta uverenja/ideje o tome da je dete mrtvo ili defektno, da pokazuje preteranu brigu za dečje zdravlje ili da ima impulse da povredi bebu.
Prethodna istorija depresije ili manične depresije može da poveća rizik od razvijanja posleporođajne depresije. Ako sami patite od, ili u porodici postoji istorija poremećaja raspoloženja, onda je dobra preporođajna priprema da bi se smanjio ovaj rizik i razvio dobar plan za tretman, od vitalnog značaja za zdravlje majke i deteta.
Klinička slika PPD je slična kliničkoj slici teške depresije ili manične depresije.
Šta prouzrokuje PPD?
Niko nije sasvim siguran šta je uzrok da neke majke razviju PPD. Istraživanja su usmerena na ulogu horomona koji oni igraju u poremećajima raspoloženja tokom i posle porođaja, kao i anksioznih poremećaja. Veruje se da nagle promene u nivou hormona koji prate trudnoću i porođaj, kao što su estrogen, progesteron i tiroksin snažno utiču na raspoloženje žene.
Uobičajeni simptomi PPD
Loše raspoloženje ili promene raspoločenja iz dobrog u loše i obrnuto, ali iz krajnosti u krajnost.
Nekontrolisan plač i nervoza.
Gubljenje interesa za aktivnosti u kojima se obično uživalo.
Nedostatak interesa za seks.
Teškoće u pamćenju, koncentraciji i donošenju odluka.
Psihomotorna agitacija ili retardacija.
Umor, osećaj iscrpljenosti, lenjost.
Promene u apetitu ili spavanju. Nesanica.
Stalne misli o smrti ili samoubistvu.
Teške nametljive misli.
Osećanje krivice i bezvrednosti, naročito po pitanju nesupeha u materinstvu.
Nedostatak interesovanja za bebu.
Preterana briga oko zdravlja deteta.
Tretman za PPD se pokazao kao jako uspešan, ali može biti komplikovan zato što:
Dojenje može da smanji broj opcija za terapiju naročito u smislu uzimanja lekova. Majka treba da se brine o detetu u momentu kad je sva njena snaga potrebna da bi pomogla samoj sebi. Zbog toga je dodatna potpora porodice i medicinskog osoblja od vitalnog značaja za majčin oporavak i za povećanje mogućnosti da se između majke i deteta ostvari potpuna i dobra veza.
Uobičajeni načini terapije
Tretman za PPD može da varira kao što variraju i simptomi, standardan način uključuje:
Lekove da bismo stabilizovali raspoloženje i uticali na depresiju;
Psihoterapiju i psihosocijalnu potporu da bismo pomogli majci da se prilagodi novim dužnostima i brizi oko deteta;
Lečenje u bolnici može biti nephodno da obezbedi sigurnu i potpomažuću okolinu za majku i dete.
Obezbedite dodatnu podršku
Kreiranje okoline koja može da pruži podršku, koja 'hrani' i majku i dete, ohrabruje majku da brine i o sebi . Tražite pomoć od porodice i prijatelja (oko nege deteta i obavljanja dnevnih zadataka kao što su kuvanje, kupovina itd.) Izgradite mrežu ljudi koji mogu da pomognu.
Održavajte kontakte sa prijateljima. Možete osećati potrebu da se povučete i sakrijete od prijatelja što se dešava. Prijatelji mogu da pruže podršku i pruže vam odmor od uvek zahtevnog posla brige oko deteta. Tražite potporu i ohrabrenje od drugih novih majki; ako postoje grupe za samopomoć pridružite im se.
Tražite pomoć i od drugih iskusnijih majki. To može pomoći da normalizujete svoje iskustvo. Novoj majci ništa ne pomaže tako kao mudar i iskusan savet.
Naučite što više možete od PPD tako da možete da razumete šta vam se dešava i da planirate svoje lečenje i donosite informacijama potkrepljene odluke u vezi s njim.
Šta očevi mogu da urade da pomognu? Za mnoge majke period posle porođaja je izuzetno zahtevan. Takvo stanje je još i više pojačano kad je PPD deo iskustva. Vi možete da odigrate važnu ulogu u pomoći svojoj supruzi i detetu. Ohrabrite je da podeli sa vama svoje misli i osećanja i pokažite joj da je razumete. Pokažite joj da je voljena i poštovana.
Ako je moguće uzmite odsustvo sa posla u prvim danima posle rođenja deteta da bi ste pomogli oko deteta i dozvolili svojoj partnerki da se odmori i brine o sebi. Pitajte porodicu i prijatelju da vam pomognu sa dužnostima.
Pokušajte da ne umanjujete značaj ili odbacujete iskustvo kroz koje ona prolazi. Ako ste zabrinuti oko toga kako vaš partner izlazi na kraj s bolešću - idite sa njom kod doktora i podelite sa njim svoja razmišljanja i brige. Pazite na svoje potrebe. Pronađite nekoga sa kim možete o tome da pričate. Biti otac je zahtevno, naročito ako ste otac po prvi put. Pričajte sa ostalim ljudima koji su imali slično iskustvo i koji vas mogu ohrabriti i dati vam podršku. Nastavite da učestvujete i uživate u vašim ličnim interesovanjima i aktivnostima.

DISTIMIJA

Distimija je blaga forma hronične depresije koja čini da osoba živi život u kome prilično dobro funkcioniše, ali joj manjka osećanje lične sposobnosti i vrednosti. Distimija bukvalno znači 'loše raspoloženje' i dobro objašanjava subjektivne i objektivne znake bolesti. Životu nedostaje boja i definisanost. Osoba koja pati od distimije ima izraženu nesposobnost da oseća zadovoljstvo zbog događaja ili podsticaja zbog kojih je ranije osećala zadovoljstvo. Životu manjka radost, boja, uzbuđenje i zadovoljstvo. Ljudi sa distimijom su obično nervozni, samokritični, preokupirani događajima iz prošlosti, razočaranjima ili ličnim neuspesima. Tokom vremena se ljudi sa distimijom povuku iz društvenog života i izoluju. To je najverovatnije zbog njihove nesposobnosti da uživaju ili pružaju zadovoljstva prilikom socijalnih kontakata.
Mnogo ljudi sa distimijom nije svesno da pate od poremećaja koji se leči i traže izlaz u alkoholu i drogama koji samo podstiču njihov problem. Ovaj poremećaj oduzima od ljudi zadovoljstva života, a može im oduzeti i život. Ispitivanja pokazuju da između 3 i 12 % ljudi sa distimijom izlaz iz svojih muka traže u samoubistvu.
Procenjeno je da oko 3-5 % opšte populacije pati od distimije i da je nešto češća kod žena nego kod muškaraca. Deca, tinejdžeri i stariji mogu da razviju distimiju ali će njihovo raspoloženje pre biti nervozno nego depresivno. Za neke distimija traje čitav život, drugi iskuse jednu ili nekoliko epizoda tokom života. Neki ljudi posle distimije razviju depresiju, a neki razviju distimiju posle depresije. Ovu činjenicu je bitno zabeležiti jer može značiti da se prethodna terapija nije okončala sasvim uspešno. Distimiju su u prošlosti zvali mnogim imenima kao: neurotska depreseija, laka depresija, srednja depresija i depresivna ličnost. Takođe se smatralo da je ovaj poremećaj deo karaktera i temperamenta, ali su istraživanja pokazala da na njega može da se utiče terapijom i tretmanom. Dobijanje ove dijagnoze sada može značiti otvaranje vrata za izlazak iz patnje.
Kako se distimija dijagnostikuje
Za postavljanje ove dijagnoze neophodno je da depresivno raspoloženje traje više od dve godine, da se dešava skoro svakodnevno i sa najmanje dva sledeća simptoma:
Loš ili prejak apetit;
Nesanica ili preterano dugo spavanje;
Umor ili manjak energije;
Loše mišljenje o sebi, nisko samopoštovanje
Loša koncentracija;
Problemi u donošenju odluka;
Beznađe.
Šta prouzrokuje distimiju?
Tačan uzrok distimije je nepoznat. Kao i ostala depresivna stanja može biti prouzrokovana kombinacijom nekoliko faktora. Ispitivanja ukazuju na to da pojedinci mogu naslediti predispoziciju za razvoj depresivnih stanja. Oni koji imaju članove porodice koji su patili od depresije pod većim su rizikom da sami razviju takav poremećaj.
Disbalans ili poremećaj u hemiji mozga je vezan za promene raspoloženja i promene kod neurotransmitera u mozgu mogu da imaju uticaj na misli, osećanja i ponašanje.
Okolina takođe može da utiče na buđenje depresivnih stanja. Razočaranje, stres, i/ili trauma koji proističu iz stvari kao što su nezaposlenost, lični neuspesi ili tragedije, raspad porodice, mogu da utiču na razvoj depresije.
Psihološki faktori takođe mogu da utiču na razvoj depresije. Na primer, neke studije ponašanja govore da depresija može da bude prozivod 'naučene bespomoćnosti' koja proističe iz ponavljanog gubitka pozitivne potpore i koja je možda uticala na uvećanu stopu negativnih dešavanja u životu.
Pogled na svet može da pojača depresiju održavanjem negativnih i/ili nerealnih verovanja i stavova o sebi, ljudima oko sebe ili budućnosti.
Zbog uspeha lečenja distimije lekovima pretpostavlja se da njeni uzroci mogu biti i biološki. Istraživanja pokazuju da su moguće imunološke, hormonalne i neurotransmiterske veze sa distimijom.

Tekst preuzet od "Kanadskog drustva za poremećaje raspoloženja" - "Mood disorders Society of Canada"
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Muzika uzročnik depresije kod mladih

Mladi koji provode dosta vremena slušajući muziku sa MP3 plejera povećavaju rizik oboljevanja od depresije, preneo je danas magazin Tajm

Mladi koji provode dosta vremena slušajući muziku sa MP3 plejera povećavaju rizik oboljevanja od depresije, preneo je danas magazin Tajm.

Nedavno objavljena studija istraživača Medicinskog fakulteta Univerziteta u Pitsburgu pokazala je da mladi koji mnogo vremena provode slušajući muziku povećavaju rizik da postanu depresivni, a kada bi potpuno prestali da čitaju rizik bi bio i do 80 procenata veći.

"Sa ovog stanovišta ne možemo doneti pravi zaključak. Da li oni slušaju previše muzike zato što su depresivni ili samo traže neki izgovor? Jesu li depresivni, jer slušaju previše glasno muziku? A možda su i oba razloga u pitanju'', rekao je jedan od stručnjaka Brajan Primak.

Umesto korišćenja prevelike ''doze'' muzike, studija pokazuje da mladi koji više čitaju imaju 50 procenata manji rizik od upadanja u crnu rupu depresije.

Ovo istraživanje je rađeno sa 126 mladih starosti od 7 do 17 godina u trajanju od dva meseca, a kod njih 46 je dijagnostikovano da pate od depresije.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Koje namirnice leče emocije

Izbor hrane često je određen trenutnim emocionalnim stanjem, ali važi i obrnuto - hrana koju jedemo utiče na raspoloženje, zbog čega stručnjaci smatraju da je povezanost ishrane i depresije potcenjena.

Brojni su elementi ishrane i prehrambenog ponašanja koji se stavljaju u vezu s depresijom, jer depresija može biti posledica kliničkog manjka nekih vitamina, posebno vitamina B grupe, ali je veoma važno kakva bi ishrana mogla da utiče na razvoj depresije kod osoba adekvatnog nutritivnog statusa.

Neuroni međusobno komuniciraju putem neurotransmitera, koje većina lekova za depresiju reguliše, navode stručnjaci i dodaju da je serotonin neurotransmiter, čiji je nivo moguće povisiti obilnim unosom ugljenih hidrata.

Slika Slika
Banane obiluju vitaminom B, zbog čega su idealna namirnica za popravljanje raspoloženja, dok manje mesa, a više žitarica i koštunjavog voća - to je recept protiv depresivnih stanja

Takođe, brojne studije ukazale su na korisno dejstvo unošenja omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina.

Kineska medicina, između ostalog, navodi beli luk kao dobar lek za depresiju, a stari Egipćani su verovali da so stimuliše strast, da luk uspavljuje, a da kupus leči mamurluk.

Početkom prošlog veka, Amerikanac Džon Harvi Kelog (John Harvey Kellogg), koji je uzimao žitarice za doručak, pisao je da elementi koji nastaju tokom probave mesa uzrokuju depresiju.

Ono što stručnjaci preporučuju osobama s depresijom i niskom tolerancijom stresa je mediteranska prehrana, koja obuhavata obilje svežeg voća i povrća, mahunarke, bademe i orahe, maslinovo ulje, ribu, morske plodove i male količine crvenog mesa.

Lekari navode da je pogrešna pretpostavka da jedna specifična namirnica može da reši depresiju, iako se često može čuti da čokolada leči depresiju što nije tačno.

Prema njihovim rečima, istina je da čokolada ili banana različitim mehanizmima mogu uticati na raspoloženje, ali je potrebno svaku namirnicu posmatrati u kontekstu sveukupne ishrane.

Stručnjaci su takođe utvrdili da manjak vitamina D može dovesti do veoma niskog nivoa kalcijuma u krvi, gde simptomi uključuju i depresiju, dok su novija istraživanja pokazala da loš status vitamina E i cinka povećavaju rizik od depresije.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Kako supermame pobeđuju depresiju

Savremeno društvo mladim mamama nameće obavezu da budu uspešne na poslu, da izgledaju kao top modeli i da budu stub porodice i uzor deci.

Slika

Ukoliko se preterano trudite da postignete odlične rezultate u karijeri i da se istovremeno posvetite svojoj porodici, to može negativno uticati na vaše mentalno zdravlje, rezultati su poslednje studije naučnika koji su zaključili da tzv. supermame imaju daleko veće šanse da pate od depresije nego, uslovno rečeno, one obične mame.

- Sve je više žena koje žele da budu uspešne i na poslu i kod kuće, ali to je jako teško. Domaćice, mame koje ne rade ili im nije važna karijera, imaju manju sklonost ka depresiji jer su više prihvatile sebe. One nemaju visoka očekivanja i već su dobre u jednoj ulozi. Njihov život je mnogo manje naporan i one imaju manji rizik od obolevanja od depresije - kaže psihoterapeut Zoran Milivojević. Iako pritisci stižu sa svih strana, što pre odredite svoje prioritete i ne podlegnete trendu supermama koje mogu sve, biće vam lakše, osećaćete se zadovoljnije, a to će osetiti i oni do kojih vam je najviše i stalo.

- Vrlo je teško biti uspešan na oba polja jer vam onda ostaje vrlo malo vremena za sebe i partnera. Ukoliko ste uspešni na oba polja na duže staze, normalno je da se pojave krize, a mnoge žene u tim kriznim situacijama reaguju depresijom - napominje Milivojević.

Britanski naučnici radili su istraživanje u kome je učestvovalo 1.600 zaposlenih, udatih žena, a rezultati istraživanja pokazali su kako su žene koje jure uspeh i na poslu i kod kuće za dvadeset odsto sklonije depresiji od onih koje to ne rade.
Među ženama koje mogu lako da obole od depresije jesu majke koje na sve moguće načine pokušavaju da imaju uspešnu karijeru i da podižu decu jer pripisujući sebi ideal da mogu da postignu sve, te žene u stvari uvećavaju mogućnost pojave simptoma depresije.

- Frojd je još davno pravio razliku između depresije i tuge. Tužni smo onda kada izgubimo nešto do čega nam je stalo, a depresivni smo onda kada sebe optužujemo za taj gubitak. Ljudi koji su depresivni veruju da su izgubili svoju vrednost i optužuju sami sebe - kaže psihoterapeut Milivojević.

Ukoliko ne postignu na poslu ono što su naumile ili ukoliko vaspitavanje dece ne ide od ruke, mnoge žene sklone su da sebe optužuju za to. One često imaju velika očekivanja koja ne mogu da ostvare, jer su očekivanja i stvarnost često u nerealnom odnosu. Međutim, kako bi se izbegle ove zamke, najvažnije je da prihvatite sebe baš onakvima kakvi ste.

- Ono što je ključno za depresivne žene jeste da one ne prihvataju sebe onakvima kakve jesu, već veruju da moraju da prihvate neki uslov da bi smatrale da su vredne. Onda kada nisu u stanju da ispunjavaju takav uslov koje su postavile počinju da odbacuju i preziru sebe. Tada nastaje depresija - objašnjava Milivojević.

Ono što zaposlene mame treba da urade jeste da ublaže očekivanja, jer kad osete da im je teško, situacija zaista i jeste teška.

Iako sve zavisi od osobe do osobe, postoje zajednički simptomi za početak depresivnih stanja, a ukoliko ih osetite trebalo biste da se obratite za pomoć.

- Prvi simptomi su jako različiti. Ali ključni su samooptuživanje i gubitak životne energije i volje za ustajanje iz kreveta. Postoje i maskirane depresije kada ljudi relativno dobro funkcionišu sve dok ih neko ne pita šta misle o svojoj budućnosti, a depresija je upravo stanje bez budućnosti. Takvi ljudi gube nadu i stalno su u osećaju beznađa - napominje Zoran Milivojević, i dodaje da je svaki slučaj jedinstven i da su u lečenju depresije lekovi, tačnije antidepresivi, često neophodni.

TRIKOVI KOJI VAM MOGU POMOĆI

1. Zaboravite na posao kada ste sa porodicom
Vreme koje ste rezervisali za svoju porodicu treba da bude upravo to. Izbegnite obavljane poslovnih razgovora, odgovaranje na mejlove i slične stvari vezane za posao ako ste odlučili da popodne ili vikend provedete sa najbližima.

2. Idite na sastanke sa mužem
Mnogi slavni parovi, poput Dejvida i Viktorije Bekam, te Breda Pita i Andželine Žoli, tvrde da je tajna skladne zajednice da barem jednom mesečno izađu sami bez dece i tako zadrže romantiku u braku. Isplanirajte zajednički izlazak na večeru ili u bioskop, kada ćete se posvetiti samo partneru, ali i on vama.

3. Tražite podršku partnera
Razumevanje koje dobijate od partnera i njegova podrška da svoje poslovne i porodične odluke sprovedete u delo od presudne su važnosti. Primenite poslovnu strategiju i u privatnom životu. Dakle, bez dobrog timskog rada nema rezultata, a to treba da se odnosi i na vašu porodicu.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Depresija

Post od Timke »

Draga Palmice, po svemu sudeći doktorice. (Ne može se ništa sakriti). Fino je i dobro biti u društvu pametnih, inteligentnih i nadasve nesebičnih i dobronamernih ljudi. Koliko je još polja za istraživanje i eksperimentisanje. Mali je jedan život. A tako je svaki put moguće da bude ispunjen toplinom i bogatstvom življenja. Hvala na trudu i razumevanju. Petar
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Dragi Timke, hvala ti na ovim lepim rečima ali ... na žalost ili sreću nisam doktorica već se samo potrudim da prenesem tekstove za koje mislim da bi nekom bili zanimljivi. Da, tako strašno je kratak ovaj život!

:ymhug:
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Depresija

Post od Timke »

A što mi fali ili neko brani da Vam dodelim počasnu diplomu nekog doktorata, recimo za duševne patnje i tegobe kao i utehu. Afiniteti su važni. Ma koliko da smo mali mi smo dragulji, dijamanti. Imao sam ja druga školskog, Miku Antića, poetu. Dok smo mogli iskreno smo i pravo drugovali. Bilo bi mi drago a njemu još i draže da vidi ko je sve na njegovom forumu. Meni je dosta godinica a u duši i telu sam još detinjast i nedozreo. Ima mladih staraca i starih mladića. Nije mi ništa teško pa ni da se nosim sa mnogo mlađima od sebe. Kažu, da ko se nije igrao kad je bio mlad i mali - igra će se kad ostari.
Želim Vam iskreno, puno vedrih i sunčanih dana, punih života i sreće. Iako kažu da se vreme menja. Ja priznajem promene samo ako su na bolje. A što se tiče dužine, svi životi podjednako traju, pa se na kraju kaže : Jedan život. I svi budu vršnjaci u jednom danu. Pozdrav Petar
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Depresija ne prolazi sama: Prepoznajte simptome i potražite pomoć

Depresija ne prolazi sama od sebe i zato mora da se leči. Depresivne osobe treba da se druže, trče i da provode mnogo vremena napolju, savetuje neuropsihijatar Ljiljana Milivojević.

Slika

Istraživanja Instituta za javno zdravlje „Milan Jovanović Batut“ pokazuju da je depresija najučestalija bolest u Srbiji posle srčanih, cerebrovaskularnih bolesti i raka pluća. Od nje boluje četvrt miliona ljudi, a sumorne procene govore da bi u narednim decenijama depresija mogla postati i vodeća bolest.
Kako prepoznati depresiju, kako je razlikovati od tuge i običnog neraspoloženja i kako se s njom izboriti, objašnjava dr Ljiljana Milivojević, neuropsihijatar i psihoanalitičar.
Klinička slika bolesti se, kaže ona, retko razvija naglo, uglavnom je to postepen proces koji traje više nedelja.
– U početnom stadijumu bolesti osoba se žali na potištenost, mrzovolju, slabljenje apetita, glavobolju, nesanicu i neefikasnost na poslu. Počinje da se sukobljava s okolinom, pa se problemi nastali usled bolesti ponekad shvataju kao njen uzrok – objašnjava dr Milivojević.

STRAHUJU OD NESREĆA
Depresivno raspoloženje i gubitak životne energije, naglašava naša sagovornica, dva su osnovna pokazatelja razvoja bolesti. Depresivno raspoloženje karakterišu:
- potištenost
- utučenost
- očajanje
- tuga
- napetost
- zabrinutost
- beznađe
- bespomoćnost.
– Depresivne osobe nemaju samopoštovanja, konstantno osećaju grižu savesti, imaju potrebu za samokažnjavanjem, muči ih osećaj niže vrednosti, strahovi od „mogućih“ opasnosti i nesreća. Konstantno osećaju napetost, pritisak u glavi, oko srca, u grudima, stomaku... – objašnjava dr Milivojević i dodaje da u nekim slučajevima depresivna osoba ima potrebu da hoda, lomi prste, zapomaže.

POGAĐA I DECU
Svako četvrto dete u Srbiji koje zatraži pomoć psihijatra boluje od depresije, pokazuju podaci Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu.
Kada je o dečacima reč, depresiji su podložniji mlađi od 12 godina, dok među devojčicama preovlađuju one starije.
Klinička depresija, koja zahteva ozbiljan tretman, prisutna je i kod tri do sedam odsto mladih, a simptome depresije ima između 15 i 20 odsto adolescenata.
Stručnjaci ukazuju na to da četvrtina dece i adolescenata s kliničkom depresijom ima negativnu mentalnu predstavu o sopstvenom telu, manjak samopoštovanja, pati od anksioznosti.

ŽIVOT BEZ RADOSTI
Veoma važan činilac depresivnog raspoloženja jeste i pad emocionalnih reakcija na događaje u okolini. Ovaj fenomen manifestuje se kroz gubitak radosti i osećanje bezosećajnosti.
– Kada je nedostatak životne radosti umereno izražen, obolela osoba izbegava nekada omiljene joj aktivnosti i prijatelje jer joj više ne pričinjavaju zadovoljstvo. Osećanje bezosećajnosti je izraz duboke depresije pošto depresivna osoba ne oseća ni tugu ni radost ni ljutnju – kaže doktorka.
Ona takođe navodi da je za većinu depresivnih osoba svet u kome žive loš, pun nesavladivih prepreka, siv, prazan bezvredan. Budućnost kao da ne postoji. Osoba živi u prošlosti koja je za nju nepresušni izvor potvrda i dokaza vlastite krivice, nesposobnosti i manje vrednosti.
Depresija utiče i na smanjenje psihičkih i telesnih aktivnosti obolelih. Pokreti su im spori, umorni su, tromi i malaksali, a često pate i od gubitka apetita, što za sobom povlači gubitak telesne težine. Ni misli ni govor nisu kao što su nekada bili. Misaoni tok im je usporen, a govor tih, spor i monoton.

NE PROLAZI SAMA OD SEBE
Depresiju, objašnjava Milivojevićeva, ne treba brkati s tugom, žalošću i kratkotrajnim neraspoloženjem koje može da doživi svako i koji posle kraćeg vremena iščezavaju.
– Ona je više od toga i traje duže. Ukratko, to je bolest koja mora da se leči jer neće proći sama od sebe – ukazuje naša sagovornica.
To ne znači da svako ko pati od depresije mora da ide na psihijatrijski tretman. Na razgovor, makar jedan, bilo bi korisno otići, ali depresivni, pogotovo oni s blažim simptomima, mogu i sami dosta da urade na poboljšanju svog stanja.
– Dobro je da se što više druže, borave napolju, na suncu, bave se sportom – zaključuje dr Ljiljana Milivojević.
Bolesnicima s težim simptomima uz psihoterapiju se preporučuju i lekovi antidepresivi.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Depresija je zarazna

Baš kao i grip, depresija je visoko zarazan poremećaj koji se može socijalno prenositi. Najveća je verovatnoća da će se depresija širiti unutar porodice, sa jednog člana na druge. Kao što pojedinci pate od depresije, tako je moguće da čitave porodice pate od nje, čak i kada nisu svesne toga.

Depresija u porodici može da isisa svu energiju u kući i pretvori dom u vrtlog negativnih emocija. Obično se takva depresija ispoljava kao fizička bolest ili opšta atmosfera razdražljivosti i negativnosti. Članovi porodioce se povlače u svoje lične prostore i postaju robovi televizije i kompjutera. U porodičnoj komunikaciji dominiraju pesimizam, sarkazam ili tišina.

Porodica može sprečiti depresiju da se trajno naseli u njihovom domu, ako obrati pažnju na neke obrasce interakcije. Pre svega, potrebno je rano uočiti simptome depresije kod člana porodice, jer je tada moguće brže ukazati pomoć i smanjiti mogućnost širenja "zaraze".

Pored uočavanja simptoma, veoma je važno razviti veštine pozitivnog mišljenja i pozitivne komunikacije u kući. Porodice često nasleđuju stil negativnog mišljenja koji u sebi nosi "bacil" depresije. Često je to nasleđe koje se prenosi sa generacije na generaciju, obrazac pesimizma koji se javlja kako bi zaštitio voljene osobe od razočarenja ili stresa. Međutim, negativno mišljenje ima upravo suprotan učinak, jer razara mentalno zdravlje svih koji su mu izloženi.

Porodica uvek treba da ima "zalihe" pozitivnog iskustva i mogućnost da ga prizove svaki put kada nastupe teška vremena. Negativna iskustva nose ogroman psihološki teret, pa je potrebno mnogo više pozitivnih iskustava da bi se nadjačalo neko negativno.

Porodica treba da se okuplja i da napravi pregled emocionalnih potreba za sledeću nedelju u skladu sa važnim događajima planiranim u to vreme. Svako treba da se zapita šta treba da uradi da bi pomogao drugom u tim važnim događajima, kao što je, na primer, test u školi. Na taj način se izazovi mogu anticipirati, a porodica se sa njima može suočiti uz manje stresa.

Proveravanje psihičkog blagostanja članova poroice, a ne samo liste njihovih aktivnosti, doprinosi osećaju povezanosti, koji postaje glavni odbrambeni bedem protiv depresije u svakom periodu života. Najbolji način borbe protiv porodične depresije je podjednako posvećivanje pažnje osećanjima i aktivnostima članova.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Depresija

Post od Palma »

Neverovatni uzroci depresije

Poznati okidači za nastanak depresije dobro su poznati. To mogu biti traume, finansijske nevolje, nezaposlenost ili svi ovi problemi udruženi kao jedan, ali ukoliko vam se događa da ste depresivni, a ništa vam se od prethodno nabrojanog nije dogodilo, to bi moglo da znači da je vaš slučaj nešto specifičniji.

Slika

1. Još 2007. godine studije su pokazale da zdravi pacijent kada im se ukine san, ili se kvalitet sna značajno ospori tako što im se daje da pogledaju potresne fotografije ili kratki filmovi, imaju problema sa spavanjem i na taj način najlakše postaju depresivni.

2. Poput one da se ne zna šta je starije koka ili jaje, ostaje enigma šta je uzrok čemu, da li pušenje uzrokuje depresiju ili su depresivni ljudi češće konzumenti nikotina. Poznato je da nikotin izaziva neurotransmitersku aktivnost mozga, a kao rezultat nastaje visok nivo dopamina i serotonina, što je istovetan način na koji deluju i antidepresivi.

3. Jedna korejska studija pokazala je da dugo vremena koje čovek provodi ispred računara koristeći socijalne mreže i takozvane čet rumove stvara depresivne osećaje, koji se kasnije mogu razviti u nešto daleko ozbiljnije. Zavisnici od interneta obično se bore sa svakodnevicom u kojoj je interakcija među ljudima nekako podrazumevana, pa umesto toga pribegavaju nečemu što je potpuno nestvarno.

4. Veliki broj mogućnosti, bez obzira da li se radi o kremi za ruke ili nekoj ozbiljnijoj vrsti odlučivanja za neke ljude može biti pogubna, jer oni loše reaguju na veliki broj izbora, koji kod takvih ljudi stvaraju stalan pritisak jer moraju da donose odluke, počevši od nekih nevažnih do nekih zaista bitnih odluka. A razlog tome je najverovatnije što ovi ljudi imaju izraženu težnju ka perfekcionizmu, te ih izbori na svakonevnom nivou previše iscrpljuju.

5. Loši odnosi među rođacima, takođe mogu razvijati ili podsticati depresivne osećaje, što je naročito izraženo kod muškaraca koji su bili u lošim odnosima sa članovima svoje porodice do 20. godine života. Važno je istaći da loše slaganje sa roditeljima u istom periodu ne dovodi do istih posledica, kao ono vezano za braću i sestre, pa psiholozi veruju da objašnjenje leži u razvoju deteta kroz vršnjačku socijalizaciju na primer.

6. Leto, zaista deluje kao neverovatan razlog za razvijanje depresije, naročito od kako je ustanovljeno da 5 odsto svetske populacije pati od takozvane zimske depresije. Ipak neverovatno je otkriće da svi oni koji osećaju promene raspoloženja tokom hladnih zimskih meseci, imaju promene raspoloženja i jednako teško podnose i periode kada ljudsko telo mora da se prilagodi povišenim temperaturama, a naročito promenama koje se događaju u biljnom svetu.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Depresija

Post od branko »

Jednom je jedan profesor započeo školski čas tako što je uzeo u ruku čašu punu vode. Podigao je uvis tako da je svi vide i upitao:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša? Studenti su počeli da nagađaju: 50 grama... 100... 125 grama.
Profesor odgovori:
- Zapravo, ni ja sam ne znam. I dok je ne izmerimo, ne možemo biti sigurni, pa nastavi: - Ali ja sam vas hteo nešto drugo da pitam..
- Šta će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?, upita profesor.
- Ništa! - odgovoriše studenti.
- Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu ceo jedan sat? - ponovo upita profesor.
- Počeće da vas boli ruka - brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se dogoditi ako je držim ovako celi jedan dan?
- Ruka će početi jako da vas boli, a od takvog napora će vam se ukočiti i mišići, pa je moguće čak i da vam se ruka parališe. I vrlo verovatno ćete morati hitno da posetite lekara.
Vrlo dobro - nastavio je smireno profesor. - A dok se sve to događa, šta mislite - da li se promenila težina čaše?
- Ne! - odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok bola u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi počeše da traže odgovor.
- Šta treba da uradim da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? - nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! - čuo se odjednom odgovor.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! - poskočio je profesor.
- To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vreme, osetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo - bićete se paralizovani, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u životu i izvoditi zaključke iz njih, ali još je važnije da znate kako da oslobodite um od tih problema na kraju svakog dana.
Bez obzira na to u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Depresija

Post od Bibliotekar »

Vajni profesor je zaboravio na činjenicu da težina čaše sa vodom protokom vremena u standardnoj atmosferi zapravo postaje sve manja i manja, pošto voda konstantno isparava iz čaše, a koja time postaje sve lakša. Najveći problem stoga zapravo nastaje kada opuštanja neurotično željna osoba nakon spuštanja čaše podigne flašu, prisećajući se da bi spuštenu čašu trebalo oprati, obrisati i odložiti na njeno mesto.

Naravoučenije: Don't worry, be happy. A nauka će pripomoći da uza sve to budete i lepi. ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Depresija

Post od branko »

Blagi Bože! Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Depresija

Post od Bibliotekar »

I djevo Marijo pride!

Slika

:lol:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Depresija

Post od Upravnik »

Jebo Arhimeda. Ovaj se u sve razume.

:-B
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Depresija

Post od Bibliotekar »

Slika

:lol:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Depresija

Post od branko »

Onaj ko se razume u sve, taj se ...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Depresija

Post od Bibliotekar »

Slika

:lol:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Depresija

Post od branko »

Zabrinut sam...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju