Uvažajeni i štovani, srcu mome mili Gosparu Aleksej,
Osobito mi je milo što Vam je nakon zahtevnih i iscrpljujućih juridičkih
Scili & Haribdi na koncu prethodne Vam tegobne radne nedelje moj prethodni post osmeh na lice vratio. Emotivna relaksacija i duhovno okrepljenje bližnjih predstavlja tako žalosno odsutan vid esencijalne uzajamne dobronamernosti u našem sadašnjem, egzistencijalno iscrpljujućemu vremenu, pa svaki potvrđeni primer postojanja istog uliva nadu da će ekonomskim silama gotovo u potpunosti potrto načelo oplemenjujuće ljudske uzajamnosti biti u stanju da oživi plemenite tradicije, a zarad istinski humanog obostranog prosperiteta.
Bivajući i sam na koncu ove nedelje posvemašnje ophrvan izvesnim službeno preuzetim i ugovorno garantovanim zadacima vezanim za prevođenje oficijelnih materijala, a koji su esencijalni za otvaranje ovdašnje Ispostave i sledstvenu nostrifikaciju fakultetskih diploma prestižnog Kalvinističkog univerziteta „Gašpar Karoli” iz Budimpešte (u originalu:
Károli Gáspár Reformatus Egyetem), ni sam nisam bio u prilici da saobrazno objektivnim potrebama budem kontinuirano prisutan u ovom tematskom nizu.
U iskrenoj nadi da ćete mi oprostiti na toj materijalnom egzistencijom uslovljenoj oficijelnoj zauzetosti (podigoše ale cenu električne energije, Teslin ih transformator da Bog da pražnjenjima strujnim istiha pržio!), izražavam i nadalje svoju spremnost da budućim ličnim angažmanom pospešim kako Vaše lično emotivno stanje, tako i predmetnu raspravu u ovom tematskom nizu.
Stoga – napred u predmetnu evaluaciju Vaših odgovora!
1. Jeste da spadam u krug budala koje ne mogu, na osnovu sadašnjosti da anticipiraju budućnost, ali suština tvojih postova u vezi nemeckog slučaja ide otprilike ovako:
Propis: U državi Tamo-Nekoj, zakon zabranjuje krađe.
Zaključak (tvoj): U državi Tamo-Nekoj nema krađa.
Činjenica: Pera, s vremena na vreme, ipak mazne Miki par kokošaka.
(Definitivni i jedini ispravan) zaključak (opet tvoj): To što Pera pogreši i ponekad mazne koju kokošku, nema nikakve veze sa zaključkom da u državi Tamo-Nekoj uopšte nema (i nisu ni moguće) krađe.
Ne, dragi moj gospodine Aleksej.
Vi uopšte niste budala, naprotiv – veoma ste inteligentni. Zapravo ste Natprosečno inteligentni, samo ste iz meni nepoznatih razloga čudno legalistički usmereni, i to toliko da pokušavate da posredstvom instituta
Caecitas voluntarium pokušavate da osporite načelo
Legis servi sumus omnes. No to Vam neće uspeti, jer ja znam za taj juridički jadac. Suština mojih postova u vezi nemeckoga slucaja zapravo ide ovako:
Propis: U državi Tamo-Nekoj, zakon zabranjuje krađe.
Zaključak (moj, gđe Formalne Logike i gđe Iustitia-e): Postojanje krađe je protivzakonito.
Činjenica: Lopurda Peter, s vremena na vreme, ipak mazne od Države (ne od nekog tamo g. Mihaela!) kokošku/par kokošaka, a ponekad i kravu.
Definitivni i Jedini Ispravni Zaključak (gđe Formalne Logike, gđe Iustitia-e i minorne mi malenkosti): To što je Lopurda Peter maznuo kokošku pokazuje da su krađe - avaj! - moguće, ali da su i nadalje protivzakonite po važećem zakonu.
2. Brenina deca su (možda) dobila državljanstvo USA zato što je to tako odlučio (ni manje, ni više, nego) Kongres, jer se radi o važnoj osobi za realizaciju viših državnih interesa SAD.
Ovako nešto ne bi smeli izjaviti ni naši vajni političari, usred izborne kampanje, a da barem malo ne pocrvene. Ali oni nisu Librarian.
Naravno da nisu. Da jesu,
intelektualna doslednost bi im nalagala da u listu TEORETSKI MOGUĆIH formalno-pravnih razloga za nastanak pomenutog slučaja skopčanog sa državljanstvom Ploda beatifikovanoga čreva blagorodnog gđe Fahrete Jahić-Živojinović
uvrste i pomenutu mogućnost. Faktički pravni osnov navedenog slučaja, kao što rekosmo, nama i nadalje nažalost nije poznat. Ali teorijske mogućnosti ostaju.
3. … ali izjavu tipa: američke imigracione vlasti samo žele skupiti što potpunije informacije, te skupljaju i informacije o nečemu što je (po tebi) nemoguće i čega uopšte nema – ovo čak ni ja ne bih smeo izjaviti za njih.
Sakupite hrabrost i osmelite se, dragi moj g. Aleksey. I obligatno se prisetite da je to teoretski savim moguće:
Lex citius tolerare vult primatum damnum quam publicum malum!
4. Ono sa apatridima je verovatno lapsus, jer su to lica BEZ državljanstva, a ne sa američkim državljanstvom PLUS još nekim drugim.
O, ne – ni najmanje nije lapsus, dragi moj g. Aleksey, već teoretski potpuno utemeljena i potencijalno moguća eksplanacija. Dopustite mi da Vas podsetim na činjenicu da su
apatridi lica koja nemaju državljanstvo, a koja nastaju dvojako:
- u momentu rođenja;
- posle rođenja.
Apatridi od rođenja nastaju zbog toga što razne države prihvataju različite osnovne načine sticanja državljanstva. Tako jedno lice može postati apatrid već u momentu svoga rođenja ako je rođeno u državi koja kao način sticanja državljanstva prihvata određivanje državljanstva deteta prema državljanstvu roditelja ili oca, a njegovi roditelji ili otac su državljani države koja svoje državljanstvo daje licima koja su rođena na njenoj teritoriji.
Apatridi posle rođenja nastaju pak zbog toga što se
kod izvesnih načina prestanka državljanstva ne zahteva da lice kome prestane državljanstvo dokaže da je već steklo ili da će steći strano državljanstvo. Zato ga i pitaju.
Štaviše,
postoji i posebna kategorija lica bez državljanstva koja nemaju državljanstvo nijedne od postojećih država, ali su stanovnici teritorija pod starateljstvom. U tim slučajevima (srećom, vrlo retkim!), a budući da je pravni status tih lica garantovan bilo Poveljom UN i iz nje proističućim normama i/ili Specijalnim Ugovorima Države Staratelja
TEORETSKI je moguće postojanje tzv. involuntarnog državljanstva odnosnog subjekta, te time i postojanje od strane SAD nepreferenciranog dvojnog državljanstva.
Uostalom setite se zašto smo svojevremeno morali onomad na studijama da proučavamo onaj izuzetno intrigantni
Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u pojedinim odnosima iz 1982. Ja ga se jošte vrlo rado sećam, a ako želite uspomene na njega zajednički možemo obnoviti. Osobito na članove 12. i 73.
U ona vremena se, kako se barem meni čini, pravna teorija mnogo više uvažavala...
5. Totalno si u pravu.
Hvala Vam na časnom odgovoru, Gospodine! Vi ste zaista kredibilna i predmetno orijentisana osoba!
6. Kakve su obaveze državljana neke zemlje u slučaju vanrednog ili ratnog stanja? Jednostavno - one koje su propisane zakonima te države za njihove državljane u takvim okolnostima.
Budimo ovoga puta konkretni, gosparu Aleksey. Prvi deo pitanja je, da Vas podsetim, glasio ovako:
- koje će formalno-pravne obaveze u pogledu odbrane Domovine (Republike Mađarske) imati novopečeni državljani iste u slučaju proglašenja vanrednog ili ratnog stanja u istoj?
Evo Vam i juridičke natuknice.
Trenutno važeći Ustav Republike Mađarske (ne ovaj upravo izglasani Novi Osnovni Zakon, koji će važiti tek od 1. I 2012.) -
na koji su se već zakleli npr. članovi grupe građana iz Sente koji su 18. II 2011. u Dabašu i Gedeleu svačano izjavili i potpisom overili izjavu „
A Magyar Köztársaságnak hű állampolgára Leszek, alkotmányát és törvényeit tiszteletben Tartom és megtartom („
Republici Mađarskoj veran ću državljanin biti, ustav joj i zakone štovaću i podržati.” – u čl. 70 izrekom kaže:
70/H. § (1) A haza védelme a Magyar Köztársaság minden állampolgárának kötelessége.
Prevod:
„
Odbrana domovine predstavlja obavezu svakog državljanina Republike Mađarske.”
Recite mi stoga, molim Vas, sledeće:
-
kako će novopečeni državljani sprovoditi Ustavnu obavezu u slučaju proglašenja ratnog stanja na teritoriji Republike Mađarske?
-
šta će im biti konkretna obaveza/obaveze?
-
da li će ispunjenje tih obaveza potencijalno moći da ugrozi državni suverenitet Republike Srbije (i ne samo nje: Austrija, Slovačka, Rumunija Hrvatska takođe se nalaze na listi potencijalno ugroženih!)
?
7. U tepihe se definitivno ne razumem. Za tu temu ćeš se morati obratiti mojoj Daci.
U tom se slučaju obraćam njenom ovdašnjem legitimnom reprezentu – Vama i očicama Vašim pronicljivim. Poglečte sim, g. Aleksey (a i gđa Dacu na neposrednu opservaciju obligatno pozovite!), pogledajte tu divotu sred dične nam multi-kulti-prosperitetno-supranacionalno-konceptirane EU, ovu na uvid pučanstva otvoreno istavljenu i raznorodna nacionalna srca istorijski krepeću lepotu izatkanu:
Tepih sa motivom Velike Mađarske u Briselu
Ko zna, dragi moj g. Aleksey, možda će u ovome tematskome nizu već pominjani dvodržavljanin g.
Đurađ Dvodomovinski ipak šanse za duodržavljansku & legitimnu obranu/odbranu Slavjanske Zaostavštine i sledstveno oslobođenje od pretnje zločinstvom veleizdaje imati.
Ja, ovako naopako principijelan, i braću Hrvate o razviću međunarodnoga stanja redovito obaveštavam, premda me oni izvorno za četnika smatraše, a pre no što mi pravu narav otkriše. Posle im ja dokazah bazičnu partizanštinu svoju, a lagano i supranacionalno, štovanju Suvereniteta sklono Europjstvo Milo o nepočinstvu juridičkome informišem.
Austrijanci, Slovaci, Rumuni i Hrvati čak i oficijelni protest uložiše. Mi, kano TIVKZSSPČUHPU (poznat i kao Republika Srbija), ćutasmo povodom ovoga nepočinstva poput znamenitog objekta u visokoj travi, koje Skarabeji (da ne kažem govnovalji!) poglavito koriste. No ništa. Uzdajem se ja da će naša braća Hrvati, videvši kartu, krenuti da stvar principijelno rasprave. A onda ćemo i Đurađ Opunomoćeni i ja Kratkovidi Muki Neopunomoćeni, kano u pesmi
Slovenskoga Juga iz 1904. u odbranu Povijesne/Istorijske Istine krenuti:
„Staroj kletvi nesta traga
U jedinstvu nam je snaga,
Ko da slomi oba brata
Složna Srba i Hrvata?
Jedna miso, jedan rad,
Svi kano jedan složno sad!”
Živi Vi meni bili i u dobrome mi zdravlju otpisali!