Igor Bojović - Bajka o caru i slavuju

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Igor Bojović - Bajka o caru i slavuju

Post od branko »

Igor Bojović

BAJKA O CARU I SLAVUJU


Muzička bajka
Početak pre početka ili reč autora:
Kako je sve počelo
Ova priča događa se u vremena davna i prepradavna kad se svet do poslednje tačke obrnu naopačke, tako da je Azija bila tačno gde smo mi sada. Zato se ova priča i događa u dalekoj i nadasve mnogoljudnoj Kini gde su ljudi kosooki ali fini. A u dalekoj i nadasve mnogoljudnoj Kini, kao što znate, car je Kinez, pa su Kinezi i svi oni koji ga okružuju. Carev dvorac je najlepši na svetu, sav od najfinijeg porcelana, neobično skupocenog i tako krhkog da svaki nepažljiv dodir može da ga razbije. Zato svi na dvoru hodaju na prstima. ali, to nikako ne znači da se oni ne čuju dok se kreću. Naprotiv, svi zvone jer su po poslednjoj modi dvora kineskoga ukrašeni mnogobrojnim zvončićima. Najskupocenije i najlepše zvončiće svakako nosi car. On je skoro kao jelka udešen, tako da zvoni pri svakom svom pokretu. Na dvoru je i puno cveća koje je takođe ukrašeno zvončićima, pa tako kad povetarac il kakva promaja dune ceo dvor odzvanja najlepšim čin čin melodijama.
Ali sve bi to bilo i fino i krasno da caru nije bilo jasno da posle sunca mora biti kiše, da narod se buni, da loše mu se piše! Da, da, tako je to bilo: narod se pobunio protiv koga? Protiv cara svoga! Hodao je ulicama, hodao i hodao i zvončićima zvonio sve dok ga vojskom car nije rasterao, uklonio! Tad car naredi da se u narodu zvončići oduzmu svima, pa ih zato na dvoru sad toliko ima. Vladar je reklo bi se, bio zadovoljan -- ugušio je pobunu i dobio pri tom toliko ukrasnih zvončića da je od njih mogao još jedan dvorac da sagradi. Ali... nakon toga nikako nije mogao da zaspi. Plašio se da će ga neko ubiti ako zaspi. Svi lekari u zemlji pokušavali su da mu leka pronađu, ali uzalud. Iz dana u dan bivao je sve budniji i bolesniji. A kako je na kraju ipak uspeo da zaspi, i kako mu je u tome pomogao jedan, reklo bi se sasvim običan, slavuj videćete u ovoj scenskoj priči. BEZ BRIGE -- DOGAĐA SE U KINI!

L I C A:
GLUMAC NARATOR kasnije MUDRAC, putokaz kroz ovu priču
GEJŠA I i GEJŠA II: mimo plana uvoz iz Japana
VOJVODA OD JUNANA, uvek željan rata i akcije
VOJVODA OD SINKJANGA, kolebljiv ali upotrebljiv
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE, zao i pokvaren; rad' para i vlasti ost'o bi bez časti
PRINCEZA, izveštačena, sebična i ...
CAR, podložan uticajima, al' u njemu jošte duše ima
GRNČAR LI JU, čovek iz naroda, prirodan i neiskvaren
KERINA ZVERINA, grnčarev pas, veran i odan
ŠUMSKA PRINCEZA kasnije SLAVUJ, a još kasnije ponovo ŠUMSKA PRINCEZA, lepa spolja i iznutra
PSEĆA PRINCEZA, keruša Šumske princeze, odana i verna
PAUK, kasnije ZMAJ, opasan u svakom smislu
MEHANIČKI SLAVUJ MADE IN JAPAN, slavuj rata, kako god ga naviješ uvek istu pesmu peva

P R O L O G

(Prolog počinje na proscenijumu. Na sceni je samo izanđali čiviluk na koji je okačen kostim. Glumac narator polako izlazi na scenu. Odeven je u crnu trenerku.)
GLUMAC NARATOR: Poštovani publikume, nek' ne glumi ko ne ume! A ko ume -- ume -- ja sam vlasnik glume! Premda u životu videh mnoga čuda, pametnu budalu i mudraca luda, premda budan sanjah kako hoda šuma, ja odgovor tražih dalje diljem dilja, al' ne spoznah tako, savitljiv ko guma, dal' je zbilja zbilja il' je samo gluma! Ređe brža, češće sporija ova se storija s brda peva, a priča s dola, ređe do kraja a češće do pola! Ti se zato uzdaj u me -- poštovani publikume! Slušajte me dobro, nemoj da se viče, bistroga mi uma -- neravnine priče ispeglaće gluma!
(Glumac skida kostim sa čiviluka. Oblači se. Preobraća se u kineskog mudraca -- prosjaka. Stavlja dugu, jareću, bradu. Lepi obrve. Ukošuje oči. Stavlja na glavu slamnati, kupasti šešir. Postaje Kinez od glave do pete.)
GLUMAC NARATOR: (Govori kao starac.) Neka shvati ko razume, a spoznaće ko gledati ume! Poštovani publikume! Ova se drama odvija sama u vremena davna i prepradavna kad se svet do poslednje tačke obrnu naopačke, pa Azija beše tada tačno gde smo mi sada. E zato se ova priča, ni dalje ni bliže, zbiva i niže u dalekoj i nadasve mnogoljudnoj Kini. A u dalekoj i nadasve mnogoljudnoj Kini, kao što znate, ljudi su fini, car je Kinez, pa su Kinezi i svi oni koji ga okružuju, podržavaju ili optužuju.
(Na scenu istrče dve gejše. Mašu lepezama i plešu.)
GEJŠA I: Nije tačno!
GEJŠA II: Tačno nije!
GEJŠA I: Mi smo gejše!
GEJŠA II: Mi smo mimo plana...
GEJŠA I: ...uvoz iz Japana!
(Gejše otplešu sa proscenijuma. Glumac gleda za njima.)
GLUMAC NARATOR: Oh, kako stvari ovde
uzburkano stoje
pokreće se predstava
van kontrole moje!
Čudan vetar u leđa
meni sada duva počeo je usud
zbitija da kuva!
Da ne pričam dugo
ne osta mi drugo -
nešto ću vam reći
smesta ću uteći!
Zagrmi grome,
da bežim u oluju,
nek' otpočne priča
o caru i slavuju!
(Glumac odjuri sa proscenijuma. Iza njega se polako diže zavesa. Ukazuje se dvor sav u svom porcelanskom sjaju.)

SCENA 1.
ZAŠTO CAR OKUPLJA VOJVODE

(Carski dvor, takav kakav je. Ministar pravde i trgovine i dvojica ratnih vojvoda okupili su se na carev poziv. Ne znaju zašto ih car zove. Vrpolje se. Ne osećaju se lagodno. Ministar pravde i trgovineii samo ćuti i gleda Vojvodu od Junana i vojvodu od Sinkjanga koji nervozno pocupkuju s noge na nogu.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Rat je gotov! Car je popustio pred pritiskom svetskog mnjenja!
VOJVODA OD JUNANA: Drukčija su naša htenja! Ja tuk'o bih se još!
VOJVODA OD SINKJANGA: Jer sam momak loš!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Šta sad hoće izlapela starina?
VOJVODA OD JUNANA: Kad ti, ministar prav`de i trgovine, ne znaš otkud znamo mi ratne vojvode? Čemu ovaj skup u svitaj zore kad i krvnik spava! O čem' misli carska glava?
VOJVODA OD SINKJANGA: Može biti da je i on vojevanja željan.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Bilo kako bilo njegovu ću glavu baciti u travu. Imam nameru da skujemo zaveru!
VOJVODA OD SINKJANGA: Zaveru?!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Jest'! Za nas biće spas
šta... carev zadnji čas!
(Ministar i vojvoda od Junana pevaju song. Ministar peva vojvodi od Junana, a vojvoda od Junana peva celom svetu. Vojvoda od Junana eksponira silu. Vojvoda od Sinkjanga ih ne prati.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Nad dvorom će ovim
nadviti se strava
velik broj si ljudskih
posekao glava.
VOJVODA OD JUNANA: Nad dvorom će ovim
nadviti se strava
velik broj sam ljudskih
posekao glava.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: A sad ćeš rad krune,
a sad ćeš rad para
smaknuti i cara!
VOJVODA OD JUNANA: A sad ću rad krune,
a sad ću rad para
smaknuti i cara!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: A vlast kad moja bude...
VOJVODA OD JUNANA: Tvoja?! Zar za krunu nije bolja glava moja? Ovako oblo i slatko, veliko i glatko, teme je moje krunodrom pravi, sjajno mesto da se nanj'ga stavi...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Slušajte me dobro vi ratne vojvode! U snu ne bi, znajte, postali što jeste, zašto da se krije, da podrške moje u tom' bilo nije!
VOJVODA OD SINKJANGA: I položaj tvoj bi vrlo lako mog'o o klinu da visi da kod našeg cara u milosti nisi. Molim vas, ja ne želim u tome da učestvujem!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Šta to čujem! Drzniče! Svako ko se meni usprotivi sada grozno će da strada! Ako li se tvoja miso' s mojom željom kosi i snaga će tvoja s mojom da se nosi!
(Ministar da znak vojvodi od Junana. Vojvoda od Junana dograbi vojvodu od Sinkjanga i tresne ga o zid. Vojvoda od Sinkjanga ustane. Ministar pravde i trgovine mu mačem odseče tregere. Vojvodi od Sinkjanga spadnu pantalone.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ha, ha, ha! Nikad ne veruj vojvodi što beo cvet u kosi i tregere nosi! Taj se boji da će izgubiti gaće! Ha, ha, ha! A ti, vojvodo od Junana, imaš li želju da protiviš se meni i da smožden budeš k'o poslednja vaš! Da li bes hoćeš da osetiš naš ili da mi služiš pa da primaš platu u suvome zlatu?
VOJVODA OD JUNANA: Od siline besa više volim paru, klanjam ti se, gospodaru!
VOJVODA OD SINKJANGA: Otkud besa ima to je meni jasno, al' pitam se glasno -- odakle mu pare?
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Sve ću šume fine mnogoljudne Kine prodati maloljudnom Japanu. Eto, to mi je u planu.
(Vojvoda od Sinkjanga ne uzdrži uzdah. Prekrije šakom usta.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Japanu!? Molim vas... ja ne želim u tome da...
(Ministar pravde i trgovine opet potegne mač.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Klanjam ti se gospodaru.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Dakle, kada jednom kruna moja bude...
(Gleda vojvodu od Junana i vojvodu od Sinkjanga.)
VOJVODA OD JUNANA i VOJVODA OD SINKJANGA: (Zajedno.) Kada vaša bude gospodaru...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Na oružje -- i zadnju ću dati paru! Pod noge ćemo baciti ceo ovaj svet! Neka bude Kina sve do Mislođina!
VOJVODA OD JUNANA: Tako je! Ovim svetom nek' talasa kosooka naša rasa!
VOJVODA OD SINKJANGA: Ali, molim vas, ja ne želim da u tome...
(Ministar pravde i trgovine i vojvoda od Junana istovremeno tresnu vojvodu od Sinkjanga po glavi.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Tako je! Mi nismo sitni, mi nismo mali -- prostora našem narodu fali! I zato...
(Sva trojica zapevaju.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE, VOJVODA OD JUNANA i VOJVODA OD SINKJANGA: (Zajedno.) Ovim svetom nek' talasa
kosooka naša rasa!
Nek' nam bude Kina
sve do Mislođina!
Taj ći, taj će, taj ćemo ćete će!
(U tom trenu iz drvenog sata izađe limeni petao. Petao zakukuriče gvozden-glasom.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: A sad dosta priče. Svi jezik za zube da ne osetite moje pošalice grube!
VOJVODA OD JUNANA i VOJVODA OD SINKJANGA: Kunemo se, gospodaru, o ministre pravde i trgovine, o budući care mnogoljudne Kine, ćutaćemo ko' ribe u vodi!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Eto i princeze gde ka nama hodi!
VOJVODA OD JUNANA: Bez veze! Čijoj želji hvala za tu zgodu glupu -- šta će nam princeze na muškome skupu!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ko zna šta je sad starcu na umu, čim je ona ovde, dobro nije -- rata biti neće! Moramo se dočepati krune! A sad psss!
(Ulazi princeza. Lice joj je toliko napuderisano da je bela kao kreč. Vide joj se samo oči. Princeza gleda cveće koje vene.)
PRINCEZA: Gle cveće na dvoru vene skroz na skroz. Ali ako, bolje je tako, veštačkim ga zameniti treba. Cveće od porcelana ili pak od sintetike i plastike s primesama vlakana od svile lepše je i zahvalnije za održavanje. Uspravno stoji, nikad se ne menja, lepo izgleda i uopšte ne vene! Ono je ko' moja lepota. Uvek isto -- blistavo i čisto. O ministre pravde i trgovine mnogoljudne Kine, da li ste saglasni sa mojom ocenom stanja cveća na dvoru.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Klanjam vam se, o prelepa gospo! Lepota je vaša konstantna, o tako mi sreće...
MINISTAR i VOJVODE zajedno: ... k'o veštačko cveće!
(Svi se do poda poklone pred princezom. Na to princeza načini plitki naklon i zapeva song.)
PRINCEZA: Znajte dobro da je moje
sve na ovom dvoru što je,
a sve moje ovde što je,
znajte dobro, veštačko je!
Volim da mi usne draška
keramičko zrno graška,
slabost mi je u sred dana
krastavac od porcelana,
ali bez polemike
vrh moje poetike
cvet je od sintetike.
(Princeza se ponovo nakloni. Sva trojica zdušno aplaudiraju.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Divno! Divno! Kakva pesma! Kakva britkost izraza pred nama se iskaza!
VOJVODA OD JUNANA: Metafora do mora!
VOJVODA OD SINKJANGA: Hiperbola do bola!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Vaša umna mis'o i vaša lepota k'o crtež su života! A kao što nam je iz dvorskih knjiga poznato crtež života uvek je lepši od samog života! U usta bih svoja ja rado uskak'o, izmišljao, smej'o se i plak'o, ali takvu sliku namolovat' ne bih mog'o. Takvih kao što ste vi, na svetu nije mnogo. Tako izveštačenog stvora od brda do mora, zašto da se krije, svet gledao nije!
PRINCEZA: Pod miderom tek malo moje drago salo ljuljuška se i pliva -- fantastično sam lepa -- istina je živa! De, dragi ministre, diko ove kuće, mideru mi mome zategnuće kruće načinite sada.
(Princeza okrene leđa ministru. Ministar gura nogom princezu u leđa. Vuče konce iz sve snage. Zateže mider do bola. Princeza se guši. Oči iskolači. Ministar joj zakopča haljinu.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Vaša je figura od zlata legura!
PRINCEZA: Znam da su u Kini svi ministri fini, ali eto, ipak, komplimente vaše sa rezervom primam, jer primedbe mnoge ja sad na vas imam! Vaše ratne želje nisu mi veselje! Nego, da li vi možda znate zašto nas u cik zore otac okuplja moj?
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Možda se krvav priprema boj!
VOJVODA OD JUNANA: Tooo! To je život moj! Bitaka vodih ne zna im se broj! Krv u meni ključa -- nedostaje mi tuča!
PRINCEZA: Ah! Samo vam je to u glavi. Sve zbog vašeg rata ostah neudata! Možda je na redu neka druga tema -- možda mi moj otac sad zaruke sprema!
VOJVODA OD JUNANA: Zar sam radi toga s drugog kraja fine majčice nam Kine potegao dovde!
PRINCEZA: Moliiim? Šta rekoste, vojvodo?
VOJVODA OD JUNANA: Tek mi reč izlete, za vas nije lako naći muža, dete. Mislim, oh, živote, spram vaše lepote...
PRINCEZA: U rečima vašim istina je cela:
hoću muža lica bela,
k'o spomenik vitkog tela!
Da odeven bude
po poslednjoj modi,
praporci da zvone
kad po dvoru hodi!
Hoću muža
da mu nema mana,
hoću muža k'o od porcelana!
VOJVODA OD SINKJANGA: Glb! Od porcelana! Molim vas, ja ne želim u tome da učestvujem.
(Svi naroguše prema vojvodi od Sinkjanga.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Klanjam vam se gospo!
(Princeza prezrivo odmahne rukom.)
PRINCEZA: Ah! Nikad ne veruj vojvodi što beo cvet u kosi i tregere nosi! Taj se plaši da će izgubiti... pantalone! Zamoliću oca da ga nauči pameti.
(Vojvoda od Sinkjanga se uhvati za stomak. Ukrsti noge. Iskolači oči.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Poslom bitnim hvatam zalet moram hitno u toalet!
(Vojvoda od Sinkjanga odskakuće u toalet. Limeni petao ponovo zakukuriče.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ah, što se misli moje bore, u cik ove rujne zore! Dal' me oko moje vara eto nama našeg cara!
(Fanfare. Dve gejše guraju carev zlatom optočeni presto na točkićima na scenu. Presto podseća na invalidska kolica. Gejše lepezama hlade cara. Svaki put kad se lepeze rašire pred carevim licem on poskakuje. Razmiče lepeze da bolje vidi. Ministar i vojvoda od Junana se do zemlje poklone pred carem.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Klanjamo se o, presvetli care! Klanjamo se i hvalimo uzvišenu i blistavu lepotu dvora vašeg kitnjastoga!
(Vojvoda od Sinkjanga se vraća iz toaleta. Odmah se pokloni pred carem.)
VOJVODA OD SINKJANGA: O, kad bi cela Kina bila blistava i čista kao vaš zlatom optočen toalet.
VOJVODA OD JUNANA: A najlepše od svega je to što je u toaletu, slušaj foru, baš kao i na dvoru, sve naša domaća proizvodnja, sve kinesko -- od italijanskih pločica do kade džakuzi, od zvončića do lončića, od svile do porcelana...
(Gejše mašu lepezama. Počnu da plešu oko carevog prestola. Car na prestolu pokušava da zaspi.)
GEJŠA I: Nije tačno!
GEJŠA II: Tačno nije!
GEJŠA I: Mi smo gejše!
GEJŠA II: Mi smo mimo plana...
GEJŠA I: ...uvoz iz Japana!
(Otplešu do prestola na kojem car pokušava da zaspi. Hlade cara lepezama.)
GEJŠA II: Mi hladimo našeg cara!
GEJŠA I: Da od stakla carstvo stvara!
GEJŠA II: Ne žalimo truda...
GEJŠA I: A još manje rada...
GEJŠA II: Stvorićemo Kinu...
GEJŠA I: Od srebra i žada!
GEJŠA II: Jer naš car je svetlog lika!
GEJŠA I: Naša nada, naša dika!
GEJŠA II: Više dika, manje nada...
GEJŠA I i GEJŠA II: Ne damo mu da nastrada!
GEJŠA I: Jer od kada se rodio...
GEJŠA II: Ratove je vodio!
GEJŠA I: Problemi ga silni muče...
GEJŠA II: Pa sve stenje i jauče!
CAR: Ijaoooo! Nije muka mala na pleća mi pala. Ne stenjem ja što steg'o me je išijas iliti lumbago il' kako vam drago! Već iz druge ruke mene muče muke! Bilo da je bela noć ili mrkli dan na oči mi nikako ne dolazi san! Ne mogu da spavam! Ratov'o sam, glave sek'o -- sve dok krunu nisam stek'o! Sad vam dobar stojim zaspati se bojim! Čak i pored svoje pregoleme slave ja drhtim od strave jer u snu bih mog'o ostati bez glave! Zato samo buljim, buljim, buljim, buljim, buljim se i žuljim! Ijaooo! Ali, ponekad mi naspi da mi oko zaspi. No to nikada ne potraje jer...
PRINCEZA: Oče, zašto si nas zvao? Da li možda udaju mi spremaš.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Pametnija posla nemaš -- možda si nauman u rat zauman da nas hrabro vodiš, svet da osvojiš -- Kinu preporodiš!
CAR: Zvao sam vas...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Zvao si nas...
CAR: Zvao sam vas jer...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Zvao si nas jer...
CAR: Zašto sam vas zvao?
(Gejše caru šapuću nešto na uvo.)
CAR: Ah, tako je! Zvao sam vas jer...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Jer...
CAR: Jer ne mogu da spavam.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ne mogu da spavam. U cik zore sazvao je vojvode da mu društvo prave jer ne može da spava! Ima tome leka kad odleti glava, fik!
(Car iznenada poskoči na prestolu.)
CAR: Dosta priče, o presvetle vojvode! Vi ste mene u rat naterali, jerbo vama uvek nešto fali -- prostor vam je mali, malo vam je zlata, niska vam je plata... Od kad sam iz rata došo' na spavanje nisam pošo'! Al' ja videh štošta za budnosti svoje: dželate što nad žrtvama stoje, prevare, laži, krvave spletke, vatrene strele, otrovne metke i sekiru što nad glavom usnulu čoveku visi! A ne, care, ti za snove nisi! Ne! Ne! Ne i ne! Zdravlja radi ja zaspati moram, ali tvrd vam stojim, zažmuriti se bojim! Ne! Ne! Ne i ne! Ne znam da li malo preterujem, al' nikome ne verujem!
(Ministar pravde i trgovine pokuša nešto da kaže.)
CAR: Dosta! Ni reči! Ne govori! Medicinu od vas ištem! Ne nađete l' meni leka -- strašna sudba nek' vas čeka! Teško vama i vašem vojvodstvu!
(Ministar pravde i trgovine povuče vojvode u stranu.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Mi nismo zidari da zidamo colove druma i kuća.
VOJVODA OD JUNANA: Mi nismo vidari da vidamo bolove uma i pluća.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Vi ste strašne vojvode što u ratu vreme provode!
VOJVODA OD SINKJANGA: Lepo sam vam rekao -- ja u tome ne želim da učestvujem!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Pa i nećeš! Ni ti ni mi, ni leti ni zimi!
VOJVODA OD JUNANA: Nije vlast svinjska mast što pliva po tiganju.
VOJVODA OD SINKJANGA: Vlast je sila, vlast je čast!
VOJVODA OD JUNANA: Kazniće nas -- u groznom je stanju!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Kruna na glavi -- glava na panju! Star je car -- zubi su mu tupi! Ne bojte se, ne budite glupi, ne može nam ništa, jer tako mi svega -- jači smo od njega! Pre neg' uspe nama nauditi, kako stvari sada stoje -- umreće od budnosti svoje. Dakle obrnuto -- ma šta da mu naspi on ne sme da zaspi! Nećemo mu ni tražiti leka -- smrt ga strašna od budnosti čeka!
(Car lupi svojim štapom u pod.)
CAR: O, vojvode moje, koje li će boje lek za mene biti. Recite mi smesta nemojte mi kriti.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: (Samom sebi u bradu.) Biće modar kano reka što na telo tvoje čeka. (Caru.) Još ne znamo, care, smišljamo ti leka!
(Gejše iskorače ispred cara. Blago se naklone.)
GEJŠA I: Care, care, gospodare...
GEJŠA II: Poverenje tvoje, mi smo, znamo, stekle...
GEJŠA I: Pa bi i mi nešto sada tebi rekle.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Samo to nam fali -- da slušamo gejše!
CAR: Govorite, ne obraćajte pažnju -- ne nađu li leka -- na porcelanskom vrteću ih ražnju! Ispraviću im oči kose, solju ću im tabane bose posuti, pa ću, ni dalje ni bliže, dati kozi da ih liže! Do krvi, do smrti! Od smeha će umreti! Ja sve znam!
PRINCEZA: Ne znaš baš sve, oče! Ne znaš kako da zaspiš! Možda je to što te lekari brojni tvoji sa prahom alem kamena upoznali nisu. Taj prah...
CAR: Taj prah što lepotu tvoju začini od babe devojku načini, ali meni od pomoći nije!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Možda care, zaspati ne možeš jer za lek što poizon se zove jošte čuo nisi. On se care, od kukute spravlja!
CAR: A kako se koristi?
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Pod jezik se stavlja. (Vojvodama.) Ako li ga proba -- buditi se neće! (Caru.) Poreklo iz stare Grčke vodi, a ja ga dobih iz Stratforda direktno od nekog Engleza Šekspira.
CAR: Ah za toga sam čuo. Šarlatan je kažu -- poverenja nemam. Eto i o tom' sve znadem! Ništa meni nepoznato nije!
GEJŠA I: Ima u Kini nešto što Vi ne znate.
CAR: Kako se usuđuješ da me uzbuđuješ?
GEJŠA II: Ima, care, ima -- slavuj što čarajuće peva!
GEJŠA I: Kineski slavuj što pesmu njegovu u Japanu hvale!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Oh, grozne li šale! To istina nije. Za njega bi znali, ma gde da se krije!
VOJVODA OD JUNANA: Slavuj -- i to kineski!
VOJVODA OD SINKJANGA: U Japanu pričaju o njemu, a mi sve u svemu, ne znamo ni šta je to? Biće da je suđeno da živimo sluđeno: potpuno sam zbunjen!
PRINCEZA: Ja znam! Ja sve znam! To je ona ptica što sa dna bare krekeće!
VOJVODA OD JUNANA: More, ja mislim da je to ono... ono... ono što mekeće!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ta vam je životinja čista izmišljotina! To stvorenje, dragi moji, ja vam tvrdim ne postoji!
CAR: Dosta više glupih komentara! Zar je mala Kina nešto vešto skrila od velikog cara? Govorite gejše, govorite! Ništa meni ne sme nepoznato biti, ništa se od cara ovde ne sme kriti! Ako treba -- daću para!
GEJŠA I: Ja sam čula od grnčara
što posude razne stvara
GEJŠA II: što pravi kotliće
za iće i piće,
GEJŠA I: što od vetra drhti
k'o kad drma struja
GEJŠA II: da iz šume sluša
čaran poj slavuja...
CAR: Iz koje šume?
GEJŠA I: Iz šume neke...
GEJŠA II: Mračne i daleke!
CAR: A kakvog slavuja?
GEJŠA I: Onog od čijega poja...
GEJŠA II: peva duša moja...
GEJŠA I: Onog što budnog uspava,
GEJŠA II: a usnulog probudi!
GEJŠA I: Što obraze devojačke zarumeni
GEJŠA II: a krv momačku uzburka!
GEJŠA I: Pametnog raspameti...
GEJŠA II: ...a ludom bistrinu uma podari...
PRINCEZA: Obraze zarumeni -- blago meni -- više nego grozno!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Šta to one govore! Izlaganje ovo prozno postalo je skandalozno. Zar ćemo sluškinje slušati k'o što one slušale su nas kad od rata tražile su spas!
VOJVODA OD JUNANA: Ja ih neću slušati -- toga ću se gnušati!
VOJVODA OD SINKJANGA: Molim vas, ja ne želim da u tome...
CAR: (Sam sa sobom.) Onog što budnog uspava. Onog što budnog uspava...
(Car se namesti kao da će da spava. Potom iznenada, kao oparen skoči.)
CAR: Ijaooo! Pobesneću k'o kakva oluja, ko je ovde spominj'o slavuja! Ljut sam, ljut sam kao guja! Straža! O, vojvode ratne moje!
GEJŠA I: O ne, opet će da ‘apse.
GEJŠA II: Ćuti sestro slatka, ćuti! Ćuti! Ćuti! Ćuti!
(Ministar i vojvode u stanju pripravnosti iskoče pred cara.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Na usluzi mi stojimo našem caru, zapovedaj, gospodaru!
CAR: Blaženstva sa lica beloga mi nesta tog lajavog grnčara dovedite smesta!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Vojnika ću svojih pokrenuti dvesta! Uh što volim da ‘apsim! Auh! Što da krijem volim i da bijem i to naročito naočito po stomaku posle ručka! Zato napred, vojsko moja gladna, tog grnčara sudba sustići će gadna! Nema greške, nema kvara, ruka ss... (Zakašlje se.) ...udbe stići će grnčara! Napred! Napred! Napred!
VOJVODA OD JUNANA: Mi smo vojska strave!
VOJVODA OD SINKJANGA: Mi sečemo glave!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Napred! Napred! Napred!
VOJVODA OD JUNANA: Mi zevamo!
VOJVODA OD SINKJANGA: Mi sevamo!
VOJVODA OD JUNANA: Mi pevamo!
(Vojvode krenu ka izlazu. Car iznenada skoči.)
CAR: Stojte! Stoj kad kažem! Ideja mi nova nije odveć glupa -- ka grnčaru skupa ić' će cela grupa sve sa mnom na čelu! Hoću i lično i tome slično da se uverim da peva mu duša kad slavuja sluša. Napred! To jest' stoj! Da nas ne prepozna, da ne idemo džabe -- prerušimo se u babe!
PRINCEZA: U babe?! To nije u redu...
CAR: Ko s kraja, a ko u sredu, ko u babu, ko u dedu! Naređujem da cela moja svita obuče odela od dronjaka i rita!
PRINCEZA: Šta?! Idemo van dvora! Uh! Ako se baš mora, al' van dvora mravi grizu me u travi, pih!
(Ministar pomaže princezi da se maskira. Dodaje joj razne rite i šešir od slame.)
PRINCEZA: Šta li ovo sad sa nama rade -- ta grozne li maskarade! Zar da šešir svoj od ikebane zamenim tom kantom od slame! Da rugoba postanem od otmene dame!
CAR: Samo ti negoduj, kćeri, al' nađel' mi grnčar leka njega ruka tvoja čeka!
(Princeza ostane bez daha. Samo što se ne onesvesti. Ali, niko ne haje za njeno prenemaganje. Svi se maskiraju u babe. Vojvoda od Junana se podsmeva vojvodi od Sinkjanga.)
VOJVODA OD JUNANA: O vojvodo od Sinkjanga, konačno prava odeća za tebe. O vojvodo ratni, da l' si pao s graba da postaneš baba! Ha, ha, ha!
VOJVODA OD SINKJANGA: Čijaj' ovo majka štos' podsmeva meni! Pa ti vojvodo od Junana ne moraš ni da se prerušavaš! Ti si rođen kano ljudska nakarada!
VOJVODA OD JUNANA: More videćeš ti sada kako nakarada, jeste da jeste, nije da nije -- vrlo dobro znade po babama da bije!
(Vojvoda od Junana jurne na vojvodu od Sinkjanga.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Dosta! O ratne vojvode! Sram vas bilo! Svađate se kao kakve... kao kakve...
PRINCEZA: Babe!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Jeste! Svađate se džabe kao kakve babe!
CAR: Dosta priče! Napred kad kažem!
(Vojvode opet zapevaju.)
VOJVODE: Oči su mi kose,
noge su mi bose,
kroz život me nose
taj-či, taj-će, taj- ćemoćeteće,
taj-či, taj-će, taj- ćemoćeteće!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: ‘Apsićemo -- tu nema problema, ne zna grnčar mali šta se njemu sprema! Ajmo sad svi zajedno: naprrr...
VOJVODE: Napred! Napred! Napred!
Taj-či, taj-će, taj- ćemoćeteće! Taj-či, taj-će, taj- ćemoćeteće!
Svi pevajući i saplićući se o rite odmarširaju sa scene.

SCENA 2.
PIJACA PODNO ŠUME MRAČNE I DALEKE ili KAKO JE CAR PRVI PUT ČUO SLAVUJA

(Pijaca. Grnčar i pas. Priroda. Grnčar zviždukom svojih slavuja od gline doziva prave slavuje. Slavuji sleću na njegovo rame. Cvrkut.)
GRNČAR: Grnčarije, grnčarije -- za mlađe i starije! Tanjiri za ručak, avani i tučak, sve od boljeg bolje -- lončići i šolje! Rad' zabave fine slavuji od gline -- što cvrkuću k'o pravi -- leče bol u glavi!
(Dune glinenom slavuju u kljun. Začuje se cvrkut koji imitira slavujev poj.)
GRNČAR: Grnčarije, grnčarije! Narode navali!
(Car, Princeza, Ministar i vojvode se polako privlače Grnčaru. Car im daje znak da budu mirni.)
CAR: Pssss! Tišina! Nek' niko ne leluja -- sad čućemo slavuja!
(Grnčar nastavlja da razgovara sa psom.)
GRNČAR: (Psu.) Slušaj me kerino,
pripazi zverino,
nek' ne čuju ljudi,
da obraćam se tebi,
jerbo će da misle
da nisam pri sebi!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ta bogme i nije, zašto da se krije! Uhvatio nekog šugavoga kera...
VOJVODA OD JUNANA: Pa s njim razgovore umne...
VOJVODA OD JUNANA: Po ceo dan tera!
PRINCEZA: Prizor ovaj naturalni u pokretu me koči. Nije to za moje oči!
(Kerina Zverina i Grnčar ne primećuju Cara i prerušene dvorane.)
KERINA ZVERINA: E moj gospodaru, siroti grnčaru! Kad bi ljudi sa prirodom kao i ti razgovor vodili svi bi srećni bili što su se rodili!
GRNČAR: De kerino, pojedi nešto -- na usta zdravlje ulazi.
(Grnčar odvoji po deo svega što jede i da psu.)
GRNČAR: Pirinča i sira, da ti duša svira. Pa jaja od zmaja, rotkvice i luka dat' ne bude muka, das' ne onemoća -- salate i voća!
PRINCEZA: Grozno! Sve mi se kovitla!
KERINA ZVERINA: Brige me more, o gospodaru. Nema ništa od prodaje naše jer se ljudi plaše da glina ne ume k'o slavuj iz šume stihove da ređa!
GRNČAR: To me vređa! Mada... I ja kad ga čujem...
KERINA ZVERINA: Pa on peva lepše nego kad ja rad' ljubavi na žut mesec lajem, auuuu! Na muku da ti stajem, auuu!
GRNČAR: Ne diraj u moju sreću, jerbo pesmu njegovu ja doseći neću! Stani, ne govori, ćuti da se ne naljuti! Utihni vetre, ceo dan sam ček' o da zaustaviš se reko, da čujem negde u šumi daleko kako slavuj peva!
KERINA ZVERINA: Kad on poje krenu suze moje! Al' suze od sreće...
GRNČAR: Kad on poje, raste cveće. Pssst! Sav treperim, sav drhtim od treme, de oslušni dobro, jer sad mu je vreme.
(Grnčar i pas ućute. Osluškuju. Iz pravca šume, sa obale reke zakrekeću žabe.)
PRINCEZA: Eto, k'o što sam i rekla -- ptičurina što sa dna bare krekeće -- izlečiti nikog' neće!
(Kreketanje žaba zameni meketanje koza.)
VOJVODA OD JUNANA: Ah! Ptičurina što krekeće! Lepo rekoh to je ono što mekeće i što korov čvrsti po dvorištu brsti!
CAR: Psss! Od vašega bruja ne čujem...
(Daleko preko reke vetar donese slavujev cvrkut. Gejšama se uzdah otme.)
GEJŠA I i II: ...slavuja!
(Svi se umire. Vetar, iz daljine, pronosi slavujevu pesmu.)
SLAVUJEV POJ: Utihni vetre
i ne šumi sad
pesmu slavuja
budi slušat rad!
Ti modra reko,
tok obuzdaj svoj
da se daleko
pročuje moj poj.
GRNČAR: (Duboko uzdahne.) Oh! Kako peva! Kroz grudi mi nešto sve do grla struji, ništa su spram njega glineni slavuji! Oh, oh, oh!
KERINA ZVERINA: Kako li tek izgleda kad ovako poje!
GRNČAR: K'o Apolon, bog ljubavi moje!
KERINA ZVERINA: Koje li je rase, koje li je boje? Možda je beo sa tufnama ceo k'o pas dalmatinac! Oh, srce mi moje, poput kakve čigre, igra razne igre, siguran sam slavuj -- ima i pedigre!
GRNČAR: Oh, živote, dosta mi je svega, ceo dan bih samo ja slušao njega! De, ućuti kerino, da čujemo dalje zvuke ove divne što ih k' nama šalje.
(Grnčar i pas osluškuju. Slavuj peva dalje.)
SLAVUJEV POJ: Nek' pesme setne kruže
do umiruće ruže
što suze od rose
ka zemlji je nose
da ljubav joj pruže,
s trnjem da se druže!
(Car zevne. Zamalo da zaspi. Trgne se. Ponovo se zatetura. Spava mu se. Svi zaneseno slušaju slavuja. Ministar i vojvode zabezeknuto gledaju cara koji samo što nije zaspao.)
SLAVUJEV POJ: Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
(Car opet zevne. Glava mu pada.)
VOJVODA OD JUNANA: Gle cara -- ko da budan sneva.
(Car zevne.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Pa on zeva. To vrlo loš je znak. Moramo ga sprečiti da dođe do te ptičurine!
(Car zahrče. Ministar ga pljusne vodom. Car kao oparen skoči. Ministar i vojvode gledaju u nebo.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Kakav pljusak nenadani iz vedroga neba!
VOJVODA OD JUNANA: Jeste, jeste i grmelo je pri tom.
PRINCEZA: Grmelo?!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Jest', princezo, to pojava je munjom praćena ljudskom umu neshvaćena! Kažu da elektricitet sa neba je stvara.
(Car dohvati ministra za revere.)
CAR: Prived' te mi grnčara!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ali zašto? Ja se s tim ne slažem...
CAR: Dosta! Prived' te ga kad kažem!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ako li je tako -- postupi po naređenju! Al' polako da ne bi plak'o! Krišom se privuci, ako treba tuci! Priđi mu lagano, al' sve okolo naokolo k'o kiša oko Pekinga!
VOJVODA OD JUNANA: Napred, babo od Sinkjanga.
VOJVODA OD SINKJANGA: Samo posle tebe, babo od Junana.
VOJVODA OD JUNANA: Opkolimo ga -- sa svih strana.
(Vojvode se polako prikradaju grnčaru.)
GRNČAR: Navali narode! Slavuji od gline! Pokloni za uspomene fine! Ajmo svi da cvrkućemo!
KERINA ZVERINA: Bolje da cvrkućemo nego da škrgućemo!
GRNČAR: Tako je, Kerino Zverino! Ali vidim od prodaje naše danas ništa nema! Pakuj stvari, druže stari! Od umora na oči sad mi pada san -- haj'mo pravo kući -- i sutra je dan!
(Vojvode gledaju grnčara kako razgovara sa psom. Čudu se načuditi ne mogu.)
VOJVODA OD JUNANA: Gle budale, brate! Sa psom umne razgovore tera!
VOJVODA OD SINKJANGA: K'o čoveka neguje lutalicu kera!
VOJVODA OD JUNANA: Sluša pesmu nekakvog slavuja! Pa pravi grimase kao kakvo prase, pa sve u krug trči...
VOJVODA OD SINKJANGA: ... pa se muči, pa se grči...
VOJVODA OD JUNANA: ... pa doziva ptice...
VOJVODA OD SINKJANGA: ... pa doziva cveće...
VOJVODA OD JUNANA: ... suze lije -- sve od sreće!
VOJVODA OD SINKJANGA: Zar to s nama, brale neko zbija šale...
VOJVODA OD JUNANA: Zar je došlo doba da ‘apsimo budale!
VOJVODA OD SINKJANGA: More, dobro je dok ne ‘apsimo sebe, jer svi mangupi su davno u redovima našim.
VOJVODA OD JUNANA: Toga se i plašim. No šta je tu je, lagano, nemoj da nas čuje -- zaradimo platu! Tri, četiri sad! Aaaaaaa!
(Obojica vrisnu. Skinu maske i bapsku odeću. Ukažu se ratni oklopi. Grnčar ih nezainteresovano pogleda. Kao da se ništa nije dogodilo nastavi da pravi slavuja od gline. Vojvode opet vrisnu.)
VOJVODA OD JUNANA: Aaaaaaaa!
GRNČAR: Aaaaa ti u glavu! Štas' dereš!
VOJVODA OD JUNANA: ‘Apsimo te u ime cara!
(Kerina zverina zareži.)
GRNČAR: Ćuti kerino, ne reži, od cara se ne beži! Oh, jedva čekam, zašto kriti, u zatvoru carskom -- carski će mi biti!
VOJVODA OD JUNANA: Smesta polazi, vreme prolazi!
(Grnčar i kerina pođu sa vojvodama. Vojvode ih vode do cara. Grnčar se okovan pokloni pred carem.)
GRNČAR: Zdravo, dragi care, zdravo, zdravo, živo! Nemoj da ti care, na me' bude krivo, zašto da se krije kako stvari stoje ič' mi jasno nije što me meni moje lišiše slobode -- kud' me straže tvoje okovanog vode.
CAR: Ti si znači taj?!
GRNČAR: Taj?!
CAR: Taj što tvrdi da slavujevu upoznao je dušu.
GRNČAR: Ja samo pravim slavuje od gline i...
CAR: Da li želiš da se se s carem orodiš, da krunu naslediš?
(Svi zabezeknuto gledaju u cara.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Oh, mač mi se na njega vadi! Nikad mene, ministra u vladi, slično nešto upitao nije. Svoje kćeri ruku, slušajte me ljudi, on grnčaru nudi!
PRINCEZA: Želim smesta da se čujem, zvonkim glasom protestujem! Koja je princeza luda za grnčara da se uda. Zar da trpim, dok se ne iscrpim, (Pravi gadljivu grimasu.) miris luka, sira, rotkve i jaja od zmaja...
GRNČAR: U očima vašim ja sam, eto, svik'o, da veliko sam ništa da veliki sam niko! Al' kad jednom budem, dome, budem nešto, budem neko, i vi ćete srcu mome znajte gospo, bit' daleko! De, govor'te care, šta s' od mene ište!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ptičurine što pište!
CAR: Hoću... (Car zapeni.) ... tog... tog...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ima jedan sličan u Japanu i...
CAR: ...slavuja iz šume!
(Kerina zverina arlaukne.)
CAR: Dovedeš li ga ruka moje kćeri tvoja biće, i sve eto pride što uz ruku njenu ide. Ne bude li ptica moja -- tužna biće sudba tvoja! Sleduje ti robija!
GRNČAR: Ah divne li misli, pa to se ne odbija!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Oh care, ne bacajte pare. Kakvog vam slavuja ja mogu doneti... Niti leti, niti zeva, a najlepše pesme peva! Ispod kljuna kad ga češneš zlatna jaja nosi!
CAR: Dosta! S mojim stavom o tome ta se priča kosi! Hoću živog slavuja -- od krvi i mesa -- što pesmom leči -- što stvara čudesa.
PRINCEZA: Bože, ocu je zaista pozlilo. Zar spram vrhunskog izuma, spram japanske tehnike, što još nudi se na dar...
GRNČAR: U misli je vašoj znajte velik kvar! Živi stvor je živi stvor, a stvar je samo stvar!
CAR: Dosta priče! Ja sam ovde car! I reč moja jošte ima da se sluša -- neka carstvo pati kad me boli duša! Sve dok ste u mojoj vlasti pitanje ste moje časti!
KERINA ZVERINA: Gde zaiskri vatra -- tu biće i dima -- u grudima svojim on još duše ima -- tu je šansa naša. Vauuu!
GRNČAR: Tako je! Obećaću pa šta bude! I zatvor je za ljude! (Caru.) Slušaj me sad care, za zaruke spremaj pare! Pre neg' zora oko dvora otpočne da sviće znaj da slavuj ptica samo tvoja biće!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: O, zar ti bi grnčarčiću što posude izlivaš od zemlje i od gline hteo sad da budeš car velike Kine! Izgubićeš glavu, zašto da se krije!
GRNČAR: Pokušo bih care, premda lako nije!
CAR: To sam hteo da čujem! A sad na posao.
GRNČAR: Napred Kerino zverino, dalek put nas čeka da za našeg cara pronađemo leka!
KERINA ZVERINA: Neka moje šape žure sve u duhu avanture -- vauuuu!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Moramo mu pomrsiti konce.
VOJVODA OD JUNANA: U čvor vezati...
VOJVODA OD SINKJANGA: Polupati lonce!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ako uspe šešir ću smesta pojesti svoj! Ma gde da je kriju toj ću ptici lično zavrnuti šiju! Ona ne sme do cara da stigne!
VOJVODA OD JUNANA: Tako je, bolje je sprečiti nego krečiti, to jest' lečiti! U potragu -- napred!
VOJVODA OD SINKJANGA: Ja ne želim...
(Ministar i vojvoda od Junana povuku za sobom vojvodu od Sinkjanga. Car sa gejšama i princezom odlazi prema dvoru. Grnčar i Kerina Zverina ostaju sami na sceni. Pred njima se pojavljuje šuma mračna i daleka. Grnčar se rasplače.)
GRNČAR: Avaj! Jadan ti sam, avaj! More, u zatvor ću rađe jer u šumi svašta može da me snađe!
KERINA ZVERINA: De, ne kukaj gospodaru, to na te' ne liči!
GRNČAR: Ne liči, ne liči, al' u drugoj priči! Muka biće ljuta kad ne znamo puta kroz tu šumu mračnu i daleku što granama kob zlu nama svija!
KERINA ZVERINA: U pravu si gospodaru. Zaplakaću i ja, vauuuu!
(Grnčar i Kerina Zverina ronzaju kao da se takmiče ko će glasnije. Iz šume zagrmi. Drveće se razmakne. Pred njih ispadne Mudrac.)
MUDRAC: O, ne plači, čestiti grnčaru, već podari meni jednu malu paru! Nemoj da te mračne misli more jer od goreg uvek pronaći ćeš gore!
GRNČAR: Ko je sad pa ovaj.
MUDRAC: Gladan starac što za milost te moli! Po dukata meni treba da nabavim parče hleba!
(Mudrac padne na kolena pred grnčarem. Grnčar izvadi pola dukata.)
GRNČAR: Po' dukata imam samo. S po' dukata ne mogu ja pomoći sebi, stoga starče gladni ja ga dajem tebi!
KERINA ZVERINA: O, pasje mi moje sreće to nam pomoć' neće.
GRNČAR: Tako je, kerino! Ko još ume kroz mrak šume bogaze i staze pod noge staviti? Čem' jadničak da se nada osim da će da nastrada?
MUDRAC: Dobru dušu imaš, ne zaslužuješ da patiš! Ali, patnja tvoja meni nova nije! Čoveku je suđeno da živi sluđeno i da misli suženo! Da od šume cele put međ drvećem videti ne može.
GRNČAR: Šta će grnčar mali pred velikim mrakom?
MUDRAC: O ne, nisi mali, ne budali! Pobedićeš šumu!
GRNČAR: Kako da je pobedim kad sam manji od bilo kog stabla njenog! Da li um tvoj ume mis'o ovu da razume?
MUDRAC: I kormilo je malo pa golemoj lađi pravac menja, pa je vodi mimo želja, njenih htenja, izmeđ' stenja i kamenja! Ne nećeš me ubediti. Ni u šali nisi mali -- pazi, pazi, gledaj samo senku svoju!
GRNČAR: Na senku da pazim -- što je više gazim ona se k'o kora koturače pite rasteže, razvlači i proteže.
MUDRAC: Drži je, stegni, pobeže! Visoko digni čelo -- zgazi je smelo! Uzmi ovaj štap. Kad zatreba ti pomoć moja senku udri direktno po glavi -- i put će se ukazati pravi. I ne tuguj jer uvek je najgore što od goreg ima gore!
GRNČAR: O, hvala ti, dobrotvore! Kakva senka! Kakav mrak na pomrčinu baca! Kakav prizor uzvišeni!
(Udari štapom senku po glavi. Šuma se razmakne. Senka se produži duboko u šumu.)
GRNČAR: Što se više krećem ona je sve veća!
MUDRAC: To je sreća! Zato napred! Da bi zmaju strašnom glave pootkid'o vežbaj sada sa mnom drevni aikido!
(Mudrac uči grnčara veštinama aikida. Štap leti gore dole u grnčarevim i mudračevim rukama. Grnčar u početku štapom udara nevešto, ali kad mu mudrac pokaže kako se to radi grnčarevi pokreti postaju sve bolji i bolji.)
MUDRAC: Zapamti dobro pravilo prvo: Sa pitanjem umnim sve u redu nije, to je tema, kad na njega pravog odgovora nema.
GRNČAR: Sa pitanjem umnim sve u redu nije, to je tema, kad na njega pravog odgovora nema.
(Grnčar jurne na mudraca. Mudrac štapom odbije grnčara.)
GRNČAR: Jakaioouuuu al' boliii!
MUDRAC: Boleće još više, brani se smesta, loše ti se piše!
(Čarobnjak opet udari grnčara. Grnčar arlaukne od bola. Zajapuri se. Stisne zube. Iskolači oči.)
GRNČAR: Telo služi tek da čovek pati, telo tu je da bol mozak shvati!
MUDRAC: Bol budala trpi, a junak uzvrati, brani se il glavom plati!
GRNČAR: Cela je zemlja svevišnjeg zmaja jaje! Čovek što bi na me udariti hteo tek je pas od slame što na mesec laje!
MUDRAC: Vežbaj mladiću, treniraj volju za budućnost bolju! Zapamti, pravilo drugo: Rad je najdragoceniji na svetu, jer i druge dragocenosti stvara!
GRNČAR: ...Jer i druge dragocenosti stvara, hop!
(Grnčar opet jurne na mudraca. Mudrac ga vešto odbije štapom. Grnčar padne nauznak i popreko koliko je dug i širok. Polako se, bauljajući, povlači prema žbunju.)
MUDRAC: I pravilo treće: Nek' te mračne misli nikada ne more jer od goreg uvek pronaći ćeš gore!
(Grnčar zastane. Kao da razmišlja o mudračevim rečima. Duboko diše. Prikuplja snagu.)
GRNČAR: Istine će tvoje surove i tačne odagnati misli što more me mračne!
(Grnčar jurne na mudraca.)
GRNČAR: Aiii-kiii-doooo!
(Ovog puta grnčar izvede pokret kojem ga je mudrac učio. Obori mudraca na zemlju. Štap mu položi preko vrata. Prikuje mudraca za zemlju. Mudracu se lice ozari.)
MUDRAC: Tako je! U napad! U pobedu -- ne daj da te pojedu! Napred!
GRNČAR: Tako je! Pobediću sebe, pobediću strah, ko ‘lebom moču da macam!
(Grnčar ustane. Obema rukama digne štap visoko prema nebu.)
GRNČAR: Jeste da sam mali al' veliku senku bacam! Juriiiš!
MUDRAC: Juriš! Juriš! Juriiiiiiiiiš!
(Grnčar sa štapom u ruci jurne pravo u šumu. Kerina zverina jurne za njim. Drveće se razmakne da im put ukaže. Mudrac ostaje sam na sceni. Obraća se publici.)
MUDRAC: Nek' krene do kraja točak događaja!
Dobroga pomozi, a lošeg uspori,
zamešaću događaje -- nek' se svako bori
neka krene igranka, igranka bez prestanka
kom' opanci kom' obojci kom' šešir od slame
nek' se svetlo bori protiv silne tame!
Ministar je vidim, krenuo u borbu
i njemu ću smesta zamešati čorbu!
(Žurnim korakom stižu ministar i vojvode. Mudrac napravi čudan pokret rukama. Ministar i vojvode se ukipe. Mudrac ničice padne pred njih.)
MUDRAC: Milost! Milost, o ratne vojvode. Štaj' u duši vašoj -- svetlo ili tama? Gladan čovek znajte, sad kleči pred vama! Po' dukata meni treba tek da kupim malo hleba.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Šta hoće ta ruina od čoveka?
VOJVODA OD JUNANA: Milostinju od nas čeka!
VOJVODA OD SINKJANGA: Pa možda da mu damo, da skinemo ga s vrata...
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Da li glava tvoja shvata? Zamisli se, stavi prst, budi surov, budi čvrst -- nismo mi crveni krst! Ne drhti k'o prut!
MUDRAC: Ali ja vam mogu pokazati put.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: De ne tupi, ti mudrače glupi!
MUDRAC: Ne date?
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ne damo!
MUDRAC: Kad ceniti ne znate u nevolji ljude gusta šuma nek' na putu vam bude!
(Mudrac digne ruke prema nebu. Zagrmi. Šuma zatvara put pred ministrom i vojvodama. Mudrac nestaje u šumi.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ha, ha, ha! Šuma nama, nešto ću vam reći, bogatstvo će steći! Sad ćemo je seći! Svako drvo, celu Kinu, prodaću Japanu -- to mi je u planu! Zato, požurite s drveta na klin navlačenjem, okresavanjem, krčenjem i izvlačenjem! Povuci, potegni, obrni, okreni, podigni, obori, telo izmori, ko vas tako lenje stvori! Ćuti! Ne govori! Već vuci, vole, kad nemaš škole! Ha, ha, ha! Za ostrvce smaragdno zemlju ću prodati i vas ću pride dodati. Bagro! Bez batine vidim, za vas nema leka -- požurite! Pos'o čeka!
VOJVODA OD JUNANA: Oh, ministre pravde i trgovine, mnogoljudne, čudne i nadasve fine...
VOJVODA OD SINKJANGA: Majčice nam Kine...
VOJVODA OD JUNANA: Od seče šuma sišli smo s uma!
VOJVODA OD SINKJANGA: Od umora, noge nas ne drže. Odmora nam dajte!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Brže! Rekao sam -- brže! Za suštinu ja sam, ne brinem za formu -- posecite šumu, prebacite normu! Ne hajem za vašu muku -- Japan čeka isporuku! Napred, seci, pare steci!
(Vojvode sekirama udaraju svuda oko sebe. Sekire se odbijaju i udaraju ih po glavi. Šuma se uvija. Ministar i vojvode se zaleću na nju, ali ona ih svaki put odbija. Šuma sve više, zaklanjajući svetlost, steže krug oko ministra i vojvoda. I poslednji tračak svetlosti gubi se u gustim krošnjama. Mrak iz ministrove duše seli se na scenu.)
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Igor Bojović - Bajka o caru i slavuju

Post od branko »

SCENA 3.
KAKO JE NAUKA UNIŠTILA PAUKA I KAKO JE GRNČAR OSVOJIO SLAVUJA

(Šuma neka mračna i daleka. Grnčar i pas se probijaju kroz gusto granje. Dospeju na proplanak ni više ni manje. Na proplanku je u kineskom stilu napravljena kuća od čokolade i raznih slatkiša.)
KERINA ZVERINA: Vauuu! Tračak mesečine niz dlaku mi pade!
GRNČAR: Konačno nebo svetlosti nam dade! Srce mi od sreće stade!
KERINA ZVERINA: Odmorimo se, gospodaru! Prilegnimo podno krošnje stare hrapav' hrasta na kom gnezdo svija lasta!
GRNČAR: Ako njoj je dobro, ta biće i nama. Prilegnimo, pre neg' padne tama. Ali stoj prijatelju moj! Gle kućica od marcipana s krovom sve od čokolade! Al' će prijatelji da se slade!
(Grnčar krene da odlomi parče krova. Kerina skoči na njega.)
KERINA ZVERINA: Ne, gospodaru! Veštica će grozna iz kuće izaći! Svašta će nas snaći! Nećemo umaći!
GRNČAR: Veštica?! Šta ti sada na um pada?
KERINA ZVERINA: O, moj gospodaru, zar nisi čuo za priču o Ivici i Marici i opakoj starici?
GRNČAR: Ne mešaj motive, mi smo u Kini! (Konspirativno.) Nešto ću ti reći kritičari će nas zbog toga na froncle iseći! E baš ću da zagrizem pa šta bude da bude!
(Grnčar odlomi parče krova. Zagrize čokoladu.)
GRNČAR: Mmmm! Prava kineska sa rižom iz doline žute reke i baš nema nikakve veze sa Ivicom i Maricom i...
(Začuje se škripa vrata na kući. Kerina zverina se krije iza grnčara. Obojica ustuknu.)
KERINA ZVERINA: O ne! Kao što sam rek'o poješće nas neko! Od straha će smesta srce da mi stane -- da li će iz kuće veštica da bane!
(Iz kuće se začuje muzika slavujeve pesme.)
GRNČAR: Sla... slav... slavujeva pesma!
(Iz kuće izađu šumska princeza i njena keruša.)
ŠUMSKA PRINCEZA: Premda je doba gladi i krize ne volim kad kuću prolaznik mi grize!
(Grnčar zadivljen gleda princezu. Ne može da dođe k sebi.)
GRNČAR: Aha... haha... aha, ostadoh bez daha! Kakav prizor uzvišeni sve na mlečno beloj mesečini... iha, njiha, njiha, ostadoh bez stiha...
KERINA ZVERINA: Oh, zverskoga mi keza, to šumska je princeza!
GRNČAR: O Kerino Zverino, kol'ko oko moje razaznati ume s njom je i princeza pseća ove mračne šume!
(Kerina ne časeći časa padne na kolena pred pasjom princezom.)
KERINA ZVERINA: Za se bih te vezo,
o pseća princezo!
PSEĆA PRINCEZA: Oh, al' ste vi direktni!
Molim, budite korektni!
KERINA ZVERINA: Zbog susreta sa vama
mi odveć smo sretni!
(Još više se unosi u udvaranje.)
KERINA ZVERINA: Sad me jedna mis'o
rad koje bih pesme
ja ljubavne pis'o
progoni i ljuti:
O da li ćeš hteti,
da na mesec žuti
kako stvari stoje
lajemo u dvoje?
PSEĆA PRINCEZA: O robusno telo,
a duša mu meka!
Ne gledaj me vrelo,
jer mi nema leka!
Gde je taj mesec? Vauuu!
Misao o tebi
na srcu mi leži,
il' me smesta ženi,
il' od mene beži!
ŠUMSKA PRINCEZA: Dosta! Dosta, neka
žuti mesec čeka!
Mesečino stani,
još ti vreme nije!
KERINA ZVERINA: Čemu voda služi
ako se ne pije? Vauuu!
PSEĆA PRINCEZA: Oh, odoleti ne mogu!
Zašto da se krije,
u grudima bije
pasje srce moje!
KERINA ZVERINA: To bi htelo život
da živi u dvoje!
ŠUMSKA PRINCEZA: Dosta! Ja se pitam
oko sudbe tvoje!
(Grnčar šokiran iznenadnim razvojem događaja ustukne.)
GRNČAR: Oh! Svih mi carskih zakona
bežim iza zaklona!
(Šumska princeza pokušava da odvrati Pseću princezu od Kerine zverine.)
ŠUMSKA PRINCEZA: Glamurozno, pitko,
prozno i plitko!
PSEĆA PRINCEZA: Vauuu! Cvil!
ŠUMSKA PRINCEZA: Dosta princezo,
čivava rase, visoke klase!
I zmajeve oni
moraju da plaše
da bi ruke... šape,
zaslužili naše!
Jer, pre neg' zora svane
u utrobi zmajevoj ja ću
opet kao slavuj biti!
(Ponovo se začuje muzika slavujeve pesme.)
KERINA ZVERINA: Gospodaru, ona... ona je...
GRNČAR: Ćuti, Kerino, ćuti, ne govori! Oh, sad mi se tek vrti u glavi!
(Grnčar počne da se okreće oko sebe po sceni. Skoro da se sudari sa Šumskom princezom.)
GRNČAR: Oh ljubavi vrla
sve pevajuć' za te
ostadoh bez grla!
Svud' po šumi straže
idu da nas traže -
šta tu ima više
da se smisli, kaže -
i ja pamet bistru
rad' vas evo gubim
pa bi' hteo, damo,
ruke da vam ljubim.
ŠUMSKA PRINCEZA: O, zar ruke samo!
GRNČAR: Oh, i lice belo,
i oči i čelo,
a kada se serija
poljubaca zgusne
tad' verujem da bih
ljubio i usne.
PSEĆA PRINCEZA I KERINA ZVERINA: (Zajedno.) Vauuuu!
ŠUMSKA PRINCEZA: I mi ćemo s vama
kroz život do kraja
al' tek kada groznog
uništite zmaja!
PSEĆA PRINCEZA: Da bi želje svoje
sproveli do kraja
uništiti morate
surovoga zmaja!
KERINA ZVERINA: Ih belaja! Vauuu!
PSEĆA PRINCEZA: Dosta te kroz život
vukla svaka mačka
sad je došlo vreme
da se stavi tačka! Vauuu!
KERINA ZVERINA: Oh, dušo, oh kuco,
ne zaboravi
da srce tvoje
u mom srcu boravi! Vauuu!
PSEĆA PRINCEZA: Ne brinem se,
zašto da se krije
tvoj gospodar verujem
ume da se bije! Vauuu!
GRNČAR: Napred u borbu do kraja! Uništimo zmaja!
(Grnčar i Kerina polaze na jednu, a princeze na drugu stranu. Ne rastaje im se. Kerina dobaci stručak cveća Psećoj princezi.)
KERINA ZVERINA: Nek' me sreća pseća
na ovaj dan seća
kad sam stručak tebi
poklonio cveća!
(Kerina zverina dobaci stručak cveća psećoj princezi. Šumska princeza zgrabi pseću princezu i odvuče je sa sobom. Ipak pre nego uđu natrag u kućicu, Šumska princeza obećavajuće mahne Grnčaru. Šumska i pseća princeza odu nazad u kućicu od čokolade. Opet se čuje muzika slavujeve pesme. Kućica iščezne kao da je nikad nije ni bilo. Grnčar se u čudu osvrće oko sebe.)
GRNČAR: Aii, fatamorgana! Kakav prizor uzvišeni i nadasve nenadani! Da li sanjah ili i ti sve što i ja vide. Oh, gde li je taj zmaj, kuda da se ide?
KERINA ZVERINA: Levo ili desno sve je neizvesno! Opasnost slutim neku. Vetar čudan miris nosi!
GRNČAR: Oh, kerino draga moja, spreman sam za ljutog boja! Sigurni smo, ne plaši se. Pogleda mi čista to tek šuma lista! A i štap čaroban imam. Pred njim svako ustuknuti mora. Ne plaši se, umiri se, večiti nemire!
(Osvrću se oko sebe. Osluškuju. Čuju se zrikavci i cvrkut ptica. Iznenada na njih padne ogromna svetlucava paukova mreža. Grnčar i Kerina se otimaju, ali uzalud. Grnčar udara štapom oko sebe, ali uzalud. Mreža pokriva njegovu senku i on ne može da je pogodi.)
PAUK: Mreža moja tvoju senku krije -- štap ti ovde od pomoći nije! O tako mi moje paučije sreće čarolije ovde tebi pomoć' neće!
GRNČAR: Kkk... ko si ti?
PAUK: Kkk... k... ko sam ja?! Ha, ha, ha!
(Pauk peva song. Hoda po svojoj mreži. Pljucka otrov i kezi se. Po mreži su svuda razasute školske knjige.)
PAUK: Ja sam pauk strašan, grozan,
otrovan sam i nervozan!
Svako ko je ovde doš‘o
znajte nije dobrodoš‘o,
znajte nije dobro proš‘o!
Sad će pauk da pauči
sve pameti da vas uči,
groznom mukom da vas muči!
Pauk svoju mrežu plete
reci sada: Zbogom svete,
od glave do pete!
Sve za grozni nauk
sad vas vreba bauk
poješće vas pauk,
nek se čuje jauk!
Ha, ha, ha!
(Kraj songa. Šumom kao eho odjekuje paukov grozni smeh.)
KERINA ZVERINA: Ne, strvino, ako si pri svesti, ti nas nemoj jesti! Ne tupi zube oštre poput noža -- vidiš da smo samo bela kost i koža! Do dobroga ručka ako ti je stalo ugoji nas malo!
PAUK: Ha, ha! Ti bi na vremenu da dobiješ da se kroz mrežu probiješ!
KERINA ZVERINA: Ijauuuuu!
PAUK: Volim kada žrtva mi jauče, volim kad se muče nauk da nauče! Raduje me kad u borbi za opstanak lični, rascveta se mašta, kad bore se mozgom, kad smišljaju svašta! Znajte da mi silno prija ova vaša poezija! Ha, ha, ha!
GRNČAR: Ako li je tako, onda ćemo lako. O, pauče otrovni i mladi, pričaću ti priče o caru i Šeherezadi i...
PAUK: Nemoj da te muče brige progut'o sam razne knjige! Prič'o bi mi priče hiljadu i jedne noći! Znaj da ti to neće proći! Gutao sam prosto stranice i stranice, poezije, proze, jer me od nervoze filozofske misli brane -- umne žrtve mene hrane!
GRNČAR: Kakav li si ti to pauk kad toliko ceniš nauk!
PAUK: Plata mi je minimalac -- ja sam pauk intelektualac! Kineskoga školstva eminencija sam siva -- više cenim mrtvog pesnika od pesnika živa! Ali ipak, poigraćemo se -- šansu ću vam dati -- odgovore na pitanja vi morate znati!
GRNČAR: Na pitanja umna? Da li će ti biti krivo ako budem znao štivo?
PAUK: O tako mi školstva, o tako mi sreće, budete li znali -- mene biti neće! Napregni mozak, mladi život spasi jer pitanje prvo evo kako glasi: "Kad pitanje umno vodicu ne pije?"
GRNČAR: Sa pitanjem umnim sve u redu nije, kad na njega, to je tema, odgovora nema!
KERINA ZVERINA: (Likuje.) Aiiii-kii-doooo!
PAUK: Surov izraz lica postade mi plačan -- vaš odgovor, znajte, veoma je tačan! Al' pitanje drugo mene će da spasi -- ono, znajte, glasi: "Šta je najdragocenije na svetu?" Ne budete l' znali -- poješću vam petu!
GRNČAR: De, seti se kerino, šta je mudrac rek'o?
KERINA ZVERINA: On je rek'o da je mudrost svoju samo radom stek'o!
GRNČAR: Tako je kerino! Rad je najvredniji jer i druge dragocenosti donosi!
PAUK: Mis'o me ova pokosi! Pogled mi moj bistri posta surov, mračan -- i ovaj je odgovor znajte vrlo tačan! Al' tako mi moje paučije sreće odgovorit' nećeš na pitanje treće: "Šta je najgore na svetu?"
GRNČAR: U šta ćeš se prometnuti ako odgovorim sve tačno do kraja?
PAUK: U vatrobljuvnog zmaja!
KERINA ZVERINA: Avauuu! sve od goreg gore, opaki zlotvore!
GRNČAR: To, Kerino Zverino! To je najgore na svetu -- što od goreg uvek ima gore!
(Pauk arlaukne.)
PAUK: Od zmaja ćete verujem, dobiti po nosu -- aaaaa, gubim kosu!
(Sa pauka otpada gusta griva. Pretvara se u strašnog zmaja. Zmaj arlauče i bljuje vatru.)
KERINA ZVERINA: O ne! Gospodaru, hoćemo li opet morati da razmišljamo i mudrijašimo!
GRNČAR: E sad ćemo da se makljamo! Ovoga se ne plašimo! U životu mome to je samo glavno ako ginut' moraš -- onda gini slavno! Okrutna aždajo, sad bih te prekraj'o! Nek' sad zmaju glavu skida drčni pokret aikida!
KERINA ZVERINA: Tako je! Avauuuu!
OBOJICA ZAJEDNO: Aiii-kii-dooo!
(Kerina arlaukne. Skoči i ugrize zmaja za rep. Grnčar snažno zamahne štapom. Veštim aikido pokretom odrubi zmaju glavu. Zmaju poleti glava. Grnčar iz zmajevog trupa izvadi veliko jaje. Razbije jaje. Iz jajeta izvadi slavuja. Slavuj spava.)
GRNČAR: Slavuj.
KERINA ZVERINA: Spava.
GRNČAR: Spava. Ne budimo ga. Nosimo ga hitro kroz šumu, preko brda, preko mora -- do carskoga dvora! Za mnom, Kerino Zverino!
(Odjure kroz šumu prema dvoru carskom. Prati ih lajt-motiv muzike slavujeve pesme. Na proplanak sve sekuć' sekirama oko sebe banu ministar i vojvode.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ha! Mislili ste da sečemo loše, da sporo se krećemo, probiti se nećemo! Gde je taj slavuj da potkrešem mu krila!
VOJVODA OD JUNANA: Gospodaru, reći ću ti glasno, reći ću ti jasno -- mi stigli smo kasno!
(Gledaju trup od zmaja. Vojvoda od Sinkjanga dodirne zmajevu glavu. Iz zmajeve glave sune dim. Vojvoda od Sinkjanga odskoči.)
VOJVODA OD SINKJANGA: Ijuh! Kakvo poprište. Baš mi je drago da u tome nisam učestvovao!
VOJVODA OD JUNANA: Gospodaru, slavuj je već na putu do cara! To paniku sad kod mene stvara!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Još nije kasno! Primenićemo plan "B".
VOJVODA OD JUNANA: Plan "B"?!
(Ministar trgovine izvadi mobilni telefon. Pritisne nekoliko brojeva.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Alo, Japan, tajna veza, šta to krči, šta me zeza! Alo, fabrika precizne mehanike, alo, alo! Samo polako, samo bez panike... Alo, Japan, alo tajna veza, alo, alo, alo! Za mnom!
(Povuče vojvode. Odjure sa scene direktno u pravcu Japana. Na sceni se, niotkud, pojavi Mudrac.)
MUDRAC: Poštovani publikume! Ko ume ume! Gledati i videti, znajte isto nije! Zato poštovani publikume, ti napregni pažnju, jer od tebe ništa neće da se krije! Nek' se dalje zbude sve što je za ljude! Krenuti se mora put carskoga dvora!
(Uz muziku slavujevog poja Mudrac odlazi put carskoga dvora.)

SCENA 4.
SLAVUJ PROTIV SLAVUJA A SVE NA CARSKOME DVORU

(Carski dvor. Svi su se okupili oko cara. Car je u kritičnom stanju. Budniji je i nervozniji nego ikad. Grize nokte, bulji se i žulji. Gejše se mole za cara. Princeza nezainteresovano manikira nokte.)
CAR: Avaj gotovo je -- sve u glavi bubnji mi i puca -- smrt na vrata ovog dvora kuca! Sve rad stanja budnosti i uzaludnosti odlazim sa ovog sveta!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: (Likuje.) Kakva šteta!
CAR: O, smiluj mi se nebo, možda bolji čovek ja sam biti treb'o! Gle skoro do poda savilo se cveće -- grnčar sa slavujem nikad doći neće!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: (Samom sebi.) Njegova tugovanka -- moja radovanka! (Caru.) Slinavko vam je u nevolju zapao usred šume zmaj ga je napao! Surovu istinu ja vam neću kriti -- nit' ga ima care, niti će ga biti!
(Car se uhvati za grudi. Duboko diše. Guši se.)
CAR: Oh, oh! Bambus drvo iz mene počeće da raste, a na grani njegovoj gnezdo sviće laste! Teško meni! Oh, ja mrem!
(Car se zatetura. Pre nego pa'ne na dvor bane, pred cara na mukama, grnčar Li Ju sa slavujem u rukama. Osvrće se oko sebe. Traži Kerinu Zverinu.)
GRNČAR: Kerino, gde si? Sad si se izgubio, sad kad si mi potreban k'o oslonac životni!
(Grnčar se osvrćući se sudari sa ministrom i vojvodama koje mu prepreče put.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Stani bre, zar ne vidiš da car nam mre!
CAR: Propustite ga smesta!
(Ministar i vojvode nevoljno propuste grnčara. Grnčar klekne pred cara.)
GRNČAR: Nek' te mračne misli sad care ne more, jer od goreg uvek pronaći ćeš gore!
(Kad ugleda grnčara i slavuja car živne. Kao da ga sunce ogreje.)
CAR: Slavuj! Ni više ni manje lek za moje stanje! Pevaj! Smesta pevaj! Čuješ šta sam rek'o! Ptičurino, dugo sam te ček'o!
GRNČAR: Lakše care! Ne može to tako. Slavuj dušu ima najlepše devojke na svetu.
(Princeza se prene.)
PRINCEZA: Šta?! Zar taj ružni sivi stvor poseduje moju dušu?
(Gejše se zakikoću.)
PRINCEZA: Štas' smejete! Kako se usuđujete! Zar princezu smeju na dvoru da ljute te japanke žute!
(Princeza nastavi da manikira nokte. Car se nakloni pred slavujem. Ministar se unese caru u lice. Odvraća ga od slavuja.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ne slušaj ga care! Vidiš kakav je nikakav. Šta on tebi sad pomoći može! Zapamti care, svu prirodu nadvisili mi smo -- zna li taj slavuj klinasto pismo?
CAR: Znao ne znao neka peva! O glavi mi se radi!
PRINCEZA: Čudno da je živ kad je tako siv. On da peva?! On ne može ni da zeva!
(Car se opet nakloni pred slavujem.)
CAR: Molim ti se, zapevaj slavuju.
SLAVUJ: E baš neću da ti pevam, care!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Oh, on se još i buni!
SLAVUJ: Sve dok ne zabraniš seču šuma!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ne care, ne silazi s uma!
CAR: Dosta! Zabranjujem seču šuma!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: (Sam sa sobom.) Oh! Ma gde da ga skriju zavrnuću mu šiju!
(Slavuj zacvrkuće. Cvrkut prerasta u pesmu.)
SLAVUJ: Utihni vetre
i ne šumi sad
pesmu slavuja
budi slušat rad!
Ti modra reko,
tok obuzdaj svoj
da se daleko
pročuje moj poj.
(Cveće počinje da se uspravlja i da razvija svoje latice. Ceo dvor oživljava. Svi su poneseni slavujevom pesmom.)
SLAVUJEV POJ: Nek' pesme setne kruže
do umiruće ruže
što suze od rose
ka zemlji je nose
da ljubav joj pruže,
s trnjem da se druže!
(Gejša II pogleda kroz prozor.)
GEJŠA II: U dvorištu, gle opet...
GEJŠA I: Zeleni se trava!
GRNČAR: Spasena je moja glava!
GEJŠA I: Grnčaru, bio si u pravu!
GEJŠA II: Slavuj kad peva...
GEJŠA I: I car ga sluša!
GEJŠA II: Slavuj kad peva...
GEJŠA II: Peva i duša!
(Svi zapevaju sa slavujem.)
SLAVUJEV POJ: Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
(Svi počinju da imitiraju slavuja. U početku nevešto i disharmonično, ali što se više trude sve bolje pevaju, cvrkuću i igraju. Mašu rukama zanosno -- kao slavuj krilima. Na kraju ceo dvor kao kakav veliki orkestar prati slavujevu pesmu. Sve živne. Car visoko digne ruku. Na trenutak sve utihne.)
CAR: Objavljujem svečano svom kineskom narodu da na dvoru svome uvodimo novu -- slavujevu modu! Naređujem da se sve živo ofarba u sivo! Našega slavuja, božanstvenog dara, proglašavam smesta za dvorskog lekara! Hvala, do viđenja! Ću ćeš ći, ćiju, ćiju, ći...
(Car zaspi na prestolu. Hrče. Njegovo hrkanje je vrhunac slavujeve pesme. Svi se zagledaju u cara. Svi ućute. Samo car hrče u ritmu slavujeve pesme. Među dvoranima pronese se šapat.)
GEJŠA I: Čudo! Desilo se čudo!
GEJŠA II: Car hrče!
GEJŠA I: Car blaženo spava!
(Ministar grize nokte. Čak i ratne vojvode uzdišu i šmrcaju.)
VOJVODA OD JUNANA: Svi pevaju!
VOJVODA OD SINKJANGA: A meni se plače!
VOJVODA OD JUNANA: Ova me pesma...
VOJVODA OD SINKJANGA: U srce tače!
VOJVODA OD JUNANA: Slušaj me sad brate vojvodo...
VOJVODA OD SINKJANGA: Nešto bih ti rek'o.
VOJVODA OD JUNANA: Sad se gorko kajem...
VOJVODA OD SINKJANGA: Što sam šumu sek'o!
(Ministar dobije napad besa.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Dostaaa! Da slušam ovo ne mogu više! Srediću vas, loše vam se piše! Hiljadu ću ružnih uputiti reči, pesma ova smesta mora da se spreči, jer deluje grozno -- našeg cara leči!
VOJVODA OD JUNANA: Kao što smo rekli...
VOJVODA OD SINKJANGA: Sad se gorko kajemo...
VOJVODA OD JUNANA: Što smo šumu sekli.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: O, izdajnici! Dabogda vas munje bacile u žbunje! Od muke bledim, grizem se i jedim! Ne može to tako, sad ću da vas sredim!
(Odlazi po kutiju koja je zapakovana kao poklon. Potom klekne pred cara.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Care, care, gospodare, čast mi je izvestiti vas...
(Car ne reaguje. Blaženo hrče. Ministar ga prodrmusa. Car se prene iz sna.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Čast mi je, veliki imperatore, izvestiti vas da vam car susednog Japana poklon šalje.
(Car se razbudi.)
CAR: Poklon?! Ko je rekao poklon? Za mene? Da li da ga otvorim?
PRINCEZA: Imati zemlju, a ne uzorati ledinu isto je što i nemati zemlju!
CAR: Oh, mudrost iz tebe, kćeri, izbijati poče! Konačno!
PRINCEZA: Otvori ga oče!
(Car otvara paket. Iz paketa izleti mehanički slavuj. Sav je od zlata.
Optočen je dijamantima. Ministar navija slavuja. Slavuj zaklepeće krilima. Snese caru zlatno jaje na dlan. Zacvrkuće metalnim glasom. Potom zapeva pesmu smrti.)
MEHANIČKI SLAVUJ: U surovo, pusto veče,
pesma smrti nek' poteče
sa gvozdenog moga kljuna
smrt je tvog života kruna,
smrt je tvog života kruna!
CAR: Da li ja to dobro čujem, on nas u rat zove!
VOJVODA OD JUNANA: Nakon pesme slavujeve zaokret se dogodi u meni shvatih -- od rata smo mi umorni, care!
VOJVODA OD SINKJANGA: I nad nama majke strepe!
VOJVODA OD JUNANA: A žene nam pate lepe!
VOJVODA OD SINKJANGA: Ko će decu da nam hrani!
VOJVODA OD JUNANA: Ko će nejač da nam brani!
VOJVODA OD SINKJANGA: I mi tek smo ljudi -- nismo konji vrani!
VOJVODA OD JUNANA: Jedna mis'o sad me progoni i boli!
VOJVODA OD SINKJANGA: Valjda i nas neko miluje i voli!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ta je mis'o vrlo mračna!
VOJVODA OD JUNANA: Ta je mis'o, vrlo tačna!
GRNČAR: Ljubavi nam dajte, ‘mesto mržnje...
VOJVODA OD JUNANA: ... ‘mesto plača, otrov strela, krvi, mača!
GEJŠA I i GEJŠA II: Ljubavi, oh ljubavi nam dajte!
(Mehanički slavuj zaklepeće krilima.)
MEHANIČKI SLAVUJ: Šta je vaša ljubav spram našeg svemira! Dašak vetra, treptaj lista, trenutak nemira! Pesmu moju sada poslušajte ljudi, slavuj ovaj gvozdeni besmrtnost vam nudi! Vaša ljubav za naš svemir tek je vrlo mali nemir! Vatra njena svekolika za besmrtnost našu tek je mali plamen sred mrkloga mraka, sred duboke tame, tek je truli pas od slame -- očas plane, očas i izgori! Stoga slušaj šta ti sada gvozden slavuj zbori: Odbaci ljubav za besmrtnost se bori! Ako zbog nje treba ubij svoga brata, pevaj samo sa mnom -- pevaj pesmu rata!
CAR: Tako je! Ne hodaj mali ispod zvezda, visoko digni glavu, porasti sve do neba, u boju stiči slavu, besmrtnost carstvu treba!
(Mehanički slavuj ponovo zapeva.)
MEHANIČKI SLAVUJ: Limen krila mojih klepet
izazvaće strah i trepet!
Bronza zvuke ko sad shvata
nek' zapeva pesmu rata,
nek' zapeva pesmu rata!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE I MEHANIČKI SLAVUJ: Mi što oči nosimo kose,
bolji smo od onih
što imaju prave...
VOJVODA OD JUNANA I MEHANIČKI SLAVUJ: Kinezi više neće da prose
željni smo krvave
ratne slave...
MEHANIČKI SLAVUJ, MINISTAR I VOJVODE: Željni smo krvave ratne slave!
VOJVODA OD SINKJANGA: Ja u tome učestvovat' ne bih bio rad!
(Tresnu ga po glavi.)
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Dosta! Pevaj s nama sad!
MEHANIČKI SLAVUJ, MINISTAR I VOJVODE: Secimo glave, secimo glave!
(Mehanički slavuj cvrkuće ujednačenim, hladnim, metalnim glasom.)
GRNČAR: S njegovog se kljuna vrti zavodljiva pesma smrti! Oteraj ga, smesta, care!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Neće moći ove noći, ja za njega dadoh pare!
CAR: Kako peva! Kako dobro peva!
VOJVODA OD SINKJANGA: Protresa mi glavu... i stomak i creva...
PRINCEZA: Kako peva! Kako dobro peva!
VOJVODA OD JUNANA: Kajemo se što smo rekli da se kajemo što smo šumu sekli! Mi smo silne vojvode što u ratu vreme provode! Taj či, taj će, taj ćemo ćete će!
CAR: Opet krv mi kroz žile sad struji nek' u rat nas vode limeni slavuji!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Okolnosti taj je splet -- naš će biti ceo svet!
CAR: Tako je! Neka bude Kina sve do Mislođina! Krv u meni opet uzavire i ključa -- neka bude tuča! Napred! Napred! Napred!
MINISTAR I VOJVODE: Taj či, taj će, taj ćemo ćete će! Taj či, taj će, taj ćemo ćete će!
GRNČAR: O, dal' to nebo grmi na nas ili na sav glas iz oblaka laje pas?
(Car, ministar i vojvode predvođeni limen cvrkutom mehaničkog slavuja marširajući polaze u rat. Limen cvrkut mehaničkog slavuja podseća na ratne trube. U jednom trenutku naglo zagrmi. Sevaju munje. Naleti vetra bace cara, ministra i vojvode na zemlju. Pljušti kiša. Limen slavuj peva sve sporije i sve promuklijim glasom. Kreće se sve sporije i sporije. Počinje da škripi pri svakom pokretu. Zlatnu boju na njegovim krilima zamenjuje boja rđe. Svi se povijaju pred naletima vetra i oluje. Iz mehaničkog slavuja izleću opruge. Slavuj se raspada. Sve najednom utihne. Car polako ustaje. Gleda pustoš oko sebe.)
CAR: Tužne li smejurije, gomila gvožđurije!
(Udari nogom gvozden slavuja. Uhvati se za stopalo. Zajauče od bola. Mehanički slavuj se raspadne na komade.)
CAR: Šta mu sada pesme limen-ratne vrede, padne l' mala kiša njega rđa jede! Oprosti mi, oh, oprosti mi slavuju, što ‘mesto pesme tvoje prihvatih oluju!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: O, zar je ptičurina siva što jedva je živa toliko moćna da pred njom beči se i kleči car velike Kine!
CAR: Teške su ti reči o, ministre pravde i trgovine!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Istinu na čistinu! Istina boli, istina je uvek surova, oštra i teška! Ali, šta je istina, o veliki imperatore? Istina je da ta spodoba siva peva samo sebi i da za te život, veruj dala ne bi!
CAR: Oh, za me bi tela dala Kina cela! Mene vole, svi ovde vole! Vole više nego sebe!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Oh, rad' toga meni sada srce zebe! Proveri ga overi! Overi ga proveri!
(Car stenje i puhće.)
CAR: Eh! Eh! Eh! O, slavuju! O, lekaru dvorski! Tvoj će grnčar veruj carem biti, ako dokažeš pred svima da u srcu tvome tol'ko duše ima da ćeš život za me dati! Hoću krvlju svojom da tu ružu belu u drveno crveno izmoluješ celu!
GRNČAR: Ne slavju! Ne čini to! Prevelika to je žrtva!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: K'o što rekoh -- videću ga mrtva! Vežite grnčara.
(Vojvode uhvate grnčara. Grnčar se otima. Uzalud. Vojvode su jače. Začuje se slavujev cvrkut. Slavuj se grudima nabode na veliki trn bele ruže. Cvrkut prelazi u pesmu.)
SLAVUJEV POJ: Nek' pesme setne kruže
do umiruće ruže
što suze od rose
ka zemlji je nose
da ljubav joj pruže,
s trnjem da se druže!
GRNČAR: Ne! Pustite me! Ne čini to slavuju! Ubićete ga care! A s njim skupa ubićete i šumsku princezu!
PRINCEZA: Samo jedna princeza postoji u Kini. On bulazni oče!
(Princeza nastavi da se ogleda. Bela ruža biva sve crvenija. Slavuj nastavlja da peva.)
SLAVUJEV POJ: Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
Pa da se nežno spoje
s mirisima opojnim
sve tužne pesme moje!
(Ruža biva sve crvenija i crvenija. Slavujeva pesma postaje sve tiša i tiša. Ruža potpuno pocrveni. Pesma utihne. Slavuju klone glava.)
GRNČAR: Slavuju! Slavuju! Ubili ste ga! Ubili ste je! Ubili ste moju Šumsku princezu! Platićete mi! Svi ćete mi platiti! Ko će sad da ti peva, care! Ko? Nikad više ti zaspati nećeš!
CAR: Oh, šta sam uradio! Oh! Teško meni kad ministra slušam! Avaaj! Oprosti mi, nebo!
(Začuje se slavujev cvrkut. Cvrkut dolazi iz ruže. Svi začuđeno pogledaju ružu. Ruža se rastvara. Iz ruže izlazi Šumska princeza, lepša nego ikad.)
ŠUMSKA PRINCEZA: Ne tuguj, grnčaru Li Ju! A tvoje tugovanke care, znaj vodu ne piju!
CAR: Avaj!
GRNČAR: Šumska princeza.
ŠUMSKA PRINCEZA: Čini mi se čini prestale su čini!
GRNČAR: Čini?!
ŠUMSKA PRINCEZA: Ja ohola bejah ko' svaka princeza, al' me mudrac čarolijom u slavuja veza i reče kad propeva ti duša, kad pesma poteče takva da u ljudima zlo leči, da zbližava, da nevolju spreči ti ćeš opet biti u ljudskome stanju i noću i danju. A do tada slavuj preko dana -- čovek samo noću! Ali sada... Da zahvalim tebi hoću, grnčaru Li Ju! Ti u meni ljubav probudi te ja zato zapevah iz srca.
PRINCEZA: Sve ti je to džabe! Ja ću se udati za grnčara! On će biti samo moj! Tako car je rekao pre neg' je grnčar slavu stekao. Je li tako, Li Ju. Ti bar znadeš kako ja volim rotkvice i sira i jaja od zmaja i...
GRNČAR: (Princezi.) Pošto se baš nisam ja svideo tebi, ni ja se sa tobom, sad ženio ne bi'!
PRINCEZA: Ijuh! Neotesani grubijan! On mene da odbije! Oh! U nesvest ću pasti.
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ja ću vas princezo, od nesvesti spas'ti!
(Princeza padne ministru u naručje. Grnčar klekne pred Šumsku princezu.)
GRNČAR: Pred lepotom vašom ne mogu da odolim, zato ruku belu sa zanosom molim!
ŠUMSKA PRINCEZA: Ja ću s tobom Li Ju, ako treba i u mračnu provaliju!
PRINCEZA: Oh! To da gledam neću! (Ministru i vojvodama.) Vi ste krivi za moju nesreću! Sve zbog vašeg rata ostah neudata!
VOJVODA OD JUNANA: Ah, pa to problem nije, ministar bi s vama hteo gnezdašce da svije!
PRINCEZA: Da li ja to dobro čujem!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Istina je! Ja ministar zgodan i mlad vama sam se ženit' rad!
PRINCEZA: Pristajem bez razmišljanja!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: A kad se jednom domognemo krune i... Oh, biće to divan brak iz računa!
CAR: Iz računa ali bez krčmara! Jer kruna će biti kod grnčara!
PRINCEZA: Kod grnčara?!
CAR: Gotovo je sa mnom. Gorko se kajem. Suviše je okorela moja duša da slavuja pesmu sa zanosom sluša! Odlazim. Ali ne zauvek. Pretvoriću se u psa što će dok mećava duva dvore da vam čuva. Jer jedna mi se spoznaja sad po glavi mota -- smrt je, eto znajte, tek deo života! Ali pre nego vas u ljudskom obličju napustim ja bih novom caru...
SVI: Novom caru?
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Meni naravno.
(Ministar podmetne glavu da mu car stavi krunu. Umesto toga car mu razbije zlatno jaje mehaničkog slavuja o ćelu. Car stavlja krunu grnčaru Li Juu.)
CAR: Grnčaru Li Juu...
(Svi uzviknu I-juuuu -- neko iz oduševljenja, a ministar i princeza iz zaprepaštenja.)
SVI: I-juuu! Grnčaru Li Juu!
CAR: Ja bih novom caru u amanet nešto rek'o: Ministar i barabe razne (Pokazuje na vojvode.) ima smesta da se kazne!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Ali ja sam činio mahinacije za dobrobit nacije! Oh, iz očiju vaših vidim sad bih treb'o da se stidim zbog nedela silnih što k'o hvalu ih pobrojih! Spreman sam da kaznu trpim dok se ne iscrpim!
GRNČAR: Neka radi svako što najbolje ume, a ministar i vojvode neka sade šume!
SVI: Tako je! Živeo novi car Li Ju grnčar!
VOJVODA OD SINKJANGA: O ne! Lepo sam vam rekao da ne želim da u tome učestvujem!
VOJVODA OD JUNANA: Eh šta ti je život! Kako vlast se promeni novo naređenje dođe! More, i to će da prođe! Šta da radimo -- čas sečemo, čas sadimo!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: O zar ja ministar u vladi što nije navik'o da radi... O tužne li sudbe!
VOJVODA OD JUNANA: Ti, ti! Sad ćemo i mi tebi malo naređivati! Aha! Biće radi, ministre, radi -- šumu sadi! Ne hajem za formu -- prebacite normu!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: Uh!
(Ministar od muke grize sopstveni šešir. Car se nakašlje. Svi ga pomno slušaju.)
CAR: (Grnčaru.) Ja sad odlazim, al' još bih ti rek'o za iskustvo jedno što sam kao vladar u Kini ga stek'o! Zapamti sinko...
(Car se nakašlje. Jedva stoji na nogama. Počinje da govori. Svi ga netremice slušaju.)
CAR: Naša je Kina prepuna vrlina. Ali, ako se državom upravlja načinom punim vrlina, u njoj će se neizostavno pojaviti masa prestupnika. Ako je država bogata a njom upravljaju kao da je siromašna -- to se zove udvostručavati bogatstvo, a dvostruko bogata država je snažna. Ako je država siromašna a njom se upravlja kao da je bogata -- to se zove udvostručavati siromaštvo, a dvostruko siromašna država je slaba. Hvala, do viđenja. Ups! I još nešto, umalo da zaboravim -- spavaj kad god možeš! Ćiju ći, ćiju ći, ćiju ći...
(Car cvrkuće kao slavuj. Grnčar -- novi car udari čarobnim štapom o pod. Prasne čarolija. Car se cvrkućući kao slavuj pretvara u psa. Peva song.)
EX CAR (PAS ČUVARKUĆA): Za me je istina
surova uvreda
pas što glasno laje
nikad ne ujeda!
Avajauuu, avajauuu, avajauuu!
Brusio sam i brusio zub svoj,
spremajući ga za oštar boj.
Sve za igre grube
htedoh oštre zube!
Ali, avajauuu, avajau, avajauuu!
Zub se sve više tanjio, tanjio i tanjio,
dok se nije sasvim istrošio -- smanjio!
Za me je istina
surova uvreda
pas što glasno laje
nikad ne ujeda!
Ratnička sudba tužna je moja
ja više nisam za ljutog boja
al' dok me ima i sve dok trajem,
ja ću da režim, ja ću da lajem!
Jer srce moje, o je,
ratničko je, ratničko je!
Avajuuu, avajau, avajauuuuu!
(Dok car -- pas čuvarkuća peva song na scenu izlaze i Kerina Zverina i Pseća princeza. Raščupani su i po njima su tragovi trave. Ko zna gde su bili!)
EX CAR (PAS ČUVARKUĆA): Za me je istina
surova uvreda
pas što glasno laje
avajauuuuuu -
nikog' ne ujeda!
SVI PSI ZAJEDNO: Za me je istina
surova uvreda
pas što glasno laje
avajauuuuuu -
nikog' ne ujeda!
Avajauuuuuuuu!
(Car i Kerina Zverina šene pred grnčarem.)
GRNČAR: Gde si do sad o, Kerino Zverino? Izgubio si se sad kad je najzanimljivije.
KERINA ZVERINA: (Stidljivo.) Ovaj... ja... sam... Ah, zov pseće žene jači je od mene! Avajauuu!
PSEĆA PRINCEZA: Odgovori gospodaru, ne drhti od treme!
KERINA ZVERINA: (Odlučno.) Sa princezom psećom ja provodih vreme!
PRINCEZA: Dosta te kroz život vukla svaka mačka, sad je došlo vreme da se stavi tačka!
GRNČAR: Proglašavam u Kini sad vanredno stanje jer na dvoru carskom počinje venčanje! Taj ći, taj će...
MINISTAR, VOJVODE: ...taj ćemo ćete će!
VOJVODA OD JUNANA: Napred, ministre! Na rad! Posadimo šume što smo ih posekli te smo tako dobit nezakonitu stekli!
MINISTAR PRAVDE I TRGOVINE: O, vojvodo od Sinkjanga bio si u pravu. Ja ne bih da u tome učestvujem i...
GRNČAR: Dosta! Da ne čujem tužbe sve to znajte ide u rok vaše službe!
VOJVODA OD SINKJANGA: Baš ću u tome rado da učestvujem! Napred da radimo -- Kinu da gradimo!
(Vojvode poteraju ministra pred sobom na rad. )
CAR (EX GRNČAR): Stojte! Sutra ćete raditi, a danas svi ćemo se sladiti! Donesite svima kolačiće fine -- ne ženi se svakog dana car velike Kine!
(Začuje se muzika slavujeve pesme.)
SVI: Taj či, taj će, taj ćemo ćete će!
(Svi pevaju završni song kineske svadbene pesme na muziku slavujevog poja. Na scenu izlazi Mudrac.)
MUDRAC: Poštovani publikume! Ko ume ume! Ja sam vlasnik glume! Ko je gledao pa video taj se radovao, tugovao i možda se stideo! A ko je gledao, a nije video, taj neka opet dođe kad nedelja prođe! Gledaoče mladi znaj, i ružno i lepo uvek ima kraj! Svečano objavljujem da predstavu odjavljujem!
(Mudrac skida kostim. Ostaje, baš kao na početku, u crnoj trenerci. Uz muziku slavujevog poja počinje poklon. Svi hodaju na prstima. U ritmu slavujevog poja zvone zvončićima. Kao što mudrac reče sve što je lepo ima i svoj...)

KRAJ
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju