Vojska

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vojska

Post od branko »

VLADAR NA NEBU: Ruski suhoj T-50 tri puta manje vidljiv za radare od F22!

General Viktor Bondarjev je potvrdio da će orružane snage avion pete generacije dobiti najkasnije kroz dve godine

Dosadašnja ispitivanja ruskog "nevidljivog" aviona T-50 idu odlično, pa se očekuje da će taj višenamenski lovac početi da se serijski proizvodi 2016. godine. Komandant ruske avijacije general Viktor Bondarjev je potvrdio da će orružane snage avion pete generacije dobiti najkasnije kroz dve godine. Državna ispitivanja na jugu Rusije u centru "Čkalov" poslednja su etapa pred dobijanje dozvole za serijsku proizvodnju.

Glavni konstruktor Aleksandar Davidenko kaže da je T-50 čak tri puta teže primetan na radaru od američkog konkurenta F-22. Zbog toga su Rusi svom avionu sve oružje smestili u "utrobu". Do sada je kompanija "Suhoj" u fabrici u Komsomolsku na Amuru napravila pet aviona T-50. U poređenju s prethodnim pokoljenjima ruskih vojnih aviona, T-50 je čudo tehnike.

Napravljen od kompozitnih materijala

Napravljen je od novih kompozitnih materijala što ga čini manje primetnim na protivničkim radarima. Osim toga, ubojitiji je u gađanju ciljeva u vazduhu i na zemlji u bilo koje vreme dana i noću i pri teškim vremenskim uslovima.
Državna ispitivanja počela su minule jeseni. Posle prvih letova, najpoznatiji ruski probni pilot, heroj Sergej Bogdan, bio je pun hvale za novi avion. U odnosu na avione četvrte generacije, on ima sasvim novu elektroniku i najnoviji radar. Ruski "nevidljivi" ima sistem za automatsko raspoznavanje ciljeva, može da prati istovremeno 60 ciljeva i da gađa 20.

Rusi su avion pete generacije počeli da prave još osamdesetih godina prošlog veka, ali je zbog ekonomskih problema projekat bio zaustavljen. Za vreme SSSR-a vodeći avio-konstruktori su dobili zadatak da naprave avion pete generacije koji bi zamenio MIG-29 i SU-27. Paralelno su radila dva konstruktorska biroa: MiG je napravio "mikojan 1.44", dok je "Suhoj" predložio SU-47. Raspad SSSR-a i besparica u Rusiji zaustavili su dalji rad na pravljenju aviona pete generacije.

Cena 100 miliona dolara

Sat letenja američkog "F-22 raptor" košta oko 40.000 dolara. Iz tehničkog zadatka koji je bio pred konstruktorima T-50 zna se da ruski avion pete generacije treba da troši za jedan sat manje od 10.000 dolara. Cena aviona T-50 je oko sto miliona dolara.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Lord of Stealth – Northrop-McDonnell Douglas YF-23 Black Widow II (Gray Ghost)

Slika

YF-23A - Prototype Air Vehicle 1

All Times World Series Champion: RCS = < .0001m^2 (40 dBSM)

:ymcowboy:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »

O, smeha: Mađarska da čuva i nebo nad Hrvatskom

Hrvatska je zatražila od Mađarske da preuzmu odgovornost za odbranu njenog vazdušnog prostora, saopštio je u nedelju ministar odbrane Mađarske.

"Ako potpišemo sporazum s Hrvatskom, mađarska vojska će biti odgovorna za bezbednost ne samo Slovenije, već i Hrvatske. Taj zahtev će odrediti odnose između naše dve zemlje za duže vreme", rekao je ministar odbrane Čaba Hende i dodao da Mađarska jedina u regionu ima lovačke avione četvrte generacije - švedske "gripene".

Mađarska i Slovenija su potpisale sporazum 17. januara prema kojem je Budimpešta preuzela odbranu vazdušnog prostora Slovenije.

Mađarska može da od 2015. učestvuje u misiji "Nadzora vazduha Baltika" - programa NATO za odbranu vazdušnog prostora tri baltičke zemlje - Estonije, Letonije i Litve.

Mađarska je primljena u NATO 1999. godine, a Slovenija 2004, zajedno s baltičkim državama. Hrvatska je članica EU i NATO-a od 2013. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

O, posprdna neobaveštenosti – ta Mađarska vazdušna flota zapravo može efikasno da nadzire nebo iznad cele bivše K.und K. monarhije!

Uobražena neobaveštenost nikada nije predstavljala korisnog saveznika ma kome. Stoga bi umesto potpuno neutemeljene prigodne posprdnosti spram kapaciteta mađarskog ratnog vazduhoplovstva bilo neuporedivo bolje pokušati sa iznalaženjem racionalno utemeljenih i XXI veku primerenih odbrambenih odgovora. I to upravo korišćenjem mađarskog primera.

Moglo bi se, naime, podosta toga naučiti iz činjenice da je još 2001, u po Mađarsku ne baš najsvetlijem ekonomskom trenutku, prilično dalekovido državno rukovodstvo siromašne eks-socijalističke Mađarske donelo odluku da sa neutralnom Švedskom potpiše ugovor o nabavci 14 na otvorenom tržištu tada ubedljivo najdostupnijih višenamenskih aviona SAAB JAS-39 Gripen. Time se Mađarska smesta uvrstila u istinsku elitu članica NATO-pakta kao zemlja koja poseduje višenamenski borbeni avion poslednje generacije, koji je kadar da pored zaštite nacionalnog vazdušnog prostora participira i u zajedničkim NATO-misijama širom planete.

Slika

Mađarska flota aviona SAAB JAS-39 C EBS-HU Gripen na stajanci 59. vazduhoplovne baze „Deže Sentđerđi” u Kečkemetu

Mađarski Gripeni su potpuno interoperabilne, višenamenske letelice, u slučaju potrebe i lovci IV generacije koji u potpunosti udovoljavaju najstrožim zahtevima vođenja vazdušnog rata u XXI veku. Njihovo najubojitije oružje je samonavođena raketa vazduh-vazduh AIM 120 C-5 AMRAAM koja je sama npr. zaslužna za obaranje 6 aviona MiG-29 tokom bombardovanja SRJ 1999. godine i to bez i jednog jedinog gubitka na protivničkoj strani.

Kadra da obori bilo šta što nenajavljeno i nepozvano ulazi u zaštićeni vazdušni prostor sa razdaljine od 105 km, tj. izvan zone efektivnog protivdejstva oružja potencijalnih neprijatelja i operabilna u svim vremenskim uslovima i noću, ova raketa brzine 4 maha i dan-danas predstavlja oružje koje je kadro da u vazduhu eliminiše bukvalno sve što bi npr. ponosita Sorabija Mila mogla u njega da podigne i to bez ikakvog rizika po mađarske pilote.

Slika

AIM 120 C-5 AMRAAM – superiorno dugodometno ubojno koplje mađarskih Gripena

Ako se tome dodaju i tradicionalno izvrsne individualne klarakteristike mađarskih pilota, koji su npr. samo za vreme nesrećnih jugoslovenskih ratova 4 puta uspešno i krajnje profesionalno presreli naše avione u mađarskom vazdušnom prostoru te ih otuda ljubazno „ispratili” (u to vreme leteli su na potpuno identičnim avionima kao i naši – odlična tema za jedan zaseban post o još uvek nepoznatim aspektima vazdušnog rata nad Jugoslavijom krajem XX veka, prim. prir.), može se bez trunke zazora reći da bi Srbija postupila mnogo pametnije ukoliko bi umesto isprazne arogantne posprdnosti za svoju ideju-vodilju uzela moto legendarnog 101. mađarskog lovačkog puka (legendarne „Pume”):

Slika

Možda bi tada znala kako treba uspešno da postupa čak i slučaju da 30 protivničkih aviona navali na njena dva.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Prvo borbeno presretanje protivoklopne vođene rakete u istoriji

Na Internetu se pre dva dana pojavio video-snimak na kojem je ovekovečen neuspešan napad vođenom protivoklopnom raketom 9M133 „Kornet” na tenk oružanih snaga Izraela, a koji je izvršen 14. VII o. g. na severnom delu sektora Gaza.

Raketa je bila uništena ne doletevši do cilja, a press-služba OS Izraela je saopštila da je raketa bila presretnuta i uništena putem sistema aktivne zaštite „Trofej”:



Uništenje POVR 9M133 „Kornet” dejstvom sistema aktivne zaštite „Trophy”

Ovaj sistem aktivne zaštite oklopnih borbenih vozila po prvi je put bio predstavljen 8. marta 2005. godine u okviru Druge međunarodne konferencije o konfliktima niskog intenziteta u Tel Avivu, a predstavlja rezultat desetogodišnjeg razvoja zajedničkog odbrambenog projekta kompanija Rafael Armament Development Authority i Israel Aircraft Industries - Elta, koji je bio iniciran, finansiran i koordiniran od strane Ministarstva odbrane Izraela.

Sistem „Trofej” (Trophy) je najsavremeniji sistem aktivne zaštite oklopnih borbenih vozila, kadar da otkrije, identifikuje, prati i uništava sve protivtenkovske vođene rakete i nevođene protivoklopne raketne projektile na znatnom rastojanju od ugroženog objekta, a koje pak sudeći po prikazanom snimku iznosi oko 10-15 metara.

On se sastoji iz dva osnovna elementa: akvizicijsko-nišanskog radara kompanije „Elta” sa 4 planarne panel-antene koje su razmeštene na prednjoj i zadnjoj, te bočnim stranama vozila koje se štiti, a koji u potpunosti prekriva sektor od 360 stepeni oko vozila, te dva obrtna lansera metalnih peleta (sačme). Rad sistema je konceptualno veoma jednostavan: kada permanentno aktivni radar detektuje nailazeći projektil, računar sistema na osnovu ulaznih podataka smesta proračunava njegovu putanju. Nakon identifikacije vrste projektila koji ugrožava vozilo, kompjuter u narednom koraku proračunava optimalno vreme i ugao ispaljivanja metalnih projektila – neutralizatora koji imaju veoma malu zonu rasejavanja, obezbeđujući na taj način zaštitu vojnog personala koji se eventualno nalazi u neposrednoj blizini borbenog vozila. Velikom brzinom izbačeni metalni fragmenti udarom aktiviraju eksplozivno punjenje projektila, ili pak mehanički uništavaju projektil putem dezintegrisanja njegove fizičko-mehaničke strukture.

Premda je ovaj sistem do sada već u nekoliko navrata potvrdio svoju efikasnost u borbi protiv nevođenih raketnih zrna koja su bila ispaljivana iz više varijanti ručnih protivoklopnih raketnih lansera, događaj od pre dva dana predstavlja prvo dokumentovano presretanje protivoklopnog vođenog projektila u realnim borbenim uslovima u istoriji.

Ono će pak, van svake sumnje, imati kolosalan značaj po taktiku budućih oružanih sukoba, pošto nedvosmisleno ukazuje na to da će - suprotno sadašnjim shvatanjima! - oklopno-mehanizovane snage i nadalje predstavljati onu dominantnu i odlučujuću snagu na kopnenim bojnim poljima budućnosti.

Slika

:)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »

Supersoničnu letelicu razvijali smo od 1982, smislili smo avion bolji čak od „F-16”!

General Savo Pustinja: Gađanje meta na 50 kilometara, pilotiranje glasom, bili revolucionarni izumi 1990. Prekinuli zbog Hrvata i Slovenaca 1991.

Slika

General Pustinja sa slikom projekta koji je vodio

KADA je juna 1991. na Pariskoj izložbi aviona “Burže” komandant Jugoslovenskog rat­nog vazduhoplovstva, ge­­neral Zvonko Jurjević, partnerima iz Francuske avio-industrije saopštio da Jugoslavija definitivno odustaje od razvoja i proizvodnje višenamen­skog nadzvučnog aviona NA, iz oka gospođe Gold­štajn, koja je u ime Francuza vodila pregovore, krenule su suze. Ni jugoslovenskom generalu Savi Pustinji, direktoru programa „NA“, koji o tome danas svedoči za “Novosti”, nije bilo lako, iako je još ranije znao da će na projekat biti stavljena tačka.


A sve je počelo 1982. godine, odmah posle završenog posla na “orlu”. U trenutku kada je NA obustavljen na njemu je ra­dilo više stotina vrhunskih stručnjaka. Bilo je planirano da prvih pet prototipova (tri jednoseda i dva dvoseda) polete 1995, a da serijska proizvodnja počne 1999.

Za potrebe Jugoslovenskog vazduhoplovstva predviđena je nabavka 200 letelica “NA”, do 2009. godine. Vazduhoplo­vna industrija SFRJ je spremala kadrove i tehnologije za proizvodnju. Partneri iz Francuske i Engleske zbog odnosa cene i kvaliteta jednomotornog aviona smatrali su da bi bilo moguće prodati do 500 primeraka.

Troškovi celog projekta (izrada svih 200 letelica, održavanje i le­­te­nje u periodu od 20 godina) bili su procenje­ni na i tada skromnih četiri milijarde dolara. Ju­goslovenska privreda je za potrebe proizvodnje NA trebalo da otvori oko 100.000 radnih mesta.

Pre desetak dana, u vreme kada se u našoj javnosti burno raspravljalo da li imamo znanja da napravimo strujomer, odnosno hardver i softver za njegovu ekspolataciju, u izdanju Generaštaba VS pojavio se dvotomni Zbornik radova o 100 godina srpskog vazduhoplovstva. U prilogu o razvoju “NA” general Sava Pustinja, čovek koji je vodio program ovog aviona, piše o stanju tehničke pameti na ovim prostorima pre skoro tri decenije.

ENGLEZI PSOVALI LONDON
RASPAD SFRJ u Žarkovu među stručnjacima nije razmatran kao opcija. Ipak, prema rečima generala Pustinje, pred kraj projekta Englezi su se povukli iz posla uz objašnjenje kako njihova vlada ne želi da nam proda tehnologiju koja je mlađa od sedam godina. Interesantno je da su engleski stručnjaci tada psovali London ni sami ne znajući da je već tada odlučeno da se SFRJ rasturi.
U Vazduhoplovnotehničkom institutu već 1987. godine postojao je lokalni “internet”, integrisan na tada napredni američki računar procesor VAKS 8.700 (jedini izvan zapadnih zemalja). Institut je umrežio optičkim kablovima svoje projektantske kapacitete i laboratorije, sva važnija radna mesta. Uspostavio je i ntegrisan sistem za projektovanje i istraživanje, ugradio savremeni i moćni softver. Bili su operativni aerotuneli.

Ispitivanje NA, koji je 1986. idejno projektovan u saradnji sa Marcel Dassaulta u Parizu i sa engleskom firmom British aerospace, pokazalo je da je naš avion u bliskoj vazdušnoj borbi bolji od američkog “F-16” u svih 10 simuliranih početnih uslova borbe.

Za dejstvo vazduh-zemlja, NA je planiran kao redak avion iz tog doba koji bi na ciljeve mogao da dejstvuje i sa distance od 50 kilometara u vazdušnom prostoru.

Francuska firma Snec­ma je razvila motor “M-88Y”, gde je Y bila oznaka za Jugoslaviju. To je tada bio najnapredniji višenamenski motor za nadzvučne jednomotorne avione, za sve režime leta.

Sedište pilota je projektovano nagnuto, tako da pilot može lakše da podnosi opterećenja u manevru. U institutskoj laboratoriji bila je u funkciji simulaciona kabina pilota, koja omogućava up­ravljanje glasom. Predvi­đena je još tada GPS i inercijalna navigacija aviona, a pilot je na viziru kacige imao sliku leta i događanja u vazduhu i zemlji.

General Pustinja je danas u 78. godini. Penzionisan je 1996. Bez čemera priča o propaloj prilici da nadzvučni višenamenski avion lansira našu zemlju u svet tehnološki srednjerazvijenih i dodaje da jugoslovenski nadzvučni avion nije bio crtež i fikcija, već program sa udarenim temeljima, koji je ubijen glupošću, zlobom i sebičnošću, kao, uostalom, i cela zemlja.


- Sećam se kada je 1984. u Beograd iz Pariza doputovao gospodin Žerar iz Marcel Dassaulta, koji je dugo bio njihov vodeći inženjer na razvoju naprednih letelica - priča general. - U to vreme mi smo shvatili da samostalno ne možemo da napravimo naprednu nadzvučnu letelicu 4. generacije. Obratili smo se za tehnološku podršku Francuzima i Englezima. Gospodin Žerar upravo je otišao u penziju i poslednji zadatak za francusku državu bio mu je da proceni da li Jugosloveni imaju naučni i proizvodni potencijal za ovakav posao. U Institutu i „Sokolu“ u Mostaru je bio zadovoljan viđenim potencijalom i kapacitetima sa kojima smo raspolagali, a kada smo stigli u Trstenik u “Petoletku” bio je fasciniran i zapanjen.

- Da sam juče umro, ne bih znao da na Balkanu postoji ovakva fabrika - nije krio oduševljenje.

Kako dalje priča general Pustinja, 1986. u biroima u Parizu i Beogradu stručnjaci iz naše zemlje i Francuske, odnosno Engleske, radili su zajedno. Idejnim projektom je obuhvaćeno devet varijanti za avion jednosed i dve za dvosed, napredne četvrte generacije. Ranije, Francuzi su razvili svoj avion “rafal”, na kojem su verifikovali najnaprednije tehnologije, a NA se naslanjao na njega, te je rizik bio sveden na minimum.

- Saradnja između naših stručnjaka sa Francuzima i Englezima bila je na vrhunskom nivou - nastavlja general. - Šef razvoja Marcel Dassaulta, gospodin Bone, dolazio je u Beograd, bio je ubeđen da smo na odličnom putu. Hvalio je naše inženjere koji su radili u Parizu. Koliko nam je verovao svedoči podatak da sam ja bio jedan od nekoliko ljudi iz celog sveta kome je omogućeno da uđe u laboratorije gde su se ispitivale svemirske letelice. U Beogradu, Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Trsteniku, Pančevu... osvajana je proizvodnja svega što je istraživano i projektovano u našem Žarkovu. A onda se desio slom.

Ugovor o na­­s­­tavku sa­ra­­­­­­d­nje na ra­z­­voju i pro­­izvodnji sa Francuzima bio je usaglašen i napisan i samo je ostalo da Predsedništvo SFRJ 1989. da saglasnost za potpis.

- Bio je jul te godine, strašna vrućina - seća se naš sagovornik. - U Žarkovu smo čekali dolazak članova Predsedništva SFRJ uvereni da je sve pod kontrolom. Na naše zaprepašćenje Stane Dolanc pri obilasku nije hteo ni da se popne na sprat pri obilasku institutskih kapaciteta. Josipa Vrhovca i Staneta Dolanca NA uopšte nije interesovao, što nisu ni prikrivali.

General Pustinja se seća i detalja 1991. kada je Hrvatska izvršila secesiju. Josip Vrhovec, čestitajući Hrvatima “podvig”, is­takao je svoje zasluge za njihovu nezavinost. Rekao je: “Da nije bilo mene i Dolanca, četnici bi napravili nadzučni avion i šta bismo onda...”

Avion je trebalo da se finalno proizvodi u mostarskom “Sokolu”, uz saradnju velikog broja jugoslovenskih firmi.

STRUČNjACI U EGZILU
KADA je postalo jasno da od nadzvučnog jugoslovenskog aviona nema ništa, armija stručnjaka ostala je bez posla. Krenuli su po svetu, ostale su samo legende. Kada se preko dvadeset naših avio-inžinjera pojavilo 1992.u Kanadi u jednom gradu sa izrazito bogatom avio- industrijom, gradonačelnik je priredio svečanu večeru: - Vi ste došli da unapredite našu civilizaciju - rekao je. Dugo su u Kanadi svake nedelje dva kompletna fudbalska tima naših avio-inženjera igrali utakmice jedni protiv drugih.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Zaista je lepo oživljavati sećanja na nekadašnju slavu, druže generale, budući da je tehnološki i obrazovni napredak koji je učinjen na području SFRJ posle 1945. godine pa sve do osamdesetih godina XX veka uistinu veoma impresivan. No istini za volju treba reći da taj projekat nakon konceptualne faze nigde dalje nije ni stigao, budući da je bio samo lepa ali inače nerealna zamisao iz više aspekata, počev od finansiranja, pa do samog aplikativnog znanja neophodnog za izradu, opremanje i uvođenje u upotrebu tako složenog sredstva.

Slika

Novi Avion – nikada realizovani projekat višenamenske borbene letelice SFRJ iz 1982.

Osnovni je problem bio u tome što ama baš ništa od ključnih tehnoloških komponenti tog aviona tadašnja SFRJ nije imala – ni motor, ni radar, ni naoružanje. U svim navedenim oblastima SFRJ bi bila direktno zavisna od inostranih (ionako problematičnih) kooperanata, od čije bi puke dobre volje ili pak izrazito promenljivog materijalno-strategijskog interesa zavisila ne samo proizvodnja, već i eksploatacija dotičnog aviona.

A da stvar bude još gora, čak ni ono što je Jugoslaviji bilo ponuđeno nije predstavljalo uistinu poslednji tehnološki jauk savremene vazduhoplovne industrije.

Možda je francuska SNECMA zaista i imala želju da ponudi svoj najnoviji proizvod Jugoslovenima, ali tehnička nepristrasnost nalaže da se jasno i glasno kaže i to da njena ponuda nije predstavljala apsolutni vrhunac tehničkog razvoja u dotičnoj oblasti. Evropski vrhunac bio je razvijen nešto severnije, pod maglovitim i kišnim nebom Gordoga Albiona i zvao se Rols-Rojs XG-40. Sigurno ga se sećate – danas je, u ne[to izmenjenom obliku instaliran na Jurofajter Tajfunu.

Slika

Rolls-Royce XG-40 – istinski najbolji i najnapredniji višenamenski motor za sve režime leta nadzvučnih jednomotornih aviona u osamdesetim godinama XX veka

Znate, druže generale, davne 1986. godine potisna snaga ovog motora je za nekih 25 kN nadmašivala onu koju Vam je u svom produktu štedro ponudila SNECMA dve godine kasnije. :)

No mnogo važniji problem je, naravno, što naše poludomaće leteće čedo zapravo ne bi imalo nikakve šanse protiv jednog daleko starijeg američkog namenskog vazduhoplovnog čerupala za ostvarivanje apsolutne imperijalne vazdušne nadmoći tipa F-15 ili - ne daj bože! - F-14, čiji bi multimodalni impulsni dopler-radar AN/APG 71 bio u stanju da naše milo, u potencijalnoj ino-kooperaciji jedino ostvarivo mezimče, bez ičije pomoći otkrije sa daljine od 370 km i već sa razdaljine od 160 km uputi na njega par dugodometnih ubojnih kopalja klase vazduh-vazduh tipa AIM-54 „Feniks”.

Slika

AIM 54 „Feniks” – za naše ultranapredno eurokooperativno leteće mezimče apsolutno nerešivi Imperijalni zrakobojni problem iz davne 1966.

Naše ultraokretno mezimče bi moglo da do mile volje sa sve u pilotskome sedištu intenzivno se klatarećim pilotom zajedno ševrda po zraku kano čigra. Tri na njega istovremeno lansirana „Feniksa” garantovano ne bi preživelo. :(

Uostalom, nadam se da ste pročitali analizu predloga Programa „Novi avion” od 12. X 1987. koju je sačinio dipl. ing. dr Ratko Milojević.

Danas je u potpunosti dostupna na sledećoj adresi:

http://www.scribd.com/doc/120588530/Ana ... Novi-Avion

Obiluje izuzetno intrigantnim konstatacijama o kojima bi zaista vredelo porazmisliti i danas.

Što se pak preegzaltirane ocene vrloga predstojnika kanadskog o unapređenju tamošnje civilizacije od strane naših učesnika u projektu NA tiče, mislim da je ista pomalo tipično politički presoljena. Neki kanadski aeronautički inženjeri sa kojima imama čast da se dopisujem me uveravaju da je unapređenje kanadske civilizacije zapravo bilo daleko efektivnije ostvareno starim proizvodom kompanije Avro Canada tipa CF 105 „Arrow”, do kojeg zapravo ni jedan naš projekat dobacio nije.

Ali ne treba kriviti političare. Oni se, po pravilu, u civilizacijski napredak razumeju kano znamenita srpska civilizacijska uzdanica Mimi Oro u muonsko-katalitički nuklearni reaktor... :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »

Vojska otpisuje "miraz" JNA

Vojska je nasledila velike količine prevaziđenog oružja i sada ga prodaje. Vojni vrh tvrdi da odbrambena moć države neće biti ugrožena ovim potezom, bolje je višak prodati nekome

ULOGU zastarelih i prevaziđenih tenkova T 55 u našoj vojsci odavno su prezueli mnogo savremeniji M 84. Slično je i sa otpisanim haubicama kalibra 105 i 155 milimetara, za koje Srbija uopšte ne pravi municiju. Ove cevi pre više decenija zamenile su mnogo savremenije "nore", čiji je kalibar 152 milimetra. Umesto protivoklopnog sistema "osa" više se koristi "maljutka" i "fagot", a očekuje se i znatno moderniji "bumbar".

Na spisku otpisanih borbenih sredstava, čiju prodaju je najavilo Ministarstvo odbrane, uglavnom su borbeni sistemi koje je odavno pregazilo i vreme i tehnologija. Reč je o naoružanju koje je prethodnih godina proglašeno viškom i čije je držanje neisplativo. Na spisku za rasprodaju našla su se 282 tenka T 55, 10 oklopnih transportera M 60 i devet vozila BTR 60. Prekobrojno je i 65 haubica, 99 borbenih vozila pešadije BVP 80 i 49 oklopnjaka BTR 50...

Većina naoružanja koje se našlo za listi za prodaju nije perspektivna za efikasnu upotrebu. Vojni vrh tvrdi da "otpis" neće ugroziti odbrambenu moć države, jer je sve prekobrojno naoružanje dobilo moderniju zamenu.

Radovan Radinović, general u penziji, kaže da nije ništa čudno da vojska oglašava na prodaju borbena sredstva koja joj nisu potrebna.

- Pravilo je u vojsci da staro oružje odlazi iz vojske pošto prethodno stigne novo, ili ukoliko se tokom reorganizacije jedinica pokaže kao nepotrebno - objašnjava general Radinović. - U vreme JNA višak naoružanja, bez obzira na zastarelost, prosleđivan je jedinicama teritorijalne odbrane, kao nižem nivou sistema bezbednosti. Danas toga nema, pa je bolje višak prodati zainteresovanim kupcima.

Radinović napominje da rasprodaja neće oslabiti vojsku. Sistem odbrane poseduje proračune koji precizno pokazuju koji tipovi i koja količina naoružanja i municije su potrebni oružanim snagama.

Najviše naoružanja proglašeno je viškom u procesu transformacije Vojske Jugoslavije u Vojsku Srbije, koja je znatno manja. Promene u organizaciji i prelazak na brigadno ustrojstvo oružanih snaga ostavile su van stroja veliki broj zastarelih tenkova, oklopnih vozila, topova...

- Profesionalnoj i obimom manjoj vojsci velika količina naoružanja samo smeta - kaže i pukovnik Žarko Čepić, nekadašnji predavač na visokim vojnim školama. - Vojni vrh očekuje zamenu starih oklopnih vozila savremenim "lazarom", kao i kupovina automatskih pušaka M 21 umesto sadašnjih M 70. Pištolji marke "škorpion" domaće i češke proizvodnje smatraju se prevaziđenim, naročito zbog kalibra od 7,65 milimetara. Službeni pištolj CZ 99, koji je u upotrebi pokazao se kao mnogo korisniji.

VELIKI TROŠKOVI

Držanje prevaziđenog oružja i tehnike u magacinima vojsku mnogo košta. Svako borbeno sredstvo ima vek upotrebe po čijem isteku mora da se modernizuje. Top, primera radi, koji ispali više granata nego što je propisano, postaje neprecizan i gotovo beskoristan. Slično je i sa municijom, koja po isteku roka trajanja mora na "prepakivanje" ili uništavanje. Srbija je poslednjih godina u izgradnju savremenih skladišta municije uložila čak 15 miliona evra, čime je pod krov smestila višak projektila koji su do tada stajali na otvorenom.

VOJNA sredstva i naoružanje čija je prodaja najavljena proglašeni su viškom u vreme dok je ministar bio Dragan Šutanovac. Tenkovi su u periodu od 2006. do 2012. godine prodavani po najnižim cenama, koje su bile i ispod vrednosti sekundarnih sirovina.

Ovo je danas na sednici Odbora za odbranu i unutrašnje poslove rekao ministar odbrane Bratislav Gašić. On je naveo i da je Vojnobezbednosna agencija uhapsila više osoba koje su "po prijateljskoj liniji prodavala tenkove".

- Ministarstvo odbrane je na meti napada zbog prodaje naoružanja, koje je proglašeno viškom do 2012. - objasnio je Gašić. - Vojna sredstva godinama su prodavana, samo se to nije činilo javno. Cena koju ćemo tražiti za sredstva izneta na tržište višestruko će biti veća nego što je u prošlosti bio slučaj.

Ministar je potvrdio da će Ministarstvo odbrane osnovati fond u koji će se slivati sredstva zarađena prodajom naoružanja. Ovaj novac biće namenjen kupovini nove tehnike za Vojsku Srbije.

Spisak artiljerskih, oklopnih i pešadijskih sredstava čiju je prodaju najavilo Ministarstvo odbrane čini uglavnom prevaziđeno naoružanje, čiji je vek trajanja odavno "probijen". Ove cevi proglašene su viškom u procesu reforme i profesionalizacije oružanih snaga. Na listi prekobrojnog oružja su tenkovi T-55, haubice, bestrzajni topovi, automatske puške, municija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Čitajući kontemporarnim neofiličnim optimizmom prosto obilujuću pređašnju vest, s pravom se može postaviti pitanje da li u doba globalnih multinacionalnih alijansi, interneta, nuklearnog oružja, balističkih raketa i satelita uopšte ima ikakve svrhe razmatrati pouke istorije prilikom analize odbrambenih potencijala vojno neutralnih zemalja. No to mišljenje o posvemašnjoj iluzornosti autohtonog odbrambenog promišljanja iznošeno je već mnogo puta ranije, kada se u nebrojenim prilikama već govorilo i tvrdilo da se pouke i iskustva prošlosti ne mogu korisno primeniti i da se zarad iole izglednijeg državno-nacionalnog prosperiteta u savremenom dobu mora iznaći i prihvatiti potpuno nov način razmišljanja u oblasti odbrambene politike, u kojem pak nema mesta za tzv. relikte prošlosti.

No ako je ikakvu pouku moguće izvući iz našem dobu po mnoštvu i obimu promena možda najkorespodentnijeg istorijskog perioda, onog između dva svetska rata, u kojem je nafta detronizovala ugalj kao najveće izvorište energije, a motori sa unutrašnjim sagorevanjem definitivno sa branika državnog suvereniteta oterali konje i junake, moguće je izvući pouku o potpunoj nepravilnosti shvatanja po kojem je ono staro bezvredno, a sve ranije naučeno beskorisno.

Stoga smatram neophodnim da iznesem par činjenica, koje su, čini se, tzv. stručnjaci za odbrambena pitanja ili propustili da uoče ili pak da su ih proučavali sa potpuno pogrešne strane, a sve zarad predupređenja ozbiljnih i dalekosežnih posledica koje su se, istini za volju, vazda mogle i koje se još uvek mogu izbeći brižljivom i logički doslednom analizom problema.

Osnovna ideja ovog malenog diskursa biće elaboracija jedne zaboravljerne istine podarene čovečanstvu od strane jednog od najtalentovanijih i najoriginalnijih vojnih mislilaca svih vremena (tvorac koncepta oklopne divizije i mehanizovane armije KoV) generala ser Džona Frederika Čarlsa Fulera, koja je objavljena 1946. u istinski kapitalnom delu „Naoružanje i istorija” (Armament and History), a koja pak glasi: „društveni progres je tokom istorije vazda toliko intenzivan da stvara ne samo opasnost već i apsolutnu izvesnost da u miru nijedna armija na svetu nije i ne može da bude u potpunosti moderna. Ona stoga nužno mora da se oslanja na oružane sisteme koji su po svojoj prirodi zastareli, no koji udruženi sa kreativnim potencijalom njenih rukovalaca, te odlučnošću i imaginacijom rukovođenja, uvek bivaju usklađeni sa potrebama vremena.”

I zaista, nepobitna je činjenica da u ovom trenutku, uprkos neporecivom tehničko-tehnološkom napretku koji je postignut u poslednjih 30 godina, među tehničkim komponentama najmodernijih nacionalnih odbrambenih sistema figuriraju i nadalje savršeno svrsishodni oružani sistemi koji su projektovani i napravljeni pre više od 50 godina.

Mnogima uzorita armija SAD npr. još uvek aktivno u svojim pešadijskim i oklopno-mehanizovanim jedinicama koristi legendarni teški mitraljez Brauning M2 kalibra 12,7 mm – oružje koje je konstruisano pri kraju I svetskog rata, čiji su pojedini operativni primerci napravljeni pre početka II svetskog rata.

Pobornici teorije o obligatornoj superiornosti novoga nad starim mogli bi isto tako da porazmisle i o činjenici da SAD u aktivnoj službi još uvek drže jedan od najsvestranijih i po ostvarivanje globalne moći najznačajnijih, te ujedno i najstarijih ikada načinjenih oružanih sistema – strategijski bombarder B-52 H, koji će 9. maja ove godine uspešno navršiti 54 godinu permanentne aktivne službe u prvom odbrambenom ešalonu RV SAD, a koji će, sudeći po najavama, ostati u istoj sve do 2044. godine, tj. do trenutka kada će dostići neverovatnih 90 godina aktivne službe!



A šta tek da se kaže o činjenici da jedna od tehnološki najnaprednijih armija na planeti, armija Južne Koreje, planira da u svoj odbrambeni ešalon uvrsti samohodnu haubicu kalibra 105 mm EVO-105 – oružje XXI veka koje je zasnovano na artiljerijskom oruđu M 101 koje je proizvedeno u SAD 1941. godine!



Armija Južne Koreje namerava da za potrebe svoje armije nabavi čak 800 primeraka ovog oruđa, koje u suštini predstavlja oruđe iz II svetskog rata montirano na domaći licencno izrađeni troosovinski kamion američkog porekla (koji potiče iz 1954. - International Harvester M - 809) i unapređeno „brdom” savremene i jeftine elektronike, a koje pak oličava potpuno racionalan i svrsishodan pristup u odbrambenoj filozofiji – efikasnu i nadasve delotvornu evolutivnu kombinaciju starog i proverenog sa novim i naprednim.

Slika

Na prodaju ponuđene haubice vojske RS kalibra 155mm i 105 mm

Neshvatljivo je stoga kako je moguće da u uslovima evidentne ekonomske krize i savršeno realnih pretnji po teritorijalni integritet RS domaći „odbrambeni stručnjaci” svojim neverovatno lapidarnim kvaziekonomskim pristupom odbacuju potencijalno najperspektivnije mogućnosti unapređenja oružanih snaga RS. Srbija se ovoga puta npr. dobrovoljno lišava savršeno dostupne, već postojeće i sa malo napora potpuno osavremenjive domaće haubice M 56 kalibra 105 mm (koja po svojim bazičnim taktičko-tehničkim karakteristikama prevazilazi pomenuti američki model!), a koja u svojoj već odavno izrađenoj i od strane domaće industrije savršeno proizvodivoj samohodnoj varijanti (izrađenoj na šasiji domaćeg terenskog vozila FAP) predstavlja potpuno ostvarivo rešenje za stvaranje domaćih samohodnih artiljerijskih korpusa – potpuno motorizovanih formacija sa 5 diviziona od po 3 baterije, te sa 6 oruđa u bateriji – kadrih da vrše česte i snažne vatrene udare objedinjavajući gipkost, domet i mogućnosti manevrovanja putanjama, te stoga rapidno prilagodljivih svim taktičkim situacijama u kojima je očuvanje sopstvenih ograničenih ljudskih resursa od primarnog značaja.

Slika

Prototip domaće samohodne varijante haubice M 56 kalibra 105 mm na šasiji kamiona FAP

Još je neshvatljivija odluka Direkcije za nabavke, koja je ovom prilikom na prodaju ponudila čak 282 tenka T-55 – sredstva koje po raznovrsnosti upotrebe, borbenoj moći, taktičkoj pokretljivosti i logističkim potencijalima predstavlja jedan od najznačajnijih faktora za iole uspešnu i ostvarivu transformaciju vojske RS u savremenu i respektabilnu pokretnu armiju KoV!

Slika

Na prodaju ponuđeni tenkovi tipa T-55 OS RS

Šta je to tako dragoceno u vozilu koje se budzašto nudi na prodaju mešetarima repro-materijala za metalnu industriju i lakom profitnom ćaru sklonim oružarskim džambasima - snabdevačima neuralgičnih regiona planete? Robusna, univerzalno prilagodljiva, nezahtevna i neverovatno otporna šasija podesna za prilagođavanje najrazličitijim borbenim namenama!

Analizom savremenih tendencija u razvoju oklopnih transportera i borbenih vozila pešadije, kao i vlastitih iskustava iz trupne upotrebe domaćeg BVP M-80, još je danas već davne 1987. bilo uočeno da dotično vozilo u oblasti zaštite transportovanog vojnog personala i vatrene moći sve više zaostaje za potrebama savremenog vojišta. Nedovoljna vatrena moć topa od 20 mm, odsustvo sistema za upravljanje vatrom i stabilizacije glavnog oruđa, nužnost gađanja sa zastanaka uz sledstveno povećanje rizika da vozilo bude pogođeno protivoklopnim sredstvima, zaostajanje probojnosti protivoklopnih raketa kojima je vozilo naoružano za oklopima novih tenkova, te ponajviše sve slabiji nivo oklopne zaštite vozila nametali su iznalaženje novih rešenja, koja racionalnom utilizacijom šasije tenka T-55 bukvalno stoje nadohvat ruke.

Izraelska vojska npr. još od 1989. god koristi oklopni transporter Ahcarit, koji je nastao modifikacijom zaplenjenih arapskih tenkova T-54/55. Modifikacijom 276 zaplenjenih tenkova dobijen je izvanredno zaštićeni oklopni transporter, koji obezbeđuje prohodnost i pokretljivost tenka uz apsolutno sigurnu zaštitu za 10 vojnika i to ne samo od svog streljačkog oružja potencijalnih protivnika, već i od projektila ručnih protivoklopnih raketnih bacača i protivoklopnih vođenih raketa.

Slika

Teški oklopni transporter Ahcarit – uspešna i izuzertno korisna modifikacija starog sovjetskog tenka T-55

Izraelski stručnjaci su za razliku od tzv. proatlantskih eksperata – pobornika jeftinih i transportabilnih, ali terenski ograničeno prohodnih i opasno nezaštićenih oklopnih transportera-točkaša (Patrija, Pandur, Pirana, BTR-90, Lazar) poodavno shvatili da se oklopnim grenadirima - ukoliko oni treba da efikasno napadaju zajedno sa tenkovima na PT oruđima saturiranoj vojišnoj prostoriji – mora dati adekvatna oklopna zaštita, koja nipošto ne sme biti manja od one u tenkova!

Štaviše, zemlje naslednice SSSR-a otišle su u koncepcijskom pogledu još i dalje, uvidevši da su pored zaštite oklopnim grenadirima zarad istinske efikasnosti dejstva potrebna i daleko teža i vatreno sposobnija oruđa. Stoga je ruska kompanija „Transmaš” preradila stari, dobri T-55 u teški BVP koji je uz izvanrednu zaštitu (ekvivalent debljine oklopnih ploča iznosi 600 mm!) naoružan respektabilnim i nadasve efikasnim oružjem – potpuno stabilizovanim automatskim topom kalibra 30mm i lanserom POVR „Konkurs” (AT-5 Spandrel), odnosno automatskim bacačem granata ATS-17

Slika

Teško borbeno vozilo pešadije BTR-T

Potencijali upotrebe šasije T-55 time, međutim, ni najmanje nisu iscrpeni. Štaviše, predstavljaju od strane domaćih stručnjaka već odavno elaboriranu temu!

Još se početkom ratnih dejstava na prostorima bivse SFRJ uvidelo da bi inženjerijske jedinice JNA obligatno morale imati adekvatnu oklopnu tehniku. Stoga je 2004. u Vojnotehničkom institutu urađen projekat konverzije tenka T-55 u „Vozilo inženjerijsko univerzalno” – VIU-55 Munja. Tenkovi T-55 su sa raskompletiranim kupolama i naoružanjem predati iz preduzeća „14. oktobar” u Kruševcu, odnosno preduzeća „Zavarivač” u Vranju u Tehničko-remontni zavod Čačak, u kojem je jedno vozilo zaista i konvertovano (šasija 19057). Štaviše, ova potpuno uspešna i preko potrebna modifikacija tenka prikazana je javnosti na izložbama naoružanja i vojne opreme„Partner” 2005. i 2007. te ponuđena stranim kupcima, ali do nabavke vozila za potrebe vojske RS kojima bi bili bitno unapređeni borbeni potencijali OS u operacijama savremene pokretne armije KoV nije došlo!

Slika

VIU-55 Munja - savršeno uspela domaća konverzija tenka T-55 u borbeno inženjerijsko vozilo

Šasija starog, dobrog T-55 pruža upravo fenomenalne perspektive i u oblasti protivvazdušne odbrane. Ukoliko se prisetimo analize dejstava PVO SRJ tokom razorne NATO agresije iz 1999. godine, lako možemo utvrditi da je manevar, uz primenu adekvatnog maskiranja i obmanjivanja, bio krucijalni element uspešnog delovanja jugoslovenskih snaga PVO. Manevar raketnih jedinica PVO vršen je posle svakog dejstva po neprijateljskoj avijaciji, ili uključenja radara na zračenje. Insistirano je da se na uređenim položajima ne ostaje duže od 24 časa čak ni u slučaju kada nije dejstvovano i kada aktivna elektronska sredstva nisu uključivana, budući da je zadržavanje raketnih i radarskih jedinica na položaju - bez obzira na to da li su dejstva po neprijatelju vršena ili nisu - značila garantovano otkrivanje i sledstveno dejstvo avijacije NATO u najskorijem vremenu.

Manevar jedinica opremljenih samohodnim integrisanim sistemom PVO 2K12 „Kub” (SA-6 Gainful) nije bio problematičan. No manevar raketnih jedinica naoružanih tokom rata potvrđeno najefikasnijim raketnim sistemom PVO S-125 „Neva” (SA-3 Goa) bio je izvanredno otežan, izrazito naporan i znatno je uticao na operabilnost ovih jedinica kao i na zamor borbenih posluga. Za premeštanje sistema je u povoljnim meteorološkim uslovima bilo potrebno 10-12 časova, a u nepovoljnim pak 13-16 časova!

Slika

Stacionarna lansirna platforma 5P73 za rakete 5V27D RS PVO S-125 „Neva”

Štaviše, manevar RPV diviziona nije bio uslovljen samo mogućnostima personala, već i brojem rezervnih vatrenih položaja i mogućnostim za njihovo uređenje. Karakteristike zemljišta, naseljenost, postojanje putne mreže i mogućnost uspostavljanja žičnih veza bili su ograničavajući faktori koji su itekako doprinosili umanjenju odbrambenih mogućnosti zemlje. Stoga upravo frapira činjenica da naši „odbrambeni eksperti” nisu opazili savršeno izvedivu i suštinski bitnu šansu za unapređenje borbenih potencijala sistema S-125 koja je moguća konverzijom postojećih šasija tenka T-55 – šansu za stvaranje bitno unapređenog, samohodnog, mobilnog sistema S-125:

Slika

Cenrex Newa SC S-125M na šasiji tenka T-55

Uprkos tome što je akademik A. A. Raspletin odmah po usvajanju sistema S-125 u naoružanje predložio da se za potrebe sovjetske trupne PVO izradi samohodni kompleks S-125 ova ideja nije bila realizovana sve do 2001, kada je Poljska konvertovala deo svojih tenkova tipa T-55 (WZT-1) u visokomobilni sistem PVO Newa SC, u kojem je pored uvođenja samohodne lansirne platforme izvršena i digitalizacija analognih komponenti sistema.

Štaviše – Kuba je 2006. javno prikazala sopstvenu modifikaciju mobilnog raketnog sistema PVO na šasiji T-55...

Slika

Kubanska varijanta samohodnog sistema S-125 na šasiji tenka T-55

...a takođe i veoma intrigantnu samohodnu lansirnu platformu za RS PVO S-75 „Dvina” (SA-2 Guideline):

Slika

Kubanska samohodna lansirna platforma sistema S-75 „Dvina”

Da su – kao što nisu! – još pre agresije NATO-a bile realizovane ove u potpunosti ostvarive konverzije „zastarelog” tenka T-55 celokupni tok borbenih dejstava tokom vazdušnog rata nad SRJ iz 1999. mogao je da izgleda sasvim drugačije. No ako je odsustvo implementacija pomenutih sistema bilo usled tadašnje uskogrudosti, indolentnosti i neshvatanja i dovelo do svima znanih tragičnih posledica, ne postoji nikakav racionalan razlog da se tim svrsishodnim i neophodnim konverzijama ne pristupi sada. Nesavladivih tehno-ekonomskih problema koji bi sprečavali njenu realizaciju nema. Jedinu stvarnu prepreku predstavlja još uvek žalosno prisutni misaoni šematizam koji ubija kreativni duh kao jedini istinski garant postizanja sigurnog uspeha.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Нижний Тагил: Восточное шоссе — дорога на Верхнюю Салду

T-14 Армата - новейший танк Российской Федерации



;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Ни дня без сенсации: ТБМП Т-15 на шасси унифицированной платформы Армата



Слава Уралвагонзаводу!!! Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »



Amerikanci testirali "pametni" metak koji menja putanju u letu

Odbrambena agencija za napredna istraživanja i projekte (DARPA) obelodanila je rezultate sa novog uspešnog testiranja "pametnog metka" koji menja svoju putanju u vazduhu.

Novi metak namenjen je za mete koje se ciljaju sa velike udaljenosti, a prednost "pametnog metka" je ta što olakšava pogađanje meta koje su u pokretu. Program koji je razvio ovu tehnologiju naziva se "EXACTO", a finansira ga pomenuta DARPA.

- Za vojne snajperiste ciljanje pokretne mete u nepovoljnim uslovima, kao što su jak vetar i prašnjavi tereni kakvi se obično nalaze u Avgansitanu, veliki je izazov sa sadašnjom tehnologijom. Važno je da snajperisti brzo lociraju mete i budu precizni, jer svaki promašaj je potencijalno opasan za naše trupe jer može da oda položaj - objašnjavaju stručnjaci iz Darpe.

Oni napominju i da je novi sistem prvi ikada osmišljen za navođenje malokalibarskih metaka.

Trenutni svetski rekord za ubistvo sa velike razdaljine drži vojnik Kreg Harison iz britanske vojne konjice koji je 2009. ubio talibana sa 2.24 kilometra udaljenosti. Harison je povukao obarač oko 914 metara dalje od navedenog makismlanog dometa snajpera koji je koristio u tom trenutku.

Taliban je bio toliko daleko da je metku trebalo skoro cele tri sekunde da pogodi metu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Eh, lako je puvati se u sukobu sa tehnički zaostalim neprijateljem... Voleo bih ja da vidim vrlog snajperistu Harisona u onom momentu kada bi se na vojišnoj prostoriji suočio sa sledećim uređajem:

Прибор обнаружения оптических средств и наблюдения „Антиснайпер”



P.S: Prikazani uređaj kadar je da putem data-linka u slučaju potrebe prenese u realnom vremenu otkriveni položaj vrlog snajperiste i pratećem bataljonskom samohodnom oruđu za neposrednu podršku pešadije, minobacaču 2К32 od 82 mm.

Slika

A u tom slučaju ja pak za dalji opstanak vrlog snajperiste na modernom vojištu zaista ne bih dao ni pet para. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »

Amerikanci napravili pušku koja NE PROMAŠUJE

Američka vojska planira da testira "pametnu" pušku koja može da pogodi vojnike zaštićene iz zaklona. Testovi, planirani za početak naredne godine, poslužiće za praćenje učinka puške poznate pod imenom XM25 Sistema za napade protiv prirodnog zaklona.

Puška, koju je napravila kompanija "Orbital ATK", ima u sebi ugrađen "sistem za otkrivanje mete i kontrolu vatre". što i vojnicima s osnovnim pucačkim veštinama omoguća da pucaju iz nje.

Koristi metke koji su programirani da eksplodiraju tek kada pređu zadatu daljinu, omogućavajući da se na neprijatelje puca gde god da se kriju.

Domet puške je 700 metara, što omogućava pogađanje meta koje su daleko van dometa konvencionalnih pušaka.
Ona koristi laser i "pametni" softver za određivanje tačne udaljenosti od mete. Vojnik onda može da doda ili oduzme do tri metra prilikom nišanjenja kako bi mecima raščistio zaklon i poslao ih da eksplodiraju iznad ili po strani mete.

Vojnici će moći da koriste ove puške prilikom potrage za snajperistima skrivenim u rovovima, umesto zvanja u pomoć ratne avijacije.

Metak od 25 milimetara sardži čip koji prima radio signal puške koji utvrđuje tačnu razdaljinu do mete.
Amerikanci su 2010. poslali prototipove XM25 u Avganistan da bi videli kako će se ove puške pokazati u borbenim uslovima. Potpukovnik Kristofer Lener, menadžer ovog projekta, opisao je pušku kao "oružje koje menja pravila igra" i koje će druge države pokušati da iskopiraju.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vojska

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

Rockwell International & Messerschmitt-Blohm-Bölkow X-31



Das unumstrittene König der Nahkampf seit 1993.Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

ЗАО Инновационные Оружейные Технологии - Российский прицельный комплекс ЛФ640 Мк2 для снайперов



Вот это техника. Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vojska

Post od Upravnik »

Рано ујутро 7. априла 2017. године бродови америчке ратне морнарице извршили су напад крстарећим ракетама Томахавк на сиријску авио-базу Шајрат у провинцији Хомс. Укупно је испаљено 59 ракета. Према прелиминарним подацима погинуло је 5 сиријских војника и оштећено је или уништено највише 15 авиона сиријског ратног ваздухопловства.

Од 2016. године Шајрат је користила и руска авијација у Сирији. Између осталог, тамо су били базирани борбени хеликоптери Ми-24, Ми-35, Ка-52 и Ми-28. Непознато је да ли су се на аеродрому у тренутку напада налазили припадници руске војске, али је саопштено да је већи део војне имовине сиријске војске склоњен уочи напада, пише портал Defence.ru.

Коментаришући овај догађај, војни експерт, сарадник Центра за комплексна европска и међународна истраживања „Високе школе за економију” Василиј Кашин је рекао да је напад извршен огромним бројем крстарећих ракета, што је очигледно требало гарантовано да онемогући моћну противваздушну одбрану на објектима.
Pitanje za Predraga Lazanskog Popovića, vojnog eksperta:
- Elem, zašto ovaj napad nisu mogli da osujete divizioni S-300 i S-400 instalirani u bazama Hmejmim i Tartus?
(Politički razlozi, ako ih ima, me ne interesuju)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vojska

Post od Bibliotekar »

A ko to kaže da nisu mogli da osujete? :ugeek:

Mogli su. Ali nisu hteli, pošto su SAD pre nanošenja raketnog udara obavestile RF o predstojećem napadu, a sa udar planirale tako da ne pogode ni jedan jedini ruski objekat. Štaviše, deo tehnike iz baze Šairat je čak izvučen i premešten na druga mesta. Poletno-sletna pista takođe je ostala praktično neoštećena...

Slika

... a pogođeni su kaponiri u kojima se pretežnim delom nalazila utilizaciji namenjena tehnika...

Slika

Uveravam Vas da bi eventualni napad na vazduhoplovnu bazu Hmeim izgledao umnogome drugačije. :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vojska

Post od Upravnik »

Спасибо за разъяснение! :D
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju