Najlepši stihovi

Odgovori
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Jovan Jovanović Zmaj: RUSKOJ DIPLOMATIJI
(Posle Berlinskog kongresa)


I svršeno je – maćijskom merom,
I potpisano zlaćanim perom,
I proslavljeno gospodskim pirom,
I srpska propast zove se mirom,
I crvak nema kome bi s’ vajk’o,
- Hvala ti, hvala srpska nemajko!
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Iz srpske krvi zaraza niče,
A Srbin treba tome da kliče!!!
(Kako će klicat’ te usne blede –
Na njima samo kletve se lede!)
Srpski su lanci sad malo širi –
Da kroz njih lakše otrov propiri;
Malo su širi, al’ mnogo tvrđi, -
Novi su kovi na staroj rđi,
A mi smo s tebe mnogima mrski.
- Hvala, nemajko uzdanja srpski’!
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Danak je samo toliko svan’o
Da s’ vidi srpstvo raskomadano;
Da s’ vide rane gde su – gde nesu,
Pa tamo nove da se nanesu.
A noć ste razgnat’ tol’ko pomogli,
Da ne bi Srbi ni snevat mogli,
Rad čega pade, oh, žrtva mnoga,
Sanak jedinstva – života svoga.
Al’ ko bi s’ više, i kome vajk’o?
Hvala ti, hvala, srpska nemajko,
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Ja da ti rečem što bih ti rek’o,
Ne bi me čula, ti si daleko;
A ko je bliži, samo bi klic’o,
Klic’o, - jer to je nama proric’o:
„Da ti ne radiš za brata, sina, - ”
„Da j’ tvoja pomoć vrboklina, - ”
„Da su ti grudi sebično stenje”,
„Da nama nije tamo spasenje”.
Al’ tu mu radost neću da pravim,
U sebi gorke prekore davim;
Gorki mi udes ćutat’ nalaže, -
Al’ zato nek’ ti Aksakov kaže!

Oskvrnjen oltar slovenskog hrama –
(Al’ tu barem nema našega srama).
- Tvrda se vera više ne blista,
(Al’ naša savest barem je čista).
No kud to ide, kuda li vodi?
Kako l’ će tako seme da rodi?
Kome l’ se sveće izdajstvom pale?
Kopa l’ se jama samo za male?
Il’ će se kajat’ i oni veći?
Svako bi Srpče moglo ti reći,
I reklo bi ti, - al’ ne pomaže...
Pa nek’ ti i to Aksakov kaže!

Izvor: Jovan Jovanović Zmaj / „Političke i satirične pesme”, Beograd : Prosveta – 1949, str. 225-226.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Ana Gram: DA LI ĆE SE IKAD DOGODITI...

Da upoznaš nekog koga poznaješ oduvek.
Da je tvoje tkivo a nedostaje ti neprekidno.
Da te toliko boli a jedino želiš da bol ne prestane.
Da njegove dodire osećaš na koži i kad je daleko.
Da sa njim u sebi spavaš, budiš se i lebdiš kroz sivilo.
Da su vam reči nepotrebne a žedni ih tražite i ispijate.
Da iz tebe izliva tugu puneći te smehom.
Da kad on udahne ti izdahneš.
Da kad pomisliš on izgovori.
Da kad ćuti usnama ga otvaraš .

Da dok ga nežnošću dojiš opijen je strašću.
Da te ljubi i želi sve više i više a ima te potpuno.
Da ste goli i ranjivi jedno pred drugim bez imalo straha.
Samo zaštićeni jedno u drugom od besmisla.
Da ne možete više da dišete izvan tog sna
toliko srećni što vam ga ni vreme ne može uzeti.

Da li je to uopšte moguće?
Čudo se događa samo jednom.
Ako veruješ.
Ako ga prepoznaš.
Ako mu šapneš: "Čudo moje..."

P.S. ...dogodilo se ::x
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Lekont de Lil: PODNE

Pružen nad ravnicom, Podne, vladar leta,
Sa plavoga neba val srebrni sliva.
Gori vazduh žarki. Sve je bez pokreta;
U ognjenom ruhu zemlja sad počiva.

Polja su bez senke u prostoru plamnom,
I presahnuo je izvor, negda sveži;
A daleka gora sa ivicom tamnom,
U spokoju teškom nepomična leži.

Žito i raž samo, zlatno more zrelo,
Steruć se beskrajno, za san i ne mare;
Ti sinovi mirni zemlje svete smelo
Ispijaju žarke sunčeve pehare.

Katkad iz nedara klasja što šumori,
K’o duboki uzdah plamne duše njine,
Veličanstveno se lelujanje stvori
I gubi se nekud u prašne daljine.

Dva – tri bela bika, međ’ travom visokom,
Žvale polagano i svak mirno drema,
Prateć svojim gordim i čežnjivim okom
San u sebi kome nikad kraja nema.

Čoveče, ako si srećan il’ čemeran
Pošao u podne preko svetlih njiva,
Beži! Sunce lije oganj neizmeran,
Tu radosno ništa i tužno ne biva.

Al’ ako, prezrevši i patnju i sreću,
I ne znajuć više praštati, ni kleti,
Da uživaš hoćeš tužnu slast najveću
I zaborav jedan potpuni i sveti,

Dođi! Sunce zbori rečima ti sjajnim;
U plam žestoki mu upi se svom silom;
Pa se gradovima vrati beznačajnim,
Prekaljenog srca divnim ništavilom.

Izvor: „Iz francuske likrike – od Vijona do Valerija”, Beograd : Rad, 1955, str. 81-82.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Najlepši stihovi

Post od branko »

Jovan Jovanović Zmaj

Gde je "Srpska politika"?


Gde je "Srpska politika"?
Je l' u Bačkoj il' Banatu?
Je l' na školi il' zanatu?
Je li u snu il' na javi,
il' u Srema staroj slavi?
Je l' u plaču il' u pevki,
ili leži u kolevki?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Je l' na nebu il' na zemlji?
Je l' u zraku il' oblaku?
Je l' na repu turskog hata?
Il' u kalu lokalblata?
Zna li većem dubit ljudski?
Il' je nosi puž na ljuski?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Je l' u vodi il' u vinu?
U Pazovi il' Kulpinu?
Je l' u službi il' u miru?
Il' u kakvom namastiru?
Il' je pošla tražit lova?
Il' je spala na dva slova?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Je l' u selu il' u gradu?
Je l' na suncu il' u hladu?
Il' je gdegod preko mora?
Pa ima li kreditora?
Treba l' od kog kakvu žiru?
Ili sedi na .......?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Ili puzi ili sedi?
Il' se smeje il' se jedi?
Je l' u dvoru bogatome?
Il' u gnezdu vraninome?
Ima l' cuclu ili zvečku?
Il' je gdegod u zapećku?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Je l' kuvana il' je presna?
Je li skromna il' je besna?
Je li žedna il' je gladna?
Je li vruća il' je hladna?
Je l' u sosu il' u pacu?
Il' je glegod u ferzacu?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Ili igra ili svira?
Il' se malo reštaurira?
Je l' kod riba il' kod ptica?
Il' u leru kod lisica?
Ima l' plana, ima l' puta?
Il' je došla do Čivuta?
Nije tamo, nije, nije, -
već u glavi Andrašije.

Gde je "Srpska politika"?
Il' izdiše il' se rađa?
Il' joj kakva baba vrača?
Ili drema il' se sprema?
Il' je ima - il' je nema?
Il' već leti tamo, simo, -
a mi slepci ne vidimo?
Nije tamo, nigde nije, -
samo u glavi Andrašije.

(1873)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Najlepši stihovi

Post od aleksey »

 
Bibliothekarin napisao:Gde je "Srpska politika"?
....nigde nije...
Neke stvari se izgleda ne menjaju čak ni posle skoro 150 godina...
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Moris Sev: SONET O IZGUBLJENOM VREMENU

Jalov napor videt razne kraje
čast donosi onom koji luta,
mada gubi u toku tog puta
srećne dane vremena što traje;

ovo izgubljeno vreme daje
radoznalom mir domaćeg kuta,
i štovanje, da su manje ljuta
noćna bdenja, i rad iz potaje.

Tako bludeć pod Sunčevim lukom
kasan tražim blagost sebi pukom
ne proseć ti neke druge časti.

Kao Ljiljan što cveta već stresen,
tako smokva ožali u Jesen
svoj drugi plod, zelen, i bez slasti.

Izvor: Moris Sev / „Delia, uzor čiste vrline”, Beograd : Danteon – 2011, str. 14.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Teofil Gotje: HIPOPOTAM

Hipopotam trbušasti
nastanjuje džungle Jave,
gde riču, uz brlog tmasti,
mnoge zveri s puno strave.

Boa sikće, sva se stresa,
tigar pušta strašne glase,
bivol frkće prepun besa,
a on spi ili mirno pase.

Ne plaši se koplja teška,
uza nj čovek proći može,
i mecima on se smeška
što odskoče s tvrde kože.

Ja sam kao hipopotam:
štićen svojim uverenjem,
ko oklopom njim se smotam,
pustinjom se hrabro penjem.

Izvor: Miodrag Pavlović / „Pesništvo evropskog romantizma”, Beograd : Gutenbergova galaksija – 2003, str. 313.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Najlepši stihovi

Post od branko »

Jovan Dučić

Moj dobri rode,
svi su lagali


Moj dobri rode, svi su lagali,
I tvoj su vidik sav pomračili;
Za svojom srećom samo tragali,
I svuda krali i sve tlačili.

I mesto mleka, krv su sisali,
U stradanjima tvojim dugima.
Tvoje su svetlo ime brisali,
Da ne znaš ko si među drugima.

S ubicama su crkve stvarali,
I s izdajnikom gorde tvrđave;
U zakletvi te svakoj varali,
Na vodi digli moste rđave!

Na zgarištu ti drže govore,
Na gubilištu podlo piruju,
Na bunjištima sade lovore...
I mrtve uče sad da miruju.

Moj dobri rode, svi su rđavi,
Vapaj tvoj ne čuju što tuguje!
Izdajnik i sad još u tvrđavi,
S ubicom žrtva sada druguje.

Loman je, rode, most na provali,
Svud su u pričest otrov stavili...
S lupežom sve su novce kovali,
Sa krivokletnikom zavet pravili.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Vitomir Vito Nikolić: I OPET JESEN...

I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikoliću.
I opet neka pisma duga,
očajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.

A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo,
pa onda počne sve iz početka,
život, stradanja, pa opet čelo,
a šta ako nema zaborava,
ako je to vječna igra kruga,
a šta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od tanja »

Владислав Петковић Дис: МОЖДА СПАВА

Заборавио сам јутрос песму једну ја,
Песму једну у сну што сам сву ноћ слушао:
Да је чујем узалуд сам данас кушао,
Као да је песма била срећа моја сва.
Заборавио сам јутрос песму једну ја.

У сну своме нисам знао за буђења моћ,
И да земљи треба сунца, јутра и зоре;
Да у дану губе звезде беле одоре;
Бледи месец да се креће у умрлу ноћ.
У сну своме нисам знао за буђења моћ.

Ја сад једва могу знати да имадох сан,
И у њему очи неке, небо нечије,
Неко лице, не знам какво, можда дечије,
Стару песму, старе звезде, неки стари дан.
Ја сад једва могу знати да имадох сан.

Не сећам се ничег више, ни очију тих:
Као да је сан ми цео био од пене,
Ил' те очи да су моја душа ван мене,
Ни арије, ни свег другог, што ја ноћас сних;
Не сећам се ничег више, ни очију тих.

Али слутим, а слутити још једино знам;
Ја сад слутим за те очи, да су баш оне,
Што ме чудно по животу воде и гоне:
У сну дођу, да ме виде, шта ли радим сам.
Али слутим, а слутити још једино знам.

Да ме виде дођу очи, и ја видим тад
И те очи, и ту љубав, и тај пут среће;
Њене очи, њено лице, њено пролеће
У сну видим, али не знам, што не видим сад.
Да ме виде, дођу очи, и ја видим тад.

Њену главу с круном косе и у коси цвет,
И њен поглед што ме гледа као из цвећа,
Што ме гледа, што ми каже, да ме осећа,
Што ми брижно пружа одмор и нежности свет,
Њену главу с круном косе и у коси цвет.

Ја сад немам своју драгу, и њен не знам глас;
Не знам место на ком живи или почива;
Не знам зашто њу и сан ми јава покрива;
Можда спава, и гроб тужно негује јој стас.
Ја сад немам своју драгу, и њен не знам глас.

Можда спава са очима изван сваког зла,
Изван ствари, илузија, изван живота,
И с њом спава, невиђена, њена лепота;
Можда живи и доћи ће после овог сна.
Можда спава са очима изван сваког зла.
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od tanja »

Tin Ujević: Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Коста Апостолев Солев: ЕЛЕГИИ ЗА ТЕБЕ

1.
Вчера си појдов, наминав
низ таја гора зелена
под тија буки високи
по ќилим сенки широки.
Одев со глава замаен
наведната, мртов, зачмаен,
одев со грутка на срце
и каракамен на гради.
Деј гиди горо зелена!
Деј гиди водо студена!
Пилците пеат – ти плачеш,
сонцето грее – ти темнееш.
Ако ги криеш коските
на дели млади јунаци
тука што лежат по тебе
за тија темни дубрави –
зошто ги таеш песните?
Зошто по тебе дрвјата
и на дрвјата гранките
и на гранките лисјата
шумолат скришно таговно?

2.
Таму горе на небото
зора руди, земја буди,
ден морави шири крила
и алова точи свила,
таму зора црвенее –
мое срце ми црнее.
Ископајте длабок бунар
извадете ладна вода
натопете лути рани
да не горат, да не болат.
Зоро златно и румено!
Зоро слатка посестримо!
Ти изгреваш на далеку –
да ли еднаш ќе изгрееш
силно, силно, дури милно
над долови и над гори
над полиња и над реки
над мојата татковина?

3.
Два брега – двата стрмнини.
А од брег на брег танок мост.
Под мостот вода морава –
тече и мие ранава.
Тече од векот вековит
и нова и се` нова по нова,
тече, а тука маките
се` стари и се` постари.
Тече и влече со себе
сичко што стои пред неа,
а на брегови животот
чмае у троскот зараснат!
Течи си водо студена!
Течи си – рони брегови!
Течи – и нам низ срцето
нели и крвта ни тече?

4.
Скотски е, скотски животот аргатски
у темно заѕидан,
до скот сме синко попритиснати
на овој свет убав.
Кој ни ги скрши белите крилца
крилца на галаби бели?
Кој ни замати извори бистри
извори на души чисти?
И кој раздвои, и кој раздвои
човек од човек со ѕид?
И кој направи, и кој направи
човек на човека роб!
Та човек од човек
да страда
и тегне
и бега
од лулка до гроб?

5.
Ти да знаеш, паметуваш
и ем да си на ум да имаш –
работник си – и работник
ти ќе паѓаш и се дигаш.
Луњи ли ќе пусти дојдат
сонце ли ќе јасно грејне –
патиштата, патиштата
пред тебе се на борбата.
Како сртта вечна што е
така борба долго трае.
Но од смртта е по силна
по патиштата борбата!

6.
Исцедете, ограбете
пот и труд и меса голи,
уста пуста затворете
да не каже оти боли.
Очи црни ископајте
да гледајат не давајте,
раци машки прекршете
срце лудо наранете.
Угаснете и светлини!
Мрак ќе биде – каракамен.
Има, има – в темнината
нешто живо пак да свети:
има болка на душата
има души наранети.
Болка боли – болка гори
болка пече, душа мори.
А болката кога свети –
тешко, тешко, тешко клети!
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Najlepši stihovi

Post od aleksey »

 
Slika
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od tanja »

IGYUNK!


Akinek nincs szeretoje,
Bort igyék,
S hinni fogja, hogy minden lyány
Érte ég.

És igyék bort az, akinek
Pénze nincs,
S az övé lesz a világon
Minden kincs.

És igyék bort az, akinek
Búja van,
S a bú tole nyakrafore
Elrohan.

Sem szeretom, sem pénzem, csak
Bánatom;
Másnál háromszorta többet
Ihatom.

Pest, 1844. szeptember

Šta ću, suživot je čudo... :|
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Baš se njih dvoje, veliki duet, našli sprdati sa Kočom Racinom. :evil: Obrisaću vas. L-)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od tanja »

Upravnik napisao:Baš se njih dvoje, veliki duet, našli sprdati sa Kočom Racinom. :evil: Obrisaću vas. L-)
A ko ti je taj ?? :p A za ono veliki duet..... B-(
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Ivan Aleksejevič Bunjin: ĐORDANO BRUNO

„Lađa gde magarac ko predvodnik važi –
Vaš svet baš je takav... Svemiru – sva htenja!
Zemlja jeste gnezdo varki, zla i laži.
Budite s lepotom koja se ne menja.

Mati-zemljo moja, ti si bliska duši –
I, avaj, daleka. Volim smeh i radost,
Ali seta uvek moju radost guši;
U seti je uvek tajanstvena sladost!”

Željan putovanja, on štap već uzima.
Sad zbogom, ćelijo sa sumornim svodom!
Duša putnikova živi, tuđa svima,
Jedino tim dahom, jedino slobodom.

„Roblje ste. Po veri vašoj Zver barata.
Oboriću presto slepe, mračne vere,
Iz hramova laži otvorivši vrata
Prema sjaju, k svetlu i dubini Sfere.

Za rub ne zna život, ni bezdana bezdan.
Suncu Ptolomeja hod ćemo preseći,
Da vihor svetova, čitav Kosmos zvezdan
Oko nas iskrsne, blistavo plamteći!”

Na sve se on drznu – od zemlje do neba.
Ali je rušenje – zamah neimarski.
Rušeći, on čudo priziva i vreba...
Da, čudo Stvaranja, sklad njegov božanski.

Sijaju mu oči, a težnja – do vrha! –
Vodi otkrovenju, radosti bez međa.
Istina je samo lepota i svrha.
Ipak, srce jače za životom žeđa.

„Devojčice, lik tvoj s nebom treba sliti!
A pesmu ti prati žubor žica zvonak...
Drug i otac tebi mogao sam biti.
No samujem. Nigde ne čeka me konak.

Uzdigoh visoko steg ljubavi moje,
No radosti druge pruža postojanje.
Pod ledenom korom sad mi čežnje stoje,
Ja vama pripadam, Spoznajo i Znanje!”

Opet on je putnik. U daljinu zuri,
Očiju blistavih, lika uvek stroga.
Dušmani, teško shvata razum šturi:
Bog jeste sva svetlost. Smrt? Da, smrt za boga.

„Bezdan svih bezdana – to je svet.
U njemu Sve protka bog, on je život i lepota.
Vasionska dušo, jedina u svemu,
S nama si pred smrću i tokom života.

Krasna devojčice! Zar ti nisu oči
Odrazila Život ovaj, Radost ovu?
Čuj, Sunce! Čujte me, sva sazvežđa noći,
Samo Radost ovu vaše sanje zovu.”

Evo jednog malog, nemirnog čoveka...
Blistaju mu jarko oči. Hladna lika
On stupa u oganj. „Žrtvi ropskog veka
Daće u slobodnom – lovor besmrtnika!

Umirem. To hoću, htenju dajem platu.
Dželat neka meni pepeo razveje.
Pozdrav Vasioni, Suncu! I dželatu –
On će moje misli Svemirom da seje!”

Izvor: Ivan Aleksejevič Bunjin / „Grobljanska trava : izabrane pesme”, Stari Banovci : Bernar – 2013, str. 87-88.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od tanja »

The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Viktor Igo: VEČERAS JE SUNCE ZA OBLAKE ZAŠLO

Večeras je sunce za oblake zašlo,
A sutra će doći bura, noć i veče,
Pa prozorje svetlo sa maglicom sivom,
Pa dani, pa noći: vreme stalno teče.

Ti će dani proći. Kao roj će proći
Preko mora, reka i bregova nagih,
Preko gustih šuma, u kojima noću
Šumi tužna himna pokojnika dragih.

Bregovi i reke ostariti neće,
Nanovo će listom zalistati gore,
I srebrna reka, tekući iz brega,
Uticaće opet u široko more.

A ja, sve to više tonući u tugu,
Ja ću poći grobu koji mi se sprema,
A svet ovaj ceo, ogroman i krasan,
Osetiti neće da mu nečeg nema!

Izvor: „Pesnički prevodi”, Beograd : Srpska književna zadruga, 1967, str. 80.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Najlepši stihovi

Post od branko »

:ymapplause:
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 16 gostiju