Mila Mašović - Besna glista

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Mila Mašović - Besna glista

Post od Upravnik »

Mila Mašović
BESNA GLISTA
(Komad o odrastanju)

LICA:
JECA, 12 godina, neće da odraste
FURKE, 14 godina, nosi motor pod miškom
ŠEŠIRKO, vremešan gospodin, po zanimanju nosač igračaka
RAZBOJNICA KRIMI-ALKA, radi za Besnu Glistu
BESNA GLISTA, jede igračke jer pospešuju njeno besnilo
MAMA i TATA
(Komad za četiri glumca i jednu lutku.)


PRVI ČIN
PRVA SCENA
POKLONI
(Jecina soba ima jednu odliku, po kojoj se razlikuje od svih ostalih dečijih soba na svetu. To je
Jecin prozor. Razume se da je prozor, kad ga gledaš, isti kao i svaki drugi, dobro, možda je malo
širi i malo niži, ali će kroz njega ući i izaći čudni stvorovi. Kroz prozor se, iako je otvoren, za
sada vidi samo plavo nebo i beli oblaci. Na sve strane su igračke, Barbika, Ekšnmen, cisterna,
pile u jajetu... Torta je na stolu, mama i tata imaju u rukama po poklon, Jeca šizi od sreće).
MAMA i TATA (Pevaju.) Danas nam je divan dan, divan dan! Našoj Jeci rođendan, rođendan,
rođendan! Živela, živela, i srećna nam biila, živela, živela, i srećna nam bila!
(Jeca duva svećice. Ugasi ih.)
MAMA i TATA: (Tapšu.) Bravo!
MAMA (Vuče Jeci uši.): Srećan rođendan, Jeco, dušice mamina! Za tebe sam napravila veliku
tortu, a za goste drugu, manju.
TATA: Ženo, ti uvek moraš da joj ugađaš.
MAMA: (Cmok-cmok.) Izvoli Jeco, ovo ti je poklon od mene!
JECA: (Uzima mamin poklon.) Hvala, mamice!
TATA: (Vuče Jecu za uši.) Izvoli Jeco, ovo ti je poklon od tate!
JECA: (Uzima tatin poklon.) Hvala, tatice! Ja mnogo volim poklone! Toliko su lepi da ne znam
koji prvo da otvorim. Ustvari znam, otvoriću veći! (Protrese poklon). Mislim da znam šta je unutra! (Izvlači iz kutije deo po deo...) Makaze!? Papilotne!? Fen?! Farba za kosu?! Presa za kosu!? Tatice, šta ovo treba da znači?
TATA: To je... frizerski koferčić - za mlade dame koje žele da se brzo i lako ulepšaju same!
JECA: Ali, ja nisam dama i uopšte neću da budem dama. Ja sam devojčica. (Cmizdri.) Ovaj poklon je grozan!
MAMA: Jeco, nemoj odmah da plačeš. Vidi šta ti je mama kupila. (Poturi joj svoj poklon pod nos.) Raspakuj ga!
JECA: (Protrese poklon). Mislim da znam šta je unutra! (Jeca brzo raspakuje poklon. Izvlači jednu po jednu...)
MAMA: Je l' da su totalni hit?
JECA: Cipele...
MAMA: Na štiklu! Bićeš viša za pet centimetara!
JECA: Ali, mamice, kako da trčim s tolikim štiklama?! Stalno ću da se saplićem, i da padam, i da imam modrice na kolenima. Ovo nije rođendan, nego noćna mora! Gde su igračke?! Igračke... Igračke! Dajte mi igračke! Ja hoću samo igračke! Igračke i ništa drugo!
MAMA: Ona opet traži igračke. Dokle će tako?! Nije više mala.
TATA: To je zato što nikad nije osetila čvrstu ruku!
MAMA: Jeco, uozbilji se, ti si već velika. Imaš punih dvanaest godina.
JECA: Ah-ah, dobijam gušenje, srce mi lupa, mozak bi svakog trena mogao da mi proključa, brzo, igračke... Igračke! (Izdiše.) Ig-rač-ke!
TATA: Šta će biti s ovogodišnjim poklonima, ženo? Zar da ih vraćam u radnju?
JECA: Nema potrebe! Oni lete kroz prozor! (Izbaci ih.)
MAMA: Vidi ti nje! Bezobraznica! Brzo po poklone!
TATA: (Izlazi.) Uvek ja!
MAMA: Sram te bilo, Jeco. Dokle misliš da izvodiš besne gliste?! Moraš pod hitno da odrasteš. U tvojim godinama ja sam već uvijala sarme!
TATA: (Pojavljuje se na prozoru s poklonima.) U tvojim godinama ja sam upoznao tvoju majku!
MAMA: To preskoči!
TATA: (Preskače prozor i ulazi u sobu.) Preskačem, važi!
JECA: Baš me briga šta je bilo s vama u vašim godinama. U mojim godinama ja sam dete i želim da zauvek ostanem dete! Neću nikada da odrstem! (Jeca izvuče iz džepa flašicu s mlekom, cucla.)
MAMA: Opet pije mleko na cuclu!
TATA: Dokle ćeš da nas brukaš? Odmah daj tati flašicu.
MAMA: Budi dobra devojčica, Jeco, daj flašicu, kad te mama moli... (Mama proba da Jeci uzme flašicu, međutim, Jeca ugrize mamu.)
MAMA: Ujela me je! Ujela me je!
TATA: Skloni se, ženo, ja ću da je sredim! (Tata vuče obema rukama flašicu, Jeca je vuče zubima u kontra smeru. Na kraju Jeca pusti flašicu, tata padne.)
TATA: Pobedio sam! (Jeca izvuče drugu flašicu, jednu od mnogih rezervnih, ponovo cucla.)
MAMA: Jao, ima dve! (Tata priđe Jeci, pokuša da zgrabi flašicu, Jeca ga ujede.)
TATA: Ujela je i mene! (Tata beži, Jeca reži. Mama proba da joj oduzme flašicu, Jeca je ugrize za nogu.)
MAMA: (Skakućući na jednoj nozi izlazi sa scene.) Ranjena sam, ranjena!
(Jeca zadovoljno pije mleko. Roditelji se vraćaju, ali se drže na bezbednom odstojanju.)
TATA: Sad ćemo da ti pokažemo, bezobraznice jedna! Ima da naučiš za sva vremena
da roditelji nisu za jelo!
MAMA: A nisu, boga mi, ni za užinu!
(Mama i tata pokažu zube, nasrnu na Jecu, na sceni se napravi gomila od ruku i nogu, kao da
igraju tvister ili ragbi...)
JECA: Upomoć, mama i tata će me pojesti! Predajem se!
(Konačno roditelji otmu Jeci flašicu, i u trku je izbace kroz prozor. Sportski se pozdravljaju.)
MAMA: Dobro, to smo rešili!
TATA: Ništa još nismo rešili! Jeca će biti kažnjena!
MAMA: Tako je! Kaznićemo je najstrožom kaznom na svetu!
TATA: Poslaćemo je u zatvor.
MAMA: Ne možemo, maloletna je.
TATA: Uh, to je nezgodno. Šta ćemo onda da radimo?
MAMA: (Pogleda Jecu.) Pošto nisi bila dobra, Jeco, zabranjujemo ti... (Pogleda tatu.)
TATA: (Pogleda Jecu.) Da izađeš iz sobe... (Pogleda mamu.)
MAMA: Dok ne obećaš da ćeš da odrasteš!
JECA: E, baš neću nikada da odrastem!
MAMA: Nećeš?! Onda ćemo da zaključamo vrata!
TATA: A ja ću da progutam ključ!
(Mama i tata izlaze odnoseći poklone i tortu. Zatvaraju vrata. Čuje se kling-klang-gluk.)

DRUGA SCENA
FURKETOV POKLON
(Jeca sedi na podu, očajava.)
JECA: Odrasti ili ne odrasti - kakav jadan izbor. Pre ću čamiti iza zaključanih vrata, nego pristati na ucenu.
FURKE: (Prikrade se prozoru, na motoru je.) Uja!
(Jeca se okrene, ali Furke se već sakrio. Jeca zabode glavu među šake i tužno uzdahne.)
JECA: Aj, aj, aj...
(Furke zabrunda motorom. Jeca vrisne.)
FURKE: Jeco! Jeco, maco! Izađi napolje!
JECA: Furke, sto puta sam ti rekla da prestaneš da se šunjaš oko mog prozora!
FURKE: Šta je, Jeco, maco, što si se prepala? Samo hoću da ti čestitam rođendan!
JECA: Nisi morao da me kao po običaju uplašiš!
(Jeca bi da zatvori prozor.)
FURKE: Čekaj, Jeco, maco! Daj mi još jednu šansu!
JECA: Ne zanimaš me.
(Jeca mu prozorom preklješti ruku.)
FURKE: Joj, ruka! Čekaj! Imam za tebe strava predlog!
JECA: (Otvara prozor.) Da čujem brzo šta si smislio.
FURKE: Jeco, 'aj' izađi napolje da se provozamo jedan krug oko zgrade.
JECA: Nisam raspoložena. Nemoj da me gnjaviš.
(Jeca bi da zatvori prozor, Furke je opet spreči tako što stavi kacigu na prozorski ispust.)
FURKE: A zašto nisi raspoložena, Jeco?
JECA: Ako baš hoćeš da znaš, kažnjena sam.
FURKE: Au, što je to nezgodno. (Dosadilo mu je da viri kroz prozor, proba da ga preskoči.) Pa dobro, ako je tako, evo mogu ja da upadnem unutra, da ti pravim društvo.
JECA: Izađi napolje, vrištaću!
FURKE: (Krene napolje.) Slušaj, Jeco, maco, nema potrebe da paničiš, mogu ja i da idem. Ja sam samo hteo da ti uručim rođendanski poklončić, ali, ako nećeš, molim lepo,
doviđenca!
JECA: Stani, Furke! Što odmah ne kažeš da dolaziš zbog poklona?!
FURKE: Šta je sad, Jeco, maco? Je l' da ufuravam ili da isfuravam?
JECA: 'Ajde, brzo, preskači prozor, dok niko ne gleda!
FURKE: (Ulazi unutra.) Srećan rođendan, lepotice!
JECA: Gde je poklon, Furke?
(Furke se obrće oko sebe.)
FURKE: Ispao mi je!
(Furke se nagne kroz prozor, dohvati ga, sakrije ga iza leđa, onda ga podmetne Jeci pod nos.)
FURKE: Sam sam ga ubrao!
JECA: (Jeca kine.) Cveće?!
FURKE: He-he, cveće. (I Furke kine.)
JECA: (Uzme buket, lupi njime nekolio puta Furketa po glavi.) Ovo ti nazivaš poklonom? Ovo,
Furke? Herbarijum si našao da mi pokloniš, sram te bilo!
FURKE: Čekaj, Jeco, maco, dozvoli da ti objasnim...
JECA: Bolje nemoj ništa da mi objašnjavaš!
FURKE: Dobro, Jeco, mislim, iskuliraj, samo sam hteo da budem romantičan.
JECA: Beži tamo!
FURKE: Ovaj, čekaj, polako, Jeco, maco. Mislim, još nisi dobila glavni poklon, razumeš?!
JECA: Glavni poklon?! Postoji i glavni poklon?
FURKE: Glavni, nego šta! Nisi valjda mislila da sam samo hteo da ti poklonim (Pomiriše cveće, zgadi se.) smrduljak?! (Izbaci cveće kroz prozor.) Ha-ha.
JECA: Još nisam dobila glavni poklon?! Uf, dobro je! Jedva čekam da vidim šta si mi spremio!
FURKE: Iznenađence, Jeco, maco, kontaš?!
JECA: Daj ga!
FURKE: E pa, prvo moraš da zažmuriš.
(Ona zažmuri, pipa u prazno.)
JECA: Furke, šta je to? Gde je? Ništa ne vidim... (Furke proba da je poljubi, Jeca cikne.) Sram te bilo!
FURKE: Što se odmah ljutiš? Samo sam hteo da te poljubim.
JECA: Neću da se ljubim. Beži odavde!
FURKE: Pa što nećeš, Jeco, šta bi ti falilo?
JECA: Neću da se ljubim i tačka! Još sam mala!
FURKE: Jeco, maco, pa nisi baš tako mala. Treba da probaš...
JECA: Gubi se odavde ili ću vrištati!
(Sprema se da vrišti...)
FURKE: Nemoj, Jeco, čuće nas matorci. Furke zna kad je suvišan. (Furke izlazi kroz prozor.) Plakaćeš i ti za mnom, samo da znaš, a ja ću tad biti mnogo surov!
JECA: Ako opet dođeš, tužiću te tati!
FURKE: Jao, kakvu klinku sam hteo da poljubim?! Dobro je da nisam!
JECA: Nemoj ponovo da probaš nešto bezobrazno!
FURKE: Baj-baj, balavice!
(Brundanje. Furke odlazi na motoru.)

TREĆA SCENA
IGRANJE
(Jeca, napuštena od svih, uzima svoje igračke. Govori u njihovo ime.)
BARBIKA: Svaka čast, Jeco! Dobro je što si ga oterala!
EKŠNMEN: Ja se ne slažem! Vi, devojčice, trebalo bi da ste malo nežnije prema nama. Imamo i mi, dečaci, srce!
BARBIKA: E, nemate!
EKŠNMEN: Imamo. Dođi da čuješ kako kuca u ritmu tam-tama!
(Barbika se približi Ekšnmenu.)
BARBIKA: Ništa se ne čuje.
(Ekšnmen je poljubi, ona ga nokautira.)
BARBIKA: Sram te bilo! Zabranjujem ti da ti se sviđam!
DINOSAURUS: Uopšte ne razumem vas Barbike i vas Ekšnmenove. Stalno se bijete i volite.
EKŠNMEN: Ispravka, Dino. Mi se mrzimo!
DINOSAURUS: A šta bi ste rekli ako bih vam otpevušio... (Ruga se.) Barbika i Ekšnmen, to su srca dva, u-ta-ta, u-ta-ta!
EKŠNMEN: Lako je tebi da se praviš pametan kad si Jecina omiljena igračka!
DINOSAURUS: To sam jer nisam ljubomorni nasrtljivko, kao ti.
BARBIKA: Gde je moja cipelica? Govori, Ekšnmene, znam da je njen nestanak tvoje maslo!
EKŠNMEN: Ispravka, nisam umešan.
BARBIKA: Lažeš lažo lažljiva! Dino, da nisi video moju cipelicu?
(U taj čas kroz prozor proviri Šeširko, tako nazvan zato što nosi veliki šešir. U fraku je, ima štap
koji mu služi kao hvatač igračaka.)
ŠEŠIRKO: Jesam.
BARBIKA: Gde?
ŠEŠIRKO: Iza tvojih leđa.
(Barbika se okrene, Šeširko čučne, Barbika obuje cipelicu.)
BARBIKA: Vidi stvarno, tako sam srećna! Hvala lepo.
ŠEŠIRKO: Molim lepo.
JECA: (Strpa dinosaurusa u džep.) Ko to govori?
(Jeca pogleda iza sebe, ali prekasno jer se Šeširko već sakrio. Jeca krene ka igračkama, ali
Šeširko opet proviri.)
ŠEŠIRKO: Ja govorim.
(Jeca se okrene, vidi ga, uplaši se, krene ka vratima.)
JECA: Ko ste vi?
ŠEŠIRKO: Milostiva gospođice, ne bojte se. To što me još ne poznajete, sasvim je prirodno. Mene niko ne može da upozna, dok dovoljno ne porastete.

ČETVRTA SCENA
ODNOSAČ IGRAČAKA
(Šeširko ulazi kroz prozor.)
ŠEŠIRKO: Dozvolite da se predstavim, ja sam Šeširko, klanjam se, ljubim ruke i tome slično. (Vadi maramicu, njome briše znoj.) Jao, što me boli vrat. Mnogo mi je otežao šešir.
JECA: Što ga ne zamenite za neki lakši, gospodine Šeširko?
ŠEŠIRKO: Pre bih glavu zamenio, nego šešir, mlada damo. Ovaj šešir je čaroban!
JECA: Je l' mogu da vidim šta je unutra? Da nije zeka? Golub? Ili žaba?
ŠEŠIRKO: Ništa od toga. Unutra su igračke.
(Šeširko skida šešir, Jeca zaviri.)
JECA: Vidi, stvarno! Samo mnogo su sitne.
ŠEŠIRKO: Ne brinite, to je zbog čarolije. Kada igračku stavim unutra, ona se smanji. Kad je izvučem, ona se poveća. Prosto, ko tablica množenja.
JECA: Pokažite mi, pokažite mi!
(Šeširko ubaci Barbiku u šešir.)
ŠEŠIRKO: Evo, gledajte!
(Jeca pogleda u šešir).
JECA: Stvarno se smanjila. Izvadite Barbiku, gospodine Šeširko! Hoću da vidim kako se povećava.
ŠEŠIRKO: Bojim se da je to nemoguće, jer ja, znate, strašno žurim. Nemam vremena da istresam ceo šešir. Treba da obiđem još mnogo dece kojima je danas rođendan...
JECA: Pa dobro, ako je tako, onda dajte samo igračke koje ste doneli za mene.
ŠEŠIRKO: Da dam? Čekajte, gospođice Jeco, bojim se da se nismo razumeli. Došao sam čak ovamo preko sedam bandera i preko sedam solitera da bih odneo vaše igračke.
JECA: Kako?!
ŠEŠIRKO: Ništa lično, gospođice Jeco. Ja, znate, uzimam igračke od onih koji su postali veliki, ili ako baš hoćete da se izrazim preciznije, od onih koji su napunili dvanaest godina, i donosim te iste igračke onima koji su mali, to jest, onima koji još nisu napunili dvanaest godina. To je moj posao. Razumete li?
JECA: Ni najmanje!
ŠEŠIRKO: Evo, objasniću vam. (Pokazuje kroz pantomimu ono što govori.) Ja dolazim, punim šešir igračkama i nestajem u vidu magle!
JECA: A s čime ću ja da se igram?
ŠEŠIRKO: Vi više nećete da se igrate. Već koliko sutra brinućete za druge stvari.
JECA: Varate se! Ja ću da se igram i sutra, i prekosutra, i zauvek.
ŠEŠIRKO: Ne. Vi ćete da odrastete, a igračke će sakupljati prašinu, možda će nekoj od njih procureti i baterije... To je uobičajena procedura. (Šeširko izduva nos, onda nabode na štap igračku koja mu je najbliža i ubaci je u šešir.) Zato je bolje da ih dobije neko dete koje ih je željno.
JECA: Grešite! Ja sam mala i uopšte ne rastem. Čak bih rekla da se iz dana u dan smanjujem.
ŠEŠIRKO: Niste li danas ugasili dvanaestu svećicu na rođendanskoj torti, gospođice Jeco?
(Jeca se od ovog momenta pretvara da je manja, nego što jeste.)
JECA: Eca ne zna, Eca mava. Ne ume bloi.
(Jeca stavi palac u usta, spusti se na pod, puzi.)
ŠEŠIRKO: Šta sad ovo treba da znači? Je l' vam dobro, gospođice Jeco? Da vas nije napao neki grip?
JECA: Eca mava beba.
(Jeca kmeči.)
ŠEŠIRKO: Šta želite, gospođice Jeco?
(Jeca kmeči.)
ŠEŠIRKO: Da vas nije zaboleo zub?
(Jeca kmeči.)
ŠEŠIRKO: Teško meni, kako neugodna situacija! Samo polako, da vidimo šta imama pri ruci.
(Šeširko pretura po šeširu, izvlači zvečku, zveči njome. Jeca se za trenutak obraduje, ali onda
opet počne da plače, sve dok joj Šeširko ne da zvečku u ruke.)
ŠEŠIRKO: Ja sad stvarno ne znam šta ovo treba da znači? Da nisam stigao na pogrešno mesto u pogrešno vreme? (Šeširko vadi svoj notes, čita u sebi.) Evo, ovde je sve lepo napisano. Datum današnji, ulica ovdašnja, soba u prizemlju, Jeca prisutna... (Šeširko pogleda Jecu, ona se igra sa zvečkom.) Nema druge, biće da sam se ja zabunio! Bolje da se čistim odavde, pre nego što neko dođe!

PETA SCENA
RASKRINKAVANJE
(Furke se pojavljuje na prozoru.)
FURKE: Ej, ti, sa Šeširom...
ŠEŠIRKO: Gospođice Jeco, vi ipak umete da govorite?
(Jeca guguče i grize zvečku i odmahuje glavom.)
ŠEŠIRKO: Pričinilo mi se. Zreo sam za penziju!
FURKE: Nije ti se učinilo.
ŠEŠIRKO: (Jeci.) Sad sam vas uhvatio!
(Jeca se i dalje samo igra sa zvečkom.)
FURKE: 'Alo, Šešir, okreni se stojim ti iza leđa!
(Šeširko se okrene.)
ŠEŠIRKO: Ii jao! Nemojte da me povredite, mladiću. Ja sam slučajno navratio, zato što sam mislio, ali se ispostavilo da nisam uzeo u obzir... i tome slično! Mene boli vrat!
FURKE: Ništa ne brini, Šeširiću! Sve sam čuo, sve sam video i sve znam! Ti si na pravom mestu i u pravom trenutku, a ova ovde Jeca... (Okrene se ka Jeci I mahne joj.) Ćao, maco, Jeco! (Okrene se ka Šeširku i razdere se.) Ona folira, razumeš?
ŠEŠIRKO: Kako, molim?
FURKE: (Ulazi u sobu.) Pretvara se, glumi, i tebe i mene, vuče za nos, evo ovako!
(Furke povuče Šeširka za nos.)
ŠEŠIRKO: Ii, jao!
FURKE: Jeca je danas napunila dvanaest godina, što znači da sve igračke koje ovde vidiš možeš da nosiš, patika mi!
JECA: (Jeca šutne Furketa u tur, čim je Šeširko pogleda, ona nevino cucla.) Eeca mava beba. Cuca.
ŠEŠIRKO: Ja sad stvarno ne znam kome da verujem?!
FURKE: Šeširiću, pazi šta ti Furke kaže, mala je prevejana, samo bi da nas vuče za nos, evo ovako!
(Furke ponovo povuče Šeširka za nos.)
ŠEŠIRKO: Ii, jao! Ne morate više da mi ponavljate, shvatio sam.
FURKE: Gledaj tamo, leti krastavac!
(Šeširko i Jeca pogledaju, Furke to iskoristi da otme Jeci flašicu i stavi je u džep.)
JECA: Vrati mi flašicu, kretenu!
ŠEŠIRKO: Oho-ho, gospođice Jeco, vi opet umete da govorite, i to kao odrasla, nevaspitana osoba!
FURKE: Šeširiću, ništa ne brini, sad će Furke da ti spremi igračke za poneti!
JECA: Ne diraj moje igračke!
FURKE: Ili će da se desi šta?
JECA: Platićeš mi!
FURKE: 'Oću, al' na kredit!
ŠEŠIRKO: Čekajte, mladiću. Sva deca se plaše da odrastu. Gospođici Jeci treba pomoći da prevaziđe strah i dobrovoljno da igračke.
JECA: Ja se ne plašim da odrastem, ja neću da odrastem! Neću da idem na posao, neću da kuvam ručak i neću da gledam dnevnik. To je fuj!
ŠEŠIRKO: Gospođice Jeco, biti odrastao pre svega znači biti kovač svoje sreće.
FURKE: Jeco, maco, ako odrasteš, moći ćemo da se ljubimo kao na filmu.
(U tom momentu kroz Jecin prozor proviri Krimi-alka: preko glave joj je navučena čarapa sa
rupama na očima, ušima, ustima i nosu. U nosu ima alku. Nosi ranac i pecaljku, kojom mažnjava
igračke. U nastavku Krimi-alka peca igračke...)
KRIMI-ALKA: Super je kad si veliki. Ne moraš svaki dan u školu.
ŠEŠIRKO: Ko to kaže? (Pogleda levo, Krimi-alka se sakrije.) Čovek se uči dok je je živ.
KRIMI-ALKA: (Proviri.) Deliš korpe udvaračima.
FURKE: (Pogleda desno, Krimi-alka se sakrije.) Ko je to odvalio? Ima da mu povadim zube.
KRIMI-ALKA: (Proviri.) A najbolje od svega je što ćeš zaboraviti da se igraš!
JECA: To nije istina! (Pogleda iza, Krimi-alka se sakrije.) Ko je to rekao?
ŠEŠIRKO: Ko god da je rekao, bio je u pravu!
FURKE: Jeco, maco, kucnuo je čas da igračke razdeliš klincima.
KRIMI-ALKA: A, ne! Igračke uzimam ja.
JECA, ŠEŠIRKO i FURKE: Ko ja?
KRIMI-ALKA: Ja ja.
(Svi se okrenu, ugledaju Krimi-alku koja drži Ekšnmena na udici.)
ŠEŠIRKO: Ko ste vi?
KRIMI-ALKA: Mi smo Krimi-alka.
FURKE: Alo, nakazo, ko te je pustio da vršljaš po našem kraju?
JECA: Zašto ste upecali mog Ekšnmena? On ne voli da se igra sa nepoznatima.
KRIMI-ALKA: Za one koji su glupi, sledi pojašnjenje.

ŠESTA SCENA
PLJAČKA
(Krimi-alka uđe kroz prozor u Jecinu sobu.)
KRIMI-ALKA: (Repuje):
Zna me svaka bajbokana,
Stalni član sam teretana.
Za podvalu imam dara,
Poštenje me vrlo smara.
Refren:
Ja sam Krimi-alka,
Za krimi-al specijalka.
Gde god prođem frku dižem
Plen za plenom samo nižem.
Od igračke biće plačka,
(Izvlači pištolj i uperi ga u prisutne.) Ruke u vis, sledi pljačka! (Jeca, Šeširko i Furke podignu
ruke.)
KRIMI-ALKA: Sve igračke su od sada moje! Ako neko ima nešto protiv, nek se uhvati za uši i
igra! (Jeca se uhvati za uši i igra.) Halo, budalo, nisam rekla to što nisam mislila. To jest, mislila sam to što nisam rekla. To jest, obustavi gest! (Uzme igračke u obe šake.) Tako mi stotinu noša, odavno nisam ulovila ovako bogat plen! (Krimi-alka skida ranac.) Sad ću sve lepo da popakujem...
JECA: Igračke su moje, nemoj da ih diraš.
KRIMI-ALKA: E baš neću da te poslušam!
ŠEŠIRKO: Krimi-alko, imaj milosti! Ove igračke su namenjene deci. Zamisli kako će deca biti tužna, ako ih ne dobiju!
KRIMI-ALKA: Kakva deca?! Baš me briga za decu, ja mrzim decu!
ŠEŠIRKO: Ali, deca su tako mala i dobra, a ti si tako velika... (Krimi-alka ga pogleda.) I isto tako dobra! Pošto si već... dobra, učini dobro delo.
JECA: Učini dobro delo i daj igračke meni, ja sam mala i dobra!
KRIMI-ALKA: Zaklopi vilicu, ispljuni protezu, načulji uši! Ne! Ispljuni vilicu, načulji protezu, zaklopi uši! Ne! Ispljuni uši... Ne! Ja mrzim igračke! Mrzim ih iz dna duše! One meni uopšte ne trebaju! Igračke su za Besnu Glistu! (Lupi se po glavi.) Jao, to nije trebalo da kažem. To je poslovna tajna.
JECA, ŠEŠIRKO i FURKE: Za Besnu... Šta?!
KRIMI-ALKA: Za Besnu Glistu, dobro ste čuli.
JECA: Šta će Besnoj Glisti igračke?
KRIMI-ALKA: Kako šta će joj? Ona ih jede! (Lupi se po glavi.) Jao, ni ovo nije trebalo da kažem!
JECA: (Muca.) Je-de?!
ŠEŠIRKO: Kako ih jede?
KRIMI-ALKA: Dobro, kad sam već počela, mogu da završim misao. Stavi ih u usta, pa ih žvaće, žvaće, žvaće i na kraju ih proguta.
JECA: O, ne!
ŠEŠIRKO: Užasno!
FURKE: To je najbolja vest koju sam čuo! Krimi-alko, dozvoli da ti baja iz kraja pomogne pri pakovanju.
KRIMI-ALKA: To može! Četiri ruke brže pakuje nego tri. Ne! (Broji prste.) Nego deset. Ne!
Nego pet! Ne! (Broji i dalje.)
JECA: Furke, zar ćeš sad da mi okreneš leđa?
FURKE: (Dok pakuje igračke u ranac.) Jeco, maco, igračke su moj neprijatelj. Ako ih uništim,
valjda ćeš hteti da me cmokiš.
KRIMI-ALKA: Više pakuj, manje muvaj ženske!
JECA: Krimi-alko, budi dobra, vrati mi moje igračke, molim te...
KRIMI-ALKA: Ne pada mi na pamet, nisam ja glupa!
JECA: A ja ću tebi za uzvrat otkriti gde u blizini ima još više igračaka!
ŠEŠIRKO: Hm, hm. (Proba da sakrije šešir.) Gospođice Jeco, ne budite dete! Prevariće vas!
KRIMI-ALKA: Pristajem, 'ajde otkrivaj!
JECA: Mnogo više igračaka ima u Šeširkovom šeširu!
KRIMI-ALKA: Ma nemoj! (Uperi pištolj u Šeširka.) Daj šešir ovamo!
ŠEŠIRKO: Lekar mi je zabranio da šetam bez šešira, mogu da ozebem.
KRIMI-ALKA: Ne mazi se, nego šešir na sunce, dok ti nisam napravila rupu na mozgu!
ŠEŠIRKO: (Da šešir.) Dobro, ako baš mora.
KRIMI-ALKA: (Zaviri u šešir.) Tako mi milijardu noša, ovde ima mnogo igračaka! Ali, mnogo
su sitne.
JECA: Ne brini, porastu čim se izvade.
KRIMI-ALKA: Oho-ho, čarobni šešir?!
FURKE: (Pruža ranac.) Izvoli, Krimi-alko, sve Jecine igračke su tu. Nosi ih daleko odavde!
KRIMI-ALKA: (Uzima ranac koji joj pruža Furke.) Ko bi rekao da ću danas naleteti na ovolike
budale!
JECA: Stani! Zar si zaboravila šta smo se dogovorile?
KRIMI-ALKA: Naravno da nisam zaboravila, samo ja ne poštujem dogovore! Za one koji su
glupi, mogu da ponovim. Zovem se Krimi-alka.
(Prstom zaljulja alku koja joj viri iz nosa.)
FURKE: (Potapše Krimi-alku po ramenu.) Krimi-alko, ne zaboravi da puno pozdraviš Besnu
Glistu od mene!
KRIMI-ALKA: Hoću, hoću, kako da ne!(Krimi-alka uperi pištolj u Furketa.) Ruke gore, predaj
motor!
FURKE: Šta?! Zar ćeš i mene da opljačkaš?!
KRIMI-ALKA: Nego šta! (Uzima motor.) Nisi valjda mislio da ću da pešačim s ovolikim
rancem čak do otpada. (Lupi se po glavi.) Jao, nije trebalo da kažem gde je glistino tajno skrovište! (Lupi se po glavi.) Jao, tek ovo nije trebalo da kažem! (Krimialka spušta motor kroz prozor. Preskače prozor. I dalje ih drži na nišanu. Pali motor. Puca. Svi popadaju. Ona se cereka. Nestaje. Čuje se
odlazak motora.)
FURKE: (Izjuri na prozor.) Drž'te lopova! (Pretresa džepove jakne.) GPS, GPS... Je l' neko
video GPS?
ŠEŠIRKO: Šta je to GPS?
FURKE: Kako ne znaš?! GPS je glavni potkazivački satelit. Kruži iznad zemlje i javlja
mi preko ekrančića gde se tačno nalazi budala na mom motoru.
ŠEŠIRKO: Ha, vi mislite na ''global pozišn sistem'' u srpskom poznatiji kao ''Dži-Pi-Es''?
FURKE: Šeširiću, nije trenutak za čas jezika! Kaži jesi li ga video ili nisi?
ŠEŠIRKO: ''Nou''.
FURKE: Sigurno mi je ostao kod kuće... (Furke ispada kroz prozor, dovikuje...) Zovite
taksi, odmah se vraćam!
(Jeca briše suze, Šeširko telefonira.)
ŠEŠIRKO: Halo, mi smo opljačkani! Pošaljite hitno jedno vozilo! Kako to mislite, vi ste
taksi služba, a ne policija? Taksi nam je i potreban! Halo! Dobro, neću da se derem, ali neću ni da čekam! Stvar je hitna, pljačkašica je u bekstvu... (Pevuši.) Ti-ri-ri, ti-ri-ri... Halo, dispečer, sto mu gromova, trista mu čuda i tome slično, dokle ja da pevušim? Jao, pa on je meni zalupio slušalicu. (Šeširko bira ponovo broj.) Vi ste za sve krivi, gospođice Jeco! Trebalo je da odrastete juče,
a ne da to ostavite za danas!
JECA: (Vadi dinosaurusa iz džepa. Govori u njegovo ime.) Jeca neće da odraste danas, nego
malo sutra!
ŠEŠIRKO: Otkud ti znaš?
JECA: (Govori kao dinosaurus, animira ga.) Dino sve zna jer on je Jecina omiljena igračka.
ŠEŠIRKO: Halo! Potrebna nam je hitna pomoć! Molim vas, pošaljite jedno vozilo... Kako
to mislite da opišem smetnje? Ne, ne, mene ništa ne boli, ja sam savršeno zdrav, moj šešir je ugrožen... Jao, pa ja sam dobio pravu hitnu pomoć? Ne, ne, izvinite, nisam hteo da se našalim sa vama, moj šešir je stvarno ugožen... Opet mi spuštaju slušalicu!
(Šeširko ponovo bira broj.)
JECA: (Pomera dinosaurusa.) Ti ćeš Jeci da kažeš da treba da odraste! Ne umeš ni taksi da pozoveš.
ŠEŠIRKO: Ućuti već jednom, dinosaurusu jedan! Ma, ja sam lud što se svađam s plasičnom igračkom! (Tiho i polako.) Halo, s kim imam čast? Taksi služba, očaran sam! Molim vas, budite milostivi, pošaljite jedno vozilo u Peršunovu ulicu broj tri. (Razdere se.) Strašno žurimo!
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Mila Mašović - Besna glista

Post od Upravnik »

DRUGI ČIN
SEDMA SCENA
POTERA
1. promena
(Pada zavesa. Preko zavese se razmota crni najlon, onaj od kog se prave kese za đubre. Bilo bi
dobro da neko đubre bude okačeno po njemu. To je otpad. Svetlo se lagano pali. Muzika staje.
Vrlo kratka pauza. Onda se začuje Furketov glas iz poslednjeg reda. On se kreće lagano ka
sceni.)
FURKE: 'Alo, ljudi! Dođite ovamo! Izgleda da smo stigli. Motor je tu negde na deset metara!
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) To smo isto čuli i kod Kalenića pijace, i kod Sava Centra!
FURKE: Motor nam je ispred nosa, verujte mi!
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) Da je ispred nosa, videli bismo ga.
FURKE: Ne vidimo ga jer je negde dole!
JECA: (Snimak glasa.) Do malo pre si govorio da je negde gore.
FURKE: Jeco, maco, ti bolje ćuti, dok ne porasteš. Dole je, tako mi pokazuje satelit!
JECA: (Snimak glasa.) Taj tragač ništa ne valja!
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) Gospodine Furke, jeste li sigurni da niste naopako okrenuli ekran?
FURKE: Šta ti je, Šeširiću? Pa nisam ja nepismen! Završio sam OŠ.
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) Dobro, samo proveravam.
FURKE: Zgodno je što je taj engleski mnogo sličan sa srpskim, inače bih sve pobrkao.
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) Otkud to?
FURKE: Kad nešto padne, i mi i Englezi kažemo ''up'', ''dole''.
ŠEŠIRKO: (Snimak glasa.) Ne čita se ''up'', nego ''ap''! ''Ap'' znači ''gore''!
FURKE: (Brzo okreće Dži-Pi-Es.) To sam i mislio, ''op, op, op''. (Penje se na proscenijum.)
(Jeca i Šeširko ulaze u salu, s one strane odakle su dolazili njihovi glasovi.)
ŠEŠIRKO: Ne mogu da verujem da ste sve vreme držali sokoćalo naopako!
FURKE: Nema frke, ljudi, evo sad opet pokazuje da je motor dole. Stigli smo. Tu smo.
JECA: (Penje se na prosckenijum.) Što ovde neprijatno miriše. Zapušite noseve da ne padnete u nesvest.
FURKE: To je znak da smo na pravom mestu, Jeco, maco. Na otpadu mora da bazdi.
ŠEŠIRKO: (Zadihano.) Gospodine Furke, opristite, ali vi nemate pojma! Dajte ovamo Dži-Pi-Es.
(Uzme Dži-Pi-Es od Furketa, gleda.) Ne vidim bez naočara. Jeco, je l' biste
mogli da mi pročitatate?
(Jeca je u međuvremenu izvukla novu flašicu s mlekom, a da niko nije primetio. Jeca se nagne
nad Dži-Pi-Es.)
JECA: Koliko ja vidim, Krimi-alka sve vreme putuje kroz kanalizaciju.
ŠEŠIRKO: Zato nikako da je uhvatimo!
(Jeca ekran zalije mlekom.)
FURKE: Ko to piški?
ŠEŠIRKO: Prosula je mleko po ekranu!
JECA: Nisam namerno.
FURKE: Katastrofa! GPS je riknuo! (Nakrivi ga. Čuje se kako iz njega curi mleko.) Ne radi.
ŠEŠIRKO: O, ne, nikada više neću videti svoj čarobni šešir. Tolike igračke biće zaboravljene, tolika deca nesrećna, a sve to zahvaljujući jednoj devojčici, koja nije htela da odraste!
JECA: (Kmeči.) Žao mi je. Nisam kriva. Ne ljutite se na mene. Ja samo hoću svoje igračke.
(U daljini se začuje brunduckanje.)
ŠEŠIRKO: Motor!
(Furke i Šeširko načulje uši. Brunduckanje utihne.)
FURKE: Ništa se ne čuje.
ŠEŠIRKO: Normalno da se ne čuje, kad samo blebećete!
FURKE: Ko blebeće?
JECA: (Kroz plač.) Ja sigurno ne blebećem.
FURKE: Ti ne blebećeš, ti bebećeš.
(Brundanje motora bez auspuha se ponovi, sad sve jače.)
ŠEŠIRKO: Pssst! Evo ga opet!
FURKE: Ovaj motor nije moj. Ovaj urliče, a moj prede!
ŠEŠIRKO: Pazi! (Pokaže ka zavesi.) Zvuk dopire iz onog pravca!
FURKE: (Proviri iza zavese.) Ovde je neki šaht... i retrovizor! (Vraća se s retrovizorom.) Jao, pa to je moj retrovizor! Odvaljen je.
JECA: (Kmeči.) E, baš volim.
FURKE: Sad ću da siđem dole da joj iščupam uši!
ŠEŠIRKO: Lezi dole, ide ovamo!
(Jeca, Furke i Šeširko čučnu ispred rampe. Kroz zavesu na proskenijum izlazi Krimi-alka, gura
motor bez auspuha.)
KRIMI-ALKA: Sto mu prljavih noša! Ne znam šta mu je, stalno se gasi... A vidi, sad neće ni da upali! Kad bi bilo nekog da me pogura!

OSMA SCENA
HVATANJE RAZBOJNICE
(Šeširko, Jeca i Furke iskaču iz zasede.)
JECA: Dr'ž te je!
KRIMI-ALKA: Pustite me!
FURKE: Pazi da nećemo!
ŠEŠIRKO: Sad si dolijala!
FURKE: Vezuj je!
ŠEŠIRKO: Nemam čime!
FURKE: Evo, imam ja kaiš!
(Furke skine kaiš sa pantalona, njim uvežu Krimi-alku. Od tad mu pantalone stalno spaduckaju.)
FURKE: Steži do daske!
KRIMI-ALKA: Jao, mnogo žulja.
ŠEŠIRKO: Ja se izvinjavam, ali ne smem labavije, da se ne biste odvezali.
KRIMI-ALKA: Dobiću plikove!
FURKE: (Opali joj macolu.) Ćut'!
KRIMI-ALKA: Auć!
JECA: Gde su moje igračke?!
FURKE: (Gleda motor.) Nema auspuha! Gde je auspuh? Govori ili lupam čvrge!
KRIMI-ALKA: Skinula sam ga. Lepše smrdi bez auspuha.
ŠEŠIRKO: Gospođo Krimi-alko, molim vas da mi smesta kažete gde je moj šešir.
FURKE: ' Ajde, cvrkući il' će da radi pesnica!
KRIMI-ALKA: Nema potrebe da primenjujete silu. Sve što tražite je u skrovištu.
ŠEŠIRKO: Zahvaljujem.
FURKE: Upadaj unutra!
KRIMI-ALKA: Samo izvol'te, Besna Glista se uvek obraduje uljezima!
JECA: Jao, užas!
FURKE: Ma, kakva Besna Glista?! To su priče za malu decu. Besne Gliste ne postoje.
KRIMI-ALKA: Besna Glista postoji i mnogo je opasna!
FURKE: Baš sam ti poverovao.
(Furke ulazi unutra.)
FURKE: (Iznutra.) Aaaaa!(Furke istrčava.)
JECA: Šta je bilo?
FURKE: Napala me je!
ŠEŠIRKO: Kako?!
FURKE: Htela je da me pojede!
JECA: A igračke?
FURKE: Sažvakala ih je.
(Jeca počne da plače.)
ŠEŠIRKO: A moj šešir?
FURKE: Njega je gricnula.
JECA (Kroz plač.) i ŠEŠIRKO: Stašno!
KRIMI-ALKA: Je l' sam vam lepo rekla da je Besna Glista mnogo opasna?
FURKE: Šta si rekla, glupačo?! Samo ih zezam. Unutra nema nikog.
JECA i ŠEŠIRKO: Stvarno nema?
FURKE: Nema. Isto je kao i napolju. Di-smr.
JECA: Furke, smeš da uđeš opet?
FURKE: Furke sme sve. Nisam ja beba.
(Furke opet ulazi.)
ŠEŠIRKO: (Viče.) Gospodine Furke, kako je tamo dole?
FURKE: (Iznutra.) Dođi da proveriš.
ŠEŠIRKO: Čekajte me, idem sa vama! (Šeširko ulazi, iznutra.) Nadam se da su šešir I igračke dobro.
JECA: Igračke su moje! (Krene, vrati se.) Jao, mnogo se bojim.
KRIMI-ALKA: I treba da se bojiš. Besna Glista je mnogo besna, a posebno je besna, ako je neko uznemirava dok ruča.
JECA: Šta da radim?!
KRIMI-ALKA: Svako ko nije glup, sad bi odustao.
JECA: Ni u ludilu! Moram da spasem igračkice, samo ne znam kako.
KRIMI-ALKA: Imam predlog. Ako mi popustiš kaiš za jednu rupicu, otkriću ti koju najjaču moć ima Besna Glista.
JECA: Ne verujem ti. Samo bi da me pređeš i da se odvežeš!
KRIMI-ALKA: Neću da se odvežem, časna reč.
JECA: Ti ne poštuješ časnu reč.
KRIMI-ALKA: Ne poštujem dogovor, ali časna reč je časna reč.
JECA: Dobro, 'ajde. (Popušta kaiš.) Govori brzo ili opet stežem!
KRIMI-ALKA: Besna Glista ima daljinski ukočivač, njime te parališe i više ne možeš da se mrdneš!
JECA: Jao, mamice! To je jezivo!
KRIMI-ALKA. Ako mi popustiš kaiš za još jednu rupicu, otkriću ti gde je Besna Glista najslabija.
JECA: (Popušta kaiš.) Govori ili vraćam na staro!
KRIMI-ALKA: Besna Glista najslabija je u želudcu.
JECA: Šta to znači?
KRIMI-ALKA: Šire objašnjenje će te koštati još jedne rupice.
JECA: Je l' ti to ucenjuješ?
KRIMI-ALKA: Ne, nego menjam znanje za rupe.
JECA: (Malo razmisli.) To je pošteno! (Popušta kaiš.) 'Ajde, otkrivaj brzo!
KRIMI-ALKA: Ako Besna Glista pojede pravu hranu, smanji će se i postati obična glista.
JECA: Nadam se da nisi lagala!
KRIMI-ALKA: (Lupi se po glavi.) Jao, kako se nisam setila da lažem! (Opet se lupi po glavi.) Jao, nije trebalo da kažem da se nisam setila!
(Jeca iščupa Krimi-alki alku iz nosa i stavi je u svoj.)
KRIMI-ALKA: Šta to radiš? Vrati mi alku, slinava je!
(Jeca joj skine čarapu s glave i pomiriše...)
JECA: Pih, smdri!
KRIMI-ALKA: Pa, normalno, ja ne perem zube i ne brišem nos!
(Jeca stavlja čarapu na glavu, uzima Krimi-alki ranac, pecaljku...)
JECA: (Maskirana u Krimi-alku.) Na koga ti ličim?
KRIMI-ALKA: (Smeje joj se.) Ha-ha-ha. Ličiš na rugobu. (Lupi se poglavi.) Ustvari ne! Ličiš na
mene.
JECA: Sad mogu na fešn-vik!
(Jeca ulazi u skrovište. Mrak.)

2. promena
(Od naredne scene, pa do kraja komada, radnja se odvija u skrovištu Besne Gliste. Zavesa se
razmakne.)

DEVETA SCENA
PROŽDIRANJE IGRAČAKA
(Skrovište Besne Gliste podseća na Jecinu sobu. Prozor je na istom mestu kao i kod Jece, iste je
veličine i oblika, kroz njega se, kao i u Jecinoj sobi, vidi plavo nebo i beli oblaci. Besna Glista
sedi na ''prestolu''. Na glavi joj je šešir. Pred njom su servirane igračke. Furke i Šeširko vire
kroz prozor. Šeširko pokazuje na svoj šešir.)
BESNA GLISTA: Svakoga dana sve sam gladnija. Trenutano sam gladna kao leopard. Moram
nešto da pojedem. (Jednom rukom dohvati Barbiku, drugom Ekšnmena.) Da li da pojedem Barbiku ili Ekšnmena? Prvo ću pojesti Barbiku. Ustvari ne, Barbike su mršave. Prvo ću pojesti Ekšnmena. Ustvari, ipak ne, prvo ću pojesti Barbiku. Ustvari ne, neću pojesti Barbiku, poješću Barbiku i Ekšnmena
zajedno.
(Besna Glista ubaci obe lutke u usta. Čuje se: Krc-krc, bum. Šeširko u međuvremenu preskače
prozor i šunja se iza glistinih leđa.)
BESNA GLISTA: (Mljacka.) Neće mi ništa faliti ako se još malo ugojim. Najvažnije je da utolim prvu glad. (Podrigne.)
(Šeširko pruži ruku da bi dograbio šešir.)
BESNA GLISTA: Jao, sad osećam drugu glad! Moram hitno još nešto da pojedem!
(Šeširko ustukne. Furke baci igračku koja mu je pri ruci na stranu. Besna Glista se okrene u
pravcu zvuka. Furke preskoči prozor i odvlači Šeširka u suprotnom smeru do proskenijuma na
kome je velika kutija za igračke. Iza nje se sakriju.)
BESNA GLISTA: Šta je to lupilo? Krimi-aklo, ako si opet oštetila neku igračku, zavrnuću ti alku!
(Aparte...)
FURKE: Šta da radimo?
ŠEŠIRKO: Lepa reč i gvozdena vrata otvara...
FURKE: Ne razumem. Šta to znači?
ŠEŠIRKO: Zamoliću je da mi vrati šešir.
FURKE: Ti si lud! Vidi kolika je!
BESNA GLISTA: (Okreće se ka njima). Šta to šuška?
(Šeširko stupa pred Besnu Glistu, nakloni se.)
BESNA GLISTA: Ko si ti, uštvo?
ŠEŠIRKO: Dobar dan, gospođice ili gospođo Glisto, ne znam šta je ispravno...
BESNA GLISTA: Ja sam Besna Glista! A naročito sam besna kad me neko prekida dok ručam!
Govori šta hoćeš ili ću da te smoždim!
ŠEŠIRKO: Došao sam da vas zamolim da mi vratite moj šešir.
BESNA GLISTA: Kako se usuđuješ da me tako nešto pitaš?! Sad ću ja tebe lepo da ukočim daljinskim ukočivačem, pa ti nikakav šešir neće biti potreban!
ŠEŠIRKO: Upomoć!
(Šeširko beži na suprotnu stranu scene, Besna Glista puca za njim i parališe ga. Furke za to vreme pretrči do prozora.)
ŠEŠIRKO: Ukočio sam se! Samo jezik mogu da pomeram, ništa drugo. Ii jao!
(Furke zakorači da ode.)
BESNA GLISTA: Besna sam koliko sam gladna, a mnogo sam gladna! Poješću nešto visoko kalorično. (Uzima Furketov auspuh.) Kakva je ovo igračka?
(Furke je užasnut, vraća se.)
ŠEŠIRKO: To nije igračka!
BESNA GLISTA: Kako nije, ovo je dečiji durbin. (Gleda kroz njega.) Izgleda da je pokvaren. Neću ga!
(Vrati auspuh, Furke taman da ga uzme, kad ga glista opet ščepa.)
BESNA GLISTA: Da to nije neka muzička igračka?
ŠEŠIRKO: Nije!
BESNA GLISTA: Začepi usta! (Dune u aspuh.) Neće da svira. Ne znam da li bi uopšte trebalo
ovo da pojedem. Plašim se da ne pokvarim stomak.
(Spusti auspuh, Furke bi da ga uzme, ali ga glista opet preduhitri.)
BESNA GLISTA: Poješću ga, što da ne.
FURKE: Nemoj!
BESNA GLISTA: (Uplaši se jer misli da auspuh govori, baci ga.) Aaaa! Ovo čudo je živo! Ono govori!
(Furke taman da uzme auspuh, kad ga Besna Glista preduhitri.)
BESNA GLISTA: (Drži auspuh u šaci.) Samo mi se učinilo. To je zbog gladi. Moram hitno nešto da sažvaćem da bih osvežila pamet. (Gricne auspuh zubima.) Jao, što je tvrdo. Ipak neću to da pojedem.
(Spusti auspuh, Furke bi da ga uzme, ali ga glista opet preduhitri.)
BESNA GLISTA: Ustvari hoću, zalogaj gore-dole.
FURKE: Nemoj! To je auspuh.
BESNA GLISTA: (Pljune auspuh.) Bljak! Kroz njega prolaze izduvni gasovi. Nisam luda to da jedem, pa da pokvarim besnilo!
(Furke hvata auspuh i beži ka prozoru, ali se saplete jer mu spadnu pantalone.)
BESNA GLISTA: (Vidi Furketa.) Još jedan uljez! (Ukoči ga.)
FURKE: (Pantalone su mu do pola podignute.) Mamice, tatice, spasite me! Ukočila je i mene!

DESETA SCENA
PREVARA
(Jeca, maskirana u razbojnicu, upada u skrovište.)
BESNA GLISTA: Tu si, gluperdo! Zabušavaš, umesto da čuvaš stražu?! Zamalo da me opljačkaju!
JECA: Izvini Besna Glisto. Nisam mogla pre da dođem. Vezali su me kaišem. Jedva sam se oslobodila.
ŠEŠIRKO: Bezobraznice, šta ste uradili s Jecom?
BESNA GLISTA: S kakvom decom? Ja mrzim decu!
JECA: (Naglas.) Deca… (Tiho.) To sam ja, Jeca. Maskirala sam se. (Naglas.) Deca su kod kuće, plaču jer nemaju s čim da se igraju.
BESNA GLISTA: Tako im i treba, kad hoće sve igračke za sebe! Ogladneh od priče. Hajde,
gluperdo, dodaj mi nešto sočno, vidiš da sam pojela sve što mi se našlo pri ruci!
JECA: Čekaj malo, Besna Glisto! Ne možeš da jedeš bez jelovnika.
(Jeca vadi krišom flašicu.)
ŠEŠIRKO i FURKE: (Tiho.) Jao, pa to je naša Jeca!
BESNA GLISTA: Ma kakav jelovnik, kakva deca, daj mi prvo što ti padne pod ruku!
ŠEŠIRKO: (Tiho.) S oproštenjem, gospođice Jeco, sad nije vreme za mleko!
FURKE: (Tiho.) Jeco, maco, bolje smisli kako da nas spaseš!
BESNA GLISTA: Ko je rekao da pasem? Nisam ja koza, nego Besna Glista!
JECA: Baš zato i treba da jedeš kulturno, Besna Glisto. Kao prava dama. (Tiho.) Smanjiće se čim okusi pravu hranu!
BESNA GLISTA: Ko kaže da imam govornu manu? Nemoj da me nerviraš, nego mi dodaj tu cisternu.
JECA: (Sipa mleko u cisternu.) Jao, što si tvrdoglava. (Daje joj cisternu.) Evo ti, jedi!
BESNA GLISTA: (Zine. Zatvori usta.) Sačekaj, predomislila sam se. Ne znam da li da pojedem
baš cisternu?!
JECA: Što? Šta fali cisterni? Baš je puna.
BESNA GLISTA: Meni se trenutno više jede neka četvoronožna životinja. Na primer, ta tu žirafa. Daj mi nju.
JECA: Ko još danas jede žirafe? Pojedi cisternu.
FURKE: Bolje zgutaj cisternu. Ona je ukusnija.
BESNA GLISTA: Dobro 'ajde, poješću cisternu. (Zine. Zatvori usta.) Čekaj, predomislila sam se. Neću cisternu. (Izbaci je kroz prozor.) Dodaj mi plastično jaje.
JECA: (Otvori jaje, namlekiše ga i zatvori). Izvoli Besna Glisto!
BESNA GLISTA: Nema na čemu. Sad ću da ga pojedem…
ŠEŠIRKO: Pojedi jaje! Jaje je super! To su dve igračke. I ljuska i pile.
BESNA GLISTA: Kakvo pile? (Izbaci ga kroz prozor.) Ja ne jedem piliće! Donesi mi cisternu.
JECA: (Nagne se kroz prozor. Odmah sam ti rekla da pojedeš cisternu. (Dohvati je. Tiho.)
Iscurelo je mleko!
BESNA GLISTA: Dodaj mi, dodaj mi!

JEDANAESTA SCENA
PREOKRET
(Razbojnica Krimi-alka upada u skrovište.)
KRIMI-ALKA: Prevara! Prevara! Prevara! (Krimi-alka ščepa Jecu.) Besna Glisto, ona nije ja!
Ja sam ja! Prerušila se u mene! (Otme Jeci masku.) Evo, gledaj.
BESNA GLISTA: Vidi stvarno, to je neka, malo veća, devojčica.
KRIMI-ALKA: Ona ti je neka malo veća ovčica! Zamisli, olabavila je kaiš kojim su me vezali!
JECA: Dala si časnu reč da nećeš da me pređe!
BESNA GLISTA: Ha-ha-ha! Krimi-alka ne poštuje nikog osim mene!
FURKE: Jeco, kako si mogla dva puta da nasedneš na isti štos?!
ŠEŠIRKO: Sad smo se uvali i fini sos.
KRIMI-ALKA: Pokidaću se od smeha! Za one koji su glupi, mogu da pojasnim šta je toliko smešno. Zovem se Krimi-alka...
BESNA GLISTA: Bolje ćuti. Niko nije toliko glup.
ŠEŠIRKO: Eto šta se dešava kad neko neće da odraste!
JECA: Neću da odrastem. Ja sam ovde došla po svoje igračke i ne idem nikud dok mi ih ne vratite.
BESNA GLISTA: Igračke otpiši!
KRIMI-ALKA: Ukoči je, Besna Glisto, mnogo se koprca.
BESNA GLISTA: Neću da rasipam municiju. Pošto je već imaš u šaci, isprskaj je sprejom za
mršavljenje. Olakšaće ko perce, pa ću da je oduvam odavde.
KRIMI-ALKA: (Lupi se po glavi.) Kako se ja toga nisam setila! (Mućka sprej.) Sad ćeš, ovičice, da se utanjiš ko slamka!
JECA: Molim vas, ne! Već sam tanka!
FURKE: Crve debeli, što se ne kačiš s nekim jačim?!
BESNA GLISTA: Krimi-alko, sprejni prvo ovog brbljivca. Ima mnogo kvaran jezik!
ŠEŠIRKO: Ne potežite oružje! Siguran sam da postoji civilizovano rešenje. Treba samo da se dogovorimo ko ljudi i ko gliste...
BESNA GLISTA: Špricni matorog, mnogo smara!
(Krimi-alka prska Šeširka. Svetlo se menja.)
ŠEŠIRKO: (Smeh.) Iii jao! Prestanite! Mnogo sam golicljiv! Iii jao! Nešto čudno se sa mnom dešava! Izgleda da stvarno mršavim!
KRIMI-ALKA: Oduvaj ga sad, Besna Glisto! Sad je najlakši!
(Mrak. Čuje se duvanje.)
ŠEŠIRKO: (Glas mu je sve tiši.) Letim! Ne brinite, vrati ću se da vas spasem, čim se ugojiiiiim!
(Svetlo se pali. Šeširko je izašao sa scene.)
BESNA GLISTA: Jedan manje! Poprskaj sad devojčicu.
JECA: Teško meni!
FURKE: (Namiguje Jeci.) Jao, što ovaj sprej fino smrdi! Je l' da, Jeco?
JECA: Ne. Ustvari da, baš neobično fino smrdi.
KRIMI-ALKA: (Njuši.) Ja ništa ne osećam!
FURKE: Moraš malo da ga prsneš ka sebi, da te zapahne.
BESNA GLISTA: Glupačo, nemoj to da radiš!
(Krimi-alka poprska sebe. Svetlo se menja.)
KRIMI-ALKA: (Plače.) O, ne! Sprej mi je ušao u oči. Mnogo peče! Upomoć, mršaviiim!
FURKE: Oduvaj je sad, Jeco! Oduvaj je sad!
JECA: Duvam!
(Jeca i Furke duvaju. Čuje se fijuk. Mrak.)
BESNA GLISTA: Gluperdo, baci sprej! Moram da ga uhvatim! Bacaj ga!
KRIMI-ALKA: (Plače.) Ne smem da ga pustim! On mi služi kao teg! (Glas joj je sve tiši.) Jao,
mnogo sam laka, drž'te me! Bojim se visine! Aaaa! Mamice, tatice, biću dobraaaaaa!
(Svetlo se pali. Krimi-alka je izašla sa scene i odnela sprej.)
BESNA GLISTA: (Viče za njom.) Glupa gluperdo! Svaki dan ti govorim da si glupa, a ti nikako
da se opametiš!
FURKE: Ladno je lupila glavom u satelit! Neće ta skoro nazad!
JECA: Zlo se nikada ne isplati. Dobila je što i zaslužuje!

DVANAESTA SCENA
IZDAJA
BESNA GLISTA: Pametnice, mnogo mudruješ! Sad ću da te ukočim ko belu lalu.
(Besna Glista puca, ali Jeca uspe da se sakrije iza kutije s igračkama, tako da joj nije ništa.)
FURKE: Ha! Promašila si!
JECA: Je l' vidiš, Besna Glisto, da sam bila u pravu? Zlo je zlo!
BESNA GLISTA: Jao, jes'. Jadna ja, šta će biti sa mnom? Ko će da mi donosi plen na izvol'te?
JECA: Moraćeš da nađeš novog pomagača.
FURKE: Ćuti, Jeco, jesi normalna?! Prodala si joj foru.
BESNA GLISTA: Novi pomagač?! Zvuči zanimljivo! Kako bi bilo da vas dvoje od danas kradete za mene?
FURKE: Pazi da nećemo. Pre ćemo da blejimo ovde, nego da otimamo klincima igračke.
JECA: Govori u svoje ime, Furke. (Jeca izviri iz zaklona.) Besna Glisto, ja sam spremna da kradem.
FURKE: Jeco, nisi valjda 'ladno ozbiljna?!
JECA: Šta da ti kažem, Furke? Besna Glista i ja smo iste. Obe volimo igračke. Nema razloga da ne sarađujemo.
FURKE: Izdajice, znao sam da ne treba da se zaljubiškam u tebe!
BESNA GLISTA: To ja zovem mudar izbor. Ti ćeš, glupane, zauvek da ostaneš okamenjen.
JECA: A ja ću moći stalno da se igram s novim igračkama!
BESNA GLISTA: Čekaj malo! Šta ću onda ja da jedem?
JECA: Ništa ne brini, Besna Glisto. Ja ću da se igram samo dok ti ne osetiš glad. (Tiho.) Prešla sam je sad!
BESNA GLISTA: Jao, čim to čujem, odmah mi krče crevca.
JECA: Da skoknem kroz prozor po žirafu i po jaje? (Tiho.) Gotova je!
BESNA GLISTA: Neću žirafu, a neću ni jaje, nego... Reci mi, Jeco, šta ti to viri iz džepa?
JECA: Uuu, to ti ne treba. To je neki bezvezan dinosaurus.
BESNA GLISTA: Dinosaurus! Ja najviše volim bezvezne dinosauruse! Daj ga!
JECA: Nisi valjda luda da jedeš dinosaurusa. Dinosaurusi nisu zdravi! Oni su izumrla vrsta.
BESNA GLISTA: (Uperi ukočivač u Jecu.) Daj dinosaurusa ili ću da te ukočim, dok si rekla cvekla!
FURKE: Jeco, daj joj što ti traži ili šetnju otpiši! (Tiho.) Ne bebi se, namlekiši!
BESNA GLISTA: Daješ ili ne daješ, poslednji put te pitam, smutljivice?
JECA: Dinosaurus je moja omiljena igračkica. Mnogo je mali. (Tiho.) Mleko mi fali.
BESNA GLISTA: Prevrtljivice! (Repetira ukočivač.) Spremi se za nemrditis! (Puca, ali se ništa ne dešava.) Šta mu je sad? Što ne radi, gad? (Promućka ga.) Mora da mu je crkla baterija. Ništa ne brini, ukočiću te čim je zamenim!
FURKE: (Tiho.) Sve si uprskala! I treba zauvek da ostaneš beba.
JECA: (Tiho.) Nemam ni kap mleka!
FURKE: (Tiho.) Pa što nisi rekla?! Imam ja onu flašicu, što sam ti je uzeo!
JECA: (Tiho.) Sve vreme ti govorim da mi je daš!
FURKE: (Tiho.) Kako da ti je dam, kad sam ukočen?!
BESNA GLISTA: Našla sam baterije!
FURKE: E, sad smo gotovi!
BESNA GLISTA: Ustvari, nisam ih našla, al' čim ih nađem bićete gotovi!
FURKE: (Tiho.) Pretresi mi džepove.
JECA: (Tiho.) Ovde nemaš ništa!
FURKE: (Tiho.) Ko je rekao da tu imam išta?! Leva ruka, desni džep.
JECA: (Tiho.) Nemaš ništa ni tu.
FURKE: (Tiho.) Desna ruka, zadnji džep.
JECA: (Tiho.) I on je prazan!
FURKE: (Tiho.) Onda, Jeco, maco, probaj u unutrašnjem džepu.
JECA: (Nađe flašicu. Tiho.) Flašica!
BESNA GLISTA: Uzalud se došaptavate, našla sam baterije! Čekaj, samo da ih zamenim, onda ću da vas parališem na kub!
FURKE: Briši u zaklon, Jeco, maco, mnogo je besna, nadrljaćeš!
BESNA GLISTA: (Menja baterije.) Bolje poslušaj, pošto ću sad stvarno da te ukočim!
JECA: Besna Glisto, molim te, oprosti mi. Odrasla sam. Dajem ti dinosaurusa.
BESNA GLISTA: (Drži Jecu na nišanu.) Ma nemoj?!
JECA: Stvarno mi više ne treba. Dosadilo mi je da se igram. Možeš da ga pojedeš, ako si gladna.
BESNA GLISTA: Jao, mnogo sam gladna. (Spusti ukočivač.) Daj ga ovamo!
(Jeca krišom sipa mleko dinosaurusu u usta.)
JECA: Izvoli, Besna Glisto, i prijatno!
BESNA GLISTA: Nema na čemu!
JECA: Zbogom, Dino, bilo nam je fino! Kucnuo je čas...
(Besna Glista proguta dinosaurusa.)
JECA: Za spas!
(Svetlo se menja.)
BESNA GLISTA: Upomoć! Otrovana sam!
(Besna Glista puca nasumično. Jeca se baca na pod. Mrak.)
BESNA GLISTA: (Sve piskavije.) O, ne! Smanjujem seeee!
(Svetlo se pali. Besne Gliste nema na sceni.)

TRINAESTA SCENA
RASPLET
(Besna Glista postala je obična glista.)
JECA: Pobeda! Pobeda! Pobeda! (Podiže malenu glistu.) Evo gliste! Vidi kolicna je!
FURKE: To je i zaslužila!
JECA: Džabe se koprcaš! Odneću te u baštu. (Stavi glistu u džep.) Bićeš odlična za usitnjavanje zemlje.
FURKE: Jeco, 'ajde, oslobodi me, pa da odjezdim bez auspuha u nepoznatom pravcu!
JECA: Furke, hoćeš li da mi još neki put viriš kroz prozor?
FURKE: Neću više nikad, Jeco, maco, motorskih mi guma!
JECA: Ako je tako, onda mi ne pada na pamet da te oslobodim.
FURKE: Što?
JECA: Zato što sam se do ušiju zaljubila u tebe.
FURKE: Vidi malu! (Jeca ga mrko pogleda.) To jest, Jeco, maco, i ja sam se u tebe... to isto. Hoćeš da mi budeš devojčica?
JECA: Da.
(Jeca otkoči Furketa. Furke podiže pantalone.)
FURKE: Uf, šta to bi?!
JECA: Kao da se sve odigralo u mašti!
(Jeca mu pruži ruku, on je uhvati, privuče je ka sebi i poljubi. Cmok. Cmok. Cmok... Začuje se
škripa guma. Otvaranje vrata. Čuju se glasovi...)
MAMA: Hvala vam! Imali smo sreće da uhavtimo isti taksi.
TATA: Jeste li sigurni da ste ih dovezli baš dovde?
MAMA: Čovek ti je rekao da je siguran. Ne budi dosadan. (Čuje se auto koji odlazi.) Bože, kakvo je ovo mesto?
TATA: Otpad ko otpad! Smrdi!
MAMA: Nije trebalo stvarno da progutaš ključ. Mnogo vremena smo izgubili, dok si obio bravu.
TATA: Ženo, ti znaš da ja ne znam za šalu.
(Mama i tata stižu do prozora. Nose igračke.)
MAMA i TATA: Jeco!
(Upadaju unutra kroz prozor.)
JECA: Mamice, tatice, otkud vi?
TATA: Kako si mogla da pobegneš od kuće, a da nam se ne javiš? Majka ti je premrla od straha.
MAMA: Mi smo krivi! Ti si naša bebica! Ne znam šta nam bi da pomislimo da si velika.
TATA: Izvoli žirafu, jaje, cisternu...
MAMA: I dinosaurusa! Znamo da to najviše voliš! Šta ti je? Što se ne raduješ?
TATA: Ako smo ti kupili nešto što već imaš, menjaj se sa ovim malim. (Pokaže na Furketa.) Ja ne idem opet u radnju.
JECA: Dragi roditelji, bojim se da se ni ovog puta nismo sporazumeli. Meni igračke više ne trebaju. Ja sam odrasla.
MAMA: Odrasla?! Dušo mamina, znala sam da si ti dobra devojčica!
TATA: Čestitam, 'ćero! Bilo je krajnje vreme da se uozbiljiš.
JECA: Inače, ovo je Furke.
TATA: Ćao, Furke! Ja sam Jecin tata.
MAMA: Zdravo, Furke! Ja sam Jecina mama.
FURKE: Pozdrav za matorce! Ja sam Jecin dečko.
(Roditelji zaneme.)

ČETRNAESTA SCENA
SONG
Svako mora da odraste
Zašto žaba gazi baru vlažnu?
Zašto vitez voli curu važnu?
Zašto leptir leti nežno?
Zašto snežić sneži snežno?
Zašto deca rastu neizbežno?
Zašto rastu neizbežno?!
Niti ruža širi miris ružan!
Niti slavuj ima glasić tužan!
Nit se slonče sme stanjiti!
Nit se panj da zapanjiti!
Nit se deca mogu umanjiti!
Ne mogu se umanjiti?!
Ko što Zemlja mora na put kružno,
Ko što laste zimi beže južno,
Ko što zvezde svetle združno,
Ko što pužić puzi pužno,
Deca odrastaju nužno!
Deca odrastaju nužno!

KRAJ
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju