"Rekvijem za gospođu J." od Bojana Vuletića. Izgleda da smo dobili jednog odličnog režisera. Nije mi jedna priča odavno ovako dobro oslikala našu svakodnevnicu, sem možda teksta Dušana Kovačevića "Život u tesnim cipelama", mada na potpuno drugačiji način. Ženu, koja usled beznađa i dnevnog crnila želi da se ubije, stalno pitaju kako je, a ona uvek odgovara: Dobro sam, što? A to se prenosi i na njenu decu, kćer koja gubi bebu. Kad nju posle toga pitaju kako je keže: Dobro sam, niko nije kriv, jednostavno se desilo. I onda vam je sve jasno. Pesma za godišnjicu smrti muža ima snažan utisak. Vanredna Mirjana Karanović.
