Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Film “Quo vadis Aida” nominovan za Oskara

Autor:Milojko Božović

Predstavnik Bosne i Hercegovine film "Quo vadis Aida" nominovan je za Oskara,

Ostvarenje Jasmile Žbanić našlo se među pet filmova u kategoriji najbolji strani film.

Pored filma Žbanićeve, u trci za najbolji strani film jesu i ostvarenja: “Another Round”, “Better Days”, “Collective” i “The Man Who Sold His Skins”, saopštila je Američka akademija za filmsku umetnost.

“Quo vadis Aida” pre nekoliko dana nominovan je u istoj kategoriji za dodelu britanskih filmskih priznanja Bafta, a za vikend je ovenčano sa dve nagrade 11. Filmskom festivalu u Luksemburgu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Brešan: Jugonostalgija je tuga, a mi mrzimo tužne ljude

Svi napadaju i vrijeđaju jugonostalgičare. Mi smo došli do situacije da mrzimo i vrijeđamo ljude koji su tužni. A u našoj tradiciji trebalo bi biti da tužne trebamo utješiti, kaže u intervjuu za Nova. rs hrvatski reditelj Vinko Brešan.

Intervju sa poznatim autorom dogovarali smo dok je on boravio u bolnici gde je bio podvrgnut operativnom zahvatu. I to baš u danu kada je na Hrvatskoj radio-televiziji emitovana poslednja epizoda njegove serije “Dnevnik velikog Perice”, što je i bio povod za razgovor.

“Hvala na pitanju, dobro sam. Od kad smo se zadnje čuli već sam se vratio kući”, kaže nam Brešan.

“Perica” je za gledaoca iz Srbije koji pomno prati medije u Hrvatskoj, pogotovo tamošnju nacionalnu televiziju, iznenađujuće nostalgični osvrt na Zagreb 60-ih godina prošlog veka, a samim tim i na Jugoslaviju, odnosno “bivšu državu”, kako se posle rata u Hrvatskoj uobičajilo zvati zajedničku nam domovinu. Možda i za samog Brešana koji se tom nostalgijom maestralno poigrao u jednom od svojih najpoznatijih filmova “Maršal”.

Naša publika ga zna i po delima “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Svjedoci” (gde je progovorio o zločinu nad jednom srpskom porodicom tokom rata u Hrvatskoj), potom komediji “Svećenikova djeca”…

Serija „Dnevnik velikog Perice“ se bavi našom zajedničkom prošlošću, pa je kao takva zanimljiva i publici van Hrvatske; kakve su reakcije nakon emitovanja?

– Iznenađujuće euforične. Takav entuzijazam u prijemu i kritike i publike zaista nisam očekivao. Ne zato što mislim da svi koji smo radili ovu seriju to ne zaslužujemo, već zato što je u percepciji javnosti ova serija “nastavak“ kultnog filma Kreše Golika “Tko pjeva zlo ne misli“. Kad ulazite u takvu priču onda uglavnom možete očekivati razočaranja i publike i kritike, jer svatko ima svoju viziju kakav bi trebao biti nastavak tog filma. U tom slučaju su ljudi zatvoreni i ne mogu prihvatiti vašu verziju. No, to se uglavnom nije dogodilo. Ja sam imao priliku čitati naslove u novinama kako je ova serija jedna od najboljih u zadnjih 30 godina, gledanost je bila enormna, a ispitivanja su pokazala da seriju gleda publika od 10 godina do umirovljenika, publika potpuno različitih stupnjeva obrazovanja. Kad su mi saopćili taj podatak, bio sam stvarno ponosan jer smo svi zajedno uspjeli napraviti pravu obiteljsku seriju.

Radnja se dešava 30 godina kasnije u odnosu na radnju Golikovog filma, otkud ideja da “se nastavite” na ostvarenje koje se, ako se ne varam, i zvanično smatra jednim od najboljih u istoriji hrvatske kinematografije?

– To nije pitanja za mene već za jednog od scenarista i izvršnog producenta Albina Uršića. To je bila njegova ideja. On je okupio Renata Baretića i Emira Imamovića te su oni napisali scenarije prve dvije epizode i sinopsise ostalih četiri. Tek tada je Uršić došao do mene i pozvao me da budem redatelj te serije. Ja sam odbio. Jasno mi je bilo da je taj projekt nešto što ima mnogo više šanse da bude percipiran kao katastrofa nego li da uspije. Pola godine kasnije Uršić je došao ponovo do mene s drugom verzijom scenarija. Tu sam se počeo premišljati i, kad sam našao u sebi ključ kako pristupiti tom projektu, pristao sam. A da je bio rizik govori vam činjenica kako me većina novinara prije emitiranja prve epizode pitala:“Kako ćete se nositi s negativnim reakcijama publike i kritike?“

Da li je „Perica“ sećanje na bolju prošlost, kritika sadašnjeg trenutka ili, jednostavno, pomalo stilizovana (kao i Golikov film), humorna priča o Zagrebu kog više nema, kao ni zemlje i sistema čiji je deo tada bio?

– ”Dnevnik velikog Perice“ je bajka za djecu i odrasle. Budimo svjesni, svi mi danas živimo u strahu. Strahu od Kovida 19, strahu od potresa, strahu od propasti ekonomije… naše živote definira strah. A mi smo odlučili raditi seriju koja se zbiva u vremenu u kojem strah ne postoji ili barem mi ne želimo da strah postoji u tom vremenu. U kadrovima serije se kreću lijepi ljudi, lijepo odjeveni, u autentičnim prostorima, ljudi s ambicijama i žudnjama, dobri ljudi – u seriji nema negativaca – sa svojim vrlinama i manama, a u centru njihovih života je ljubav. Žanrovski gledano, ova serija je, kao i film Kreše Golika, ljubavna komedija s pjevanjem. Zagreb je tu samo lokacija. To govori i činjenica da su seriju podjednako gledali u svim dijelovima Hrvatske.

Ono što sam mogao da vidim i čujem u nekim glasilima i podcastima desne provinijencije, vama se zamera to što ste jednu „klasičnu purgersku priču“, kakav je Golikov film, pretvorili u „projugoslovensku propagandu“? Kako reagujete na to?

– Nikako. Ja sam naučio na napade sa te strane. Ako ću biti pošten, niti jedan moj film nije prošao bez žestokih napada takve vrste. Ne vidim zašto bi se ova serija izvukla iz toga. Ali ja već odavno ne vodim dijalog s takvim stavovima. Prestar sam da bih se bavio glupostima.

U poslednjoj epizodi, kada pratimo veliku poplavu koja je pogodila Zagreb 60-ih, ima rečenica da je ugroženima najviše pomogla JNA. To je zaista „prst u oko“, s obzirom na to da se JNA na HRT-u pominje isključivo u kontekstu „agresorske vojske“? Doduše, imali smo i u seriji „Crno-bijeli svijet“ jedan drugačiji pogled na na tu vojsku…

– Činjenica je da je upravo JNA za vrijeme velike poplave najviše pomagala Zagrebu. To potvrđuju i arhivske snimke koje sam iskoristio u seriji. Ako netko ne može prihvati činjenicu da smo živjeli u zajedničkoj zemlji, da je JNA bila zajednička vojska, to je samo njegov problem.

Serija Serija „Dnevnik velikog Perice“. Foto: Croatia film/Vladimira Spindler
Da li uopšte postoji jugonostalgija u Hrvatskoj? Svedoci smo da se veliki broj ljudi iseljava, kao i sa prostora čitavog Balkana uostalom. Ljudi svih generacija masovno beže odavde…

– Ne bježe zbog jugonostalgije. Bježe jer žele bolje živjeti. No, kod jugonastalgije na ovim prostorima postoji jedan apsurd. Naime, nostalgija je osjećaj tuge, u konkretnom slučaju, za vremenom koje se neće vratiti. A svi napadaju i vrijeđaju jugonostalgičare. Mi smo došli do situacije da mrzimo i vrijeđamo ljude koji su tužni. A u našoj tradiciji trebalo bi biti da tužne trebamo utješiti.

U seriji smo gledali i nekoliko srpskih glumaca: Nikolu Koju, Uroša Jakovljevića… Zanimljivost je i da beogradski đak Milan Pleština, u ulozi oficira JNA, posle 30-ak godina glumi na „čistom srpskom“.

Serija Serija „Dnevnik velikog Perice“. Brešan sa Nikolom Kojom i Milanom Pleštinom. Foto: Croatia film/Vladimira Spindler
– Milan Pleština je moj dragi prijatelj s kojim surađujem drugi put i iskoristio sam činjenicu što je sjajan glumac i beogradski đak. Do Uroša sam došao audicijom. Sjajan mladi glumac koji nevjerojatno jednostavno rješava sve glumačke probleme. Iskreno sam uživao raditi ovi seriju s njim. Što se tiče Nikole Koje, to je neka druga priča. Postoje glumci s kojima zapravo cijeli život želite raditi.

Ja želim raditi s Nikolom Kojom već više od 20 godina zato što ne postoji njegov kadar u bilo kojem filmu i seriji u kojem on nije dao pravu i iskrenu emociju. Veliki glumac. Bio sam tako sretan kad sam čuo da je pristao glumiti u seriji. Ono što me oduševilo tijekom snimanja, uz, naravno, njegovu vrhunsku glumu, je njegov entuzijazam, veselje stvaranja, fascinantno duhovite improvizacije koje često spasavaju scenu. Imati u kadru takvog glumca san je svakog redatelja.

Pretpostavljam da pratite srpsku kinematografiju. Svedoci smo velike ekspanzije serijskog programa, kako vam sve to čini?

– Upravo sam odgledao seriju “Porodica“. Rijetko mi se dogodilo nešto kao u ovoj seriji. Ja sam započeo gledati seriju u kojoj glumci glume Slobodana Miloševića, Miru Marković, njihovu kćerku… Ali nakon 10-ak minuta prve epizode ja više nisam vidio glumce koji glume. Ja sam gledao Slobodana Miloševića, Miru Marković, njihovu kćerku… Godar je rekao: “Svaki igrani film teži biti dokumentarni, a svaki dokumentarni – igrani”. Ova serija je dosegla taj ideal.

Kakva je trenutno situacija u hrvatskom filmu, kako funkcioniše HAVC, čiji je sistem dugo smatran najboljim u ovom delu Evrope, kada su u pitanju finansiranje filmova i njihova promocija?

– Činjenica je da se filmovi sufinanciraju, činjenica je da dolaze na festivale ali razgovarati o kinematografiji u vrijeme pandemije je besmisleno. Festivali su onlajn što je oksimoron, a publika je razrijeđena u kino dvoranama. Film mora pričekati da ova nesreća prođe.

Serija Vinko Brešan. Serija „Dnevnik velikog Perice“. Foto: Croatia film/Vladimira Spindler
Kako vidite budućnost kinematografije nakon pandemije?

– Nadam se eksploziji filmova, publike u kino dvoranama, slavljenja umjetnosti na festivalima.

A život posle pandemije?

– Nakon španjolske gripe uslijedile su “lude dvadesete“. Nadam se da i nas čekaju lude dvadesete.

Kakvi su vaši profesionalni planovi?

– Pripremam film po drami svog oca “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”.

Kako je režirati verovatno najslavniji tekst svoga oca, u kojoj ste fazi rada?

– U fazi sam rada na scenariju. Ekranizaciju te predstave gotovo osjećam kao obvezu prema svom ocu. Istovremeno, to je bezvremeni tekst koji je čisto zadovoljstvo režirati.

Hoće li neku ulogu imati Rade Šerbedžija koji je igrao u istoimenom filmu Krste Papića?

– O glumačkoj podjeli razmišljam isključivo nakon što je scenarij gotov. Po meni je glumačka podjela 70 posto redateljeva posla, tako da se s njom nikada ne istrčavam.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Раде Шербеџија, Пуриша Ђорђевић и Миљен Кљаковић Крека добитници награде Феста „Београдски победник“

Пише Валентина Булатовић


Глумац Раде Шербеџија и редитељ Пуриша Ђорђевић, као и сценограф Миљен Кљаковић Крека, овогодишњи су добитници награде „Београдски победник“ коју Међународни београдски филмски фестивал Фест додељује за изузетан допринос филмској уметности.

Четрдесет девето издање Феста ове године је померено на период од 7. до 16. маја и биће, како су навели организатори, одржано у нешто скромнијем издању због пандемије вируса корона, уз мањи број гледалаца и уз све пратеће епидемијске мере.

Фест у мају – преседан и подвиг
„Преседан је то што се фестивал одржава у мају, али је и подвиг. У години у којој корона још траје, у којој је Берлинале био онлајн, а Кан се помера, имамо фестивал у конвенционалном смислу речи. Фестивал који приказује филмове у биоскопским дворанама, који ће имати публику, госте и фестивалску атмосферу. Суштина овог Феста је да имамо континуитет, радну атмосферу, добру дозу енергије, оптимизма и ентузијазма“, рекао је на конференцији за новинаре градски секретар за културу и председник одбора Феста Иван Карл.

Директор ЦЕБЕФ-а и потпредседник одбора Феста Дамир Хандановић рекао је да отварање и затварање фестивала неће бити импозантно као прошле године, када је на Фесту гостовао Џон Малковић, али да ће се организатори потрудити да буде „емотивно и достојанствено“.

Филм „Велико ископавање“ отвара 49. Фест
Фест ће 7. маја бити отворен премијерном пројекцијом филма „Велико ископавање“, у којем главне улоге тумаче Кери Малиген и Рејф Фајнс. У остварењу аустралијског редитеља Симона Стуона, уочи Другог светског рата, британска удовица ангажује самоуког археолога на ископавању мистериозне формације на свом поседу, што доводи до запањујућег открића.

Овогодишње издање Феста одржава се под слоганом „Повратак у будућност“, а представиће више од 70 премијерних филмова из новије светске и српске продукције у седам програмских целина. Поред Главног такмичарског и Гала програма, филмови ће се приказивати и у оквиру програма „Фестових 50“, „Фест фокус“, „Фест 49, „Интро Фест“ и у Главном програму ван конкуренције.

Уметнички директор фестивала Југослав Пантелић осврнуо се на филмске ауторе који су познати публици Феста, а који ће ове године представити своја нова остварења.

„Далибор Матанић се ове године враћа филмом 'Зора', грчки редитељ Агирис Пападимитропулос је пре само три године на Фесту награђен „Београдским победником" за најбољи сценарио, а ове године се у Београд враћа с филмом 'Monday'. Наша гошћа од пре пар година Сузана Никјарели ове долази с филмом 'Miss Marx' који ће нас упознати са занимљивим делом живота Еленор, кћерке Карла Маркса“, рекао је Пантелић, уз опаску да ће ове године на фестивалу бити приказан велики број филмова у чијем су средишту историјске личности.

Оскаровци на Фесту
У овогодишњем програму Феста публика ће бити у прилици да погледа и пет остварења која су награђена Оскарима у разним категоријама. Реч је о филмовима „Земља номада“ редитељке Клое Жао, „Отац“ Флоријана Целера, „Жена која обећава“ редитељке и сценаристкиње Емералд Фенел, „Звук метала“ Даријуса Мардера и „Минари“ Ли Ајзака Чунга.

„Земља номада“ проглашен за најбољи филм на 93. додели Оскара

У ужем кругу избора за најбољи филм ван енглеског говорног подручја нашао се филм „Човек који је продао своју кожу“, који је режирала туниска ауторка Каутер Бен Ханија, а биће приказан у Главном такмичарском програму Феста.

Публика ће, како је навео Југослав Пантелић, бити у прилици да на великом платну гледа нова глумачка достигнућа највећих глумачких звезда, као што су Френсис Мекдорманд, Кери Малиген, Џони Деп, Риз Ахмед, Ентони Хопкинс, Оливија Колман, Колин Фирт, Рејф Фајнс, Хавијем Бардем, Селма Хајек, Хелен Мирен и многи други.

Филмови ће се приказивати у Сава центру, Комбанк дворани, Дому омладине Беогада и Синеплекс галерији.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Film „Strahinja Banović“ osvojio glavnu nagradu na festivalu u Karlovim Varima

Na večeras završenom 55. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Karlovim Varima, film „Strahinja Banović“ reditelja Stefana Arsenijevića osvojio je glavnu nagradu, Gran Pri Kristalni globus za najbolji film festivala.

Kristalni globus Arsenijeviću je, večeras na svečanom zatvaranju festivala, uručio njegov direktor Jirži Bartoška a deo nagrade je i ček na 25.000 dolara koji dele režiser i producent.

Film „Strahinja Banović“ (međunarodni naslov „As Far As I Can Walk“) Stefana Arsenijevića takmičio se u Glavnom programu Festivala. Ovo je prvi put posle 20 godina da se srpski film nađe u glavnom takmičarskom programu i prvi put posle 55 godina da osvoji glavnu nagradu ovog prestižnog festivala.

Film je osvojio i nagrade u još dve važne kategorije: Ibrahim Koma dobio je nagradu za najboljeg glumca za ulogu Strahinje, a Jeleni Stanković dodeljeno je specijalno priznanje za direkora fotografije.

Ovo je i prvi put da je na festivalu u Karlovim Varima srpski film osvojio nagradu za najboljeg glumca.

Ibrahim Koma je proslavljeni francuski glumac koji se za ulogu Strahinje doselio u Beograd nekoliko meseci pre početka snimanja kako bi učio jezik i upijao srpsku kulturu.

Jelena Stanković dobila je jedno od ukupno dva Specijalna priznanja koja se dodeljuju na celom festivalu, i to Specijalno priznanje za direktora fotografije.

Osim ove tri nagrade, „Strahinja Banović“ je ranije danas osvojio i Nagradu Ekumenskog žirija i žirija mreže Evropskih prikazivača Europa Cinemas Label, što ga čini najuspešnijim filmom festivala.

Film je adaptacija čuvene narodne epske pesme „Banović Strahinja“, smeštena u savremeni kontekst izbegličke krize. Glavni junak je mladi migrant iz Afrike (Ibrahim Koma) koji je, u želji da se što bolje uklopi u novu sredinu, uzeo srpsko ime Strahinja. Sa svojom ženom Ababuo (Nancy Mensah-Offei) on živi u izbegličkom kampu u Krnjači, dok novi talas izbeglica iz Sirije, među kojima je i harizmatični Ali (Maxim Khalil), ne unese nemir u njihov život.

Arsenijević je slavu stekao sa kratkim filmom „(A)torzija“ za koji je dobio Zlatnog medveda na Berlinskom festivalu, Nagradu Evropske filmske akademije i potom bio nominovan za Oskara. „Strahinja Banović“ je njegov drugi dugometražni film, nakon ostvarenja „Ljubav i drugi zločini“ koji je premijerno prikazan na Berlinalu.

Film „Strahinja Banović“ po scenariju Stefana Arsenijevića, Bojana Vuletića i Nikole Dikrea (Nicolas Ducray) je nastao u produkciji Miroslava Mogorovića ispred kuće Art & Popcorn, u saradnji sa Cinnamon filmom. Koproducenti su Surprise Alley (Francuska), Les Films Fauves (Luksemburg), Artbox Production House (Litvanija) i Chouchkov brothers (Bugarska). Film međunarodno distribuira beogradska kompanija Soul Food Films.

Film su podržali Filmski centar Srbije, Fond Saveta Evrope – Eurimaž, Filmski fond Luksemburg, Francuski nacionalni centar za film, Bugarski nacionalni filmski centar, Litvanski filmski centar, Kreativna Evropa – MEDIA i Vlada Republike Srbije.

Ova epska priča o gorućem problemu današnjice, migraciji, osvojila je prethodno i sporedne nagrade – nagradu ekumenskog žirija i nagradu Europa Cinemas Label za najbolji evropski film u drugoj po značaju takmičarskoj sekciji Na istok od Zapada.

U glavnoj takmičarskoj konkurenciji nagradu za glavnu mušku ulogu osvojio je jedan od dvojice glavnih junaka „Strahinje Banovića“ Ibrahim Koma.

Jelena Stanković dobila je posebno priznanje za kameru u toj koprodukciji Srbije, Francuske, Luksemburga i Litvanije.

Pedeset peti međunarodni filmski festival u Karlovim Varima održan je ponovo posle pauze prošle godine kada su se filmovi prikazivali zbog pandemije kovid-19 on lajn u bioskopima a i ove godine je pomeren u termin od 20. do 28. avgusta kako bi gledaoci stigli da se vakcinišu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Dragan Bjelogrlić optužen zbog tuče sa rediteljem Predragom Antonijevićem: Tužilac traži šest meseci zatvora

Osnovno javno tužilaštvo u Nišu podiglo je optužni predlog protiv Dragana Bjelogrlića za krivično delo nasilničko ponašanje (čl. 344 st. 2 Krivičnog zakonika RS) i predložilo kaznu zatvora od šest meseci.

Bjelogrlić je uhapšen 23. avgusta ove godine zbog nasilničkog ponašanja, za šta je propisana kazna zatvora od šest meseci do pet godina zatvora. Po nalogu tužilaštva bilo mu je određeno zadržavanje do 48 sati, a na slobodu je pušten dan kasnije.

Do sukoba između Bjelogrlića i Antonijevića je došlo u kafeu hotela „Ambasador“ u centru Niša, gde su boravili gosti glumačke manifestacije „Filmski susreti“. Antonijević je oko četiri sata ujutro pozvao policiju i kazao da ga je Bjelogrlić tukao. Rekao je da je sedeo u hotelskom kafe-baru kada mu je Bjelogrlić, sa kojim je od ranije u lošim odnosima i sa kojim vodi i sudske sporove, prišao i bez ikakvog razloga i povoda zadao dva udarca u glavu. Antonijević je nakon udaraca ustao, počeli su da se guraju, a tvrdio je da mu je Bjelogrlić prilikom napada pretio i da će ga ubiti.

Slika

Snimak tuče filmskih umetnika načinjen objektivom hotelske nadzorne kamere

Nakon sukoba Bjelogrlić je otišao u hotelsku sobu, a Antonijević je pozvao policiju. Antonijevićeve navode potvrdilo je i četvoro svedoka koji su bili u kafeu u vreme sukoba. Bjelogrlić nije negirao da je udario kolegu, ali se branio time da ga je Antonijević čitave večeri provocirao, nazivao pogrdnim imenima, te da mu je dok je prolazio kraj njegovog stola kazao da se čudi što on još nije u zatvoru, pa je zbog toga tako burno reagovao.

Režisera je Hitna pomoć odvezla u Urgentni centar Univerzitetskog Kliničkog centra u Nišu gde je ustanovljeno da ima lake telesne povrede u vidu nagnječenja poglavine i modrice ispod levog oka.

Nakon ukidanja policijskog zadržavanja Bjelogrlić se obratio novinarima.

„Žao mi je što sam naseo na grozne provokacije gospodina Antonijevića koje traju više od godinu i po dana. Žao mi je što se gospodin Antonijević, ne znam zašto, pojavio baš u trenutku kada sam imao dve veličanstvene premijere. Žao mi je što nisam izdržao da dostojanstveno ignorišem njegove grozne provokacije, što sam dozvolio da ovo baci senku na ova dva divna događaja. Žao mi je što sam to uradio. Uvek sam se pitao zašto volim ovaj grad, shvatio sam da je to zato što je i u najtežim trenucima ovaj grad uz mene . Zahvaljujem se tužilaštvu što su bili profesionalni, što nisu podlegli , pritiscima, što sam uspeo da objasnim šta se zaista desilo, jer ništa nije bilo onako kako su pisali režimski tabloidi” – rekao je popularni glumac i reditelj.

Antonijević je tvrdio da ga je Bjelogrlić divljački izudarao.

„Nisam mogao da se pomerim, praktično sam ležao… Nismo imali verbalni kontakt pre toga, bio sam mu vreća za udaranje, nisam imao šanse da se pomerim.” – rekao je reditelj. Optužio je glumca da je napad na njega usledio jer ga je razotkrio nakon što mu je navodno nudio mito da bi podržao film „Jesen samuraja”.

Bjelogrlićev advokat Goran Draganić istakao je da su veštačenja pokazala da njegov klijent nije bio ni pod uticajem alkohola ni psihoaktivnih supstanci, kao što su preneli neki mediji.

Prema nezvaničnim saznanjima, Bjelogrlić je posredstvom svog advokata ponudio primenu načela oportuniteta, odnosno da okrivljeni plati 100.000 dinara u dobrotvorne svrhe a da ne bude krivično gonjen, ali je tužilaštvo taj predlog odbilo i optužilo ga.

(Nova)

P. S. Menschliches, Allzumenschliches. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta