Quo Vadis, Srbijo?

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

U Sjenici i Smederevu više glasača nego stanovnika!?

Nakon Priboja, Bujanovca i Preševa, i u Sjenici i Smedervu će pravo glasa na nedeljnim lokalnim i parlamentarnim izborima imati više osoba nego što ta dva grada imaju stanovnika.

Sa zaključenjem biračkog spiska, u sredu u ponoć, pravo glasa u Sjenici ima 26.589 osoba, što je za skoro 200 više nego što je ta opština ima stanovnika - 26.392 prema popisu iz 2011. godine.

U izbornoj komisiji ističu da je broj stanovnika Sjenice u prethodnih pet godina značajno porastao i da ih sada ima više od 27.000, zbog čega se ne može tvrditi da ima više glasača nego žitelja.

OIK: Moguće da u biračkom spisku ima i preminulih

- Ipak, moguće je da se u biračkom spisku nalazi određen broj ljudi koji više ne žive u Sjenici ili su umrli. Taj problem je nastao zbog toga što matične službe ne rade posao kako treba i ne ažuriraju redovno svoje podatke. Teško mi možemo za mesec dana ispraviti njihov decenijski javašluk – kaže Anel Papić, predsednik Opštinske izborne komisije.

Međutim, predsednik Sandžačke demokratske partije u Sjenici Muriz Turković kaže da je to samo jedna od nepravilnosti koje će obeležiti izbore u ovoj opštini.

Bujanovcu i Preševu 12.000 više birača nego stanovnika

Govoreći o Bujanovcu i Preševu i to što je 12.000 više birača nego što ima stanovnika, predsednik RIK Dejan Đurđević je rekao da je poznato da su stanovnici tih opština bojkotovali popis, tako da popis stanovnika ne odražava realno stanje na terenu.

- Dešavalo se to i ranije, u Sjenici glasaju mrtvi, nepostojeći, Nemci, Francuzi, sve je moguće. Mislim da bi Republička izborna komisija trebalo da reaguje i obrati posebnu pažnju na izborni proces u Sjenici – prokomentarisao je Turković.

Sve sa manje rađaju, a broj glasača raste?!

Na izbore za republičku skupštinu ima pravo da izađe 108.000 Smederevaca, barem je tako po brojci koju je Republička izborna komisija sračunala.

Problem je u tome što Smederevo, prema aktuelnim zvaničnim podacima, ne da nema toliko punoletnih nego bi se s mukom skrpilo toliko stanovnika ukupno.

- Poslednji podatak kojim raspolažemo je 108.209 stanovnika, od toga je 87.494 punoletnih – kažu u Područnom odeljenju Republičkog zavoda za statistiku u Smederevu.

Prema popisu iz 2011. na teritoriji grada Smedereva živelo je tačno 107.528 stanovnika. Smederevo, objašnjava Dragan Spasojević, načelnik Područnog odeljenja RZZS, od 1998. ima negativnu stopu priraštaja.

Taj minus je, saznajemo, oko 300-400 na godišnjem nivou, koliko više umre no što se rodi, tako da ostaje misterija kako je Republička izborna komisija došla do pomenute brojke.

RIK još bez zvaničnog komentara

Iz RIK-a, koji je jedina nadležna institucija, da sračuna i obnaroduje broj glasača, obećali su odgovor sa definitivnom konačnom cifrom. Trebalo je da to bude do srede-četvrtka, tako je rečeno, ali do tada nije stiglo do novinara koji su informaciju tražili.

Inače, na izborima 2012. u Smederevu je na izborima pravo glasa imalo 100.001, a 2014. godine 100.029 Smederevaca.

Da sve bude zanimljivije, razlika između broja onih koji mogu da glasaju na ovim lokalnim i na republičkim izborima takođe je petocifrena – u korist republičkih.

Smederevo

- Na osnovu izveštaja Odeljenja za opštu upravu, vanredne situacije, mesne zajednice i zajedničke poslove, nakon zaključenja biračkog spiska za grad Smederevo, na 78 biračkih mesta utvrđen je ukupan broj od 97.850 birača za lokalne izbore – precizan je Goran Milentijević, predsednik Gradske izborne komisije.

To što je brojka i ovde veća za desetak hiljada od broja punoletnih Smederevaca on objašnjava činjenicom da ima interno raseljenih koji nemaju prijavu prebivališta na teritoriji grada, ali imaju pravo glasa na lokalnim izborima. Što se tiče republičkih, građani su mogli da se izjasne da li žele da glasaju prema mestu boravišta, a ne prema prebivalištu.

Šetajuća osmica

Prvi podatak koji su novinari dobili glasio je da ima 100.008 Smederevaca sa pravom glasa na republičkim izborima. Samo dva dana kasnije iz RIK je rečeno da je brojka 108.000! Kako je osmica sa jediničnog mesta stigla na ono za hiljade nema objašnjenja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

SRPSKI DIREKTORI ĆE RADITI ZA BIVŠEG ŠEFA CIA Ovo su državne firme na koje je američki fond "bacio oko"

Investicioni fond KKR najviše je zainteresovan za otkup kredita javnih i državnih preduzeća za koje je garantovala država, saznaje „Blic“.

To znači da su američkom fondu na čijem je čelu bivši šef CIA Dejvid Petreus najzanimljiviji dugovi preduzeća kao što su RTB „Bor“, „Srbijagas“ i EPS, za čije servisiranje te kompanije nemaju para.

Tako bi moglo da se desi da Blagoje Spaskovski, Dušan Bajatović, Milorad Grčić, ali i direktori nekih drugih državnih firmi čiji dugovi budu predmet otkupa, u nekom trenutku bukvalno počnu da rade za Petreusa da bi podmirili obaveze prema njegovom fondu.

Izvor „Blica“ iz Vlade Srbije tvrdi da je za KKR taj segment najinteresantniji jer su njihove procene da su potencijali u rudarstvu i energetici najisplatljiviji za trgovinu.

- Bivši direktor CIA ima najvažniji resurs u svom posedu, a to su informacije, i on dobro zna šta je od privrednih resursa interesantno. Njega u pregovorima sa Srbijom oko otkupa duga interesuju kompanije u oblasti rudarstva i energetike jer znaju da država njima gazduje - tvrdi naš sagovornik.

Da je ovo realan scenario potvrđuje i Mahmud Bušatlija, jedan od tvoraca strategije za rešavanje nenaplativih kredita.

- Mala je verovatnoća da Petreusa interesuju dugovi Bogićevićevih propalih firmi. Njega interesuju oni krediti za koje je garanciju dala država. Pošto država nema para za njih, predmet pregovora za otkup kod RTB mogu biti rudne rezerve, jalovina ili neki delovi kompanije koji mogu da daju profit. Za druga državna i javna preduzeća moguća je da će tražiti prirodne resurse. Naime, ovaj fond zainteresovan je za nalazišta nikla, ali i nalazišta uljnih škriljaca, što Srbija ima, pa je izvesno da će to biti način za trgovinu sa Srbijom - kaže Bušatlija za „Blic“.

Boško Živković, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, objašnjava da KKR ima tri načina da naplati kredite dužnika. - Prvi je da se naplati iz profita preduzeća ako firma počne bolje da radi, a što bi moglo da se dogodi sa oporavkom ekonomske aktivnosti. Drugi je da konvertuje kredit u vlasništvo firme i da praktično postane suvlasnik dužnika, a treći je likvidacija dužnika. U tom slučaju fond se naplaćuje iz imovine koja se nudi na prodaju nakon likvidacije firme - kaže Živković za „Blic“.

On napominje da procenat uspešnosti naplate dugova nije visok, ali da fondovi u posao ne bi ulazili da ne očekuju zaradu.

KKR računa i na srpske nekretnine

Profesor na Ekonomskom fakultetu Branko Urošević kaže da KKR verovatno računa da se može naplatiti i iz nekretnina kojima su krediti garantovani. - Možda procenjuju da bi tržište nekretnina moglo da krene da se oporavlja - kaže Urošević za „Blic“.
Interesantno! Bićemo vrlo brzo kolonija, bezlična masa koju će kolonizatori večito držati siromašnom! Ako već nismo.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Preminuo čuvar koji je bio svedok rušenja u Savamali

Beograd -- Slobodan Tanasković, čuvar objekata u Hercegovačkoj koji je bio svedok noćnog rušenja u Savamali, preminuo je juče po podne na VMA, piše N1.

Na VMA su naveli da je S.T. umro juče na Klinici za gastroenterologiju, ali nisu želeli da spekulišu o uzroku smrti.

Podsećamo, Tanaskovića su maskirani napadači vezali, oduzeli mu mobilni telefon i lična dokumenta.

N1 navodi da je on u bolnicu primljen pre nekoliko dana s konstatacijom da je u predinfarktnom stanju.

Međutim, lekari u bolnici konstatovali su probleme s organima za varenje, te je posle kraćeg lečenja, umro.

Još nepoznate osobe su u izbornoj noći, pod fantomkama, srušile više objekata u Hercegovačkoj ulici u beogradskoj četvrti Savamala.

Premijer Srbije i mandatar za sastavljanje nove vlade Aleksandar Vučić juče je izjavio da će nadležni organi da reše slučaj Savamale i da misli da ima napretka.

On je dodao i da nije pročitao izveštaj Saše Jankovića, koji je utvrdio da se policija nije odazivala na pozive građana povodom rušenja u Savamali, ali da je svima rekao da postupaju po uputstvima zaštitnika građana
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Osnovci došli na ekskurziju u Beograd, pa umalo završili kod Cece u kući!

Veliku pažnju je privukla vest da su učenici trećeg razreda osnovne škole “23. oktobar” iz Sremskih Karlovaca koji su došli na ekskurziju u Beograd, navodno neplanirano posetili i kuću Cece Ražnatović, međutim, ona je demantovala te informacije.

– Niko nije bio u mojoj kući. Sigurno je došlo do zabune, verovatno su decu vodili u obilazak Marakane i možda im je neko pokazao moju kuću – izjavila je Ceca za Telegraf.

A sve je počelo kada je portal 021.rs, na osnovu izjave jednog od roditelja, objavio vest da su učenici bili u Cecinoj kući.

– Na moje pitanje kako je bilo na ekskurziji, prvo što mi je rekla je da su bili kod Cece u kući, da je kuća ogromna, da su dobili autogram i CD lično od nje. Moje dete nije vaspitano da zna ko je Ceca, pogotovo ne da se takvoj osobi divi i traži od nje autogram. U početku sam mislio da je šala, ali sam shvatio, znajući svoje dete da ipak govori istinu. Naravno da je većina dece i roditelja sa oduševljenjem, a ne sa nevericom kao ja, dočekala priču o toj poseti, jer živimo u takvom društvu gde je sve naopako, ali moje dete i ja ne delimo to oduševljenje – ispričao je roditelj jedne od učenica.

Inače, u dogovoru sa školom i prema planu puta trebalo je da deca posete Zoološki vrt, Avalski toranj, Muzej vazduhoplovstva i stadion Crvene zvezde. Prema rečima dece, tri učiteljice koje su vodile učenike na ekskurziju dosetile su se da bi zanimljivo da probaju da posete i Cecinu kuću, koja se nalazi pored Marakane…
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Zukorlić na čelu Odbora za obrazovanje i nauku

Lider Bošnjačke demokratske zajednice Muamer Zukorlić biće predsednik Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo, saznaje „Politika”.

Konstitutivna sednica ovog odbora zakazana je za danas, a informacija da je Zukorlić tražio i dobio od naprednjaka mesto predsednika ovog tela, koliko se juče moglo videti i čuti u parlamentu, u velikom broju poslaničkih grupa nije naišla na oduševljenje.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Predsednik Vlade u ostavci Aleksandar Vučić će sutra od 5.30 ujutru razgovarati sa zainteresovanim građanima o njihovim problemima
Beograd, 7. jul 2016.

Mandatar i predsednik tehničke vlade Srbije u ostavci Aleksandar Vučić zakazao je za sutra u 5:30 „razgovore sa građanima Srbije”.

Nakon promena koje je najavio u načinu funkcionisanja Vlade, građani će ubuduće imati mogućnost da o svojim problemima razgovaraju direktno sa premijerom, saopštila je Vladina kancelarija za saradnju sa medijima.

Prvi razgovori s građanima počeće od 5.30 časova u Vladi Srbije, u Nemanjinoj 11, navodi se u saopštenju.

Slika

(Tanjug)
P.S: Tek u pola šest?!!! To je isuviše kasno!!! Ja najkasnije oko 4 moram na oranje strnjike, još i kupus treba rasaditi, o cvekli, beloj rotkvi i, naravno, luku da se i ne govori. Evo, koliko sutra već će i Petrov dan, a uza sve to jošte i Otkup knjiga Ministarstva kulture treba sprovesti... #:-s

Uostalom, ko automobil nema najbolje da iz Sente na razgovor ni ne kreće! Voz do Beograda uopšte ne saobraća, a prvi autobus „Severtransa” kreće iz Sente u 5 sati i stiže u Beograd tek u 8.30. Zakasniće ljudi svakako! Jedino da krenu prethodnoga dana „Lastom” u 19 H, dođu u Beograd u 22.42, dremnu na klupi u parku kod Ekonomskog fakulteta na osvežavajućih + 15 stepeni, pa u zoru, blago li je nama, na razgovor… Valjda će im ponuditi kafu.

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

- šta će nama vlada kad On sam rešava probleme,
- šta će nama moderna sredstva komunikacije, kad možemo i oči u oči sa Njim,
- šta će nama institucije kad imamo vođu,
- šta će rad sa strankama u državnim organima kad ih sve prima On,
- šta će nama radno vreme kad sutra dvoje-troje iz svih državnih organa u svim gradovima moraju dežurati od 5.30 do 17.30 sati.

Blago nama!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Mandatar i tehnički premijer Vučić u Vladi Srbije održao razgovore sa zainteresovanim građanima o njihovim problemima

Mandatar za sastav nove vlade Aleksandar Vučić počeo je razgovore s građanima jutros oko 5.30 u zgradi Vlade u Beogradu. Neki građani su došli jutros oko tri kako bi zauzeli red ispred zgrade Vlade.

Slika

Kako je javio reporter N1, građani se najviše žale na lokalne probleme, kao što je asfaltiranje ulice, žale se na sudske procese, da su im oštećena radna prava, sudski izvršitrelji za vratom, a na dnevnom redu su i teme vezane za nezaposlenost Ili nasilje u porodici.

Kako kažu, nemaju poverenja ili su ih lokalne institucije razočarale.

Slika

„Svi su prezadovoljni i izlaze sa osmesima, neki su rekli da su im klecala kolena dok su prilazili kabinetu, kažu da je razgovor s premijerom neposredan. Vučić im je rekao da nije prava adresa, ali da hoće da čuje njihove probleme i alarmira nadležne institucije”, javio je reporter N1.

Među onima koji su čekali prijem bio je i Ivan Miljković (1979), rođen u Svilajncu, a živi u Beogradu, koji je došao da Vučiću dostavi dokaze o krađi beba i povezanosti bolničkog osoblja, matičarske službe i policije.

Miljković tvrdi da je uspeo da pronađe svog brata blizanca, što dolazuje i DNK analizom. Za brata mu je, kako kaže, rečeno da je umro, pošto su obojica iz porodilišta u Svilajncu prebačeni u institut za neonatologiju u Beogradu.

Saša Petrović, iz sela Dragolj kod Gornjeg Milanovca, došao je sa malim sinom da traži prijem kod Vučića da bi ubrzao rešavanje spors sa elektrodistribucijom u tom mestu. Poziva se na izveštaj sudskog veštaka, koji je utvrdio da je to preduzeće odgovorno za požar u kome je ostao bez kuće 2014. godine.

Nekoliko godina traje suđenje sa elektrodistribucijom, i nikako da završi, oni uvek iznalaze neke razloge za odgađanje predsude, a ja i porodica nemamo gde da živimo, objasnio je Petrović.

Gde god sam zakucao na vrata, svi su mi okrenuli leđa, rekao je Petrović, koji se nada da će sada premijer da pomogne.

Penzionisana medicinska sestra Slavica Stanković došla je da se Vučiću požali na malverzacije sa nekadašnjim stanovima solidarnosti u Domu zdravlja Voždovac i na mobing koji je nad njom sprovodila direktorka te zdravstvene institucije i silom je oterala u penziju.

Slika

Stankovićeva je sa prijema kod Vučića izašla zadovoljna, objašnjavajući da joj je obećao da će već sutra nadležni raditi na tome da se njen problem reši.

Zadovoljna obećanjima Vučića bila je i Zorana Mišović iz Beograda, koja je došla da se žali na nepostupanje nadležne inspekcije, jer, i pored svih rešenja, izbegava da sruši nelegalnu nadogradnju na njenoj zgradi.

Moja borba traje osam godina, došla sam kod premijera i mislim da sam uradila pravu stvar i da ćemo uspeti da nateramo gradsku inspekciju da poruši nelegalnu gradnju, rekla je Mišović.

Stanica Petrović iz Resnika došla je ispred vlade oko pet da sa Vučićem razgovara o kući koju pokušava da legalizuje od 2003. godine.

"Prošle godine su nas zaustavili s radovima, sad ne možemo da nastavimo radove dok ne legalizujemo prizemlje. Imamo sve papire, ali kad god odemo, samo pogledaju predmet i bace na sto. Zorana Mihajlović kaže potrebna su samo dva papira, a mi 102 papira imamo", rekla je Petrovićeva.

eograđanka, koja je želela da ostane anonimna, kazala je da će sa Vučićem razgovarati o svom zaposlenju. Ona je dodala da je oko 7.00 došla da uzme formular i upiše se za razgovor.

"Završila sam fakultet, osnovne i master studije s prosekom devet, a do posla nikako. Radila sam u zdravstvu godinu dana bez para, da bih polagala pripravnički, državni ispit", kaže ona i dodaje da bi premijer mogao da joj pomogne da "hoće".
Vučić je pre dva dana rekao da se više od 5.000 građana prijavilo i da će danas, umesto od 5.30 do 8.30 razgovarati s njima od 5.30 do 18.00.

Posle promena najavljenih u funkcionisanju Vlade, građani će ubuduće imati mogućnost da o svojim problemima razgovaraju direktno s premijerom.

(RTS-N1)
P.S: A sada evo i malo elementarne, pučkoškolske matematike.

13,5 sati razgovora x 60 minuta po satu = 810 minuta razgovora

810 minuta x 60 sekundi = 48.600 sekundi razgovora

48.600 sekundi : 5.000 prijavljenih građana = 9,72 sekunde po prijavljenom građaninu za rešavanje njegovih problema
. :ugeek:

P.P.S: Tehnički Premijer je izjavio da će razgovori sa građanima na ovaj način biti organizovani jednom mesečno u Beogradu i jednom mesečno u nekom drugom gradu ili opštinskom mestu. Sledeća destinacija za sanacione razgovore sa građanima biće Niš.

Nadam se da neće biti eventualnih dodatnih prijava za razgovor. Ukoliko ih, naime, bude, raspoloživo vreme za rešavanje problema per capita biće svedeno na desetinke jedne sekunde. :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Opet prepisuješ...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Slika

:ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Trt!

Nego, ovaj Vođa k'o da je bibliotekar. Non-stop radi i sve postiže svojim nadljudskim (Hulkovskim) naporima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Da je kojim slučajem Bibliotekar - kano što nije! - već bi odavno i napisani ekspoze i sastavljenu vladu imao! No šta da se radi kada je Bibliotekar, avaj, na ovom svetu samo jedan... :roll:

P.S: Evo i male tehničke pomoći za Vođu. Ako kojim slučajem nema ideju kako Vladu da sastavi...

http://www.igrice123.rs/zabavne-igrice/ ... -vladu.php

I neka ne zaboravi na jedno: Budžet mu je limitiran! ::D
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

TINEJDŽER NAĐEN OBEŠEN KRAJ TISE "Ubio se jer nismo mogli da se izborimo sa bedom"

Stefan Simić (18) iz Mola, koji je nestao u nedelju uveče, pronađen je juče obešen u šumi kraj Tise. Tinejdžer je, kako kažu njegovi najbliži, digao ruku na sebe zbog nemaštine.

Beživotno telo na stablu topole pronašli su njegovi drugovi koji su ga tražili od trenutka kada je nestao.

- Stefan je u nedelju oko 15 sati otišao da se prošeta i nije se vratio. Čekala sam ga cele noći, ali kako ga nije bilo, pretpostavila sam da je otišao kod druga koji se vratio sa odmora i da su prenoćili u vikendici na Tisi. Kako se ni u ponedeljak ujutro nije vratio, potražila sam ga kod drugara. Rekli su mi da ga nisu videli i da nisu bili s njim. Zabrinula sam se i otišla u Adu u policiju da prijavim njegov nestanak. Od tog trenutka svi njegovi drugari su krenuli u potragu od ađanskog mosta na Tisi pa do molske plaže. Pronašao ga je njegov najbolji drug obešenog na drvetu topole kraj Tise - kroz suze govori neutešna majka Marija.

Kaže da su živeli sami u skromnoj kući u Ulici Đure Daničića broj 23.

Suprug joj je umro pre više od deset godina, a starija ćerka Tamara je udata i živi u Bečeju.

- Stefan je imao samo 18 godina, a ja 18 godina u kući nemam struju. Verujem da je digao ruku na sebe samo zbog nemaštine i nemogućnosti da se s njom izborimo. Prošle godine nije mogao da završi treći razred škole za kuvare u Bečeju zato što nije mogao da kupuje mesečnu kartu za autobus. Išla sam na sve strane, u socijalno i kod predsednika opštine, gde se njegova sekretarica izvikala na mene zato što nisam dete poslala u Adu u školu. Jednostavno, ta godina mu je propala i prekinuo je školovanje. Nisam mogla da dobijem za njega ni stipendiju, ništa, makar da odradi. Ovu godinu smo hteli da završi školovanje, ali evo šta me je zadesilo - grcajući govori majka, koja dodaje da su živeli od minimalne socijalne pomoći.

Kaže da su i potrebe za nadničarima sve manje te nije više uspevao ni na taj način da zaradi za osnovne životne potrebe.

- Verujem da je to razlog i da je to bio okidač da digne ruku na sebe - govori majka Marija, koja je sa Stefanom živela u kući njenih roditelja jer je njen nevenčani suprug, koji je preminuo pre više od jedne decenije, svu imovinu prepisao crkvi kako bi joj nanudio.

- Kada sam pokušala da ostvarim nekakvu stipendiju, tri meseca su dokumenta stajala kod njih, a posle toga su mi dali savet, ali ne i stipendiju. Dete mi se rodilo u mraku i, evo, u mraku je i završilo, a trebalo mu je samo za mesečnu kartu da bi mogao da završi školu - nastavlja uplakana majka.

Ona dodaje da su mladića našli u šumi drugovi, i to njegov najbolji drug Bojan Mitrović, čiji otac joj je i javio za tragediju.

- Samo su mi rekli, našli su Stefana. Pitala sam da li je živ i zdrav. Odgovorili su da nije. Odjurila sam na mesto gde su ga našli, ali mi nisu dali da priđem. Načula sam da se udavio, što me je začudilo jer je bio dobar plivač, a tada mi je policajac rekao još težu istinu, da se obesio - kaže Marija.

Telo Stefana Simića odneto je na obdukciju, a očekuje se da će biti sahranjen u petak.

Komšije za pokojnog mladića imaju samo reči hvale

- Video sam juče na nasipu dvoje policijskih vozila, prvu pomoć i pogrebna kola. Tada sam čuo da se Stefan obesio. Dobro sam ga poznavao. Bio je miran, tih, pametan i plemenit dečak. Znam da je živeo u nemaštini, što je verovatno i bio povod da digne ruku na sebe - kaže Perica Barbu (47), koji je u blizini tragičnog mesta pecao ribu.

Marija Jeftić, komšinica, potvrđuje da je Stefan bio veoma pažljiv i dobar mladić.

- Nikada se nije žalio i često je dolazio da se igra s mojom decom. Ovo je zaista jako tužno - prozborila je komšinica Marija.
Glavno da imamo suficit u budžetu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Grešiš, Dušo. Za Srbiju XXI veka mnogo je bitnije to što će sutra biti prikazana „Farma” No. 287. Ključno pitanje za Srbiju biće da li je madam Stanija ispravno pomuzla kravu. :(
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Bratislav Gašić i njegov brat na fresci u Crkvi svetog Jovana iznad Kruševca

Lik bivšeg ministra odbrane Bratislava Gašića od juče se nalazi i na fresci. U pitanju je freska u Crkvi svetog Jovana, na brdu Bagdala iznad Kruševca, čiju je izgradnju finansirao Gašić.

Slika


Likovi bivšeg ministra i njegovog brata Bobana nalaze se, kako je i običaj kada je reč o ktitorima hrama, odmah pored lika sveca kojem je crkva posvećena. U ovom slučaju to je Sveti Jovan Krstitelj.

Izgradnja hrama počela je krajem marta 2015. godine.

(Blic)
...Crkve dižu da ih vide ljudi,
Crkve dižu, Bogu se ne mole,
Nit’ božiji zakon ispunjuju.
Velikaši pravdu pogazili,
Bogataši milost ostavili...


Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Uže za Stefana

Jelka Jovanović


Stefan Simić (18) iz Mola kratko je bio važna medijska priča. Baš kao što je njegov život bio kratak. Pre nedelju dana nađen je obali Tise. Obesio se o jednu topolu.

Nije se ubio zbog neuzvraćene ljubavi, nije ga savladala droga ili suparnička banda, ni vršnjačko ili porodično nasilje, nije ga u smrt oterao pritisak roditelja da bude najbolji, nije ni velika brzina besnog automobila ili moćne honde, pa ni teška bolest. Ne, ništa od onoga što tinejdžerima i na ovim i na drugim meridijanima oduzima život.

Stefan više nije mogao da izdrži siromaštvo u kom su on i majka živeli, bedu koja im u skromnu kućicu tokom čitavog njegovog kratkog života ni struju nije dovela, bedu koja mu nije dopuštala da ide u školu. Najjednostavnije i najsurovije kazano, Simići nisu imali novca za mesečnu autobusku kartu do Stefanove srednje kuvarske škole u Bečeju.

Prethodnu školsku godinu zbog toga nije završio. Ovu, sopstvenom voljom i voljom onih koji nisu videli njegovu muku i tugu, nije ni započeo.

Dobro, milo dete, plemenito, pametno, uljudno, posvedočio je zatečeni Mol. Vredno, umiljato, kao i majka, radio je šta je stigao i gde je stigao da pripomogne tanak kućni budžet. Malenu socijalnu pomoć. Ali, u Vojvodini bogatoj plodnom zemljom, sve je manje tražnje za nadničarima, pa nije uspeo da obezbedi novac za tu mesečnu kartu. I patike u kojima bi išao u školu.

Stefana više nema. Nadležni ćute, neki nisu zadovoljni izveštavanjem "o slučaju". A kad ne ćute tvrde da Simići nisu tražili pomoć. Neutešna majka, pak, kaže da je kucala na mnoga vrata, ispraćana praznim usmenim obećanjima, a ponekad i grdnjama.

Zvuči gotovo neverovatno, zar ne? Ubiti se zbog toga što ne možeš da ideš u školu! Da se ne lažemo, neki bi tinejdžeri ubili samo da ne moraju da idu u školu. Mogao je Stefan, kao i mnoštvo dece sa margine i dece uopšte, da krade, diluje, prosjači, moli, žali se glasno, tuče, otima. Mogao je, što da ne, da se u neku stranku učlani - to je danas za mlade najsigurniji put do karijere, a ako ne karijere, ono bar života. Mogao je svašta, a nije. Nije hteo ili nije znao.

Morbidno je i pomisliti, primerice, da bi kao maloletni delinkvent imao daleko veću pažnju društva, pa i mogućnost da završi započetu školu. Makar i iza rešetaka.

Ovako je ostao nevidljiv, sem onih nekoliko kratkih dana od pronalaženja njegovog beživotnog tela do sahrane uz tamburaše. Tako ga je Mol ispratio, uz muziku, misleći, valjda, da će jecaj tamburica prekriti jedan mladi život proveden bez pesme.

Lako je pretpostaviti da su se mnogi, pročitavši vest, zapitali koliko, za boga miloga, košta ta nedostižna mesečna autobuska karta? Kao da je to uopšte važno; sigurno je neuporedivo jeftinija od života. Neki će se, s puno prava, pitati šta je radila Stefanova sestra? Udata i nastanjena u tom istom obližnjem, a predalekom Bečeju?

Ili, šta su radili nastavnici kad su lane utvrdili da Stefan više ne dolazi? Jesu li saznali zbog čega propušta školsku godinu? Jesu li njegovi drugovi kazali svojim roditeljima zbog čega Stefana nema? Šta je radilo rukovodstvo škole, šta pedagog (ako ga ima), šta famozni roditeljski savet? Gde je bio Centar za socijalni rad? Gde rodbina, gde su za Stefanovog života bile komšije i tamburaši?

Patetično je sve ovo, reći će neko. Patetično, kako da ne! U godinama, mesecima i nedeljama kad se najviši državni funkcioneri utrkuju u zaklinjanjima da su deca naša jedina karta za budućnost i poručuju im da su predanost i vrednoća jedine preporuke za život. Patetično, kako da ne! U doba/nedoba, kad državni i stranački prvaci podižu sebi velelepne crkve oslikane sopstvenim kobajagi svetačkim likovima. U doba/nedoba kad čelnici javnih preduzeća naručuju dagnje, skupa vina i retke rakije. I antistres svetiljke.

Svašta se još može nabrojati, dug bi bio spisak onoga bez čega se može, a što bi od srca dato mogla obezbediti, ne jednu besplatnu autobusku mesečnu kartu, nego desetine hiljade. Za svako dete koje ide u školu. I pride pokoja stipendijica ili bar učenički kreditčić. A tada bi bilo i za patike. Pa, nije Stefan Simić ni tražio, ni očekivao brda i doline; hteo je samo da nauči da kuva i kuvajući osvetli sebi i majci život.

A nije jedini; jedini je koji nije uspeo da se, milom ili silom, izbori. Još preciznije, jedini je za kog se sada zna da je umesto života bez izgleda izabrao konačnost. U samoći.

Ali, nije jedini: u Srbiji, kaže statistika, svako deseto dete je siromašno, a svako treće u riziku od siromaštva. Ukupno stanovništvo beleži 42 odsto onih koji su u riziku od siromaštva; već su debelo ispod linije bede ili je mogu lako preskočiti, kao što preskaču obroke, kupanje, školu. Dovoljno je da roditelj, obično jedini koji radi, ostane bez posla ili da se razboli. Ili da se dete razboli od teške ili retke bolesti i eto bede.

Nije Stefan jedini; u Beogradu se, malo-malo, neko dete onesvesti u školi. Ne, nisu tinejdžerske bubice i dijeta, prosto nema za užinu.

Više od 11.000 dece hrani se u narodnim kuhinjama. To su nevidljiva deca čiji roditelji, staratelji, bake ili deke, dolaze sa limenim kanticama i plastičnim posudama za jedan jedini obrok dnevno. To su ona deca koja se šunjaju po ćoškovima škole, da neko ne spazi kako im je. A nije im dobro, mada mnoga to ne znaju, jer dobro nikada nisu okusila.

Sreća u nesreći je da ta deca ne prate vesti; sigurno bi još neko pomislilo da je Stefan našao dobar put. A mnoga od njih će, milom ili silom, poći putem kojim Stefan nije hteo: krađa, dilovanje, prosjačenje, prostitucija. Ili, što da ne, stranka. Ionako su već pune kriminalaca raznih fela i bahatih primitivaca nespobnih da pogledaju oko sebe. I vide. Stefana. I njegovo uže. Uže koje mu je čitavo društvo, ono u neposrednoj blizini i ono malo dalje i više, isplelo svojim nemarom.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Srbija daje Japancima 10 miliona evra da otvore fabriku u Šapcu

Jazaki se bavi proizvodnjom elektronskih i električnih sistema Jazaki se bavi proizvodnjom elektronskih i električnih sistema
Skupština Šapca odlučila je da sa 2,4 miliona evra podrži investiciju japanske firme Jazaki u tom gradu. Ta firma će dobiti i tri puta veće podsticaje iz republičkog budžeta od onih koje daje lokalna samouprava, što je ukupno oko 10 miliona evra.
Jazaki se bavi proizvodnjom elektronskih i električnih sistema za prenos informacija u vozilima, a planira da u Šapcu zaposli oko 1.700 radnika do kraja 2019. godine.
Prema rečima gradonačelnika Šapca Nebojše Zelenovića, dolazak jedne od najvećih svetskih kompanija je usledio posle tri kruga selekcije u kojima je učestvovalo osam gradova u Srbiji.
"Mnogo srpskih gradova je bilo zainteresovano, ali na kraju se investitor opredeljivao između Šapca i Kruševca i odlučio da dođe kod nas. Ova investicija nije moguća ako ne postoji tim, a naš grad ga ima", rekao je Zelenović.
Za odluku o podsticajima investiciji Jazakija glasala je i opozicija u lokalnoj skupštini, koju čini Srpska napredna stranka.
Šef odborničke grupe te stranke Aleksandar Pajić rekao je da je investicija usledila posle razgovora japanskih partnera sa republičkom vladom. On je naglasio da predstavnici svih stranaka u šabačkoj skupštini moraju biti na vreme obavešteni i uključeni u dalje pregovore sa Jazakijem.
Jazaki zapošljava preko 290.000 radnika u 250 fabrika, a procenjeni kapital kompanije je 3,2 milijarde evra.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Maja Gojković: Glasanje pomoću zvonceta je legalno, legitimno i nije za ruglo!

Beograd, 2. XI 2016.

Skupštinski Odbor za kulturu i informisanje odlučio je da udruženja čiji su ciljevi ostvarivanje slobode i izražavanja i zaštita dece ponovo predlože dva kandidata za članove Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM), pošto je prethodni pokušaj tog izbora propao. Sednica Odbora je umesto protokolarne, ponovo ispala burna.

Na sednici odbora za kulturu i informisanje članovi iz opozicije ponajpre su zamerili skupštinskoj većini što u plenumu nije glasala kada je trebalo izabrati jednog od dvoje kandidata za člana saveta REM-a, tako da nije izabran nijedan od dva kandidata.

Predsednica Skupštine i Odbora, Maja Gojković, na to je zatražila dokaz da neki kandidat mora da se izabere.

Rasprava je potom trajala više od dva sata, a uzavrela atmosfera na sastanku došla je do svoga vrhunca u trenutku kada je član odbora Đorđe Vukadinović rekao da je skupštinska većina izglasala jednog potpuno nekompetentnog kandidata i jednog lobistu interesnih grupa. „Jedino oko čega smo se svi ovde složili je da je REM do sada radio loše, a onda ste na glasanju izabrali čoveka koji je svih prethodnih godina bio član REM-a” - rekao je on.

Pošto su predstavnici vladajuće koalicije na sednici rekli da su dosta razmišljali i konsultovali se o kandidatima za članstvo u REM, Vukadinović je dodao: „Da ste se tako dobro konsultovali za koga ćete glasati, onda vam ne ne bi trebalo zvonce, nego bi poslanici vladajuće većine glasali sami”.

Na to je predsednica odbora Maja Gojković saopštila da je „alternativa zvoncetu bila da dižem ruku”, i da je „korišćenje zvonceta kao signala poslanicima kako da glasaju legalno, legitimno i nije za ruglo. Ja ću da zvonim i nemojte da mi govorite šta da radim”, rekla je Gojkovićeva, na šta joj je Vukadinović poručio da zloupotrebljava skupštinski resurs u partijske svrhe.

N 1
P. S: „Zvoni zvonce, čoban tera ovce...”



Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Srbija će biti pretvorena u koncentracioni logor

Dok je početkom sedamdesetih godina prošloga veka čekao dolazak agenata KGB da ga uhapse, u jednoj torbici Aleksandar Solženjicin je stalno pri ruci držao najneophodnije predmete koji će mu u pritvoru zatrebati: sapun, donji veš i četkica za zube. Građani Srbije koji sumnjaju u utemeljenost službene priče o Srebrenici i „genocidu“ koji se tamo navodno dogodio dobro će učiniti ako već počnu da drže u pripravnosti sličnu opremu.

Pred Narodnom skupštinom Srbije nalazi se predlog izmene i dopune člana 387. unošenjem novog teksta stava 5, gde stoji:
„Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vere, porekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili člana te grupe, ukoliko su ta krivična dela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.“

Slika

Nema prostora za sumnju na koji se „genocid“ odnosi ova nova odredba za koju se od Narodne skupštine očekuje da je izglasa. Suprotno od priželjkivanja katarske novinske agencije „Al-Džazira,“ koja izveštava da je „zakon o kažnjavanju negiranja genocida podelio Srbiju,“[1] ni posle dvadeset godina aktivnog napada na svest, u srpskom društvu nikakve značajne podele po ovom pitanju nema. Stratosferski visok procenat građana Srbije odbacuje tezu da se u Srebrenici dogodio genocid i da srpski narod ili njegove vojne i političke ustanove snose bilo kakvu odgovornost za događaje u julu 1995.

Ukoliko pritiscima na poslanike sponzorima pođe za rukom da izdejstvuju usvajanje, moguće je da će čitava Srbija biti pretvorena u koncentracioni logor, za sve građane koji će primenom ove mere postati predmet krivičnog gonjenja.
Kako prenosi beogradski „Danas“[2] operativna odluka da se predlog pošalje Skupštini usvojena je od strane najviših državnih organa 9. novembra. Slično neuspeloj skupštinskoj rezoluciji za priznanje „genocida“ u Srebrenici krišom podnetom krajem juna ove godine, i ovaj predlog je neprimetno ušunjan u skupštinsku proceduru. Verovatno bi podjednako besšumno bio i izglasan, stavljajući građane pred svršen čin, da narodni poslanici jedne od manjih parlamentarnih stranaka nisu napravili neoprostivi faux pas zatraživši javnu debatu.

Na pitanja, ko je osmislio ovaj dodatak KZ Srbije i odakle iznenadna potreba za usvajanjem regulative kojom se drastično ograničava pravo na kritičku misao i slobodu izražavanja, odgovorila je ministarka pravde, Nela Kuburović, izjavom da usvajanjem ove mere „ispunjavamo obaveze prema evropskim dokumentima.“ Dodala je da „Srbija ima obavezu na osnovu odluke Saveta EU kojom je propisano da je svako negiranje genocida, što je predviđeno i Statutom Međunarodnog krivičnog suda, krivično delo.“[3]

Međutim, Kuburovićeva nije u pravu ni po jednoj tački svoje izjave.

Kao i obično u sličnim situacijama, prvo je učinjen pokušaj da se od građana sakrije štetan zakonodavni proces koji je, uzgred, po posledicama i od najvećeg značaja po njihova osnovna lična prava. Kada je to propalo, pribeglo se puštanju dimne zavese, javnom iznošenju netačnih tvrdnji koje su za većinu građana teško proverljive i dovode ih u zabludu u vezi sa bitnim stvarima.

Ministarka Kuburović nije precizirala kakvu je „odluku Saveta EU“ imala u vidu, ali po svoj prilici radi se o „Framework Decision on racism and xenophobia“ (Okvirna odluka o rasizmu i ksenofobiji) koju je Savet Evrope (ne „Savet EU“) usvojio 28. novembra 2008. godine.[4] Suprotno od sugestije Kuburovićeve, i kao što se iz naslova odluke vidi, dokument se u prvom redu bavi rasizmom i ksenofobijom, ne genocidom. Da budemo sasvim precizni, kao što u samom tekstu stoji odluka teži „određivanju zajedničkog krivično-pravnog pristupa, širom Evropske Unije, rasizmu i ksenofobiji, na takav način da će isti obrazac ponašanja biti jednako kažnjiv u svim zemljama EU.“[5]

Tačno je da se u zemljama članicama EU u tekstu uzgred preporučuje donošenje zakonskih mera kojima bi se kažnjavalo „javno odobravanje, poricanje ili značajno umanjivanje“ krivičnog dela navedenog u članu 6. Rimskog Statuta Međunarodnog krivičnog suda kao „genocid“. (Mada Kuburovićeva nije udostojila srpsku javnost jasnim ukazivanjem na pravi izvor inspiracije za spornu izmenu KZ, iz korišćenja identičnih formulacija jasno proizilazi da je u pitanju ova Okvirna odluka Saveta Evrope.) Međutim, u tekstu Odluke Saveta Evrope nedvosmisleno stoji da se, pored članica EU, ova direktiva ni na koga drugog ne odnosi. Samim tim, iz toga ne mogu ni da proisteknu „obaveze“ bilo kakve vrste za zemlje koje nisu članice EU, pa samim tim Kuburovićeva javnost dovodi u zabludu kad tvrdi nešto drugačije.

Ali kako postupaju zemlje-članice EU, čije su obaveze u pogledu ove direktive nesumljive? One je masovno ignorišu. To je jasno iz izveštaja o implementaciji Odluke Saveta Evrope prošle godine, pod datumom od 27. januara 2015, gde stoji:
Thirteen Member States (BE, CZ, DK, DE, EE, EL, IE, HU, NL, AT, FI, SE and UK) have no criminal-law provisions governing this conduct,“ odnosno „Trinaest zemalja-članica [za te države se navode skraćenice koje su u upotrebi u briselskim institucijama] nemaju krivičnopravne odredbe koje bi se odnosile na ovakvu vrstu ponašanja.“ [6]

Ali ne samo to. Kao što smo istakli, „Okvirna odluka,“ koja navodno služi kao podloga za ograničavanje slobode govora građanima Srbije, predviđa usaglašavanje zakonodavstva zemalja članica EU sa istom „Okvirnom odlukom,“ i to zaključno sa 28. novembrom 2010. Sada je novembar 2016. Ostavimo po strani činjenicu da skoro polovina članica EU još uvek nije sprovela Odluku Saveta Evrope. Čak pod predpostavkom da bi Srbija mogla imati neke obaveze u ovom pogledu, kako se dogodilo to da je Narodna skupština Srbije prespavala šest punih godina, bez preduzimanje bilo kakvih koraka po ovako važnom pitanju? Ako je strateški cilj Srbije što brža integracija u EU, ovoliki stepen javašluka neće joj poslužiti kao dobra preporuka.

Pored ovoga, „Okvirnom odlukom“ Saveta Evrope propisuje se i maksimalna kazna, ali od tri godine zatvora za inkriminisana dela koja se tamo navode. Po kakvom osnovu se u predloženom dodatku KZ Srbije, po predloženom stavu 5. člana 387, predviđa skoro duplo teža zatvorska kazna, od pet godina? To je nešto što Savet Evrope ne traži ni od zemalja članica, kojima ima pravo da ponešto naloži, dok Srbiji nema pravo da naloži baš ništa. Savet Evrope od Srbije nije tražio gotovo duplu kaznu za dela koja se u njegovoj Odluci pominju uzgredno, pa čak nisu ni glavni predmet razmatranja. Srbija prema tome ne samo da sigurno nema „obavezu“ da svoje građane kažnjava sa skoro duplom strogošću za dela koja, po osnovu koji navodi ministarka, već nije dužna ni da takav oblik ponašanja inkriminiše. Dakle, i po ovom pitanju ministarka pravde Kuburović iznosi proverljivo netačne tvrdnje.

Što se tiče pozivanja na Međunarodni krivični sud, u odnosu na spornu izmenu KZ Srbije ta ustanova ne igra apsolutno nikakvu ulogu i svako pominjanje MKS u vezi sa time je blef i bacanje prašine u lice javnosti.
Zločin genocida se definiše u članu 6. Statuta Međunarodnog krivičnog suda. U članu 25 se za zločin genocida utvrđuje pojedinačna krivična odgovornost. To su jedini delovi Statuta gde se ovo pitanje uopšte tretira.

U Statutu nigde ne piše čak ni za države članice MKS da imaju obavezu da „negiranje genocida“ u svom zakonodavstvu regulišu na bilo kakav način. Zemlje koje nisu članice tim su pre oslobođene od svake obaveze takve vrste. Statut se bavi isključivo nadležnošću MKS-a u odnosu na građane zemalja članica koji su izvršili neko krivično delo navedeno u Statutu. Sve daljnje pravne radnje, ako je došlo do kršenja Statuta i ako za to postoji razlog, preduzima Tužilaštvo MKS. Prema tome, i taj deo izjave ministarke pravde Nele Kuburović, gde se poziva na MKS, je netačan. Statut zaista definiše genocid kao krivično delo ali ne propisuje baš nikakve obaveze pojedinim državama u vezi sa negiranjem ili odobravanjem tog delikta.[7]

Da stvar bude još tragikomičnija, pre oko godinu dana „Evropski sud za ljudska prava,“ ustanova koja je po svemu srodna institucijama na koje se promoteri štetne izmene Krivičnog zakonika Srbije pritvorno pozivaju, doneo je rešenje po žalbi turskog parlamentarca Dogu Perinčeka koga je sud u Švajcarskoj pravosudno osudio za „negiranje genocida nad Jermenima“.[8] Ne obazirući se na isprazne rezone neukih srpskih političara, Evropski Sud je ukinuo presudu švajcarskog suda i potvrdio prioritetni značaj slobode javnog izražavanja u predmetu koji je po svim bitnim obeležjima uporediv sa Srebrenicom.

Pokušaj donošenja iz potaje zakonske mere kojom bi se najozbiljnije ugrozilo osnovno ljudsko pravo građana da kritički razmišljaju o temama od javnog značaja i da svoje zaključke iznose naglas, umesto šapatom i samo u krugu proverenih prijatenja – čemu neizbežno vodi nova zakonska regulativa ukoliko bude usvojena – predstavlja lakmus test mizernog stanja srpske politike i pravne svesti danas. Avaj!

1] Al Jazeera Balkans, 11-16-2016, balkans.aljazeera.net/vijesti/zakon-o-k ... lio-srbiju

[2] J. Diković i A. Rokvić: „Za negiranje genocida do pet godina zatvora,“ „Danas,“ 11-16-2006.

[3] beta.rs/vesti/politika-vesti-srbija/460 ... dokumenata

[4] ec.europa.eu/justice/fundamental-rights ... dex_en.htm

[5] ec.europa.eu/justice/fundamental-rights ... dex_en.htm

[6] ec.europa.eu/justice/fundamental-rights ... _27_en.pdf

[7] https://www.icc-cpi.int/resourcelibrary ... atute.aspx

[8] http://www.telegraph.co.uk/news/worldne ... ooney.html

Stefan Karganović
P.S: U od strane nebrojenih Boraca za Ljudska Prava ismevanoj i ispljuvanoj SFRJ opstojeći, legendarni član 133 KZ SFRJ propisivao je da se neistinitim (i stoga kažnjivim) prikazivanjem društveno-političkih prilika u zemlji smatra ono koje se ne zasniva na činjenicama.

U inherentno pluralno-demokratskoj Sorabiji XXI veka politički monopol nad istinom više uopšte ni ne zahteva postojanje skupa egzaktnih i proverljivih činjenica kao kvalifikativ za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja krivičnog dela.

Aferim, liberalna demokratijo! 8-}
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju