Ciceron - Pisma prijateljima

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Ciceron - Pisma prijateljima

Post od branko »

Ciceron

Prevod s latinskog Vesna Vasic

Pisma prijateljima


Knjiga X

Tulije pozdravlja svoju Terenciju, Tulijicu i Cicerona
Zapoceto u Solunu, zavrseno u Dracu,
25. novembra 58. pre n.e.
Mnogi mi pisu, a svi pricaju da su tvoja hrabrost i cvrstina neverovatni i da si neumorna i duhom i telom.1 Jadan li sam ja! Da bas ti, tako cestita, pouzdana, postena i plemenita, upadnes zbog mene u ovoliki jad i da nasu Tulijicu, kojoj je otac bio takva radost, zadesi zbog njega tolika nesreca. A sta onda da kazem o Ciceronu? Tek sto je poodrastao, vec je upoznao najveci bol i nesrecu. Da smatram da je to, kako ti kazes, delo sudbine, podnosio bih malo lakse; ali sve se desilo mojom krivicom, jer sam mislio da me vole oni koji su me mrzeli, a nisam isao sa onima koji su to trazili. Da sam slusao sebe i da mi nisu bile toliko vazne reci bilo glupih bilo neiskrenih prijatelja, ziveo bih sasvim srecno. Sada, buduci da me prijatelji teraju da ne gubim nadu, potrudicu se da moje zdravlje pripomogne tvom trudu. Shvatam kakva je situacija i koliko bi lakse bilo ostati kod kuce nego otici. Ipak, ukoliko imamo uz sebe sve narodne tribune, kao i Lentula,2 tako revnosnog, kako se cini da jeste, a takodje i Pompeja i Cezara, nema razloga za ocaj. Sa robovima cemo postupati onako kako kazes da prijatelji misle. Epidemija kuge sada je vec otisla sa ovog mesta, ali i dok je trajala, nije me dotakla. Plancije,3 covek veoma susretljiv, zeli da budem uz njega i zadrzava me ovde. Ja sam zeleo da budem na nekom povucenijem mestu u Epiru, gde Pizon4 i njegova vojska nece doci, ali Plancije me ovde zadrzava. Nada se da je mogucno da sa mnom ode u Italiju. Ako budem docekao taj dan i nadjem se u vasem zagrljaju i ako budem ponovo zadobio i vas i sebe samog, smatracu da sam ubrao dovoljno veliki plod svoje i vase vernosti. Pizonova plemenitost,5 hrabrost i ljubav prema svima nama toliki su da ne mogu biti veci. Neka mu to donese radost! Ugled svakako hoce! Sto se tice mog brata Kvinta,6 ni za sta te nisam optuzio; samo sam zeleo da svi vi budete sto prisniji, buduci da vas je tako malo. Zahvalio sam onima kojima si htela da zahvalim i napisao sam da si me ti obavestila. Pises mi, draga moja Terencijo, da nameravas da prodas imanje, ali, tako ti boga (jadan ja!) sta ce iz toga ispasti? I, ako nas bude pritiskala ista sudbina, sta ce biti sa nasim jadnim sinom? Ne mogu dalje da pisem (toliko me guse suze), a i ne zelim da i tebe rasplacem. Samo ovo cu reci: ako nam prijatelji budu odani, novaca nece nedostajati; ali ako ne budu, ti neces moci ziveti od svog. Tako ti nase nesrecne sudbine, potrudi se da ne unesrecimo vec nesrecnog sina. Ako se nesto desi pa ne bude u nemastini, bice mu potrebna delom vrlina a delom sreca da bi postigao ostalo. Budi pozdravljena i salji mi pismonose, da znam cega ima novog i kako ste. Ja jos malo treba da sacekam. Pozdravi Tulijicu i Cicerona. Ostajte mi zdravo.
Drac, 25. novembra
Dosao sam u Drac, jer je slobodan grad, meni odan a i najblizi je Italiji. Ako mi bude dosadila zivost ovog mesta, otici cu negde drugde i javicu ti se.
¶¶
Tulije pozdravlja svoju Terenciju, Tulijicu i Cicerona
Solun, 5. oktobra 58.
Nemoj misliti da ikome pisem duza pisma, osim ako mi neko napise nesto jako opsirno, pa mislim da mu treba odgovoriti. Naime, em nemam o cemu da pisem, em mi trenutno pisanje ide najteze od svega. Tebi i nasoj Tulijici ne mogu da pisem a da me ne gusi plac. Vidim da ste jako nesrecne, a oduvek sam zeleo da budete najsrecnije. Trebalo je da vam obezbedim srecu, u cemu bih i uspeo da nisam bio toliko bojazljiv.
Naseg Pizona volim najvise, sto i zasluzuje. Ohrabrio sam ga u pismu koliko sam mogao i zahvalio mu kako je dolikovalo. Primecujem da polazes nade u nove narodne tribune. Na to se mozemo osloniti ukoliko nam Pompej bude naklonjen; ali Krasa se plasim. Vidim da ti u svakom pogledu postupas hrabro i sa puno ljubavi, i to me ne cudi, ali zalosti me sto moju nesrecu ublazavas na racun svoje. Naime, pisao mi je Valerije, veoma pouzdan covek (procitao sam pismo sa suzama), kako si bila vodana od hrama Veste do Valerijeve kancelarije.7 Ti, moje sunce, moja ljubav, od koje su svi uvek trazili pomoc, da se ti, Terencijo moja, sada tako mucis i lezis uplakana i ponizena. I to mojom krivicom, ja koji sam spasao ostale da bih sebe upropastio! Sto se tice nase kuce o kojoj pises,8 odnosno onoga sto je od nje ostalo, nikada se necu osecati potpuno oporavljenim, dok ona ne bude ponovo podignuta. Ali to nije u nasim rukama. Brine me sto ces i ti, jadna i opljackana, dati deo, ma koliki trosak da bude. Ako se moje nedace zavrse, sve cemo srediti, ali ako nas bude pratila ista ova sudbina, da li ces, nesrecnice, dati i ono malo sto ti je ostalo? Preklinjem te, duso moja, sto se tice troska, pusti da se pobrinu oni koji to mogu samo ako zele, i tako ti boga, ne upropascuj svoje zdravlje. Pred ocima si mi i danju i nocu. Vidim da je sav teret na tebi i bojim se da neces izdrzati. Ali, vidim i da je sve u tvojim rukama. Zato, da bismo postigli ono cemu se nadas i na cemu radis, cuvaj zdravlje. Ne znam kome da pisem, osim onima koji meni pisu ili onima o kojima mi vi nesto pisete. Necu dalje putovati, posto vi tako zelite; ali, voleo bih da mi sto cesce pisete, narocito ako bude neceg na sta se mozemo osloniti. Ostajte mi zdravo, dragi moji, uzdravlje.
Solun, 5. oktobra
¶¶¶
Tulije pozdravlja svoju Terenciju, Tulijicu i Cicerona
Drac, 29. novembra 58.
Primio sam od Aristokrita tri pisma koja sam skoro unistio suzama. Skrhan sam tugom, Terencijo moja, a moja sopstvena nesreca manje me muci nego tvoja i nase dece. Mada si toliko nesrecna, ja sam jos vise, jer muka nam je zajednicka, a krivica je samo moja. Moja duznost je bila ili da izbegnem opasnost prihvatanjem clanstva u poslanstvu,9 ili da se suprotstavim opreznoscu i novcem ili da hrabro poginem. Nista nije jadnije, sramnije i nedostojnije od ovog sto sam ucinio. Zato me muci ne samo bol nego i stid. Stid me je, dakle, sto nisam svojoj divnoj zeni i najdrazoj deci obezbedio sigurnost svojom hrabroscu i trudom. I danju i nocu pred ocima mi je vas jad i zalost, kao i slabost tvoga zdravlja; a nada u moje izbavljenje ne cini se velikom. Neprijatelja imam mnogo i skoro svi me mrze. Tesko me je bilo prognati, ali zadrzavati u progonstvu lako. Ipak, dokle god imate nadu, necu klonuti, da ne bi ispalo da sam bas sve ja upropastio. Sto se tice tvoje brige da li sam bezbedan, to uopste ne predstavlja problem, jer moji neprijatelji cak i zele da nastavim da zivim i to ovako jadno. Postupicu ipak onako kako savetujes. Zahvalio sam prijateljima kojima si zelela da zahvalim. Pisma sam predao Deksipu i rekao sam mu da si me ti obavestila o njihovoj ljubaznosti. I s-m uvidjam, a i svi pricaju da nam je nas Pizon izuzetno odan i na usluzi. Neka bogovi daju da dozivim da uzivam u drustvu sa tobom, nasom decom i takvim zetom! Sada nam je jedina nada ostala u nove narodne tribune i to u prve dane njihove sluzbe; naime, ako se stvar zapusti, gotovo je. Aristokrita sam ti odmah poslao da bi mogla smesta da mi napises kako se stvar odvija i kako napreduje. I Deksipu sam takodje naredio da odmah pozuri natrag; bratu sam poslao poruku da redovno salje pismonose. Bas zato i jesam trenutno u Dracu: da bih sto brze mogo cuti cega ima novog, a i nisam u opasnosti (uvek sam branio ovaj grad). Kada bude javljeno da stizu moji neprijatelji, otici cu u Epir. Povodom tvog pitanja da li da dodjes kod mene, ja ipak zelim da ostanes tu gde si, jer znam da je veliki deo tereta tebi na plecima. Ako uspete u onom na cemu radite, ja sam taj koji treba da dodje kod vas; a ako ne uspete: ne treba dalje nista da kazem. Iz tvog prvog ili najdalje drugog pisma moci cu da zakljucim sta treba da cinim. Ti mi samo, molim te, pisi o svemu detaljno; mada bi pre trebalo da cekam neku konkretnu odluku nego pismo. Cuvaj se i znaj da si mi uvek bila i ostala draza od svega na svetu. Zdravo, Terencijo moja, cini mi se kao da te vidim i zato me guse suze. Ostaj mi zdravo.
29. novembra
¶•
Tulije pozdravlja svoju Terenciju, Tulijicu i Cicerona
Brindizi, 29. aprila 58.
Pisem vam redje nego sto bih mogao, ne bez razloga: meni je, doduse, svaki trenutak zivota nesrecan, ali kad god vam pisem ili citam vasa pisma, toliko me guse suze, da ne mogu to da izdrzim. Kamo srece da sam manje voleo zivot! Ne bih video patnje, bar ne u tolikoj meri. Ako mi je sudbina ostavila bilo kakvu nadu da cu jednog dana povratiti ugled, onda i nisam toliko zgresio; ako su, pak, ove muke vecne, onda zelim, ljubavi moja, da te vidim sto pre i da umrem u tvom zagrljaju, kada nam ni bogovi koje si ti najiskrenije postovala, ni ljudi, kojima sam ja uvek sluzio, nisu uzvratili zahvalnoscu. U Brindiziju sam trinaest dana bio kod Marka Lenija Flaka,10 izuzetnog coveka, koji se zbog moje bezbednosti izlozio opasnosti da izgubi polozaj i imanje. Cak ga ni moguca kazna zbog onog necuvenog zakona nije sprecila da mi ukaze gostoprimstvo i prijateljstvo. Nadam se da cu jednog dana moci da mu se oduzim. Zahvalan cu mu uvek biti. Iz Brindizija sam krenuo 29. aprila. Idem za Kizik preko Makedonije. O, kako sam nesrecan i jadan! Zar da trazim da dodjes sada kada si bolesna i iscrpljena i duhom i telom? Ili da ne trazim? Da budem, dakle, bez tebe? Mislim da je tako bolje; ako ima nade da se vratim, proveri da li je osnovana i radi na njoj. Ako je nema, cega se i plasim, dodji kod mene sto pre mozes. Jedno znaj: budes li uz mene, necu se osecati potpuno izgubljenim. A sta ce biti sa mojom Tulijicom? Na tebi je da razmislis, ja nemam sta da kazem. Kako god da bude, moramo imati na umu njen brak i ugled. A sta da radi moj Ciceron? Voleo bih da uvek bude pod mojom paznjom i u mom zagrljaju. Ne mogu vise da pisem; pritiska me zalost. Ne znam kako prezivljavas; da li ti je jos nesto ostalo ili si potpuno ostala bez icega, cega se i plasim. Nadam se, kao i ti, da cemo uvek imati Pizona uz sebe. Ne treba da se sekiras zbog oslobodjenja robova. Obecano im je da ces postupati sa svakim po zasluzi. Orfej jos uvek obavlja posao; osim njega, niko se drugi ne pretrze. Sto se tice ostalih robova, situacija je sledeca: kad bismo izgubili imanje postali bi oslobodjenici, pod uslovom da mogu da dokazu; ako ga ne izgubimo, bice i dalje nasi robovi, izuzev nekolicine. Ali, ovo su nevazne stvari. Povodom tvog bodrenja da budem hrabar i da se nadam ponovnom zadobijanju gradjanskih prava, voleo bih da ta nada bude opravdana. Kada cu, nesrecnik, vec jednom dobiti tvoje pismo? Ko ce mi ga doneti? Trebalo je da ga sacekam u Brindiziju, da su mi mornarni dozvolili, ali nisu hteli da propuste povoljan vetar. Sto se tice ostalog, budi hrabra, Terencijo moja, i dostojanstvena koliko mozes. Nekada smo ziveli; nekada smo bili sretni; upropastila nas je ne nasa pokvarenost, nego postenje. Jedina greska bila mi je sto nisam izgubio zivot onda kada sam bio izgubio ugled. Ali, posto je nasoj deci ipak draze sto sam ostao u zivotu, moram da istrpim i sve ostalo, ma kako to tesko bilo. A i ja, tebe ubedjujem, a sebe nisam u stanju! Klodija Filetera,11 vernog druga, poslao sam kuci jer su mu bolesne oci. Salustije sve nadmasuje svojom marljivoscu. Pescenije je predobar prema meni; nadam se da ce ti uvek biti odan. Sika je bio rekao da ce ostati uz mene, ali napustio me je u Brindiziju. Cuvaj zdravlje koliko mozes i zapamti da me vise pogadja tvoja nego sopstvena nesreca. Terencijo, moja najvernija i najbolja zeno, kcercice moja najdraza i ti Ciceronu, jedina moja nado, budite mi pozdravljeni.
Brindizi, 29. aprila

Ciceron pozdravlja svoju Terenciju i Tulijicu
Atina, 16. oktobra 50.
Ako ste dobro i ti i Tulija (sunce moje!), onda smo i ja i moj najdrazi Ciceron.12 U Atinu smo doputovali 14. oktobra. Isli smo uz vetar i plovili smo sporo i neugodno. Kad smo se iskrcavali, dvadeset i prvog dana, docekao nas je Akast13 sa pismima - sjajna stvar. Primio sam tvoje pismo iz kojeg sam zakljucio da se plasis da nisam primio prethodno. Dobio sam sva tvoja pisma i sva su napisana najdetaljnije, zbog cega sam ti veoma zahvalan. Ne cudi me sto je kratko ovo pismo koje je doneo Akast. Ocigledno ocekujes mene licno, odnosno nas dvojicu. I mi smo zeljni da vas vidimo sto pre, iako sam svestan u kakvo nevreme dolazim. Iz pisama mnogih prijatelja koja mi je doneo Akast saznao sam da se sprema rat i da cu, kad budem stigao, morati da se izjasnim. Ipak, posto niko ne moze da pobegne od sudbine, dacu sve od sebe da sto pre stignem da bih sto lakse mogao da razmotrim citavu situaciju. Voleo bih da nam krenes u susret sto vise mozes, koliko ti to dopusta zdravlje. Sto se tice nasledstva koje je ostalo od Precija (njegova smrt me je jako pogodila, stvarno sam ga mnogo voleo) zelim da se ti o tome pobrines; ako aukcija bude pre mog dolaska, neka Pomponije14 obavi posao za mene ili, ako on ne moze, neka to uradi Kamil.15 Cim bezbedno stignem kuci, pobrinucu se za ostalo; ako si vec krenula iz Rima, potrudi se ipak da sve bude kako sam rekao. Uz pomoc bogova, ocekujemo da cemo biti u Italiji oko 13. novembra. Moje najdraze i najvoljenije Terencijo i Tulijice, preklinjem vas, pazite na sebe.
Atina, 16. oktobra
•¶
Ciceron pozdravlja Terenciju i Tuliju
Drac, 15. jula 48.
Cesto mi se desi da nemam kome da predam pismo, a i ne znam sta da pisem. Kazes mi u poslednjem pismu da nijedno imanje niste uspele da prodate. Zato, molim te, smislite kako da udovoljimo onom coveku (znate da to zelim). A to sto ti je nasa cerka zahvalna, siguran sam da postoji dobar razlog i da to zasluzujes. Ako Poluks16 jos nije krenuo, sto pre ga otpremi. Cuvaj zdravlje.
15. jula
•¶¶
Ciceron pozdravlja Terenciju i Tulijicu
Formija, 11. juna 49.
Oslobodio sam se svih briga i nemira, zbog kojih ste se toliko sekirale i ti (sto mi posebno tesko pada) i Tulijica, koja mi je draza od zivota. Razlog sam shvatio dan nakon sto sam otisao od vas; u toku noci sam izbacio iz sebe citavu casu zuci. Odjednom mi je tako laknulo da sam pomislio kako me je izlecio neki bog. Zato tom bogu prinesi zrtve, pobozno i iskreno kao i uvek (naravno, mislim na Apolona i Asklepija). Nadam se da imamo jak brod; ovo sam ti napisao cim smo se iskrcali. Kasnije cu prijateljima napisati puno pisama i najtoplije cu im preporuciti tebe i nasu Tulijicu. Bodrio bih vas da budete hrabrije ali znam da to i jeste, cak i vise od bilo kog muskarca. Ipak, nadam se da su prilike takve, da mogu ocekivati ne samo da vam nista ne usfali nego i da cu u odbrani Republike imati uz sebe ljude meni slicne. Najvaznije je da cuvas zdravlje; ako ti odgovara, koristi vile koje su najudaljenije od vojske. Mozes se nastaniti na arpinskom imanju sa nasom gradskom poslugom, ukoliko se poveca cena zita. Nas prelepi Ciceron pozdravlja te hiljadu puta. I ja te puno, puno pozravljam.
11. juna
•¶¶¶
Ciceron pozdravlja Terenciju
Brindizi, 2. juna 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Molim te da ozbiljno povedes racuna o svom zdravlju. Procitao sam, a i cuo, da si iznenada dobila groznicu. Zahvalan sam ti sto si me brzo obavestila o Cezarovom pismu. Molim te i ubuduce ako bude potrebno i ukoliko se desi nesto novo, obavesti me. Cuvaj se. Zdravo.
2. juna
¶H
Ciceron pozdravlja Terenciju
Brindizi, 17. decembra 48.
Pored svih ostalih nesreca, zadesila me je i zalost zbog Dolabelinog17 i Tulijinog zdravlja. Ne znam vise, bilo sta da je u pitanju, ni koje odluke da donosim ni sta da radim. Molim te, vodi racuna o svom i Tulijinom zdravlju. Ostaj mi zdravo.
17. decembra
H
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 9. jula 47.
Napisao sam Pomponiju sta zelim, ali prekasno. Kada budes razgovarala sa njim, cuces sta je to. Posto sam njemu vec napisao, nema potrebe da sad otvorenije pisem o tome. Molim te, sto pre mi javi i o ovome i o svemu ostalom. Budi pozdravljena.
9. jula

Ciceron pozravlja svoju Terenciju
Brindizi, 14. juna 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Tulija je stigla ovamo 12. juna. Njena velika hrabrost i izvanredna plemenitost samo su me jos vise rastuzile, jer zbog moje nepromisljenosti nema sudbinu koju zasluzuje, s obzirom na svoju cestitost i na privrzenost koju pokazuje prema roditeljima. Planiram da Cicerona posaljem kod Cezara zajedno sa Gnejom Salustijem. Ako krene, obavesticu te. Cuvaj se. Ostaj mi zdravo.
14. juna
H¶¶
Ciceron pozdravlja Terenciju
Brindizi, 4. novembra 48.
Radujes se sto sam bezbedno stigao u Italiju. Kad bi uvek bila tako srecna! Ali, posto sam bio uzdrman bolom u dusi i velikom nepravdom, plasim se da sam doneo odluku koju ne mogu lako objasniti. Zato, pomazi koliko mozes. Doduse, ni sam ne znam sta bi mogla da ucinis. Od tvog putovanja sada nema nista; put je dugacak i nesiguran, a i ne vidim kakve koristi od njega. Uzdravlje.
Brindizi, 4. novembra
H¶¶¶
Ciceron pozdravlja Terenciju
Brindizi, 10. jula 47.
U proslom pismu sam ti pomenuo razvod.18 Ne znam koliko je on trenutno jak i koliko moze da podbuni rulju. Cak i ako imamo razloga da ga se bojimo sad, dok je ljut, mozda ce se ipak okrenuti mirnom resenju. Uostalom, sama ces zakljuciti kako stoje stvari i izabraces najmanje nesrecno resenje u celoj ovoj nesrecnoj situaciji. Budi pozdravljena.
10. jula
H¶•
Tulije pozdravlja svoje najvece blago, Terenciju i Tulijicu,
a Ciceron najbolju majku i najdrazu sestru
Minturna, 23. juna 49.
Ako ste vas dve dobro, i nas dvojica smo. Na vama je, a ne samo na meni, da odlucite sta valja ciniti. Ako Cezar bude mirno usao u Rim, mozete slobodno ostati u sadasnjem domu, ali, ako taj ludak namerava da razori grad, bojim se da nam ni sam Dolabela nece biti puno od koristi. Takodje me je strah da se ne nadjemo odseceni od vas, tako da ne mozete izaci iz grada kad budete zelele. Tu je i pitanje koje cete same najbolje razmotriti: da li ce zene poput vas ostati u Rimu. Ukoliko ne ostaju, treba videti da li vas dve mozete ostati a da ne ispadne nezgodno. Kako stvari sada stoje, pod uslovom da uspem da zadrzim ove posede, mogle biste sasvim lepo ziveti sa mnom ili na nekom od imanja. Jos jedan razlog za strah je sto bi uskoro moglo doci do gladi u Rimu. O ovome razgovarajte sa Pomponijem, Kamilom ili sa nekim trecim. Pre svega, budite hrabre. Labijen19 je malo popravio situaciju. Pizon20 nam takodje pomaze napustajuci Rim i osudjujuci svog zeta za zlocin. A vas dve, moje najdraze ljubavi, pisite mi sto cesce, kako ste i sta se radi u Rimu. Pozdravljaju vas Kvint i njegov sin, kao i Ruf. Ostajte mi zdravo.
Minturna, 23. juna
H•
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 19. juna 47.
Nadam se da si dobro. Bio sam odlucio, kako sam ti ranije i pisao, da posaljem Cicerona u susret Cezaru, ali promenio sam nameru, jer nista nisam cuo o njegovom dolasku. Sto se tice ostalog, mada i nema niceg novog, moci ces od Sike da saznas sta zelim i sta smatram da trenutno treba preduzeti. Tulija je ovde sa mnom. Vodi racuna o svom zdravlju. Budi mi pozdravljena.
19. juna
H•¶
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 4. januara 47.
Nadam se da si dobro. Mada su prilike takve, da nemam razloga da iscekujem tvoja pisma niti da ih sam pisem, ipak, nekako ih ocekujem i pisem vam kad god nadjem koga da vam odnese. Volumnija je morala biti usluznija prema tebi i ono sto je ucinila mogla je uraditi takticnije i opreznije. Samo, neke druge stvari me vise brinu i vise bole, bas kako su i zeleli oni koji su me odvratili od moje prvobitne namere. Cuvaj zdravlje.
4. januara
H•¶¶
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 15. decembra 48.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Da imam sta da ti pisem, pisao bih ti i vise i cesce. Vidis i sama kakve su prilike. Kako me napadaju, mozes cuti od Lepte i Trebacija.21 Molim te, pazi na svoje i Tulijino zdravlje. Pozdravljam vas.
H•¶¶¶
Tulije pozdravlja svoju Terenciju i najdrazu cerku Tulijicu,
a Ciceron majku i sestru
Formija, 22. januara 49.
Treba ponovo pazljivo da razmotrite, najdraze moje, sta vam valja ciniti: da ostanete u Rimu ili da budete sa mnom na nekom sigurnijem mestu. To se ne tice samo mene nego i vas. Ja licno mislim ovako: u Rimu mozete biti bezbedne uz Dolabelinu pomoc, jer nam on moze koristiti ukoliko dodje do nekog nasilja ili pljackanja.22 Sa druge strane, uznemirava me to sto vidim da svi koji nesto vrede napustaju Rim, a zajedno sa njima i njihove zene. Ovaj kraj u kojem se nalazim pun je gradova koji su mi odani i poseda koji meni pripadaju, sto znaci da biste bile sa mnom dugo vremena, a kad budete otisle, mogle biste udobno ziveti na nasim imanjima. Jos ne znam sta je bolje. Vidite sta cine ostale zene u gradu i da li cete moci izaci iz Rima kad budete htele. O tome treba brizljivo i neprekidno da razmisljate, i same i zajedno sa prijateljima. Kazite Filotimu da kucu cuva i obezbedi strazom. Takodje zelim da ustanovite redovne pismonose, kako bih primao svakodnevno pisma od vas. Ipak, najvise brinite o zdravlju, ako zelite da i ja tako postupam.
Formija, 22. januara
H¶H
Ciceron pozdravlja Terenciju
Brindizi, 27. novembra 48.
Od svih briga najvise me muci zdravlje nase Tulije. Ali, nemam razloga da ti o tome i dalje pisem kada znam da je to i za tebe velika sekiracija. Zelite da dodjem blize vama; i sam uvidjam da tako treba da ucinim. Da sam bar to ranije uradio! Ali, sprecavale su me mnoge stvari koje ni do sada nisu resene. Ipak, ocekujem pismo od Pomponija i, molim te, pobrini se da mi sto pre bude uruceno. Uzdravlje.
HH
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju23
Venecija, 1. oktobra 47.
Verovatno cu stici na tuskulsko imanje sedmog ovog meseca, eventualno dan kasnije. Neka sve bude pripremljeno. Mozda ce sa mnom biti jos neki ljudi i ostacemo, pretpostavljam, neko vreme. Ako u kupatilu nema kade, postaraj se da je bude. Takodje i o ostalom sto je potrebno za boravak i zivot. Ostaj mi zdravo.
Venecija, 1. oktobra
HH¶
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, juna 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Daj sve od sebe da ozdravis. Pobrini se i uredi sve sto treba, kako zahtevaju prilike i vreme. Salji mi pisma o svemu i to sto cesce. Ostaj mi zdravo.
HH¶¶
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 1. septembra 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Svakog dana ocekujem pismonose; ako dodju, mozda cu znati sta treba da cinim i odmah cu te obavestiti. Cuvaj zdravlje. Pozdravljam te.
1. septembra
HH¶¶¶
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 12. avgusta 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Napokon mi je stigao odgovor od Cezara i to veoma prijateljski. Prica se da ce doci brze nego sto se ocekivalo. Kada budem odlucio da li da mu krenem u susret ili da ga ovde docekam, javicu ti. Molim te, posalji mi natrag pismonose sto pre. Pazi na svoje zdravlje. Zdravo.
12. avgusta
HH¶•
Ciceron pozdravlja svoju Terenciju
Brindizi, 11. avgusta 47.
Nadam se da si dobro; i ja sam. Ne znam jos nista sigurno ni o Ce- zarovom dolasku niti o pismu koje je navodno kod Filotima. Ako nesto saznam, smesta cu ti javiti. Cuvaj zdravlje. Pozdravljam te.
11. avgusta
MARKO TULIJE CICERON (106-43. pre n.e.) rimski besednik i filosof. Pored govora, spisa o besednistvu i filosofskih dela, ostavio nam je i oko hiljadu pisama.
Epistole koje su pred nama Ciceron pise zeni Terenciji, u periodu od 58. do 47. godine pre n.e. Najranija pisma napisana su u progonstvu, nakon sto je Ciceron morao da napusti Rim zbog ubistva Katiline i njegovih pristalica. Naime, marta 58. Ciceron iz Rima odlazi u Brindizi, a potom boravi sedam meseci u Solunu, da bi u jesen stigao u Drac. Naredne godine dozvoljen mu je povratak u Rim. Ova pisma iz progonstva svedoce o velikoj Ciceronovoj klonulosti i zalosti zbog udaljavanja od porodice.
Ostala pisma uglavnom su napisana u Brindiziju, gde se Ciceron nastanio oktobra 48, posle boravka u Pompejevom taboru u Dracu. Naredna, 47. godina (iz koje nam je sacuvano deset pisama) dosta je teska za Cicerona: razvodi se od zene Terencije, raskida odnose sa bratom Kvintom, a i kcerka mu je u nesrecnom braku sa Dolabelom. Ova pisma su kratka i dosta hladna, nazire se skori raskid sa zenom.
Ovi tekstovi znacajan su izvor za poznavanje jednog sumornog perioda u Ciceronovom zivotu. Iako nose licni pecat i imaju porodicni karakter, pisma nas upoznaju sa drustveno-politickom atmosferom Rima u vreme gradjanskih ratova.
Ovo je, koliko znam, prvi prevod cetrnaeste knjige Ciceronove korespondencije u nasoj knjizevnosti. Prevod sa latinskog originala radjen je na osnovu izdanja: Cicero in 28 volumes, vol. 27, The Letters to His Friends in Four Volumes, vol. III, djith an English Translation bdz Dj. Gldznn Djilliams, izd. Djilliam Heinemen LTD - Harvard Universitdz Press (The Loeb Classical Librardz, NO. 230), London - Harvard, Mass, MCMLLjLjII, str. 180-223.
Toplo se zahvaljujem na dragocenim sugestijama koje mi je pruzao kolega Dejan Matic.
Vesna Vasic
1 Sva pisma upucena su zeni Terenciji, sa kojom je imao sina Cicerona i kcerku Tuliju.
2 Lentul ce biti konzul 57. godine i postavice pred Senat pitanje Ciceronovog povratka iz izgnanstva.
3 Plancije je bio kvestor u Makedoniji, inace Ciceronov prijatelj.
4 Ciceron misli na oca Cezarove zene Kalpurnije, koji mu je bio veliki neprijatelj.
5 Rec je o Ciceronovom zetu, Tulijinom muzu, izuzetno odanom Ciceronu (umro je pre Ciceronovog povratka u Rim).
6 Nije poznato o kakvom je sukobu rec.
7 Terencija se u vreme Ciceronovog progonstva sklonila u Vestin hram, gde je kao vestalka zivela njena polusestra Fabija; kod Valerija je Terencija verovatno isla zbog regulisanja imovinskih i finansijskih pitanja.
8 Kada je Ciceron otisao u progonstvo,kuca mu je srusena, a imovina konfiskovana.
9 Cezar je 59. godine ponudio Ciceronu da se pridruzi njemu, Pompeju i Krasu, ali je ovaj odbio.
10 Nakon boravka kod Lenija Flaka, Ciceron je sedam meseci bio u Solunu kod svog prijatelja, kvestora Gneja Plancija.
11 Klodije, Salustije i Pescenije su Ciceronovi oslobodjenici.
12 Godine kada je ovo pismo pisano, Ciceron se vracao iz Kilikije (gde je bio prokonzul) za Rim, u koji stize decembra 50. godine.
13 Akast je Ciceronov rob.
14 Rec je o Ciceronovom prijatelju Pomponiju Atiku.
15 Kamil je Ciceronov prijatelj.
16 Poluks, Ciceronov sluga.
17 Dolabela je drugi Tulijin muz, za koga se udala nakon Pizonove smrti.
18 Ciceron misli na razvod Tulije i Dolabele, do kojeg je doslo 47. godine zbog Dolabelinog neverstva.
19 Labijen je bio Cezarov vojskovodja, koji je presao na Pompejevu stranu i borio se protiv Cezara u bici kod Farsale i kod Munde, gde je i poginuo.
20 Ciceron misli na oca Cezarove zene Kalpurnije.
21 Lepta je bio Ciceronov prefekt u Kilikiji, a Trebacije Ciceronov porodicni prijatelj.
22 Dolabela je imao uticaja u Rimu, inace, bio je na Cezarovoj strani.
23 Ovo je poslednje Ciceronovo pismo Terenciji, od koje ce se ubrzo razvesti.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 10 gostiju