Izvinite, ali to jednostavno nije faktički tačno. Premda se, naime, danas svi u prigodnim, poglavito akademskim raspravama, slažu da je „zverstvo - zverstvo, pa ma ko da ga je počinio” to zapravo uopšte nije tako. Evo Vam i primera: Poljaci zvanično ni dan-danas (svaka čast etički doslednim izuzecima!) neće da priznaju da su počinili zverstva nad nevinim nemačkim civilima u Brombergu tokom „bromberške krvave nedelje” koja se zbila 3. IX 1939.Za razliku od tvojih Teletabisa, ovi ostali ili priznaju zverstva (pa ih i javno objavljuju - npr. Al Kaida i odrubljivanje glava zarobljenim novinarima) ili ćute o njima i "pokriju se ušima" (ne demantuju ih). Nasuprot tome, Teletabisi uvek i žestoko demantuju da bi oni učinili bilo šta takvo (jer, oni su, Bože moj,.....), sve dok se snimke istih ne pojave na Net-u.
U javnom diskursu zatomljeno & prećutano zverstvo nad nevinim nemačkim civilima u Brombergu
Mislite li možda da je to usamljeni primer? Avaj, to nije slučaj. Evo i sledećeg: o egzekuciji zarobljenih poljskih oficira i vojnika u Katinskoj šumi od strane Sovjeta mi danas znamo sve (sad već čak i to da su za taj zločin od strane Nirnberškog suda optuženi Nemci koji blage veze sa celim slučajem nisu imali!). Ali o tome da su Poljaci umorili glađu 17.000 sovjetskih ratnih zarobljenika u konc-logorima Stšalkov i Tuhola u periodu 1919 – 1921 danas gotovo svi (čast etički doslednim izuzecima!) konvenijentno ćute kao zaliveni!
Sovjetski ratni zarobljenici obitavaju na goloj ledini u poljskom koncentracionom logoru Tuhola
Što je sve (uz nebrojene druge primere!) skupa – za one još uvek selektivno nesenzibilne – etički nedopustivo.
Isto tako za te i takve osobe nije dopustivo ni prećutkivanje činjenice da su upravo izdanci inherentno američke demokratije – kongresmeni i novinari – svetu objavili (i odijum patriotske domicilne američke javnosti na sebe navukli!) postojanje, vrstu i obim nepočinstva u Mi Laju. Izvinite, možda je to Vaše shvatanje američke demokratije drugačije, ali treba javno priznati činjenicu da su ceo slučaj - koji su američka vojska i tada aktuelna američka administracija pokušali da zabašure! – Americi i celom ostalom svetu jasno i glasno pomenuli i sledstvenu validnu etičko-faktografsku evaluaciju slučaja izvršili kongresmen Moris Udal, senatori Bari Goldvoter i Edvard Bruk, novinar Sejmur Herš, i časopisi Tajm, Lajf i Njusvik, te nacionalna TV mreža CBS.
A problem je što to neporecivo dostignuće američke demokratije, na koje bi jedan inheretno američki demokrata poput Tomasa Džefersona npr. bio ponosan, ovde niko pre mene nije bio voljan ni da pomene.
Savršeno tačno. Ali i i nadalje stoji činjenica da takvo etički krajnje govnjivo ponašanje uopšte nije unikatno karakteristično isključivo za američku demokratiju! Uzmite sveži primer Francuske, Velike Britanije, Italije... zaključno sa pastoralnom div-demokratijom Holandijom u skorašnjoj invaziji na Libiju. Nepočinstva, naime, jesu inherentno demokratska, ali nipošto nisu specifično američka!Kada neki Hose, Abdul, Jovan ili bilo koji drugi van USA, napravi bilo kakvo zverstvo na teritoriji svoje zemlje, to je uvek razlog da se Teletabisi "umešaju" zbog "humanitarne katastrofe" i radi "zaštite demokratije i osnovnih ljudskih prava u svetu", da bi, navodno, "svim ljudima obezbedili human i pristojan život". To njihovo "mešanje radi humanosti" obično znači bombardovanje, stavljanje na stranu jedne od zaraćenih strana, svrgavanje režima u zemlji i slično.
Osnovno pitanje stoga ostaje i nadalje otvoreno: zašto je isključivo američki oblik demokratije nominalno istavljen na stub srama kao jedini prezrenja dostojan?
Ja čista srca i mirne savesti izjavljujem da mi odgovor na njega nije poznat.