Greh

Odgovori
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Greh

Post od Palma »

Sedam smrtnih grehova

Sedam smrtnih grehova bilo je najpre osam, kada ih je, u doba uspostavljanja hrišćanstva, ustanovio grčki kaluđer Evagrio iz Ponta i definisao glavne negativne sklonosti ljudskog bića (zanimljivo je da je na Evagrijevom spisku najteži greh bio proždrljivost). Svi oni ponaosob bili su dovoljni da odvedu čoveka u pakao. U šestom veku, papa Gregor uneo je prve izmene u ovaj spisak, uključivši i zavist, ali spojivši oholost i taštinu. U XVII veku spisak je ponovo pretrpeo izmene, kada je «melanholija» prestala da se smatra grehom i bila zamenjena «lenjošću». Tako smo došli do liste koja važi i dan-danas.

Spisak je sledeći: gordost, pohlepa, požuda, gnev, proždrljivost, zavist i lenjost. I ova lista može da funkcioniše kao dobar način da se kategorizuje mnogo različitih grehova koji postoje. Skoro svaki poznati greh se može podvesti pod jednu od sedam pomenutih kategorija. Prema tome, ispada da smo svi mi grešnici. Čak iako nikad nismo ubili ili počinili preljubu. I onda, kad to shvatimo, potrebno je samo da se pokajemo i biće nam oprošteno. Jer Isus je umro na krstu i ponovo uskrsnuo zbog naših grehova i tako to...

Svojevrstan fenomen u srpskom jeziku, koji nije prošao neprimećeno, jeste da svaki od ovih grehova jeste 'imenica ženskog roda' (osim gneva, mada ako ga nazovemo "srdžbom" onda je i taj ženskog roda). Pitam se, pitam se... :-???

Lenjost (eng. – sloth; latin. – acedia) imenica ženskog roda u značenju nemarljivost, učmalost, odsustvo fizičkog ili duhovnog napora, odbojnost prema radu.
Suprotnost lenjosti je marljivost.

Kroz vekove ovaj greh je prošao kroz dosta transformacija. Prvo je bio poznat kao greh očaja. Opisivan je kao što se u današnje vreme opisuje melanholija – apatija, depresija, odsustvo radosti. Posmatran je kao odbijanje da se uživa u dobrima ovog sveta. Lenjost po tradiciji predstavlja jednu od osnovnih prepreka buđenju duše. Ona se ispoljava na tri načina: lenjost udobnosti, koja nas prisiljava da uvek ostanemo na istom mestu. Lenjost srca, kad se osećamo obeshrabreni i bezvoljni. I napokon, lenjost ogorčenja, kad nam više ništa nije važno i kad više nismo deo ovog sveta. Moderno viđenje ovog greha jeste da on predstavlja neostvarenje sopstvenih talenata. Dakle, lenjost kao greh nije jednostavno nedelovanje, već i neraspoloženje i nebriga. Jedini je od svih grehova u čijoj osnovi je izostanak, a ne preterivanje.

Simboli lenjosti su jarac i svetlo-plava boja. Njen demon je Belfegor.

Slika

"Tek što je umro, Žuan se nađe na jednom prekrasnom mestu, okružen udobnošću i lepotom o kojima je samo mogao da sanja. Neki čovek, odeven sav u belo, priđe mu i reče: ''Imaš pravo da biraš šta ti duša ište: koju god poslasticu, uživanje, zabavu.''
Sav očaran, Žuan je činio sve što je celog života želeo da čini. Posle mnogo godina, potraži onog čoveka u belom:
''Već sam iskusio sve što mi se prohtelo'', reče. ''Sad mi treba neki posao, da bih se osećao korisnim.''
''Žalim slučaj'', reče čovek u belom, ''ali to je jedina želja koju ne mogu da ti ispunim. Ovde nema posla.''
''Zar da provedem čitavu večnost umirući od dosade? Sto puta više bih voleo da sam u paklu!''
Čovek u belom mu se primaknu i reče šapatom:
''A šta misliš, gde se nalaziš?'' «
Kazna za ovaj greh u paklu – bacićete u jamu punu zmija!

Zavist (eng. – envy; latin. – invidia) imenica ženskog roda u značenju želja za nečim tuđim, mešavina patnje i besa; osećanje nezadovoljstva zbog tuđeg uspeha ili radosti; želja za posedovanjem onoga što drugi imaju
Suprotnost zavisti je blagost.

Kao i pohlepa, zavist može biti okarakterisana kao želja za nečim nepotrebnim. Međutim, one se razlikuju u dve osobine. Prva je što je pohlepa uglavnom vezana za materijalna dobra, a zavist se shvata uopšteno. Druga je to što oni koji su skloni ovom grehu sebe smatraju uskraćenima za ono što neka druga osoba poseduje i žele da je uskrate za to nešto. Oni, dakle, žele nešto tuđe, bilo to neko materijalno dobro, nečiji status, sposobnost ili položaj. Druge ljude smatraju pametnijima, privlačnijima, srećnijima i boljima od sebe. Pojmovi povezani sa zavišću jesu razjedanje, destrukcija.

Simboli zavisti su pas i zelena boja. Njen demon je Leviatan.

Slika

"Demoni dođoše da se požale Knezu tame. Već pune dve godine iskušavali su jednog kaluđera koji je živeo u pustinji.
"Već smo mu nudili i novac, i žene, sve što nam je bilo na raspolaganju, i ništa nije vredelo."
– Ne znate vi svoj posao – odgovori sotona. – Dođite da vidite kako se to radi.
Odleteše svi zajedno do pećine u kojoj je sveti čovek samovao. Sotona mu priđe i šapne na uvo:
– Tvoj prijatelj Makarije upravo je unapređen u aleksandrijskog episkopa.
Istog časa, čovek stade da proklinje nebesa, i izgubi svoju dušu.»
Kazna za ovaj greh u paklu - bićeš bačen u ledenu vodu!

Proždrljivost (eng. – gluttony; latin. – gula) imenica ženskog roda u značenju lakomost, neumerenost u jelu i piću
Suprotnost proždrljivosti je umerenost.

Izvedena od latinskog gluttire, što znači gutati, proždrljivost je preterano uzimanje hrane i pića, čak iako je to bespotrebno. U zavisnosti od kulture, može da bude smatrana porokom a i statusnim simbolom. Tamo gde je hrana deficitarna, dobro jesti može biti stvar ponosa, da bi se 'dokazao' pred onima koji su manje srećni. U kulturama gde je hrana dostupna, može se smatrati znakom samokontrole uspeti odupreti se iskušenju prejedanja. Kao proždrljivost se smatra i opsesivna potreba za hranom koja se smatra delikatesima i koja je ekstremno skupa. Ne smemo precenjivati hranu koja je štetna po zdravlje. Ne smemo poklanjati više pažnje životnim namirnicama nego našim ostalim životnim saputnicima. Neopravdano trovanje predstavlja potpuni gubitak razuma i smrtni greh. Proždrljivost je poremećaj; znači da nas nešto proždire iznutra.

Simboli proždrljivosti su svinja i narandžasta boja. Njen demon je Belzebub.

Slika

Jedan pekar je želeo da upozna Učitelja, pa ovaj ode u pekaru prerušen u prosjaka. Uze jedan hleb i poče da jede, a pekar ga izudara i izbaci na ulicu.
- Ludače! – povika mu jedan učenik koji je naišao – zar ne vidiš da si izbacio učitelja koga si hteo da upoznaš?
Postiđen, pekar upita šta može da učini da bi mu učitelj oprostio. On zatraži da pozove njega i njegove učenike da jedu.
Pekar ih odvede u jednu odličnu kafanu i naruči najskuplja jela.
- Ovako razlikujemo dobrog čoveka od rđavog – reče Učitelj učenicima usred ručka. – Ovaj čovek je u stanju da potroši deset zlatnika na jednu gozbu, zato što sam slavan, a nije kadar da da komad hleba da nahrani gladnog prosjaka.»
Kazna za ovaj greh u paklu - moraćeš da jedeš žabe, zmije i pacove!

Gnev (eng. – wrath, anger; latin – ira) imenica muškog roda u značenju bes, ljutnja, srdžba, želja za osvetom...
Suprotnost gnevu je strpljenje.

Gnev može da se opiše kao nekontrolisano osećanje mržnje i neprijateljstva. Manifestuje se vatrenim poricanjem istine i samoodstupanjem, kao i željom da se naškodi drugim ljudima. Gnevna osoba ne poštuje zakon i ima želju da sama potraži osvetu izvan pravnog sistema. To dovodi do nasilja i povređivanja drugih. Iz ovog greha nastaju napadi, ubistva, pa čak i genocid u ekstremnim slučajevima. Jedino gnev nije neophodno vezan sa sebičnošću (iako naravno može da bude, usled ljubomore, koja je opet usko vezana sa zavišću).

Simboli gneva su medved i crvena boja. Njegov demon je Amon (Satana).

Slika

Osobe koje lako i često padaju u vatru izlažu tri puta većoj opasnosti da dožive srčani udar od onih koje se suočavaju s nedaćama s više smirenosti i staloženosti. To se dešava zato što prilikom svakog nastupa Besa organizam oslobađa dodatnu količinu adrenalina u krvi. Visoka koncentracija adrenalina ubrzava broj srčanih otkucaja i istovremeno sužava krvne sudove, podižući arterijski pritisak. Učestalost tih nastupa može prouzrokovati probleme koji su obično povezani s rizikom od infarkta – promenu srčanog ritma i naglo širenje masnih naslaga koje se inače talože u arterijama.

"Bio sam besan na svog prijatelja: raspravio sam to sa njim, i bes je prošao. Bio sam besan na svog neprijatelja: nisam raspravio to sa njim, i bes se uvećao."
Kazna za ovaj greh u paklu – živog ćete rastrgnuti!

Požuda (eng. – lust; latin. – luxuria) imenica ženskog roda, u značenju razvrat, putenost, pohota, blud...
Suprotnost požudi je čistota.

Požuda je neumerena želja za seksualnim zadovoljstvom. Predavanje ovoj želji vodi do raznih seksualnih i socioloških poremećaja, od seksualne zavisnosti ili preljube, do težih oblika, kao što su incest, silovanje ili odnosi sa životinjama. Samo na internetu pornografski sektor ubira godišnju zaradu između 10 i 12 biliona dolara, dok prodaja ili iznajmljivanje pornografskih filmova donose prihod od 4,1 biliona dolara, nadmašujući većinu preskupih filmova snimljenih u Holivudu.

Simboli požude su krava i plava boja. Njeni demoni su Asmodeus i Lilith.

Slika

Lilit luta u noćnim satima, razdražujući sinove čovečje. Kose duge i crne, obraza belih i rumenih. Usta su joj kao uska vratanca lepo nameštena, jezik oštar kao sablja a reči meke kao somot. Usne crvene kao ruža i slatke kao da se sav med na njima skupio. Ona predstavlja slatkoću greha i opaki jezik. Kroz tajanstvo svojih ukrasa i ruha ona zavodi. Kad god naiđe na muškarce koji spavaju sami kod kuće, ona lebdi iznad njih, stavi ih pod svoju vlast, pripije se uz njih i tako probudivši njihovu želju ona bludniči sa njima i nagoni ih da uzaludno prosipaju seme svoje.
Kazna za ovaj greh u paklu – gorećeš u vatri i sumporu!

Pohlepa (eng. – greed; latin - avaritia) – imenica ženskog roda, u značenju preterana sklonost prema novcu, srebroljublje, škrtost, tvrdičluk, težnja ili neumerena želja za posedovanjem...
Suprotnost pohlepi je milosrđe.

Ovo je greh preterivanja. Odnosi se na želju za preteranim bogaćenjem. Zbog njega se čine i mnoge nemoralne radnje kao što je podmićivanje, izdaja, prevara radi sticanja materijalnih dobara, krađa i pljačkanje, manipulacija i slično. Pohlepa je želja za materijalnim i ignorisanje onog duhovnog. Prema filozofu Seneki: siromasi uvek žele nešto, bogataši žele mnogo, a tvrdice žele sve.

Simboli pohlepe su žaba i žuta boja. Njen demon je Mamon.

Slika

"Smrt i Škrtost posmatrale jednom ljude kako grozničavo pretražuju reku tražeći dijamante.
''Došla sam ovamo da pokupim neke duše'' reče Smrt. ''Predaj mi trećinu od ovih ljudi, pa da idem.''
''Oni pridadaju meni, to su moji robovi'' usprotivi se Škrtost. ''Nemam ništa da ti dam.''
Smrt tada dotače vodu svojim čarobnim štapićem i zatrova je. Malo-pomalo, svi koji su se tu zatekli, pomreše.
''Zašto si mi ukrala sve moje robove?'', povika Škrtost, kipteći od besa.
''Zato što nisi htela da mi daš nijednoga'' glasio je odgovor."
Kazna za ovaj greh u paklu – kuvaće te u kazanu ključalog ulja!

Gordost (eng. – pride, vanity; latin - superbia) – imenica ženskog roda, u značenju uobraženost, oholost, taština, sujeta, nadmenost, ponos...
Suprotnost gordosti je poniznost.

U skoro svakom spisu ovo je jedan od najtežih smrtnih grehova i primarni izvor iz kojeg potiču i svi ostali. Predstavlja želju da se bude važniji ili privlačniji od drugih, izbegavanje davanja komplimenata drugima iako ih oni možda i zaslužuju i prekomerna ljubav prema sebi. To je bila ona strast koja je izazvala pobunu anđela i Luciferov pad.
Gordost nije veličina, nego nadutost. Ono što je naduveno izgleda veliko, ali u suštini predstavlja bolest.

Simboli gordosti su konj i ljubičasta boja. Njen demon je Lucifer.

Slika

"Ako previše naoštrimo neki bodež, njegova oštrica neće uspeti da se održi.
Ako zlato i žad ispune neku odaju, njegovi vlasnici neće moći da sačuvaju sigurnost.
Ako bogatstvo i počasti podstaknu nadmenost, za njom neizbežno nailazi zlo.
Kad obavljamo svoj posao a naše ime počne da stiče slavu, mudrost nalaže da se povučemo u senku, sve dok ne završimo ono što smo započeli.
Bolje je da ne punimo krčag do vrha, nego da se posle trudimo da ga nosimo tako punog."
Kazna za ovaj greh u paklu – bićeš slomljen na točku!
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Greh

Post od Palma »

Novih sedam smrtnih grehova

Taština, požuda, nepoštenje... da li je i danas nemoralno ono što je nekad bilo? Ili se naš koncept moralnosti rastegnuo i proširio?

Slika

Greh je u modi. Daleko od toga da je smrtonosno, biti "grešan" sada je viđeno kao životna lepota. Čistota i vrline su u deficitu, dok je divljati i biti nevaljao obavezni deo folklora. Ono što je danas neoprostivo jeste biti dosadan.

Većina od tradicionalnih sedam grehova sada se smatra vrlinama do nekih nivoa. Ukoliko ne osećate požudu, pre ćete otići kod lekara da vam proveri hormone nego što ćete otići Bogu da mu zahvalite što vas je oslobodio smrtnog greha. Nemoralno više nije ono što je nekada bilo. Filozof Julian Baggini postavio je nove moralne kodove za moderno vreme.

Gordon Gekko nije jedini koji smatra da je pohlepa dobra. Pohlepa je glad za životom i svim onim što život nudi. Želeti materijalne stvari nije samo prihvatljivo već praktično i obaveza. Ko nema koristi od male trgovinske terapije? Na kraju krajeva, "vi ste to zaslužili".

Taština danas i nije toliki greh. Razmislite o tome koliko je plastična hirurgija, koja više nije privilegija najbogatijih, postala kozmetičko poboljšanje, nešto za čim svako ko imalo brine o sebi ima potrebu. Što se tiče lenjosti, svi su ljubomorni na Francuze zbog njihove 35-časovne radne nedelje, a nisu osuđeni za to. Čak je i proždrljivost loša samo ako prouzrokuje gubljenje struka. Zavidimo osobama koje mogu sve da jedu a da se ne ugoje, a ne zanimaju nas oni koji, recimo, isključivo jedu zečetinu.

No ništa od toga ne znači, kako je primetio jedan zabrinuti komentator, da smo svi postali sistematski amoralni. Više je u pitanju naša ideja o razlici između dobrog i lošeg koja se iz korena promenila. Dok je greh još bio nešto što se izbegava, većina nas svoje moralne kodekse ravnala je po religiji. Bilo nam je više važno kako ćemo živeti na onome svetu nego sada i ovde.

U tom kontekstu ideja o grehu imala je savršen smisao. Mi nismo došli na ovaj svet da bismo uživali. Niti su naša tela bila nešto više od čamaca za našu čistu dušu. Sve što nas je činilo previše vezanim za ovozemaljski život predstavljalo je prepreku za korektan odnos sa Bogom. Požuda, pohlepa i proždrljivost bile su simptomi nezdravog spoja za telo. Lenjost je nagoveštavala neuspeh u prepoznavanju da smo na svet došli zbog rada, a ne zbog igre.

Ovo objašnjava zašto, od sedam smrtnih grehova, samo zavist i bes još uvek zadržavaju izvesnu granicu grešnosti. Možemo jasno da vidimo da sve to nije loše samo u očima Boga, ili bar pred onima koji tvrde da su njegovi izaslanici na Zemlji, već i za nas i kao individue i kao društvo. Bes nas vodi ka reakcijama kojima povređujemo sebe same i druge. Zavist je poput otrova koji truje naše veze i sprečava nas da cenimo ono što imamo.

Ako ostale grehove razmotrimo na ovaj način, kao uvrede protiv ljudskog života, onda ih možda nećemo tako olako shvatati. Seksualno oslobađanje može bitiv nova forma tiranije. Ekstremna želja za materijalnim dobrima znači da nikada ne možemo da budemo srećni zbog toga što ćemo uvek želeti više od onoga što imamo. Jedno je probati ukusnu hranu, a drugo kada prožderemo celu kutiju sladoleda Häagen-Dazs. Relaksacija može biti dobra za nas, ali vrlo ćete malo izvući od života ako ste preterano opušteni. Ponos je još uvek diskutabilno kralj grehova jer nas sprečava u sticanju saznanja odakle sva ona i dolaze, od nas samih.

Napustili smo osnovni princip koji se krije iza svih grehova – da je pogrešno uživati u životu. Ali u odbacivanju starih brutalnih lanaca zaboravili smo da živeti dobro iziskuje mnogo više od odbacivanja svih limita. Kao što je Epikur, grčki filozof uživanja, dobro razumeo, potrebna je prava mera mirnoće i samodiscipline ako želimo na pravi način da uživamo u životu.

Možda je pravi razlog zbog kojeg su grehovi izgubili svoju moć to što se oni isključivo bave onim što je dobro ili loše za nas. Verujem da se naš koncept moralnosti rastegnuo i proširio pre nego da je postao više sebičan ili amoralan. Mnogo više brinemo o drugima – ili bar više nego ranije. Pogledajmo koliko je samo ljudi podržalo kampanju "Učinimo da siromaštvo postane istorija". Armija ljudi čije je geslo "dobročinstvo počinje kod kuće", još uvek je sa nama, ali se i proširuje, i to ljudima koji nas ubeđuju da su problemi onih sa druge strane Zemlje i naši problemi.
Razmislite o tome koliko se samo uvećava fairtrade trgovina. Potrošimo više od sto miliona dolara godišnje na proizvode koji nose oznaku fairtrade. Ti proizvodi nisu dostupni samo na simboličnim mestima već, na primer, čaj iz te kategorije možete popiti i u najluksuznijim kafeima.

Narcizam raste na štetu altruizma
Tradicionalna ideja o grehovima postala je staromodna ne zato što smo izgubili moralni kompas već zato što se usmerava u drugom pravcu. Najkritičniji moralni problemi danas se odnose na siromaštvo, bolest i pravdu, a ne na to šta radimo sa svojim telom kod kuće.

1. Eksploatacija
Svi imamo stvari koje su ljudi proizveli u vrlo lošim uslovima. Mnoga od jeftinih dobara koja uzimamo zdravo za gotovo proistekla su iz znoja eksploatisane radne snage. Svi možemo da uložimo više truda u bojkot biznisa koji se baziraju na iskorišćavanju najsiromašnijih ljudi.

2. Dogmatizam
Živimo u svetu u kome niko ne veruje u sistem zakona. Jedini način da svi živimo zajedno jeste da budemo otvoreni za tuđe ideje i da, kad god je moguće, pokušamo da se prilagodimo razlikama. Dogmatizam bilo koje vrste sve to čini nemogućim i nepovratno vodi ka konfliktima od kojih su neki bukvalno smrtonosni.

3. Poštenje
Oni koji su najsigurniji u sopstveno poštenje upravo su oni kojih treba najviše da se plašimo. Da biste bili sigurni da ste u pravu, morate jednako biti sigurni da oni koji se ne slažu sa vama zaista greše. To deli svet na dobar i loš; kada je istina da većina ima najbolje namere, pristojni ljudi jednostavno pokušavaju da raskrče sebi put u zbunjujućem i teškom svetu.

4. Požuda
To je jedan od nekoliko originalnih grehova koji i danas postoji. Živimo u svetu izobilja i većina nas ima i više nego što joj treba. Želja da imamo "još samo to" čini nas nesrećnim, utiče na nekontrolisanu krađu iz limitiranih izvora i onemogućava nepristrasnu distribuciju bogatstva celog sveta.

5. Taština
Trebalo bi da provedemo više vremena gledajući napolje, a ne u ogledalo. Naša egocentričnost u svetu u kome su mnogi zaostali za neverovatnim porastom prosperiteta, promoviše narcizam na štetu altruizma.

6. Samozadovoljstvo
Život, kao i istorija, jeste proces koji nikada ne doseže kraj. Trenutak kada pomislite da ste sve uredili upravo je trenutak kada se nešto desi iznenada. Uvek ima još da se uradi i nauči i to nikada ne smemo da zaboravimo.

7. Sebičnost
Ako prestanemo da razmišljamo, bićemo izgubljeni. Ukoliko kritički razmišljamo, postajemo lepak za globalne korporacije, političare i medije kojima su važni samo njihovi interesi. Izvestan broj ljudi potpao je pod uticaj moderne kulture i predstavlja dokaz intelektualne nesigurnosti naše mentalno neuklopljive kulture. (Autor: Snežana Krstić)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost