Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vesti

Post od branko »

Avgustovski desant filozofa na Atinu

Više od 2.000 vodećih filozofa sveta, među kojima Jirgen Habermas i Umberto Eko, očekuje se u Atini u avgustu tokom sedam dana zajedničkog razmišljanja i razmatranja.

Statua drevnog filozofa Sokrata kod Akademije jedno je od ključnih mesta drevne atinske filosofije na kojima će se okupiti mislioci iz celog sveta na svom 23. kongresu, objavljeno je u Atini.

Mesto Platonove akademije - brdo Pnika, usred Atine, nedaleko od Akropolja, gde su građani još 507. godine pre naše ere počeli da održavaju sednice svoje narodne skupštine, Aristotelov Licej i crkva Aja Fotini na reci Ilisos - mesto gde se odvija dijalog Platonove Fedre, ugostiće neke od vodećih svetskih filozofa koji se okupljaju da diskutuju na temu "Filozofija kao istraživanje i način života".

U godini kada se navršava 2.400 godina od osnivanja Platonove

Akademije, cilj skupa je da ponovo analizira klasične korene filosofije i da protumači probleme ljudi 21. veka, da prenese poruke o vrednosti, stavu, duhovnoj orijentaciji i javnom nastupu savremenih filozofa.

Očekuje se više od 2.000 filozofa iz 105 zemalja, među njima i vodeći kao što su Jirgen Habermas, Umberto Eko, Tomas Kalvo, Enriko Berti, Aleksandar Nehamas i Jorgos Anagnostopulos.

Kongres, koji traje od 4. do 10 avgusta, u organizaciji Međunarodne federacije filozofskih društava i Filozofskog društva Grčke, održava se pod pokroviteljstvom Uneska i predsednika Grčke Karolosa Papuljasa.

Svečano otvaranje kongresa biće u Amfiteatru antičkog vladaoca Heroda Atičkog, uz veliki koncert u čast učesnika. Većina sednica će biti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Atini.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Cenovnik crkvenih usluga za 2013. ili kako zaraditi Audi A6!

Članak objavljen: 26.05.2013 u 9:00 časova

Brojne nedoumice ovih dana zapljuskuju domaću javnost a svakako jedna od najvećih je turbulentno stanje u vrhu Srpske pravoslavne crkve. Nakon skandaloznih video snimaka bivšeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende, koji se dovodi u sumnju da je imao nedozvoljene odnose sa mladićima i maloletnicima, krenula je lavina - od vladike Grigorija, koji je izneo mišljenje da će Kačavenda zbog pederastije odgovarati pred crkvenim sudom, preko neprimerenih izjava mitropolita Amfilohija i umirovljenog zahumsko-hercegovačkog i primorskog vladike Atanasija na mitingu kosovskih Srba u Beogradu, inicijative za kanonizaciju Petra Petrovića Njegoša (koja je povučena), pa sve do slučaja prebijanja monahinje Mihaele (78) od strane sveštenika dok je ispred Saborne crkve u centru Kragujevca sakupljala priloge za manastir Pravedni Jov. Vladika bački Irinej je u svojstvu portparola Srpske pravoslavne crkve kritikovao medije zbog načina izveštavanja o aktivnostima i životu Crkve.
Na forumima se vode žestoke debate o SPC a nezaobilazno pitanje je i materijalno stanje sveštenih lica, dok ekonomska kriza uveliko potresa Srbiju. Svoje mišljenje o tome iznela je i Sonja Pavlović na svom blogu mindreadingsblog.wordpress.com, gde je objavila fotografije iz crkve Svetog Đorđa u Boru.
“Da li Srpska pravoslavna crkva ima cenovnik usluga? Formalno, ne. Da li sveštenici naplaćuju usluge, kao što su krštenja, opela, venčanja…? Ukoliko vam je u prethodnih deceniju – dve bila potrebna neka od njih, verovatno biste na drugo pitanje odgovorili sa “Da”. Ne i priličan broj čitalaca jednog od skorašnjih postova na ovom blogu. Ne ulazeći u istinitost pojedinačnih ličnih iskustava – da “popovi ne traže novac za krštenje” – prilažem fotografije cenovnika Crkve Sveti Đorđe, u Boru, sačinjene 12. maja ove godine, na dan Svetog Vasilija Ostroškog”, navela je na svom blogu Sonja Pavlović.
Da li su i ove fotografije, poput slika limuzina parkiranih ispred Patrijaršije tokom Svetog arhijerejskog sabora SPC, tek plod novinarske mašte ostavljamo čitaocima da procene.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

AMERIČKI ISTORIČAR: Rimljani su izmislili Isusa Hrista

Džozef Atvil, američki istoričar i stručnjak za Bibliju tvrdi kako je rimska aristokratija izmislila priču o Isusu s ciljem da smiri pobunjene Jevreje. On je te tvrdnje izneo još 2007. u knjizi “Cezarov mesija”, ali će otkriće, zajedno s brojnim dokazima, predstaviti u Londonu 19. oktobra.

Kako prenosi Index.hr, mnogi stručnjaci njegovu metodologiju dovode u pitanje. Vernici su u šoku, jer Atvil tvrdi da iza priče o raju i zagrobnom životu stoji želja moćnika da tlače narod i bogate se na njegov račun.

Američki istoričar se poziva na zapis “Ratovi Jevreja” koji je, tvrdi on, jedini istorijski izvor iz Judeje, napisan u prvom veku, i poredi ga sa Biblijom.

- Uočio sam niz paralela. Biografija Isusa konstruirana je na ranijim događajima, a prvenstveno na biografiji cara Tita Flavija - objašnjava Atvil.

Slične teorije postoje godinama, a Atvilova se ponovno našla u centru pažnje zbog najavljenog predavanja.

- Nakon što su Rimljani neuspešno isprobali sve konvencionalne oblike ratovanja, započelo je psihološko ratovanje. Tada je nastala i priča o „miroljubivom Mesiji“. On ne podstiče na rat, već poziva na „okretanje drugog obraza“ i podstiče Jevreje da plaćaju porez Rimu (daju caru carevo) – objašnjava naučnik.

Iako neki smatraju kako je ovo “početak kraja hrišćanstva”, Atvil smatra kako je reč o preuveličavanju i dodaje da će ovo samo pomoći pojedincima da raskrste s hrišćanstvom.

- Hiršćanstvo je mnogima uteha, ali istovremeno može biti i vrlo štetna i perfidna metoda ispiranja mozga koja je dovela do slepog prihvatanja siromaštva, ropstva i ratova – objasnio je američki istoričar.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

ČUDO NEVIĐENO: Na freskama i biznismeni

Iako mnogi misle da im tamo nije mesto, nije neuobičajeno da na zidu neke crkve ili hrama prepoznamo lokalnog biznismena ili političara

Slika

BEOGRAD - Šta sve sme da se nađe na freskama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Iskustvo pokazuje da sem svetaca i biblijskih prizora, mogu da se nađu i naši savremenici, predsednici i obični ljudi.

Oslikavanje ktitora pravo je koje nije sporno, ali ipak u tome treba imati meru, smatraju verski analitičari.

Iako mnogi misle da im tamo nije mesto, nije neuobičajeno da na zidu neke crkve ili hrama prepoznamo lokalnog biznismena ili političara. Najčešće je reč o ljudima koji su finansirali izgradnju crkve - ktitorima. Na pitanje kakav je stav crkve, dobijen je odgovor da se SPC tome ne protivi.

Biznismen rame uz rame sa svetiteljem. Tako je bar na zidu hrama "Rakitovo" kod Jagodine. Vidno mlađi nego danas, Miodrag Nikolić svetom Luki daruje hram, čiji je ktitor. "To nije bila moja želja. To je vladika Savo insistirao i tražio da se postavi sa leve strane lik ktitora", kaže Nikolić. Mesto među besmrtnima nije tražio ni čačanski biznismen. Milenka Kostića i njegovu porodicu, freskopisac je smestio u barku kojom plove spaseni.

"Uopšte nemam nekih problema da se nelagodno osećam. Dosta sam tim crkvama pomagao i dan danas im pomažem. Vrlo se osećam prijatno", kaže Kostić.

Iako freske biznismena, političara, javnih ličnosti nailaze na oprečne komentare u javnosti, činjenica je da oni koji pomažu ili potpuno finansiraju izgradnju crkve imaju pravo da budu oslikani. Takva praksa beleži se i u Grčkoj i Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Upravnik Galerije fresaka Bojan Popović kaže da to spada u ktitorska prava. "I kod nas u crkvi je naročito često, ali je u drugim vremenima ipak bilo uobičajeno da se predstavljaju ktitor i vladar koji predstavlja svoj narod pred celim svetom. Sačuvanih portreta kralja Milutina ima 15, Dušanovih 26-27", kaže Popović.

Profesor živopisa Akademije Goran Janićijević, kaže da s obzirom da mi tu tradiciju baštinimo, sasvim je logično da slikamo svoje savremenike. "Pitanje konteksta nije u domenu onoga koji iznosi živopis već onoga ko koncipira, a to je pre svega nadležni episkop", navodi Janićijević.

Oslikavanje ktitora pravo je koje nije sporno, ali ipak u tome treba imati meru, smatraju verski analitičari. "Ko daje ne treba od toga sebi da daje reklamu i misli da od toga treba da u budućnosti ima neke poslovne privilegije. Čiste duše i punih ruku dobiće nagradu u carstvu nebeskom", ističe verski analitičar Živica Tucić.

Kroz istoriju Srpske pravoslavne crkve, ktitor je obično oslikavan kako u ruci drži maketu crkve, a njegovo ime klesalo se u kamenu na ulasku. Ktitor ne može biti svetitelj i ne oslikava se sa oreolom. Da bi donator bio oslikan na zidu crkve, mora dobiti ktitorsku povelju. Nekada nije bilo tako, ali danas se može desiti da jedna crkva ima i po nekoliko desetina donatora. Ipak, ne treba očekivati se svi dobiju fresku sa svojim likom tik uz svetitelje.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Djevoka iz Sirije kamenovana zbog Fejsbuka

Slika

Mlada devojka kamenovana je na smrt u Siriji od strane militantnih grupa jer je koristila društvenu mrežu Fejsbuk.

Fatum al Jasim odvedena je pred šerijatski sud nakon što je uhvaćena u korišćenju ove mreže u Raki, Sirija. Ovo se prema tamošnjem zakonu izjednačava sa preljubom, te je sud naredio da devojka bude kamenovana.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Naučnici: Papirus koji spominje Isusovu ženu je autentičan

Komadić drevnog papirusa u kojem se spominje Isusova žena nije falsifikat, rezultat je naučne analize kontroverznog teksta, izjavila je danas grupa američkih istraživača.

Pergament, za koji naučnici veruju da potiče iz Egipta, sadrži nekoliko nepotpunih redaka teksta pisanog drevnim egipatskim koptskim jezikom. U njemu piše: "Isus im je rekao, moja žena" i još "Ona će moći da bude moj učenik".

Otkriće papirusa 2012. godine podiglo je veliku prašinu. Budući da u hrišćanskoj tradiciji Isus nije bio oženjen, to je ponovo podstaklo debatu o celibatu i ulozi žene u crkvi.

Slika

Vatikanski list ga je proglasio falsifikatom, zajedno sa jednim delom stručne javnosti koja sumnja u njegovu autentičnost na temelju brojnih gramatičkih grešaka i neizvesnog porekla.

Najnovija naučna analiza smećkastog fragmenta i mastila, kao i rukopisa i gramatike, ukazuje da je reč o drevnom dokumentu.
"Nije pronađen nijedan dokaz da je posredi prevara novijeg datuma", saopšteno je iz odseka za religijske studije Univerziteta Harvard.

Papirus, veličine osam puta četiri centimetara, najverovatnije potiče iz perioda između šestog i devetog veka, a mogao je najranije nastati u drugom veku, navode se u studiji koja je objavljena u časopisu Harvard Teolodžikal Rivjuv.

Radiokarbonsko datiranje i analiza mastila pomoću mikro-Raman spektroskopije obavljeni su na Kolumbija i Harvard Univerzitetu kao i na Institutu tehnologije Masačusetsa.

"Naučni tim je zaključio da su hemijski sastav papirusa i obrazci oksidacije istovetni kao i kod starih papirusa upoređenjem fragmenta jevađelja Isusove žene sa fragmentom Jovanovog jevanđelja", navodi se u studiji.

Samo poreklo papirusa je nepoznato. Karen King, profesorka istorije ranog hrišćanstva na Harvardu, dobila ga je 2012. od privatnog kolekcionara koji je želeo da ostane anoniman.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Vatikan dao "zeleno svetlo" isterivačima đavola

Vatikan je zvanično priznao Međunarodno udruženje egzorcista, grupu od 250 sveštenika iz 30 zemalja koji se bave isterivanjem đavola.

Prema pisanju katoličkog glasnika Oservatore romano, Vatikan je odobrio statut organizacije i priznao ovu grupu po crkvenom pravu.

Sadašnji rimokatolički poglavar, papa Franja, mnogo češće od svojih prethodnika pominje đavola. Prošle godine je viđen kako spušta ruke na glavu čoveka navodno opsednitog demonima, čin koji su egzorcisti opisali kao molitvu za oslobađanje od sotone.

Predsednik udruženja, sveštenik Frančesko Bamonte, pozdravio je odluku Vatikana i kazao da je "egzorcizam oblik dobročinstva prema ljudima koji pate".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

BLIŽI SE KRAJ RASKOLA Papa pozvao na jedinstvo katoličke i pravoslavne crkve

Poglavar Rimokatoličke crkve Franja danas je u Istanbulu apelovao na jedinstvo katoličke i pravoslavne crkve i dodao da taj istorijski korak traže žrtve ratova i mladi.

"Jedino što tražimo katolička crkva i ja, to je zajednica s pravoslavnim crkvama", rekao je papa u prisustvu patrijarha Vartolomeja, s kojim je prethodno održao zajedničku liturgiju. Franja je posle toga od Vartolomeja zatražio blagoslov za sebe i katoličku crkvu.

To je, kako navodi agencija Asošiejted pres, izraz popuštanja i izražavanja poštovanja prema pravoslavnoj crkvi, što je deo papinih nastojanja da okonča raskol dve crkve, koji traje od 1054. godine.

Papa Franja i Vartolomej su takođe pozvali na okončanje progona hrišćana u Siriji i Iraku i pozvali na dijalog s muslimanima, čime je, kako ocenjuje AP, trodnevna poseta pape Turskoj zaokružena izrazom jedinstva.

Franja i Vartolomej su u zajedničkom saopštenju pozvali lidere regiona da povečaju pomoć žrtvama ekstremističke grupe Islamska država, a posebno da dozvole hrišćanima, koji su u toj oblasti prisutni 2.000 godina, da ostanu na svojoj rodnoj zemlji.

"Užasna situacija hrišćana i svih koji pate na Bliskom istoku traži od nas ne samo da se stalno molimo već i da odgovorimo na pravi način u ime međunarodne zajednice", naveli su u saopštenju Franja i Vartolomej.

Franja, koji predstavlja Katoličku crkvu sa 1,2 milijarde vernika, i Vartolomej, duhovni vođa 300 miliona pravoslavaca na svetu, pozvali su na "konstruktivan dijalog" sa islamom "zasnovan na međusobnom poštovanju i prijateljstvu".

"Inspirisani zajedničkim vrednostima i osnaženi iskrenim bratskim osećanjima, muslimani i hrišćani su pozvani da sarađuju u ime pravde, mira i poštovanja dostojanstva i prava svake osobe, posebno u onim regionima gde su svojevremeno živeli vekovima u mirnoj koegzistenciji a sada tragično zajednički trpe užase rata", rekli su poglavari dve crkve.

Papini sastanci s turskim zvaničnicima su, prema ocenama analitičara, više bili razgovor gluvih. Na sastanku s turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, svako je održao svoj govor, ali prave razmene nije bilo, navodi agencija Frans pres.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Kraj raskola zapravo nije ni na vidiku! Fundamentalni doktrinarni problem, naime, uopšte nije razrešen:

Slika

Osim u slučaju da tzv. vernici zapravo blagog pojma nemaju o samoj suštini njihovog vlastitog vjeruju. Što je, inače, sasvim moguće. :twisted:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Историјски говор руског патријарха Кирила у Државној Думи – поучан и за Србију

ПОГЛАВАР РПЦ ГОВОРИО О ОПСТАНКУ И ПОБРОЈАО ПЕТ КЉУЧНИХ ЕЛЕМЕНАТА РУСКЕ ЦИВИЛИЗАЦИЈЕ


Поглавар РПЦ оценио да је Древна Рус народу донела – ВЕРУ, период Руске империје – ДРЖАВНОСТ, Октобарска револуција – идеју ПРАВЕДНОСТИ, совјетски период – идеју СОЛИДАРНОСТИ, а Путинова епоха – ДОСТОЈАНСТВО
УПОЗОРЕЊЕ: Данас се наша земља налази на прагу новог историјског избора, нове етапе развоја. У овом тренутку ми треба да размислимо о томе како да не копирамо нешто према старим шаблонима, већ да уздижући се до нивоа истинског друштвеног стваралаштва дођемо до синтезе новог погледа на свет
УКАЗИВАЊЕ: Посебан значај имају утврђивање идеала социјалне праведности и његово ново осмишљавање, укључујући наше стечено историјско искуство. Нисмо увек у нашој историји успевали да чувамо јединство друштва преко социјалних баријера. И данас са тим имамо проблема, посебно у периоду кризе, а те проблеме могу да искористе наши душмани
ОПОМЕНА: Идеја апсолутног вредносног приоритета слободе, слободе избора, наглашавам, и одустајање од приоритета моралне норме, постали су за западну цивилизацију својеврсна темпирана бомба, чији убитачни ефекат постаје у пуној мери видљив тек нама, људима XXI века
ОПОМЕНА 2: Ако се у појам моралности и праведности уноси релативност, онда се сам тај појам урушава. Добро је оно што је добро за велику Немачку, то је – позната теза
ОПОМЕНА 3: Политика је – надградња. Основна област је – област вредности. А ту основу вредности ниједна партија у Русији не треба да руши. Зато што онда неће бити Русије


ДО САДА је Поглавар Руске православне цркве само једном говорио са трибине парламента, али је тада, у септембру 1990., патријарх Алексеј Други само учествовао у Врховном совјету СССР-а у дискусијама о закону о верским организацијама, који је тада донет.

Сада је патријарх Кирил наступио не само у оквиру редовних заседања парламента, која се одржавају сваке године као део Божићних беседа РПЦ, него се у свом опширном говору са трибине у сали заседања Државне Думе обратио депутатима.

Већ сама та чињеница има огроман симболични значај – власт престаје да зазире од сарадње са Руском црквом, схватајући да она није нека друштвена организација или корпорација, већ само руско друштво, његова духовна спона, темељ на којем се на крају и држи читава држава. А патријарх персонификује не само свештенике и монахе, парохијане и „дошљаке“ РПЦ, већ саму руску веру, руску традицију, руску цивилизацију, коначно и руски народ који је управо кроз православље дефинисао не само свој однос према Богу (чак и онда када је рушио храмове), већ и градио своју државу и обликовао њен идеални лик.

Заправо, ми имамо три симбола руске традиције, три њена чувара, три штита помоћу којих се брани руски народ: веру, државу и армију. А ако је председник још и врховни главнокомандујући, персонификујући на тај начин државу и војску, онда патријарх симболизује веру, идеале и вредности. Он је са трибине Државне Думе управо о вредностима и говорио, посебно наглашавајући значај једне од наших темељних вредности – праведности.

„Данас се наша земља налази на прагу новог историјског избора, нове етапе развоја. У овом тренутку ми треба да размислимо о томе како да не копирамо нешто према старим шаблонима, већ да уздижући се до нивоа истинског друштвеног стваралаштва дођемо до синтезе новог погледа на свет. Његов циљ је у томе да узмемо све што је било најбоље у нашој прошлости и да на тој основи изградимо темељ за будућност.

У том контексту посебан значај има утврђивање идеала социјалне праведности и његово ново осмишљавање, укључујући наше стечено историјско искуство. Нисмо увек у нашој историји успевали да чувамо јединство друштва преко социјалних баријера. И данас са тим имамо проблема, посебно у периоду кризе, а те проблеме могу да искористе наши душмани.

Због тога тежња ка праведности не сме да уноси неслогу у друштво и да нас води у нови круг мржње и раздора, већ да служи за постизање социјалне хармоније и за испуњавање конкретним садржајем не само политичких него и социјално-економских права наших грађана“.

Није први пут да у последње време Патријарх говори о социјалној праведности – и као о најважнијој компоненти друштвеног „симбола вере“ Руса и као о изазову пред којим су се сада нашле власт и држава.

При том, социјалну праведност у руској историји Патријарх у првом реду повезује са револуцијом, са совјетским периодом, што је посебно значајно да се чује управо из уста поглавара Цркве која је тако много пропатила због бољшевика. У Патријархов списак националних вредности улази и оно што је он истакао као принципијелно најважније у различитим епохама руске историје, а све то заједно и обликује национални идентитет. Вера, државност, праведност, солидарност и достојанство су – пет кључних елемената из пет епоха наше историје:

„Древна Рус, Света Рус је – доминанта светости и висине људског духа. А ми смо означили ту вредност речју „вера“.

Руска империја која је невелику земљу претворила у велику светску империју од океана до океана. А ми смо нашли реч која прекрива ту реалност – „државност“.

Затим револуција. Нико није имао аспирација и жеље да покаже псеудонародску слику те страшне појаве. Ипак, поставља се питање: а да ли је било нечег доброг? Или само крв? Само утицај иностраних центара? Само наметање Русији другачијег, њој несвојственог начина живота? А нешто позитивно, да ли је било? Или само глупо, извините, слепо спровођење директива из иностранства преко одговарајућих политичких снага унутар земље? Ми смо одговорили – било је. Тежња људи према праведности. Да није било те тежње никаква пропаганда не би функционисала.

А у совјетско време? Чим почнемо да говоримо о совјетском времену једни идеализују, други демонизују. А да ли је било нешто што је то време изнедрило и што ми данас са сигурношћу можемо да прихватимо и укључимо у сопствену филозофију живота? Било је. Солидарност. И никада не треба заборавити подвиг нашег народа. И не само ратни подвиг. И те исте комсомолце који су ишли на ледину и градили БАМ не добијајући за то ни награде ни привилегије. То је осећање заједништва, жеља да се заједничким напорима учини добро за своју земљу. Дакле, солидарност.

И на крају, нова Русија. Господе, шта се све не говори поводом нове Русије. Ми смо почели да наглашавамо људска права, права људи, људско достојанство, слободе. Зар то може да се игнорише и каже да је све лоше? И ову епоху означили смо речју „достојанство“.

Ово нису апстрактна историјско-филозофска трагања – то је покушај да се дефинишу оне споне којима се тако ругају наши космополити обожавајући једну-једину њима познату вредност – слободу. О слободи као инструменту за разарање човека патријарх је говорио упоређујући је са праведношћу.

„Идеја апсолутног вредносног приоритета слободе, слободе избора, наглашавам, и одустајање од приоритета моралне норме, постали су за западну цивилизацију својеврсна темпирана бомба, чији убитачни ефекат постаје у пуној мери видљив тек нама, људима XXI века, зато што су наши претходници очарани темом слободе с лакоћом подржавали новеле разних врста, укључујући и законске, не размишљајући о томе да је апсолутизација слободе избора без моралних начела смртно опасна за човека и за друштво. Зато што може да се изабере и зло.

Ми видимо у какву се драму понекад претвара погрешно схваћена слобода. Све то се дешава због тога што је из свести и живота људи искључена виша праведност и виша правда. Последице таквог отпадништва жалосне су за људско друштво. Оно постаје неспособно за живот“.

Како људско друштво у целини, тако и појединачне земље и цивилизације одричући се од разликовања добра и зла, од праведности, осуђују себе на пропаст. Русија не може и не жели да иде тим путем који води у катастрофу и она ће се не само супротстављати покушајима да буде увучена у процес осуђених на пропаст под називом „глобализација“, него и друге одвраћати од њега на све начине доприносећи сламању пројекта који је изграђен на негацији темељних начела људског постојања укључујући и принцип праведности.

„Свет у којем сада живимо често се назива постхришћанским, понекад и пострелигијским. Иза тог термина крије се ужасна дијагноза духовно-моралног стања у којем се нашло друштво многих земаља. Оно што се у њима дешава повезано је са покушајем да се предиспонирају фундаменталне, непроменљиве моралне норме, Богом утемељене у људску природу и зато апсолутне и универзалне, чија ревизија прети огромним опасностима за људско друштво.

Зато што се губе границе између добра и зла, а појам праведности који је због укорењености у моралној природи човека универзалан, интерпретира се у складу са доминантним филозофским, чак и политичким позицијама“.

Али, ако као савремено западно друштво толико претерамо да нема никакве универзалне истине, онда се „данас сматра праведним, дакле и моралним, само оно што је са новим доминантним филозофским и политичким позицијама узајамно повезано“:

„И обрнуто, другачији поглед излаже се свакој осуди све до одузимања права на постојање, демонизује се политички, идеолошки и ангажованим медијима.

Ако се у појам моралности и праведности уноси релативност, онда се сам тај појам урушава. Добро је оно што је добро за велику Немачку, то је – позната теза. И моралност је нестала. Када моралност условљавамо колективним, корпоративним, класним, идеолошким и другим факторима онда одустајемо од моралног начела“.

Пошто су одустали од универзалне више правде, људи покушавају да одрже друштво које пропада, наглашавајући идеју једнакости права, рекао је патријарх:

„У том случају слобода личности ограничава се само законима који су позвани да коригују понашање човека, да дају одговоре на то шта је дозвољено, а шта није. Међутим, погледи на тему слободе често продиру у област права уносећи у законодавни систем огромну унутрашњу напетост и погубно делујући на личну и друштвену моралност“.

Наметање норми које уништавају етику и морал одвија се преко закона који самим тим не учвршћују друштво већ га још више слабе. Патријарх је навео примере урушавања моралности:

„То је и легализација такозваних истополних заједница и легализовање еутаназије и увођење у друштвени живот неких опасних елемената јувеналне јустиције. Све те правно потврђене допуне, које понекад противрече не само моралним вредностима, него чак и здравом смислу целокупног човечанства и инстинкту самоодржања, добијају све већу подршку и признање од стране неких држава“.

Наравно, патријарх је изразио забринутост због тога што се поменуто деловање и законодавне идеје данас пропагирају, па чак и намећу Русији истакавши да ће „од енергичне позиције руских парламентараца у знатној мери зависити способност наше земље да се одупре савременим псеудо-вредностима које су погубне за личност и за људску цивилизацију у целини“.

Наде патријарха да ће домаћи законодавци бранити руску цивилизацију не заснивају се само на поимању да такав курс спроводи Владимир Путин који је несумњиви ауторитет за све парламентарне партије, већ се још ослања и на његово уверење да се у Русији обнавља солидарно, саборно друштво, дакле, и саме партије не могу међусобно да се сукобљавају у основним, суштинским питањима руског бића:

„Сматрам да у друштву, за Русију традиционалном, ако хоћете, солидарном друштву, политичке партије не треба да се такмиче у смислу супротстављања различитих вредности, на пример слободе и праведности, државности и достојанства, већ у смислу њихове хармонизације, истовременог реализовања, оваплоћења у конкретним политичким деловањима и законодавним актима, а то је – простор за политички плурализам.

Зато што људи не могу истоветно да размишљају и разликују се по образовању и по култури, по традицији, реално и по политичким приоритетима.

Зато је област политике – област надградње. Основна област је – област вредности. А ту основу вредности ниједна партија у Русији не треба да руши. Зато што онда неће бити Русије“.

Солидарност, саборност, слога – то су основе нашег вековима формираног друштвеног поретка, које се, како је показала историја, не могу искривити никаквим експериментима, али које су сада изложене најозбиљнијим искушењима.

„Тенденција хаоса и конфликта – довољно је очигледна. А тој тенденцији ми супротстављамо велику религијско-политичку синтезу, неки друштвени идеал који је преподобни Сергеј Радоњешки још у XIV веку прокламовао: поимањем Свете Тројице побеђивати мрску распру овог света. О том истом говорили су руски мислиоци у XIX веку указујући на начело саборности у нашем народном животу. Описујући тај идеал данас на језику социјалне филозофије, ми га називамо социјалним друштвом у којем ради постизања општег добра међусобно тесно сарађују различите етничко- културне, социјалне, професионалне, верске и старосне групе. У таквом друштву сарађују и међусобно се не сукобљавају народ и власт. Не сукобљавају су народи и религије. Чак и политичке партије се не сукобљавају“.

Политичке партије се нису одомаћиле у руској традицији и то не зато што вишепартијски систем код нас постоји само четврт века (пре тога је постојао 12-годишњи предреволуционарни период), већ због исконске неспојивости њиховог главног принципа – заштита и унапређивање интереса дела друштва – са основним принципом руског друштва.

Са солидарношћу, са тежњом да се интереси по правди усагласе, а не према снази и утицају, јер са таквим одређењем није могуће сматрати себе за члана конзервативне или социјалистичке партије. Отуда и извештаченост и лидерство партија, због којих тако често јадикују аналитичари који размишљају по западним шаблонима – једноставно, руски човек сувише је широк за то да себе озбиљно повезује са корпоративним интересима. Идеолошка неслагања постоје, али она у својој основи имају трагање за истином, за праведним уређењем за све и за сваког, а не жељу да се нађе математички проверени „баланс интереса и снага“ или компетентно аргументује право на власт своје класе или корпорације.

Заправо, мисао о неопходном трагању праведног уређења друштва била је и главна у патријарховој посланици Думи. Та мисао је више него актуелна две године пре 2017. и на измаку прве године глобалног вредносног конфликта са атлантским светом. Јер, ако се са оним што не прихватамо и од чега одустајемо у односу на спољни свет (од морала и од геополитике), ми већ сналазимо и сигурно ћемо се снаћи (дакле, и издржаћемо сваки притисак и прећи у контранапад), онда је са унутрашњим поретком све много компликованије.

Постсовјетски социјално-економски модел са његовим изопаченим моралним нормама („опстанак најјачег“ и „потрошња изнад свега“), без обзира на све покушаје да се реформише у правцу социјалног друштва, није још увек само жив, него и одређује много тога у нашем данашњем животу и – недопустиво је неправедан. Дакле, неодржив и осуђен на сламање – под ударом народног гнева који одбацује „страно тело“, или промишљеним и основаним реформама одозго.

Можда би било могуће да се и даље иде оним темпом којим је власт остваривала социјализацију монструма из 90-их, али сада, док траје геополитички рат и ударају по свим нашим болним тачкама, покушај да се потпали социјални раздор у време економских тешкоћа и пада животног стандарда, по свој прилици постаје, најопаснији. У суштини, управо о томе је и говорио патријарх, подсећајући да „нисмо увек у нашој историји успевали да чувамо јединство друштва поврх социјалних баријера“, и да „у вези са тим и данас постоје проблеми, посебно у периоду кризе, а те проблеме могу да искористе наши душмани“.

Само на један начин ти покушаји могу се учинити бесмисленим – путем успостављања идеала социјалне праведности (што, поред осталог значи још и најозбиљније промене у данашњем понашању и вредносним оријентацијама такозване елите). Тај рад патријарх је назвао истинским социјалним стваралаштвом које ће омогућити да се дође до синтезе погледа на свет, односно до новог осмишљавања и схватања руске идеје – вечне, али за наш народ једине идеје водиље.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Istraživanje Evropske komisije

Najviše ateista u Francuskoj, najmanje u Rumuniji


Podaci istraživanja koje je sprovela Evropska komisija govore kako u Francuskoj živi najviše ateista, a u Rumuniji gde 92 posto ljudi veruje u Boga ih je najmanje - svega jedan odsto.

Naime, u Francuskoj 40 odsto stanovnika ne veruje u nikakva nadzemaljska bića, Boga ili višu silu. Na Malti i u Turskoj čak 94 posto njih veruje isključivo u Boga, dok je u Češkoj taj postotak najmanji - samo 16 odsto. Najnesigurniji su u Luksemburgu gde se njih osam odsto izjasnilo da ne znaju šta da veruju.

Slovenci su se smestili visoko na listi ateista, gde se uglavnom nalaze severne zemlje. Od 32 države, oni su na devetom mestu: samo ih 32 odsto veruje u Boga, nešto više (36 odsto) u višu silu, a 26 odsto je ateista. Mađarska je na 14. mestu, a Italija se nalazi jedno mesto ispod Hrvatske koja je osma zemlja s najmanjim brojem ateista u Evropi. Čak 69 odsto Hrvata veruje u Boga, a 22 odsto veruje u 'višu silu'.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Portret patrijarha: Duhovni sin Bulovića i favorit Vučića

Autor:Mihailo Jovićević

Aksios - dostojan: mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije novi je patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Medijski jedan od najviđenijih vladika SPC u 60. godini je postao poglavar, nasledivši tron od pokojnog Irineja, ali da li je uistinu dostojan tog zvanja pokazaće vreme koje je pred nama. To će, umnogome, zavisti od toga da li će uspeti da napravi zdrav otklon od aktuelne srpske vlasti, koja ga je već okarakterisala kao svog favorita.

Široj je javnosti postao poznat kada je na predlog Demokratske stranke postao član REM-a, regulatornog tela zaduženog za elektronske medije. Neobična odluka: nikada ranije svešteno lice, pritom i monah, nije bilo izabrano na takvu funkciju. U REM je došao iz manastira Kovilj gde ga je doveo duhovni otac Irinej Bulović, episkop bački.

Uspon uz Vučića

Upućeni kažu da, premda ga je DS postavio u REM, pravi uspon kreće sa dolaskom na vlast SNS. Od REM-a, reći će poznavaoci lika i dela Porfirija Perića, kreće njegov lični preobražaj, koji ga dovodi do glavnog Vučićevog favorita za mesto srpskog patrijarha. Pod tim skutima, kažu isti izvori, dobro je i zaradio: osim plate u REM, i biznisa sa prodajom rakije u pomenutom manastiru Kovilj i fondacija “Privrednik”.

O raskoši svedoče i vozila koja su u posedu Mitropolije zagrebačko ljubljanske, vrednosti od nekoliko stotina hiljada evra.

Bliskost irineju Buloviću u ovom slučaju znači i bliskost vlastima. Uostalom, i pozicija u REM – mestu na kom se pogotovo poslednjih godina lome koplja u naročito osetljivim bitkama vezanim za slobodu medija – o tome sve govori.

Pretnje i klevetanja

Što je važnije njegov stav o Kosovu i Metohiji, kako piše magazin “Preokret”, nije stav SPC. Nema bolje mišljenje ni o bratu u Slavoniji Jovanu (Ćulibrku), za koga otvoreno govori da je saradnik stranih obaveštajnih službi, što u različitim prilikama ponavlja lično i Aleksandar Vučić, navodi autor teksta.

Mitropolitu Porfiriju nisu strane ni pretnje, o kojima je svedočio pred TV kamerama kurir Pravoslavno bogoslovskog fakulteta ali i profesor Sando, kome je Perić otvoreno pretio kako da glasa na fakultetu ili će doživeti sudbinu koju ne bi želeo, napominje se u tekstu redakcije Preokret.

O odnosu prema državi: Crkva je prožima

O odvojenosti crkve i države kod novog patrijarha, čini se, nema mesta. Mitropolit je, gostujući u Pinkovopm “Hit tvitu”, ocenio da je vladika Irinej Bački bio u pravu kada je besedeći na sahrani rekao da je upokojeni Irinej bio na meti nekih ljudi koji su smatrali da nije dovoljno savremen. On je negirao takve komentare i istakao da u tome ne vidi dobru nameru.

“Pristup je takav da između crkve i države postoji međusobno prožimanje, i ne treba zaboraviti činjenicu da je prvi kralj bio jedan brat a prvi arhiepiskoj autokfalne crkve je drugi brat. To je kod koji je utisnut u srpski narod”, rekao je Porfirije.

On je istakao i da niko ne može da očekuje da se crkva poistovećuje sa bilo kime i sa bilo kojom strankom, ali mora da komunicira i da sarađuje sa svima.

“Ko će pozivati ljude na to da budu ljudi i da mogu da razgovaraju, da se ne ukopavaju u rovovima, ako ne crkva? Mene lično politika kao stranačka aktivnost ne interesuje, smatram da crkva gde god da je mora da sarađuje sa državom i poštuje legitimno izabrane vlasti svake zemlje”, rekao je Porfirije.

O “slučaju Kubat”: Sinod ima pravo

Poslednjih meseci u javnosti se izdvojio i “držanjem linije” i u slučaju Kubot. Izjavio je i da “pojedinci” u slučaju profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta (PBF) Rodoljuba Kubata koji je dobio otkaz, “vide osnov i šansu za eliminaciju” tog fakulteta iz akamedske zajednice, navodeći da se postupku prema Kubatu “ne može osporiti ni zakonitost, ni demokratičnost”.

“Sveti ahrijerejski Sinod ima legitimno pravo na davanje i oduzimanje odobrenja za službu učenja na najvišoj teološkoj inistituciji koja je proistekla iz nedara Srpske pravoslavne crkve (SPC) i koja kao saosnivač i punopravni član Univerziteta u Beogradu takodje u potpunosti učestvuje u životu ove institucije”, rekao je mitropolit Porfirije za list Politika.

Mitropolit Porfirije koji je i predsednik Saveta PBF, rekao je da odluka Sinoda “nije doneta bez osnova”.

“Prema zaključku ovog tela, njoj je prethodilo dugotrajno anticrkveno i antifakultetsko delovanje dr Kubata, kojim je preko društvenih mreža, štampanih i elektronskih medija, kao na druge posredne i neposredne načine, nepovratno nanaeta šteta najvažnijoj institucijama i ugledu SPC”, rekao je mitropolit Porfije.

O Kosovu: Ne sme nas deliti

Na koncu, da se vratimo Kosovu: ima onih koji Porfiriju spročitavaju i nedovoljno tvrd odnos prema “srcu Srbije”.

“Pitanje Kosova je toliko bolno i istovremeno važno da ne smemo dozvoliti da bude zloupotrebljeno za postizanje bilo čijih ličnih ili partijskih politikantskih interesa”, rekao je Porfirije 2018. godine i istakao da se moli da naši politički lideri budu kadri da pronađu rešenje u kojem će nezadovoljstvo obe strane biti svedeno na minimum.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gosta