Dekartov dokaz postojanja Boga

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od branko »

Dekartov dokaz postojanja Boga

Rene Dekart se svakako može smatrati filozofom koji je obeležio važan deo filozofske istorije i razvoja. Naime, u svojim “Meditacijama“ Dekart se služi metodom sumnje i samospoznaje kako bi otkrio šta je zaista izvesno. Nivo skeptičnosti koji Dekart iskazuje značajno prevazilazi dostignuća antičkih skeptika. Ovaj pristup, ako se dovoljno dobro razradi može dati izuzetno plodne rezultate. U ovom radu bih se bavio, u kratkim crtama, predstavljanjem Dekartovog dokaza o postojanju boga, koji nalazimo u trećoj meditaciji, koja počinje sledećim rečima: “Sad ću zatvoriti oči, začepit ću uši, odvratit ću sva svoja osjetila, čak ću i sve slike tjelesnina izbrisati iz svojeg mišljenja, ili ću ih barem, jer se to jedva može postići, smatrati ispraznim i lažnim, te ću se obratiti sebi samom i nastojati – razmotrivši pomnije – upoznati bolje sama sebe i više se približiti sebi. Ja sam stvar što misli, to jest: koja dvoji, tvrdi, niječe, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoće, neće, koja zamišlja i osjeća; kao što sam već prije primijetio, iako one stvari koje osjećam ili zamišljam izvan sebe možda nisu ništa, ipak se ti oblici mišljenja (kako nazivam i osjećaje i zamišljaje) – samo utoliko ukoliko su oblici mišljenja – siguran sam, nalaze u meni. “
Već u samom uvodu, Dekart navodi do čega su ga njegova istraživanja dovela i šta do sada zaista zna. On zna da je stvar koja misli. Postojanje svega ostalog se može dovesti u pitanje.“Pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i očigledne, za koje sam poslije otkrio da su dvojbene. Kakve onda one bijahu? Naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prisvojih svojim osjetilima. “ Dakle, šta se sada nameće kao problem? Dekart jasno uviđa da mi prihvatamo postojanje spoljašnjih stvari takvih kakve su po inerciji. One postaju izvor naših čulnih utisaka. Međutim, postupkom metodske sumnje utvrđuje da se u njihovo postojanje ne možemo sa sigurnošću uveriti, te da je jedino sigurno da postoji subjekt, kao stvar koja misli. Ne možemo tvrditi postojanje objektivne realnosti kao ni drugih subjekata. U kom smislu je ovaj zaključak revolucionaran? Kao što sam Dekart kaže, moguće je da, shodno moći koja mu se pripisuje, bog jeste u stanju da obmane i stvori nam lažne čulne utiske; međutim ono što on nije u stanju da učini da subjekat koji je prošao metodsku sumnju nije; može da učini da ga više nema ali ne da on nije postojao. Subjekat postoji sve dok misli. U trećoj meditaciji on se ne bavi pitanjem prirode boga i da li je bog obmanjivač ili ne, već se samo usresređuje na pitanje da li bog postoji. Dekart se u svom istraživanju dalje bavi pitanjem šta ga nagoni da doživljava stvari koje su van njega kao istinite. Dakle, zašto smatra da su zamisli koje poseduje ekvivalentne stvarima koje vidi?
Zašto one ne bi bile samo proizvod njegovog uma? Daje primer vatre; hteo on ili ne, oseća toplotu ako sedi pored vatre, te je logično zaključiti da je upravo vatra ta koja u njemu izaziva toplotu. Naravno, brzo se uočava problem: “Napokon, neka i potječu od stvari koje su od mene različite, iz toga ne slijedi kako one moraju biti slične tim stvarima. Dapače, u mnogih sam često opazio veliku razliku; tako, na primjer, u sebe nalazim dvije različite zamisli sunca: jednu što je dobivena s pomoću osjetila (i koju uglavnom treba razmatrati među zamislima koje smatram pridošlim) i po kojoj mi se ono čini veoma malenim, dok se druga zamisao temelji na zvjezdoznanstvenim razlozima (to jest potječe od misli koje su mi kao urošene ili sam ih sam načinio nekim drugim načinom) , i po njoj sunce izlazi mnogo puta veće od zemlje; dakako: obje ne mogu biti slične istom suncu koje postoji izvan mene, a um me uvjerava kako je od njih ona od sunca najrazličitija koja se čini da najviše potječe od njega... Ali postoji i drugi način da se istraži postoje li izvan mene neke od stvari o kojima su zamisli u meni. Uistinu, ukoliko su te iste zamisli tek oblici svijesti mišljenja, ne razaznajem među njima nikakve nejednakosti i čini se da sve potječu od mene na isti način; ali ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, očito je da se one veoma razlikuju međusobno. ”
Šta Dekart iz ovog promišljanja zaključuje? Može se zaključiti da postoji uzrok svakoj stvari koja postoji pa makar bilo to i samo u našem umu. Dakle, u onome što je stvoreno ima stvarnosti, što upućuje na to da mora postojati neki uzrok tome koji bi morao biti takođe stvaran.
Zaključak koji Dekart izvodi možemo svesti na tvrdnju da nešto ne može postati ni iz čega, i da mora postojati neko savršenije biće koje je sve stvorilo. Zašto savršenije?
Pa apsurdno bi bilo tvrditi da ono što je manje savršeno može stvoriti nešto savršenije od sebe. Ovo naravno vredi kako za predmete tako i za misli i utiske koje stvaramo a za koje smo ubeđeni da su korelat predmetima o kojima utiske stičemo. On dalje kaže: “ Zaista, ako je predmetna stvarnost neke od mojih zamisli takva te sam siguran kako ona nije u meni ni oblikovno ni poglavito, niti da ja sam mogu biti uzrokom te zamisli, otuda neminovno slijedi da nisam u svijetu ja sam, nego da opstoji i neka druga stvar koja je uzrok dotične zamisli. Ako pak u meni nema nikakve takve zamisli, onda ne znam nikakva dokaza koji bi me uvjerio u opstojnost bilo koje stvari različite od mene; sve sam pomno razmotrio, i nisam mogao dosad otkriti nikakva drugog. ” Ovde je važna razlika koju Dekart pravi između čulnih utisaka i osećaja i ideje o postojanju boga. Dok svi utisci i osećaji mogu biti proizvedeni od strane samog Dekarta pa se može istaći problem njihove istinitosti, dotle zamisao boga podrazumeva beskonačnost, svemoćnost, vrhunsku razumnost i td. U čemu je onda razlika? Razlika se sastzoji u svesti subjekta o sopstvenoj konačnosti. Dakle, iako je subjekt konačan on poseduje ideju beskonačnosti: “...ipak - budući sam sâm konačan - ne bi bilo zamisli beskonačne sućnosti, da ona ne potječe od neke druge sućnosti koja je istinski beskonačna. A ne trebam ni misliti kako shvaćam beskonačno ne s pomoću istinske zamisli, nego tek nijekanjem konačnoga, kao što shvaćam mirovanje i tamu nijekanjem gibanja i svjetlosti; naprotiv, očito razumijem da je više stvarnosti beskonačnoj nego u konačnoj sućnosti, pa je stoga u meni nekako prvotnija predodžba o beskonačnom nego o konačnom, to jest - o Bogu nego o meni samom. Jer, kojim bih drugim načinom razumio da dvojim, da želim, to jest: da mi štogod manjka i da nisam sasvim savršen, da u meni ne postoji nikakva zamisao savršenijeg bića, iz usporedbe s kojom spoznajem svoje nedostatke? ”
Dekart dalje ističe da ne smeta što on ne shvata beskonačno i što postoje mnoge stvari o bogu koje se ne mogu shvatiti mišljenjem jer je u prirodi beskonačnoga da ga subjekt koji je konačan ne može shvatiti. Dokaz o nesavršenstvu je da se naše znanje neprekidno usavršava, što sa savršenim bićem nije slučaj. Misao o savršenstvu mora da potiče od zaista savršenog bića. “ Naime, po kome ja jesam? Po sebi samome, po roditeljima ili po bilo čemu drugom manje savršenom od Boga; jer se ni misliti ni izmisliti ne može ništa što je od njega savršenije ili pak jednako savršeno. Ali - doista, da sam po sebi, niti bih dvojio, niti bih želio, niti bi mi uopće bilo što manjkalo; dao bih sebi sva ona savršenstva od kojih je u meni neka zamisao, i tako bih sam bio Bog. “
Dekart izvodi zaključak da je moguće da su ga stvorili neka druga bića koja su manje savršena od boga, ali ipak napominje da ti uzroci u sebi moraju sadržati bar onoliko stvarnosti koliko i posledice, što zanči da je uzrok svakako stvar koja misli, kao i njegova posledica - subjekt.
Međutim, ako je bog biće koje postoji, a pritom mu ne treba uzrok onda mora, kako Dekart ističe, posedovati sve atribute za koje smatra da ih poseduje. “ O tom se uzroku može opet pitati postoji li po sebi ili po nečem drugom. Postoji li po sebi samom, iz rečenog je jasno da je on sam Bog… Ako je po nečem drugom treba opet i o tome istražiti sve dok se tako ne dođe do posljednjeg uzroka, koji će biti Bog.
A dostatno je jasno kako ovdje ne može biti napredovanja u beskonačnost, osobito stoga što se ne bavim uzrokom koji me nakoć bio proizveo nego onim što me održava u sadašnjem vremenu.” Dalje tvrdi kako nije moguće da postoji više uzroka jer je važan deo ideje o savršenstvu ideja o jedinstvu.
Dakle, ideja o jedinstvu ne bi Dekartu mogla doći od nekog drugog ili više uzroka, već od jednog, koji je savršen. ”Što se pak roditelja tiče, …ne samo da me oni zaista ne održavaju, nego me nikakvim načinom i ne proizvedoše koliko sam stvar koja misli; nego su samo stavili stanovite sklonosti u onu tvar u kojoj se, kako sam sudio, nalazim ja, to jest duh, kojeg sadnjedinog uzimam kao sebe sama. Tako tu i s tima stvarima ne može biti nikakve poteškoće; nego uopšte treba zaključiti da već samo stoga što opstojim i u meni je stanovita zamisao najsavršenijeg bića, to jest Boga, najbjelodanije se dokazuje da i Bog opstoji.”
Sada, kao rezime, mogli bismo ukratko navesti šta je Dekart želeo da postigne svojim istraživanjem. Može se reći da je u svom sopstvenom duhu pokušavao da pronađe pojam beskonačnosti, a pošto je njegov duh nesavršen i ograničen, što potreba sumnje i istraživanja sama otkriva, on taj pojam nikako iz sebe samog nije mogao proizvesti. Upravo zbog toga ideja o beskonačnom biću mora biti proizvedena u njemu od strane drugog, svemogućeg bića. Naravno, pošto posledica mora biti proizvedena od strane uzroka ona sama mora biti bar srazmerna uzroku. Dakle, tvrdi se da je neophodno postojanje nekog uzvišenog beskonačnog bića koji je u nama proizveo takav pojam beskonačnosti i savršenstva.

Milan Damjanac

http://damjanac.blogspot.com
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- "Izvinite na imanentnoj mi fizičko-matematičkoj rigidnosti, ali harmonici su takođe oscilacije čija je frekvencija celobrojni umnožak osnovne sinusoidne oscilacije".
- Da je Nikola T. pročitao ovo odustao bi od svog Polifaznog sistema kao i od svog Nehercijanskog talasa i ostalih treperenja. Nisam ni toliko izabran - prozvan, ni sposoban da odlučujem o istini i pravima. Stvari se same spontano nameću. Ima još nečeg - negde. Nije sve samo u mojoj glavi a i ni oko mene. Ako Boga nema - treba ga svakako izmisliti i napraviti. Sa time bi i svi traktati i polemike pale u vodu. Ako bi išli dalje, irelevantno je i da li je i da li nije - uvek smo na sredini događanja, trajanja. I zato smo mi prolazni kao obličje. A inače trajni kao i sve ostalo.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Opet smo, uprkos jasno datim obećanjima g. Timketa da ćemo o fizici raspravljati u posebnom, namenskom tematskom nizu, umesto predmetne teme ovde prinuđeni da se bavimo – avaj ! - svim i svačim. A pri tome, da stvar bude još gora, izgleda da neki članovi našeg foruma ne prezaju čak ni od toga da od Tesle prave ordinarnu neznalicu. E, to, vala, neće proći!
"Izvinite na imanentnoj mi fizičko-matematičkoj rigidnosti, ali harmonici su takođe oscilacije čija je frekvencija celobrojni umnožak osnovne sinusoidne oscilacije".
- Da je Nikola T. pročitao ovo odustao bi od svog Polifaznog sistema kao i od svog Nehercijanskog talasa i ostalih treperenja.
Na svu sreću Nikola Tesla je, g. Timke, bio veoma inteligentan i vredan čovek, pa je tako mnogo čitao, a između ostalog i dela znamenitog francuskog matematičara Žozefa Furijea. Tako je i spoznao da svi električni uređaji koji kod sinusoidnog oblika napona uzimaju na sabirnicama nesinusoidnu struju predstavljaju izvore viših harmonika. Čika Furije mu je uz pomoć njegovih čuvenih transformacija objasnio da nesinusoidna struja koju takvi potrošači uzimaju iz mreže mogu biti rastavljeni na struju sinusoidnog oblika osnovne frekvencije i na sinusoidne struje frekvencija „γ” puta većih od osnovne (celobrojni umnošci osnovne sinusoidne oscilacije), pa je stoga – ne odustavši od polifaznog sistema proizvodnje i prenosa elektriciteta - i zaključio da svi nelinearni potrošači električne energije koji uzimaju nesinusoidnu struju iz mreže predstavljaju zapravo izvore štetnih viših harmonika strujnog napona koji su savršeno realni.

Najgori izvori istih bile su i jesu npr. elektrolučne peći, potom uređaji za elektrolučno zavarivanje, energetski transformatori pri pojavi zasićenja jezgra, ili ispravljački transformatori pri asimetriji ugla upravljanja, kao i fluorescentna rasveta. No Tesla ne bi bio Tesla da se prepustio nenaučnom očaju. Ispravno je uz pomoć Kraljice nauka, Matematike, zaključio da povratno delovanje viših harmonika napona zaista deluje štetno na sve potrošače priključene na mrežu, ali da se dodavanjem izvesnih elemenata na mrežu (npr. paralelnih filtera), promenama impendancije čvora na kojem se generiše napon harmonika, ili injektiranjem u mrežu harmonika suprotnih faza problem objektivno postojećih štetnih harmonika u mreži može rešiti.

Pa je mirno nastavio da radi dalje. Na dobrobit čovečanstva. 8-)
Ako Boga nema - treba ga svakako izmisliti i napraviti.
Zašto? Nećemo valjda opet da podrivamo Nauku i ukidamo Logiku! U tom slučaju svakog časa iznova može da dođe do obnavljanja primera Abrahama od kojeg Bog zahteva da žrtvuje svoga sina jedinca Isaka da bi ga iskušao koliko ga ovaj voli. Problem je u tome što nemamo apsolutno nikakve garancije da će ruka anđela doći i zaustaviti nož.

Tokom istorije je u ime vere već isuviše puta nož imao posla, a anđeli su izostali. :!:

A za kraj ovog obraćanja, evo i logičkog kontradokaza za nepostojanje Boga, sačinjenog u čast nedovoljno ispavanom kartezijancu Dekartu, koji je zarad isticanja njegovih drugih, apsolutno neporecivih zasluga po Nauku, sastavio australijski filozof Daglas Gasking:

1. Stvaranje sveta je najveličanstvenije dostignuće koje se može zamisliti.

2. Veličina dostignuća određena je njegovim unutrašnjim kvalitetom i sposobnošću Tvorca.

3. Što je veća nemoć Tvorca dostignuće je impresivnije i veće.

4. Najveći mogući nedostatak moći Tvorca bilo bi njegovo nepostojanje.

5. Ako pretpostavimo da je svemir delo Tvorca koji postoji, možemo zamisliti još veće biće koje je stvorilo sve, a koje ne postoji.

6. Shodno tome, Bog koji postoji ne može biti biće od kojeg se veće biće ne može zamisliti, jer bi Bog koji ne postoji bio još silniji i veličanstveniji Tvorac.


Ergo:

7. Bog ne postoji. :twisted:

U međuvremenu, poštovane dame i gospodo, kao i uvek – sve najbolje! ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Prijatelji, Želim da se izjasnim. Bez i truna i zle namere, a nisam ni ozlojeđen, jer i ne znam šta to znači. Jer Ja sam po prirodi notorni stoik, trpljenik. Ja sam uvek i više za živu reč. Pisana stvara vremenom nesnosnu, stalnu svrab. Odmah da opet napomenem da nisam specijalista za interplenarne discipline. Priznajem da sam ekvilibrista. Srazmerno, proporcionalno samerljiv. Ali, i da li mi to svaki put uspeva - ne znam. A nisam ni pristrasan, pristaša, jer sve stavljam pod lupu i izlažem rigoroznom kriteriju i kušnji - sumnji. Za mene nema idola niti božanstava. Pa tako svaka čast i Bogu i Nikoli. Nikola je imao svoj uigrani tim, to se izgleda uvek zaboravlja. A nije bio ni bog. A nije imao ni našu podršku. Pa nam niko nije kriv što nam to sada stižu računi od krčmara. Da smo onda bili dobri ljudi sada bi ljudski soj i cela svetska civilizacija na Zemlji učila - Srbski jezik. Ovako mi ponavljamo razred. I ostajemo doveka ponavljači u prvom razredu. I niko nam drugi nije kriv. Pa i apsolutni i jedini Bog kojeg ja stavljam na pijedestal duševnog mira, ni u realnom ni zamišljenom svetu nije bio sam. Imao je svoje pomoćnike, anđele, heruvime,...Kao i ostale. Ja sam uvek bio za treuga Dei i Olympic, a najviše za apsolutni i trajni i večni mir. A pošto nam je poznato da u svakom broju, brojnom društvu, uvek neko bude zadnji - otpadnik, nije ni čudo što je od dobrog anđela, đavo samog sebe napravio. Tako mu je izgleda i bilo suđeno. O noževima i vatri i vodi i zemljotresima i vetrovima i projektilima, svim silama nemerljivim, koje krše i lome, uništavaju sve na šta naiđu, nije vredno misliti o njima a ni spominjati ih. Oni su nužno zlo - kolaterala. Dobre sluge ali loši gospodari. Razume se, kad se otmu. Kad nadrastu gospodara. Pa je jasno kada neko kaže : "Upri prstom za damjanom. Prošo voz kroz kukuruz. Posle boja kopljem u trnje. Posle ... ". I tako dalje. Opet i tu i svugde vlada irelevantnost - odnos veličina iliti rastojanja. Što se svaki put zaboravi. I tu se krije ono što neki tragači kažu : "Velika Tajna". Pa bih izrazio svoju definiciju, zaključak : Da sve ovo, pa i mi, nikad nismo nastali - jer smo oduvek bili i postojali. Kao i sve oko nas. Samo se sve, kao NEŠTO, pretače iz šupljeg u prazno. Što uvek spominjem. Ali izgleda da je to mnogima kao nevažno, pa se "to" oklizne i pređe na nešto važnije, realnije. Time bi otpali mnogi traktati i teze i rasprave kao i pitanje : Šta je starije - koka ili jaje?
Voleo bih da je i moj drug Mika živ, pa da i on kaže neku onako, po lalinski...
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Ode i ovaj tematski niz k vragu, a i Tesla se iznova štedro po drugi put među Srbima kremira… :evil:
Nikola je imao svoj uigrani tim, to se izgleda uvek zaboravlja.
Recite nam onda imena osoba koje su činile taj uigrani Nikolin tim. Istorija zna samo za tri asistenta (g. Kalmana Cita, g. Frica Levenštajna i g. Džordža Šerfa) koji su duže vreme bili uposleni u svojstvu njegovih pomoćnika. Ali čak ni tada nisu činili tim, pošto je g. Šerf bioTeslin računovođa-sekretar, dok je jedino Kalman Cito bio permanentno angažovan u svojstvu Teslinog tehničkog asistenta.
A nije bio ni bog. A nije imao ni našu podršku
.

Džejson Vels tvrdi da je bio i da se čeka Četvrti dan kada će se otkriti sve Tajne Njegove. A imao je i našu, premda okasnelu podršku, u vidu penzije koju mu je dodelila Kraljevina Jugoslavija u iznosu od 600 dolara mesečno.
Ja sam uvek bio za treuga Dei i Olympic, a najviše za apsolutni i trajni i večni mir.
Jedini je problem što su nakon Korizme svi feudalci - kako negda tako i sada - nastavljali da ratuju, alkoholno se intoksificiraju i animalno kopuliraju, pa se tako Plemenita Nakana svela na okaziono popevanje kroz mlado vrbovo granje. Do dolaska Trajnog & Večnog + Apsolutnog Mira. Oličenog u groblju. :roll:
Samo se sve, kao NEŠTO, pretače iz šupljeg u prazno. Što uvek spominjem. Ali izgleda da je to mnogima kao nevažno, pa se "to" oklizne i pređe na nešto važnije, realnije. Time bi otpali mnogi traktati i teze i rasprave kao i pitanje : Šta je starije - koka ili jaje?
Vaistinu se permanentno pretače, g. Timke. Barem na ovom nesrećnom forumu. I to Vašom zaslugom. Problem kokošje kauzalnosti Vam je, npr, jednom već bio objašnjen i to ovde:

http://www.mikaanticforum.org/viewtopic ... 9&start=20

Ali hajde da zarad intelektualnog sporta & mirotočiva blagodušja pretočimo pitanje jajčane primogeniture još jednom:

Pitanje ima ukupno 4 rešenja u 2 generalne kategorije, a u zavisnosti od varijeteta pitanja:

1. Šta je starije – kokoška ili (ma koje) jaje?

2a: Šta je starije – kokoška ili jaje sneseno od strane kokoške?

2b. Šta je starije – kokoška ili jaje koje sadrži kokošku?

2c. Šta je starije – kokoška, ili jaje sneseno od kokoške koje sadrži kokošku?


Po redosledu, odgovori su sledeći:

1. Jaje.

2a. Kokoška.

2b. Jaje.

2c. Kokoška.


Ako treba ponovićemo mi jošte koji put, sve dok se konačno ne ispili definitivna spoznaja. :)
Voleo bih da je i moj drug Mika živ, pa da i on kaže neku onako, po lalinski...
Avaj, više nije živ, pa ne može ni da kaže. Šta je rekao - rekao je! Više, vala, neće. Premda bi mogao da je vaskrsnut po zasluzi, ali nije, jerbo Svevišnji - koji bi to lako mogao da učini - izgleda da neće ili ne može to da učini. Ili da ga pak uopšte za Miku i ono što bi on imao da kaže nije briga. :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Priznajem da ste Vi i više i bolje upućeni u mnoge ovozemaljske tajne. Otvorena Enciklopedija znanja. Drago mi je, ukazana mi je velika čast, i impresioniran sam time što imam prilike da sa Vama razmenim neka svoja razmišljanja. Hvala Vam na tome. Hvala Vam i na tome da imate strpljenja da jednu ovako zabludelu ovčicu, odnosno mene, vratite na put istine. I što ovako smrtnome, nalazite za shodno da odgovorite na i meni isto tako trivijalna pitanja. Žao mi je ako je nešto otišlo, tamo nekud, te da Vas je to lacnulo. Srećan sam što Vama mogu uputiti i neko pitanje na koje se mnogi i ne osvrću. Ili ih iritira i sama moja adresa moje malenkosti. Čudni su putevi gospodnji. Nije moja krivica što su putokazi zakazali ili otkazali.
- A što se tiče bogova. Srbi nisu kremirali! Neki kažu da je to bilo neophodno. Iz nekih razloga. Sem pomenutih sradnika bili je još puno njih. Interesdžija i simpatizera. Oni su svet za sebe - rešeni da po svaku cenu uspeju. Što kod nas, priznaćete, nije takav slučaj. Recimo : Uredna, pedantna i disciplinirana sekretarica sa svojom svakodnevno donetom mu a od njega nepopijenom kafom. Stvarno joj se divim na tome. Ja takvih živaca nemam. Kafu bi popio ili on ili ja i to i pre no što bih mu je i doneo. Svi su ti i takvi hirovi bili dobro plaćeni i plaćani. Mogao je sebi da dozvoli takav luksuz. Priznajem da kod nas to ne bi imao. O ponosu i rodoljublju je nepotrebno da ja o tome bilo šta govorim. Život i dela dooobro govore. Pa i onako i svakako, je svima dobro poznato da je ono što je svačije, je u stvari - ničije.
- Pa da pomenem i onu nekavu "okultnu tajnu". Živi su jošte oni koji su bili živi. U našim očima i genima. Možda ne sto posto ali koliko toliko. Živeće sve ovo i ovako još mnogo dana i puno godina, kad nas ovakvih - više i ne bude. Za utehu mi je dovoljno da kada zatvorim oči opet vidim ono što je bilo viđeno i opet su svi tu, sa nama. I opet je sve tu. Niko i ništa ne fali. (Neko i nešto).
- One prohujale generacije su imale uvid i pojam o boljem životu samo što potonje to nisu znale da ostvare. Ima još puno toga što se "iza brda valja" a na što nam naša svest ne zna da nagovesti a još manje da odgovori. Možda i ne želi. Zato mi se nameće, samo po sebi pitanje pitanja - O Bogu.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Eh, da je samo mene lacnulo, Uvaženi, ni po jada ne bi bilo. Nego se javljaju različiti i znani i neznani ljudi i kazuju da nam forum sve više na Kupusni list, a ne na ozbiljno glasilo nalikuje... :roll:
A što se tiče bogova. Srbi nisu kremirali! Neki kažu da je to bilo neophodno. Iz nekih razloga. Sem pomenutih sradnika bili je još puno njih. Interesdžija i simpatizera.
Kremirali su, vala, i to naveliko! Srbi još iz 14. veka imaju pravne dokumente da su sumnjivi mrtvaci, oni koji bi po mišljenju demokratske seoske većine mogli da se povampire, iskopavani i naknadno spaljivani! Zarad sigurnosti, budući da su Srbi vazda smatrali da onaj koji kroz oganj prođe garantovano neće među žive više navraćati. U Dušanov zakonik je upravo zbog postojanja tog srpskog demokratskog krematornog običaja i uneta odredba „O vračarima, koji tela mrtvih spaljuju”, a koja glasi: „I ljudi, koji vradžbinama uzimaju iz grobova, te ih spaljuju, to selo, koje to učini, da plati vraždu, a ako bude pop na to došao, da mu se uzme popovstvo.”

O staroslavjanskoj boginji vode, drveća i ognja Kupali i njojzi u čast upepeljivanim precima (zajedno sa belim petlom!) da i ne govorimo... :)
Recimo : Uredna, pedantna i disciplinirana sekretarica sa svojom svakodnevno donetom mu a od njega nepopijenom kafom. Ja takvih živaca nemam. Kafu bi popio ili on ili ja i to i pre no što bih mu je i doneo.
Vi bi, izgleda, tako neuralno senzitivni, sirotoga Teslu jošte preventivno i upepelili! Sva je sreća što Tesla kafu uopšte nije pio. Znate, kada je za studentskih dana, tokom kojih je zaista puno pušio i ogromne količine crne kafe pio, uvideo da mu duvan i kafa istinski škode zdravlju, jednostavno ih se blagodareći čvrstini svoga karaktera u potpunosti odrekao! Tokom svojih studija u Gracu, naime, onako opsednut čitanjem, krenuo je da iščitava sabrana dela Voltera i sa zaprepašćenjem ustanovio da je ovaj napisao sto knjiga, pride tomu još i sitnim slovima štampanih! Onako neobično dosledan i nečovečno rešen da Voltera iščita do kraja, nastavio je sa čitanjem pijući dnevno 72 šoljice crne kafe! Kada je završio, rekao je – nikad više. I tako je i postupio. 8-)
Sem pomenutih sradnika bili je još puno njih.
Budite tako dobri pa nam navedite njihova imena. Istorija je željna spoznaje. :ugeek:
Živi su jošte oni koji su bili živi. U našim očima i genima. Možda ne sto posto ali koliko toliko.


Iznenadićete se, ali svi naši preci koji su bili živi uopšte nisu prisutni čak ni delimično u našim genima. Genetičar Blejn Betinger je svojim radom ukazao na nepodudarnost geneaološkog i genetičkog stabla čoveka. Savršeno je, naime, moguće da neki predak nije ostavio ni najmanji DNA trag svome dalekome potomku (npr. pra-pra-pra-praunuku), pa tako uopšte neće čak ni u deliću postotka moći da bude živ. :twisted:

Objašnjenje je dostupno ovde:

http://www.genetic-inference.co.uk/blog ... e-our-dna/
Zato mi se nameće, samo po sebi pitanje pitanja - O Bogu.
A o kojem to? Zevsu, Jahveu, Tauhidu, Parakletu, Hristosu, Elohimu, Višnuu, Šivi, Kamiju, Budi, Namu ili Tenu? Znate - to nije svejedno. :twisted:
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Drago mi je da imate čitaoce koji su zaintrigirani ali nisu do te mere zainteresirani da pomognu da nešto rastabirimo. Čuvaju svoje naporno stečeno znanje samo za sebe. I divim im se u neku ruku i neka im je to na čast. Postoji indirektan govor kao što postoje i paralelni svetovi. Jedno kažemo a drugo nešto mislimo, da neko zna šta hoćemo da kažemo. Vidim iz priloženog da su dobri, izvrsni botaničari pa znaju i za Familiju Brassica oleracea, te dalje znaju šta je to bilo sa kolumbovim putovanjima. A i ostali mnogi ne bi pronašli Novi Svet. Al' bi to bilo lepo. Al' ne bi moglo.
- O spaljivanju (N.T.) samo ovoliko : konkretno, da postoje indicije i insinuacije, zakulisne, da je bilo potrebno otkloniti sumnje o prirodi njegove smrti. A šta tek reći o civilizaciji Indusa, istočnih vera i sekti? A šta li tek reći o velikoj spektakularnoj lomači i vatrometu koje nam spremaju i proriču astronomi? I Srbi će uživati sa ostalima i veseliti se u neviđenim spektaklima. Mora da dođe i taj dan. Na taj će način i duh da bude prečišćen i oplemenjen. I istom, nestaće i dobra i zla.
- Za bliže i dalje saradnike - ne znam. Teško mi je ikako poverovati da neko u ovom svetu može nešto sam da uradi. Jedino može ako masturbira.
- Ako bi pak i postojao Bog. On mora da bude sam. Hteo on - to ili ne.
- (Oprostite na ortografskim greškama. Bolje je manje raditi, manje su i greške.) Pozdrav Timke
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Da, indirektan govor zaista postoji, štovani g. Timke, ali čak ni on ne bi smeo da bude stilistički tako izrazito i prečesto parataksičan poput Vašeg, koji poprima odlike čistog narativnog asindetona. U njemu se gubi invarijantnost značenja kao osnovice strukturne logičnosti iskaza, koja je pak neophodna za dosezanje semantičke konkluzije.

Opazivo je, međutim, da Vi pokatkada (kao npr. u Vašem prethodnom postu) izrazito i po Vašeg sabesednika koji Vam piše ove redove veoma prijatno odstupate od pomenutog problematičnog obrasca. Siguran sam da bi i mnogi drugi participanti ovog foruma energično i nedvosmisleno pozdravili trajnije prisustvo tog trenutno aberativnog modaliteta iskazne naracije u Vašim istupima. Osobito oni koji su naklonjeni naučnoj evaluaciji materije. :)

Što se pak isihastičnosti s Vaše strane apostrofiranih Kupusnih Metaforičara tiče, čini se da im ne bi trebalo odviše zamerati na istom. Korišćenje stilskih figura u iskazima, naime, još je uvek slobodno, a po mom ličnom mišljenju mi smo još relativno dobro i prošli. Zamislite samo kakav bi renome ovoga foruma bio da je za njegovu ocenu upotrebljeni tradicionalni srpski kvalitativni komparativi bazirani na osobinama Salix alba-e, ili - ne spomenulo se! - Tilia cordata-e. :roll:
O spaljivanju (N.T.) samo ovoliko : konkretno, da postoje indicije i insinuacije, zakulisne, da je bilo potrebno otkloniti sumnje o prirodi njegove smrti.
Poznate su nam te teorije, no one su oborene nalazom asistenta Okružnog mrtvozornika H. V. Vemblija, koji je u svom nalazu jasno naveo koronarnu trombozu kao direktni uzrok Tesline smrti. U medicinskoj teoriji nije poznat način na koji bi treća lica mogla namerno izazvati smrt osobe artificijelnim indukovanjem ove vrste infarkta.
A šta li tek reći o velikoj spektakularnoj lomači i vatrometu koje nam spremaju i proriču astronomi?
Ne brinite. To će se dogoditi tek za nekih 5 milijardi godina. Imamo savršeno dovoljno vremena da na miru i studiozno pripremimo naše protivmere. Doduše, one neće nositi pridev „srpske” , ali će u njima zasigurno učestvovati i entiteti koji će svojim ustrojstvom predstavljati Braću po Razumu sa negdašnjim Srbima. 8-)
Za bliže i dalje saradnike - ne znam. Teško mi je ikako poverovati da neko u ovom svetu može nešto sam da uradi. Jedino može ako masturbira.
Sva je sreća što g. Tesla nije doživeo da vidi ovakve izlive uvažavanja njegovog usamljeničkog rada. Smesta bi umro od poniženja. :oops:
Ako bi pak i postojao Bog. On mora da bude sam. Hteo on - to ili ne.


Zevs je, prema svedočenjima njegovih savremenika, bio potpuno drugačijeg mišljenja. Koje se pak od strane smrtnih itekako uvažavalo. :twisted:
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Smisao svega postojanja je u njegovoj raznovrsnosti, bogatstvu izražavanja i izražajima. Ma ja i ne zameram puno širem auditorijumu, posmatračima, kao ni jehovinim svedocima. Činjenice su jedno a naše razmišljanje o bilo čemu - nešto sasvim drugo. Mi tražimo i lutamo a one samo čekaju. Ja ni ne znam da dignem na viši nivo i postignem tako visokoparnu naučnu terminologiju. Ali mogu da razumem sve i svašta. Ima uvek mesta u glavi ako se hoće i ako je dovoljno prazna. Ako neko zna i previše, pa mu to novo škodi - to je njegova stvar. Žao mi je što su nam u našem školovanju ukinuli Grčki i Latinski, pa sad šepamo ako hoćemo da nešto mudro kažemo.
- Nikola Tesla je bio naš bog. A bogovi drmaju, šta bi drugo radili. To On radi sve bolje i više! A ja opet nemam ništa protiv bogova. Niko nije lud da se bori protiv bogova. Oni rade svoj posao. Bogovi pomažu samo verujućima. Pomažu svoje. A ne neprijatelja. Kod ljudi je drugi, suprotan slučaj. Pomažu svakom ko je protiv njih i sve što rade - rade u korist svoje štete.
- Nikako mi nije jasno da što se više udaljavamo, razdvajamo i postajemo manji, ređi, pa čak i nestajemo da je to merilo veličine Vasione. Kako to da to niko ne vidi svojim očima kao što ja vidim svojim. Zar sam to ja, baš toliko neshvatljiv? Ja se našao da nešto pametno kažem? Nema apsolutnog što bi bilo sa kraja na kraj isto. Kako to da kapaciteti od umova ne mogu da razumeju : da jedino ovakva prosta hipoteza daje nekakvo rešenje. Ima tu mesta i za Big Ben. Celina utiče na svoje segmente. A oni retroaktivno i u korelaciji stvaraju to što vidimo. Irelevantnost. Što je stvarnost. Bar mi to tako nazivamo. I bog Ajnštajn. Čista mehanika reći će neko. Pravilo je da nema pravila. Paradoksi, izuzetci su pravila, zakoni. Zato se naši zakoni tako često menjaju i amandmanima dograđuju dok se ne sruše. Sami po sebi. Nisu imali dobre, čvrste temelje. Dobar temelj nikako ne mogu da budu, izmišljen a tako stvaran, prazan Prostor sa svojim Vremenom. Što ja i dalje tvrdim da je jedno te isto, i da ne postoji. Postoji samo ono od čega smo sazdani a što je podložno onom razređivanju i specifičnoj težini i gustini. Nisam samo ja to rekao. Govorile su to još i one stare Inke, koji nam ne proriču tako ružičastu i slavnu budućnost, ali ne i onu o kojoj Vi govorite. Ko će da sačeka milione godina da prođu, pa da se nešto novo i pametno dogodi? Malo ćemo popričekati da se reinkarnira Nikola Tesla. Naš lokalni Bog.
- Ako i budete raspoloženi da brišete što ne paše, kao što to radi g. Miroljub Petrović, koji sve zna, i ima svoje Čak Norise i ostale kerbere, pa me čak i naziva i šarlatanom - neću se uopšte ljutiti. Sviko sam ja i na gore. Pa ni ovaj preteći 22.12.-ti, nema šansi. Ave!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Pošto, izgleda, definitivno završismo sa Dekartom i njegovim usled nespavanja mu logički potpuno neutemeljenim dokazom, možemo relaksirano da se posvetimo spoznajno poleznim evaluacijama problema koji su u međuvremnu iskrsli. Elem, da krenemo. :)
Smisao svega postojanja je u njegovoj raznovrsnosti, bogatstvu izražavanja i izražajima.
Nije u raznovrsnosti nego u usložnjavanju, dragi moj g. Timke. A to nije jedno te isto. ;)
Ma ja i ne zameram puno širem auditorijumu, posmatračima, kao ni jehovinim svedocima.
Ovaj nivo kriptičnosti prevazilazi moje skromne kognitivne potencijale... @-)
Žao mi je što su nam u našem školovanju ukinuli Grčki i Latinski, pa sad šepamo ako hoćemo da nešto mudro kažemo.


Mojoj generaciji latinski, na svu sreću, ukidali nisu! Dapače, tako su nas dobro izdresirali da jošte i sada znamo da važi pravilo:

A, ab, absque, coram, de,
palam, clam, cum, ex et e,
sine, tenus, pro et prae -
Cum ablativo sunt juctae!


Vaistinu, kada jednom latinske korjenike shvatite, pola evropskih jezika, štovani g. Timke, možete bez problema namah da pratite. 8-)
- Nikola Tesla je bio naš bog.
Eh, a u Vašem prethodnom postu od 18. septembra o. g. tvrdili ste upravo suprotno. No lepo je videti da uvažavate kreativne potencijale blaženopočivšeg i blagorodnog Tesle. Doduše, čini se da ste ovoga puta otišli malčice u drugu krajnost, jerbo čak ni Tesla nije uza sve njegove potencijale mogao da promeni npr. vrednost dielektrične konstante u vakuumu (a što bi pravi Bog po definiciji lasno odradio očas posla!). No to i nije toliko bitno. Zaista je Tesla mogao dosta toga da učini što mnogi smrtnici nisu. :)
A bogovi drmaju, šta bi drugo radili.
Pa ne bi se moglo reći da su se samo drmežom bavili. Prema kazivanjima njihovih službenih ovozemaljskih predstavnika, naime, bavili su se oni i brojnim drugim interesantnim stvarima: stvarali su svet, davili ljude u njemu poplavama, spaljivali gradove & njihove stanovnike, krali čovečja rebra i od njih pravili jedan totalno suvišni entitet koji je slušao govoreću zmiju, uzajamno su se (tamo gde ih je bilo više!) strasno opanjkavali kod Vrhovnog, prerušavali se u volove i tako prerušeni zavodili tamo neku Evropu, itd. Mora se priznati da im zaista nije bilo dosadno. :roll:
Niko nije lud da se bori protiv bogova.
Ta zar ste na sirotog Lucifera zaboravili? :twisted: Nemojte tako – svako zaslužuje uspomenu u skladu sa svojim delatnim zaslugama. Apropo: znate li Vi možda šta je bio razlog za njegovu pobunu? Govorka se da je mali nestaško suprotno volji Gazde, slično onom nesrećniku Prometeju, podario ZNANJE čovečanstvu. Doduše, preko one posredstvom ukradenoga rebra stvorene i u opskurnu misiju ubačene spodobe što sa zmijama govoraše, što – objektivno - baš i nije bio najpametniji potez. No to su sve priče iz ko zna koje ruke... Opet, po tim istim izvorima, Bog je prilično čudne darove ludima darivao – Filistincima npr. hemoroide (Prva knjiga Samuelova, 5:9)... Ima, znate, jošte mnogo nerazjašnjenih stvari u tom čudnom zamešateljstvu, dragi moj g. Timke. :-???
Nikako mi nije jasno da što se više udaljavamo, razdvajamo i postajemo manji, ređi, pa čak i nestajemo da je to merilo veličine Vasione.


Uopšte ne nestajemo. Vasiona uprkos ekspanziji ostaje zatvoreni sistem. Što daje ozbiljne mogućnosti da bi jednog lepog dana proces širenja mogli i da zaustavimo. Uz malu pomoć kvantnih vakuumskih fluktuacija. ;)
Ima tu mesta i za Big Ben.
Osobito nam je milo em drago. Ako još bude mesta i za Spasku sahat-kulu eto nama sreće bezmerne. :roll:
Dobar temelj nikako ne mogu da budu, izmišljen a tako stvaran, prazan Prostor sa svojim Vremenom. Što ja i dalje tvrdim da je jedno te isto, i da ne postoji.
Ako ne postoji Prostor sa Vremenom, kako to da Vi i Sunce npr. (zajedno sa nama!) iz sekunde u sekundu starite u Vremenu, dragi moj g. Timke, menjajući pri tome još konstantno i položaj u prostoru? :twisted:
Postoji samo ono od čega smo sazdani a što je podložno onom razređivanju i specifičnoj težini i gustini.
A šta ćemo sa onim od čega mi nismo sazdani? Na primer, šta ćemo sa Neutronijumom u neutronskim zvezdama, od kojih samo u Mlečnom putu postoji njih 2000?
Nisam samo ja to rekao. Govorile su to još i one stare Inke, koji nam ne proriču tako ružičastu i slavnu budućnost, ali ne i onu o kojoj Vi govorite
Uza svo dužno poštovanje, Inke su se u fiziku razumele poput vola u sviranje harfe! Nisu znali ni za točak, a kamoli za topološke strukture. X(
Ako i budete raspoloženi da brišete što ne paše, kao što to radi g. Miroljub Petrović, koji sve zna, i ima svoje Čak Norise i ostale kerbere, pa me čak i naziva i šarlatanom - neću se uopšte ljutiti. Sviko sam ja i na gore. Pa ni ovaj preteći 22.12.-ti, nema šansi.
Ja nikada, gospodine, u svojstvu moderatora ili administratora počev od 2004. nisam brisao i još uvek ne brišem ama baš ništa izuzev eventualno postojećih prostakluka i seksualno eksplicitne sadržine. Kerbere nemamo, a ni g. Upravnika ne bih definisao kano Čaka Norisa... :roll:

Stoga se Vi slobodno opustite i koncentrišite se na materiju. I pokušajte da ponovite izražajnu jasnoću Vašeg prethodnog posta koji je, avaj, bio sadržajno znatno validniji od ovog na koji Vam sada odgovorih. ;)

Di te incolumem custodiant. Vale!

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Nemam šta reći, ni dodati ni oduzeti. Jedino za sebe mogu da konstatujem da moje znanje latinskog i grčkog polako napreduje, te ću i ja jednog dana biti kao ona krava koja zna latinski. Neosporno je da moram da nabavim još dosta rečnika. Nama su potrebne reči. Gladni smo reči. Sve više uviđam koliko sam mali nestaško. Pravi su pisci, literate, ti isti lingvisti koji nam fiksiraju značenja reči, izraza, pojmova. Inače ko zna kud bi mi, pojedini, odlutali u svom kako kažete - dokoličarenju. Na bilo kom jeziku može se sve i svašta reći ali teško i razumeti. Zavisi od našeg raspoloženja i dobre volje da se prodre u smisao, te da bi shvatili materiju koju pokušavamo da razjasnimo i izložimo. Uzročno - posledična veza. Ili izvrtanje činjenica. I nije važno šta kažemo - važna je forma i interesna sfera. Kako je nešto, šta, zapakovano. Ponekad, vrlo često se događa da je sve to isto s., samo drugo pakovanje.
- Osećam da sam izložen kao ameba ili paramecijus, ne pod lupom, nego kao pod elektronskim mikroskopom. U neku ruku i drago mi je zbog toga. Tažio sam stalno da mi neko pokloni malo pažnje i svog dragocenog vremena. Ali to nigde ne nađoh do li u Vas. I hvala Vam na tome! Pitao sam i dosađivao mnogim učenim umovima sa onom svojom frazom : Da li postoji NIŠTA? I nisam daleko odmakao. Odgovarali mi svakojako i svašta. Te, ako postoji onda je i ono nešto. Ili to ništa je u mojoj glavi. Ili ja volim ženske. Ili jednostavno zaneme pred mojom "genijalnom indoktrinacijom". Pa i apsurdan ali iskren odgovor - ništa je ništa i kao takvo - ne postoji. A ne vide ono što im je pred nosom - taj velelepni i veličanstveni PROSTOR. U tom prostoru postoje lokaliteti, entiteti i relativiteti koji dalje usložnjavaju taj pojam i pojavu. Ako ne podrazumevate značenje reči METAFIZIKA da ne idem dalje. Apriori, to je mali ali gorak zalogaj, gorka pilula. A objašnjava sve ostalo. Bojim se da me ne citirate i izložite u javnosti na stub srama. Ovo su samo moja lična razmišljanja u samotinji. Nikako nije moguće spojiti dva kraja a da ne boli. Kao ni da to ne bude krajkrajeva, kratkotrajno. Bog je u tome uspeo - Ali kako? Ili - ako?
- Obilazimo stalno svi, oko tog odgovora, kao maca oko vruće kaše. Ili nešto još gore - Oko rupe šeće, al' u rupu neće. (Ovladao je sa nama ženski princip shvatanja - odlaganje sladostrašća za neka bolja, vremena. Smisao - Uživanja u trajanju!) Puno se može reći i sa malo reči. Kažemo za ptice da imaju jezik koji nazivaju - lokvacitet. Možda mi ne razumemo taj nemušti jezik?! Ili nam se te ptičurine izruguju u neku ruku?
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Ptičice, istini za volju, nikada nisu patile od ekscesivnog garuliteta, na šta se zapravo svodi Vaš lokvacitet, a koji je prevashodna odlika ljudi. ;)

I prestanite da se izlišno mučite odavno već rešenim problemima, u koje spada i taj Vaš problem Platonove brade, dragi moj g. Timke. Objasnio sam Vam još juna prošle godine da to Vaše „ništa” uopšte nije i ne može ni da bude prostor, jerbo prostor ima dimenzionalnost kao svojstvo. A čim nešto ima svojstvo onda nije ništa nego nešto. Uostalom, pročitajte i sami još jednom:

http://www.mikaanticforum.org/viewtopic ... 9&start=20

Iščitavajući ove Vaše redove, ja sve više postajem svestan činjenice da mi kao čovečanstvo zapravo vrlo loše stojimo. Moderni svet sve više postaje svojevrsna zbirka trivijalnih apsurda, u kojima moderna elektronska opštila stvaraju kreščendo sačinjen od profitnih trikova industrije, zala politike, medijskih prećutkivanja, trućanja čudaka i ravnodušja javnosti, što skupa zapravo potvrđuje onaj danas gotovo zaboravljeni, ali ne manje istiniti i duboko zabrinjavajući uvid lorda Čarlsa Persija Snoua o postojanju dveju potpuno divergentnih kultura – naučnoj i humanističkoj.

Danas, naime, više nego ikada u istoriji naučnike i po broju i po kapacitetima daleko nadmašuju čitave armije onih koji sebi daju za pravo da sude o dokazima i interpretiraju činjenice – što je težnja inače dostojna svake pohvale i istinskog udivljenja! – bez i najmanje trunke truda uloženog u savlađivanje makar elementarnih osnova o temama o kojima polemišu. U našoj kulturi zjapi ogromna jama-bezdanica, iskopana retoričkim izvrtanjima i diletanatskim greškama, hiperprodukcijom informacija i obiljem besmislica i intelektualnih prevara koje nas stalno drže u okovima zabluda, utičući na naše poimanje nas samih, društvenih, političkih i naučnih problema, te perspektiva koje stoje pred čovečanstvom.

Upravo zato ove naše diskusije ja smatram osobitim pokušajem sprečavanja pogrešnog usmeravanja čovečanstva posredstvom fragmentiranih spoznaja i pogrešnih predrasuda. Pokušajem navođenja na razmišljanje, na preduzimanje koraka koji bi doveli do uspona razuma. Naravno, nemoguće je urazumiti ljude da napuste stajališta na koja nisu ni dospeli rukovodeći se razumom. Ali mi se čini da će praćenjem ovih naših rasprava barem neki ljudi steći izvorišta intelektualnih alatki kadrih da potkrepe ili učine razumljivim svaki argument koji su namerni da upotrebe ili iznesu u korist sebe samih, a potom i drugih. Da će steći spoznaju o tome šta se sve podastire kao dokaz nekih zabluda, a usput i prikupiti korisne natuknice o istraživanju, o nivoima dokazivanja, o istoriji nauke, o pristrasnosti io logičkim protivrečnostima. Naoružani elementarnim znanjima i ilustrativnim primerima oni će postati svesniji da se iza komplikovanih rečenica često kriju jednostavne i korisne istine, ili pak složene i štetne neistine.

I to im neće biti nimalo teško. Trebaće samo da ulože onaj odavno znani i samo čoveku svojstveni intelektualni napor koji ga je za u kosmičkim srazmerama relativno kratko vreme iz primordijalnog mulja uzdigao do praga zvezda – da čitaju. :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, uočljivo je da zapažate, da ipak ima tu nešto što se "iza brda valja". Ili Vam je stalo da još jednu zabludelu ovčicu izvedete na pravi put. Zaista ste izuzetni, neobični i nesebični. I kada sa ljudima imam prilike i želje da razmenim neka svoja razmišljanja o teskobama duše, srećan sam kada srećem ljude koji nešto više od mene znaju. Volim da se družim sa pametnijim ljudima od proseka. I to po mogućstvu da govorimo jednim jezikom koji obostrano dobro razumemo. Kada nešto kažemo, da o tome i o tome možemo da konstatujemo šta je šta. Nisam ni za kakve apriori naučne postavke ni hipoteze. Autoritete poštujem samo toliko koliko su vredni njihovi ispravni pogledi na život. Ostalo je samo balast i lokvacitet. A što se tiče ptičica ja i dalje ostajem pri svom zaključku da se čitava i flora i fauna ponaša mnogo umnije, naučnije i racionalnije no mi ljudi. Jer smo opterećeni baš sa tim što sam malo pre rekao. Mi u svom životu lutamo tražeći sreću a oni žive punim životom - srećni. Sami smo sebi uneredili život.
- Ono, o Prostoru. Trivijalno je i pričati. Kako ste naveli. Činjenica je da taj prostor ima neku čudnu i posebnu osobinu. Može da bude na otvorenom a isto tako i u zatvorenom, ograničenom, dimenzionalnom smislu. I to nije sporno. I tu je ta začkoljica. Nauka, kao takva, puno greši kada pomišlja da je to jedno te isto. To su po mom laičkom rasuđivanju dve stvari. Ali ko je toliko lud, kao ja, pa da se bavi time te da se čitavog života čudi - zašto je to tako!? Kada pomišljate na dimenzionalnost svakako pridajete tome nešto materijalno, atribute : kakvoću i kvantitet. Imenovani CGS sistem važi samo za nešto u odnosu na materijalno - opipljivo, realno. Imenovati ograničeni prostor - prostorijom je proizvoljno i po nahođenju i može se postići veći ili manji volumen sa istom količinom materije. I nije isto merilo u zatvorenom prostoru kao i u otvorenom jer je delimično primenjljiv. Pa nastaje totalna zbrka i pojmova i pojava. I tu se vraća ono - milo za drago. Naša skučenost i ograničenost. I ne može se dalje. Tu dolazi do izražaja irelevantnost veličina, oblika i broja. Povratnim delovanjem pokušavamo da sebi predočimo koliko smo mali. Da sam dva puta veći Vasiona bi bila dva puta manja! Kada se krećem, gmižem po zemljinom šaru. A kada se okrećem - okrećem čitavu Vasionu oko sebe. Odma bi mi svi rekli da je to privid. I to je opet jedan od apsurdnih situacija. Koje će biti dotle, dok ih mlađe generacije ne opovrgnu dokazujući - šta je šta.
- I moja imena, znamenja koja su mi Mati, Otac i Kum dali stalno mi govore i ukazuju na put kojim ću se kretati kroz život i na ono što mi valja činiti, te da vazda spominjem i slavim ime Tvorca svega vidljivog i nevidljivog. Pozdrav Timke
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Oh, zapažam ja ovako izrazito kratkovid zaista mnogo toga, dragi moj g. Timke. No ne dospevam uvek da pravovremeno i prokomentarišem zapaženo. Šta da se radi - proklete egzistencijalne obaveze uvek imaju prioritet i oduzimaju dragoceno vreme koje nam je, avaj, veoma limitirano. Ali - glavno je da nekako sve stižemo. :)

Elem...
Autoritete poštujem samo toliko koliko su vredni njihovi ispravni pogledi na život.
Ali pri tome Vi inokosno, Vašim pogledom ocenjujete ispravnost njihovih pogleda? Izvinite na neposrednoj mi zapitanosti, ali šta to garantuje referentnu ispravnost Vašeg pogleda u odnosu na njihove poglede? ;)
A što se tiče ptičica ja i dalje ostajem pri svom zaključku da se čitava i flora i fauna ponaša mnogo umnije, naučnije i racionalnije no mi ljudi.
Ta šta kažete? Umna Flora i Naučna Fauna su iznašli rešenje za muonski katalizator? Osupnut sam! A jesu li možda objavili dično im rešenje i gde? Umirem, znate, od želje da ga vidim i proučim. Baš kao i da čujem skladbu komponovanu od strane npr. faunalnog poete, g. Leptira Kupusara, koja je pak nastala na besmrtne stihove njegove majke poetese, gđe Lepidoptere, a koji u pravodu glase: „Ja sam mala gusenica, orno gmižem ja uz hrast. Taninom mu bogato lisje šumi, blagoutrobiju mom na čast”. Siguran sam da toj osebujnoj maestralnosti jedan Bah i ono njegovo Nun komm, der Heiden Heiland nisu ni za prineti. :roll:
Činjenica je da taj prostor ima neku čudnu i posebnu osobinu. Može da bude na otvorenom a isto tako i u zatvorenom, ograničenom, dimenzionalnom smislu. I to nije sporno.
Ta sporno je da spornije ne može biti! Vi zapravo evidentno ne znate šta u matematici znači pojam dimenzija. To je skup odredbenih podataka (koordinata) za osnovni element referentnog skupa. I znate šta je najlepše? Može zapravo da ima n vrednosti. Otuda imamo i multidimenzionalne prostore. Naravno, jednom moleru npr. postojanje 6 savršeno matematički realnih dimenzija (koje nisu ni na otvorenom ni u zatvorenom!) ne znači ama baš ništa, ali to ne znači da u tzv. faznom prostoru sa 3 koordinate i 3 komponente impulsa materijalne tačke ta šestodimenzionalnost nije realna.

Siromah moler jednostavno robuje svojoj ograničenoj četvorodimenzionalnoj egzistenciji. I mentalnim uzusima koji u njoj vladaju. :twisted:
To su po mom laičkom rasuđivanju dve stvari.
Ovo priznanje Vas donekle iskupljuje. Problem je samo u tome što ste Vi u zabludi. :)
Kada pomišljate na dimenzionalnost svakako pridajete tome nešto materijalno, atribute : kakvoću i kvantitet.
Ni najmanje. Dimenzionalnost može, naime, da bude i negativna. Objasnite mi npr. kakvoću negativnog objekta, npr. negativne jabuke. :)
Da sam dva puta veći Vasiona bi bila dva puta manja!


Avaj, ne bi. Uzajamne proporcije Vas i Vasione su relativne, pošto dimenzije same vasione nisu finitne. Ona se, naime, još uvek širi. Možete stoga ukoliko želite da imate i veličinu Plavog kita - proporcionalnost će Vam i nadalje spram Kosmosa biti varijabilna. :)
A kada se okrećem - okrećem čitavu Vasionu oko sebe
.

Vi ne obrćete ništa do sebe. A i to samo u odnosu na Vaš lokalni referentni sistem (planetu Zemlju).
…te da vazda spominjem i slavim ime Tvorca svega vidljivog i nevidljivog.
Auh, ta zar se Vi to laćate te uistinu po Svevišnjega pogubne zadaće, dragi moj g. Timke? Znate, ako Vi kao smrtni i grešni anonsirate ime jednog Savršenog Bića, tada Savršeno Biće gubi smisao svog sopstvenog sadržaja. Naime, ako Bog kao Savršeno Biće unapred zna šta ćete Vi učiniti u pogledu anonsiranja njegove slave, tada je Vas već uslovio svojom odlukom, pa Vi zapravo ne slavite njega već on samoga sebe. Ako Vas pak pušta da radite tako nesavršeni i grešni šta hoćete i mislite, onda je zapravo on podređen Vašem shvatanju, pri čemu ukida sebe u svojoj nepromenjljivosti i apsolutnosti, koje su po definiciji atributi jednog Savršenog Bića. Ako pak ne utiče na Vaše odluke, niti zna šta ćete Vi činiti, onda je još manje u stanju da bude Apsolutno Biće, budući da gubi atribut svemoći. :twisted:

Apropo: jeste li znali da je srednjevekovni filozof Abelar crkvi zadao dosta muke zbog onog nepouzdanog vrtirepa Petra? Znate, on je u svom delu Ethica seu scito te ipsum postavio pitanje kako se moglo uopšte dogoditi da Isus izabere za svoga naslednika takvog slabića kao što je bio Petar. U prvoj opasnosti on se, naime, smesta odrekao Učitelja! Štaviše, nije se ni ispovedio, premda je to što je počinio bio veliki greh. U Pismu izričito piše da se i onaj koji je po položaju viši može ispovedati pred nižim. A Petar nije tako postupio... :-???

Voleo sam puno tog galskog logičara. Pokazao je svojim pitanjima da razum mora samostalno suditi i o sadržaju dogmatike. Što je, naravno, greh protiv Duha Svetog. :)

Pozdravljam i ja Vas.
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Cenjeni, Bio jednom jedan mali, od palube...Bili jedni, ali više nisu... Čitav naš život liči na jednu bajkovitu priču. Kako iskočiti iz kolotečine bar na kratko? Kada bi mi i taj MENS izdao potvrdu za IQ, da sam prepametan, ne vredi, ako ja znam najbolje ko sam i šta sam i da nisam to što neko misli, i ne bih mogao da mu poverujem. O prostoti svog analfabetskog i laičkog razuma neka sude dani koji slede. Kada Autoriteti od Nauke tvrde takve gluposti i negiraju sami i sebe i sve oko sebe, kako da im poverujem i priznam da su u pravu. Pa nisam valjda pao na teme? A padao sam, nije da nisam. Možda je i to uticalo što na neki svoj naopaki, nenormalan način gledam i rasuđujem. Važi tu i tamo neko pravilo da pre upotrebe valja promućkati. Žao mi je kada vispreni i dobro izobraženi umovi kao Hawking i ostali počnu pričati da nema Boga, da postoje MultiKosmosi, strune, crvotočine i sve u tom smislu..., pa čak i sami sebe negiraju, šta mi drugo ostaje nego da i ja okrenem ploču i krenem na svoju stranu. Na kraju neko će da bude u pravu. Kao onaj cigo što je imao dva sina pa je uvek jedan pogodio kakvo će vreme da bude sutra.
- Zapažam da se Vi izrazito držite strogo naučnih postulata. A toliko je toga i pitanja, na koje ja nikako ne nalazim ni odgovor ni objašnjenja. Želim da budemo na čisto - teorija je jedno a praksa drugo. E sad, šta je šta, pitanje je sad, za razmatranje : Da li je ovo sa naše strane stvarnost ili ono u ogledalu? Čisto sumnjam da možemo da damo ispravan i autentičan odgovor. Žao mi je što se nalazimo na dvema stranama. Pa od toga dvoga ne možemo da stvorimo jedno mišljenje. U pitanju su elementarna, apsurdna pitanja. Tačka i prava. Poluga i njene dve (suprotne) strane. Znali su stari šta su suprotnosti, par-nepar, plus-minus, muško-žensko, puš-pul, jin-jang, dobro-zlo, toplo-hladno, imati-nemati, jeste-nije, i tako to. I kako izgleda - mladi zaboravili! A Bogu je to bilo olako da napravi malim prstom. Greška je, što mu jedino možemo da zamerimo, što je digo ruke od sirotinje i stvorio komarce i ostalu gamad da teroriše tu istu sirotinju. Al' bi se tada lepo živelo. Pa pojedini, stari ljudi govore - sirotinjo i Bogu si teška! A njemu bi bilo još draže - dizali bi ga u visine i zaklinjali njime, a ne bi se kleli njegovim imenom.
- O sveobuhvatnosti teme teško je govoriti, jer kao što rekoh, nemamo dovoljno reči. I neka nam ne bude zamereno. Nema ni te teorije ni te nauke ni tehnologije koja može bilo kad da stvori onako lep paunov rep. I okolinu po kojoj se on šepuri. Nama bi ostalo za utehu da se neprestano divimo tom beskrajnom velelepnom zdanju - božjih ruku delo.
- A i ne čudim se sebi što sam ovakav kad mi je ime Petar a prezime Timotijević ( sa grčkog - Bogobojević). Hteo ne hteo, isto mu se vata. Pa to ti je. Pozdrav Timke
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Evo, sad tek dospeh da Vam otpišem uvaženi. Skužavajte na docnji, no bolje ikad nego nikad. :)
Kada Autoriteti od Nauke tvrde takve gluposti i negiraju sami i sebe i sve oko sebe, kako da im poverujem i priznam da su u pravu. Pa nisam valjda pao na teme? A padao sam, nije da nisam.


Jeste li ikada doživeli, dragi moj g. Timke da neko ima lažne ili pogrešene podatke o Vama? Da li Vam je eventualno takvo stanje prouzrokovalo neke životne probleme? Ako jeste, onda Vam taj primer kojeg gotovo svi mi u nekom obliku imamo u sećanju možda ponajbolje može dati barem neku predstavu o pustošenju koje neistiniti ili pogrešni podaci mogu stvoriti.

Vi takođe možete imati neke neistinite ili pogrešne podatke o drugima, ili o Vašem okruženju. Oko nas kruže uistinu brojni neistiniti ili pogrešni podaci. Zlonamerne ili koristoljubive osobe ih izmišljaju ili šire, dok neki od njih nastaju iz pukog nepoznavanja stvarnih činjenica, a sve to skupa može dovesti i dovodi do nemogućnosti odvajanja lažnog od istinitog, što predstavlja samu bit razumevanja i znanja.

Proces sticanja spoznaje sastoji se od pregleda raspoloživih podataka, odvajanja istinitih od lažnih, bitnih od nebitinih i iznalaženja proverljivih i nadasve upotrebljivih zaključaka. Jer spoznaja, dragi moj g. Timke, ima smisla samo ako se primenjuje. Ona se, naravno, može tražiti i zbog sebe same. Štaviše, postoji čak i izvesna osobena lepota u tome. Ali suština cele stvari je u tome da čovek zapravo nikada ne zna da li je istinski spoznao nešto ili nije dok ne vidi rezultate pokušaja primene te spoznaje.

Bilo koja aktivnost, veština ili profesija – od kopanja kanala, tesanja greda, kuvanja, predsedavanja sudskim većem, konstruisanja aviona ili pravljenja nuklearnog akceleratora – bez obzira koliko dugo proučavana i analizirana, uvek se sukobljava sa onim gorkim konačnim testom: može li nešto da se postigne ili uradi, ili ne može.

Tvrdnje autoriteta od nauke dovele su nas do turbina, teleskopa, raketa, radija, lasera, kompjutera, veštačkih satelita, lekova i drugih postignutih i funkcionišućih čudesa – do svega onoga što je ležalo i što će uvek ležati van domašaja onih koji su rukovođeni skrivenim ili zlim namerama, odnosno onih koji su bili ili jesu toliko slomljeni da nisu u stanju razumno da razmišljaju.

Problem je pak u tome što će veliki broj ličnih i društvenih problema nastajati iz nemogućnosti realizovanja dostignuća spoznaje, pošto će tada potencijal čoveka za opstanak biti bitno umanjen. A to se ne sme dopustiti, jer bi time bio doveden u pitanje i opstanak samoga kosmosa koji spoznao samoga sebe, a koji – kako stvari za sada stoje – prometejski reprezentujemo jedino mi, ljudi. I niko više u celom Kosmosu.
Možda je i to uticalo što na neki svoj naopaki, nenormalan način gledam i rasuđujem. Važi tu i tamo neko pravilo da pre upotrebe valja promućkati.


Veliki broj ličnih i društvenih problema nastaje iz nemogućnosti ili odbijanja učenja. Neki jednostavno ne znaju kako da proučavaju materiju, pa zato ni ne uče. Drugi jednostavno to ne žele. No svima njima uvek možemo pomoći makar stavljajući im na raspolaganje potrebne podatke, ili tako što ćemo im pomoći da razjasne sebi pojmove koje nisu razumeli, ili pak tako što ćemo im pomoći da pronađu i reše razloge zbog kojih ne žele da uče.

Ponekad se i mi sami možemo iznenaditi rezultatima koji su postignuti našim nekoristoljubivim pregnućem. :)
Žao mi je kada vispreni i dobro izobraženi umovi kao Hawking i ostali počnu pričati da nema Boga, da postoje MultiKosmosi, strune, crvotočine i sve u tom smislu..., pa čak i sami sebe negiraju, šta mi drugo ostaje nego da i ja okrenem ploču i krenem na svoju stranu.
Zbog čega Vam je žao? Zbog toga što Vam skromno i nenasilno ukazuju na logičku neodrživost ubeđenja po kojem postoji nevidljivi čovek koji živi na nebu i posmatra sa apsolutnim mirom sve što se dešava na Zemlji? Na apsurdnost postavke po kojoj fundamentalno dobronamerni nevidljivi čovek sa listom od svega deset stvari koje ne želi da radite organizuje odlazak do naročitog mesta punog vatre i dima i paljevine i mučenja i patnje, gde će Vas poslati da podnosite muke i gorite i gušite se i vrištite i jaučete zauvek zato što Vas zapravo voli? Na besmislenost tvrdnje da svemogući i svemudri svedržitelj mirno pušta da se nevina deca ubijaju klanjem zarad navodnog greha kojeg ne bi nikada bilo bez njegovog izričitog dopuštenja? Ne treba da Vam zbog toga bude žao, dragi moj gospodine. Ni Stiven Hoking ni Rodžer Penrouz, ni Andrej Linde ni Aleksandar Vilenkin, ni Burkhard Hajm ni Hju Everet nikada neće nikoga zasuti bombama, odrubiti mu glavu, kamenovati ga, spaliti na lomači, razapeti na krst ili se zaleteti avionima u oblakodere samo zato što Vi ne uvažavate njihove postavke. Štaviše, oni čak ni ne tvrde da su njihove knjige bespogovorno istinite, a da se u slučaju da se neki dokaz usprotivi njima taj dokaz obavezno mora odbaciti!

Uveravam Vas da ni ja, gospodine, ne verujem u P (φ) 2 Euklidsku kvantnu teoriju polja samo zato što tako piše u svetoj knjizi istoimenog naslova koju je napisao Bari Sajmon, već zato što sam proučavao njegove dokaze koje je blagoizvoleo prezentovati. Ne zbog toga što mu je knjiga sama po sebi sveta, već zbog matematičkih dokaza koje je naveo i koji se međusobno podupiru, a koje svaki čitalac može da proveri i u slučaju da utvrdi grešku istu i objavi bez straha za svoj život.

Moja spoznaja, omogućena radom tih ljudi, zapravo uopšte nije vera. Ona je znanje koje ne smatra da je neupitanost vrlina.
- A i ne čudim se sebi što sam ovakav kad mi je ime Petar a prezime Timotijević ( sa grčkog - Bogobojević). Hteo ne hteo, isto mu se vata. Pa to ti je. Pozdrav Timke.
Nemojete se ni vi čuditi što sam ja ovakav kad mi je ime Predrag (sa izvorišnog keltskog – Luacmar), a prezime Popović. Pokazivanje puta moja je zavetna obaveza. :)

Slika

Stoga Vam želim tople reči u hladnim večerima, pun mesec u tamnoj noći i nizbrdicu na putu do Vaših vrata.

Codladh sámh. :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, Verujem da nešto postoji i mimo nas i naše svesti a što mi nikada ne ćemo i ne možemo da vidimo i shvatimo, percipiramo, da je to tako. A postoji, nije da nije. Samo što je sve to dalje i izuzeto. Izvan našeg dometa, domena, domašaja. Nije nam dostupno. Embargo. Limit. Sem što ta zabrana nije izvan nas, nego je izuzetno ugrađena, strukturalno u nama i sve dođe kao jedan komplet, celina, entitet. To je naš krst koji nam je namenjen sudbinom. Verujem da nešto vlada izvan naše svesti sa nama i našim osećajima i osećanjima. Zavisi i od spoljnih faktora, rekao bi neko, ali su i oni već sveobuhvatno ušli u računicu suđaja. Tako, da kada bih i hteo, nisam u stanju da iskočim iz vlastite kože pa da uskočim u neku tuđu ili novu. Pokušavao sam i da ponovim, ispravim potez i učinim korekciju. Ali, avaj, rezultat je uvek ispadao isti. Pomirio sam se sa sobom, pa sve stoički posmatram. Pa zaključujem da je to najbolje što mogu za sebe da učinim. Ne sekiram se bar, jer nisam kriv za dalja dešavanja. Nego, ima tu nešto što mi nije jasno : Zašto postoji predispozicijia, predosećaj, predznak koji nam nešto javlja da će to biti tako kako će biti, i to neminovno. Opet neko kaže - instinkt. Neki naš gen se javlja, od dalekih predaka. Eto recimo, meni nos zadrhti, zatreperi kada nešto nije u redu. A rekao bih da je sve potaman. I uvek sebe, svoj ego, ubeđujem da sam u pravu. A uvek nešto, ispada kontra. I uvek je neko drugi u pravu. Nekad se predomislim pa učinim na volju svom nosu. I čudim se da je on pametniji no ja. Čuo sam kad ljudi kažu da - "On ima nos!". A nisam razumevao to dok to isto nisam dobrano osetio. Pa sam zato slobodan da ustvrdim, da ima kako Prijatelja tako i Neprijatelja. I da sve zavisi kako lično od nas i naše umešnosti tako i od onog repa što nas prati kroz život. A rep je neophodan kao i još jedan par očiju na potiljku. Pa bi znali odakle dolazimo a time i kuda idemo. A i videli bi kakav jad i pokor ostavljamo iza sebe. I ko nam pravi smicalice i sa posmehom se cereka iza nas. Bio bi tada čist račun i duga ljubav.
- Želim da kažem da ima puno toga nedeklarisanog u našem životu. Potrebno je znači, sve postaviti na svoje mesto. Bar ovo sa čime raspolažemo. Nedovoljno se vrednuje ili definiše. Mnogima je sve isto. I babe i žabe. I kruške i jabuke. I veliko i malo. I imati i nemati. I jeste i nije. Pa onda sve u isti koš! Ma koliko da smo odmakli od početka - nismo stigli kud smo naumili. Nego smo na pola puta. Više mu sve ovo dođe kao narodna zabava, veselje. Pa nek laje dok traje!
- Još jedna uočena koincidencija, mi smo i znamenjaci. Meni je ime na znamenju bilo Predrag. Tako su me zvali pre krštenja. Dolazi do neke interferencije. Pa su nam i modulisani talasi zato bliskiji. Razumljiviji. Pozdrav Timke
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Bibliotekar »

Poslove dana završismo, pa navratismo na naše omiljeno mesto. Elem...
Poštovani, Verujem da nešto postoji i mimo nas i naše svesti a što mi nikada ne ćemo i ne možemo da vidimo i shvatimo, percipiramo, da je to tako. A postoji, nije da nije.
Liči mi to na Kosmičkog Diva Đuru. Pisala je o njemu ona Mala Mara iz Stepojevca. Na fejsbuku. Zna Čučuk Mara da zasigurno Đurađ Vasionac postoji, premda ga nikada nije videla, niti može da shvati njegovo postojanje. O analizi istog da se i ne govori, premda bi egzistirajući Đurađ morao da ima brojne efekte po Vasionu koji bi bili opazivi. Ali čak i bez njih Mala Mara nepokolebljivo veruje da Đurađ postoji i da drma Merkurovim perihelom. Čula je, naime, za vedra vremena i pri punom mesecu sa livade poj „Maro, Maro, od bisera grano”. I namah znala da se to Đurađ Vasionac pesmom obraća direktno njoj... :roll:
Eto recimo, meni nos zadrhti, zatreperi kada nešto nije u redu.
Još ste dobro i prošli. Statistički posmatrano, lasno je, naime, moglo da zaleprša još i štošta drugo... Doduše, možda ste samo osetljivi na polen. Jeste li pokušali sa desenzitivizacijom? Ambrozija, znate, cveta sve u šesnaest. Dopada joj se izgleda, ovo lepo, toplo vreme. ;)
A rep je neophodan kao i još jedan par očiju na potiljku.
Vaistinu. No ja sam mnenija da bi nam povrh svega i čmar na temenu dobro došao, a zajedno sa jednim valjanim mišićem gužnjakom (levator ani). Znano je, naime, iz fiziologije da su svi trajni otvori na telu inkontinentni, pa bi tako cerebralna opstipacija - koja čoveku više zala čini no sva druga zlodela sveta zajedno - time mogla biti efikasno i na polzu istinskog napretka čovečjega predupređena.
Želim da kažem da ima puno toga nedeklarisanog u našem životu. Potrebno je znači, sve postaviti na svoje mesto.
Ja se, zaista, zdušno trudim. Đuro mi je svedok.
Pa su nam i modulisani talasi zato bliskiji. Razumljiviji.
Ne bih rekao. Vi, naime, evidentno koristite frekventnu, a ja pak amplitudnu modulaciju.

Zdravi bili! :)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Dekartov dokaz postojanja Boga

Post od Timke »

- Poštovani, nalazim se stalno u podnožju jedne velike, možda najveće planine koju ljudski um može da zamisli. Pokušavam da se iskobeljam iz ljušture i učinim prvi korak, ali uvek me neke potrebe i u predradnji u tome ometaju. I stalno mi se događa da novatorije u pogledu alpinističke tehnike i opreme ne daju da ga učinim. Sve misleći - biće nešto bolje. A ono - jok. Možda do uspona nikad neće ni doći. Neće se ukazati potreba. Možda će se ukazati prilika da i te planine jednostavno nestane. Stojim vazda i trupkam, cupkam u mestu. Žalim do Boga što se to baš meni događa. Poznato mi je da planinarima zadovoljstvo, pri silaženju sa planine i povratak kući širi pluća ali i zadržava dah. I čini da srce, povećano, hoće da iskoči. Ili je to samo osećaj koji sustiže svakog ponaosob, posebice. Lažni osećaj punoće i sreće, pomišljajući da smo nešto veliko postigli u životu. Da mi ženski rod ne zameri na iskrenosti i pametovanju. I njihovoj dobro skrivenoj tajni rađanja. A svi pričaju, u glas, o nekavoj ljubavi i sreći. Ne udubljuju se u suštinu materije. Vidimo i to što vidimo smatramo jedino moguće. Ne usuđujem se ni da pomislim a kamoli ustvrdim da ono što je neviđeno - postoji ili ne postoji. Jer tu, odmah ispod površine postoji druga slika. A zaista bi mi bilo žao da mi neko kaže da nisam kopetentan za nešto. I to ne zbog sujete. Svako ima bogomdano pravo da se smeje i da plače. Meni je ova naša korespodencija izvrsna i to kao jutarnja gimnastika, beofidbek, kroskontri i džoging za duh i telo. Čeličimo se. I vraćamo na pravi, ispravan put.
- Žao mi je i to da mi ne predočavate ono što Vama nije jasno. Što sam nešto rekao nedovoljno razgovetno, nego u uvijenoj formi. Ili izgleda da Vi mnogo više znate. Nego što apriori tvrdite i samo spominjete ono što je navodno smešno. Ja nikoga ne izlažem omalovažavanju, ruglu i podsmehu. Ponajmanje svoje prijatelje. Kada sam i nešto rekao o Nikoli Tesli rekao sam i vazda ću ponavljati. Kao i o Nobelu i Ajnštajnu i ostaloj plejadi ono što njihova dela govore - "Više je ača no omača". Vrlo je verovatno da bi i oni, ozlojeđeni, potvrdili moje reči kada bi videli kako se njihova dela i trud nipodaštavaju i zloupotrebljavaju. Možda bi i dodali koju, koju ja ne smem ni da pomislim. A svi su putevi, pa i oni koji vode i do pakla, popločani dobrim namerama. I od loših misli pokvari se dobar tek i ukus hrane koju sa zadovoljstvom želimo da konzuzmiramo. Neko kaže - preseda. Da li u drugi voz, ili u promeni predznaka? Matematika je divna nauka. Izmišljena da potvrdi naša nastojanja u otkrivanju istine. Treba osetiti duh njezin. Jer sve ima dušu. Iako je u svakoga nevidljiva ona postoji. Kao antipodno stanje - reverzibilan dokaz onoga što mi nazivamo realnost. Neko se nađe da kaže da je to onostrano. A ja sam mišljenja da svi imamo pravo. Kao što je Nikola Pašić govorio. I bili i vukovi siti i koze na broju. ( Opet ona poluga, božija, što je iz Raja izašla!). Pozdrav Timke
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost