Vesti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vesti

Post od branko »

Kusturičina „Neprovjerena glasina“ obara rekorde

U prepunom Domu sindikata predstavljeno treće izdanje autobiografije Emira Kusturice. Burni aplauzi za Kovačevića i Bećkovića, u publici Ćosić, Stupica, Bradić...

KNJIGA Emira Kusturice kanula je kao kap istine u more laži i obmana. Zato je postala nasušna svakome ko misli svojom glavom u ovoj osiroteloj i zavađenoj zemlji. Puna je ljubavi i razumevanja za svakoga, a mržnju zbog različitih mišljenja, koja su ionako promenljiva i prolazna, smatra za najbesmisleniju pojavu na svetu.

Reči Matije Bećkovića, u sredu veče pred prepunom salom Doma sindikata, najavile su treće izdanje knjige Emira Kusturice „Smrt je neprovjerena glasina“. Spektakularnoj promociji pred za Beograd i Srbiju neverovatnim brojem posetilaca prisustvovali su i Dobrica Ćosić, Mira Stupica i ministar kulture Nebojša Bradić. Delove iz romana čitali su glumica Ljiljana Blagojević i Nele Karajlić.

O knjizi koja obara sve rekorde i koja je za 43 dana štampana u 92.000 primeraka, Manojlo Vukotić, generalni direktor i glavni urednik Komapanije „Novosti“ rekao je:

- Ako se „Sjećaš Doli Bel“, a mora da se sećate, ako ste nešto radili i čitali dok je „Otac bio na službenom putu“, ako ste preli pored „Crne mačke i belog mačora“, ako ste se šetkali gore dok je u „Podzemlju“ tutnjalo, ako ste se zapitkivali zašto je „Život čudo“, onda mora sada da znate da je sve to bila provera i ispitivanje istine, kopanje u rudniku zlata, da bi se razumelo kako je izlivena ova kruna - knjiga „Smrt je neprovjerena glasina“. Grizli su ga „zlatni lavovi“ ispred Duždeve palate. Hladili ga „kanskim palmama“. Gazio je meridijane kao sarajevske sokake, družio u smokinzima, gitarisao u „Zabranjenom“, sušio drva i trave po Mokroj, ispravljao političke šarganske osmice... I svih tih zanesenjačkih i u vatri gorućih godina, pisao, beležio, švrljao, gužvao, ispravljao...

Nazivajući autora „večitim buntovnikom, skojevskih sklonosti, promašenim komunjarom, čegevarskim sanjarom, pravoslavnim socijalistom, antikomunistom, antikapitalistom, nosačem aviona mašte, patriotom iz razgrađene kuće“, Vukotić je istakao da je Nemanja Kusturica od 17 raznobojnih priča, iznedrio fresku nemanjićskog sjaja:

- Utisnuo je, kao ktitor, u hram našeg pamćenja, pa gledamo i decenije naših vrhova i naših ponora, vatre i pepela, ali i kapiju nade i izlaska. Pokušavali su, a i dalje se muče, kulturni voajeri, škrabala što svoja mudrovanja rasprodaju na tezgama buvljaka, evropejci poput poni konjića, antiratni huškači, paraderi bez grama ponosa, državne jasladžije i privatni janičari, da nam ospore ovo što radimo ozbiljno i iskreno. Uz skute im se drže i oni što od Srbije prave farmu estradnog smeća, plaćenog seksa i valjaju se u blatu i smradu velikog i malog brata... Mi smo ih, i tiražom, i prodajom, i čitanošću i svetskim interesovanjem i imenima, već gurnuli u kanalizacione cevi da se tamo tuširaju.

Napominjući da je Emir Kusturica, danas, jedan od najznačajnijih filmskih režisera u svetu, sa nagradama koje su ostale nedostižne najvećim filmskim stvaraocima, Dušan Kovačević je u svom prepoznatljivom tonu nastavio:

- Kod nas nije baš toliko poštovan i cenjen, jer smo mi za korak ispred sveta. Kako mogu, recimo, da se porede nagrade iz Kana, Berlina, Venecije, sa nagradama iz Sopota.

O Kusturici muzičaru koji se svirajući po najvećim gradovima, trgovima, ulicama, dvoranam, sa putovanja vraćao donoseći ključeve tih gradova koji su ga imenovali za „počasnog prijatelja“, Kovačević je primetio da bi Emir od tih silnih ključeva mogao da izlije zvono prijateljstva.

- Filmski režiser, arhitetkta, graditelj, muzičar, glumac, profesor... svetski priznat i poznat čovek, dao je na znanje pre godinu dana da se prihvatio i pisanja - nastavio je Kovačević. - Znači, nije mu bilo dovoljno desetak uspešnih profesija, nego je rešio da nam i ovo malo leba uzme. Dobro, neka proba, govorili su neupućeni, neka vidi kakav je to hleb od slova.

„Smrt je neprovjerena glasina“ nalik je pričama Čehova o neobičnim ljudima, sa šarmom Felinija i žarkim bojama Boša, Brojgela, Stanića, smatra Kovačević. Ona, kako kaže, podseća i na „grupni spomenik“ posvećen herojima običnog života; prijateljima, rođacima, ljudima koji se javljaju iz daljine, iz sveta koji nas sve željno čeka...

- Na vrhu tog Spomenika sećanja je porodica Pisca: supruga, Maja, deca - Stribor i Dunja, i unuk Janko. A iznad svih je Majka, Senka, koja je - kao što joj ime kaže, sena svoga sina od rođenja, sena koja ga prati i ove večeri, i pratiće ga dok hoda ovim svetom. Ovaj roman, satkan od osećajnosti Ćopićevih „Magarećih godina“, Selimovićevog pedantnog „Sjećanja“ i klaustrofobije Andrićeve „Proklete avlije“, poslužiće, sigurno, ozbiljnim istoričarima kao dragoceno svedočanstvo za buduću veštomnu Istoriju balkanskih plemenskih naroda...

Burno pozdravljen aplauzima, miljenik publike Matija Bećković, još jednom je gađao i pogodio metu:

- Kusturica je posle gledalaca krenuo da usrećuje čitaoce, a po starom običaju unesrećuje one pisce čije smo jauke čuli, kao što je unesrećivao i izvesne domaće filmske stvaraoce. Čitaoci istančanijeg ukusa primećuju da je na svakoj stranici Kusturičine autobiografije toliko poenti i varnica što je možda preveliki luksuz za ova oskudna i učmala vremena. Oni poslovniji i praktičniji predlažu da se u cilju štednje, taj koncentrat razblaži sa nekoliko cisterni „akva vive“, kako bismo od jedne knjige dobili nekoliko tomova, poput onih sokova za sirotinju koji se prodaju u bidonima.

Bećković se, kaže, ne bi začudio da je Kusturica sve ovo unapred predvideo i pre nego što je počeo da piše knjigu skovao plan po kome se sve ovo dešava:

- Ne zna se vodi li on knjigu ili knjiga vodi i njega i nas. Pitam se nije li pod plaštom predstavljanja knjige počela predizborna kampanja, a pod vidom literature podmetnut program stranke. Potpisuje li Emir Kusturica knjige ili pristupnice za stranku čiji je on vođa. Knjiga je razoružala i njegove najokorelije protivnike. Već ima više pristalica nego bilo koja druga partija članova. Po kuloarima se već uveliko šapuće da je Emir Kusturica naš budući, da ne kažem šta, odmah biste se setili. Bolje da se držim javnog servisa i one lozinke: naše pravo da ne znamo ništa. Istina, jedan nedeljnik je odbio da objavi intervju s Kusturicom. To je i dobro neka i Kusturica shvati da ni on ne može baš sve!

DEDA I UNUK

- JEDNOG dana, ovaj roman će biti film - uveren je Dušan Kovačević. - On je već film, samo ga valja pretočiti na filmsko platno. Možda će taj film režirati Janko Kusturica, uz pomoć dede kao stručnog konsultanta. Bilo kako bilo, bilo bi dobro da i film vidimo.

REKLI SU:

MARKO VIDOJKOVIĆ: PROZOR U VREME

KUSTURICA je jedan od najvećih jugoslovenskih umetnika koji je imao sreću da stvara u nekim drugim vremenima. Njegova autobiografija je prozor u to vreme.

MIROSLAV TOHOLJ: VIDI DETALJ

IMAM potrebu da tu knjigu čitam što duže, jer u detaljima dotiče atmosferu u kojoj je dvadesetak godina proticao moj život. A to je Sarajevo!

VASA PAVKOVIĆ: ZA NOVE KLINCE

KUSTURICA je jedan od najuticajnijih umetnika u Evropi. I ja sam učio iz biografija nekih reditelja, pa verujem da će današnji klinci imati šta da nauče iz priče o njegovom životu i umetnosti.

LJILJANA HABJANOVIĆ: UGLED U NARODU

VERUJEM da je lepo dobiti sve te velike nagrade u inostranstvu, ali da najveće, i mnogo bitnije priznanje predstavlja ugled koji Kusturica uživa u svom narodu.

FEĐA DIMOVIĆ: PUNA ŽIVOTA

KNJIGU sam progutao u cugu kao ćevape kod "Ferhatovića". Oduševljen sam koliko je duhovita, nepretenciozna, opuštena, autentična i, pre svega, puna života.

GORDAN MIHIĆ: UZBUDLJIVO I STRASNO

KNJIGA je sjajna. Ne sumnjam da ju je napisao iz dubine duše i srca, a ima i o čemu da govori. Živeo je i živi uzbudljiv i strastan život. Ne ustručava se da uđe u ring!

SAŠA HADŽI TANČIĆ: RASKOŠ DARA

POPUT mitskog kralja Mide, čega god se dotakne pozlaćuje se. "Zlatnom palmom" u Kanu, "Zlatnim lavom" u Veneciji. Piscu Kusturici bila je potrebna još jedna pobeda. I dobio ju je.

DEJAN STOJILJKOVIĆ: ODA SARAJEVU

DEFINITIVNO fazon, zezanje i sleng sarajevske raje bio je "čitljiv" nama južnjacima, kao naš rođeni, a ulična filozofija sarajevskih predgrađa nešto srodno i prepoznatljivo.

MUHAREM BAZDULJ: LIČNO I POLITIČKO

EMIR Kusturica skicira gde se zapravo u njegovoj knjizi ponajviše susreću lično i političko; u želji da svaka smrt, bila to smrt dragih ljudi ili voljenih zemalja bude - neprovjerena glasina.

ŽIVOTNA ŠANSA

NAGLASIVŠI da je nemoguće bilo šta pametno reći posle takvih govornika, te da nije fer pošto su se svi oni pripremali a on nije, Kusturica je najpre pozdravio Miru Stupicu - koja je u jednom trenutku njegovog života odigrala ogromnu ulogu (o čemu je pisao u knjizi), Dobricu Ćosića i Nebojšu Bradića, koji su promociju ispratili iz prvog reda.
- Meni je neverovatno da pisac ili pesnik kao što je Abdulah Sidran nema životnu šansu da o njemu pričaju dvojica akademika, kao što Matija i Duško govore o meni - rekao je Kusturica. - To je nešto što nikada ni u najsmelijim snovima nisam mogao da pretpostavim: da ću uz sebe imati Kompaniju „Novosti“ koja štampa sto hiljada primeraka i dvojicu akademika koji pričaju ovako divne priče, kojih ja nisam svestan.

Večernje novosti
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Iz besede Marija Vargasa Ljose

Deo govora peruanskog pisca, dobitnika Nobelove nagrade za književnost: Prezirem svaki uskogrudi nacionalizam i provincijsku ideologiju

Nobelovac Ljosa neće da bude predsednik

ČITANJE, kao i pisanje, predstavlja neku vrstu protesta pred životnim nedaćama, poručio je ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Mario Vargas Ljosa, u besedi održanoj u utorak veče u Švedskoj akademiji. Čuveni peruanski pisac u tekstu naslovljenom "U slavu čitanja i priče", između ostalog, još kaže:

- Oni koji, čitajući romane tragaju za nečim čega nema u njihovim životima, tim činom kao da kažu, kao da nesvesno poručuju da život, onakav kakav jeste, ne može zadovoljiti apsolutnu žeđ i potrebu ljudskog roda za boljim životom.

Ljosa je naglasio da dobro književno delo podiže mostove među ljudima i da dok čitamo svi uživamo, patimo ili se čudimo na isti način.

- Ta osećanja nas spajaju, bez obzira na različite jezike, verovanja, navike, običaje i predrasude koji nas razdvajaju. Književnost gradi bratske odnose među ljudima i ruši granice koje su podignute zbog neznanja, gluposti ili zbog ideoloških, religijskih, jezičkih razlika - zaključio je nobelovac. - Kao dete sanjao sam o tome da ću jednoga dana posetiti Pariz i bio sam očaran francuskom književnošću. Tada sam verovao da ću samo ako budem udisao isti vazduh kao Balzak, Stendal, Bodler i Prust, postati pravi pisac, a da ću ako ostanem u Peruu biti običan amater. Francuskoj sam takođe veoma zahvalan jer mi je ta zemlja pomogla da otkrijem Latinsku Ameriku. Tu sam čitao Borhesa, Oktavija Pasa, Kortasara, Garsiju Markesa, Fuentesa, Kabreru Infantea, Rulfa, Onetija, Karpentijera, Edvardsa, Donoza i mnoge druge. Zahvaljujući njima, Evropa i ostatak sveta su otkrili da Latinska Amerika nije samo kontinent koji treba pamtiti po državnim udarima, diktatorima, bradatim gerilcima, mambi i sambi, već po idejama, umetničkim pravcima, književnim ostvarenjima.

Kao nekadašnji kandidat za predsednika Perua, slavni književnik politiku kao sudbinu nije izbegao ni u ovoj besedi:

- Prezirem svaki oblik uskogrudog nacionalizma, provincijske ideologije - bolje rečeno religije - koja sužava i ograničava, horizont i u sebi nosi etničke i rasne predrasude, a jednu srećnu okolnost u nečijem životu, kao što je mesto rođenja, pretvara u najvišu vrednost i privilegiju. Religija i nacionalizam su prouzrokovali najgora krvoprolića u ljudskoj istoriji. Za balkanizaciju Latinske Amerike, bezbrojne, besmislene i krvave sukobe na tom kontinentu i trošenje astronomskih suma za nabavku oružja, umesto za izgradnju škola, biblioteka i bolnica, najviše je kriv upravo nacionalizam.

Slepi nacionalizam koji odbija da prihvati sve ono što je drugačije i pribegava nasilju, smatra Ljosa, treba razlikovati od patriotizma koji pobuđuje zdravo, snažno osećanje kao što je ljubav prema zemlji u kojoj ste rođeni, u kojoj su živeli vaši preci, u kojoj su oblikovani vaši prvi snovi.

- Domovina, to nisu ni zastave, ni himne, ni grbovi, ni svečani govori o slavnim junacima - reči su dobitnika Nobelove nagrade za 2010. godinu. - Domovinu čini par dragih mesta i nekoliko voljenih osoba kojih se rado sećate, a te uspomene u vašim grudima budi neko toplo osećanje i uverenje da ma gde se u tom trenutku nalazili, uvek možete da se vratite kući.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Govorite li globish?
Piše Milovan Danojlić

Teško je odupreti se pobedonosnom nastupanju globisha; odlučnim akcijama i tvrdoglavim čistunstvom samo ćemo naglasiti osećanje niže vrednosti. Naša briga bi trebalo da bude tiha, promišljena i nepopustljiva. To je pitanje časti i očuvanja identiteta. Onima koji su podlegli nema povratka…
ngleski jezik, lingua franca novovekovnog svetskog poretka, ne prekriva samo fasade naših trgovačkih četvrti, nego se počinje uvlačiti u živu leksiku, udara na sintaksu, nameće obrte strane duhu našeg jezika. Duh je temeljno svojstvo i usmerenje živih bića i pojava u koje i jezik, kao izrazito ljudska i nacionalna tvorevina, spada. Da se on oseti, treba imati iskustva i sluha. Engleski koji se ne uči od matere jeste proskitana, bezavičajna krpljevina, sa milionima nezakonite dece i nebrižljivih staratelja. On bezočno suseduje sa rodnim govorom, otima mu delić poseda, uvlači se u pisanje i u mišljenje, uglavnom nespretno i nesretno. U jeziku gospodara sveta, primera radi, dva ili više predloga mogu, po cenu krutosti, ići uz istu imenicu, čime se postiže sažetost konstrukcije; u srpskom je to, zbog različitih padežnih nastavaka, neizvodljivo, i opet, ima pokušaja da se ta prepreka nasilu odstrani, pa nailazimo na kalkove poput sa/bez pristanka. Ovakvi, retki primeri ne daju nam pravo da govorimo o lingvicidu, mada bi se neki naši savremenici rado pomirili s njim. Porodična loza srpskog jezika, i pismo na koje se oslanja, dovoljno su, sami po sebi, otporni prema globishu, beskućnoj varijanti Englisha. Nasilje je u prvom redu psihološko; njemu je podlegao deo elite sklon služenju i odnarođivanju, dok jezik, pri tom, trpi usputnu štetu.

PRIČAM TI PRIČU… DOK GOVEDA RIČU
Opčinjenost vladajućim jezikom planete posebno se primećuje kod televizijskih voditelja, kojima pismenost i inače nije najjača strana, dok su im anglosaksonske TV-zvezde uzori u poslu. Svaki izveštaj, raspravu, dokumentarni zapis, osvrt, dopis, vest ili razgovor oni najavljuju kao priču („U nastavku emisije videćemo priču“, „Sledi priča o poplavama“, „Danas ćemo pričati o amandmanima na novi zakonski predlog“). Voditelji misle da će se, svođenjem celokupne društvene problematike na priču, približiti gledaocu, u čemu se jasno oseća odjek reči story iz emisija njihovih prekomorskih uzora. Na našoj se televiziji danju i noću priča, što znači da se ćaska, toroče, brblja, naklapa, melje i govorka. Bogata sinonimika jednog smisaonog jezgra sužena je na neobavezno pričanje: zaboravili smo da se o nekim predmetima raspravlja, da se drugi pretresaju, treći osvetljavaju, pokreću, ispituju, o nekima se spori, razmenjuju misli, lome koplja, raščišćavaju shvatanja. Sve je to kod nas spalo na siromaško „pričam ti priču… dok goveda riču“.
Glagol pričati upućuje na nulti stupanj opštenja, na neutralno izlaganje i opipavanje, dok se imenica priča, ako se ne odnosi na umetničku pripovetku, vezuje za sve vrste kazivanja, pa i za nepouzdane glasine. Pričaju komšinice, preko plota; pričamo priče deci pred spavanje, pričamo da ubijemo vreme; nadugo i naširoko, u vetar, na sva usta, kao navijeni; pričamo stare i nove, lovačke priče. Posebno značenje reči story (novinski članak, ili ličnost vredna novinske obrade) naš jezik ne poznaje, ili ga dodiruje u ironičnom ključu („On je priča za sebe“).
Neumerena i neumesna upotreba ličnih zamenica takođe je plod neznalačkog ugledanja. „Sad ćemo mi vama pričati“, „Dobro vi nama došli u emisiju“: ako i na šta, ovo liči na detinjasto ačenje. U našem se jeziku naglašene lične zamenice ređe upotrebljavaju nego u engleskom, uglavnom onda kad se želi istaći nosilac ili trpilac akcije. „Dobro vi nama došli, a oni kako hoće“. Izostavljanjem ličnih zamenica postižemo gipkost i prirodnost fraze, a njihovim nepotrebnim umetanjem vraćamo se u primitivnu fazu jezičkog razvoja. Mehanički preuzeti obrti čine nas ubogim oponašaocima i smešnim provincijalcima. Jezici uče jedni od drugih, primaju ono što im hemijski sastav dopušta, ali ima ograničenja i savlađuju se jedino hrabrom glupošću. Korisnici globisha ne čitaju velike pisce koji su engleski doveli do savršenstva; oni se služe varijantom porobljenih zemalja i naroda. U toj, siromaškoj verziji engleski jezik se promeće kroz svet kao ogoleli kostur, kao instrument što nam, u izvesnim prilikama, na međunarodnim konferencijama, može poslužiti za nevolju, ali nemamo razloga da se tim nivoom znanja ponosimo.

LETOPIS NAŠEG SAMOPONIŽAVANJA
Zbog napisa koje povremeno objavljujem u novinama i časopisima neko me, jednom, nazva kolumnistom, ne sluteći da tu reč doživljavam kao uvredu, ličnu i nacionalnu. Tamo gde je nastala ona označava pisca koji redovno ispunjava određeni novinski prostor, pa je često i sindikalno organizovan, kako bi mu se tekstovi preštampavali u provincijskim listovima. Našim člankopiscima taj naziv pristaje kao kokošci gaće. Column je stub, služi kao podupirač ili ukras, ali postoji i column in a newspaper, koji redovno vodi (ispunjava) unajmljeni saradnik. Naš bi ekvivalent bio ispunjavalac stubaca, stupčar, topovsko meso nezasite rotacione mašine. Neću da budem stubohranilac i stuboopskrbljivač! Pišem kad mi se piše, sastavljam dnevničke zapise, listiće, podlistke, pisma, članke, male oglede, lirske rasprave, osvrte, hronike, što god hoćete, samo ne kolumne…
Teško je odupreti se pobedonosnom nastupanju globisha; odlučnim akcijama i tvrdoglavim čistunstvom samo ćemo naglasiti osećanje niže vrednosti. Otpor Francuza govornoj praksi zvanoj franglais, iako je dobio zakonsku formu, nije dao ozbiljne rezultate. Naša briga bi trebalo da bude tiha, promišljena i nepopustljiva. To je pitanje časti i očuvanja identiteta. Onima koji su podlegli (Ircima, i nekim afričkim narodima) nema povratka. Pritisak se može ublažiti, upotreba svesti na razumnu meru. Jedno je praktična nužnost (leksika tehničkih pronalazaka), a drugo prostituisanje i uživanje u samoporicanju.
Malo dostojanstva, gospodo draga, u tome, i u mnogo čemu drugom! Ponos i samopoštovanje važni su koliko i hleb, a ponekad i važniji od hleba. Mučno je gledati našeg ministra kad paradira u majici „Lacoste“ ili generala koji, kad skine uniformu, obuje patike „Nike“… Bio bi red da se predsednik Srbije i njegovi ministri voze u kolima proizvedenim u Kragujevcu, ako treba specijalno načinjenim za njih, kao što bi, na državnim prijemima, valjalo davati prednost domaćim pićima. Kad je čista, i kad odleži, prepečenica je bolja od viskija. Tu bismo imali šta da naučimo od nekih evropskih upravljača, ali mi takve lekcije nerado primamo. General de Gol je zahtevao da se na prijemima služi isključivo francuski konjak (a ne „škotska rakijetina“, kako je govorio), dok je Mandes Frans izbor ostavljao svakom pojedincu, a sam je zvanicama nazdravljao čašom mleka. Što se voznog parka tiče, volovska kola kralja Petra Prvog, s kojima je prešao Albaniju, ušla su u istoriju našeg ponosa, dok će ministarski mercedesi, komunistički i demokratski, zajedno sa globish-em, ući u letopis našeg samoponižavanja.

____________

Otpozdrav Vuku

I na mene na kraju nabasa
Lovočuvar, krstaš siloviti,
Juče protiv crnoga talasa,
Epigrame sad stade loviti.
Buš mu dužnost poveri nesretnu
Da nadzire stražu na Menhetnu:
Amerika, planetarna ala,
Na žalosnu odbranu je spala,
Manj ako joj naš grmalj rukati
Bin Ladena živog ne uhvati…
(Što se kula tiče, tu se radi
O božijoj, ne o ljudskoj pravdi).

http://www.pecat.co.rs/2010/12/govorite-li-globish/
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Nagrada NIN-a Gordani Ćirjanić

Beograd -- Dobitnica NIN-ove nagrade za roman godine u 2010. je Gordana Ćirjanić, za roman "Ono što oduvek želiš" u izdanju “Narodne knjige”.

Ovaj roman je u obliku pisma starijeg brata mlađem, koji na pragu starosti svodi životne račune.
Njegovo kazivanje povremeno prekidaju slike sa malog ekrana, scene iz krimi televizijskih serija, kojima je glavni junak opčinjen.
Roman Gordane Ćirjanić izabran je u konkurenciji 124 romana objavljena u Srbiji tokom prošle godine, dok se u užem izboru nadmetao sa još pet romana, a to su: "Vrlo malo svetlosti" Vladana Matijevića, "Mi različiti" Veselina Markovića, "Gospođa Olga" Radovana Belog Markovića, "Ispod tavanice koja se ljuspa" Gorana Petrovića i "Kamen blizanac" Zorana Petrovića.
Odluku o pobedniku doneo je žiri u kome su bili Ljiljana Šop, Aleksandar Ilić i Mladen Šukalo, kao i predsdenik žirija Vasa Pavković, koji je za B92 objasnio zbog čega je nagrada pripala baš romanu Gordane Ćirjanić.
“To je jedna knjiga vrlo savremene tematike, provokativna u mnogim svojim aspektima i to je ono što je, uz jasnu misao žirija da je Gordana Ćirjanić u proteklih deset godina tri puta imala izvanredne knjige i nalazila se u najužim izborima, uticalo na moje kolege”, objašnjava on.
“Ja mogu samo da čestitam Gordani Ćirjanić jer je ona jedan od poligrafa srpske književnosti kakvih malo ima, ona piše vrhunsku poeziju, esejistiku, bavi se pripovetkom sa mnogo uspeha, a sa druge strane ima četiri romana visokog kvaliteta”, podseća Pavković.
Zanimljivo je da je Gordana Ćirjanić jedina žena pisac u ovogodišnjoj konkurenciji, dok je u istoriji dugoj 56 godina, ona tek četvrta laureatkinja.
Pre nje su priznanje za svoj književni rad dobile Grozdana Olujić prošle, Dubravka Ugrešić 1988. i Svetlana Velmar Janković 1995. godine.

“Srećna, ali i iznenađena”

Gordana Ćirjanić je, nakon saznanja da će nagrada završiti u njenim rukama, rekla da je srećna, ali i iznenađena, jer joj je ova nagrada dva puta izmakla.
“U mojim prethodnim romanima postoji nešto što bi se zvalo ‘svetlo dno’. Mislim da toga u ovom romanu nema, sem u samom činu pisanja. Možda je to razlog što sam na roman ‘Ono što oduvek želiš’ i sama gledala drugačije nego na svoje prethodne romane”, kaže ona.
“Naime, imala sam izvesan problem sa njim, meni to nije svojstveno, ali ga ja nijednom nisam pročitala pošto je objavljen. Prema tome, on očigledno ima neku svoju, u mom intimnom svetu, specijalnu sudbinu”, objašnjava Ćirjanićeva.

“Bilo je pritisaka, ali je žiri radio profesionalno”

Predsednik ovogodišnjeg žirija, Vasa Pavković kaže da je i ove godine bilo pritisaka i pokušaja da se destabilizuje žiri, ali i sama NIN-ova nagrada.
Ipak, dodaje Pavković, žiri je svoj posao uradio demokratski i javno, dok će, prema njegovim rečima, odluka koja je doneta biti na proveri javnosti u narednom periodu.
“Ove godine je bilo pokušaja pritiska na žiri sa raznih strana, ali sama snaga NIN-ove nagrade je meni i mojim kolegama omogućila da taj pritisak ne osetimo. Oni koji nisu želeli da učestvuju u trci za NIN-ovu nagradu su kao trkači koji ne žele da provere svoje sposobnosti na nekoj trci, ali veruju da su prvaci Srbije, prvaci Balkana, možda čak i prvaci sveta, ali ne žele da se njihove knjige procenjuju”, ocenjuje on.
Prvi dobitnik NIN-ove nagrade bio je 1954. Godine Dobrica Ćosić, a dobio ju je za roman "Koreni".
Trostruki laureat bio je samo Oskar Davičo, dok su dvostruki bili Dobrica Ćosić i Živojin Pavlović.
Samo 1959. godine NIN-ovo priznanje za roman godine nije dodeljeno zbog, kako je tada rečeno, stimulisanja kvaliteta.
Ovogodišnja nagrada će svečano biti uručena 26. januara u Skupštini grada Beograda. Njen pokrovitelj je “Telekom Srbija”, a ona iznosi 5.000 evra u dinarskoj protivvrednosti
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

A tako sam navijao za Gorana Petrovića... :(
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Idemo u Evropu... Moramo i ženskim piscima (verovatno se kaže pisica) dodeljivati ravnopravno broj nagrada. :evil:
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Dreamer
Postovi: 414
Pridružio se: 12 Dec 2010, 22:17
Lokacija: između jave i sna

Re: Vesti

Post od Dreamer »

Ja sam navijala za Gorana Petrovića :cry: Zaboleše me prsti od držanja pesnica iiii ništa :cry: :cry: :cry:
‎''Ko nije plovio,ko nije brodio,ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio i kao da je upola živeo.''-Mika Antić
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Dobrica Ćosić predložen za Nobela

Izvor: Beta

Švedska akademija danas je formalno potvrdila da je primila predlog da pisac Dobrica Ćosić bude kandidovan za Nobelovu nagradu za književnost, rekao je profesor Svetislav Jarić iz Novog Sada.

arić, koji je i pokretač inicijative da Ćosić bude predložen za Nobelovu nagradu za književnost, rekao je agenciji Beta da je Udruženje književnika Srbije (UKS) glavni predlagač za tu kandidaturu, kao i da se među potpisnicima nalazi još 28 akademika, književnika, profesora filozofije, matematike.

"Među potpisnicima koji su podržali predlog o kandidaturi Dobrice Ćosića su književnici Matija Bećković, Rajko Petrov Nogo, Miroslav Egerić, predsednik Akademije Republike Srpske Rajko Kuzmanović i ugledne javne ličnosti kao što su Emir Kusturica, Siniša Kovačević, Jadranka Jovanović i drugi", rekao je Jarić.

Prema njegovim rečima, u ovom trenutku iza kandidature Dobrice Ćosića ne stoji Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), čije će Odeljenje za jezik i književnost podržati Ćosićevu kandidaturu ako uđe "u krug ozbiljnijih kandidata".

Predsednik Udruženja književnika Srbije Radomir Antić rekao je danas Beti da je to Udruženje sa zadovoljstvom podržalo predlog za kandidaturu Dobrice Ćosića jer je on "jedan od najznačajnijih srpskih pisaca".

Prema njegovim rečima, poslednji srpski pisac koji je bio predložen za kandidaturu za tu prestižnu nagradu bio je Milorad Pavić.

Komitet za Nobelovu nagradu za književnost će u aprilu 2011. godine odabrati 15 do 20 kandidata za tu nagradu, a u maju će izbor suziti na pet imena.

Tokom leta 18 članova Švedske akademije proučavaće celokupan rad nominovanih, a u septembru će biti održan niz sastanaka na kojima će članovi Akademije odlučivati o dobitniku koji će biti izabran u oktobru, većinom glasova.

Prema podacima Švedske akademije, svake godine ovoj uglednoj instituciji pristiže oko 350 predloga za kandidaturu.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

E, to bi bio presedan!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5505
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od Bibliotekar »

Ne brini, dragaj dušo moja - takvog presedana garantovano neće biti. Dogod su Ćosicevi protivkandidati takvi kontemporarni literarni divovi poput Florentina Smarandahea, Artjoma Suslova, Džeralda Mjurnejna ili pak Munira Mezijeda. :)

Uostalom, garantovano se može očekivati sledstveno toržestveno horsko glasanje literarno-političke opozicije, koja će preduzeti sve što je u njenoj moći kako bi otvorila oči Nobelovom komitetu za literaturu glede literarnog stvaralaštva našeg literarnog div-Dobrice. Preliminarne reakcije su već bile više no zanimljive:

http://www.abrasmedia.info/index.php/ku ... obela.html

Nije g. Ćosić bezrazložno bio ogorčen tom iznebuha prispelom kandidaturom. Znao je on i zna više no dobro da je literatura isuviše ozbiljna stvar, koja se zbog svoje važnosti ne sme prepustiti vrednovanju tamo neke kvazi-estetičarske skandinavske čaršije. Svojevremeno je to umalo dovelo do tragedije. Setimo se samo kada je diplomata i berlinski dopisnik državnoga pres-biroa, g. Miloš Crnjanski, sa revolverom u ruci vijao po stolnome Beogradu g. Stanislava Vinavera, e ne bi li neposredno odgovorio na kritičke mu opservacije glede njegovoga literarnog dela. Posle ih je kod „Tri šešira” mirio neprežaljeni chère maître južnoslavjanske poezije, nikada nagrađivani i srećom neopservirani Avgustin Tin Ujević.

Problem u vremenu sadašnjem je to što, nažalost, danas više nemamo Tina. :roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
...Prema njegovim rečima, u ovom trenutku iza kandidature Dobrice Ćosića ne stoji Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), čije će Odeljenje za jezik i književnost podržati Ćosićevu kandidaturu ako uđe "u krug ozbiljnijih kandidata"....
Iliti, prevedeno na srpski: Oće kaki, neće kaki :?:
 
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

...ako uđe "u krug ozbiljnijih kandidata"...
Jer to znači da je sad neozbiljan kandidat!? :shock:
Akademija ili treba da podrži predlog od prvog dana ili da ga odbaci. Jedna tako ozbiljna ustanova sebi ne sme da dozvoli improvizaciju.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

Goranu Petroviću "Laza Kostić"
Izvor: Tanjug

Književnu nagradu "Laza Kostić" dobio je Goran Petrović za roman "Ispod tavanice koja se ljuspa" u izdanju kompanije "Novosti", saopštio je predsednik žirija Nenad Šaponja novinarima na Novosadskom sajmu.
U najužem izboru za to priznanje, koje se dodeljuje za najbolje književno ostvarenje objavljeno između dva novosadska Salona knjiga, bile su i knjige "Ackva alta" Sanje Domazet i "Čovek koji je ubio Teslu" Gorana Skrobonje.
Nagrada će Petroviću biti uručena 24. februara na Novosadskom sajmu posle svečanog otvaranja 17. Međunarodnog salona knjiga, u okviru tradicionalne manifestacije "Dani Laze Kostića".
Žiri, u kojem su još Zoran Đerić i Đorđe Pisarev, odlučio je da nagrada Salona knjiga za izdavački poduhvat bude dodeljena za "Enciklopediju Novog Sada" Dušana Popova, delo u 30 tomova u izdanju Novosadskog kluba i izdavača koautora "Prometeja", "Dnevnika" i Gradske biblioteke.
Specijalnu nagradu Salona knjiga dobili su Matica srpska, SANU i Zavod za udžbenike za "Srpsku enciklopediju", čija je prva knjiga prvog toma izašla u drugoj polovini minule godine, a ovo priznanje je podsticaj izdavačima i autorima u nastavku njihovog rada na tom vrednom delu nacionalne kulture, rekao je Šaponja.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Sto miliona za otkup knjiga

Ministarstvo kulture raspisalo je konkurs za otkup publikacija objavljenih 2010. godine. Po prvi put je raspisan i konkurs za otkup ponovljenih izdanja objavljenih 2009. i 2010. godine. Za otkup publikacija namenjenih mreži javnih biblioteka u Srbiji Ministarstvo kulture namenilo je 100 miliona dinara.

U februaru su objavljeni i konkursi za prevođenje reprezentativnih dela srpske književnosti u inostranstvu, za sufinansiranje izdavanja prvih izdanja kapitalnih dela koja se objavljuju na srpskom jeziku u oblasti kulture, a po prvi put se raspisuje i konkurs za sufinansiranje izdavanja prvih izdanja vrednih dela iz oblasti domaće i prevodne književnosti u 2011. godini.
Predstavnici Ministarstva kulture i članovi konkursnih komisija u oblasti književnog stavaralaštva i izdavaštva, kao i direktori matičnih biblioteka Republike Srbije su na osnovu izvršene evaluacije sprovedenih konkursa prethodnih godina poboljšali konkursne procedure.
U Godini knjige i jezika pored navedenih konkursa Ministarstvo kulture je završilo i konkurs za književne manifestacije, kao i konkurs za sufinansiranje periodičnih publikacija iz oblasti umetnosti i kulture za koje je izdvojeno 20 miliona dinara.

Blic
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Živorad Nedeljković dobitnik Disove nagrade

Dobitnik "Disove nagrade" za 2011. godinu je pesnik Živorad Nedeljković iz Čačka, saopštio je danas žiri na početku 48. poetske svetkovine "Disovo proleće". "Doprinos Nedeljkovića srpskom pesništvu ogleda se, pre svega, u umešnosti s kojom oslikava svet malih stvari i tako ga spasava od potonuća u prolazno i nevažno", rekao je u obrazloženju predsednik žirija Saša Radojčić.

Njegova poezija se uspostavlja i kao otklon od preovlađujućih katastrofičnih i kataklizmičkih vizija savremenosti. Ona nalazi vrednost u stvarima i pojavama preko kojih olako prelazimo u svetu kojim dominiraju imperativi brzine i ciljne racionalnosti, navodi žiri u kome bili i Radmila Lazić, Dragan Hamović, Dragan Bošković i Aleksandar Laković.

"Nedeljković je bez patetike, preciznim, a u isti mah slikovitim govorom, ispevao pohvalu onim aspektima sveta koji obično ostaju izvan velikih zahvata istorije i velikih reči kojima se ti zahtevi naknadno opravdavaju. To ga čini jednim od najznačajnijih glasova savremenog srpskog pesništva", naveo je Radojičić.

Pesnik Nedeljković (Kraljevo,1959), od 2002. godine radi kao urednik u izdavačkoj delatnosti Narodne biblioteke "Stefan Prvovenčani" u Kraljevu. Do sada je objavio knjige pesama "Pogrešna prognoza", "Majka", "Tutin i jos pedeset pesama", "Jezik uveliko", "Tačni stihovi", "Susti poslovi", "Negde blizu", "Drugi neko" i "Ovaj svet".

Za zbirku "Tačni stihovi" dobio je "Zmajevu nagradu" Matice Srpske i Nagradu "Branko Miljković, a nagradu "Đura Jakšić" za knjigu "Negde blizu", dok je za knjigu "Ovaj svet" dobio nagradu "Meša Selimović". Pesme su mu prevođene na engleski i poljski jezik.

"Disovo proleće" se završava 27. maja, kada će laureatu biti uručena "Disova nagrada". Nagrada nosi ime po velikom i, povremeno osporavanom pesniku Vladislavu Petkoviću Disu, koji je rođen 10. februara 1880 godine u Zablaću kod Čačka.

Prvi svetski rat proveo je na mestu ratnog dopisnika Braničevskog odreda, preživeo je povlačenje srpske vojske preko Albanije, a zatim odlazi u Pariz 1916. godine, odakle se, zbog bolesti, naredne godine vraća na ostrvo Krf. Međutim, nemačka podmornica je, 18. maja izjutra 1917. godine, torpedovala parobrod "Italija", koji je potonuo na dno Jonskog mora i sa sobom odneo i velikog srpskog pesnika.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Dr Miodrag Lovrić predložen za Nobelovu nagradu za mir

UJEDINIO NACIJE U NAUČNOM PROJEKTU

Dr Miodrag Lovrić, profesor statistike na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu, kandidovan je za Nobelovu nagradu za mir i biće jedini Srbin koji se nakon nekoliko decenija našao na listi potencijalnih dobitnika. Lovrić je za prestižnu nagradu predložen zbog kapitalnog projekta „Međunarodna enciklopedija statističkih nauka”.

Predsednik Republike Srpske, šest ministarstava RS, zatim predsednik predsedništva BiH, jedan rektor iz Srbije i univerzitetski profesor iz Španije kandidovali su prof. dr Miodraga Lovrića za Nobelovu nagradu za mir. Prema pravilima Nobelovog komiteta iz Osla imena predlagača se ne saopštavaju.
Inače, Lovrić je redovni profesor statistike na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu i sa još dvoje svojih saradnika, profesorom Jasminom Komićem iz BiH i Ksenijom Dumičić iz Hrvatske, autor je Međunarodne enciklopedije statističkih nauka, zbog koje je i predložen za najprestižniju svetku nagradu. Na izradi ovog jedinstvenog naučnog projekta, koja je trajala pet godina, okupljeno je 619 naučnika iz 105 zemalja sa svih šest kontinenata, među kojima i 30 predsednika statističkih društava i četiri nobelovca. Takođe, njegovu Enciklopediju podržali su i poslali svoje radove skoro svi najpoznatiji svetski statističari, ekonometričari, ekonomisti, filozofi i psiholozi.
U obrazloženju kandidature navedeno je da „niko dosad nije uspeo da ujedini toliko zemalja i naučnika u jednom projektu”, što je i prvi i najvažniji kriterijum za nagradu, za koju se ove godine bori 180 kandidata i 80 institucija.
- Enciklopedija, u stvari, širi bratstvo među narodima čitavog sveta, sa svih šest kontinenata, bez obzira na njihovu veru, naciju, kulturu i ekonomski status. Pošto ne postoji Nobelova nagrada za statistiku ili matematiku, odlučeno je da se projekat svrsta u kategoriju za mir, objašnjava profesor Lovrić i dodaje da je njegova prvobitna ideja bila izrada statističkog rečnika, u kojoj bi učestvovali profesori iz bivših jugoslovenskih republika. Kasnije je projekat proširen i prerastao u svetsku enciklopediju, koja je štampana u Berlinu i Njujorku, čiji je izdavač „Springer - Verlag”. Pre ove Enciklopedije, najveći međunarodni naučni projekat u istoriji okupio je autore iz 102 zemlje, a najveći međunarodni projekat iz statistike iz 30 zemalja.
Lovrić napominje da nije imao nikakvu finansijsku podršku zvaničnih institucija u Srbiji, a na njegove mejlove niko od zvaničnika nije odgovarao.
Izdavanje enciklopedije na engleskom jeziku na 3.000 strana, u „tri toma i šest kilograma”, kojom je obuhvaćeno 90 odsto svetske populacije, pomogla je Vlada Republike Srpske, a objavljena je krajem decembra prošle godine.
Deo radova objavljenih u Enciklopediji može se od 4. februara besplatno preuzeti sa interneta, a kompletno štampano izdanje košta 800 evra.
- Prevashodni cilj bio je da se poboljša nastava statistike, najpre u Srbiji, gde u poslednjih devet godina nemamo nijednog studenta na postdiplomskim studijama iz statistike. Nekada smo bili rasadnik talenata i iz bivših republika dolazili su u Srbiju da studiraju ekonomiju. Dakle, moja ideja bila je da napravim nešto što bi privuklo studente ka ovom predmetu, objašnjava Lovrić.
Krenulo se od toga da u njenoj izradi učestvuju najeminentniji znanci iz ove oblasti sa prostora bivše Jugoslavije, ali se projekat širio pristupanjem brojnih stručnjaka iz celog sveta. Kuriozitet, koji posebno karakteriše predlog za Nobelovu nagradu, jeste činjenica da su sa prostora Balkana predloženi Srbin, Hrvatica i Bošnjak, odnosno pripadnici tri konfesije.
„Niko u istoriji nikada nije uspeo da ujedini kao braću nacije na ovoj planeti, pod okriljem jedne pacifističke i naučne ideje, kao što je to pošlo za rukom Lovriću, Komiću i Dumičićevoj”, navedeno je u obrazloženju kandidature.
Inače, pre Lovrića, jedini državnik sa ovih prostora koji je bio zvanični kandidat za Nobela je Josip Broz Tito. Tito je kandidovan 1973, ali je nagradu dobio Henri Kisindžer.
I Vesna Pešić je 1997. bila kandidat za ovu nagradu, a predlog je podneo Međunarodni biro za mir iz Ženeve. Ove godine, za Nobelovu nagradu za književnost pominje se i Dobrica Ćosić, a poslednji kandidovani srpski pisac pre njega bio je Milorad Pavić.

Biografija

Miodrag Lovrić rođen je u Kovinu, ali je živeo u Beogradu i radio na beogradskom Univerzitetu, gde je i odbranio magistarski rad i doktorsku disertaciju iz oblasti statističkih nauka.
Bio je predavač na Novom Zelandu, u Južnoj Australiji, a održao je i niz predavanja na univerzitetu u Kuala Lumpuru u Maleziji. Od pre tri godine, živi i radi u Kragujevcu.
Dizajnirao je softver za Beogradsku berzu, za ministarstva trgovine i finansija, sistem za praćenje kriminala za MUP, za kompaniju „Data” u Oklandu, za „Tojotu”, kao i za bivšu predsednicu novozelandske vlade Helen Klark. Dizajnirao je i statističke softvere koji se koriste na više od 30 fakulteta u Srbiji, Makedoniji i Republici Srpskoj.
Prošle godine izabran je za člana najstarijeg statističkog društva na svetu Kraljevskog statističkog društva u Londonu.

Mišljenja svetskih naučnika o Enciklopediji
Suštinski izvor znanja

Prof. dr Džoel Hilbe, američki ambasador u NASA: „Enciklopedija će se koristiti u vekovima koji su pred nama. Naravno, ja to neću doživeti, ali stavljam novac na to, za moje daleke potomke”.
Nils Tomas, glavni editor za statistiku u Evropi za izdavačku kuću „Aksel Springer”: „Niko do sada nije uspeo da ujedini toliko zemalja na jednom projektu i verovatno da to niko neće uspeti u budućnosti”.
Madan Lal Puri, profesor Univerziteta Indijane USA, rangiran kao prvi najuticajniji svetski statističar 1997. godine: „Ovo je Miodragov kraljevski dijamant. Statističari u svetu će mu zauvek biti zahvalni”.
Rajko Kuzmanović, predsednik Akademije nauka Republike Srpske: „ Enciklopedija predstavlja suštinski izvor znanja za sve narode i biće uticajna u mnogim godinama koje dolaze. Barem u našem regionu vreme u statistici će se jednoga dana deliti na dva razdoblja: na vreme pre i posle Enciklopedije”.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kraljevo dobilo prvi “Knjigomat”

Izvor: Tanjug

Neobični „Knjigomat“, vitrina iz koje građani mogu da odnose knjige bez ikakve evidencije, ali i da ostavljaju svoje, postavljen je 20. aprila ispred Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“ u Kraljevu.

Slika

"Knjigomat" magazina "Time" u Njujorku„Biće to i svojevrsni ispit za naše sugrađane, jer na ovu ideju mnogi su reagovali komentarom da će ’Knjigomat’ vrlo brzo ostati prazan. Ipak, ja sam uverena da neće biti tako i da će građani donositi knjige bar toliko koliko ih budu uzimali“, rekla je direktorka biblioteke Dragana Tipsarević na otvaranju nesvakidašnjeg „automata“. Ona očekuje da će ovo postati i mesto susretanja i druženja ljubitelja knjige.

Portparol kraljevačke biblioteke Miloš Milišić kazao je da se u blizini biblioteke nalazi više desetina bankomata, kafemata i ledomata, a da nijedan „Knjigomat“ ne postoji od Kraljeva do Beča.

Povodom Svetskog dana knjige, koji se obeležava 23. aprila, na dečjem i pozajmnom odeljenju biblioteke, knjige su preporučivali poznati Kraljevčani, lekari, pisci i sportisti, a u holu je otvorena izložba fotografija o posledicama zemljotresa u Kraljevu, sanaciji biblioteke i donatorskim programima.

U večernjem delu programa besedu će održati akademik Matija Bećković.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Dušku Novakoviću nagrada „Desanka Maksimović”

Duško Novaković je 17. dobitnik nagrade „Desanka Maksimović” za celokupno pesničko delo.

Žiri, u kome su pored predsednice članovi bili Danica Vukićević, Gojko Božović, Dajan Ilić i Predrag Petrović, obrazložio je da Novakovića nagrađuje zbog „njegovog impresivnog i jedinstvenog pesničkog opusa koji odlikuje vitalistički i kosmopolitski duh i za intenzivno i žestoko, kritičko i beskompromisno, pevanje koje vraća veru u poeziju”.

Predsednica žirija Radmila Lazić kaže da već nekoliko decenija poezija Novakovića se nalazi u vrhu srpskog pesništva, predstavljajući njen stalni nemir i nemirenje, duh pobune i otpora protiv bešćutnosti i zaborava. (Tanjug, Mondo)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti

Post od Palma »

Ivo Andrić potvrdio da je Srbin

Ekskluzivno: Pronađena dokumenta u kojima se naš nobelovac nedvosmisleno izjasnio kao Srbin. Čvrsto stajao na braniku svoje biografije, štiteći je od upada „dokonih“

NAJČEŠĆE vođene vanknjiževnim razlozima, rasprave i polemike, koje se s vremena na vreme obnavljaju na temu „čiji je Andrić“, odnosno kojoj književnosti pripada, najnovijim istraživanjima Žanete Đukić-Perišić, savetnice u Zadužbini Ive Andrića, dobijaju novu dimenziju. Naime, prilikom izučavanja građe iz Andrićevog života i stvaralaštva za doktorsku disertaciju, Žaneta Đukić-Perišić naišla je na dva važna dokumenta - Andrićevu ličnu kartu i vojnu knjižicu - koji svedoče o njegovom nacionalnom opredeljenju. „Večernje novosti“ ekskluzivno objavljuju faksimile ovih dokumenata koji su, sticajem okolnosti, bili zaboravljeni i van domašaja javnosti u Spomen-muzeju Ive Andrića.

U ličnoj karti izdatoj 15. juna 1951. godine u Beogradu, u rubriku „narodnost“ književni velikan je upisao „srpska“. Mesec dana kasnije, 19. jula, u vojnoj knjižici za „narodnost“ uneo je - „Srbin“. Nešto docnije, godine 1955, što je već poznato, prilikom ulaska u Komunističku partiju, u evidentni list Andrić je svojom rukom na mesto za nacionalnost napisao „srpska“. Isto stoji i u venčanom listu iz septembra 1958. kada se u opštini Stari grad venčao sa Milicom Babić, slikarkom i pozorišnom kostimografkinjom, koja je bila njegova dugogodišnja postojana i nežna ljubav.

Mnogo pre toga, još 1919. godine, u jednom pismu Andrić je zapisao: „Ja nemam žive duše i ja moram u Beograd“. I upravo od te godine počinje njegova neraskidiva veza sa gradom u kojem je proveo najveći deo svog života, sazreo kao intelektualac, napisao najveći deo svog opusa i doživeo punu profesionalnu afirmaciju.

- Beograd ga je prihvatio široko raširenih ruku: bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala celog života - kaže za „Novosti“ Žaneta Đukić-Perišić. - Tokom dugog niza godina, Andrić postaje integralni deo srpskog kulturnog prostora: postaje član Srpske akademije nauka, član i autor Srpske književne zadruge, predsednik Udruženja književnika Srbije i drugih nacionalnih institucija, a sebe, očigledno, vidi i doživljava kao pripadnika srpske nacije.

Pokušavajući da utvrdi koliko su događaji iz života velikog pisca uticali na njegovo stvaralaštvo, sagovornica je došla do veoma zanimljivih poređenja, uprkos tome što je Andrić bio izuzetno zatvoren čovek, zakopčan do grla.

- Iako je, kako je sam govorio, kod njega sve bilo obično, da običnije ne može biti, iako nije interesantan za javnost i biografiju jer ne ide kao Hemingvej u lov na lavove, ne pravi boemske skandale, ne daje senzacionalne izjave, Andrićeva biografija bila je neobično zanimljiva i puna preokreta. To je reprezentativna biografija intelektualca koji je stasavao u jedno istorijski važno i burno vreme ratova, prevrata i lomova, padanja imperije i stvaranja država, rađanja misaonih sistema i ideologija, duhovnih preokupacija i književnih orijentacija. Često je citirao Getea koji kaže da je umetnikovo da stvara a ne da govori o sebi, i toga se, u glavnom, i pridržavao. Čuvao je svoj privatni prostor, ne govoreći nikada o svom ličnom životu.

Kao čitalac, međutim, napominje sagovornica, Andrić se ponašao sasvim suprotno: intelektualna i ljudska radoznalost često su ga vodile u tuđu privatnost i on se nije ustručavao da zaviri u tuđu intimu iznesenu u dnevnicima ili pismima, od Getea do Dragojla Dudića. Iako na jednom mestu kaže da je nedozvoljeno i nemoralno objavljivati tuđa pisma ili dnevnike, ako ih pisac nije namenio javnosti, i da bi sva pisma trebalo da umru sa ljudima koji su ih pisali, Andrić se u gotovo svim svojim esejima o velikim stvaraocima upravo oslanjao na biografske podatke iz njihovih života.

- Andrić se štedro oslanjao na podatke iz njihovih životopisa: njihova ličnost, sklop privatnih, istorijskih i društvenih okolnosti koje su ih formirale, zanimale su ga bar koliko i njihova dela. Sam je, međutim, čvrsto stajao na braniku svoje biografije i privatnosti, čuvajući je i štiteći je od upada „dokonih“ ili „nesposobnih“ istraživača. Često je govorio o svom stidu pred javnošću, o nelagodnosti koju oseća kada je izložen „svetlostima pozornice“. „Mene je često sramota kad mi se ime pominje u novinama“, kaže jednom vajkajući se. Biti anoniman, biti u senci, skrajnut s magistralnih, često i opasnih životnih puteva, kao da je bio njegov san još iz mladosti. Često je govorio kako mu je žao što nije pisao pod pseudonimom, jer bi tako bio slobodniji.

Međutim, upravo što je bio takav, za one koji idu njegovim tragovima predstavlja veliki izazov i može biti junak izuzetno uzbudljive književne biografije.

LIČNA KARTA

U ličnoj karti Ive Andrića je navedeno:
Ime oca - Antonije
Datum i godina rođenja - 10.10.1892.
Mesto rođenja - Travnik, Bosna
Zanimanje - književnik
Narodnost - Srpska
Mesto stanovanja - Prizrenska 9
Bračno stanje - neoženjen

DISKRETNA PISMA

Posle smrti prvog muža, Nenada Jovanovića, Milica Babić se udala za Andrića. Vrlo su zanimljiva Andrićeva pisma Milici tokom godina njene žalosti: oslovljavajući je sa „dragi prijatelju“, obraćajući joj se sa „vi“, Andrić, mestimično, u trećem licu, misleći naravno na samu Milicu, piše o njoj kao o nekakvoj „Ubavki“, bez koje mu je pusto i teško. Strogo vodeći računa o građanskom protokolu, čak i u ličnim pismima, on se drži forme.

- Tek u pismima koje joj piše kao muž, oslovljava je kao „Lepo“, „draga Lepo“. Ali, u svom dnevniku sa puta po Kini, pišući podsetnik za kupovinu poklona kojima će obradovati svoje bližnje i prijatelje, Andrić ne navodi Miličino ime, već piše da će za „Lepu“ kupiti četkicu od zečijeg repa sa drškom od bambusa, tuš za crtanje, lepezu... Bilo je to vreme kada je Milica još udata žena, pa ni u tako privatnom pismu kao što je dnevnik, Andrić ne odaje identitet svoje ljubavi - kaže Žaneta Đukić-
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kusturici nagrada Zadužbine "Branko Ćopić"

BEOGRAD - Režiser i pisac Emir Kusturica dobitnik je književne nagrade Zadužbine "Branko Ćopić" za najbolje prozno ostvarenje u protekloj godini za delo "Smrt je neprovjerena glasina", saopšteno je danas iz Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).

Nagrada je Kusturici dodeljena zbog značajnog doprinosa „bogatoj tradiciji srpske memoarske literature od vremena Simeona Piščevića i prote Mateje do memoarskih zapisa Miloša Crnjanskog i Ive Andrića“.
"Kao i njegovi veliki prethodnici, i Kusturica je imao izuzetno zanimljiv životni put širokog raspona, a u ovom memoarskom delu dao je autentičnu sliku svojih sarajevskih dana, kao i sopstvenog prebivanja i putovanja širom Evrope i Amerike", navodi se u saopštenju.
Žiri je dodao i da je tim delom Kusturica "dokazao da je i u naše vreme moguće voleti svoju zemlju i steći svetsku slavu".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost