Misli o pozorištu

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Misli o pozorištu

Post od branko »

Viljem Šekspir

Pa ceo svet je pozornica
gde ljudi svi i žene glume;
Svak se pojavi tu i ode; i odglumi
U svom životu mnoge uloge
Kroz sedam činova: prvo kao dete
Što plače i guče dadilji u krilu;
Potom, k'o đačić plačljiv, što sa torbom,
Svetla jutarnja lica, puzeći k'o puž,
Nerado školi ide; pa k'o ljubavnik
Što uzdiše k'o odžak, uz baladu tužnu
O veđi svoje drage; pa k'o vojnik
Što pun čudnih psovki, s bradom kao panter,
Na čast ljubomoran i na svađu brz,
Mehurić slave traži ispred same
Čeljusti topa; pa k'o pupav sudac,
Stomaka punog masnih petlova,
Što oštra oka, a propisne brade,
Pun otrcanih primera i sentenca,
Ulogu svoju igra. U doba šesto
U papučama je lutak presamićen
S naočarima na nosu, s kesom uza se,
Na listovima mu smršalim landaraju
Bestraga široke čakšire, a glas
Nekada muški, a sad piska dečja
Pijuče i zviždi. A poslednji čin,
K'o konac te čudne istorije burne,
Drugo je detinjstvo, sušti zaborav:
Bez zuba, bez vida, bez ukusa, bez ičeg.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Misli o pozorištu

Post od Palma »

U pozorištu se uvek dešavaju čuda! Tamo su pronašli utočište svi proterani snovi, sve neuzvraćene ljubavi, sve dobre tajne. To je pravo mesto u kome i ti, kad ne znaš šta ćeš sam sa sobom ili nekom svojom tugom, možeš da pronađeš odgovor ili utehu.
(Danijel Sič, glumac)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Misli o pozorištu

Post od Palma »

Pozorište je jedan od najgenioznijih čovekovih kompromisa sa samim sobom. U njemu on izvodi i zabavlja druge, pravi se važan i zabavlja sebe, a opet ono je jedan od najmoćnijih instrumenata za istraživanje i pokušaj da shvati samoga sebe, svet u kome živi, i svoje mesto u tome svetu. Pozorište može da bude kontroverzno ili da potvrduje, subverzivno ili konzervativno, da zabavlja ili prosvetljuje: ako mu se hoće, može da bude sve to, i više. Može da zaseni i oko i uho, i drži publiku kao prikovanu. Sto je još važnije, u stvaranju te naročite atmosfere ono je u stanju da izazove duboke, podsvesne emocije, i da otelotvori one energije i snage u ljudskom umu koje i pojedince i društvo dovode u velika iskušenja. Verovatno je zbog toga, tokom čitave istorije, bilo toliko pokušaja da se pozorište ukroti ili stavi van zakona. A to što su oni uvek propadali znači da je pozorište nešto što je ljudima potrebno. (Ronald Harwood)
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Misli o pozorištu

Post od Palma »

U buđavoj utrobi pozorišta

U buđavoj utrobi pozorišta, iznad scene. Onoj utrobi odakle dolaze sve čestice prašine koje kolaju kroz kup svetlosti reflektora, odakle se širi miris lako prepoznatljiv stalnim posetiocima. Onoj utrobi koja je kuća i život dobrim miševima teatra - nosačima sreće, tamo gde se nalazi poneki stari kostim ili platno, nagriženi zubom vremena, obavijeni paučinom i posuti mišetnjacima tamo se nalazi dobri duh svakoga ko je ikada stao na scenu sa namerom da ode u bolji svet.
To nije licemerstvo.
To nije kukavičluk i bežanje od stvarnog sveta. To je potreba koja se ne rađa u svakom od nas.
Onde u masi duhova, zbijenih, dodavanih u dugoj istoriji kazališta, svi su dodirnuti božanskom rukom koja ostavlja seme koje će se kasnije razviti u potrebu. Kad se jednom oseti teški vonj, kad se jedniom zaškilji kroz oči dok reflektori znoje lica i skidaju šminku, kad se jednom otvorenog srca zaigra i otputuje u svet koji je tako daleko i tako blizu, duh - deo duše, mali ali značajan odlazi tamo. Tada se ostaje zauvek. Probijanje zida na proscenijumu, granice sa publikom je neizostavno i lako. Glas ga lomi. Odlazi i ispunjava parter, balkon, redove i duše posmatrača. Obrazuje im um i srce, dok zbunjeni gledaju kako glumci stopalima ne dodiruju tlo, srcem nisu prisutna realnosti i pogledima zadiru kroz zidove.
Zasto?
Šminka, kostim, kolege i tekst su samo piste da bi poleteo i prizvao svoj duh mora to da se zaželi, mora dobro da se nada i voli. Tada duh proždire telo i ono ne zna za sopstveno postojanje. Pune se pluća mirisom iz utrobe, zaslepljuju se oči, koje se na tren i zatvaraju. Taj tren je prelaz, taj tren je polet. Put do aplauza, osmeha ili zlatne maske. Jednostavno: svaki duh traži svoje telo da mu podari energiju.

Uros97's blog
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Misli o pozorištu

Post od branko »

Посетилац позоришта не долази да би разумео драму, већ да би је доживео. Ако би нам био потребан тест позоришног реаговања, њега не бисмо процењивали по анализама, већ по задовољству.

Највећи тренуци позоришне активности догађају се када се ниједан од саставних елемената - драма, глумци, редитељи, сценски ефекти, зграда - не надмећу око првенства, или када су натерали једни друге у равнотежу.

Роналд Харвуд
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju