Vesti

Korisnikov avatar
Dreamer
Postovi: 414
Pridružio se: 12 Dec 2010, 22:17
Lokacija: između jave i sna

Re: Vesti

Post od Dreamer »

ZBIRKA DRAMSKIH TEKSTOVA "ZAŠTO RADNICI UMIRU PEVAJUĆI"
Obračunati se s mržnjom i bedom


O čemu pišu savremeni srpski dramski pisci? Spisak tema je velik, i ne naročito veseo: siromaštvo, mržnja, nasilje, zločini... Dobar uvid u ovu temu omogućava upravo objavljena zbirka dramskih tekstova „Radnici umiru pevajući”, koju čini pet radova s konkursa izdavačke kuće „Plato” i Fondacije „Hartefakt” za najbolji savremeni društveno angažovani tekst za 2010. godinu.
Knjiga će biti predstavljena večeras (20) u „Platoovoj” knjižari „Ilegala”, a o njoj će, osim autora drama, govoriti i predsednica žirija konkursa, dramska spisateljica Biljana Srbljanović.
Srbljanovićeva za „Blic” kaže da kod novih autora ne postoji poetika, stil ili čak sentiment koji preovladava, ali kao glavnu karakteristiku većine tekstova pristiglih na konkurs ističe veliku zainteresovanost za svet koji nas okružuje.
„Rizik konkursa bio je u tome što je veliki broj, posebno mlađih ljudi, u svim umetničkim oblastima sklon nekom formalističkom eskapizmu, nezainteresovanosti, čak i zgađenosti društvenom stvarnošću. To ne znači da je njihova umetnost manje vredna, ali je za nas bilo značajno da pronađemo novi pristup, novi govor, novu dramski formulisanu reč o dramatičnom vremenu u kojem živimo. Srećom, rizik se zaista isplatio, na konkurs se prijavio ogroman broj autora sa zaista izuzetnim dramama”, kaže Biljana Srbljanović.
Drame zastupljene svakako nisu eskapističke, a pobedio je tekst „Radnici umiru pevajući” Olge Dimitrijević, koji se bavi sunovratom radničke klase u Srbiji. Jedna od autorki Tanja Šljivar kaže za „Blic” da je ova zbirka dokaz da u Srbiji zaista postoji kvalitetna angažovana drama, a svojevrsna povrda te ocene je činjenica da će njen komad „Pošto je pašteta” uskoro biti postavljen u Ateljeu 212.
„To je ljubavna priča o romansi između mesara i manekenke u Bosni. Ali pošto drama obuhvata ceo život mesara, od rođenja do smrti, deo se dešava i za vreme rata, pa u pozadini provejavaju ratna dešavanja iz moje i naše zajedničke nedavne prošlosti”, kaže Tanja Šljivar.
I Katarina Todorović, autorka teksta „Supermena je ubila šaka nepoznatih”, kaže za „Blic” da se nada da će pojavljivanje u ovoj zbirci za nju otvoriti nova vrata. Ona kaže da se „Supermen” bavi nekom vrstom demistifikacije mitskih junaka.
„U lik Supermena može da se učita bilo koji političar ili neka religijska, hristolika ličnost, kao i bilo koji pripadnik pop kulture u ovom postmodernom društvu. Poruka bi trebalo da bude da nam ne trebaju superheroji, jer im više ne verujemo. Tu postoji i lokalna paralela koja može da se iščita kroz songove koje pevaju Ćićoline na kraju svakog čina (svinjski grip, parada ponosa, sahrana patrijarha...) i uzdiže ih na univerzalni nivo”, kaže Katarina.
Dramski pisac i autor predgovora ove zbirke Filip Vujošević takođe se u svojim tekstovima bavio načinima na koje mladi ljudi danas odgovaraju na drušvene izazove. Njegova drama „Halflajf” smeštena je u jednu od beogradskih igraonica u kojima na stotine klinaca svakodnevno provode sate igrajući video-igrice, nesvesni sveta oko sebe, pa i sopstvenog života.
„Svi se bave posledicama devedesetih”, odgovara Vujošević na pitanje „Blica” šta je ono što najviše tišti mlade autore.
„Ako bismo samo nabrojali teme, onda bismo pomenuli bedu, korupciju, ubistvo premijera, život u svetu bez pravih heroja, posledice rata... Na taj način, autori i njihovi dramski tekstovi predstavljaju stvarni presek onoga što je bilo dominantno u srpskom društvu u poslednjoj deceniji”, kaže Vujošević.
Iako našoj javnosti često izgleda da su naše muke najveće i da ih samo mi imamo, činjenica je da i mladi evropski dramski pisci imaju iznenađujuće sličnu tematiku kao njihove srpske kolege. Što je još važnije, prema rečima Biljane Srbljanović, naši mladi dramaturzi u evropskom društvu imaju sjajan status.
„Naša savremena drama zapravo je jedini deo našeg pozorišta koji potpuno pripada evropskoj pozorišnoj sceni. Naši autori su prevođeni, izvođeni i prepoznati kao veoma važni u pozorištima širom kontinenta. Često radim sa stranim mladim piscima i mogu da kažem da ono što mi imamo u novoj pozorišnoj literaturi nimalo ne zaostaje za onim što postoji, kako se to kaže, svuda u svetu. Zato i verujem da je ovaj konkurs, čitav projekat i celokupni angažman Fondacije „Hartefakt” strahovito značajan: pružiti priliku novim glasovima, formama i poetikama da govore i pišu na večne društvene teme, koje ne opsedaju samo zatvoreno srpsko društvo, već čitavu jednu generaciju, čitav jedan svet”, kaže Biljana Srbljanović.
‎''Ko nije plovio,ko nije brodio,ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.''-Mika Antić
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Evropska nagrada za književnost Jeleni Lengol

Srpska književnica Jelena Lengold dobitnik je ovogodišnje nagrade za književnost koju dodeljuje Evropska unija.

Slika

Kniževnica je nagradu osvojila za knjigu priča "Vašarski mađioničar".

"Knjiga 'Vašarski mađioničar' donosi priče o ljubavi i žudnji, o gradu i erotici, o svakodnevnici i strasti", navodi se u saopštenju izdavačke kuće Arhipelag.

Evropska nagrada za književnost osnovana je 2009. godine kao podrška predstavljanju, prevođenju i objavljivanju savremene evropske književnosti i svake godine dobija je deset autora iz različitih evropskih zemalja.

Nagrada se sastoji iz povelje i novčanog iznosa od pet hiljada evra, a nagrađena knjiga biće prevedena na više evropskih jezika.

Dodelu Evropske nagrade za književnost organizuju Udruženje evropskih knjižara, Savet evropskih književnika i Federacija evropskih izdavača, uz podršku Evropske komisije.

U izboru za Evropsku nagradu za književnost učestvuje 36 zemalja, među kojima su sve članice EU, kao i Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Island, Lihtenštajn, Norveška i Turska, navedeno je u saopštenju.

Za istu knjigu Lengoldova je dobila i Bazarovu nagradu "Žensko pero", nagradu "Biljana Jovanović" i nagradu "Zlatni Hit liber".
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Mirko Cvetković: Nemam omiljenog pisca

Premijer Srbije Mirko Cvetković posetio je danas Sajam knjiga. Pored toga što je pohvalio manifestaciju i podsetio na njen značaj, otkrio je da nema omiljenog pisca.
Prilikom obilaska Sajma knjiga, Cvetković je novinarima "priznao" da je nekada voleo svaki dan da boravi na toj manifestaciji, ali da sada to ne može da čini zbog obaveza koje ima kao državnik.
Odgovarajući na pitanje šta najviše voli da čita istakao je da nema omiljenog pisca i naveo da je tokom prošle godine od beletristike čitao knjige savremenih portugalskih autora i romane nobelovca Orhana Pamuka.
Kada je reč o stručnoj literaturi, Cvetković je kazao da kod kuće ima obimnu biblioteku prevoda stručne literature, kao i radove domaćih analitičara, koje sakuplja već 20 godina.


On čita?
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

On čita?
Ne. Njemu čitaju.
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Toliko čita, da ne zna ni koga voli...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
BoTu, naravno. :(
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Andrić u konkurenciji za Nobelovu nagradu zbrisao "Gospodara prstenova"

Iako Tolkinova trilogija "Gospodar prstenova" danas važi za jednu od najčitanijih knjiga širom sveta, pre pola veka je bila okarakterisana kao "drugorazredna proza". Žiri za dodelu Nobelove nagrade 1961. odbio je da oda priznanje tom delu i umesto toga dodelio je nagradu Ivi Andriću za roman "Na Drini ćuprija", otkrio je švedski novinar.

Novinar Andreas Ekstrom iz Švedske, koji je istraživao dokumenta o prošlim izborima za Nobelovu nagradu, došao je do saznanja da je među predloženim kandidatima za 1961. godinu bila i Tolkinova knjiga "Gospodar prstenova".

Tolkina je za Nobelovu nagradu predložio Klaj Stepis Luis, poznat po "Letopisima Narnije", međutim, žiri je njegovo delo opisao kao nedostojno te prestižne nagrade.

"Tolkinova proza ne može ni na koji način biti dostojna najkvalitetnije naracije", napisao je tada član žirija Anders Osterling.

"Više od pet godina bavim se istraživanjem dodele nagrada i ovo je prvi put da sam video Tolkinovo ime među potencijalnim kandidatima. Danas ima oko trista predloga godišnje, ali pre pola veka godina njihov broj kretao se oko pedeset", izjavio je Ekstrom za švedski list "Sydsvenska Dagbladet".

Iste godine kada je Tolkin dobio negativne kritike, Ivo Andrić je osvojio priznanje za roman "Na Drini ćuprija". Članovi žirija su pohvalili njegov način pripovedanja i epsku snagu dela.

Šveđanin je otkrio i da je britanski autor Grejem Grin te godine bio na "mestu broj dva". On nikada nije osvojio Nobela. Treći izbor žirija bila je Dankinja Karen Bliksen.

U obrazloženju žiri je Grina okarakterisao kao kandidata koga treba uzeti u obzir i zbog nedavnog rada, ali celokupnog opusa. Te godine u izboru je bio i Džon Stajnbek, koji je nagradu osvojio već naredne godine, ali i Robert Frost, za kojeg je u komentarima stajalo da ima previše godina, 80 u to vreme.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Slobodan Tišma dobitnik NIN-ove nagrade

Slobodan Tišma dobitnik je ovogodišnje NIN-ove nagrade za roman "Bernardijeva soba".
"Bernardijeva soba" je prozno-poetski melanž, pripovest i refleksija o muzici i slikama, alhemijskim pretapanjima događaja, razmišljanja, boja i oblika, nameštaja, sobe, grada i okeana.
Reč je o prozno-poetskom melanžu, pripovesti i refleksijama, muzici i slikama, alhemijskim pretapanjima događaja, razmišljanja, boja i oblika, nameštaja, sobe, grada i okeana.
Slobodan Tišma je rođen 1946. u Staroj Pazovi. Studirao je književnost u Novom Sadu i Beogradu. U mladosti se bavio konceptualnom umetnošću i rok muzikom. Bio je frontmen „Lune“ i „La Strade“, kultnih bendova iz osamdesetih godina. Zanimljivo je da je Slobodan Tišma svoju prvu knjigu objavio teka kada je napunio 45 godina. Ovo je njegova prva NIN-ova nagrada.
Pored Vase Pavkovića, koji predsedava žirijem, ostali članovi su Ljiljana Šop i Mileta Aćimović Ivkov koji su takođe bili u žiriju za 2010. godinu, dok su prof. dr Vladislava Gordić Petković i Mića Vujičić imenovani članovima žirija u maju prošle godine.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Slika

NO COMMENT!!! :shock:
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Skraćena verzija bestselera "Ime ruže"

Italijanski književnik i filozof Umberto Eko, koji je upravo napunio 80 godina, završio novu, skraćenu verziju svog bestselera " Ime ruže" koju će do kraja januara objaviti izdavač "Bompijani". Za generaciju koja nema vremena da odgonetne filozofske dijaloge i latinske citate, niti da čita (dosadne) opise, pisac je napisao pitkije štivo.
Zanimljivosti:
* Roman "Ime ruže" nije pisan ni u računaru ni na pisaćoj mašini, već olovkom.
* Zamišljajući opatiju u alpskoj magli, Eko je nacrtao stotinu crteža lavirinta i monaha.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Slika

Tristan Tzara, Paul Éluard, André Breton, Hans Arp, Salvador Dalí, Yves Tanguy, Max Ernst, René Crevel and Man Ray, Paris 1933.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

NOBEL ZA KNJIŽEVNOST

Murakami izgubio, nagrada Mo Janu


Iako je drugu godinu zaredom važio za izrazitog favorita, japanski pisac Haruki Murakami opet je ostao bez Nobelove nagrade, koja je ove godine pripala kineskom piscu Mo Janu (57).

Žiri je saopštio da je Mo Janu nagrada pripala zbog rada koji je kombinacija „halucinogenog realizma" i narodnih predanja, istorije i savremenog života.

- Ima tako prokleto jedinstven način pisanja. Ako pročitate pola strane njegovog teksta, odmah ga prepoznate - rekao je šef akademije Peter Englund, javio je Tanjug. On je dodao da je Mo upoznat da je dobio nagradu, ali da je ostao kući sa ocem.

Uplašio se nagrade

- Rekao je da je oduševljen i uplašen - rekao je Englund.

Mo Jan je jedan od vodećih kineskih pisaca, a njegova najpoznatija dela su romani „Crveni Sorgo", „Balada o belom luku" i „Republika vina". Prema delu „Crveni Sorgo" Džang Jimou je krajem osamdestih snimio istoimeni film. Na srpskom je objavljen jedan njegov roman, „Velika nedra i široka bedra". Dobitnik Nobelove nagrade vidi se kao „kineski odgovor" na Franca Kafku, smatra se da je pisao pod uticajem magičnog realizma Gabrijela Garsije Markesa, a porede ga i sa Vilijamom Foknerom.

Njegovi romani, novele i kratke priče mahom se bave burnom istorijom Kine u 20. veku i često su obojene ciničnim humorom, a omiljene su teme revolucija 1911, japanska invazija i komunizam i kulturna revolucija Mao Cedonga. Njegov najnoviji roman „Frog" iz 2009. smatra se najsmelijim zbog opisa „politike jednog deteta" i lokalnih zvaničnika koji je surovo primenjuju prisilnim abortusima i sterilizacijom.

Mo Jan je zapravo pseudonim (na kineskom znači „nemoj da govoriš„), a pravo ime mu je Guan Moje. Laureat je jednom objasnio da ga je izabrao kako bi njegova književnost govorila umesto njega.

Postoji mišljenje da žiri dobitnika najvećeg svetskog priznanja za književnost bira i na osnovu neliterarnih kriterijuma, odnosno društvenog angažmana pisaca, po pravilu boraca za ljudska prava.

Podržava komuniste

To sa kineskim piscem i jeste i nije slučaj. Iako Vikipedija navodi da je Mo Jan zbog svojih tema često zabranjivan u Kini, on je pristalica zvanične politike Kine kada je reč o kulturi - umetnost i književnost moraju da služe socijalizmu i ne ugrožavaju vladajuću Komunističku partiju. Zbog toga, kao i zbog izjava da u Kini nema cenzure, zbog odbijanja da na frankfurtskom sajmu knjiga sedne pored dvojice kineskih disidenata, Mo Jan je i kritikovan od savremenika.

Mo Jan je, međutim, rekao da je on pisac kome treba da se sudi samo na osnovu njegovih knjiga.

- Pisac treba da izrazi kritiku i protivljenje mračnoj strani društva i ružnoj strani ljudske prirode. Neki možda žele da viču na ulici ali trebalo bi da tolerišemo i one koji se kriju u sobama i koriste književnost da bi izrazili svoje mišljenje - rekao je on.

Zbog podrške vlasti njegova Nobelova nagrada biće u Kini, navodi AFP, predstavljena kao pobeda državne kulturne politike Komunističke partije koja se često obračunava sa kritički nastrojenim umetnicima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Aleksandar Gatalica dobitnik NIN-ove nagrade

BEOGRAD, 14. januara 2013. (Beta) - Novi roman Aleksandra Gatalice "Veliki rat" dobio je NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 2012. godini, saopštio je u ponedeljak žiri.

Nagrada će dobitniku biti uručena na svečanosti u Skupštini grada Beograda u ponedeljak, 21. januara, u 17.00, rečeno je na konferenciji za novinare.

Predsednik žirija Vasa Pavković rekao je da se roman Aleksandra Gatalice izdvojio od ostalih po umetničkoj reviziji odnosa prema Prvom svetskom ratu.

"Prateći sudbine stotina slavnih i anonimnih književnih junaka i kombinujući fantastični s dokumentarističkim pristupom, Aleksandar Gatalica je načinio ubedljivu sliku prelomnih dogadjaja u svetskoj istoriji", rekao je Pavković.

Pavković je rekao da Gatalica u novom romanu koristi istoriju kao živo poprište ljudskog iskustva, dugog propadanja i neugasle nade.

On je naveo da su za roman Aleksandra Gatalice glasala tri člana žirija, dok su dva člana glasala za roman "Posmrtna maska" Lasla Blaškovića.

U konkurenciji za NIN-ovu nagradu bila su 164 romana, a u najuži izbor uvrštena su dela "Zoja" Mire Otašević, "Veprovo srce" Draga Kekanovića, "Štampar i Veronika" Katarine Brajović, "Nesreća i stvarne potrebe" Ivančice Djerić i "Posmrtna maska" Lasla Blaškovića.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

"Veliki rat" doneo Gatalici i "Mešu Selimovića"

Aleksandar Gatalica je dobitnik jubilarne 25. nagrade "Meša Selimović" za roman "Veliki rat", koji je najbolja knjiga u 2012. godini, saopštio je danas jedan od osnivača nagrade, novinar kulturne rubrike "Večernjih novosti" Dragan Bogutović

On je u velikoj sali Vukove zadužbine saopštio rezultate glasanja Velikog žirija, u kojem je ove godine bilo 50 istaknutih književnih kritičara, teoretičara i književnih istoričara svih generacija koji su predložili 95 naslova.

Gatalica, čiji je roman objavio izdavač "Mono i Manjana", ubedljivo je pobedio sa 19 glasova, na drugom mestu je Laslo Blašković sa romanom "Posmrtna maska" sa 13 glasova ("Arhipelag"), a slede "Ep o vodi" Enesa Halilovića, koji je dobio 11 glasova ("Albatros plus") i "All inclusive" LJubice Arsić sa 10 glasova ("Laguna")....

Nagradu, koja će laureatu biti uručena 5. marta u Narodnom pozorištru, dodeljuje kompanija "Novosti", a sastoji se od plakete-reljefa sa likom Meše Selimovića, povelje i novčanog iznosa.

Galatici je za ovaj roman pripala i Ninova nagrada za najbolji roman u prošloj godini.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Satirična poruga svemu postojećem

Čudićeva knjiga je potvrdila da autoritarnom režimu više od kritike smeta (pod)smeh. Satira, kao i erotska književnost, subverzivno zadire u tabuisani prostor moći. Sprdnja na račun vladara ili boga, kao i javni govor o telu i seksu, razgrađuju ozbiljnost i erodiraju nedodirljivost suverena, obesmišljavaju njihove zabrane i razobličavaju ih kao utvare koje štite profit poretka i čine ljude potčinjenima

Nije reč tek o reprintu satiričnog romana Predraga Čudića (1943, Senta), pisanom krajem 1960-ih godina, dovršenom 1972, objavljenom 1978. kod malog nezavisnog izdavača Slobodana Mašića, da bi početkom 1979. bio sudski zabranjen, a izdavaču i autoru presuđeno da sami finansiraju uništavanje “Ljudskih slabosti”. Knjiga, sa podnaslovom “Zapisi jednog smetenjaka”, koja se nimalo čudno pojavila u okrilju E-novina, portala čijem uređivanju kumuju dvojica primenjenih satiričara, Petar Luković i Tomislav Marković, zapravo je korisni podsetnik o Zeitgeistu titoizma.

Reprint je filovan dokumentarnom građom u koju su uključeni: rešenje Okružnog suda u Beogradu o zabrani rasturanja knjige, žalbe Čudićevog advokata Srđe Popovića, rešenja Vrhovnog suda Srbije kojim se odbija ova žalba, tekst Danila Kiša koji je uz mišljenje Nikole Miloševića priložen sudu u prilog tezi da je reč o romanu, fiktivnoj tvorevini a ne “zlonamerno i neistinito iznošenje neistina u odnosu na jugoslovenski društveno-ekonomski i politički sistem”, kako je tvrdio tužilac, te, na kraju, i tekst Oskara Daviča objavljen u “Književnoj reči”, koji se protivi sudskoj zabrani, na koju se samoinicijativno “nadovezao” Radio Beograd raskinuvši ugovor sa P. Čudićem, piscem songova za dečije emisije.

Sama Čudićeva knjiga, kada se danas čita, posle punih 35 godina, očišćena je od onovremenih aluzija i konteksta. Napisana je u maniru “Zabeleški iz podzemlja” gde arlekinski narator stalno skače s teme na temu, a onda i sebi u usta, lamentira nad svojom zlehudom kobi nezaposlenog večitog podstanara u divljem braku, koji slobodno vreme troši smišljajući društveno korisne teorije, recimo o ukrštanju pčele i komarca (da leti osećamo ugodnost a ne svrab) ili guštera i kokoške (da se manje jaja razbije usled krakatosti i nervoze koka nosilja), ili teorija rupe: o sistematskom popunjavanju stambenog prostora pokojnih ili osoba sa viškom kvadrata. Tematsku raspršenost prate jezički kalamburi i rečenice-aforizmi (npr.: Tražim posao, od toga živim), epizoda o putu u donji svet Sandžaktransom, rimovana poema posvećena pokojnom prijatelju i vrsnom prozaisti, njegov ukradeni esej praćen naratorovim komentarima, priča za rubriku “Politike”…, dakle jedan miš-maš kome ništa nije sveto, posebice svetinje marksizma i snalaženja u selfmenadžmentu, koji izdavačkim transferom u naše vreme ništa bitno nije izgubio na jeretičkoj žaoci i golicljivosti humora.

I Čudićeva knjiga je potvrdila da autoritarnom režimu više od kritike smeta (pod)smeh. Satira, kao i erotska književnost, subverzivno zadire u tabuisani prostor moći. Sprdnja na račun vladara ili boga, kao i javni govor o telu i seksu, razgrađuju ozbiljnost i erodiraju nedodirljivost suverena, obesmišljavaju njihove zabrane i razobličavaju ih kao utvare koje štite profit poretka i čine ljude potčinjenima.

Sasvim je lako zamisliti vernika ili nacionalistu kako se napaja ovakvom knjigom, recimo onim delovima koje satiričnoj poruzi izlažu ateistički materijalizam. Ali satiričar je skeptik i anarhista. On podriva, ne polažući kamen temeljac za novu ili obnovljenu dogmu. Štaviše, satiričar ni samu književnost ne ceni previše: mešavina formi i žanrova, ludičko žongliranje logikama fikcije i naracije, pre su izraz istog postupka rugalačkog obesvećenja nego užitak eruditne kombinatorike. Satira je bliska cinizmu, možda su i sinonimi, no satira je čuvar demokratije. Satira je ono šilo/prut koje Platonov Sokrat pominje, misleći na ironijske besede kojima podbada svoje sugrađane. Satiričaru je, kao i Sokratu, sredina u kojoj živi nalik krotkom i pomalo tromom konju, kome je stalno potrebno da ga neko trza iz letargije, samozaljubljenosti ili opijenosti himerama različitih obmanjivača.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Satirična poruga svemu postojećem? Uz piščevu jasno naznačenu devizu „Zlatom pišem, govnom zapečatim” (str. 12 narečenog dela)? Možda. Premda celokupno delo meni više liči na autoasteizam fesceninske provenijencije, na osobenu metatetičku travestiju. Ako si zainteresovan, možeš i sam da pročitaš navedeno delo. Imamo ga, sve onako dedifikovanog, u našem minornom bibliotečkom fondu:

Slika

A što se pak pravnog razloga zabrane zatražene 13. II 1979. od strane zamenika Oružnog javnog tužioca mr Pantelije Jerinića tiče, on je sa pravnog stanovišta bio savršeno validan i faktički utemeljen u odredbi čl. 5 Zakona o sprečavanju zloupotrebe slobode štampe i drugih vidova informisanja, te čl. 135 st. 1 Zakona o javnom informisanju. Autor – Jokulator je, naime, zaista izdao knjigu, koja van svake sumnje predstavlja štampanu stvar koja podleže odredbama navedenog zakona, a u kojoj je, u najboljoj himenejskoj tradiciji, napisao i sledeće: „Kod nas se vidi da je socijalizam uveliko počeo, ako si sposoban, jedi na račun tetkine firme, oblači se na račun tečine zemljoradničke zadruge, šišaj se na račun dedine fabrike šećera, slave slavi na račun tastove poslastičarnice i sve tako, na tuđ račun – platicu skupljaš za crne dane.

Time je, po mišljenju veća Vrhovnog suda Srbije u sastavu Veličković Sreten, dr Pavlica Jovan i Jovanović Božidar – a koje ima pravo diskrecione procene! – prikazao SVE SPOSOBNE NOSIOCE socijalističkih društvenih funkcija kao nemoralne i nepoštene, a što je pak moglo da dovede do uznemiravanja javnosti.

Što se pak same juridičke kategorije potencijalno mogućeg uznemiravanja javnosti tiče, možda treba napomenuti samo toliko da je zbog prevencije nastanka iste u jednoj inherentno demokratskoj Kanadi sada već davne 1956. bio zabranjen i znameniti klasicistički, socijalno-kritički ustrojeni roman-bestseler gospođe Grejs MeteliusGradić Pejton”. Procenjeno je da bi mogao da izazove uznemirenje javnosti. :roll:

A kako je pak juridički prošao Volterov „Kandid” u SAD... Možda je bolje da i ne pominjemo. :twisted:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

prikazao SVE SPOSOBNE NOSIOCE socijalističkih društvenih funkcija kao nemoralne i nepoštene
:)) Da, čovek je bio zreo za cenzuru. No, njegovo delo me ne interesuje. Bio sam samo zatečen time što ne znam za njega, a on je Senćanin.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Oh, ta ni ne znaš šta si sve propustio. Evo još jednog ubavog pasaža:

„Sve se događalo u autobusu Sandžak-transa na liniji Rožaje - Novi Pazar - Prestonica. Autobus je bio krcat. Ja sam imao rezervaciju i bio sam srećan što sedim. Srećan, ali za kratko, negde već posle desetak minuta vožnje dve babe Muslimanke jašile su mi na vratu. Mada samo duše, one su bile teške, osim toga zaudarale su na: znoj, loj, šta li? O, kukao sam znojeći se, duše ljudske teške li ste! Mladići neki, umrli, verovatno od noževa po sandžačkim kafanama posle pijanih tuča, i dalje su bili pijani. Pobrljavili sasvim, balavi, krmeljavi, premoreni, pevali su umorno, siledžijski, izazovno: Moja mala reci politički, ko te sinoć gladio po kosi!”

Čini se da rezidue klasicističke naracije ipak nisu bile sasvim odsutne iz narečenog dela, što mene kano poklonika klasicizma osobito raduje. ::D

A što se pak srazmerno nepoznatih spisatelja-Senćana tiče, mogu ti reći da u Zavičajnom odeljenju Gradske biblioteke postoji pravo obilje iznenađenja za tebe. ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Verujem, ali ću se ipak uzdržati da ih ne čitam. Da bih mogao, normalno, i dalje da se iznenađujem.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Počela ekshumacija Pabla Nerude

U Čileu je počela ekshumacija posmrtnih ostataka pesnika Pabla Nerude kako bi se tačno utvrdile okolnosti njegove smrti nakon informacija da su ga otrovali agenti režima Augusta Pinočea

Neruda je umro 23. septembra 1973. godine, samo nekoliko dana nakon vojnog puča kada je zbačen demokratski izabrani predsednik Salvador Aljende.

Tim istražitelja počeo je ekshumaciju na ostrvu Negra u Pacifiku gde je Neruda živeo, javlja France presse.

Međutim, forenzičari kažu da su male šanse da će ekshumacija doneti odgovor na pitanje da li je jedan od najvećih pesnika 20. veka umro prirodnom smrću ili je otrovan.

Prema zvaničnim podacima, pisac je umro od raka prostate, ali 38 godina kasnije njegov sekretar i vozač Manuel Araj (Aray) je izjavio da su pesnika ubili Pinočeovi ljudi.

“Pinoče je bio ubica. Naredio je da ubiju Nerudu da ne bi napustio državu i zato što je bio intelektualac. Predsednik ga nije hteo za protivnika”, rekao je Araj 2011. godine.

Zahtev za ekshumaciju uputila je Čileanska komunistička partija.

Neruda je bio jedan od najuticajnijih pesnika 20. veka. Najpre je pisao poeziju u duhu modernizma, da bi se kasnije okrenuo nadrealizmu. Dobio je Nobelovu nagradu 1971, iako ga je Nobelov komitet dugo odbijao zbog njegovog komunističkog opredeljenja.

Nakon dodele čitao je svoju poeziju na stadionu u Santjagu pred 70 000 ljudi, što je do danas ostalo zapamćeno kao najposećenija književna tribina.

Bio je levičar po ubeđenju i diplomata po profesiji, kao i blizak prijatelj socijalističkog predsednika Salvadora Aljendea, koji je izvršio samoubistvo ne želeći se da preda Pinočeovim vojnicima 11. septembra 1973. godine.

Vojska je odmah nakon puča bukvalno okupirala ostrvo Negra i stacionirala ratni brod u neposrednoj blizini sa topovima okrenutim ka kući. Očevici kažu da je Neruda, koji je tada imao 69 godina i bolovao je od raka prostate, bio veoma uznemiren i prepadnut nasiljem u zemlji, posebno nakon smrti Aljendea.

Pinoče je želeo da spreči Nerudin odlazak u Meksiko, odakle bi mogao biti u kontaktu s opozicijom i tako mu se lako suprotstavi.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta