od branko » 27 Maj 2012, 20:35
"Leto" od Edvarda Bonda. Višeznačna i višeslojna drama koju ne znam da li tretirati kao psihološku, filozofsku ili političku. Svakako jedan od retkih tekstova koji me je malo "pomerio". Na večna pitanja istine, rata, ljubavi, krivice, morala, mržnje, smrti, smisla života, socijalne pravde imamo dva različita mišljena koja su osnovni sukob u drami i oba su oprečna i oba su u pravu. Koliko mi posmatramo ta večna pitanja samo iz našeg jadnog ugla, koliko mi i ne znamo ništa o tim pitanjima i koliko ta pitanja uopšte jesu važna jer su u osnovi samo subjektivna i veoma individualna. Iskreno mislim da je scena sa Nemcem suvišna, ali drama je za preporuku.
Evo jedan citat:
"MARTA: (radeći) Ima li ičeg izlišnijeg od smrti? Jedino bi život bez smrti bio takav. Zar išta može da bude lepo ako ga čovek stalno gleda? Kad - tad zasiti se. Zašto se zaljubljivati ako to treba da bude zauvek? Kad bi čovek sebi hiljadu puta oprostio, umorio bi se i od praštanja. Umorila bi se i menjajući ljude koje voliš. Kada bi čovek beskonačno dugo jeo, zar bi se trudio da zaista oseti ukus jela? Moguće je okusiti samo sledeće jelo. Kad bi se isplakala zbog jedne greške, već ne bi plakala nad sledećom. Imala bi čitavu večnost da je ispraviš. Oči bi ti se ubrzo ispunile dremežom. Uši ogluvele. Ne bi više slušala glasove, jer bi morala da se potrudiš i odgovoriš im. Čemu ih onda uopšte slušati? Bilo bi besmisleno razlikovati pticu od vodopada. U večnosti - nema budućnosti čovek bi jednostavno seo na zemlju i prеtvorio se u kamеn. Poкоpala bi ga i sahranila prašina. Kad ne bismo umirali živeći, živeli bismo kao mrtvi. Bez smrti, nema života. Ni lepote: ljubavi. Ni sreće, čovek ne može da se smeje više od nekoliko sati, niti da plače duže od nekoliko dana. Niko ne može da podnese više no jedan život. Samo je pakao većan. Ponekad, život je okrutan, a smrt nenadana: I to je cena koju plaćamo što nismo neosetljivi poput kamenja. Čuvaj se groma i ne dozvoli da ti ludaci spale kuću. Ne predaj se neprijateljima i ne zaboravi one koji su u nevolji. Bori se. A kad dođe kraj, čeka te smrt, koja stiže kao prijatelj i nosi ti poklon - život. Ne za tebe, već za druge. Umirem da biste vi mogli da živite."
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.