Quo Vadis, Srbijo?

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

... a mlada plavokosa dama je upravo čučnula... :D
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Šta da se radi, bila je u velikoj nuždi... :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Dušan Kovačević: Vozio sam autoputem koji ide od Prištine za Tiranu, dobar autoput, autoput jedne države

Proslavljeni dramski pisac, akademik Dušan Kovačević, izjavio je, povodom polemike o Kosovu, da ne zavidi premijeru Aleksandru Vučiću na trenucima velikog poniženja i dodao da je „svaki loš razgovor bolji od dobrog rata, i to naša Vlada mora imati na pameti”.

Slika

„Srbija ne sme nikada više ratovati, jer bi joj se moglo desiti da joj to bude poslednji rat. I onda bismo se vratili na onu priču o nestašici crnog platna u prodavnicama”, ukazao je Kovačević u intervjuu za Blic.

Komentarišući izjavu predsednika SANU Vladimira Kostića da Kosovo „de fakto i de jure” nije u našim rukama i da to neko treba reći, on je ocenio da je to i strah da je došla do kraja jedna priča, začeta zabranom povratka 100.000 Srba na Kosovo 1945. godine, što je promenilo demografsku sliku.

Kovačević je istakao da je veoma važno znati nešto što Kostić „iz svoje lične skromnosti” nije rekao, jer široj javnosti nije poznato da je tokom rata bio na Kosovu, „što znači da, ako neko ima pravo da priča o Kosovu i borbi, on ima”.

On je dodao i da treba da se zna da je Kostić, kao predsednik SANU, na više od 50 adresa akademija nauka u svetu uputio pismo u kojem govori šta znači prijem Kosova u Unesko i šta će se desiti ako do njega dođe.

„Manastiri i kulturna baština bili bi pripisani državi koja je zapravo nastala u ratu otimačinom”, rekao je Kovačević.

On je ispričao i priču o jednom svom nedavnom događaju, kada je putovao automobilom sa beogradskim registracijama „uzduž i popreko” Kosova, i nije doživeo nijednu neprijatnost, što samo govori da je „tretiran kao bilo koji drugi stranac”.

„Vozio sam autoputem koji ide od Prištine za Tiranu. Dobar autoput, autoput jedne države. Tačka” - zaključio je Kovačević.

(Fonet)
P.S: Zaista je šteta, gospodine Kovačeviću, što niste bili u prilici da se 1940. provezete Rajhsautobanom na deonici Štutgart – Donauešingen.

Slika

Nikakve neprijatnost kao Srbin-stranac ni tada ne biste doživeli. No možda biste kao Profesionalac došli do spoznaje da je za neke stvari vredno i umreti.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

SRAMNA PRESUDA ZA PAD HELIKOPTERA Oficirima presudili Dikovićevi ljudi

Načelnik Generalštaba Ljubiša Diković je odlučio da u slučaju pada helikoptera nema ni njegove, a ni odgovornosti ljudi iz njegovog okruženja - kaže za “Blic” penzionisani general Sreto Malinović.

General Malinović kaže i da je presuda Vojnog disciplinskog suda, kojom su zbog propusta u noći 13. marta, kada je u padu vojnog helikoptera poginulo sedam osoba, osuđeni generali Ranko Živak i Predrag Bandić, u stvari presuda Generalštaba, na čelu sa generalom Dikovićem.

- Vojni disciplinski sud je pod ingerencijom Generalštaba, što praktično znači da je potčinjen načelniku Dikoviću. I presuda je doneta po principu “kadija te tuži, kadija ti sudu”. Istragu o propustima, po Dikovićevom naređenju, vodio je njegov zamenik, general Jovica Draganić. I tu je početak pravne nelogičnosti, jer je Draganić kobne noći učestvovao u lancu odluka o letu helikoptera. Uprkos tome, on je čak vodio i izviđajni postupak - kaže general Malinović.

Prema mišljenju Malinovića, istragu o propustima je trebalo da vodi Inspektorat odbrane, a na spisku ljudi čija su propusti trebali da budi ispitani su i generali Diković i Draganić.

- Ako načelnik Diković nije znao šta se dešava, njegov zamenik je po službenoj dužnosti to morao da zna - kaže general Malinović.

On ocenjuje i da je o pravičnosti presude koja je izrečena dvojici generala teško govoriti.

- Osuđeni imaju pravo na žalbu, i posle toga se čeka odluka Višeg vojnog suda - kaže Malinović.

Ministarstvo odbrane juče je zvanično saopštilo presudu Vojnog disciplinskog suda. Prema saopštenju, general Živak proglašen je krivim zbog propuštanja radnje na koju je lice u službi ovlašćeno radi sprečavanja nezakonitosti ili štete. Za isti prestup oglašen je krivim i brigadni general Predrag Bandić, kao i za prekoračenje službenog ovlašćenja, navodi se u saopštenju.

General Ranko Živak, komandant Komande RV i PVO, i general Predrag Bandić, komandant 204. vazduhoplovne brigade, osuđeni su na disciplinsku kaznu zabrane unapređenja u viši čin ili napredovanja na viši položaj u trajanju od godinu, odnosno dve godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Hitnu pomoć su pozvali u školu, niko nije bio spreman na ono što ih je dočekalo

Maja Paunović, koja radi u kragujevačkoj Hitnoj pomoći, nije mogla da suspregne suze nakon poziva iz jedne osnovne škole. Iako se zaposleni u Hitnoj pomoći svakodnevno susreću sa teškim scenama, na ono što ih je dočekalo u školi niko nije bilo spreman.

Maja je na svom profilu na Fejsbuku opisala šta se dogodilo nakon što su dobili poziv da je devojčica pala u nesvest na času fizičkog. Njen post prenosimo u celosti.

“Ne pišem o poslu jer radeći u urgentoj službi svega ima osim lepih stvari, tačnije ima ponekad, ali sve manje i ređe. Dnevna smena, prvi teren - onesvešćena devojčica od 14 godina u Osnovnoj školi na času fizičkog. Rotacija, vožnja na crveno, obilaženje auta... stižemo za 4,5 minuta na lice mesta.

Utrčavamo sa svom opremom, vidimo bledu mršavicu koja stidljivo sedi na stolici i gricka makovnjaču. Bude nam drago, bio je u pitanju kolaps, dobro da nije nešto gore. Proverimo sve vitalne parametre, bolje je. Pitamo je za doručak, kaže da nije doručkovala, objašnjavamo da mora, naročito kada ima prvi čas fizičko ....i onda kreće priča, koja ubija i dovodi do pitanja: kada smo stigli do ponora ?!

Devojčici majka ima multiple sklerozu, bila je učiteljica, sada je polupokretna, na stalnim terapijama i ne može da radi. Ima sestru od 12 godina. Otac ih je ostavio kada se majka razbolela i one su prepuštene same sebi. Usred zime u školi su bez jakne i u letnjoj garderobi. Deca iz razreda skupljaju novac da im kupe doručak, garderobu, ali one nikad ne kukaju, nikad ne kažu da im je hladno, da su žedne, gladne. Sretne su što imaju majku i smatraju da treba da trpe i žive tako.

Pozivamo njenu mlađu sestru da bude uz nju posto se uplašila, da ima nekog pored, sebi bliskog. Ulazi devojčica od 12 godina na vrata, spušta se na kolena i počne da je ljubi i grli sva uplakana, ponavljajući "biće ti bolje, ne plaši se".

Plaču obe, okrećem glavu na stranu, jer shvatam da mi idu suze, plačem, gledam da me ne vide, sramota je zarad posla koji radim, priberem se, osmehnem. Pitamo sestru da li je jela, a ona kaže: 'Neka, dobro je meni, nema veze, mogu ja da ne jedem, pomozite sestri'. Ugrizem se za usnu da mi ne krenu suze opet.

Socijalna služba, sve ustanove, nisu našle za shodno da ovoj porodici pomognu. Pitam se za šta su ova deca kriva: za bolest majke, za nesavesnog oca ili za državu koja je neuređena toliko da za ovakve porodice niko ne haje?!

Da li možemo ovako raditi sa decom, kao da ih imamo za bacanje, kakva će ta deca biti kad porastu?

Vozimo sestru do bolnice da bude neki dan na pedijatriji, mlađa je ispraća u suzama, a meni ostaje teret u grudima. Nema dalje, ovo je zlo. Koliko ovakvih porodica ima u Srbiji, koliko bolesnih majki i očeva, koliko gladne dece, a koliko tajkuna, političara koji uživaju u blagostanju baš uzimajući od ovakvih porodica?!”, pita Maja Paunović.

Njena priča mnoge je rastužila i podeljena je više od 2.000 puta.

Posle objavljivanja priče o devojčici i njenoj sestri i uslovima u kojima žive, preko Facebooka se javljaju građani koji žele da im pomognu .
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Radnici na bolovanju primaće minimalac?

Svi radnici na odsustvu zbog bolesti primaće 65 odsto od najniže zarade, ili svega 13.000 dinara.

Sindikati ministarka državne uprave i lokalne samouprave Kori Udovički protive se da se naknada za bolovanje zaposlenih u javnom sektoru veže za "minimalac", što je rešenje koje zbog štednje u budžetu zastupa ministar finansija Dušan Vujović. Zato novi Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru danas neće biti na dnevnom redu Vlade.

Ministarka Udovički je, naime, na radnoj grupi za usaglašavanje ovog zakona - podržala stav sindikata. Njen kolega Vujović, međutim, to ne prihvata, po cenu ostavke. Prema računici Saveza samostalnih sindikata Srbije, svi "budžetski" radnici na bolovanju primaće isti iznos, odnosno 65 odsto od minimalne zarade u Srbiji, ili preciznije svega 13.000 dinara. To se, tvrde oni, kosi sa Zakonom o radu, koji propisuje da se te naknade računaju prema prosečnoj plati svakog zaposlenog.

