Milivoje Mlađenović - Crvenkapa

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Milivoje Mlađenović - Crvenkapa

Post od branko »

Milivoje Mlađenović

CRVENKAPA


LICA:
CRVENKAPA
ZEC
VUK
LOVAC
BAKA

CRVENKAPA:
Šumarak. Onde vita jela, ovde zelen bor. Tamo nekakvo kiselo drvo, javor, pa žbun. U daljini lavež pasa, zavija vuk, štekće lisica, brunda medved, ptice se dozivaju... Potom se sve pretopi u muziku.
SONG:
Ovo je čudna nestvarna šuma, mnogi su u njoj skrenuli s uma. To nema nigde na planeti – plašljivi zec lovcu preti! Il’ zamislite takvu bruku: baba smrsila konce opakom vuku! I usred takve šume Crvenkapa šeta, sama sobom obuzeta.
ZEC:
(Utrči iz gledališta.)
Stoj! Luke uvis! Da nije ovuda mozda plotlcao lovac? U ledu, u ledu. Idemo
dalje... A gde si klenula, mala moja?
CRVENKAPA:
Kod bake.
ZEC:
A, da, da. Kotarica, kolacići, sumski med. Bakino mezimce. Znamo pricu. Samo – pazi!
CRVENKAPA:
Naravno, naravno.
ZEC:
Nista tu nema nalavno, dlaga moja. vuk je opak i naopak. Goli od lovca!
CRVENKAPA:
Čuvaću se, paziću se, nisam mala.
ZEC:
Jesi, mala si, ne pazis, a on ne pleza ni od cega...
CRVENKAPA:
Neću skrenuti s puta. Neću brati ljubičice. Neću zevati. Neću zijati.
ZEC:
Sto se odmah ljutis. Ni levo ni desno...
CRVENKAPA:
Samo pravo. Znam. Neću odgovarati na zapitkivanja nepoznatih...
ZEC:
Nemoj da se ljutis, kazao sam to tebi sasvim prijateljski.
CRVENKAPA:
Dosta mi je i prijatelja i neprijatelja. Do viđenja!
ZEC:
Sto si neka! Ej, nikad te nisam pitao: zasto tebe zovu Clvenkapa?
CRVENKAPA:
A zašto ti imaš dugačke uši?
ZEC:
Izvini, mislim...
CRVENKAPA:
Idi u peršun!
ZEC:
I sta se ja uopste s tobom ovde zamlaćujem. Bolje da plonađem onog lovca... onog zlikovca.
CRVENKAPA:
(Na ivici šume, sama, tužna, uplakana.)
Kako je jadna moja sudbina. Sama samcita kroz ovu šumu, kroz ovo grozno
žbunje i šiblje da se provlačim. Za čije babe zdravlje nogu da uganem, žulj na
peti da dobijem, da se na trn ubodem, da me sova svojom hukom plaši. Hajde,
recite mi vi: Ima li to smisla? Ima li šuma smisla kad u njoj puteva nema? Kad se
u šumi nađeš, zaboraviš šta ti je levo a šta desno, šta gore a šta dole, šta ima
ispod a šta iznad. Kako sad da pronađem bakinu kuću?
Kuda da krenem?
Kuda da se denem?
U bespuću ovom zar da svenem?
Od straha sad se ježim,
da ostanem il da bežim?
Da poslušah majčine reči,
nevolja je mogla da se spreči.
Kako je ono govorila majka: drugo drvo javorovo, pa desno prema krivom jasenu,
pokraj žbuna šimširova, prođeš tik uz divlju muškatlu, pa zapucaš levo od
nagorelog gloga. Ne, ne ide se tako. Ideš: prvo drvo jasenovo, treći kukurek iza
lešnikovog grma. Ne, sve sam pomešala...
ZEC:
I ja sam sve pomesao. Pivo od kupusa... vino od sargarepe... Ne ide... A lovca nema pa nema!
CRVENKAPA:
Opet onaj dosadni zec.
ZEC:
Nemoj tako da govoris. Prijatelji ne mogu biti dosadni. Prijatelj ce ti uvek pomoci.
CRVENKAPA:
Onda ne pričaj, nego pomaži. Je l vidiš vučje tragove?
ZEC:
VUK: u tlagovima...to nije opasno.
CRVENKAPA:
Ali može da bude.
ZEC:
Nalavno.
CRVENKAPA:
Kako se spasti od te gadne napasti? Da bežim, da se sakrijem? Čuješ li ga, dolazi!
ZEC:
Ja cu te spasti. Ne boj se!
CRVENKAPA:
Ti ćeš me spasiti. Zec mi je neka odbrana. Ti si uobrazio da si neka sila!
ZEC:
Nemoj da potcenjujes dluge. Ja mozda nisam jak, ali sam stlasno...
CRVENKAPA:
Brz da pobegneš, da zdimiš kad naiđe opasnost.
ZEC:
Nije lepo da me plekidas. Nesto sam smislio vesto.
CRVENKAPA:
E, pa da čujemo.
ZEC:
Ti ces se preobuci u Deda Mlaza. Sad je vleme deda mlazeva. Puna ih je suma. Nece posumnjati. Za to vleme ja cu ga zagovalati i zavitlavati.
CRVENKAPA:
A gde da se presvučem, gde?
ZEC:
Blze, dolazi!
CRVENKAPA:
Kuda ću? Levo, desno? Gore, dole?
ZEC:
Snađi se.
(Crvenkapa se sakrije u gledalište.)
VUK:
Tužno je biti vuk celoga veka,
gde god se pojavim uvek cika i dreka.
Zato poželim da budem ovca ili zeka,
al ne vredi, nema mi leka,
biografija moja puna je fleka!
Jaooo, auuu, što me boli zub! Auuu, što me bolu leđa!
ZEC:
Tupan. Ne kaze se bolu, već bole leđa. Vuk ne zna jezicka plavila.
VUK:
Vidi ga! Jedan zec s govornom manom uči vuka gramatiki! Pa šta ako ne znam pravila! Ja sam opet vuk, strah i trepet. Bog i batina, surov, okrutan, zao. Jao, što me boli zub!
ZEC:
Sto je glup ovaj vuk, takvih u prici nema.
VUK:
Ko to opet ometa mene? Koja je to sila što hoće od mene da napravi budalu?
ZEC:
Ja sam. Glavom i usima.
VUK:
Zec. Zec! Ti mora da si jeo bunike ili si pijan. Ali imaš sreće. Ne volim zečeve.
ZEC:
Ni ja ne volim vukove. Pogotovo kad su santavi, olinjali i klezubi.
VUK:
Znači, ti vređaš. Ti se usuđuješ, drzniče. Čekaj samo ti dugouhi... (Zec pobegne. Pojavljuje se Crvenkapa u odeći Deda Mraza.)
CRVENKAPA:
De, de, kud si navalio, junačino!
VUK:
Šta to čujem. Kao da je glas one Crvenkapice, one poslastice vučje, one puslice medene. Ali to nije moguće! Sad je pola dva, a ona obično prolazi ovom šumom u dva i pet su devet. Dakle, u deset sati.
CRVENKAPA:
Kako je pametna ova sura vučina! Tako lepo sabira. Slušaj, imaš četiri jagnjeta, ja ti uzmem dva, koliko ti ostane?
VUK:
Ostane mi samo vuna. Sve pojedem. Kao što ću i onu Crvenkapu. Samo da se pojavi. Ali ona kao da je tu. Osećam prosto njen miris.
CRVENKAPA:
Ona danas neće doći. Čeka Deda Mraza, to jest mene.
VUK:
Deda Mraza. Ti si pravi Deda Mraz? Otkad nisam pojeo, ovaj, video nijednog Deda Mraza. Samo, nešto si mi, Deda Mraze, sićušan, pa bledunjav, pa otrcan, a?
CRVENKAPA:
Šta ćeš, prijatelju, teška vremena.
VUK:
Jesu, jesu, teška su vremena. Zato mene leđa bolu.
CRVENKAPA:
Ne kaže se bolu, već bole.
VUK:
Svejedno. Mene ipak steže kostobolja, zubobolja. Nepokretan sam. Stalno se dosađujem, izležavam. Onda pojurim za Crvenkapom, pa ne mogu da dišem, tu me stegne nešto.
CRVENKAPA:
Nisi ti, Vuče, onaj pravi vuk iz priče.
VUK:
Pa nisi mi ni ti više neka nada. Gde su ti sanke, gde jeleni brzonogi, gde irvasi, zvončići?
CRVENKAPA:
Prodao, prijatelju, na licitaciji. Da kupim deci poklončiće. Da ih ni ove godine ne izneverim.
VUK:
I samo tu bednu korpicu imaš? To ti je sve što imaš? Vidi, vidi, ista je kao u one male što ne pazi kuda gazi... Čekaj malo. Da nisi ti usput opljačkao Crvenkapu? Da nisi ti razbojnik, neki probisvet, lopov, belosvetska skitnica?
CRVENKAPA:
Ti si, Vuče, pobudalio. Ja sam Deda Mraz. Ej, osvesti se. Deda Mraz i osim mene nema drugoga!
VUK:
Nisi ti nikakav Deda Mraz. Ti si pljačkaš!
CRVENKAPA:
Ja sam Deda Mraz. Je l tako, deco?
VUK:
Nisi! Deda Mraz nema piskav glas. Osim toga, Deda Mraz nema šta da vršlja u priči o Crvenkapi. Čekaj ti samo. Uhvatiću te ja.
CRVENKAPA:
Priđi samo ako smeš! Kad te mlatnem ovom korpom...
VUK:
Mnogo si mi jak, znaš.
CRVENKAPA:
Ajde, ajde. Samo me dodirni ako smeš. Deda Mraz je pod zaštitom
VUK:
I ja sam pod zaštitom!
CRVENKAPA:
Vidi koliko nas ima. Svi su na mojoj strani. A sad će i lovac.
VUK:
Znaš da nisam trenutna moda, već zlo koje vekovima hoda.
CRVENKAPA:
Možda je to bilo nekad, pre, a sad vidim da šantaš, bre.
VUK:
Namera je moja dugoročna da ostanem zver krvoločna.
CRVENKAPA:
Ti si običan hvalisavko
i tupavko, i trapavko, i musavko
VUK:
Mnogo sam, mnogo gladan,
a kad sam gladan, mnogo sam gadan.
CRVENKAPA:
O, jadan si mi jadan,
dobićeš obrok, samo ladan.
VUK:
Ovo da trpim više neću,
pocepaću te kao masnu vreću!
(U prepirci i džaveljanju vuk svuče ogrtač i bradu Crvenkapi.)
Gle! Gle! Gle! Lepo iznenađenje. E, lepo. Baš je to lepo. I to mi je jedna
Crvenkapa. I to mi je vladanje jedne lepo vaspitane devojčice. I to mi je
prerušavanje. Sram te bilo! Igraš se mojim strpljenjem. Obmanjuješ nas sve. I
mene i decu. Vidi koliko nas je. Šta je trebalo da činiš? Kakav je tvoj zadatak?
Trebalo je lepo da izađeš ovde na stazu. Da sačekaš da ja naiđem. Da budeš
uplakana i uplašena. Je l tako? Ajde da vidimo. Stani tu. Tako.
CRVENKAPA:
Stala sam.
VUK:
Dalje.
CRVENKAPA:
Dalje ne znam. Zaboravila sve.
VUK:
Jao, deco! Jao, roditelji! Ona ne zna priču o Crvenkapi. Pa s kim sam ja to u društvu! Pa ovo je strašno! Pa ovo je nepodnošljivo!
CRVENKAPA:
Setila sam se. Dalje je trebalo da kažem: Ogledalce, ogledalce, ko je najlepši na svetu?
VUK:
Jao! Šta to ona uobražava?
CRVENKAPA:
Mogu ja da budem i Pepeljuga, ako vam je po volji.
VUK:
Ona se igra! Deco, ona ništa ne shvata ozbiljno. Pa šta ti misliš, da je ovo pozorište, je li? Ako je pozorište, onda bi trebalo nešto da se događa.
BAKA:
Sad će da se događa. Uncuti jedni! Ti olinjala vučjo kožo! Babo od vuka! Vukodlaku jedan! Sram te bilo. Ti matora pokvarenjačino, što obmanjuješ moju unučicu...
VUK:
Izvini, bako, nisam ja kriv. Crvenkapa je prva počela...
BAKA:
Šta! Još se usuđuje da govori. Mirno stani dok ja govorim. Ti si bruka od vuka.
VUK:
Ja nisam imao namere zle...
BAKA:
Ni reči. Jer ako te mlatnem. Uncutu jedan. Sedim tamo u kući sama i čekam, čekam, čekam, dreždim kraj prozora. Nigde nikoga. A zna se kako je u priči. Šta vi mislite da je moje strpljenje bez granica, je li? Poremetili ste priču oboje. I sad ću da vas oboje kaznim.
CRVENKAPA:
Bakice, nemoj biti tako surova!
VUK:
Preklinjem vas, bako!
BAKA:
Moram, to je jače od mene!
VUK:
Priznajem sve svoje grehove...
CRVENKAPA:
Nikad više neću...
BAKA:
Pokajanje ne pomaže. Ti, Vuče, nisi vuk, ti si zec plašljivi. Baš si me razočarao. Razmišljam čak o tome i da ti poklonim život. Pa da. Jer ti si potpuno bezopasan, ćaknut i blesav. Najozbiljnije razmišljam o tome da te sad tako jednostavno šutnem da se pripoveda s kolena na kolena kako se jedna baka vuka ratosiljala. Ti si bez budućnosti. To da upamtiš. Jasno? A sad, dva koraka nazad, pa da tu
lepo sačekaš lovca.
(Ulazi Lovac s rukama podignutim u vis, a za njim zec s puškom.)
ZEC:
Evo vam vaseg lovca - krivolovca. Svaka njemu cast!
LOVAC:
Ovaj zec je mahnit. Luda glava. Ne poštuje pravila, dogovore.
VUK:
Jeste, jeste. Ovde više niko ništa ne poštuje. Molim vas, kakav je to način...
BAKA:
Ti da ćutiš dok ti je njuška čitava!
LOVAC:
Ovo je prevara!
ZEC:
Je l da. A koliko puta sam ja bio namamljen: dođi, zekane, vidi kupusa! Ili: zeciću, zeciću, izvoli salgalepicu. Pa hop – zamka! Puska! Jedva sam citave usi izvukao...
LOVAC:
Zec laže!
BAKA:
Tišina. Mir među vama!
ZEC:
Ja lazem? Clvenkapa mi je svedok kakvim se neistinama sluzio Lovac. Lovac laze. Ko laze, taj klade, ko klade, taj ubija; ko ubija, taj je lovac. Lovac laze. Lovac je zlikovac!
LOVAC:
To je teška optužba!
BAKA:
Dosta!
ZEC:
Nije dosta! Nije dosta! Hocu da se kazni po sumskom zakonu. I Lovac i vuk!
BAKA:
Čujmo šta okrivljeni kažu.
LOVAC:
Jutros rano krenem ja kao obično u priču o Crvenkapi. Čekam, čekam, nikako da dođe red na mene. Pa sam tako, kunem se, iz čiste dosade lovio prepelice, jarebice, divlje plovke, lisice, pucao sam nasumično. Umalo nisam pogodio i jednog Deda Mraza!
CRVENKAPA:
Deda Mraza? Pa to sam bila ja!
LOVAC:
Ti? Šta je ovo? Kakva je ovo priča, molim vas? Crvenkapa – Deda Mraz. Gde to ima?!
BAKA:
Ćuti, šta ti znaš o tome. Tvoje je da se boriš protiv vuka. A šta si ti uradio, šta? Ništa!
LOVAC:
Pa ništa kad me ovaj zločesti zec preplašio.
ZEC:
Kad god se napijem, ja napravim dar – mar.
BAKA:
Eno Deda Mraza.
LOVAC:
Rekoh li ja vama.
BAKA:
Deco, to je pravi događaj. Sve ovo sa Vukom čist je promašaj. Pripremimo se za doček Deda Mraza. Brzo, brzo.
VUK:
A moja odbrana?
BAKA:
Ti si kriv!
LOVAC:
Dok si živ!
VUK:
Zašto?
BAKA:
Zato što si vuk. I tačka!
CRVENKAPA:
Nemoj da nas zamajavaš!
LOVAC:
De da zapevamo onu našu: Kad sam bio mlađan lovac ja...
ZEC:
Ne! Ne! Samo to ne!
BAKA:
Daj nešto što svi znamo.
LOVAC:
Može ona naša: Lov lovilo mlado momče.
ZEC:
Ja se ne slazem.
LOVAC:
Dobro, dobro. Onda ćemo onu gde se ne pominje ono. Jer može da čuje ovaj, pa da pomisle da se radi o onom; pa onda da se onaj zbog onog nađe u onom bez onog, što, razume se, može da izazove ono. Je l’ jasno?
CRVENKAPA:
Stani. Prvo da se rešimo ovog uljeza. Ne mogu da se pred njim opustim.
BAKA:
To ćemo lako. Pazi ovako. Imaš četiri lepe mogućnosti: Prvo, želiš li ti, vučji nakote, spodobo i tome slično, da te opaučim ovom oklagijom, pa da te opaučina nauči kako da se u tamo nekoj drugoj lepoj budućnosti vladaš prema devojčicama Crvenkapicama i slično?
VUK:
Ne! Ne!
LOVAC:
Drugo, želiš li ti, beskorisna mešino, da ti ja, lovac, otpevam jednu lovačku pesmicu?
SVI:
Ne! Ne! Ne!
CRVENKAPA:
Treće, a možda želiš, skitaro stara, da te proteramo u Tunguziju ili neku drugu zemlju, gde ćeš zauvek da nestaneš – do sledeće predstave?
VUK:
Ne može, ja sam pod zaštitom!
ZEC:
Onda nema druge, vuce, nego da pocnemo sve iz pocetka!
SVI:
Oh, ne!
VUK:
Nemojte me više mučiti, preklinjem vas. Dovoljna mi je kazna što deca nisu videla pravoga vuka. Toliko me je zbog toga sramota, šta će reći. Šta će misliti o meni! Tuga me sad stisla, jer vučji život više nema smisla!
SVI:
Šmrc!
BAKA:
A šta velite, deco, na to da mi sklopimo jedan opšti mir. Šumski mir.
LOVAC:
Pa da onda zapevamo onu našu!
CRVENKAPA:
I dočekamo napokon Deda Mraza.
BAKA:
Sad će da se događa ono što te pogađa. O, ti pokvarena zveri, kožu na šiljak beri. O, ti nečastiva silo, sram te i stid bilo!

kraj
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 21 gost