U SSSS naglašavaju još i da će novim propisom u potpunosti biti ukinut i minuli rad i da će ova stavka kao i topli obrok i regres biti samo deo koeficijenta na osnovu kojeg se obračunava plata. - Mesec i po dana usaglašavali smo na radnoj grupi Nacrt, i kada smo konačno tekst izneli pred Socijalno-ekonomski savet, on je odbijen - kaže Ljubisav Orbović, predsednik SSSS.

- Iako smo učestvovali u radu grupe mi sada ne znamo koji predlog ide na Vladu, pretpostavljamo onaj prvobitni. Ministar Vujović je rekao da je za njega usaglašeni Nacrt neprihvatljiv i da će podneti ostavku, ako neki delovi zakona ostanu takvi.

Branislav Čanak, predsednik Ujedinjenog granskog sindikata "Nezavisnost" je kazao da je glavna odbrana zakona od strane ministra Vujovića bila da minuli rad "probija" sva budžetska ograničenja. - Ovo nije zakon o platnim razredima, već o ultimativnoj štednji u sistemu javne uprave - kaže Čanak.

Predstavnici sindikata koji su učestvovali u radu SES-a ističu da je ministar Vujović odbio sve njihove predloge. Zoran Mihajlović, sekretar SSSS objašnjava da će plate zaposlenih u javnom sektoru koje se kreću oko 40.000 dinara, svakog meseca biti niže za oko 160 dinara na ime ukidanja minulog rada. - Na godišnjem nivou je to oko 2.000 po zaposlenom, što je štednja od oko milijardu dinara u budžetu na oko pola miliona radnika - kaže on.

Primene ovog propisa pošteđeni su zaposleni u javnim preduzećima i privrednim društvima koje je osnovala Republika Srbija, pokrajina i lokalna samouprava, Narodna banka, kao i organizacije su osnovane međunarodnim ugovorima ili kojima se plate usklađuju sa međunarodnim ugovorima.

Da se poštuju budžetska ograničenja

U sklopu svoje nadležnosti, Ministarstvo finansija zalaže se da novi zakon o platama u javnom sektoru omogući transparentno, pravedno i ravnopravano nagrađivanje, kažu u kabinetu ministra Vujovića.

- Polazeći od osnovne i najvažnije funkcije u svojoj nadležnosti, insistiramo na konsekventnoj primeni odredbi u članu 39. koje pozivaju na to da se u razradi i primeni ovog zakona poštuju budžetska i fiskalna ograničenja - ističu oni. - Postojeća rešenja i to posebno u načinu definisanja minulog rada, naknada za bolovanja i određivanja vrednosti osnovne plate na nivou lokalnih samouprava, ne uveravaju da će se tokom njihove primene obezbediti puno poštovanje budžetskih i fiskalnih ograničenja u kojima se Srbija nalazi u procesu fiskalne konsolidacije. Zbog toga očekujemo da svi akteri, uključeni u ovaj zakonodavni proces, još jednom preispitaju predložena rešenja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Da Bog da se razboleo, Ministre, i u bolesti Ti svaki dinar zatrebao!

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Miodrag Zec: Dugo će nam trebati da ostvarimo smer

Državi u kojoj je lojalnost mnogo važnija od kompetencije, suština u redistribuciji a ne u stvaranju viška – dugo će trebati da ostvari smer tranzicije, kaže za RT Vojvodina ekonomista Miodrag Zec.

Profesor ekonomije dr Miodrag Zec kaže da Srbija još uvek nije rešila osnovne strateške i geostrateške dileme u kom pravcu želi da se razvija, te da je stoga veoma teško dati odgovor na pitanje u kom sistemu naša ekonomija trenutno funkcioniše – u kapitalizmu, socijalizmu ili nečem trećem.

„Imate sistem vrednosti koji je samo deklarativno za kapitalizam.“
„Još nismo rešili dilemu da li želimo da idemo na istok ili na zapad, i da li želimo kapitalizam ili mislimo da socijalizam u nekom smislu može da funkcioniše“, izjavio je.

On objašnjava da ni jedno društvo, pa ni naše, ne može doći do uspeha ako su institucije pravljene dekretom, već one moraju da prosteknu iz sistema vrednosti.

„Ako imate sistem vrednosti koji je samo deklarativno za kapitalizam, građansko društvo i demokratiju, a nema stabilnost svojine i ugovora, u kom ljudi imaju strašan osećaj da je suština u redistribuciji a ne u stvaranju viška, u kom država neprekidno revidira procedure, gde je lojalnost mnogo važnija od kompetencije, tu onda imate mešoviti, neodređeni ekonomski sistem, kao kod nas“, ukazuje Zec.

Zec napominje da je u Srbiji nerazjašnjena dileme da li želimo liberalni ili socijalni kapitalizam.

„U praksi imamo partokratski, državni kapitalizam, tajkunski i oligarhijski kapitalizam, transnacionalni kapitalizam gde su posebno zaštićene strane kompanije, a bilo je ideja da se napravi i narodni kapitalizam“, kaže profesor Zec.

Gde se nalazi Srbija i koje ona društvo želi

„Naša država, na primer, neće da uvede progresivno oporezivanje, a istovremeno progresivno oporezuje penzije.“
Teško je odgovoriti na pitanje koje društvo Srbija želi. Kapitalizam u kojem se nalazimo je načelno liberalan, kada se gledaju radno zakonodavstvo ili porezi, ali da je i socijalan u nekim drugim sferama. Zec ukazuje na paradoks da naša država, na primer, neće da uvede progresivno oporezivanje, a istovremeno progresivno oporezuje penzije.

„Dugo će nam još trebati da postavimo temelje i odredimo smer: institucije nastaju vremenom. To je kao ona engleska trava, posadiš je i onda je šišaš i zalivaš 300 godina na isti način i tek onda dobiješ ono što si želeo. Država je složen proizvod a mi je u velikoj meri gradimo bez saznanja koliko je to delikatno“, ističe.

Rezultati nemačke tranzicije za 25 godina

Uspešnost drugih zemalja u tranziciji je raznolika.

„U slučaju Istočne Nemačke jedna država je pripala drugoj, nije bilo tranzicije u novi pravni i finansijski poredak, pa ni rezultati nisu veliki. Postoje studije koje kažu da treba da prođe 25 godina da generacije rođene u ujedinjenoj Nemačkoj budu sposobne da ostvare željenu efikasnost“, kaže.

Zec ukazuje da su srednjoevropske zemlje bile relativno uspešne u tranziciji.

„To su zemlje koje su imale jako sećanja na građansko društvo, na sistem vrednosti, gde komunizam nije razorio porodicu, neke druge vrednosti, crkvu, na primer. Te zemlje se relativno uspešno vraćaju u građansko društvo i kapitalizam“, dodaje.

Naš slučaj specifičan, smatra Zec, jer je ovde potisnuto sećanje na građansko društvo, imali smo strahovito jak uticaj komunističke partije i „narod je, jednostavno, mišljenja da je vlast u partiji, a ne u državi ili u institucijama“.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Vi ste po vokaciji ekonomista, gospodine Zec? Ukoliko jeste, dopustite mi jedno striktno ekonomsko pitanje - kako nam trenutačno stoje stvari sa opštom prosečnom profitnom stopom - Alfom i Omegom Kapitalizma? Koliko ja vidim, ona na svetskom nivou konstantno opada:

Slika

Baš kao što je onomad izvesni čika Karl Marks i predvideo. :twisted:

P.S: Bilo bi lepo da umesto neprekidnog i sada, nakon tolikih godina, već do zla boga preopetovanog elaboriranja Zlehude Sudbine Mrtvoga Konja Ekonomskog Prosperiteta odete do neke proistojno snabdevene biblioteke i potražite dela Vama zasigurno znanog gospodina Džozefa Šumpetera. On je na sva s Vaše strane apostrofirana pitanja definitivni odgovor - i to sa neupitno čiste kapitalističke strane! - dao još davne 1953. Da Vas podsetim - njegov suštinski rezime, nakon 547 strana elaboracije, glasi ovako:

Slika

Bilo bi lepo da sa tom konkluzijom, onako rečito, kako to samo Vi znate, upoznate i širu populaciju ovdašnju. Osobito, gospodine profesore, sa onim romantično-poetičnim pasažem po kojem Kapitalizam može da opstane samo dotle dok se Kapitalisti ponašaju kao Vitezovi, ili barem kao Pioniri. Od Ćifti koje su ih u međuvremenu evolutivnim razvojem Kapitalizma nasledile u najboljem će slučaju biti obezbediv njegov nadasve vrlo skromni Ukop.

Iskreno bih odista voleo da Vama lično zapadne u čast da mu na ovim prostorima održite prigodnu Oproštajnu Besedu. Čak i u slučaju da ne bude u stanju da u Plebsa Ovdašnjega izazove dužne suze pijeteta, ona bi snagom vazda Vam prirođene poetske oniričnosti jamačno u njega izmamila barem poneki setni uzdah. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

DŽORDŽ SOROŠ ‘ZAVIO’ ARANĐELOVAC U CRNO: Masovni otkazi u „Knjazu Milošu”

Juče, u petak 29.januara 2016. g. bio je u novijoj istoriji jedan od najtužnijih dana grada Aranđelovca i firme „Knjaz Miloš“, kada su svi vozači ovog preduzeća išli da razduže kamione, jer su dobili otkaze.

Preko 200 radnika dobilo je otkaz u „Knjaz Milošu“, odnosno aranđelovačka fabrika mineralne vode, koja je sada u vlasništvu investicionog fonda “Mid Europa Partners” (čiji je nezvanični vlasnik Džordž Soroš) proglasila je tehnološke viškove ove ljude.

Otpušteni su radnici iz „Knjazovog“ ogranka „Transport“ i to posle 30 godina provedenih u firmi.

Zbog toga su otpšteni vozači organizovali u Aranđelcu protestnu vožnji u kojoj je učestvovalo preko 40 kamiona.

Zanimljivo, da su sa otkazima radnicima istovremeno rasprodati i kamioni koje su oni vozili, kamioni koji su od narodnih para kupljeni dok je Knjaz Miloš još bio državna firma.

Koliki je udar ovo na Aranđelovac govori podatak da je od plata ovih 200-ak radnika direktno živelo oko 800 ljudi, a indirektno par hiljada. Aranđelovac ima, prema popisu iz 2011 godine, oko 24 000 stanovnika.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Pardonirajte, ali ima nečeg logički veoma nekonzistentnog u celoj ovoj vesti. Idemo redom:

1.) Budući da se mineralna voda (i drugi napici koje proizvodi kompanija „Knjaz Miloš”) ne mogu slati do potrošača on-line, već isključivo fizičkom dostavom robe, ovakav potez kompanije praktično bi značio prestanak proizvodnje, jer bi bez prevoznih sredstava dostava gotove robe do potrošača bila nemoguća. :!:

2.) Imajući u vidu da oficijelni web-sajt kompanije i nadalje anonsira prodaju mineralne vode (u to se možete uveriti sledeći niže navedeni link: http://www.knjaz.co.rs/ ), čini se logičnim da je zarad transporta flaširane vode i bezalkoholnih pića angažovana neka druga prevoznička kompanija (uobičajena praksa zapadnih kompanija, koje su od početka osamdesetih godina XX veka sledeći primer iz SAD započele sa masovnim likvidacijama sopstvenih robno-transportnih kapaciteta i sa poveravanjem tog segmenta poslovanja drugim, specijalizovanim kompanijama za poslove transporta i špedicije, koje pak - zahvaljujući upravo specijalizaciji, tj. većem koeficijentu eksploatacije transportnog sredstva, obezbeđuju jeftiniji tona-kilometar, te stoga smanjene poslovne izdatke i povećani profit kompaniji-proizvođaču.

3.) Prisećajući se činjenice da je poslednja godina u kojoj je Država imala vlasnički udeo u kompaniji „Knjaz Miloš” bila 2004, prilično začuđuje rasprodaja pretpostavljeno dvanaest godina starih kamiona „kupljenih od narodnih para” (alternativno čak i starijih!) - izuzev ako se pod pojmom „rasprodaja” zapravo ne podrazumeva rashodovanje totalno amortizovanih vozila koja su knjigovodstveno (u savremenoj praksi!) zrela za otpis već 5 godina nakon njihove nabavke.

Imajući u vidu sve napred izneto, čini se da je prethodno navedena vest ili manjkava ili pak pogrešno interpretirana. :?
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Nacionalni dnevnik TV „Pink”, 7. III 2016.: „JEDINI ČOVEK KOJI IDE TAMO GDE JE NAJTEŽE I KOME LJUDI VERUJU”

P. S: Nažalost, voditeljka TV „Pink” je pogrešila u najavi. Imenovana ličnost nije, naime, jedina koja poseduje s njene strane anonsirane personalne kvalitete, u šta se pak, poštovane dame i gospodo, možete uveriti ukoliko pogledate odlomak iz priloga Centralne severnokorejske državne televizije KCTV:



Čini se da bi Udruženje novinara Srbije ovim povodom odista trebalo i oficijelno da reaguje. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Predsednik SANU izneo brojke nad kojima bi morala da se zamisli CELA SRBIJA

Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Vladimir Kostić upozorio je da Srbiji preti ozbiljna kriza resursa visokoobrazovanih ljudi i da postoji ekspanzija visokoškolskog obrazovanja niskog kvaliteta.

- Ukoliko polovina živorođene dece upiše fakultet, a 60 odsto od tog broja završi studije, to je 15.000 do 20.000 diplomiranih studenata, što nije dovoljno da zadovolji potrebe za razvojem srpske ekonomije - rekao je Kostić televiziji N1.

On je dodao da struktura diplomaca ne odgovara tehnološkom vremenu u kojem živimo, jer samo 15 odsto studenata ima diplomu iz tehnološko-proizvodnih oblasti, a tek tri odsto iz oblasti poljoprivrede i veterine.

Kostić je naveo da je broj visokoobrazovaih osoba koje su napustile zemlju porastao 11 puta za poslednjih deset godina, a da je stepen povratništva relativno nizak.

Mladi često odlaze, dodao je akademik i zbog toga što im nije dato objašnjenje koje mogućnosti imaju u svojoj zemlji.

- U Srbiji smo napravili atmosferu da je život samo negde drugde - kaže Kostić i navodi da ni u inostranstvu ne dobiju svi posao koji su sanjali.

Predsednik SANU, međutim, smatra da mladi često odlaze i zbog toga što im nije dato objašnjenje koje mogućnosti imaju u svojoj zemlji, ali primećuje da ni u inostranstvu ne dobiju svi posao koji su sanjali.

U tom smislu pominje da su ga nedavno na jednoj konferenciji u Londonu, u tri restorana usluživali mladhici i devojke sa ovih prostora.

Srbija je, prema njegovim rečima, ušla u jednu vrstu uživanja u talogu u kojem smo se igrom okolnosti našli, a da se "estetika beznadja" neguje kroz medije i razgovore ozbiljnih ljudi.

S druge strane, smatra Kostić, ni država, ni javnost, ni mediji, pa ni sam Beogradski univerzitet ne ističu činjenicu da se ta visokoškolska ustanova nalazi na Šangajskoj listi, odnosno da se studentima u dovoljnoj meri ne govori da upisuju jednu od 300 najboljih škola na svetu.

- Mi smo izgradili sistem da je sve sa strane bolje. To je distorzija u mentalitetu i samopoštovanju koju ja ne mogu da razumem - rekao je predsednik SANU.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Miodrag Zec: Intelektualna elita odlazi bez namere da se ikada vrati

U Srbiji je obrazovanje apsolutno potcenjeno, dok se u razvijenom svetu tretira kao prvoklasna roba, kaže profesor ekonomije Miodrag Zec.

“Mi njima genetski materijal iz Matematičke gimnazije, a oni nama savetnike koji će nas naučiti da je potpuno prirodno da su oni bogati a mi siromašni. I vrlo će se potruditi da tako i ostane.”

Pedesetih godina je industrijska klasa odlazila u razvijene zemlje da bi zaradila novac i vratila se u Srbiju. Danas intelektualna elita odlazi bez namere da se ikada vrati.

“Znamo li zašto nam odlaze najbolji? Zašto se ovde ne ceni znanje, najtalentovaniji se ismejavaju da su štreberi, i za njih se uglavnom nikada ne nađe mesta u važnim državnim institucijama. U razvijenom svetu znanje tretiraju kao prvoklasnu robu. Naši geniji, Tesla i Pupin su, nažalost, otišli da povećaju tehnološki potencijal Amerike. Jer, tamo oduvek postoje uslovi da genijalnost dođe do izražaja”, kaže profesor Zec.

“Imamo više magistara i doktora nauka nego novorođenih”

“Obrazovanje je ovde apsolutno potcenjeno. Kako sačuvati, recimo, autoritet nastavnice matematike ako je ona tako plaćena da ne može ni zub da popravi, pa đaci teraju sa njom šegu da je krezuba. Ako se sa svih strana šalje poruka da učenje u Srbiji nije na glasu. S druge strane, imamo više magistara i doktora nauka nego novorođenih”, kaže on u intervjuu za Blic.

“Čemu školovati ljude ako najbolji odlaze, a na ključna mesta se primaju osobe sa sumnjivim kvalifikacijama”, pita se on.

Situacija će se, smatra Zec, promeniti samo ako svake godine obezbedimo radno mesto za sto najboljih diplomiranih studenata iz svih oblasti.

Engleska je brend

Profesor daje dobar primer Engleske, koja je od svojih institucija napravila brend.

“Mi nismo kao Engleska, gde kad zaradiš u 17. veku, možeš ostati bogat i u 21. veku. Suština nije u brzini, već u trajanju zarade. Kod nas sva bogatstva kratko traju i niko nema poverenja ni u državu ni u održivost bilo kog biznisa. Zato Srbin, Rus, Indus… sve pare koje zaradi nosi u Englesku.”

A kada Englez zaradi pare bilo gde u svetu, zarađeno vraća kući, u Englesku.

“Na dugi rok, najbolji i najprodavaniji engleski proizvod su engleske institucije. Zbog njih se u Englesku sliva ljudski i finansijski kapital. Svi oni čuvaju svoje i vrlo agresivno primaju sve ono što je dobro iz sveta. Tako je u celom zapadnom društvu. I odliv školovanih ljudi iz Srbije za njih je odlična infuzija, dok nama krv lipti. Mi njima genetski materijal iz Matematičke gimnazije, a oni nama savetnike koji će nas naučiti da je potpuno prirodno da su oni bogati a mi siromašni. I vrlo će se potruditi da tako i ostane.”
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Oh, ta zar opet sa dvoepizodičnim basnama u edukativnu pretericiju za slavjansku u školu hodeću decu, štovani profesore Zec? Znate, to intonaciono talasanje i nije baš odvjeć svrsishodno za one koji su u materiju malčice bliže upućeni, a kojih je – blagodareći napretku tehnike – ipak svakim danom sve više.

Šta kažete? U Americi oduvek postoje uslovi da genijalnost dođe do izražaja? Jeste li baš sasvim sigurni u to, poštovani gospodine profesore? Znate, genijalnom Tesli baš se i nije dalo da dođe preterano do izražaja u Americi:

Slika

Apropo: znate li da Tesla danas, saobrazno tzv. „evropskim obrazovnim standardima”, koje npr. stalno favorizuje omnimeritorna Madam Zorana, ne bi mogao da dobije ni posao pogonskog montera u lokalnoj senćanskoj elektrodistribuciji? Naime, on kao izraziti genijalac nikada nije našao za shodno da diplomira na fakultetu. Što bi ga danas – uprkos tome što ga je kao genija naučna zajednica obesmrtila za sva vremena, nazvavši po njegovom imenu međunarodnu jedinicu za merenje jačine magnetnog fluksa (a što jedan Pupin kao etablirani profesor univerziteta nikada nije dobio!) – potpuno diskvalifikovalo za ma kakav posao u struci. :!:

Slika

Po Nikoli Tesli nazvana jedinica SI sistema - unikatna počast kakvu od Internacionalne Naučne Zajednice nije dobio niko drugi među Srbljima

Za razliku od mnogih diplomiranih, magistriranih i doktoriranih fabus-megatrend eksperata koji ne znaju da stave ni dve žice unakrst, Nikola Tesla bi danas u Srbiji uza svu svoju genijalnost eventualno mogao da mete ulice, gospodine profesore. I to uz uslov da mu se posreći da putem stričevih veza „upadne” u posredstvom Pokrajinskog sekretarijata sufinancirani projekat zapošljavanja nezaposlenih lica u komunalnim delatnostima. :(

Razmislite malo o tome, gospodine profesore. Pa kada stignete napišite neki osvežavajuće nestandardni redak. Onako originalno, kako to samo Vi umete. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Nek' si ti njemu rekao!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

A što ću, jadan: Montenegrinsko mi podrijetlo s godinama sve više dolazi do izražaja, pa to ti je! :ymcowboy:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Milan Krkobabić: SMANJENJE PENZIJA JE DUGOROČNO GLEDANO DOBAR POTEZ

Milan Krkobabić, predsednik Partije ujedinjenih penzionera Srbije rekao je da ta stranka zalaže za dugoročnu stabilnost, redovne i sigurne penzije.

Predsednik PUPS-a je u emisiji „Kažiprst” na TV B92 izjavio da je smanjenje penzija dugoročno gledano dobar potez koji će u budućnosti penzionerima obezbediti stabilnost.

Slika

„U našem programu ima i novih i starih stvari, ali se trudimo da ima nekih noviteta. Za penzionere je važna dugoročna stabilnost, redovnost i sigurnost. Smanjenje penzija je dugoročno gledano dobar potez jer je zemlja bila blizu bankrota i ta smanjenja su bile ključne mere”, rekao je Krkobabić.

Na pitanje ko snosi odgovornost za dovođenje Srbije u situaciju blizu bankrota, lider PUPS-a je rekao:
„Svi mi u Srbiji snosimo odgovornost, to je tranzicioni proces.”

Upitan zašto je rekao da „ako ne pobedi Vučić, zaboravite penzije”, Krkobabić je zatražio da se pročita cela njegova izjava koja glasi: „Penzija će biti redovna i sigurna samo ako ova partija bude imala dovoljan broj svojh predstavnika, a koalicija na čelu sa Aleksandrom Vučićem, dobije mandat da vlada. U protivnom, džaba ćete čekati poštara.” i dodao:

„Rečeno je poštara, a ne da zaboravite penzije. Ovu državu vodi vlada, a nju vodi čelni čovek, mi želimo efikasnu državu, a samo takva država može da garantuje redovne penzije. Jedini čovek koji kaže nemojte da glasate za mene ili koalicione partnere, jedini koji kaže glasajte za sebe, za svoje penzije, a visina penzije zavisiće od nastavka reformi, evropskih integracija...”

Krkobabić je naglasio i da su penzije smanjene samo jednom delu penzionera i da ima onih kojima penzije nisu smanjene već su im povećane i dodao „naravno da će penzije biti vraćane na onaj nivo pre smanjenja.”

(B92)
Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

REP - Saopštenje za javnoG



:-???
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Љубомир Симовић: Србијом владају плагијатори, а Вучић непрестано открива нове нијансе самога себе

На српској политичкој сцени, препуној актера који непрекидно мењају улоге и костиме, тешко би било наћи личност театралнију од Александра Вучића, каже велики српски писац и академик САНУ Љубомир Симовић у ексклузивном интервјуу за Нову економију.

"Он све нас схвата као публику, пред којом, током двадесет и четири часа, не престаје да глуми самога себе. И то на свим сценама, на свим ТВ каналима, у свако доба дана и године. Он спасава земљу, доводи стране инвеститоре, пресеца врпце, отвара мостове и ауто-путеве, отвара кланице, отвара робне куће… Притом је приступачан и непосредан, рукује се са радницима, новинарима се обраћа по имену, а не пропушта ни прилику да демонстрира и своју фамилијарност са шефовима влада и држава. Мађарског премијера, тако, ословљава са 'Викторе', док о немачкој канцеларки говори као о 'Ангели'. Да не говорим о непрекидном помињању наших немачких, наших кинеских, наших арапских и других пријатеља".

Више него та премијерова стална представа, како каже, њега занима његова политика.

"Бојим се да је она препуна контрадикција, које је тешко помирити и сложити их у једну смислену целину. Главни циљ његове политике је улазак Србије у Европску унију. Али како се са тим може усагласити његова коалиција са Српском народном партијом Ненада Поповића, чији је главни циљ да се спречи да Србија приступи Европској унији? И да, насупрот томе, уђе у унију са Русијом? Није тешко сетити се да је Вучић, у априлу 1999. године, заједно са Шешељем и Николићем, пред Скупштином прослављао приступање Југославије, односно онога што је од ње остало, унији Русије и Белорусије, које су у Скупштини изгласали претходног дана. Ако је сада у стварању коалиције између народњака и напредњака прорадила та сагласност, шта остаје од главног циља напредњака – прикључења Србије Европској унији?", наводи академик Симовић.

Он подсећа да је таквих контрадикција у Вучићевој политици било "колико хоћете".

"Ја ћу се задржати само на једној. Вучић се у Сребреници поклонио бошњачким жртвама. А сећамо се да је он, док је на политички терен излазио у дресу са Шешељевим ликом, на Новом Београду, преко табле 'Булевар Зорана Ђинђића' лепио ново име: 'Булевар Ратка Младића'. Не знам како све то може да стане у једну биографију, па макар она била и биографија једног политичара", закључује.

Како истиче, било је крајње време да се о проблему лажних диплома и лажних доктората отворено и оштро проговори, а начин на који је тема отворена за округлим столом у организацији Одбора за високо образовање САНУ је био прави.

"Тим пре што ни академска заједница ни правосуђе на то претходно нису реаговали на прави начин. Када кажем да нису реаговали на прави начин, мислим на поништавање купљених диплома, на одузимање докторских титула до којих се дошло преписивањем туђих радова. Мислим чак и на кривично гоњење", рекао је академик Симовић и подсетио на то да су истовремено на све стране почеле да ничу разне високе школе, факултети, универзитети...

"Наравно, не са намером да се од Лапова направи Харвард, него да се зараде паре. Професор Љубиша Рајић је у своје време упозоравао да ми немамо довољно наставног кадра за толике високе школе. Сећам се и да је једна од њих, преко огласа у 'Политици', наставничка места нудила студентима који су тек дипломирали, а у обзир да заседну за катедру долазили су чак и они који су се тек налазили пред дипломским испитом".

Он је прокоментарисао речи академика Душана Теодоровића, председника Одбора за високо обазовање САНУ који је рекао да на нашим приватним факултетима предају 'квазидоктори наука', и да се на тим факутетима 'наводно образује, још гори кадар, трагичан и полуписмен', као и да је докторска дисертација градоначелника Београда Синише Малог страшан плагијат.

"У поменутом интервјуу он указује и на чињеницу да је градоначелник Београда, који је по струци економиста, добио докторат из техничких наука! Он открива да је у комисији која му је на основу такве дисертације доделила титулу доктора наука, било троје људи чије су референце катастрофалне, у суштини никакве. То су тешке оптужбе, које ваљда нигде у свету не би прошле без икаквих последица. Нигде осим код нас", каже академик Симовић.

Све што се догађа са продајом и куповином диплома, са сумњивом производњом професора и доктора наука, подсећа га на сеоског пароха, лика из Сервантесовог Дон Кихота, 'који је био учен човек и добио је степен докторски у Сигуенси'.

"Наш први преводилац Дон Кихота, Ђорђе Поповић Даничар, читаоцу даје следеће објашњење: 'У оно време било је у Шпањолској малих универзитета, који су за новце ма каквој будали давали степен докторства. Сигуенса је била на гласу, да докторство даје и магарцу за два дублона'. Бојим се да је Србија препуна доктора из Сигуенсе. Све те архитекте, правнике, економисте… За то време, премијер и градоначелник Београда, полажући камен темељац за кулу из Дубаија, позирају пред камерама, са лопатама у рукама", рекао је академик Симовић у новом броју Нове економије.

(Нова економија)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 19 gostiju